Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ja, koja ne bih ni izlazila iz vode, vukla <strong>sa</strong>m ga na plažu, pa na poluostrvo blizu<br />
Igala. On je izgoreo, jadničak, jer nije se sunčao godinama i, naravno, nije naučio<br />
da se maže. Svakakvih je čuda tu bilo! To je trajalo mesec i po dana dok je<br />
trajala rehabilitacija i bilo je nekako razdragano. Ubrzo <strong>sa</strong>m ja osetila da je on<br />
počeo da se menja, da zahlađuje odnos između nas dvoje. On je onda otvoreno<br />
rekao da je, u stvari, rekao mami za mene preko telefona i da nije dobio podršku<br />
koju je očekivao. A moram priznati da <strong>sa</strong>m i ja smatrala da to nije veza koja ima<br />
perspektivu. Ne zbog toga što smo oboje <strong>sa</strong> <strong>invaliditetom</strong>, već zbog razlike u<br />
temperamentima. Razišli smo se, a da nismo razmenili ni adrese.<br />
Ja <strong>sa</strong>m odmah posumnjala da <strong>sa</strong>m ostala trudna, jer <strong>sa</strong>m imala ozbiljne<br />
jutarnje mučnine, što <strong>sa</strong>m mu i rekla, a on se pravio, kao, nije bitno. I naravno,<br />
to je mene dodatno povredilo. Ja <strong>sa</strong>m se ranije vratila kući, jedva <strong>sa</strong>m čekala<br />
da odem kod ginekologa i proverim svoje sumnje. Odgovor ginekologa je bio<br />
pozitivan. E, <strong>sa</strong>d je trebalo reći mami i tati. Ja <strong>sa</strong>m u startu rekla da želim dete,<br />
bez obzira na okolnosti. Ali, naravno da <strong>sa</strong>m bila svesna toga da će to biti prilično<br />
problematično. I bilo je problematično. Bilo je neprihvatanja, možda je za<br />
nijansu bolje reagovao tata.<br />
Kako ste im to <strong>sa</strong>opštili?<br />
Najradije bih to veče kada <strong>sa</strong>m im <strong>sa</strong>opštila izbri<strong>sa</strong>la iz sećanja, ali... Rekla<br />
<strong>sa</strong>m za to prvo jednom drugu Mirku i svojoj sestri i oni su jedini koji su podržali<br />
moje želje onako kako je to trebalo. Većina drugarica su rekle: – Jesi li ti normalna?!<br />
Još ti <strong>sa</strong>mo to fali! Kako ti misliš uopšte...?! Nisi ni završila fakultet. Ja<br />
<strong>sa</strong>m govorila da ću se zaposliti, ni<strong>sa</strong>m videla prepreke. Inače, kod mene u životu<br />
nije bilo prepreka: kad nešto odlučim, teško me je odvratiti od toga. Mislim da<br />
ne ugrožavam druge i mislim da je to meni pomoglo u životu da se izborim <strong>sa</strong><br />
problemima.<br />
Otišla <strong>sa</strong>m na tržište rada i u roku od nedelju dana su mi našli po<strong>sa</strong>o u<br />
jednoj privatnoj firmi u Novom Sadu, koja je tražila osobe <strong>sa</strong> <strong>invaliditetom</strong> za<br />
sekretarske poslove. Vlasnik preduzeća se bavio prometom sekundarnih sirovina<br />
obojenih metala. Ništa o obojenim metalima, ni<strong>sa</strong>m znala! Ni šta su obojeni<br />
metali, a ne otpadne sirovine obojenih metala. Dobila <strong>sa</strong>m tržište Kosovo i<br />
Metohiju i Makedoniju. Kad koji kamion kreće, da li je stigao u Užice, u livnicu,<br />
da li je dovezao dovde, da li se dovezao donde, znači, njemu su bile potrebne<br />
te informacije. Po<strong>sa</strong>o se radio od kuće, a krajem radnog vremena <strong>sa</strong>m nekad<br />
odlazila do njihovih kancelarija koje su bile na Sajmu, da pratim šta se dešava,<br />
da ugovaram neke <strong>sa</strong>stanke, da zovem, da zakažem. Međutim, to je trajalo jako<br />
kratko, on je pokupio neke pare i otišao u Australiju, ali <strong>sa</strong>m ja bar imala početno<br />
radno iskustvo. Stekla <strong>sa</strong>m pravo i na trudničko i porodiljsko bolovanje.<br />
I plata je bila <strong>sa</strong>svim solidna. To je bilo vreme Ante Markovića. To nije trajalo<br />
dugo.<br />
1