22.07.2015 Views

Crikvenica - Società Friulana di Archeologia

Crikvenica - Società Friulana di Archeologia

Crikvenica - Società Friulana di Archeologia

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Corinne ROUSSEIl sito <strong>di</strong> Loron (Istria, Croazia). L’organizzazione del complesso produttivoNalazište Lorun (Istra, Hrvatska). Organizacija proizvodnoga kompleksa 75Antonio MARCHIORI, Chiara D’INCÀLe fornaci <strong>di</strong> Loron (Istria, Croazia)Keramičarske peći u Lorunu (Istra, Hrvatska) 83Vla<strong>di</strong>mir KOVAČIĆNovootkriveni antički vivarium uz poluotok Kupanja, Tar – VabrigeNewly-<strong>di</strong>scovered Roman vivarium at the Kupanja Promontory, Tar – Vabrige 91Toni BRAJKOVIĆLokalitet Rakitnica – Tri bunara u vo<strong>di</strong>čkom zaleđuArcaeological site Rakitnica – Tri bunara in Vo<strong>di</strong>ce hinterland 95Maria Luisa STOPPIONIFornaci romane in Romagna; i ritrovamenti più recentiRimske keramičarske peći u Romanji; najnoviji nalazi 103Paola VENTURA, Tiziana CIVIDINI, Paola MAGGI, Chiara MAGRINIIl Progetto „Antiche fornaci in Friuli” (Provincia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne)Projekt „Antičke keramičarske peći u Furlaniji” (Pokrajina U<strong>di</strong>ne) 115Paola VENTURA, Tiziana CIVIDINIL’impianto produttivo <strong>di</strong> Ronchis (UD, Italia)Proizvodni kompleks u Ronchisu (UD, Italija) 125Cristina MONDINStrutture produttive per ceramica e laterizi nella Decima Regio:alcune questioni metodologicheStrukture za proizvodnju keramike i opeke u X. regiji:nekoliko metodoloških pitanja 133Tina ŽERJALCeramic production in Northern Istria and in villa rusticaat Školarice near Koper (Slovenija)Keramičarska proizvodnja u sjevernoj Istri i u rustičnoj viliu Školaricama kraj Kopra (Slovenija) 139Verena VIDRIH PERKO, Matej ŽUPANČIĆLocal brick and amphorae production in Western SloveniaLokalna proizvodnja opeke i amfora u zapadnoj Sloveniji 151Stefania PESAVENTO MATTIOLILe anfore Schörgendorfer 558 e il commercio delle olive adriaticheAmfore Schörgendorfer 558 i trgovina jadranskim maslinama 165Paola MAGGI, Yolande MARIONLe produzioni <strong>di</strong> anfore e <strong>di</strong> terra sigillata a Loron e la loro <strong>di</strong>ffusioneProizvodnja i <strong>di</strong>stribucija amfora i terrae sigillatae u Lorunu 175zbornik_31_08.indd VI 31.08.2011. 23:49


Alessandra TONIOLOL’ine<strong>di</strong>ta attività <strong>di</strong> un capostipiteNeobjavljena aktivnost jednoga pretka 189Silvia CIPRIANO, Stefania MAZZOCCHINUn quartiere artigianale a Patavium: le fornaci e le produzioni ceramicheObrtnička četvrt antičkog Patavija: keramičarske peći i proizvodnja keramike 193Janka ISTENIČRoman pottery in Slovenia: case stu<strong>di</strong>es of Poetovio, Emona and Aegean cooking wareRimska keramika u Sloveniji: primjeri Poetovione, Emone i egejske kuhinjske keramike 205Simoneta MENCHELLI, Maria Raffaella CIUCCARELLI, Marinella PASQUINUCCIInnovazioni e tra<strong>di</strong>zione nelle ceramiche comunidel Piceno meri<strong>di</strong>onale dal VII sec. a.C. al VI sec. d.C.Inovacije i tra<strong>di</strong>cije u keramici za svakodnevnu uporabu u južnomPicenumu od 7. st. pr. Kr. do 4. st. po Kr. 213Valentina DEGRASSI, Franca MASELLI SCOTTIFornaci nell’agro orientale <strong>di</strong> Aquileia; Il complesso <strong>di</strong> fornaci<strong>di</strong> Spessa <strong>di</strong> Capriva, Gorizia, Italia nord-orientaleKeramičarske peći u istočnom ageru Akvileje; Kompleks keramičarskih pećina nalazištu Spessa <strong>di</strong> Capriva, Gorizia, sjeveroistočna Italija 225Valentina DEGRASSI, Rita AURIEMMA, Patrizia DONAT,Dario GADDI, Dorotea RICCOBONOPaesaggi costieri dal Timavo alla penisola muggesana: merci e circuiti preferenzialiPriobalni krajolici od Timave do rta Muggie: roba i omiljene trgovačke rute 237Maurizio BUORA, Stefano MAGNANINuove fornaci e impianti produttivi lungo la strada da Aquileia verso il NoricoNove keramičarske peći i ra<strong>di</strong>onice duž ceste od Akvileje prema Noriku 251Željko MILETIĆProduction of tegulae in Burnum in the context of buil<strong>di</strong>ng activitiesProizvodnja tegula u Burnumu u kontekstu građevinskih aktivnosti 263Igor BORZIĆSarius šalice iz BurnumaSarius cups from Burnum 279Ivana MILETIĆ ČAKŠIRAN, Zdravka SEVERPrimjena atomske emisijske spektrometrije uz induktivno spregnutuplazmu (ICP-AES) u analizi keramičkih ulomaka s lokaliteta Arhiv II u SiskuApplication of inductively coupled plasma atomic emission spectroscopy(ICP-AES) in the analysis of pottery framgments on the site of Arhiv II in Sisak 291Mato ILKIĆ, Tino LELEKOVIĆDistribucija terrae sigillatae kao prilog poznavanju rimskog lokaliteta CornacumDistribution of terra sigillata as a contribution to the understan<strong>di</strong>ng ofthe Roman site of Cornacum 299zbornik_31_08.indd VII 31.08.2011. 23:49


Kristina JELINČIĆGruba rimska keramika s lokaliteta Virovitica – Kiškorija jugRoman coarse pottery from the site of Virovitica – Kiškorija South 307Asja TONCKeramički importi u LiburnijiCeramic imports in Liburnia 315STAKLARSKE RADIONICE: PROIZVODNJA I TRGOVINAOFFICINE PER LA PRODUZIONE DEL VETRO: LAVORAZIONE E COMMERCIOGLASS MANUFACTURES: PRODUCTION AND TRADEAnamarija ETEROVIĆKATAXAIPE KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥ 321Ivo FADIĆPseudo Merkur bočice – proizvo<strong>di</strong> lokalne staklarske ra<strong>di</strong>onicePseudo Mercury bottles – products of local glass workshop 333Ivana JADRIĆStaklene rebraste zdjelice iz BurnumaSmall glass ribbed bowls from Burnum 361Berislav ŠTEFANACStakleni vretenasti recipijenti sa šireg zadarskog područjaGlass spindle-shaped containers from the wider area of Zadar 377Šime PEROVIĆTehnologija proizvodnje neprozirnih stakala u anticiProduction technology of the opaque glass in Classical Antiquity 389Prilog: Program kolokvijaAppen<strong>di</strong>ce: Programma del colloquioAppen<strong>di</strong>x: Colloquium Programmezbornik_31_08.indd VIII 31.08.2011. 23:49


