Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Mara (1915), Čurug Kažite mi nešto o Vašem detinjstvu. Rođena sam devetsto petnajste godine, sedmog novembra, u Čurugu. Imala sam mater Julku, oca Mladena i sestre Ružu, Katu i Smilju – pre mene rođene. Ja sam najmlađa od četiri sestre. Znam da je moja mama morala nas četir hraniti, otac je bio u ratu, ja njega uopšte ne mogu da se setim, ne znam da l’ sam ga ikada videla. Bila sam dete od tri godine kad je bolestan došao kući iz rata osamnajste godine i kad je umro. A moja mama je ostala sa nas četiri, zasukala rukave i počela raditi. Bila je krojačica, šila je kome god je trebalo. Svako je dolazio kod nje, jer ona je bila takva da su je svi poštovali kao jednu vrednu radnicu i sve je lepo radila. Gde ste živeli? U Čurugu smo živeli sve do dvadeset sedme godine, kada sam ja pošla u gimnaziju. Mi smo tada u selu imali šest razreda osnovne škole. Bezbrižno sam živela sve do devetsto dvadeset i druge godine kada sam pošla u školu. Završila sam pet razreda osnovne škole u Čurugu. Kad sam završila četvrti, moja mama je kazala: – ’Ajde, neka ide još jednu godinu, biće ozbiljnija... Kad sam završila i peti razred, moja mama je imala dve devojke kojima je stalno šila, pa su se one u međuvremenu udale i preselile u Vrbas. One su onda nju pozivale da dođe tamo da im šije u stanu, pogotovo kad su dobile decu. Zato smo se mi preselile u Vrbas. Tamo me je mama upisala u gimnaziju. Smilja je već bila zaposlena u pošti u Gospođincima, a Kata je bila s njom. Smilja je završila školu i prvo je radila u pošti u Čurugu, posle toga je otišla u Gospođince, i onda su ona i Kata tamo živele zajedno. Kolika je bila razlika u godinama između vas sestara?
- Page 1 and 2: Životne priče žena sa invalidite
- Page 3 and 4: Životne priče žena sa invalidite
- Page 5 and 6: Predgovor Milica Bracić, Milica Mi
- Page 7 and 8: • Preduzeti mere i aktivnosti u c
- Page 9 and 10: sa invaliditetom sa kojom se vodi r
- Page 11 and 12: „Školu sam obožavala. Obožaval
- Page 13 and 14: „Nisam imala privilegije kod nje,
- Page 15 and 16: „Nosili su me gore-dole ako sam h
- Page 17 and 18: neopipljive, ali njihove realne pre
- Page 19 and 20: „Jedna od teškoća je bio odnos
- Page 21 and 22: je malo vidim. Nisam je dojila neko
- Page 23 and 24: svoj nedostatak, onda se lošije pr
- Page 25 and 26: Zaključak Ono što pada u oči pri
- Page 27 and 28: Hellar, Beth (1999). News coverage
- Page 29 and 30: ona koja niko pre nas toj ženi nij
- Page 31 and 32: i na kraju datum i mesto snimanja,
- Page 33 and 34: Tbl 1. Životne priče žena sa inv
- Page 35: Životne priče Rođene između 191
- Page 39 and 40: Morala sam čekati do trideset tre
- Page 41 and 42: mamom sam se prvo dogovorila da ga
- Page 43 and 44: da ode po mamu u Bosnu. On je nju d
- Page 45 and 46: osuđivati. Ja nisam za ovaj posao.
- Page 47 and 48: po crkvenom. Nije se nikom zamerala
- Page 49 and 50: Sedamdeset sedme godine sam morala
- Page 51: Nisam, i čekam da me Bog pozove da
- Page 55 and 56: Ana (1947), Bački Petrovac Recite
- Page 57 and 58: je bilo tehničko, likovno i ručni
- Page 59 and 60: Nemam kud! Jao! U Petrovac se vrati
- Page 61 and 62: mi iz tog kraja gde sam rođena pre
- Page 63 and 64: osnovnog obrazovanja da budu podjed
- Page 65 and 66: odneo ga na njivu, pomerio je te ci
- Page 67 and 68: da sam ja Neza. Ali, nema veze, kro
- Page 69 and 70: dođe sa raspusta. Onda je subotom
- Page 71 and 72: umrla, onda su se veze sasvim preki
- Page 73 and 74: naučimo da hoda. Meni je koleginic
- Page 75 and 76: pukao mi je vodenjak, i ja sam se u
- Page 77 and 78: ilo i drugačije... Strašno brzo d
- Page 79 and 80: sad, šta je još bilo zanimljivo:
- Page 81 and 82: I danas sam dosta aktivna. Dosta sa
- Page 83: na Popovicu, otišla bih negde. Vol
Mara (1915), Čurug<br />
Kažite mi nešto o Vašem detinjstvu.<br />
Rođena <strong>sa</strong>m devetsto petnajste godine, sedmog novembra,<br />
u Čurugu. Imala <strong>sa</strong>m mater Julku, oca Mladena<br />
i sestre Ružu, Katu i Smilju – pre mene rođene. Ja <strong>sa</strong>m<br />
najmlađa od četiri sestre. Znam da je moja mama morala<br />
nas četir hraniti, otac je bio u ratu, ja njega uopšte ne<br />
mogu da se setim, ne znam da l’ <strong>sa</strong>m ga ikada videla. Bila<br />
<strong>sa</strong>m dete od tri godine kad je bolestan došao kući iz rata<br />
o<strong>sa</strong>mnajste godine i kad je umro. A moja mama je ostala<br />
<strong>sa</strong> nas četiri, zasukala rukave i počela raditi. Bila je krojačica,<br />
šila je kome god je trebalo. Svako je dolazio kod<br />
nje, jer ona je bila takva da su je svi poštovali kao jednu<br />
vrednu radnicu i sve je lepo radila.<br />
Gde ste živeli?<br />
U Čurugu smo živeli sve do dvadeset sedme godine,<br />
kada <strong>sa</strong>m ja pošla u gimnaziju. Mi smo tada u selu imali<br />
šest razreda osnovne škole. Bezbrižno <strong>sa</strong>m živela sve do<br />
devetsto dvadeset i druge godine kada <strong>sa</strong>m pošla u školu.<br />
Završila <strong>sa</strong>m pet razreda osnovne škole u Čurugu. Kad<br />
<strong>sa</strong>m završila četvrti, moja mama je kazala: – ’Ajde, neka<br />
ide još jednu godinu, biće ozbiljnija... Kad <strong>sa</strong>m završila i<br />
peti razred, moja mama je imala dve devojke kojima je<br />
stalno šila, pa su se one u međuvremenu udale i preselile<br />
u Vrbas. One su onda nju pozivale da dođe tamo da im<br />
šije u stanu, pogotovo kad su dobile decu. Zato smo se mi<br />
preselile u Vrbas. Tamo me je mama upi<strong>sa</strong>la u gimnaziju.<br />
Smilja je već bila zaposlena u pošti u Gospođincima, a<br />
Kata je bila s njom. Smilja je završila školu i prvo je radila<br />
u pošti u Čurugu, posle toga je otišla u Gospođince, i<br />
onda su ona i Kata tamo živele zajedno.<br />
Kolika je bila razlika u godinama između vas sestara?