UPPSALA UNIVERSITY - Index of - Uppsala universitet

Juhani NuorluotoIzvori za prouĉavanje i rekonstrukciju ranih slavenskih ...neinformativnosti (ili, u krajnjem sluĉaju, nedostatka) ranih tekstova. 7 Mjerodavno jeovome pogledu relativna konzervativnost grafemiĉkih sustava (inventar grafema iortografija 8 ) koji se slabo ili sa zakašnjenjem prilagoĊavaju izmijenjenim fonološkimprilikama u proširenome slavenskom jeziĉnom podruĉju na vremenskoj, ali i na teritorijalnojrazini. Možemo, dakle, slobodno konstatirati da je reevaluacija grafemiĉkofonološkihkorespondencija velik izazov budućim istraživaĉima. Dodatna je nevolja utome da se pisani spomenici (osim, razumije se, natpisa) ne mogu uvijek lokalizirati. Ada se i mogu, podrijetlo samoga pisara najĉešće je nepoznato (v. Vuković 1974:2).Onomastiĉka graĊa je, svakako, jedan od najpouzdanijih izvora za prouĉavanjefonološkoga razvoja na pojedinim prostorima. Prvo, ona se (barem u sluĉaju toponimana slaveniziranim podruĉjima) može lokalizirati te, drugo, ona uglavnom ostaje nepromjenljivaako to ostali razvoj fonološkoga sustava dopušta. 9 Antroponimi i slavenskeglose, koje se pojavljuju u neslavenskim izvorima, nisu sasvim pouzdani jer jeĉesto moglo doći do glasovne supstitucije. Kolika je dokazna vrijednost takvihsupstitucija, zavisi od našega poznavanja fonološke strukture dotiĉnoga neslavenskogidioma (ako je ona uopće poznata) toga perioda. Dakle, ĉesto se uvjerljivost dokaznevrijednosti glosa i antroponima oslanja na postignuća u rekonstrukciji jeziĉnih razvojau neslavenskim jezicima.Slavenske posuĊenice u neslavenskim susjednim jezicima i neslavenske posuĊeniceu slavenskim jezicima uglavnom imaju veliku važnost za rekonstrukciju ranijega dotiĉnogfonološkog sustava. Postoji, ipak, mogućnost – kao što smo vidjeli gore u svezis onomastiĉkom graĊom – da kod odreĊenih fonoloških pojedinosti može biti govora oglasovnim supstitucijama. Posebice problematiĉna je primjena posuĊenica u sluĉajevimau kojima se neslavenski jezici, odnosno dijalekti sami moraju rekonstruirati. Nasreću poznajemo većinu fonoloških razvoja tih jezika koji su u ranom srednjovjekovljubili u kontaktu sa Slavenima. Uopćeno bi se moglo reći da je, dakle, fonološka strukturajednoga neslavenskoga jezika pouzdan izvor u sluĉajevima u kojima ona odražavabogatiji fonološki sustav negoli odgovarajući slavenski sustav.Dijalekatska graĊa (umjesto tih standardnih jezika, ĉija je osnovica neorganska, tj.supradijalektalna) u biti je jedini tip izvora koji je uvjerljiv. Njezina je nevolja iskljuĉivou tome da se ona u standardnoj dijalektologiji uvrštava pod pojedine jezike (usp.,primjerice, raspravu o »pripadnosti« kajkavštine hrvatskim ili slovenskim dijalektima10 ), a i da ona sadrži brojne podsisteme. Dakle, problem je u tome da dijalektolozi7 Za mogućnosti rekonstruiranja ranih slavenskih izoglosa »neposrednom metodom« v. Nuorluoto (2003).8 Pojam »ortografija« rabim prema Brozoviću (1965:28) kao »dinamiĉki odnos meĊu samim slovnim znakovima«.Dakle, taj se pojam ovdje ne rabi u normativnome smislu (usp., takoĊer, Zaliznjak 2002).9 Moram ovdje napomenuti da se ova konstatacija ne može smatrati općevažećom. Ako je stanovništvo jednogapodruĉja ranije bilo, recimo, u znatnom obimu slavensko, ali se kasnije deslaveniziralo (Grĉka, Rumunjska, Panonija,Noricum), toponimi se prilagoĊavaju razvoju dotiĉnih neslavenskih jezika pod uvjetom da ti razvoji nisuidentiĉni sa slavenskima (ovo se odnosi, eventualno, prije svega na Rumunjsku).10 Ta se, s povijesne toĉke gledišta, bespredmetna rasprava ponavlja, citira i komentira i u najnovijoj dijalektološkojliteraturi, v. npr. Lonĉarić 1996.37