PREDGOVOR UREDNIKAPREFAZIONE DELL’EDITOREEDITOR’S PREFACECijenjene kolegice i cijenjeni kolege,u Crikvenici je 23. i 24. listopada 2008. go<strong>di</strong>ne održan I. međunarodni arheološki kolokvij pod radnim naslovomRimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice: proizvodnja i trgovina jadranskim prostorom. Kolokvij jeorganiziran u okviru znanstvenoga projekta Instituta za arheologiju pod nazivom Sjeverno Hrvatsko primorje ukontekstu antičkog obrambenog sustava (vo<strong>di</strong>teljica Goranka Lipovac Vrkljan, suradnici Bartul Šiljeg i IvanaOžanić Roguljić, vanjska suradnica Irena Ra<strong>di</strong>ć Rossi). Na Kolokviju su, zahvaljujući iznimnom odazivu, prikazanimnogi novi rezultati istraživanja proizvodnje predmeta od keramike i stakla te trgovine takvim proizvo<strong>di</strong>ma napodručju današnje Hrvatske i na širem jadranskom prostoru. Iznesene su brojne nove spoznaje o keramičarskimi staklarskim ra<strong>di</strong>onicama koje predstavljaju važan sastavni <strong>di</strong>o rimskoga gospodarstva. Razmijenjena su stručnaiskustva i upotpunjena dosadašnja saznanja. U uvodnome <strong>di</strong>jelu Kolokvija posebno su istaknuti rezultati istraživanjakeramičarske ra<strong>di</strong>onice koja se nalazila na području rimskoga naselja Ad turres u samoj Crikvenici. Razlog tomu jeotkriće za sada je<strong>di</strong>ne očuvane keramičarske ra<strong>di</strong>onice na prostoru rimske provincije Dalmacije, čiji nalazi ukazujuna lokalnu proizvodnju tijekom 1. stoljeća po Kr.Prigoda za organizaciju I. međunarodnog arheološkog kolokvija u Crikvenici ukazala se prilikom proslave120 go<strong>di</strong>na organiziranoga crikveničkog turizma. Na taj se način istakla veza antičke i današnje Crikvenice kaovažnoga gospodarskog sre<strong>di</strong>šta.Tijekom vremena koje je uslije<strong>di</strong>lo prikupljeni su radovi s I. međunarodnog arheološkog kolokvija u Crikvenicii priređeni su za objavu u prigodnome zborniku. Prilika za njegovu promociju i održavanje novoga Kolokvijapružila se ove 2011. go<strong>di</strong>ne kad se <strong>Crikvenica</strong> priprema za obilježavanje 600-te go<strong>di</strong>ne prvoga spomena svojegaimena. Želja nam je stoga ponovno okupiti kolege stručnjake i promovirati Zbornik I. međunarodnog arheološkogkolokvija kao naš doprinos slavljeničkoj Crikvenici te ga ponu<strong>di</strong>ti na korištenje sveukupnoj znanstvenoj i stručnojjavnosti.Zahvaljujemo svim kolegama su<strong>di</strong>onicima I. međunarodnog arheološkog kolokvija na njihovim iznimnozanimljivim priopćenjima i radovima unutar ovoga Zbornika. Vjerujemo da će oni postati neizostavni <strong>di</strong>o znanstveneliterature, kao značajan prilog poznavanju keramičarskih i staklarskih ra<strong>di</strong>onica te proizvodnje i trgovine njihovimproizvo<strong>di</strong>ma.I na kraju, zahvaljujemo Muzeju grada Crikvenice, Gradu Crikvenici i Institutu za arheologiju na aktivnomsudjelovanju u organizaciji I. međunarodnog arheološkog kolokvija u Crikvenici i pripremi Zbornika. Na pruženojpodršci zahvaljujemo Znanstvenom i Organizacijskom odboru Kolokvija i Izdavačkom savjetu Zbornika.Zahaljujemo i našim sponzorima: hotelu Therapia u Crikvenici, Turističkoj zajednici Primorsko-goranske županijeKvarner, primorje, otoci, gorje i poduzećima Kirica d.o.o. i Pavlomir – Novi Vinodolski.Goranka Lipovac Vrkljanzbornik_31_08.indd IX 31.08.2011. 23:49


Spettabili colleghe e colleghi,il 23 e 24 ottobre 2008 a <strong>Crikvenica</strong> si è tenuto il Primo colloquio archeologico internazionale intitolato Offi cineper la produzione <strong>di</strong> ceramica e vetro in epoca romana: produzione e commercio nella regione adriatica.Il Colloquio è stato organizzato come parte del progetto scientifico L’area settentrionale <strong>di</strong> Hrvatsko primorjenel contesto del sistema <strong>di</strong> <strong>di</strong>fesa romano dall’Istituto <strong>di</strong> archeologia (<strong>di</strong>retto da Goranka Lipovac Vrkljan, incollaborazione con Bartul Šiljeg, Ivana Ožanić Roguljić e Irena Ra<strong>di</strong>ć Rossi quale collaboratore esterno). Graziealla partecipazione <strong>di</strong> un grande numero <strong>di</strong> colleghi specialisti, al Colloquio sono stati presentati numerosi risultati<strong>di</strong> ricerche condotte sulla produzione <strong>di</strong> ceramica e vetro, nonché sul loro commercio in epoca romana nell’ambitogeografico dell’o<strong>di</strong>erna Croazia e della più ampia area adriatica.Sono state presentate numerose novità riguardanti le officine per la produzione <strong>di</strong> ceramica e vetro, elementiimportanti dell’economia romana. Sono state scambiate molte esperienze professionali e sono state integrateprecedenti conoscenze. Nella parte introduttiva del Colloquio sono stati messi in evidenza i risultati delle ricerchesvolte sull’officina ceramica localizzata nell’area dell’ antico inse<strong>di</strong>amento <strong>di</strong> Ad turres a <strong>Crikvenica</strong>. La ragione<strong>di</strong> ciò fu la scoperta dell’unica officina ceramica conservata sul territorio della provincia romana della Dalmazia, icui reperti inoltre in<strong>di</strong>cano una produzione locale durante il I secolo d.C.L’occasione per l’organizzazione del primo Colloquio internazionale a <strong>Crikvenica</strong> è stata la ricorrenza per lacelebrazione dei 120 anni <strong>di</strong> turismo della città. Con ciò si è voluto mettere in evidenza anche l’importante nessotra l’antica <strong>Crikvenica</strong> e l’o<strong>di</strong>erno centro economico. Nel periodo successivo sono stati raccolti i testi dei relatoriallo scopo <strong>di</strong> preparare gli atti del Colloquio. Una nuova opportunita si è presentata quest’anno, quando <strong>Crikvenica</strong>si prepara alla celebrazione dei suoi 600 anni dalla prima menzione del nome della città. Per questo desideriamoriunire nuovamente numerosi colleghi specialisti e in questa occasione promuovere gli Atti del primo Colloquioarcheologico internazionale, offrendo così un nostro contributo ai festeggiamenti <strong>di</strong> <strong>Crikvenica</strong>, ma anche a tuttala comunità scientifica e professionale.Porgiamo i nostri ringraziamenti a tutti i colleghi che hanno partecipato al primo Colloquio archeologicointernazionale sia per i Loro eccelsi contributi sia per i lavori presentati all’interno degli Atti che Cre<strong>di</strong>amo<strong>di</strong>venteranno parte integrante del bagaglio bibliografico e scientifico come contributo alla conoscenza delle officineper la produzione e commercializzazione <strong>di</strong> ceramica e vetro.Infine, si ringraziano il Museo civico <strong>di</strong> <strong>Crikvenica</strong>, la Città <strong>di</strong> <strong>Crikvenica</strong> e l’Istituto <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> per l’attivapartecipazione nell’organizzazione del primo Colloquio archeologico internazionale e per la preparazione degliAtti. Ringraziamo i comitati Scientifico, Organizzativo ed E<strong>di</strong>toriale del Colloquio per il sostegno offertoci, ed unringraziamento anche agli sponsor: hotel Therapia <strong>di</strong> <strong>Crikvenica</strong>, Ente turistico della regione Primorsko-GoranskaKvarner, primorje, otoci, gorje, ed enti Kirica d.o.o. e Pavlomir – Novi Vinodolski.Goranka Lipovac Vrkljanzbornik_31_08.indd X 31.08.2011. 23:49


Esteemed colleagues,the 1 st International Archaeological Colloquium, entitled Roman Ceramic and Glass Manufactures: Productionand Trade in the Adriatic Region, was held in <strong>Crikvenica</strong> on 23 rd and 24 th October. The Colloquium was organizedas part of the scientific project of the Institute of Archaeology in Zagreb, entitled Northern Croatian Littoral in thecontext of the ancient fortifi cation system (the Project is <strong>di</strong>rected by Goranka Lipovac Vrkljan in collaborationwith Bartul Šiljeg, Ivana Ožanić Roguljić and Irena Ra<strong>di</strong>ć Rossi). Thanks to the tremendous response of our fellowexperts, many research results were shown about the production of ceramics and glass, as well as their trade in theterritory of present-day Croatia and the wider Adriatic area during the Roman period. Numerous latest cognitionswere presented about ceramic and glass manufactures that represent an important part of the Roman economy.Many professional experiences were shared and many previous fin<strong>di</strong>ngs complemented. During the introductorypart of the Colloquium an emphasis was put on the results of research of the Roman ceramic manufacture in<strong>Crikvenica</strong> (Ad turres). The reason for this was the <strong>di</strong>scovery of the only preserved pottery manufacture from thearea of the Roman province of Dalmatia so far, in<strong>di</strong>cating local production during the 1 st century.The occasion to organize the 1 st International Archeological Colloquium in <strong>Crikvenica</strong> was the celebration of120 years of organized tourism in <strong>Crikvenica</strong>. That also served as a way to emphasize an important link betweenancient and modern <strong>Crikvenica</strong>, which is still a relevant economic centre today.Over the last three years the papers from the 1 st International Archeological Colloquium in <strong>Crikvenica</strong> werecollected and prepared. Our wish was for it to be published in the Procee<strong>di</strong>ngs of Colloquium. We saw our chancethis year, 2011, while <strong>Crikvenica</strong> prepares to commemorate the 600 th anniversary of the first mention of its name.We believe this to be an opportunity to gather our fellow experts again and to promote the Procee<strong>di</strong>ngs of the 1 stInternational Archeological Colloquium as our contribution to the celebratory <strong>Crikvenica</strong> as well as the entirescientific and expert public.We would like to express our gratitude to all the colleagues that took part in the 1 st International ArcheologicalColloquium for their work on the Collection. We believe that the papers from these Procee<strong>di</strong>ngs will be aninescapable part of scientific literature about ceramic and glass manufactures, as well as their production andtrade.At the end, we would like to thank the <strong>Crikvenica</strong> Municipal Museum, the city of <strong>Crikvenica</strong> and the Instituteof Archeology for organizing the 1 st International Archeological Colloquium in <strong>Crikvenica</strong> and preparing theCollection. We thank the Scientific and Organizational Committee of the Colloquium for their support. We extendthe same gratitude to the sponsors:Hotel Therapia in <strong>Crikvenica</strong>, Tourist board of Primorje-Gorski Kotar CountyKvarner, primorje, otoci, gorje, and companies Kirica d.o.o. and Pavlomir – Novi Vinodolski. and the Touristboard of the Primorje-Gorski Kotar County.Goranka Lipovac Vrkljanzbornik_31_08.indd XI 31.08.2011. 23:49


