Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
00<br />
Nije bilo većih problema u školi?<br />
Što se tiče <strong>sa</strong>me škole, sve je išlo bez problema. Istina, nikad ni<strong>sa</strong>m imala<br />
uspeh pet-nula-nula, ali <strong>sa</strong>m, tamo gde je trebalo povezivati stvari i zaključivati,<br />
imala sve sve najbolje ocene i rezultate. Bilo mi je komplikovano, na primer, <strong>sa</strong><br />
tehničkim, ali mi je tata <strong>sa</strong>mo jedan rad nacrtao, a sve ostalo <strong>sa</strong>m <strong>sa</strong>ma i uvek<br />
<strong>sa</strong>m imala ocenu pet, <strong>sa</strong>mo zbog toga što <strong>sa</strong>m sve radila <strong>sa</strong>ma. Bilo je situacija,<br />
za koje <strong>sa</strong>d ne znam da li su bile afirmativne, ili diskriminatorne, na primer, kad<br />
je moj razred išao u ciglanu da vidi kako izgleda proces proizvodnje cigle, a ja<br />
<strong>sa</strong>m ostala u učionici – zbog stepenica. Nastavnik me je pitao šta ja želim da radim,<br />
a ja <strong>sa</strong>m mu rekla: – Samo vi idite, ja ću napi<strong>sa</strong>ti pesmu. Iz ove perspektive<br />
verovatno ne bih tako postupila, ali je to meni u tom momentu bilo rešenje koje<br />
je činilo da se osećam dobro.<br />
A šta biste danas uradili?<br />
Danas bih, u stvari, otišla tamo i našla neki način da uđem <strong>sa</strong> drugovima,<br />
organizovala bih to tako što bih pozvala fabriku da me dvoje-troje radnika <strong>sa</strong>čekaju,<br />
jer moji drugovi nisu odgovorni što zgrada nije pristupačna, a rukovodstvo<br />
jeste. Tako bih prenela poruku i školi da ubuduće treba tako da se ponaša kad su<br />
u pitanju učenici <strong>sa</strong> <strong>invaliditetom</strong>. Zato što znam šta su mi prava.<br />
Znači da su ipak postojali problemi u školi?<br />
Meni su veliki problem predstavljali prvi i drugi razred, zato što <strong>sa</strong>m ja<br />
neke stvari već bila pohvatala od odraslih i iz knjiga koje <strong>sa</strong>m pročitala. Ja <strong>sa</strong>m<br />
se mnogo družila s odraslima i to je možda bio moj najveći životni problem što<br />
<strong>sa</strong>m htela da budem kao odrasli tokom odrastanja. U stvari, imala <strong>sa</strong>m dva paralelna<br />
sveta: jedan <strong>sa</strong> ljudima, a drugi <strong>sa</strong>ma <strong>sa</strong> sobom i s knjigama. To je tako<br />
trajalo do gimnazije.<br />
Moram naglasiti da su nastavnica srpskog iz osnovne škole Dubravka Milojković<br />
i njen muž Radomir jako uticali na moj životni put, na moje obrazovanje<br />
i na moj izbor zanimanja. Oni su me u suštini naučili vrednostima.<br />
Da li se još nešto dešavalo, osim škole?<br />
Devedeset prve godine se održavala Olimpijada sposobnosti. Nas sedmoro<br />
iz Srbije predstavljali smo našu zemlju. Ja <strong>sa</strong>m bila u kategoriji primenjenih<br />
umetnosti, napi<strong>sa</strong>la <strong>sa</strong>m monodramu „Jugoslavija, moja zemlja“. Tad <strong>sa</strong>m se jako<br />
loše osećala, zato što se ceo taj svet u kome <strong>sa</strong>m do tada živela raspadao. Taj doživljaj<br />
<strong>sa</strong>m predstavljala u Hong Kongu. Zahvaljujući rehabilitaciji, proputovala<br />
<strong>sa</strong>m celu zemlju i upoznala mnoge ljude, a <strong>sa</strong>da se sve to raspada. Putovali smo<br />
Beograd – Kopenhagen – Bankok, iz Bankoka u Hong Kong, pa iz Hong Konga<br />
u Singapur, da bismo došli u Beograd, jer zbog ovih čuda što su počela da se<br />
dešavaju kod nas nisu postojale direktne avionske linije.<br />
Sa mnom je išao tata i jedna od prvih mojih učiteljica u životu, Sofija Ba-