Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Bila <strong>sa</strong>m predsednica do dve hiljade treće. Mislim da <strong>sa</strong>m ja pre svega bila<br />
radilica, od bri<strong>sa</strong>nja sudova i prašine do organizovanja aktivnosti. Ipak, stvorio<br />
se tim entuzijasta, uspeli smo okupiti jednu kompetentnu grupu mladih, budućih<br />
stručnjaka.<br />
Između dve hiljade treće i dve hiljade četvrte je vodeću ulogu preuzeo moj<br />
kolega Miodrag Počuč, <strong>sa</strong>da najveći stručnjak u Srbiji na polju pristupačnosti, a<br />
ja <strong>sa</strong>m prikupljala sredstva za projekte i radila <strong>sa</strong>m na strateškom okviru.<br />
0<br />
Kada ste prešli u Centar „Živeti <strong>uspravno</strong>“ i koju ste ulogu tamo imali?<br />
Dve hiljade četvrte godine u novembru izabrana <strong>sa</strong>m za predsednicu Centra,<br />
koji se već dve godine nakon isteka finansiranja od strane Handicap Internationala,<br />
suočavao <strong>sa</strong> problemom finansiranja, jer se u Gradu smatralo da<br />
imamo stalni priliv novca <strong>sa</strong> strane. Mnogi su nas tretirali kao strane plaćenike.<br />
Ni danas nije mnogo drugačija situacija.<br />
Radila <strong>sa</strong>m paralelno na dva projekta: za Udruženje studenata <strong>sa</strong> mladima<br />
na polju vršnjačke edukacije u sferi zaštite reproduktivnog zdravlja i na kampanji<br />
za smanjenje socijalne distance prema osobama s <strong>invaliditetom</strong> u <strong>Vojvodini</strong>.<br />
Objavili smo šestojezični Priručnik o osnovama invalidnosti i organizovali<br />
Okrugli sto o jednakosti pripadnika/ca marginalizovnih grupa u javnom govoru.<br />
Cilj je bio da <strong>sa</strong>gledamo da li postoje uslovi da napravimo zajednički kodeks<br />
politički korektnog govora o manjinskim grupama. Okupili smo ljude koji su se<br />
bavili pravima <strong>žena</strong>, pripadnika/ca seksualnih manjina, osoba s <strong>invaliditetom</strong> i<br />
Roma. Organizovali smo skup u <strong>sa</strong>radnji <strong>sa</strong> nekoliko uspešnih nevladinih organizacija<br />
u Novom Sadu: Ekumenskom humanitarnom organizacijom, udruženjem<br />
studenata <strong>sa</strong> Pokrajinskim ombudsmanom, Ženskim studijama i Centrom<br />
za <strong>sa</strong>mostalni život invalida Srbije. Meni je bilo važno to što smo uspeli da sve<br />
njih okupimo na jednom mestu. Ono što je mene porazilo bio je set paralelnih<br />
monologa. Ja <strong>sa</strong>m dve hiljade druge godine bila u Ljubljani i tamo <strong>sa</strong>m imala<br />
prilike da vidim na koji način funkcionišu ljudi koji zajedno o tome razgovaraju.<br />
Oni su još dve hiljade prve godine imali kodeks koji je urađen u <strong>sa</strong>radnji organizacija<br />
civilnog društva <strong>sa</strong> nacionalnom televizijom. Sve u svemu, zaključak<br />
Okruglog stola bio je da bi bilo dobro da svaka grupa napravi svoj registar i da<br />
se definišu zajednička platforma i principi, za koje će se svi zajedno zalagati. I<br />
dobila <strong>sa</strong>m komentar od jedne od lidera pokreta kako u ovom momentu nije<br />
dobro da mi radimo zajedničku knjigu <strong>sa</strong> ljudima koji su pripadnici seksualnih<br />
manjina zato što to može da utiče na naš društveni položaj. To me je potpuno<br />
porazilo. Od dve hiljade četvrte godine skupljam snagu da se suočim s tim i<br />
uradim svoj rad iz psiholingvistike koji bi trebalo da se bazira na rezultatima do<br />
kojih smo došli na ovom skupu.<br />
Kako su za to vreme tekle Vaše studije?