lecenje raka-metode

Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča
2. Što je to rak?
Frekvencijska teorija
Kako bilijuni stanica u našem tijelu komuniciraju? Kako neka stanica
zna koje je vrste stanice? Ovih se dana mnogo govori o genima, ali jedna
je stvar sigurna: normalno je da imamo iste gene u svim stanicama,
bez obzira je li stanica u koljenu ili u oku. Potpuno je nemoguće da
su svi ti podaci pohranjeni u našim genima. Dok su se morfogenetska
polja proučavala u Rusiji, dok je u Kini poznavanje meridijana (energetskih
putova) sastavni dio tradicionalnog obrazovanja svih liječnika
već tisućljećima, dotle je zapadna medicina protjerala takve nauke u
ezoterične kutke kao i što je protjerala i međusobnu komunikaciju stanica
pomoću fotona (pomoću svjetlosti).
Iako sve do 21. stoljeća nismo našli pouzdane odgovore na ta važna
pitanja, mogućnost da se komunikacija obavlja putem svjetla ili valova
igra značajnu ulogu. Ono što je dr. Royal Rife započeo 1930.g., a fizičar
Ervvin Schrodinger prvi izrazio svojim terminom unutarnjeg reda, te
što je nastavljeno s modernim istraživanjima fotona i frekvencija, smatra
se budućnošću medicine.
Danas znamo da se u staničnoj membrani skoro svih stanica koje
proizvode energiju potrebnu za život nalazi takozvana pumpa natrijeve
lužine. Za liječnike koji liječe energijom, a medu kojima su liječnici
frekvencijama, ne postoji bolest u medicinskom smislu riječi. Postoje
samo dva stanja u kojima se može nalaziti stanica: energetsko normalno
stanje i energetski abnormalno. Prema američkim, ruskim ili njemačkim
istraživačima te abnormalne stanice (tj. stanice raka) uzimaju
60 puta više energije iz okoline nego normalna stanica, a da uopće ne
proizvode energiju. To je također razlog zašto tako mali tumor koji je
veličine nekoliko stotina kubičnih centimetara može prouzročiti tako
velike teškoće za odraslu osobu. Nije samo tumor odgovoran za bolest,
već i preveliko posizanje za energijom iz zdravih stanica.
To je upravo ona točka gdje nastupa frekvencijska teorija, njena je
zadaća vraćanje te depolarizacije (promjene u električnom naponu
stanice) u normalno stanje. Stanična membrana koja se sastoji od dvostrukog
sloja fosfolipida (spoja masnoća i fosfata), koja je debljine oko 10
nanometara (0,00001 mm) tvori staničnu koru. Proteini su također integrirani
u membranu. Ta "antena" (pogledaj uljno-proteinsku prehranu
doktorice Budvvig, strana 332) ili receptori otkrivaju koje se tvari nalaze
78
uokolo stanice i dopuštaju određenim tvarima da udu u stanicu i što da
ostave u njoj. Iz toga proizlazi da je ponašanje stanice uvjetovano kroz
stimulanse iz stanične okoline a ne od gena koji se nalaze u stanici.
Svaki receptor je podešen da prima samo jednu vrstu signala iz okoline,
te da odgovori na taj signal. Kroz takav fizikalni filter stanica je
sposobna protumačiti svoju okolinu i prihvatiti potrebne tvari. Membrana,
koja je zaštićena masnoćama, ponaša se kao električni izolator
koji dopušta citoplazmi (staničnom sadržaju) da prihvati negativni naboj
za razliku od membrane koja okružuje citoplazmu.
Na taj način stanica se ponaša kao kemijska baterija s negativnim
polom unutar stanice i pozitivnim polom na membrani. Za stanicu je
promjena ovih energetskih stanja električni signal koji npr. može aktivirati
ili zaustaviti posebne genske programe. Stanice prepoznaju
okolinu mijenjajući energiju elektromagnetskog spektra u biološku
korisnu informaciju. Različiti proteinski receptori pretvaraju svjetlost,
zvukove, rendgenske zrake, radio oscilacije, mikrovalove i radio valove
ekstremno niskih frekvencija (ELF) u stanične kombinacije aktivirajući
djelujuće proteine, koji zauzvrat mogu pobuditi depolarizaciju membrane,
aktivirajući enzimatski sustav citoplazme ili podešavajući genske
procese.
U tom smislu energijska okolina upravlja ponašanjem i za dobrobit
stanica i tkiva. Ovo energijsko podešavanje uvijek ima prednost pred
podešavanjem staničnih aktivnosti od strane kemijskih utjecaja.
Terapeutski pristup prema frekvencijskoj terapiji:
Prema frekvencijskim terapeutima svaka se bolest pojavljuje zbog
smanjene proizvodnje energije na pumpi natrijeve lužine. U praksi to
znači da će ako uspijemo tijelu dostavljati ispravnu frekvenciju ili valove,
onda biti izliječene sve bolesti. Ono što danas zvuči kao čista utopija,
vrlo bi brzo moglo promijeniti cijeli svijet medicine.
Zanimljivo je da u ovom pitanju mitohondrijska teorija, teorija Nove
medicine, ravnotežna teorija i frekvencijska teorija nisu međusobno
isključive, nego su prije komplementarne. Nema razloga zašto se
smetnja pumpe natrijeve lužine ne bi mogla pojaviti kroz smetnje koje
su opisane u drugim teorijama. Različit je samo pristup terapiji budući
da frekvencijski terapeuti vjeruju da je dovoljno prenijeti ispravne
frekvencije u tijelo kako bi se samo izliječilo.
79