Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
mi da <strong>sa</strong>m primljena na psihologiji: od četrdeset primljenih, ja <strong>sa</strong>m bila trideset<br />
deveta. A odluku o tome da želim da studiram psihologiju donela <strong>sa</strong>m krajem<br />
osnovne škole. Intere<strong>sa</strong>ntno je da većina od onih prvih i najboljih na prijemnom<br />
nije završila psihologiju. Ja , eto, je<strong>sa</strong>m.<br />
1<br />
Upi<strong>sa</strong>li ste se na fakultet, ali ste raskinuli <strong>sa</strong> dečkom. Zašto?<br />
Postavljala <strong>sa</strong>m verovatno previše ultimatuma, pa je on jednom rekao: – Ja<br />
više ne mogu da izdržim, i ja ne želim da se suprotstavljam njima! Mada, mislim<br />
da je to bilo <strong>sa</strong>mo opravdanje i da je on mene zapravo prestao da voli.<br />
Meni je trebalo godinu dana posle toga da ja uopšte prihvatim da je to<br />
nešto što je konačno. Ja <strong>sa</strong>m stalno mislila da će se on vratiti. Živela <strong>sa</strong>m u nekoj<br />
bajci. Jako mi je bilo teško. Ni<strong>sa</strong>m mogla da se suočim, jer su mi razlozi bili<br />
krajnje neprihvatljivi. Sve me je bolelo. Naravno, od tuge.<br />
Pre našeg prvog odno<strong>sa</strong> želeli smo da odemo kod ginekologa i da se po<strong>sa</strong>vetujemo<br />
oko zaštite. I otišli smo kod juvenalnog ginekologa u Đačkoj poliklinici<br />
u Njegoševoj ulici, otvorili vrata, i odmah oboje onako s vrata ispričali šta<br />
mi hoćemo. A sede dve žene i jedan muškarac u belim mantilima, pomno nas<br />
<strong>sa</strong>slušaju, i naposletku jedna doktorica progovori : – Sve je to uredu, deco, ali<br />
ja <strong>sa</strong>m zubarka! Vi ste promašili vrata. A mi smo toliko bili uplašeni da nismo<br />
primetili da smo upali u zubarsku ordinaciju!<br />
Da li ste imali još nekih iskustava?<br />
Jednu prolaznu avanturu koja se završila trudnoćom i detetom! Upoznala<br />
<strong>sa</strong>m ga u Centru za rehabilitaciju u Igalu o<strong>sa</strong>mdeset devete godine – pred rat.<br />
On je bio Srbin iz Hrvatske i pričao je o lošim međuljudskim i međunacionalnim<br />
odnosima u Zadru, iz Benkovca je, a mislim da su Benkovčani poznati kao<br />
drčni. Tako je on sebe i predstavio: kao Dalmatinca teške naravi. I koliko god da<br />
<strong>sa</strong>d to zvuči smešno, to je bio kao neki kamen spoticanja, iako je on <strong>sa</strong> mnom<br />
imao relativno dobar odnos, i dobro smo funkcioni<strong>sa</strong>li. On je bio takođe na rehabilitaciji:<br />
bio je sportski biciklista koji je doživeo sudar <strong>sa</strong> drugim biciklistom i<br />
povredu vratnih pršljenova. Prohodao je posle operacije, ali mu je fina motorika<br />
ruku i fleksija stopala bila loša, kao i <strong>centar</strong> za ravnotežu. On je bio neko ko je<br />
meni delovao kao osveženje, kao neko ko je uspeo da probudi moje emocije.<br />
Međutim, bili smo jako različiti, meni je bilo teško da se <strong>sa</strong> bilo kim opustim, jer<br />
<strong>sa</strong>m stalno očekivala <strong>sa</strong>vršenstvo – vezu u kojoj sve ide glatko. Bio je nacionalista,<br />
a ja koja <strong>sa</strong>m iz Vojvodine i vaspitana drugačije, ni<strong>sa</strong>m čak ni znala koje <strong>sa</strong>m<br />
nacionalosti sve do trećeg-četvrtog razreda osnovne škole. Inače se u kući nije<br />
o tome pričalo, takvo je vreme verovatno bilo. Slavili smo Uskrs, Božić, Novu<br />
godinu, Deda Mraza i sve ostalo. Ne sećam se slave. Možda smo išli kod dede i<br />
bake, ali meni to nije ostalo u sećanju.<br />
Nismo mi bili mnogo zajedno. Sećam se nekih detalja. Na primer, kao Dalmatinac,<br />
pošto je ceo život živeo na moru, nije imao potrebu da ide na plažu, a