Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Životne priče žena sa invaliditetom u Vojvodini - centar živeti uspravno
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Kako ste upoznali svog supruga?<br />
On je išao u Školu učenika u privredi: smer me<strong>sa</strong>r, a ja <strong>sa</strong>m išla u Srednju<br />
ekonomsku školu. On je dve godine stariji od mene. Šesto dete u porodici. Ja<br />
<strong>sa</strong>m patila tamo za nekim dečkom s kojim <strong>sa</strong>m se zabavljala, pa me je on tešio,<br />
pa me je utešio! Zabavljali smo se tri godine i dvadeset i tri godine smo bili zajedno.<br />
Bilo je tu, naravno, reagovanja njegove porodice, što ja donekle i razumem,<br />
svi mi želimo najbolje za svoje dete ali ne znamo šta je najbolje. Ja <strong>sa</strong>m posle<br />
bila najbolja snaja na svetu. Mislim da se to sve sleglo onda kad se Brana rodila.<br />
Ni<strong>sa</strong>m mislila da će mi se desiti trudnoća i kad smo o tome raspravljali, ja <strong>sa</strong>m<br />
mu rekla: – Ne bih želela da te osudim na brak bez dece! Ono čime je on mene<br />
kupio za ceo život je kad mi je tada odgovorio: – I drugi ljudi i druge žene nemaju<br />
decu, ali ako dođu – volećemo ih, ako ne – nikom ništa. Venčali smo se<br />
sedamdeset pete u januaru. Brana nam se rodila u decembru.<br />
Kako ste podneli trudnoću?<br />
Jako <strong>sa</strong>m teško iznela tu trudnoću, s obzirom na moju fizičku konstituciju.<br />
Neki dan me pita neka Branina drugarica: – Pa, gde vam je tu stala Brana?! Dosta<br />
teško <strong>sa</strong>m sve podnela, jer beba je meni pritiskala želudac – poslednja dva<br />
meseca <strong>sa</strong>m živela <strong>sa</strong>mo od mućenih jaja. Jaje i šećer i malo rastopljene čokolade<br />
i pre i poslepodne. Teško <strong>sa</strong>m mogla da se krećem. Pošto smo tada živeli kod<br />
mojih roditelja, onda je na stolu uvek bila knjiga, šah i goblen. Znači, na smenu<br />
su <strong>sa</strong> mnom igrali šah, kartali se, čitala <strong>sa</strong>m, vezla <strong>sa</strong>m, ni<strong>sa</strong>m više mogla ni da<br />
se obuvam <strong>sa</strong>ma.<br />
Svih devet meseci <strong>sa</strong>m strašno povraćala. Dešavalo se da ručamo i da ja<br />
trčim da povratim. Suprug trči za mnom da mi drži glavu... Tako po tri puta u<br />
toku obroka. I na kraju <strong>sa</strong>m odustala od jela. Ali, eto, kad se dragi Bog pobrine<br />
da nešto bude, onda to bude.<br />
To <strong>sa</strong>mo mladost može da iznese i ništa više. Brana je bila ogromna beba<br />
– tri kilograma i dvesta, a ja sićušna i malena. Mislila <strong>sa</strong>m tada da carski rez<br />
neću pre<strong>živeti</strong>. Za sve ostalo <strong>sa</strong>m imala snage da se borim. Možda je to bilo zbog<br />
prevelike želje za detetom i kompletnom porodicom. Sećam se da mi je na operacionom<br />
stolu priti<strong>sa</strong>k bio o<strong>sa</strong>mdeset <strong>sa</strong> šezdeset. Nisu me baš nešto ni uspavali,<br />
činjenica je da su me živu šili... da <strong>sa</strong>m imala posle porođaja problema...<br />
Porodili ste se u porodilištu?<br />
Porodila <strong>sa</strong>m se u porodilištu u Sremskoj Mitrovici. E, <strong>sa</strong>d bih htela nešto<br />
da kažem o odnosu lekara prema osobama s <strong>invaliditetom</strong> kad su trudnice i<br />
porađaju se. Doktorka koja me je vodila u trudnoći je bila divna, stvarno me<br />
je bodrila. Moji snimci ne pokazuju osobu koja hoda, s obzirom na to da mi je<br />
kuk na granici iščašenja, da imam deformaciju karlice, da imam teško iskriv-<br />
1 1