Slovo (<strong>Uppsala</strong>), 2010, No. 51Journal <strong>of</strong> Slavic Languages and Literaturesse povijest srednjojužnoslavenskoga jeziĉnog kompleksa tretira u struĉnoj literaturikao jedna cjelina, razumljivo je, s obzirom na vrijeme nastanka većine radova (bivšaJugoslavija i njezina jeziĉna politika). Tek u novije vrijeme poĉeli su se izdavati povijesnipregledi individualnih jezika i to, koliko ja znam, posebice hrvatskoga (Holzer2007; Matasović 2008), ali je i u njima polazište i težište na štokavskim govorima. 12 Usljedećem pregledu polazim od toga što imamo u literaturi.Tekstova (i natpisa) u srednjojužnoslavenskome podruĉju ima mnogo, i to glagoljiĉkih,ćiriliĉkih i latiniĉkih. Klasifikacije se mogu naći kod Vukovića (1974:1-3), 13Belića (1976:18-20, u kojoj su ukljuĉeni i novija »književna dela«, gramatike i rjeĉnicis kraja 16. stoljeća), Ivića (1981a; 1981b). Klasifikacije nisu, ipak, jednake ili su teknjige namijenjene nejednakoj publici. Posebice su Ivićeva djela donekle popularizirana.Popović (1960) ne sadrži tekstualnu graĊu.Najnovije monografije (Holzer 2007 i Matasović 2008) ukljuĉuju, uglavnom iskljuĉivo,graĊu s hrvatskoga jeziĉnoga podruĉja, na što ukazuju i njihovi naslovi. 14 Holzerovpristup se ne naslanja na tekstove koji se i ne spominju u tekstu. Matasovićevometodološko težište je poredbeno indoeuropeistiĉko (ili balto-slavensko ili ĉisto slavensko),pa je razumljivo da on rabi tekstove selektivno na osnovi sekundarnih izvora(Matasović 2008:11).Slovenski se odlikuje od ostalih slavenskih jezika time što se njegovoj povijestimože pripisati najstariji latiniĉki spomenik: Brižinski spomenici iz 10.-11. stoljeća(Greenberg 2000:19). Inaĉe je slovenski tekstovni materijal izmeĊu 11. i 16. stoljećakvantitativno siromašan. Nekoliko skromnijih rukopisa ima iz razdoblja prije 14.stoljeća, ali se s obogaćenjem graĊe poĉinje tek Reformacijom (Greenberg 2000:19).Na staroruskome prostoru (u širokom smislu rijeĉi, tj. ukljuĉujući ĉitavu ranu Ruskudržavu od Kieva do Novgoroda) ima bezbroj starih tekstova, i na crkvenome i na narodnomejeziku, koji odražavaju ili južne ili sjeverne dijalekte (a ne središnje podruĉjena ĉijim se govorima zasniva današnji ruski standardni jezik!). Kiparsky (1963:30-67)nabraja obuhvatan popis tekstova s komentarom (ukljuĉene su, primjerice, primjedbe ojeziĉnome tipu i provenijenciji koji pojedini tekstovi predstavljaju). Budući da je njegovaknjiga nastala na poĉetku 1960-ih godina, on još nije mogao shvatiti važnost zapisai pisama na brezovoj kori iz sjeverne Rusije. Oni su gotovo u cjelini zastupljeni iopisani u monografiji Andreja Anatoljeviĉa Zaliznjaka (2004). 15 Gorškova & Haburgaev(1981:13-16) opisuju glavne izvore ovoga tipa. U knjizi Georgea Shevelova o12 U ovu kategoriju ulazi i Moguševa knjiga (1971) koja nije ukljuĉena u analizu jer je »opsegom vrlo kratka«(prema rijeĉima Matasovića 2008:7).13 Zanimljivo je da su u popis ukljuĉeni i Brižinski spomenici!14 Podnaslov Holzerove monografije je nešto neobiĉan (»Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache«).Umjesnije bi bilo upotrijebiti umjesto »standardnoga jezika«, primjerice, »zapadnoga štokavskoga« ili sl. jer serane glasovne promjene nisu zbivale u standardnome jeziku.15 Mada Zaliznjakova monografija (2004) nije, u biti, povijesna fonologija ruskoga jezika (ili barem njegova sjevernogadijalekta), ona je nezaobilazno djelo upravo zbog bogate i donedavno nepoznate graĊe koju sadrži. Ovaje graĊa, pored toga, izrazito važna za poznavanje dezintegracijskih procesa u kasnijoj praslavenskoj epohi.40
Juhani NuorluotoIzvori za prouĉavanje i rekonstrukciju ranih slavenskih ...povijesnoj fonologiji ukrajinskoga jezika (1979:10-20) tekstovi starijega tipa nisu,uglavnom, prisutni, nego se on ograniĉio na tekstove koji odražavaju jeziĉne osobinetipiĉne iskljuĉivo za ukrajinski jezik. Isto se odnosi i na Wexlerovu monografiju objeloruskom (1977) u kojoj, ipak, popis tekstova obuhvaća i neke tekstove koji semogu pripisati i drugim istoĉnoslavenskim jezicima. Latiniĉki su tekstovi znatnomlaĊi.Najstariji povijesni izvori ĉeškoga i slovaĉkoga jedva se mogu uvrstiti u jednu cjelinu.Većina starih tekstova potjeĉe iz zapadnoga dijela toga podruĉja. Zanimljivo je dase zapadnoslavenskim osobinama u staroslavenskim tekstovima u struĉnoj literaturiuglavnom pripisuje manja važnost, mada, primjerice, Kijevski listići jasno ukazuju nazapadnoslavensku ili panonsku osnovicu spomenutoga teksta. Ovdje ne ulazim u pitanjenekadašnjega panonskoga slavenskoga. Trávníĉek (1935:9) spominje »bohemizme«u staroslavenskim spomenicima. Starijih pismenih spomenika na latinici s ĉeškogapodruĉja ima podosta te neki znanstvenici ukazuju na materijal u staroĉeškom rjeĉnikui na staroslavenske spomenike ĉeške redakcije (Lamprecht & Šlosar & Bauer1986:22, 406 ff.). Starih tekstova sa slovaĉkoga jeziĉnog podruĉja nema do 15. stoljećaprema Stanislavu (1956:31 ff.). Krajĉoviĉ (1975) se uglavnom oslanja na Stanislava.Staropoljski nije bogat starim tekstovima. Najstariji tekst potjeĉe iz 12. stoljeća(Stieber 1973:152-153), ali se njihov broj povećava tijekom kasnijega srednjovjekovlja.Zanimljivo je da se rijeĉ »staropolski« ĉesto rabi u vezi s tekstovima, ali sene spominju koji (tako, na primjer, kod