Sjeverno Hrvatsko primorje u antičko doba:Istraživanje nalazišta Ad turres – <strong>Crikvenica</strong>L’area settentrionale <strong>di</strong> Hrvatsko primorje (Quarnero)nell’antichità classica: Scavo del sitoAd turres – <strong>Crikvenica</strong>Northern area of Hrvatsko primorje in Antiquity:The excavation at Ad turres – <strong>Crikvenica</strong>zbornik_31_08.indd 1 31.08.2011. 23:49


Lokalna keramičarska ra<strong>di</strong>onica Seksta Metilija Maksimau Crikvenici – Crikveničke amfore ravnog dnaLocal pottery workshop of Sextus Metilius Maximusin <strong>Crikvenica</strong> – <strong>Crikvenica</strong> flat-bottomed amphoraeGoranka Lipovac VrkljanInstitut za arheologijuLjudevita Gaja 32HR-10000 Zagrebe-mail: gorankalv@gmail.comIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperOd 2006. go<strong>di</strong>ne u Crikvenici (Ad turres) se ustavno provo<strong>di</strong> arheološko istraživanje rimske keramičarske ra<strong>di</strong>onice. Uz pronalazakvećeg <strong>di</strong>jela arhitektonskih sadržaja ra<strong>di</strong>onice Seksta Metilija Maksima, kao što su peći i ostali objekti proizvodnogprocesa, otkriveno je mnoštvo ulomaka uporabne i građevinske keramike te brojni ulomci amfora od poznatih oblika do cijelogniza amfora s do sada nezabilježenim obilježjima. U dosadašnjim istraživanjima ukazale su se značajne posebnosti vezane zacrikveničku proizvodnju amfora. Svojim morfološkim detaljima ističu se amfore ravnog dna. Premda crikveničke amfore umnogim elementima slijede tipološke odrednice jadranskih amfora ravnog dna i to Forlimpopoli i Santarcangelo amfore, njihovipoje<strong>di</strong>ni elementi ukazuju na svjesnu izmjenu imitiranog predloška. Ove izmjene ukazuju na novu inačicu jadranskih amforaravnog dna koja se proizvo<strong>di</strong> u keramičkoj ra<strong>di</strong>onici Seksta Metilija Maksima u Crikvenici i namijenjena je lokalnom tržištu.Ključne riječi: <strong>Crikvenica</strong>, antika, keramičarska ra<strong>di</strong>onica, amfore ravnog dnaSince 2006 systematic archaeological excavations of a Roman ceramic workshop have been carried out in <strong>Crikvenica</strong> (Adturres). In ad<strong>di</strong>tion to the <strong>di</strong>scovery of a greater part of architectural contents of the workshop of Sextus Metilius Maximus,such as kilns and object for the production procedure, a multitude of fragments of functional and architectural ceramics hasbeen found, as well as numerous fragments of amphorae ranging from the already known forms to a whole series of amphoraewith previously undocumented features. Fragments of amphorae with a flat bottom have received particular attention. Althoughthe amphorae from <strong>Crikvenica</strong> share the common typological features of the Adriatic flat-bottomed amphorae, for instancethose from Forlimpopoli and Santarcangelo, some of their elements in<strong>di</strong>cate a conscious mo<strong>di</strong>fication of the template. Thesechanges point to a new type of Adriatic flat-bottomed amphorae, produced in the ceramic workshop of Sextus Metilius Maximusin <strong>Crikvenica</strong> for the local market.Keywords: <strong>Crikvenica</strong>, Classical Antiquity, pottery workshop, flat-bottomed amphoraeRimska keramičarska ra<strong>di</strong>onica unutar crikveničkeudoline na prostoru antičkog naselja Ad turres 1 sustavnose istražuje od 2006. go<strong>di</strong>ne (Lipovac Vrkljan 2007;2007a; Lipovac Vrkljan, Šiljeg 2008; 2009). 2 Zahvaljujućipodatcima o prisutnosti i rasprostranjenosti rimskihkeramičkih nalaza na položaju „Igralište” (Starac 1991;Dračić 1993: 235-247) arheološkim je istraživanjemobuhvaćena površina 2000 m² keramičarske ra<strong>di</strong>onicekoja se prostire na 6000 m² površine (Sl. 1), (LipovacVrkljan, Šiljeg 2010: 70-71, bilj. 3) 3 . S obzirom na površinu,crikveničko se keramičarsko proizvodno sre<strong>di</strong>štesmješta unutar srednjih i manjih ra<strong>di</strong>oničkih kompleksakoji su po površinskim odnosima nemjerljivi s poznatimvelikim južnogalskim keramičarskim kompleksima kaošto je Salleles d’Aude (Laubenheimer 1985; Laubenheimer,Serneels, Perron d’Arc 1990) i Graunfeseque(Bémont, Vernhet, Beck 1987; Whittaker 2002: 11-25;Wilson 2008: 393-417) koji se prostiru na desetcimahektara i koji proizvode iznimno velike količine keramičkihpredmeta. 4 Premda se, dakle, crikvenička keramičarskara<strong>di</strong>onica ne odlikuje površinom koja obilježavagalska proizvodna sre<strong>di</strong>šta, njezina je posebnost uočuvanosti cijelog niza ra<strong>di</strong>oničkih objekata koji se koristeu primarnoj obra<strong>di</strong> gline, u kanalima za dovod tekućevode, u prostorima za izradu i sušenje predmeta teu otpadnim jamama i pećima (Lipovac Vrkljan, Šiljeg2009: 2010). Upravo nam ta činjenica omogućuje saznanjao tehnološkom procesu koji se odvijao unutar jednezbornik_31_08.indd 3 31.08.2011. 23:49


4 Goranka Lipovac VrkljanSl. 1 Pogled na lokalitet „Igralište” (foto: D. Pelić)Fig. 1 View of the site ”Igralište” (photo: D. Pelić)lokalne ra<strong>di</strong>onice, naročito stoga što je crikveničko proizvodnosre<strong>di</strong>šte za sada je<strong>di</strong>na cjelovita ra<strong>di</strong>onica otkrivenau priobalnom <strong>di</strong>jelu provincije Dalmacije. 5 Brojnostpečatirane građevinske keramike s prostora Dalmacije,koja se većim <strong>di</strong>jelom nalazi unutar muzejskih spremišta,ukazuje na posve drugu sliku od trenutačnog stanja istraženostii poznavanja lokalne keramičarske proizvodnje.Prema njihovoj značajnoj količini za očekivati je brojnostlokalnih ra<strong>di</strong>onica namijenjenih opskrbi lokalnog tržištaistočnojadranske obale u doba njezine urbanizacije od1. stoljeća. Pečati iz fundusa šibenskoga muzeja ukazujuupravo na tu činjenicu (Pe<strong>di</strong>šić, Podrug 2008: 85-86,100-106). 6 Posve je drugačija situacija u priobalju Histrije.Ondje su arheološki zabilježeni ra<strong>di</strong>onički centriu punoj aktivnosti u razdoblju ranoga carstva (Matijašić1998: 255; Džin 2005: 55-64) uz izraženu trgovačkukomunikaciju sa sjevernojadranskim priobaljem (Girar<strong>di</strong>Jurkić 2004: 11-23). Ra<strong>di</strong>onica u Červar-Portu pripadasklopu jedne villae rusticae (Girar<strong>di</strong> Jurkić 1979;Džin, Girar<strong>di</strong> Jurkić 2005: 5-11) i djeluje samo unutarnjezinih potreba. Na suprotnoj strani zaljeva keramičarskoproizvodno sre<strong>di</strong>šte Loron doseže znatnu proizvodnju,o čemu svjedoče pečati na keramičkim predmetima,slojevi otpadnog keramičkog materijala (većinom amfora),ostatci keramičarskih peći i <strong>di</strong>jelovi nekih proizvodnihobjekata (Tassaux, Kovačić, Monturet 2001). 7Najveća keramičarska ra<strong>di</strong>onica na prostoru Histrije jera<strong>di</strong>onica Gaja Lekanija Basa (C. Laecanius Bassus) uFažani (Gnirs 1910; Matijašić 1998a: 255-258). Budućida se ostatci proizvodnog kompleksa s mnoštvom ulomakaamfora (većinom Dressel 6B) nalaze neposrednoispod današnjih građevina, njihovo je istraživanje u mnogočemuotežano (Matijašić 1998a: 381). Posljednjihgo<strong>di</strong>na, zahvaljujući građevinskim i komunalnim radovima,otkriven je <strong>di</strong>o objekata fažanske ra<strong>di</strong>onice (Bulić,Koncani Uhač 2009) o čijem vlasništvu svjedoče brojnipečati (Matijašić 1987: 161-165) na amforama Dressel6B koje se proizvode unutar te figline (Starac 1995a: 143-147; 1997: 143-167; 2001: 279; 2006: 91-92) 8 i upućujuna tržišta Panonije i Norika (Bezeczky 1994: 49-74). 9Crikvenička ra<strong>di</strong>onica i njezini proizvodni sadržajiočuvani su zahvaljujući smještaju i geomorfološkoj podlozi.U zaleđu Crikvenice pruža se Vinodolska dolina.Unutar tog prostora, u dužini od 23 kilometra, kroz dužegeološko razdoblje taložili su se se<strong>di</strong>menti tvoreći <strong>di</strong>luvijalno-koluvijalnetvorevine i eocenski flišni bazen(Benac et al. 2005). U tektonskim pomicanjima (u razdobljukvartara) oblikovana je dolina s flišnim stijenamai taložnim slojem gline (uz veću prisutnost sitnog laporai vulkanskih klastova). Zbog velike erozivnosti 10 taj ge-zbornik_31_08.indd 4 31.08.2011. 23:49


