lecenje raka-metode

Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča
2. Što je to rak?
Adrenalinska teorija doktorice Fryde
Kad sam prvi put čuo za teoriju kako rak uzrokuje manjak adrenalina,
neopravdano sam tu teoriju stavio po strani kao manje bitnu stvar. Da
sam prije znao da je doktorica Waltraut Fryda jedna od rijetkih osoba
koja je desetljećima uspješno liječila tumorske pacijente, te da je razvila
logičnu i lako razumljivu teoriju, svu bih ostalu literaturu stavio na
stranu.
Kako je ona razvila svoju teoriju? Godine mog studiranja među
holističkim liječnicima pokazalo mi je da nije bilo nikakvih otkrića
zapisanih u medicinskoj literaturi a koje bi povezivale pojavu raka i
nedostatak adrenalina. To je još teže prihvatiti samim razmišljanjem o
tomu jer su postojala mnoga istraživanja koja su se bavila posljedicama
nedostatka ili prevelike količine ostalih ljudskih hormona. Adrenalin se
proizvodi u takozvanom kromafinskom sustavu (op. izd. - kromafini
se mogu naći u adrenalinskoj žlijezdi ili u simpatetičkim živcima, to su
stanice koje se boje s kromovim solima) i on je veliki suparnik inzulinskom
sustavu u organizmu. Ali što se zapravo događa kad se u duljem
vremenskom razdoblju osoba nađe pod stresom i tijelo više ne može
proizvoditi dovoljno adrenalina? To je pitanje istraživala doktorica
Fryda te je otkrila npr. da je oboljelima od raka razina adrenalina vrlo,
vrlo niska, ponekad potpuno na nuli. To bi značilo da je inzulin pobjednik
u borbi s adrenalinom (inzulin = šećer ulazi u stanicu, adrenalin =
šećer izlazi iz stanice), i stanica je napunjena šećerom. Kako se stanice
s tolikim viškom šećera ne mogu ponašati normalno, tijelo je prisiljeno
u nekoj točki uposliti mjere za obuzdavanje šećera. Paralelno s tim
procesom tijelo nastavlja proizvoditi jedan drugi hormon koji se zove
noradrenalin u dovoljnim količinama, te je opskrba kisika u udaljenim
žilama ograničena.
U tom trenutku u igru ulazi mehanizam opstanka. Stanice se moraju
zadovoljiti s manje kisika i istodobno izgorjeti višak šećera. To čine prvenstveno
tako da prelaze u stanje fermentacije. No fermentacija je primitivna
metoda za dobivanje energije. Iako tako izgara dovoljno šećera,
premalo se energije dostavlja po tijelu. Osim toga pojavljuje se previše
lijevo rotirajuće mliječne kiseline (L-mliječna kiselina) koja povećava
brzinu dijeljenja stanice i značajno ometa kiselo-lužnatu ravnotežu u
organizmu.
66
Ipak je stanica postigla najvažniju stvar za opstanak: izgaranje šećera
bržim dijeljenjem stanica i fermentacijskim procesom. Ovdje je ponovno
očito da je evolucija opskrbila naše tijelo izvanrednim sustavima koji
nam pomažu da preživimo i pod najekstremnijim stresnim okolnostima.
S ove točke gledišta tumor je u početku nešto potpuno pozitivno
što sprječava veća oštećenja. Samo pomislite što bi se dogodilo tijelu da
se pod tim okolnostima nisu razvile tumorske stanice? Prije ili kasnije
bismo oslijepili, naši bi bubrezi otkazali, krvne žile bi puknule uz obilato
krvarenje ili bismo pali u komu. I sad općenito pitanje: što je bolje?
Sve te bolesti koje rezultiraju smrću za kratko vrijeme ili tumor?
Naravno da je svojim objašnjenjima dr. Fryda zadovoljila znanstvenike
koji su htjeli saznati detalje o tim procesima. Ona je precizno objasnila
koji se upalni procesi blokiraju, zašto imunološka obrana pomoću
limfocita nije više prikladna, zašto su tumorski pacijenti obično "zdravi"
godinama prije nego se tumor otkrije itd. Ipak najvažnija je stvar za
pacijenta da shvati da rak kao bolest ima veze s fizičkim ili/i psihičkim
stresom i da je uravnoteženje kiselo-lužnatog odnosa kroz detoksikaciju
i prehranu od iznimne važnosti.
Uvijek sam ostajao zapanjen podacima kako su uspješne terapije poput
terapije doktorice Fryde potiskivane desetljećima ili odbacivane kao
nadriliječništvo od liječničkih krugova, ali i od pacijenata. Godine 1988.
dr. Fryda je objavila studiju u kojoj je predstavila 48 pacijenata. Ako
uzmemo u obzir da drugi liječnici nisu davali nikakvu nadu u izlječenje
tih pacijenata i da je 33 ostalo živo 5 godina poslije (a skoro su svi od
tih 33 još živi 2003.g.), upravo je zapanjujuće kako nitko od kolega dr.
Fryde nije detaljnije proučilo njenu terapiju.
To sigurno nema nikakve veze s njom kao osobom, jer je doktorica
Fryda vrlo šarmantna i inteligentna dama koja se posvetila dugogodišnjoj
dobrobiti svojih pacijenata. U adrenalinskoj teoriji pronašao sam potvrde
za moja vlastita razmatranja, a to su: rak je problem stresa i energije.
Protiv raka se mora boriti prehrambenom terapijom, detoksikacijom i
oslobađanjem od stresa. Rak se može pojaviti samo kad je krv lužnata,
a tkivo kiselo.
lako ova teorija nije jedina koja potvrđuje moja razmišljanja o negativnom
utjecaju pojačanog imunološkog sustava na tumor (jači imunološki
sustav - veći rast tumora), dr. Fryda detaljno objašnjava i te
procese.
67