lecenje raka-metode

Kemoterapija liječi rak i Zemlju je ravna ploča
žena je bilo izloženo radioaktivnim zrakama da bi jedna bila spašena.
Za marketinškog menadžera tvrtke koja proizvodi uređaje za mamografiju
ove brojke izgledaju potpuno drukčije. On će napisati: "Preventivnim
mamogramima umrlo je 25% manje žena (3 umjesto 4)". Budite
oprezni kad čitate statistike!
Ako pregledamo sve brojke te studije onda primjećujemo da je od
100.000 nepregledanih žena preživjelo 89.550, a od isto toliko pregledanih,
preživjelo je njih 89.020. Kad bismo bili zlobni mogli bismo reći da
je u pregledavanoj skupini žena umrlo 530 žena više. Pošteno govoreći
možemo reći da su te brojke statistički nevažne i da se može pretpostaviti
da je u obje skupine umrlo podjednaki broj žena, bile one pregledavane
ili ne.
Ali vaš vam liječnik neće reći o jednom drugom ispitivanju 26.057
žena (istraživač Kerlikovvske). Ukupno 25.858 žena nije imalo rak dojke,
ali je rezultat bio negativan samo za njih 24.187. To znači da je 1.671 ženi
rečeno da vjerojatno ima rak. Iako mnogima to nije ni rečeno, siguran
sam da je skoro svaka mislila da ima rak, ili se barem borila s velikim
strahom ima li ga možda. Zanimljivo je da je mamogram bio negativan
za 20 od 199 oboljelih žena iako su imale rak dojke.
Ako dodamo 179 žena kojima je kasnije dijagnosticiran rak, onda dolazimo
do 1.850 žena s nalazom da imaju tumor. Na kraju je rak dojke
imalo samo 199 žena, ili drugim riječima, samo je 1 od 10 koja je imala
patološke nalaze na kraju stvarno i imala rak dojke. Za žene ispod 50-te
godine života broj netočnih nalaza je alarmantno velik.
Jeste li ikad čitali u novinama o velikoj šteti koju trpe žene kroz te
preglede? Ili kako ste često čitali s čime se žene moraju suočavati zbog
netočnog mamografskog izvještaja? Koliko će žena umrijeti s tumorom
(ali ne i od tumora) a da nemaju nikakav veći zdravstveni problem
(slično kao i kod raka prostate)? Tko zapravo razmatra da je za većinu
žena najveći problem što moraju živjeti zadnje godine svojeg života sa
saznanjem kako imaju rak, sa svim pridruženim tjelesnim i psihološkim
problemima.
DCIS (mljekovodni tumor ranog stadija) je drugi pojam koji igra veliku
ulogu kod raka dojke. A to je ono što se najčešće otkriva mamogramima.
Čak i alopatski liječnici (vidi po tom pitanju Silverstein, Brit.
Med. Journal, broj 317, 1998.g., stranice 734-739) procjenjuju danas da
se samo polovica postojećih DCIS tumora razvija u invazivni rak nakon
9-/
.3. Dijagnoza raka
10 do 20 godina. Čak i laik može razumjeti zašto petogodišnje statistike,
što se tiče raka dojke, izgledaju dobro. Jedan drugi problem kod mamografije
"sretno" se izbjegava: stres zbog zračenja pri pregledu. U diskusijama
se obično ističe činjenica da moderne naprave izlažu zračenju
neku osobu manje od izloženosti za vrijeme jednog odmora u planinama.
Ali ipak nitko ne spominje izvještaj doktora Mettlera iz 1996.g.
gdje je objavio da će 1 od 10.000 žena umrijeti zbog tog stresa. Prema
procjenama dr. Junga iz 1998.g. dodatni rizik dobivanja raka dojke kroz
redovite mamografske preglede je između 0,015% i 0,045% - drugim
riječima, to bi značilo, 1,5 do 4,5 žena na 10.000 pregledanih. To zapravo
znači: ako ste vi jedna od tih 0,015% onda je za vas rizik dobivanja raka
putem mamografije točno 100%.
Još nešto želim reći: iako moja supruga nikad nije bila na mamografiji,
nas dvoje plaćamo taj skupi pregled svaki mjesec kroz naše doprinose
zdravstvenom osiguranju. Godine 1995. poznata Rand korporacija
je izračunala da se mora potrošili između 166.000 i 1.480.000 € kako
bi se otkrilo jedan slučaj raka dojke. Budimo pošteni, koliko još želimo
plaćati za tu besmislicu?
A muškarci?
Muškarci također nisu zaštićeni od neovlaštenih napada. Jedna studija
objavljena 1994.g. u British Medical Journalu dokazala je da je PSA test
(Prostate Specific Antigen - test za određivanje specifičnog antigena
prostate), koji se najčešće obavlja, nije ni izdaleka precizan kako se često
tvrdi. U toj je studiji 336 muškaraca razvilo rak prostate, a istodobno su
imali PSA vrijednost u granicama normale, dok je samo 47% muškaraca
koji su imali rak, imali i povišenu razinu PSA vrijednosti. Dobro, budimo
pošteni, kako se osjećate kad shvatite da je svaki drugi PSA test iz
ove studije pogrešan?
Trebali bismo pogledati na rak prostate iz drugog kuta. Američko
društvo za rak (American Cancer Society) je 1995.g. opisalo u izvještaju
vezano za rak prostate da su stanice raka pronađene kod 15% muškaraca.
Taj se broj povećava na 40% kod osoba između 70 i 80 godina života, pa
čak na 50% populacije iznad 80 godina života. Prvo što moramo razmotriti
je koliko su aktivne te stanice raka, a PSA test nam sigurno to neće
reći. P. J. Scerret dojmljivo pojašnjava u svom radu "Tražeći rak prostate"
(Screening for Prostate Cancer), da samo 1% tih stanica raka stva-
95