Slovo (<strong>Uppsala</strong>), 2010, No. 51Journal <strong>of</strong> Slavic Languages and Literaturesrabe dijalekatsku graĊu na osnovi njezinih podjela, ĉesto zavisnih od izbora jeziĉnihpojava koje pojedini istraživaĉi smatraju mjerodavnima. Ova metoda vodi, nažalost, ktomu da se postuliraju pojedini dijalekatski zatvoreni dijasistemi na makrorazini(narjeĉja) od kojih svaki ima nekakav »ishodišni sustav«. Prema tome, dijalekatske seosobine moraju istraživati tako da se one ne shvate kao rezultati inherentno zatvorenihsustava koji kao takvi imaju neki inherentan »ishodišni sustav«. 11Kontaktnu lingvistiku namjerno odvajam od ostalih tipova izvora, mada bi se onamogla služiti kao »umbrella« za više tipova izvora. Pojam kontaktne lingvistike, dakle,rezerviram za rekonstrukciju supstratnoga djelovanja tuĊih fonoloških, fonetskih i,posebice, fonotaktiĉkih ĉimbenika na strukturu pojedinih slavenskih jezika. Ĉesto sezaboravlja (namjerno ili nenamjerno) da uzrok glasovnih promjena ne mora ili ĉak i nemože biti samo »interna sila« (razvoji u duhu inherentnih praslavenskih tendencija),nego mnoge supstratne glasovne strukture ĉesto izazivaju glasovne promjene putem,primjerice, izmjene jezika. S obzirom na naglo i relativno obuhvatno proširenje slavenskerijeĉi širom Europe tijekom ranoga srednjovjekovlja, moramo raĉunati i sasupstratnim strukturalnim promjenama koje su djelomiĉno dovele do razlika izmeĊupojedinih slavenskih fonoloških sustava. Nevolja je ĉesto u tome da slabo (ako uopće)poznajemo glasovnu strukturu supstratnih jezika (primjerice na Balkanu) ili se glasovnestrukture supstrata donekle razlikuju (ugr<strong>of</strong>inskih, na primjer).3. Kvantiteta i kvaliteta izvorâ na pojedinim jezičnim područjimai težište uporabe izvorâ kod pojedinih istraživačaBudući da se u ovome prilogu radi o jeziĉnim promjenama koje su se zbivale relativnorano, ali koje ionako odražavaju osobine koje su tipiĉne odreĊenim jezicima, jasno jeda su mnogi razvoji zajedniĉki nekolikim jezicima. Ovo se odnosi, prije svega, na raneistoĉnoslavenske razvoje (koji se mogu pripisati ruskom, bjeloruskom i ukrajinskomjeziku) i na rane razvoje na krajnjem jugu slavenskoga jeziĉnoga prostora (bugarskomakedonskeosobine). Kvantiteta se pojedinih tipova izvora kod pojedinih slavenskihnaroda razlikuje. Ovdje ne ulazim u pitanje što je dovelo do takve situacije jer su prilikena pojedinim sluĉajevima (bile) nejednake. Ali je to ionako irelevantno pitanje uovome prikazu.Nije nipošto neobiĉno da se poĉeci individualnih razvoja pojedinih jezika nejednakotretiraju u literaturi, što je, svakako, jedan od problema tzv. operativnoga pristupa (v.11 Isto se odnosi i na raspodjelu slavenskih jezika na južnoslavenske, zapadnoslavenske i istoĉnoslavenskeskupine na povijesnoj razini. Najžalosnjiji primjeri se mogu naći u starijoj literaturi koja ne poznaje pojam»kontinuum« te postulira odgovarajuće »pradomovine« za spomenute podskupine slavenskih jezika (vidi,primjerice, Popović 1960. i diskusiju u toj knjizi). Treba, dakle, naglasiti da se takva trihotomija (ili, ponekad,dihotomija) oslanja iskljuĉivo na današnju jeziĉnu situaciju te radije odražava tendencije u kasnijim razvojimadotiĉnih podskupina, dobivenim ĉesto meĊujeziĉnim kontaktima na relativno kontinuiranim jeziĉnim podruĉjima(za noviji »razumni« pogled v. npr. Matasović 2008:62 glede »južnoslavenskoga zajedništva«).38
Juhani NuorluotoIzvori za prouĉavanje i rekonstrukciju ranih slavenskih ...gore pod 1). Upotrebljivost se izvora i, prema tome, njihov kvantitativno-kvalitativniodnos te dokazna vrijednost relativno dobro vidi na osnovi njihove primjene kodpojedinih autora. S druge pak strane, ovo ne znaĉi da se pojedini autori oslanjaju nagraĊu iskljuĉivo na toj osnovi nego primjena izvora ĉesto ovisi o metodološkimprioritetima. Uopćeno se može reći da su izvori više mjerodavni pri primjenideduktivne metode, dok se pri primjeni induktivne metode izvori radije služeprovjeravanju ispravnosti rekonstrukcija glasovnih struktura i promjena u njima.3.1. Pisani spomenici (stari domaći tekstovi, natpisi itd.)Najviše starih (ĉisto domaćih ili redakcijskih crkvenoslavenskih) tekstova iz starijegaperioda ima na podruĉjima na kojima je bila prisutna rana slavenska pismenostćirilometodskoga tipa. Prema tome, stari su tekstovi ponajprije ili glagoljiĉki ili ćiriliĉki.Rana se latiniĉka pismenost oĉituje, prije svega, u Ĉeškoj.Najlogiĉnije je, dakle, poĉeti s juga, gdje je nastala slavenska pismenost.Staroslavenska se glagoljiĉka i ćiriliĉka pismenost može pripisati povijesti bugarskogai makedonskoga jezika (sa suvremene toĉke gledišta). Pada u oĉi, ipak, ĉinjenica da seona u cjelini uzima u obzir gotovo iskljuĉivo kod istraživanja triju bugarskih znanstvenika(Conev 1940:114 ff.; Mladenov 1979:58 ff.; Mirĉev 1958:10 ff.), dok Koneski(1982:223) nabraja uglavnom samo srednjomakedonske spomenike, tj. spomenike kojisu tijekom kasnijega srednjovjekovlja ili poĉetkom novoga doba nastali na podruĉjuMakedonije (u širem smislu rijeĉi). Popisi pisanih izvora kod spomenutih bugarskihistraživaĉa obuhvaćaju, razumije se, i srednjobugarske i novobugarske spomenike (ponekadi lijepu književnost 19. stoljeća!). Kvantiteta pisanih izvora na najjužnijemdijelu slavenskoga podruĉja