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 5Sl. 2 Aluvijalni slojevi gline na Slanom potoku (foto: D. Pelić)Fig. 2 Aluvial clay deposits in Slani potok (photo: D. Pelić)ološki materijal (Sl. 2) slijevao se dolinom rječice Dubračine(je<strong>di</strong>ni slivni prostor između zaleđa i obale izVinodola) na prostor crikveničke udoline. Unutar udolinestvoreni su tako znatni slojevi nataložene gline. Zahvaljujućiupravo toj činjenici, kao i prisutnosti tekućevode, šumskom bogatstvu, antičkoj cestovnoj i pomorskojkomunikaciji (Lipovac Vrkljan 2007: 32-34) te činjenicida se prostor nalazi izvan urbanih cjelina, crikveničkaje udolina idelano mjesto za organizacijukeramičke djelatnosti. 11 Povoljni uvjeti na utoku Dubračineu more bili su u doba antike prepoznati i iskorišteniza smještaj proizvodnog sre<strong>di</strong>šta koje je predmetom našihsustavnih arheoloških istraživanja posljednje četirigo<strong>di</strong>ne. Ujedno, ovi isti slojevi, koji su bili korišteni kaosirovina keramičarske proizvodnje u Crikvenici, konzerviralisu i sačuvali ra<strong>di</strong>oničke objekte te lokalne rimskera<strong>di</strong>onice taložeći se na istom položaju i nakon prestankanjezina rada. 12U proteklim četirima go<strong>di</strong>nama sustavnih iskopavanjana lokalitetu <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište” istraživan je sjeverni<strong>di</strong>o ra<strong>di</strong>oničkog proizvodnog kompleksa ograđenzidovima sa sjeverne, istočne i zapadne strane (Sl. 3).Ispod naplavinskog sloja gline na tom je prostoru otkrivencijeli niz radnih objekata. S obzirom na njihov tlocrtniraspored, objekti su unutar ra<strong>di</strong>oničkog prostorasmješteni prema proizvodnom procesu. Ovakva prostornaorganizacija ne nalazi se često unutar lokalnih ra<strong>di</strong>onica,već je standard velikih ra<strong>di</strong>oničkih kompleksaunutar kojih je zbog gotovo industrijske proizvodnje isloženosti postupaka (posebno kod izrade terrae sigillate)bila neophodna (Fülle 1997; Delage 2001). Osnovnaprostorna orijentacija rasporeda objekata je ra<strong>di</strong>oničkacesta 13 koja od sjevernog ulaza u ra<strong>di</strong>onicu prolazi njezinimsre<strong>di</strong>šnjim prostorom nastavljajući se kroz crikveničkuudolinu do cestovne komunicije Tarsatica – Seniakoja prolazi sjevernije od keramičarske ra<strong>di</strong>onice. 14Dio otvorenih radnih prostora čine nadstrešnicomnatkriveni prostori, neophodni unutar keramičarske ra<strong>di</strong>onice(Stoppioni 1993: 27-28; Mascione 2003: 63;Vitali 2007: 41). Osim ukopnih jama stupovlja, njihovase konstrukcija nije očuvala (Civi<strong>di</strong>ni et al. 2006: 32).Unutar cijelog tog prostora koncentrirana je iznimnakoličina čavala, što dodatno ukazuje na postojanje drvenekonstrukcije nadstrešnica. Cijeli otvoreni ra<strong>di</strong>oničkiprostor niveliran je slojem keramičkog otpada (Sl. 4).Ovaj sloj imao je drenažnu namjenu s obzirom da sera<strong>di</strong>onica nalazi unutar samog gliništa. Sličan primjerkorištenja keramike u istu namjenu poznat je unutar mnogihsličnih ra<strong>di</strong>oničkih prostora (Stoppioni 1993: 34).Često se umjesto keramičkog otpada ili usporedno s njimzbornik_31_08.indd 5 31.08.2011. 23:49


6 Goranka Lipovac VrkljanSl. 3 Pogled na lokalitet „Igralište” (foto: G. Lipovac Vrkljan)Fig. 3 View of the site ”Igralište” (photo: G. Lipovac Vrkljan)Sl. 4 Sloj keramike na lokalitetu „Igralište” (foto: D. Pelić)Fig. 4 Ceramic layer at the site “Igralište” ( photo: D.Pelić)za drenažni sustav koriste i amfore (Vitali 2007: 31-34;Starac 2006: 237; Cambi 1989: 318-319). Oba su ovanačina bila primijenjena i unutar crikveničke ra<strong>di</strong>onice.Uz istočni ogradni zid nalazi se jedan sloj položenihamfora Dressel 2-4 (Peacock, Williams 1986: 105-107)proizvedenih unutar ovog keramičarskog sre<strong>di</strong>šta. S obziromna deformacije njihove strukture, koje su poslje<strong>di</strong>canekvalitetnog pečenja, ove amfore pripadaju otpadnommaterijalu i kao takve su umjesto za transportuporabljene za drenažni sustav (Sl. 5). Njihova je boja istruktura gline u potpunosti istovrsna cjelokupnoj crikveničkojkeramičkoj proizvodnji. Glina je pročišćenauz vrlo malo primjesa sitnih zrnaca vapnenca. Rasponnijansi crvene boje zabilježen je od crvene (2.5 YR5/6red) i svijetlocrvene (2.5 YR6/6 light red) do crvenožute(5 YR7/6 red<strong>di</strong>sh yellow i 5 YR7/8 red<strong>di</strong>sh yellow).Na otvorenom prostoru crikveničke ra<strong>di</strong>onice uz prostors nadstrešnicama i uz ra<strong>di</strong>oničku cestu nalaze seotpadna jama (Lipovac Vrkljan, Šiljeg 2010: 73-74) 15 ibazen za primarnu obradu gline (Lipovac Vrkljan, Šiljeg2009: 110). S obzirom na njegovu strukturu, koja nijearhitektonski oblikovana zidovima (Mascione 2003: 46-47), crikvenički bazen ra<strong>di</strong>je nazivamo ukopnom jamom.Unutar zdravice je ukopan kružni prostor koji je ispunjenzbornik_31_08.indd 6 31.08.2011. 23:49


