Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
kad neko drugi u porodici ne može, jer stalno imam osećaj da nekog vučem <strong>sa</strong><br />
sobom, i ne da <strong>sa</strong>m teret, nego, prosto, nemoguće je: i roditelji su mi stari, i muž<br />
ima svoje obaveze, i Radmila odrasta, potreban mi je neko s kim bih nekad nešto<br />
mogla <strong>sa</strong>ma da uradim.<br />
Kakvo je Vaše mišljenje o invalidskom pokretu danas?<br />
Pošto radim u socijalnoj zaštiti, ja <strong>sa</strong>m neko ko zna kakve se odluke donose.<br />
Znam šta se dešava <strong>sa</strong> socijalnom reformom i novim trendovima. I dalje su<br />
osobe <strong>sa</strong> <strong>invaliditetom</strong> poprilično marginalizovane i nedovoljno se uključuju u<br />
razne poslove, i invalidski pokret je razjedinjen. Mnogo je toga učinjeno, ali ja i<br />
dalje mislim da se radi dosta pogrešnih stvari, da mi zatvaramo oči, a ne možemo<br />
ih zatvoriti.<br />
Šta bi trebalo preduzimati dalje?<br />
Potrebno je otvoriti još pet domova za osobe <strong>sa</strong> <strong>invaliditetom</strong>, nekih stacionara,<br />
nije važno kako ćemo ih nazvati, manjih i u manjim mestima, jer postoje<br />
trenuci u životu kad ti ne možeš <strong>sa</strong>m, nego je potrebna pomoć neke institucije.<br />
Bolje je da postoje takve ustanove, nego da osobe <strong>sa</strong> <strong>invaliditetom</strong> budu po gerontološkim<br />
centrima. Dom na Bežanijskoj kosi, koji obezbeđuje smeštaj, hranu<br />
i slično, jeste neka vrsta rešenja, ali je jedini takve vrste kod nas. Tuđa nega i<br />
pomoć jeste veća, ali ima slučajeva da nekome ko nauči svoje dete <strong>sa</strong> cerebralnom<br />
paralizom da se <strong>sa</strong>mo oblači i da <strong>sa</strong>mo jede, ukinu tuđu negu i pomoć, i ti<br />
umesto da nagradiš te roditelje, odnosno tu majku, što je uspela, ti joj oduzimaš<br />
nešto što je, po meni, ionako jako mizerno.<br />
Osobe <strong>sa</strong> <strong>invaliditetom</strong> i dalje nemaju pravo na neke lekove, na higijenske<br />
uloške, katetere, rehabilitaciju koja je adekvatna, nemaju pomoć, ne rešavaju se<br />
problemi transporta, odnosno <strong>sa</strong>obraćaja! Čak mislim da mi je <strong>sa</strong>obraćaj prvi<br />
na listi prepreka. Živim za dan kad ću moći da uđem u autobus, i kad ću moći<br />
da odem na drugi kraj grada, da ne moram da vozim kola, da nekog molim, i da<br />
prelazim iz kolica u kola. Kad <strong>sa</strong>m bila u Dablinu na studijskom putovanju dve<br />
hiljade prve godine, najsrećnija <strong>sa</strong>m bila što <strong>sa</strong>m mogla da uđem u njihov javni<br />
prevoz. To ljudi ne mogu ni da shvate, prosto počneš drugačije da gledaš. Juče<br />
<strong>sa</strong>m išla s jednom drugaricom do hotela Novi Sad, koji je jako blizu mog stana, i<br />
ona je rekla: – Jao, bože, koliko rupa na Bulevaru! Jao, vidi kako je ovde! Jao, vidi<br />
kako ovde nema...! Jao, vidi kakva rampa! Ja <strong>sa</strong>m mislila da je sve ravno u gradu<br />
dok ni<strong>sa</strong>m s tobom izašla! Ona je šokirana, a sve to joj je tu pod nosom. I dalje je<br />
to problem. Ali, jako se puno radi, puno je ljudi uključeno. Ja <strong>sa</strong>ma nemam više<br />
toliko kapaciteta. Pre mi nije bilo ništa da idem na Ajfelovu kulu, i sestra me je<br />
popela na Ajfelovu kulu kad smo bile u Parizu, išle smo u hotel, a da nismo ni<br />
pogledale da li je pristupačan. Zalutale smo usred Pariza bez ijednog franka, pa<br />
smo se snašle. A <strong>sa</strong>d gubim energiju, jer se stalno trošim. I, nemaju sve osobe<br />
1