lecenje raka-metode

Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravnu ploča
Hamera kao varalicu. Dr. Hamer je svoju ponudu objavio više puta,
ali ga je konvencionalna zajednica uvijek proganjala putem pravnog
sustava. Čega se to liječnici boje? Zbog svega toga dopustite mi da vam
izložim teoriju dr. Hamera, a vi ćete tada vlastitim zaključivanjem moći
odgovoriti čega se liječnici boje.
Prema pogledu dr. Hamera rak se ili neka druga smetnja dogode
zbog nekog biološkog sukoba. Izraz biološki sukob ili biološki konflikt
predstavlja ozbiljan, akutan, konfliktno-iskustveni šok na koji neka osoba
nije pripremljena. Problem je u tomu što neki događaj predstavlja
sukob za jednu osobu, a za drugu ne, i obrnuto. Taj konflikt tada ima
utjecaj na tri razine: na psihu, na razum i na neki organ. Zavisno o tomu
kako osoba doživljava konflikt, konflikt (odnosno energija konflikta) se
pojavljuje u mozgu u obliku tzv. Hamerovih polja (engl. Humer herd)
koje se, prema doktoru Hameru, mogu prepoznati na CT snimci mozga.
I ovo je trenutak od kojeg započinju problemi. Od tada se ljudski
organizam prebacuje u stanje stalne simpatikolonije, tj. u stanje konstantnog
stresa.
Dr. Hamer dijeli vrste raka u skupine koje pripadaju različitim vanjskim
slojevima blastoderma. Ti su slojevi ektoderm (vanjski sloj), mesoderm
(srednji) i entoderm (unutarnji sloj). U zavisnosti o kojem se
sloju radi te njegovoj povezanosti s određenim organom (npr. želudac
ili crijeva su povezani s entodermom), konflikt uzrokuje različite tumore
i različite brzine rasta tumora.
Postoji značajna razlika i o tomu u kojoj je fazi tumor detektiran. Prema
dr. Hameru otprilike 40% tumora se otkriva u "zatvorenom obliku"
i treba ih ostaviti na miru (bez intervencije). Razlika je i u odnosu na to je
li pacijent u stanju prije ili poslije rješavanja konflikta. Ako želite detaljnije
proučiti teoriju Nove medicine, preporučam vam knjigu "Naslijeđe
Nove medicine 1. i 2. dio" (Vermachtnis einer Neuen Medizin, vol. 1. &
2.). Prvi dio je naročito važan za ljude oboljele od raka. O teoriji Nove
medicine možete čitati i na sljedećim web stranicama: www.newmedicine.ca
i www.nova-medicina.net.
Uzgred da spomenem kako sam prije pisanja ove knjige bio napadan
pri samom spominjanju dr. Hamera. Ali podaci koje on podastire
govore mu u prilog, a ne protiv njega. Nekoliko je sveučilišta (Beč u
Austriji, Trnava u Slovačkoj, Diisseldorf u Njemačkoj,...) potvrdilo njegu
ve radove, pa ostaje pitanje; zašto nitko nije javno opovrgnuo njegova
istraživanja ako je to tako lako? Postoji mnogo službenih izvora, čak
74
2. Što je to rak?
i u alternativnoj sceni, koji uzastopno napadaju dr. Hamera, ali nitko
dosad nije bio uspješan u pobijanju Nove medicine.
Baš suprotno, postoji mnogo alopatskih studija koje potvrđuju ideje
dr. Hamera kao što su radovi dr. Alexandera Friedmanna iz Sveučilišne
bolnice za psihijatriju u Beču, liječnika kojeg nitko ne može optužiti
da je prijatelj dr. Hamera (radovi su objavljeni u Medical Tribune No.
8, 18.02.2004.). U ovim su radovima proučavani vrlo ozbiljni psihički
sukobi, čak bismo rekli toliko snažne manifestacije koje ostavljaju vidljive
promjene na mozgu. Činjenica da se psihički sukobi mogu vidjeti
na mozgu, polako ali sigurno se potvrđuju u cijelom svijetu od strane
više istraživača mozga zahvaljujući magnetskoj rezonanciji i dvostruko
vrtećoj eho protonskoj spektroskopiji (slikanju mozga) dvadeset godina
nakon zaključaka dr. Hamera.
Psiha i tijelo - otkriće dr. Hamera?
Dr. Hamer nikad nije tvrdio da je otkrio međuutjecaj psihe i tijela. Sve
više i više ljudi shvaća utjecaj psihe na naše tijelo. Još je 1701.g. engleski
liječnik Grendon objavio spis "Istraživanje prirode, znanje i liječenje
raka" u kojem se bavio međusobnim utjecajem psihe i raka. Nakon te
studije slijedi dr. Walsche 1846. godine u djelu "Priroda i liječenje raka",
te dr. Snow kad je liječio 250 žena oboljelih od raka u Londonskoj bolnici
za rak, i to opisao u svojoj knjizi "Rak i tumorski procesi", u kojoj
je naveo kako je više od 200 žena imalo značajan psihički stres. Sigurno
je da je trebalo obaviti više studija u tom smjeru. I radovi dr. Ronalda
Grossarth-Maticeka iz Heidelberga jasno ukazuju na međusobnu povezanost.
Razočarava činjenica što je Europa na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće
iznjedrila toliko sjajnih psihoanalitičara, kao što su Freud, Jung, Ađler,
Berne i tisuće njihovih kolega za koje pretpostavljam da su mogli bolje
razumjeti utjecaj psihe na rak, a to nisu učinili.
Ali gdje su svi ti terapeuti? Zašto moramo čekati na američke liječnike
kao što su Le Shan, Siegel, Simonton i druge da dođu u Europu i da
nam objašnjavaju kako je psiha važna za nastanak raka. U ovoj knjizi
moći ćete pročitati mnogo o energiji i psihi. Važnost ovih međuodnosa
ne može biti dovoljno istaknuta, i s te točke gledišta potpuno se slažem
s doktorom Hamerom.
75