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 7Sl. 5 Drenažni sloj od ulomaka amfora tipa Dressel 2-4 na lokalitetu „Igralište” (foto: D. Pelić)Fig. 5 Drainage layer made of amphorae Dressel 2-4 shards on the site ”Igralište” (photo: D. Pelić)drenažnim slojem šljunka. S unutrašnje je strane ukopnajama obložena uspravno položenim tegulama koje učvršćujucijelu strukturu i zadržavaju otjecanje vode unutarkoje se sirovina pročišćava i omekšava (Federhofer 2007:212-213).Osim otvorenih <strong>di</strong>jelova unutar ra<strong>di</strong>onice preostaliradni prostori bili su smješteni unutar arhitektonski izgrađenihprostorija koje su služile privremenom boravku.S obzirom na pronađene ostatke prehrambenih životinjaunutar tih prostorija, ne isključuje se i mogućnost da suone povremeno korištene i kao mjesta za odmor i obrokmajstorima. Kroz duže vremensko razdoblje djelovanjara<strong>di</strong>onice ove su se prostorije proširivale i dograđivaleo čemu svjedoče pregradni i dogradni zidovi (LipovacVrkljan, Šiljeg 2008: 89-92). Zahvaljujući tim nalazimaiščitavaju se kronološke faze ra<strong>di</strong>oničkih izgradnji oddruge polovice 1. st. pr. Kr. do početka 2. st. Prve ra<strong>di</strong>oničkeprostorije i njezini ogradni zidovi građeni su isključivouporabom kamena. Zamjetno je da se u kasnijimfazama nadogradnje i dogradnje zidovi izrađuju većinoms pomoću opeka i tegula, dakle, s materijalom kojega jebilo u izobilju unutar keramičarske ra<strong>di</strong>onice.Do posljednjih istraživanja 2010. go<strong>di</strong>ne otkriveni suostatci šest keramičarskih peći 16 od kojih su četiri (raznih<strong>di</strong>menzija) dobro očuvane (Lipovac Vrkljan, Šiljeg 2009:108-110). Sve crikveničke peći istog su pravokutnogtlocrta i vodoravnog sustava protoka toplog zraka (Cuomo<strong>di</strong> Caprio 1972: 372-373). Sastoje se od dvajuosnovnih <strong>di</strong>jelova: vatrišnog kanala i komore. Rešetkomje komora raz<strong>di</strong>jeljena na dvije razine: <strong>di</strong>mni prostor iprostor za pečenje, što predstavlja značajan rimski tehnološkidoseg u kvaliteti pečenja keramike (Cuomo <strong>di</strong>Caprio 1972: 375-376). Protok toplog zraka usmjeren jeprema rešetki i gornjem prostoru komore kroz <strong>di</strong>mnekanale između lukova komore koji su statički učvršćeniu zid komore bez sre<strong>di</strong>šnjeg uporišnog stupa/stupova.Crikveničke peći iskazuju sve karakteristike Cuomo <strong>di</strong>Caprio IIb tipa (Cuomo <strong>di</strong> Caprio 1972: 404-442; 1979:23-32). Najočuvanija i najveća je zapadna peć (Sl. 6).Dimenzije komore su 4,52 x 3,93 m, a <strong>di</strong>menzije vatrišnogkanala 2,70 x 0,95 m. Od gradbenih <strong>di</strong>jelova sačuvalesu se zidne strukture <strong>di</strong>mnog kanala i <strong>di</strong>jelovi sedamlukova, <strong>di</strong>o lukova vatrišnog kanala i <strong>di</strong>jelovi rešetke.Cijela je unutrašnjost peći bila ispunjena zapunom odtegula. Nije moguće utvr<strong>di</strong>ti jesu li one ostale unutar pećinakon njezina posljednjeg loženja kao otpadni materijalili su one <strong>di</strong>o krovne konstrukcije krovišta nadstrešniceponad peći. S obzirom na <strong>di</strong>menzije, poje<strong>di</strong>na crikveničkapeć bila je namijenjena za određenu vrstu keramičkihpredmeta koji su se proizvo<strong>di</strong>li unutar ove ra<strong>di</strong>onice.Primjer crikveničkih peći ukazuje na još jednu važnučinjenicu: položaj protoka sustava toplog zraka ne ovisio vrsti predmeta koji se peku unutar peći (Cuomo <strong>di</strong>Caprio 1972: 378-379; Federhofer 2007: 30-32). U obamaslučajevima i mala peć za sitne kućanske predmete(<strong>di</strong>menzije komore 1,11 x 1,49 m) i tri velike crikveničkepeći za građevinsku keramiku imaju položeni sustavzračne protočnosti, a kvaliteta pečenja izravno ovisi otehnologiji samog pečenja, odnosno o vremenu zagrijavanjai hlađenja te vremenu izgaranja i ispuštanja plino-zbornik_31_08.indd 7 31.08.2011. 23:49


8 Goranka Lipovac VrkljanSl. 6 Rimska keramičarska peć na lokalitetu „Igralište” (foto: D. Pelić)Fig. 6 Roman kiln on the site ”Igralište” (photo: D. Pelić)va iz peći. 17 Crikvenička ra<strong>di</strong>onica proizvo<strong>di</strong> raznolikukeramičku robu: kućansku keramiku, građevinsku keramikui ambalažne predmete – amfore. Svu tu keramičkuproizvodnju, bez obzira na vrstu, kako je već prethodnonavedeno uz primjer nalaza amfora Dressel 2-4, određujuzajednička obilježja: jednaka struktura i boja. Mineraloškei kemijske usporedbene analize lokalne gline ira<strong>di</strong>oničkih keramičkih predmeta pokazale su istovrsnostuzoraka, čime je dodatno potvrđena lokalna keramičarskaproizvodnja u Crikvenici. 18 Proizvo<strong>di</strong> crikveničkekeramičarske ra<strong>di</strong>onice bili su namijenjeni lokalnomtržištu. S obzirom na dosadašnja saznanja, njima se opskrbljivaoprostor između Rijeke (Tarsatica), Zadra (Iader)i Šibenika 19 i kvarnerski otoci (Ra<strong>di</strong>ć Rossi 2009:428-430; 2009a: 446-448). Odre<strong>di</strong>šta crikveničke keramike,a time i trgovačke komunikacije sjevernog priobaljaDalmacije (Jurišić 2000: 53-54) moguće je pratitizahvaljujući ra<strong>di</strong>oničkim pečatima. Pečati kao epigrafskadokumentacija imaju posebno značenje unutar trgovine.Pečatom se potvrđuje garancija kvalitete prijevozne robe,njezina mjera te vrsta robe s obzirom na cijenu. Ako seprati <strong>di</strong>sperzija pečata, ujedno se prati i tržište poje<strong>di</strong>nerobe. Međutim, neka pečatirana roba ne odlazi u prodajui moguće su zabune u njihovu tumačenju. 