je, dakle, ogromna. Što se, pak, samih staroslavenskih (ili,prema bugarskim istraživaĉima, starobugarskih) pisanih spomenika tiĉe, moramnapomenuti da ih ima relativno malo u odnosu na, recimo, staroengleske, puĉkolatinskeili sliĉne spomenike. Drugo, njihova apsolutna pripadnost bugarskoj ili makedonskojjeziĉnoj povijesti (mada su većim dijelom nastali na tome podruĉju) nije sasvimjasna, jer su njihovi protografi mogli nastati u središnjem dijelu slavenskoga podruĉja(u Ĉeškoj, Moravskoj, Panoniji ili ĉak i u Hrvatskoj ili Srbiji), v. Nuorluoto 2004.Kvantiteta redakcijske graĊe je, ipak, bez sumnje u toj mjeri velika da predstavljavrijedan izvor za rekonstrukciju glasovnih promjena (pod uvjetom da se grafemiĉkiodnosi ispravno tumaĉe).Kako bugarski i makedonski tako i srednjojužnoslavenski (koliko god neuspio tajpojam bio) spomenici najĉešće se tretiraju kao dio povijesti jednoga jezika. S dijalektološketoĉke gledišta bilo bi umjesnije odvojiti glagoljiĉku (ĉakavsku i miješanu)pismenost od ostalih srednjojužnoslavenskih pismenosti koje radije odražavaju raznevremenske i teritorijalne tipove štokavskih govora. Kajkavska pismenost je relativnomlada te bi se morala prije uvrstiti u tip izvora pod naslovom »dijalekatska graĊa«. Da39
- Page 1 and 2: UPPSALA UNIVERSITYlovoJournal of Sl
- Page 3: CONTENTSEDITORIAL: SLOVO ARAUND THE
- Page 6 and 7: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 8 and 9: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 10 and 11: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 12 and 13: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 14 and 15: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 16 and 17: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 18 and 19: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 20 and 21: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 22 and 23: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 24 and 25: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 26 and 27: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 29 and 30: Alexander I. Pereswetoff-MorathIsaa
- Page 31 and 32: Alexander I. Pereswetoff-MorathIsaa
- Page 33 and 34: Alexander I. Pereswetoff-MorathIsaa
- Page 35 and 36: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 37 and 38: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 39: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 43 and 44: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 45 and 46: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 47 and 48: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 49 and 50: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 51 and 52: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 53: Juhani NuorluotoIzvori za prouĉava
- Page 56 and 57: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 58 and 59: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 60 and 61: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 62 and 63: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 64 and 65: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 66 and 67: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 68 and 69: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 71 and 72: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 73 and 74: Никита МихайловО м
- Page 75 and 76: Никита МихайловО м
- Page 77 and 78: Никита МихайловО м
- Page 79 and 80: Никита МихайловО м
- Page 81 and 82: Никита МихайловО м
- Page 83: Никита МихайловО м
- Page 86 and 87: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 88 and 89: Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 90 and 91:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 92 and 93:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 94 and 95:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 97 and 98:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 99 and 100:
Карине Окерман Сар
- Page 101 and 102:
Карине Окерман Сар
- Page 103 and 104:
Карине Окерман Сар
- Page 105 and 106:
Карине Окерман Сар
- Page 107 and 108:
Карине Окерман Сар
- Page 109 and 110:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 111 and 112:
P. Ambrosiani, A. GranbergSlavonica
- Page 113 and 114:
P. Ambrosiani, A. GranbergSlavonica
- Page 115:
Stockholm, The Strindberg Museum (S
- Page 118 and 119:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 120 and 121:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 122 and 123:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 124 and 125:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 126 and 127:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 128 and 129:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journa
- Page 131 and 132:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 133 and 134:
Мария ЭнгстремАпоф
- Page 135 and 136:
Мария ЭнгстремАпоф
- Page 137 and 138:
Мария ЭнгстремАпоф
- Page 139 and 140:
Мария ЭнгстремАпоф
- Page 141 and 142:
Мария ЭнгстремАпоф
- Page 143 and 144:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.
- Page 145 and 146:
Ingrid MaierRecension: Tore Nesset:
- Page 147 and 148:
Ingrid MaierRecension: Tore Nesset:
- Page 149 and 150:
Ingrid MaierRecension: Tore Nesset:
- Page 151:
Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp.