Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Sedamdeset sedme godine <strong>sa</strong>m morala izaći iz te kuće, tu su kuću srušili,<br />
pa su napravili novu zgradu za penzionere i meni je dodeljen stan u njoj, na<br />
osnovu toga što <strong>sa</strong>m bila u zgradi koju su srušili. Tako smo uredili da Kata kao<br />
penzionerka dobije jednosobni stan pored mene.<br />
Jeste li bili član Partije?<br />
Ni<strong>sa</strong>m, al’ <strong>sa</strong>m bila simpatizer. Ja <strong>sa</strong>m bila u Banatu za vreme rata, al’ posle<br />
zbog bolesti ni<strong>sa</strong>m htela politiku da vodim, ni<strong>sa</strong>m išla u društvo, ja <strong>sa</strong>m stalno<br />
sedela kod kuće, jer <strong>sa</strong>m dobijala napade i na ulici. Ni<strong>sa</strong>m smela da se udaljujem,<br />
a sve što je nama bilo potrebno van kuće, to je mama sređivala. Kad <strong>sa</strong>m radila,<br />
onda <strong>sa</strong>m išla u poštu, a kad <strong>sa</strong>m otišla u penziju, onda <strong>sa</strong>m išla lekarima.<br />
A kako ste živeli kad ste se penzioni<strong>sa</strong>li?<br />
O<strong>sa</strong>mdes prve godine smo se preselile u ovu novu zgradu i ja <strong>sa</strong>m se razbolela<br />
tada, noge su mi oticale, stan je bio hladan, pod je betonski. E <strong>sa</strong>d, kako<br />
ja ni<strong>sa</strong>m mogla da hodam, a grejala <strong>sa</strong>m se na ugalj, pa <strong>sa</strong>m trebala često prati<br />
ruke, ja onda uzmem lavor i metnem na pod u kuhinju, jer ni<strong>sa</strong>m mogla da idem<br />
u kupatilo svaki čas. Jedanput, devedes četvrte godine, dobijem tako jak napad,<br />
sednem na stolicu i okrenem se još ovako natrag da vidim šta bi bilo ako bi pala<br />
– udarila bi se o sudoper. U tom mi dođe toliko jak napad, da me je skinuo <strong>sa</strong><br />
stolice i srušio. Pala <strong>sa</strong>m pored tog lavora, lavor se digao, voda se razlila na itison<br />
na kojem <strong>sa</strong>m ležala... i ja <strong>sa</strong>m onda ozebla da i <strong>sa</strong>da imam posledica.<br />
Vi osetite kada ćete dobiti napad?<br />
Onako kako <strong>sa</strong>m ja imala osećaj straha za vreme rata, meni je on bio predosećaj<br />
napada. Pre nego što ću dobiti napad imam taj osećaj straha i treba da se<br />
sklonim da ne dođe do nesreće. Imala <strong>sa</strong>m napad <strong>sa</strong>mo triput mesečno: trećeg,<br />
trinajstog i dvaes trećeg. Tako je bilo uvek. Sad kad <strong>sa</strong>m starija i otkada <strong>sa</strong>m u<br />
Novom Sadu, napadi su mi se proširili.<br />
Još dok <strong>sa</strong>m bila u Temerinu morala <strong>sa</strong>m da idem u podrum po ugalj i<br />
drva. Jedan komšija mi je pomag’o pre nego što <strong>sa</strong>m trebala doći u Novi Sad<br />
kod sestričine. On je mene dvorio, donesivao mi je ogrev, išao je na pijac da bi<br />
ja što manje išla, jer bolovi su bili veliki. To je bila devedes peta godina. Devedes<br />
druge godine <strong>sa</strong>m otišla kod Smilje u Petrovaradin da <strong>sa</strong> njom živim. Njen muž<br />
je već bio umro. Bila <strong>sa</strong>m kod Smilje dok je bila bolesna. Smilja je u jesen umrla,<br />
na mojim rukama.<br />
Niste mi ništa rekli o svojim simpatijama.<br />
Pa kad ih nije bilo. Ja <strong>sa</strong>m one <strong>sa</strong> kojima <strong>sa</strong>m radila poštovala. Onog o kojem<br />
<strong>sa</strong>m pričala, poštovala <strong>sa</strong>m ga, mi smo se pozdravljali, simpati<strong>sa</strong>la <strong>sa</strong>m ga<br />
kao prijatelja i druga. Jednom <strong>sa</strong>m prišla za vreme ručka njegovom stolu i pitam:<br />
– Je l’ slobodno da sednem za sto? Kaže: – Jeste. Ja mu kažem: – Da l’ su tebe iz<br />
preduzeća zvali danas na telefon? Kaže: – Nisu. I ja mu ispričam šta se dogodilo.