20 Svi dosada otkriveni pečati unutar crikveničke ra<strong>di</strong>onice pripadajusamo jednom tipu i, ono što je posebno zanimljivo,samo jednoj varijanti ortografije i ligature. Unutardvaju polja, koja su usporedna, pečat je otisnut s pomoćumatrice. Njegov je sadržaj istovrstan kod svih pečatai donosi ime vlasnika ra<strong>di</strong>onice: De salt(u) Sex(ti) M(e)tilli Max(imi), (Sl. 7), (Patsch 1900: 98; Wilkes 1979:70; Starac 1991: 221-223). Prema objavljenim pečatimas prostora obiju jadranskih obala (Zaccaria 1993: 15-23;Righini 1998: 29-52; 1998a: 53-68) 21 do danas nije poznatniti jedan crikvenički pečat izvan prostora sjeverneLiburnije, odnosno Hrvatskog primorja (Wilkes 1979:70). 22 Nekoliko takvih pečata pronađeno je na otoku Krkuu uvali Soline, a jedan se pečat čuva u senjskom muzejubez točne oznake njegova nalaza (Ljubović 2000: 172).Sadašnja saznanja o <strong>di</strong>stribuciji pečata Seksta MetilijaMaksima potvrđuju činjenicu o lokalnoj trgovini crikveničkekeramike unutar prostora sjeverne Liburnije, štone isključuje mogućnost i njezine šire <strong>di</strong>stribucije. Stogaje iznimo važno slije<strong>di</strong>ti tragove crikveničkih pečata.Sl. 7 Pečat Seksta Metilia Maxima (foto: D. Pelić)Fig. 7 Stamp of Sextus Metillius Maximux (photo: D. Pelić)zbornik_31_08.indd 8 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 9Od cjelokupnog keramičkog asortimana u Crikvenicise pečatirala isključivo građevinska keramika. Premastatističkim pokazateljima pečatom su označene većinomkrovne opeke (tegulae), a samo manjim <strong>di</strong>jelom ostaleopeke (lateres). Pečati se ne nalaze niti na amforamaproizvedenim unutar iste ra<strong>di</strong>onice, a one su, zajedno sgrađevinskom keramikom, trgovačka roba od iznimnogrobnog prometa, koja pruža mnoštvo podataka o trgovačkimputovima i kontaktima određenih prostora, kaoi o gospodarskoj situaciji u razdobljima kada se poje<strong>di</strong>nevrste ambalaže koriste s obzirom na njihove <strong>di</strong>menzije,ali i vrstu robe koju prevoze (Manacorda 1989:443-468; Carre, Pesavento Mattioli 2003: 268-285; Auriemma2000: 27-51). 23Tijekom dosadašnjih istraživanja ukazale su se značajneposebnosti vezane za crikveničku proizvodnjuamfora. Crikvenički majstori keramičari proizvode nekolikotipova amfora. Sve amfore otkrivene unutar crikveničkera<strong>di</strong>onice i one koje nisu stigle na trgovačkoodre<strong>di</strong>šte i koje su završile u podmorju kao rasuti teret,a otkrivene su tijekom istraživanja, izrađene su od lokalnesirovine unutar crikveničke ra<strong>di</strong>onice. Svojim se morfološkimdetaljima i posebnostima ističu amfore ravnogdna, tipološki slične Forlimpopoli i Santarcangelo amforama(Al<strong>di</strong>ni 1978: 236-245; Stoppioni 1993: 145-154).Jadranske amfore ravnoga dna nazivaju se imenomForlimpopoli prema Forum Popili (Forlimpopoli), mjestunjihova nalaza i proizvodnje u pokrajini Emiliji Romanji.Obilježja su im cilindrični otvor grla i plosnatenarebrene ručke koljenastog pregiba (u gornjem <strong>di</strong>jelu)spojene s ramenom gotovo pod pravim kutem. Tijelo imje u gornjoj polovici jajolikog oblika, a u donjem se <strong>di</strong>jeluznatnije sužava prema malom ravnom dnu (Pannela1989: 147-149). U literaturi se njihov oblik trbuha opisujei srcolikim (Starac 2006: 97) ili vretenastim (Panella1989: 143-144). T. Al<strong>di</strong>ni je na temelju arheološkihnalaza s prostora Forlimpopolija (posebno s obzirom nanalaz keramičarske peći) izra<strong>di</strong>o njihovu prvu tipologijuprema poje<strong>di</strong>nostima koje ih svrstavaju unutar četirijutipoloških grupa (tipovi A – D). 24 Proizvodnja Forlimpopoliamfora trajala je od posljednje četvrtine 1. st. ikroz cijelo 2. st. (Al<strong>di</strong>ni 1978: 245). Tipologiji Forlimpopoliamfora ravnoga dna Al<strong>di</strong>ni je pridodao i amfores lokaliteta Ilovik (Orlić 1986: 17-19) 25 i amfore ravnogadna iz Ostije: Ostia I, 451/Ostia IV, 440/441, Ostia I,452/Ostia IV 442 (Panella 1989: 147-149), koje datira udrugu polovicu drugog stoljeća. Naredna otkrića jadranskihamfora ravnoga dna na širem prostoru Emilije Romanjekao i njihova otkrića unutar regija Marke, Veneto,Lacij i duž obala Apulije, potakla su dodatnu tipološkurazradu (Al<strong>di</strong>ni 1999), 26 ali i brojna pitanja o njihovimtipološkim vezama s Forlimpopoli predloškom (Ciprianno,Mazzocchin, Pastore 1997: 105; Starac 2001: 269-270). 27 Usporedno s proizvodnjom amfora ravnog dnana prostoru Forlimpopolija djeluje nekoliko ra<strong>di</strong>onicasličnih amfora na prostoru Riminija, posebno unutar lokalitetaSantarcangelo <strong>di</strong> Romagna (Stoppioni 1993:25-38, 145-154; Cipriano, Carre 1989: 88-89). 28 Premdasu morfološki vrlo slične Forlimpopoli amforama, postojeodređene razlikovnosti (Stoppioni 1993: 153) kojeih određuju kao dva tipa (dvije inačice) jadranskih amforaravnoga dna: Forlimpopoli i Santarcangelo. Santarcangeloamfore datiraju se od polovice 1. st. do drugepolovice III. st. (Stoppioni 1993: 155). Na prostoru Umbrije,posebno na lokalitetu Spello, otkriveni su keramičarskicentri koji proizvode jadranske amfore ravnog dnas određenim posebnostima (Panella 1989: 143-156;Tchernia 1986: 253-255) kao i na lokalitetu Sennio/Piceno(Pannela 1989: 148). 29 U jadranskim amforamaravnog dna prevozilo se pretežno vino (Tchernia 1986:257-266; Panella 1989: 146; Paczynska, Naumenko2004: 309), ali se tijekom 2. st. ne isključuje njihovanamjena za prijevoz ribljih prerađevina (garuma) i brašnana prostoru Veneta (prema nalazu unutar amfora izCondor<strong>di</strong>e Sagittarie i podmorja Caorla (Cacciaguerra:33-34).Morfologija amfora ravnog dna, koje se proizvode uCrikvenici, odlikuje se određenim razlikovnostima odprethodno navedenih Forlimpopoli i Santarcangelo jadranskihamfora ravnog dna (Sl. 8, 9, 10). Umjesto cilindričnoggrla, koje je vrlo izražajno obilježje ovihamfora s prostora Italije, crikvenička amfora ima grlo sSl. 8 Crikvenička amfora ravnog dna (foto: G. LipovacVrkljan)Fig. 8 <strong>Crikvenica</strong> fl at-bottomed amphora (photo: G. LipovacVrkljan)zbornik_31_08.indd 9 31.08.2011. 23:50