Klemensiewicza & Lehr-Spławińskoga & Urbańczyka1964). Sami se tekstovi nabrajaju samo kod Rosponda (1973:36-40). Zakašupski postoje samo novi tekstovi iz 19. stoljeća (Topolińska 1974:17-18). Uostalom,Topolińska (1974) smatra kašupski poljskim dijalektom i oslanja se u rekonstrukcijinjegovih inovacija na polapski i pomoranski (pored poljskoga, razumije se). Stieber(1973), takoĊer, operira u odreĊenoj mjeri s kašupskim materijalom.U lužiĉko-srpskom sluĉaju situacija je sa starim tekstovima veoma siromašna. Najranijitekstovi potjeĉu tek iz 16. stoljeća (Schaarschmidt 1997:23-24).3.2. Onomastička građa (toponimi, antroponimi, glose u stranim izvorimaitd.)Onomastiĉka graĊa (toponimi, antroponimi, glose u stranim izvorima itd.) vrijedan jeizvor za najranije faze fonoloških razvoja širom slavenskoga svijeta. Ovo se odnosi ina kasniji praslavenski, dakle na pretpovijesnu epohu. Posebice je ona vrijedna za postuliranjeglasovnih prilika za vrijeme slavenskoga proširivanja u svim pravcima. Ĉestose nazivi slavenskih plemena spominju u stranim izvorima, što nikako ne znaĉi da serani plemenski sustavi trebaju (ili ĉak smiju) poistovjetiti s odreĊenim jeziĉnim sustavima(za rane strane izvore usp., na primjer, Schenker 1995:1 ff.).41
- Page 1 and 2: UPPSALA UNIVERSITYlovoJournal of Sl
- Page 3: CONTENTSEDITORIAL: SLOVO ARAUND THE
- Page 6 and 7: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 8 and 9: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 10 and 11: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 12 and 13: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 14 and 15: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 16 and 17: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 18 and 19: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 20 and 21: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 22 and 23: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 24 and 25: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 26 and 27: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 29 and 30: Alexander I. Pereswetoff-MorathIsaa
- Page 31 and 32: Alexander I. Pereswetoff-MorathIsaa
- Page 33 and 34: Alexander I. Pereswetoff-MorathIsaa
- Page 35 and 36: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 37 and 38: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 39 and 40: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 41: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 45 and 46: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 47 and 48: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 49 and 50: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 51 and 52: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 53: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 56 and 57: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 58 and 59: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 60 and 61: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 62 and 63: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 64 and 65: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 66 and 67: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 68 and 69: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 71 and 72: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 73 and 74: Никита МихайловО м
- Page 75 and 76: Никита МихайловО м
- Page 77 and 78: Никита МихайловО м
- Page 79 and 80: Никита МихайловО м
- Page 81 and 82: Никита МихайловО м
- Page 83: Никита МихайловО м
- Page 86 and 87: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 88 and 89: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 90 and 91: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 92 and 93:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 94 and 95:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 97 and 98:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 99 and 100:
Карине Окерман Сар
- Page 101 and 102:
Карине Окерман Сар
- Page 103 and 104:
Карине Окерман Сар
- Page 105 and 106:
Карине Окерман Сар
- Page 107 and 108:
Карине Окерман Сар
- Page 109 and 110:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 111 and 112:
P. Ambrosiani, A. GranbergSlavonica
- Page 113 and 114:
P. Ambrosiani, A. GranbergSlavonica
- Page 115:
Stockholm, The Strindberg Museum (S
- Page 118 and 119:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 120 and 121:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 122 and 123:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 124 and 125:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 126 and 127:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 128 and 129:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 131 and 132:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 133 and 134:
Мария ЭнгстремАпоф
- Page 135 and 136:
Мария ЭнгстремАпоф
- Page 137 and 138:
Мария ЭнгстремАпоф
- Page 139 and 140:
Мария ЭнгстремАпоф
- Page 141 and 142:
Мария ЭнгстремАпоф
- Page 143 and 144:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 145 and 146:
Ingrid MaierRecension: Tore Nesset:
- Page 147 and 148:
Ingrid MaierRecension: Tore Nesset:
- Page 149 and 150:
Ingrid MaierRecension: Tore Nesset:
- Page 151:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.