Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
„Nosili su me gore-dole ako <strong>sa</strong>m htela deset puta dnevno, ali to nije bilo to,<br />
da ti možeš <strong>sa</strong>ma da izađeš i <strong>sa</strong>ma da uđeš, jer svaki moj ulazak i izlazak je bio<br />
pod njihovom kontrolom. Ne mogu da kažem da nije bilo „pod kontrolom“, kad je<br />
stalno neko morao biti prisutan.“ (Tanja)<br />
Proces sticanja <strong>sa</strong>mostalnosti<br />
Kod <strong>žena</strong> koje su invaliditet stekle, proces izlaženja iz porodičnog okrilja<br />
u zajednicu i o<strong>sa</strong>mostaljivanja bio je uglavnom završen pre sticanja invaliditeta.<br />
Nakon njega bilo je potrebno naučiti kako <strong>sa</strong>mostalno <strong>živeti</strong> u zajednici kao<br />
osoba <strong>sa</strong> <strong>invaliditetom</strong>. Na tom putu manjka <strong>sa</strong>mopouzdanje, pojavljuju se<br />
osećaj manje vrednosti i niz psiholoških prepreka (autostereotipi) i neprijatnih<br />
iskustava vezanih za oštećenje.<br />
Žene <strong>sa</strong> urođenim ili rano stečenim oštećenjem imaju težak put odrastanja,<br />
teže stiču <strong>sa</strong>mostalnost. Porodica i šira zajednica mogu u tome da pomognu i<br />
odmognu. Žene upravo o tome govore svojim iskustvom i pokazuju da ne postoji<br />
jedno rešenje, već niz različitih (dobrih) iskustava. Isto tako, jedno rešenje može<br />
biti dobro u jednom životnom dobu, ali manje dobro u nekom drugom...<br />
‘’Godinu dana <strong>sa</strong>m provela u ustanovama, a kad <strong>sa</strong>m došla kući, moje<br />
mušterije su dolazile kod mene, moje drugarice ubeđivale su me da treba da<br />
radim. Meni je to bilo strašno, jer taj po<strong>sa</strong>o koji <strong>sa</strong>m ja tako vešto obavljala, a<br />
i brzo, <strong>sa</strong>d, odjednom, sve to nije tako, ali <strong>sa</strong>m videla da moram nečim da se<br />
bavim, jer sredstva koja smo imali od moje penzije nisu dovoljna da mi živimo<br />
ni najskromnije. I one su me naterale da ja počnem da friziram. Prvo je to bila<br />
moja mama, pa drugarice, pa tako <strong>sa</strong>m ja počela da radim. Ja <strong>sa</strong>m iz kolica, <strong>sa</strong><br />
malom stolicom pored kolica počela da friziram i videla <strong>sa</strong>m da ja to jednako<br />
dobro uradim i lepo i čak možda i za manje vremena. Ja <strong>sa</strong>m po prirodi jako<br />
tvrdoglava i inadžija i mislim da mi je to u to vreme pomoglo. Ja <strong>sa</strong>m to uspešno<br />
radila. I, na kraju, kad <strong>sa</strong>m videla da je naš budžet obezbeđen, ja <strong>sa</strong>m onda još<br />
agresivnije krenula pa <strong>sa</strong>m zaista puno radila.’’ (Kristina)<br />
Nakon što steknu <strong>sa</strong>mopouzdanje i <strong>sa</strong>mostalnost, poraste motivacija<br />
za prihvatanjem od strane šire zajednice i pronalaze smi<strong>sa</strong>o u radu na polju<br />
invalidnosti:<br />
‘’Ja <strong>sa</strong>m mogla kao i mnogi invalidi da ostanem na teretu roditeljima ili<br />
deci, da se jednostavno opustim i da se predam onome što mi se dogodilo, ali <strong>sa</strong>m<br />
imala cilj. Snalazila <strong>sa</strong>m se jako dobro. Ja utičem na sve moje članove da se bore<br />
da budu <strong>sa</strong>mostalni. Što je čovek <strong>sa</strong>mostalniji, njemu je i lakše i lepše, jer ne zavisi<br />
ni od koga. Ja nikada ni<strong>sa</strong>m zavisila od nekoga. Ja danas ni<strong>sa</strong>m dužnik ničiji, ne<br />
dugujem ni društvu, ni roditeljima, nikome. Mene je rad spa<strong>sa</strong>o od mnogo čega,<br />
mnogo ružnog, jer što <strong>sa</strong>m više problema imala, ja <strong>sa</strong>m više radila. Kroz <strong>sa</strong>v moj<br />
život je rad taj kome <strong>sa</strong>m ja, ako to može tako da se nazove – dužna.’’ (Kristina)<br />
1