10 Goranka Lipovac VrkljanSl. 9 Crikvenička amfora ravnog dna (foto: D. Pelić)Fig. 9 <strong>Crikvenica</strong> fl at-bottomed amphora (photo:D. Pelić)Sl. 10 Crikvenička amfora ravnog dna (foto: H. Jambrek)Fig. 10 <strong>Crikvenica</strong> fl at-bottomed amphora (photo: H. Jambrek)trakastom profilacijom (T. 1: 1, 2, 3, 4, 5; T. 2: 9) i izduženijimvratom (visina vrata iznosi između 13 cm i 13,4cm) sa znatno manjim proširenjem pri spoju s trbuhom.Zapaženo je postojanje određenih varijanti u oblikovanjuprofilacije grla. Tako se javljaju varijante s dvjema trakastimprofilacijama iznad ručke (T. 1: 6). Potom se usljedećoj varijanti te dvije profilacije nalaze ispod obrubaizljeva grla (T. 2: 7). Uz ove posebnosti ističu se itrakaste ručke s dvjema kanelurama (užljebljenjima).Njihov je položaj prema vratu amfore različit od položajaručki kod Forlimpopoli i Santarcangelo amfora.Gornji se koljenasti pregib ručke ne iz<strong>di</strong>že iznad visineprijelaza vrata u grlo amfore (T. 1: 1, 2, 3, 4, 5; T. 2: 7,8, 9). Ujedno je taj pregib ručke znatno blaži, odnosnoručke se savijaju pod manjim kutom i izostaje izraženikoljenasti pregib. Također, razmak između ručke i vratacrikveničkog tipa je manji od amfora ravnog dna s prostoratalijanskih ra<strong>di</strong>onica i iznosi do 5 cm. Visinu crikveničkeamfore nije moguće točno odre<strong>di</strong>ti kao ni izgledtrbuha s obzirom da tijekom dosadašnjih istraživanjanismo pronašli niti jedan cijeli primjerak crikveničkeamfore ravnog dna. Zahvaljujući ipak pronalasku primjerkas očuvanim <strong>di</strong>jelovima trbuha, koji se spuštajuod pregiba vrata prema završetcima ručki (T. 1: 4), 30moguće je rekonstruirati pretpostavljenu visinu crikveničkeamfore i oblik njezina trbuha. Prema rekonstrukciji31 visina amfore iznosi 52 cm, a trbuh se znatno širiod pregiba, tj. prijelaza ramena prema dnu. Prigodomrekonstrukcije tijela crikveničke amfore zapaženo je das obzirom na visinu i zaobljenost trbuha promjer dnacrikveničke amfore iznosi između 12 cm i 15 cm. Ovajpodatak doista znatno razlikuje crikvenički tip amforeravnog dna i od Forlimpopoli tipa i od Santarcangelotipa, čiji su promjeri znatno manji, između 7 cm i 10 cm(Stoppioni 1993: 151-152; Al<strong>di</strong>ni 1999: 26-27, 29, 33,40; Orlić 1986: 18-19). Analiza strukture stijenki crikveničkihamfora ukazuje na činjenicu da su one izrađeneod pročišćene gline s vrlo malo primjese vapnenačkogkalcita kao što i sva ostala crikvenička kućanska keramikapokazuje istu kvalitetu lokalne gline. Boja crikveničkihamfora kao i cijelog proizvodnog asortimanacrikveničke keramike je jednaka: narančasto-crvena uzodređene nijanse koje su poslje<strong>di</strong>ca tehnologije pečenjapoje<strong>di</strong>nih grupa predmeta i moguće ju je iščitati unutarraspona od 10 R 5/8 red (crvena) do 2,5 YR 6/8 light red(svijetlocrvena) i 5 YR 6/8 red<strong>di</strong>sh yellow (crveno-žuta).Ovim prikazom najosnovnijih tipoloških odrednica crikveničkihamfora ravnog dna ukazali smo na neke njihovetipološke posebnosti s obzirom na primjere For-zbornik_31_08.indd 10 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 11limpopoli i Santarcangelo amfora. Premda crikveničkeamfore u mnogim elementima slijede tipološke odredniceForlimpopoli i Santarcangelo amfora, njihove izloženekarakteristike ukazuju na svjesnu izmjenu imitiranogpredloška. Ove izmjene stoga upućuju na činjenicuda se unutar keramičarske ra<strong>di</strong>onice Seksta Metilija Maksimau Crikvenici proizvo<strong>di</strong> jedna nova inačica jadranskihamfora ravnog dna. To su crikveničke amfore ravnogdna koje su namijenjene lokalnom tržištu sjevernog Hrvatskogprimorja unutar kojega tijekom 1. stoljeća, kadaje keramičarska ra<strong>di</strong>onica u punoj proizvodnoj fazi, započinjeurbanistički procvat.Zaključak:Na osnovi gore iznesenoga možemo zaključiti da jetijekom 1. st. po Kr. keramičarska ra<strong>di</strong>onica Seksta MetilijaMaksima u Crikvenici u punom proizvodnom zamahu.Znatan <strong>di</strong>o proizvodnje posvećen je transportnojrobi tj. amforama. Mineraloške i kemijske analize provedenena uzorcima crikveničke gline i ulomcimacrikveničkih amfora ukazale su na izvornost njihoveproizvodnje unutar crikveničke figline. U ovome smotekstu posebnu pozornost usmjerili na amfore ravnogadna, plosnato užljebljenih ručki, cilindričnoga grla i jajolikogtrbuha. Navedena se obilježja vežu uz dvijeinačice jadranskih amfora ravnoga dna: Forlimpopoli iSantarcangelo <strong>di</strong> Romagna. Crikvenička ra<strong>di</strong>onicaproizvo<strong>di</strong>la je amfore sličnih tipoloških odlika, ali saznačajnim odmakom od italskoga predloška.Posebnosti crikveničke amfore (Tip I) očituju se uobliku ručki, vrata i grla. Na žalost, oblik trbuha ostajenam za sada nepoznat s obzirom da se unutar ra<strong>di</strong>onicenije sačuvala niti jedna cjelovita amfora (ra<strong>di</strong>onički jeprostor niveliran i dreniran isključivo keramičkim otpadom).Prema očuvanim <strong>di</strong>jelovima, crikvenička amforaimitirala je odlike jadranskih amfora ravnog dna, uz posebnostikoje su poslje<strong>di</strong>ca lokalne proizvodnje.Razlog pora<strong>di</strong> kojega se u Crikvenici, istovremeno sitalskom proizvodnjom amfora Forlimpopoli i Santarcangelo<strong>di</strong> Romagna, proizvo<strong>di</strong>la nova inačica amforaravnoga dna, tzv. crikvenička amfora, ostaje za sada otvorenimpitanjem. Uzroci njihovoga izmjenjenog oblikamogu se tumačiti na više načina: kvaliteta sadržaja kojimse trguje, njegova cijena, platežna moć stanovništva sjeverneLiburnije, kao i mnogi drugi razlozi koji su tijekomantike uzrokovali promjene, dorade ili prilagodbe oblikaamfora.KatalogLegenda:G – glina; V – visina; D – promjer; ds – debljina stjenke;Gr – grlo; Vr – vrat; R – ručka; Ru – rub; VG – visinagrla; VVr – visina vrata; ŠR – širina ručke; DR – debljinaručke; VR – visina ručke; VRug/R – visina od rubagrla do ručkeKatalog:1. Tip 1G: Tvrdoća: tvrda, struktura: jako malo sitnih bijelihprimjesa vidljivih okom; Boja: 2,5 YR 5/8 red (crvena);DRuGr: 6,7 cm; ds: 0,6 – 1,2 cm; VGr: 3,5 cm;VVr:13,7 cm; ŠR: 3,8 cm; DR: 1,2 – 1,6 cm; VR: – ; VRuGr/R:3,1 cmMjesto nalaza: <strong>Crikvenica</strong> „Igralište”2. Tip 1G: Tvrdoća: meka, struktura: jako malo sitnih bijelihprimjesa vidljivih okom; Boja: 5 YR 7/6 red<strong>di</strong>sh yellow(crveno-žuta); DRuGr: 7,6 cm; ds: 0,6 – 1,3 cm; VGr: 2,5cm; VVr: 13 cm; ŠR: 4 cm, DR: 1,3 – 1,7 cm; VR: – ;VRuGr/R: 3 cmMjesto nalaza: <strong>Crikvenica</strong> „Igralište”3. Tip 1G: Tvrdoća: tvrda, struktura: jako malo sitnih bijelihprimjesa vidljivih okom;Boja: 10 R 5/8 red (crvena); DRuGr: 7 cm; ds: 0,75 – 1,2cm; VGr: 2,6 cm; VVr: 13,4 cm; ŠR: 4,2 cm; DR: 1,05– 1,6 cm; VR: – ; VRuGr/R: 3,15 cmMjesto nalaza: <strong>Crikvenica</strong> „Igralište”4.Tip 1G: Tvrdoća: meka, struktura: jako malo sitnih bijelihprimjesa vidljivih okom; Boja: 5 YR 7/8 red<strong>di</strong>sh yellow(crveno-žuta); DRuGr: 6,8 cm; ds: 0,6 – 1,3 cm; VGr:2,7 cm; VVr: 14,2 cm; ŠR: 4,1 cm; DR: 1,2 – 1,8 cm;VR: 17 cm; VRuGr/R:: 1,9 cmMjesto nalaza: <strong>Crikvenica</strong> „Igralište”5. Tip 1G: Tvrdoća: tvrda, struktura: jako malo sitnih bijelihprimjesa vidljivih okom; Boja: 5 YR 5/8 red<strong>di</strong>sh yellow(crveno-žuta); DRuGr: 7,4 cm; ds: 0,7 – 1,1 cm; VGr: 3 cm;VVr: – ; ŠR: 4 cm; DR: 1,3 – 1,8 cm; VR: – ; VRuGr/R: 3,4 cmMjesto nalaza: Crikvenia „Igralište”zbornik_31_08.indd 11 31.08.2011. 23:50


