24.02.2013 Views

Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno

Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno

Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Sedamdeset sedme godine <strong>sa</strong>m morala izaći iz te kuće, tu su kuću srušili,<br />

pa su napravili novu zgradu za penzionere i meni je dodeljen stan u njoj, na<br />

osnovu toga što <strong>sa</strong>m bila u zgradi koju su srušili. Tako smo uredili da Kata kao<br />

penzionerka dobije jednosobni stan pored mene.<br />

Jeste li bili član Partije?<br />

Ni<strong>sa</strong>m, al’ <strong>sa</strong>m bila simpatizer. Ja <strong>sa</strong>m bila u Banatu za vreme rata, al’ posle<br />

zbog bolesti ni<strong>sa</strong>m htela politiku da vodim, ni<strong>sa</strong>m išla u društvo, ja <strong>sa</strong>m stalno<br />

sedela kod kuće, jer <strong>sa</strong>m dobijala napade i na ulici. Ni<strong>sa</strong>m smela da se udaljujem,<br />

a sve što je nama bilo potrebno van kuće, to je mama sređivala. Kad <strong>sa</strong>m radila,<br />

onda <strong>sa</strong>m išla u poštu, a kad <strong>sa</strong>m otišla u penziju, onda <strong>sa</strong>m išla lekarima.<br />

A kako ste živeli kad ste se penzioni<strong>sa</strong>li?<br />

O<strong>sa</strong>mdes prve godine smo se preselile u ovu novu zgradu i ja <strong>sa</strong>m se razbolela<br />

tada, noge su mi oticale, stan je bio hladan, pod je betonski. E <strong>sa</strong>d, kako<br />

ja ni<strong>sa</strong>m mogla da hodam, a grejala <strong>sa</strong>m se na ugalj, pa <strong>sa</strong>m trebala često prati<br />

ruke, ja onda uzmem lavor i metnem na pod u kuhinju, jer ni<strong>sa</strong>m mogla da idem<br />

u kupatilo svaki čas. Jedanput, devedes četvrte godine, dobijem tako jak napad,<br />

sednem na stolicu i okrenem se još ovako natrag da vidim šta bi bilo ako bi pala<br />

– udarila bi se o sudoper. U tom mi dođe toliko jak napad, da me je skinuo <strong>sa</strong><br />

stolice i srušio. Pala <strong>sa</strong>m pored tog lavora, lavor se digao, voda se razlila na itison<br />

na kojem <strong>sa</strong>m ležala... i ja <strong>sa</strong>m onda ozebla da i <strong>sa</strong>da imam posledica.<br />

Vi osetite kada ćete dobiti napad?<br />

Onako kako <strong>sa</strong>m ja imala osećaj straha za vreme rata, meni je on bio predosećaj<br />

napada. Pre nego što ću dobiti napad imam taj osećaj straha i treba da se<br />

sklonim da ne dođe do nesreće. Imala <strong>sa</strong>m napad <strong>sa</strong>mo triput mesečno: trećeg,<br />

trinajstog i dvaes trećeg. Tako je bilo uvek. Sad kad <strong>sa</strong>m starija i otkada <strong>sa</strong>m u<br />

Novom Sadu, napadi su mi se proširili.<br />

Još dok <strong>sa</strong>m bila u Temerinu morala <strong>sa</strong>m da idem u podrum po ugalj i<br />

drva. Jedan komšija mi je pomag’o pre nego što <strong>sa</strong>m trebala doći u Novi Sad<br />

kod sestričine. On je mene dvorio, donesivao mi je ogrev, išao je na pijac da bi<br />

ja što manje išla, jer bolovi su bili veliki. To je bila devedes peta godina. Devedes<br />

druge godine <strong>sa</strong>m otišla kod Smilje u Petrovaradin da <strong>sa</strong> njom živim. Njen muž<br />

je već bio umro. Bila <strong>sa</strong>m kod Smilje dok je bila bolesna. Smilja je u jesen umrla,<br />

na mojim rukama.<br />

Niste mi ništa rekli o svojim simpatijama.<br />

Pa kad ih nije bilo. Ja <strong>sa</strong>m one <strong>sa</strong> kojima <strong>sa</strong>m radila poštovala. Onog o kojem<br />

<strong>sa</strong>m pričala, poštovala <strong>sa</strong>m ga, mi smo se pozdravljali, simpati<strong>sa</strong>la <strong>sa</strong>m ga<br />

kao prijatelja i druga. Jednom <strong>sa</strong>m prišla za vreme ručka njegovom stolu i pitam:<br />

– Je l’ slobodno da sednem za sto? Kaže: – Jeste. Ja mu kažem: – Da l’ su tebe iz<br />

preduzeća zvali danas na telefon? Kaže: – Nisu. I ja mu ispričam šta se dogodilo.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!