lecenje raka-metode

Kemoterapija liječi rak i Zemlja je ravna ploča
na životu, sad se "brine" za vašu smrt. Ako, i samo ako ne nastupe
potrebne promjene. Čak niti prijelaz preko te imaginarne crte ne znači
nužno smrt za pacijenta. Ali pokazuje da je potrebno neodgodivo djelovanje.
Jedan primjer:
Povišena temperatura može uništiti bakterije i povećati komunikaciju
između stanica. Ali kad-tad temperatura dostiže vlastitu dinamiku i
tijelo za taj proces stavlja na raspolaganje više energije nego što je potrebno
za "preživljavanje" temperature. Isto to vrijedi i kod tumora. U
nekom trenutku u procesu razvoja i rasta raka, izmjena tvari vrenjem tako
snažno prevlada da iz tog energetskog deficita proizlazi smrtonosna
kaheksija (trošenje, iscrpljivanje).
Simptomatska vremenska crta
pozitivno VDS negativno
(p-faza)
(n-faza)
Možda ćete se zapitati zašto tako inteligentni sustav kao što je naše
tijelo čini takvu kobnu pogrešku? Zašto na vrijeme ne zaustavlja
povišenu temperaturu, odnosno rast tumora? Prije svega, jednostavno
bi tijelo prije umrlo. Kao što je objašnjeno, svi simptomi (ili bolje
rečeno svi regulacijski mehanizmi) uglavnom služe zakonu evolucije:
preživljavanju vrste. Ako jedno tijelo ne bi proizvelo tumor, onda bi iz
toga proizišli simptomi kao što su dijabetes, zatrovanost ili bi se gljivice
pobrinule da tijelo umre još ranije.
Ali postoji još jedan razlog. Charles Darwin je ranije opisao kako naslijeđena
tjelesna obilježja moraju biti u stanju preživjeti, prije nego li se
proslijede sljedećoj generaciji.
Možda prepoznajete tu rečenicu i ovako izrečenu: "Samo najjači preživljavaju".
Takva prirodna selekcija je bez sumnje ekstremno brutalna,
ali svi su evolucijski znanstvenici složni u jednoj točki: bez te selekcije
ne bi postojao homo sapiens. Tako gledajući ima smisla kako
regulacijski mehanizmi služe samo za preživljavanje. I meni je to teško
'/• Medicinski "status tpio"
prihvatiti, pogotovo kad promatrate pojedine ljudske sudbine. Ali ne
možemo se, iako bi to htjeli, ponašati kao da bi htjeli prekinuti odnosno
onemogućiti prirodne i evolucijske zakone. Umjesto toga, bilo bi bolje
da prihvatimo te zakone i uložimo više energije kako bismo te stvari
bolje razumjeli.
Sa stajališta kauzanetike trebali bismo se najprije radovati svakom
simptomu, koliko god je to neugodno. Tako dugo dok god simptom
nema vlastitu dinamiku, simptom bi trebalo pojačavati a ne suzbijati.
Dakle, umjesto da smanjujemo temperaturu, tijelo trebamo toplo umotati.
Umjesto da odmah razorimo tumor, treba tijelo očistiti od toksina
ili smanjiti stres. Istinska medicina počinje uvijek u mislima s pitanjem:
"Zašto naše tijelo regulira baš na tom mjestu, na taj način i u to vrijeme?"
I sljedeće pitanje: "Postoji li već vlastita dinamika simptoma ili
trebamo li još pojačati simptom?"
A sada?
Neće biti napretka u liječenju kroničnih bolesti, ukoliko se kauzanetski
aspekti ne počnu uvažavati. Nažalost, i u alternativnoj medicini se još
uvijek diskutira: "Zašto imunološki sistem ne prepoznaje loše' stanice
raka?", tj. zašto ih ne uništava. Pošto stanice raka ama baš nikad nisu
"loše", već su dio jednog genijalnog regulacijskog sistema, njih tijelo,
zahvaljujući prirodi, ne uništava. Naprotiv, dešava se suprotno. Tijelo
tretira tumore pozitivno zbog važnosti preživljavanja, na primjer kroz
angiogenezu (stvaranje novih krvnih i limfnih žila). Na tom primjeru
jako se dobro može razumjeti slijepa ulica u kojoj se nalazi konvencionalna
medicina. A sve vise farmaceutskih tvrtki pokušava razviti takozvane
anti-angiogenezne lijekove.
Umjesto da se dalje razvijamo u svrhu razumijevanja procesa raka,
pokušavaju se razvijati novi lijekovi koji djeluju tek onda kad već postoji
vlastita simptomatska dinamika.
Pogotovo bi se konvencionalni liječnici trebali koncentrirati na takozvanu
p-fazu jednog oboljenja. Jer oni su uglavnom osobe kod koje
pacijenti dolaze u toj fazi. Nekonvencionalni terapeuti imaju nažalost
prečesto posla s pacijentima u n-fazi, što onda otežava terapiju iz razumljivog
razloga. Baš zbog toga je šteta u kakvoj se slijepoj ulici nalazi naš
kompletni medicinski sustav. Nema značajnijeg napretka sve dok god
ne dođe do promjene stajališta, tj. razmišljanja.
35