12 Goranka Lipovac Vrkljan6. Tip 1G: Tvrdoća: meka, struktura: jako malo sitnih bijelihprimjesa vidljivih okom; Boja: 5 YR 7/6 red<strong>di</strong>sh yellow(crveno-žuta); DRuGr: 7,3 cm; ds: 0,6 – 1,4 cm; VGr:2,3 cm; VVr: – ; ŠR: – ; DR: – ; VR: – ; VRuGr/R: 4,3 cmMjesto nalaza: <strong>Crikvenica</strong> „Igralište”7. Tip 1G: Tvrdoća: meka, struktura: jako malo sitnih bijelihprimjesa vidljivih okom; Boja: 5 YR 6/8 red<strong>di</strong>sh yellow(crveno-žuta); DRuGr: 6,6 cm; ds: 0,5 – 0,8 cm; VGr: 1,5cm; VVr: – ; ŠR: 3,5 cm; DR: 1 – 1,4 cm; VR: – ; VRuGr/R:2,1 cmMjesto nalaza: <strong>Crikvenica</strong> „Igralište”8. Tip IG: Tvrdoća: meka, struktura: jako malo sitnih bijelihprimjesa vidljivih okom;Boja: 2,5 YR 6/8 light red(svijetlocrvena); DRuGr: 7,6 cm; ds: 0,6 – 0,8 cm; VGr:1,9 cm; VVr:– ; ŠR: 4 cm; DR: 1,5 cm; VR: – ;VRuGr/R: 2,5 cmMjesto nalaza: <strong>Crikvenica</strong> „Igralište”9. Tip 1G: Tvrdoća: tvrda, struktura: jako malo sitnih bijelihprimjesa vidljivih okom; Boja: 10 R 5/8 red (crvena);DRuGr: 7 cm; ds: 0,8 – 1,2 cm; VGr: 2,9 cm; VVr: 13,1cm; ŠR: 3,7 cm; DR: 1,3 – 1,9 cm; VR: – ; VRuGr/R:4,2 cmMjesto nalaza: <strong>Crikvenica</strong> „Igralište”10. Tip 1G: Tvrdoća: tvrda, struktura: jako malo sitnih bijelihprimjesa vidljivih okom; Boja: 2,5 YR 6/8 light red(svijetlocrvena); 6/2 pale red (blijedo crvena); DRuGr:7,5 cm; ds: 0,8 – 1 cm; VGr: 2,9 cm; VVr: – ; ŠR: – ;DR: – ;VR: – ; VRuGr/R: 3,4 cmMjesto nalaza: <strong>Crikvenica</strong> „Igralište”11. Tip 1G: Tvrdoća: meka, struktura: jako malo sitnih bijelihprimjesa vidljivih okom; Boja: 2,5 YR 6/8 light red(svijetlocrvena); DRuGr: 7,4 cm; ds: 1 – 1,2 cm; VGr:– ; VVr: – ; ŠR:–; DR: – ; VR: – ; VRuGr/R: –Mjesto nalaza: <strong>Crikvenica</strong> „Igralište”Bilješke:1O položaju postaje Ad turres koja se prema Peutingeriani (TabulaPeutingeriana, 463) nalazi na pola puta između Tarsatice i Senijei smješta se unutar crikveničkog prostora (Starac 2000: 84).2Istraživanja provo<strong>di</strong> Institut za arheologiju unutar znanstvenogprojekta „Sjeverno Hrvatsko primorje u kontekstu antičkogobrambenog sustava” vo<strong>di</strong>teljice Goranke Lipovac Vrkljan isuradnika Bartula Šiljega i Ivane Ožanić Roguljić iz Instituta zaarheologiju i Irene Ra<strong>di</strong>ć Rossi, vanjske suradnice sa Sveučilišta uZadru, Odjel za arheologiju.3Geofizičkim ispitivanjima utvrđena je veća površina ra<strong>di</strong>oničkogprostora i ona se proteže na površini približno 9000 m 2 . Unutar togprostora uz sre<strong>di</strong>šnji se radni prostor nalaze i ra<strong>di</strong>onička skla<strong>di</strong>štai lučka postrojenja. Ispitivanja je 2007. go<strong>di</strong>ne proveo Brane Mušičs Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani.4Prema izračunima iz ra<strong>di</strong>onice Graufesenque zapremnina samojedne galske peći iznosila je 80 m³ i u jednom pečenju je ukupnoispečeno 30000 predmeta. Prema tim podatcima može se doistagovoriti o industrijskoj proizvodnji. O organizaciji keramičara inačinu rada unutar velikih galskih keramičarskih kompleksasačuvani su grafitni zapisi iz Graufesenqua (Marichal 1988).5Nekoliko slučajnih nalaza ukazuje na postojanje keramičarskih pećina priobalju Dalmacije. Na otoku Pagu na položaju Dinjiška 80-ihgo<strong>di</strong>na prošlog stoljeća utvrđeni su ostatci peći i to kao izolirannalaz (Gluščević 1989: 73-88). Nemoguće je govoriti o ra<strong>di</strong>oničkomustroju samo na temelju otkrića peći. Nalaz poje<strong>di</strong>načne pećimoguće je povezati je<strong>di</strong>no s njezinim jednokratnim korištenjem uokviru zadovoljavanja manje trenutačne potrebe za predmetima.Nedavno su na položaju Tri bunara u Rakitnici (Vo<strong>di</strong>ce) otkriveniostatci keramičarske peći očuvane do rešetke komore za pečenje.Međutim, osim nalaza peći, cijeli je okolni prostor arheološkisterilan bez naznaka mogućih ra<strong>di</strong>oničkih objekata (zahvaljujemkolegama iz šibenskog muzeja, posebno kolegi Toniju Brajkovićuna pruženim podatcima o stanju istraživanja lokaliteta Tri bunara,objavljenome u ovom Zborniku).6Od ukupnog fundusa pečata iz šibenskog muzeja zapaženo je da20% pripada lokalnim ra<strong>di</strong>onicama, a preostali je <strong>di</strong>o proizvodsjevernojadranskih ra<strong>di</strong>onica. Većinom taj postotak pripada vojnojkeramičarskoj ra<strong>di</strong>onici Burnuma čiji se smještaj locira u Smrdeljegdje su krajem prošlog stoljeća otkrivene keramičarske peći.Nažalost, položaj im je danas nepoznat (Pe<strong>di</strong>šić, Podrug 2008:85-86, bilj. 4).7Ra<strong>di</strong>onica se pripisuje Kalviji Krispinili (pečat CAL.CRISPINILLAEi CRISPINILLAE), odnosno senatorskoj obitelji Statilija TauraSisene (Statilius Taurus Sisenna) nakon čega za Vespazijana prelaziu carski fisk. O vlasništvu nad loronskom figlinom vi<strong>di</strong> Starac 1997:146-150; Matijašić 1998: 383-384.8Za kronologiju pečata ra<strong>di</strong>onice Gaja Lekanija Basa kod Bezeczky1994a: 162-163. O ra<strong>di</strong>onicama na prostoru Istre i proizvodnjiamfora Dressel 6B s obzirom na petrografske analize njihovihuzoraka iz fažanske ra<strong>di</strong>onice u Bezeczky, Mange, 2006: 247-254.9O razvoju i proizvodnji amfora Dressel 6B na jadranskom prostoruVeneta i Picenuma i nekim dvojbama oko ra<strong>di</strong>oničkih proizvodnjite transportne ambalaže kod Carre 1985: 207-245. O pečatimaLekanija Basa pronađenim unutar brijunske vile vi<strong>di</strong> Bezeczky1998.10O razlozima erozivnosti prostora Vinodolske doline Jurak, Aljinović,Mileusnić, Presečki http://www.google.hr/#sclient=psy&hl=hr&source=hp&q=slani+potok%2C+vinodol%2C+geološka+ispitivanja pbx.11Iste geomorfološke pogodnosti uz kopnenu i morsku komunikacijskuvezu za smještaj ra<strong>di</strong>onice koristi i keramičarski proizvodnikompleks u Albiniji (Vitali 2007: 25; Calastri 2007: 15-24).12Cijeli je prostor crikveničke udoline zbog glinastog sastava tla ibogatstva podzemnim vodama (kao i prisutnosti rječice Dubračine)zbornik_31_08.indd 12 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 13sve do polovice 20. stoljeća korišten kao poljoprivredni prostorCrikvenice. To je i razlog zbog koga je taj prostor bio zaobilaženprilikom urbanizacije. I danas se ovaj prostor tretira kao područjeod posebne skrbi i to kao poplavna zona zaleđa.13Ostatci ove lokalne ra<strong>di</strong>oničke ceste sačuvani su u temeljnoj stopi.Iznad te stope mjestimično se nailazi na <strong>di</strong>jelove gornje struktureceste koji se sastoje od većih kamenih oblutaka pomiješanih sasitnijim kamenjem.14Unutar keramičarske ra<strong>di</strong>onice Giancola otkrivena je lokalnara<strong>di</strong>onička cesta koja povezuje proizvodne objekte s glavnomprometnicom, Pallecchi 2007: 182.15Unutar ra<strong>di</strong>onice Flambrubruzzo (lokalitet Il Bosco, Civi<strong>di</strong>ni et al.2006: 30) otkrivena je otpadna jama istovrsnog sadržaja zapunekao u crikveničkom primjeru: mnoštvo luga, otpadne pregorenekeramike i poluproizvoda, Civi<strong>di</strong>ni et al. 2006: 30.16Temeljni radovi i sinteze o rimskim pećima: Cuomo <strong>di</strong> Caprio 1972;Swan 1984.17Na terenu Muzeja vapna i opeke u Flintsbachu unutar projektaeksperimentalne arheologije Sveučilišta iz Passaua i pod vodstvomprofesora H. Bendera izgrađena je replika rimske peći. Eksperimentje ukazao da je za uspjeh kvalitetno ispečene keramike, osimkonstrukcije peći (eksperiment je proveden s rešetkom i bez nje) isustava protoka zraka, od posebne važnosti tehnologija pečenja,odnosno vremenski sustav zagrijavanja i propuštanja plinova igara.18Analize je proveo prof. dr. sc. Boško Lugović s Rudarsko geološkonaftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tumačenje rezultataanaliza bit će objavljeno u posebnom članku o keramičkojproizvodnji crikveničke ra<strong>di</strong>onice koji je u pripremi.19Slučajni nalazi predmeta crikveničke proizvodnje otkriveni sutijekom prošle go<strong>di</strong>ne u Povijesnom i pomorskom muzeju Hrvatskogprimorja u Rijeci, Gradskom muzeju u Senju i Gradskom muzejuu Šibeniku. Zahvaljujemo kolegama Ranku Starcu, kustosuPovijesnog i pomorskog muzeja i Emilu Podrugu, kustosu muzejau Šibeniku na pruženim podatcima. Istu zahvalnost iskazujemogospođi Blaženki Ljubović ravnateljici Gradskog muzeja u Senju.Posebno zahvaljujemo kolegi Zdenku Brusiću na pronalaskucrikveničke amfore ranih 70-ih go<strong>di</strong>na u kanalu sv. Ane i napodatcima o njezinoj pohrani.20O sličnim problemima opsežno kod Manacorda 1989: 443-468.21Unutar dvaju zbornika Laterizi 1993 i Fornaci 1998 objavljeni susintezni radovi o pečatima sjevernojadranske obale uključujući iradove R. Matijašića o pečatima s istočne jadranske obale: Matijašić1993: 127-135; 1998: 97-105.22S obzirom da je građevinska keramika s istočnojadranskog prostoravećim <strong>di</strong>jelom neobjavljena, provjera <strong>di</strong>stribucije pečata izCrikvenice moguća je samo u radu Pe<strong>di</strong>šić, Podrug 2008: 100-106i u radovima R. Matijašića koji je go<strong>di</strong>nama sustavno obrađivao iobjavljivao pečate poglavito s prostora Istre (Matijašić 1985: 287-303; 1987: 161-175; 1989: 61-71; 1995: 38-73; 1998: 97-105). Uradovima R. Matijašića ne navo<strong>di</strong> se crikvenički pečat. Pečat SekstaMetilija Maksima navo<strong>di</strong> se kod 1. Pe<strong>di</strong>šića i E. Podruga u kontekstudokaza rada lokalne ra<strong>di</strong>onice u Crikvenici (Pe<strong>di</strong>šić, Podrug 2008:105). Posve je ista situacija i na sjevernojadranskom prostoru kaoi na preostalom zemljovidu Rimskog Carstva unutar kojega do sadanije zabilježen crikvenički pečat Seksta Metilija Maksima, (Laterizi1993; Fornaci 1998; Roman brick and tile 1979).23Cjelovito djelo o gospodarskom značenju vina za prostor Italije iza područja njegova izvoza u rimskom vremenu te o amforama kaonjegovoj ambalaži objavio je Tchernia 1986.24Unutar tih tipoloških grupa svrstane su amfore pronađene unutarnalazišta Forlimpopoli. Ova će se tipologija vrlo dugo koristiti kaoobrazac za sve jadranske amfore ravnog dna bez obzira na nekenjihove posebnosti koje su u odmaku od osnovnih tipološkihobrazaca. Nakon prve objavljene tipologije 1978. Al<strong>di</strong>ni proširujesvoja istraživanja keramičarskih peći Forlimpopolia i analizeForlimpopoli tipa amfora ravnog dna, Al<strong>di</strong>ni 1981. Na Al<strong>di</strong>nijevutipologiju osvrnula se u članku o italskim amforama iz 2. st. Panella1989. ukazujući na nove lokalitete i nalaze amfora ravnoga dna.25U razdoblju od 1978. do 1980. provedena su arheološka istraživanjaantičkog brodoloma kod otoka Ilovika. Brodom su se prevozilejadranske amfore ravnoga dna Forlimpopoli tipa. Prema keramičkimi brončanim predmetima ovaj se brodolom dogo<strong>di</strong>o polovicom 1.st.26Tip A raz<strong>di</strong>jeljen je unutar dviju podgrupa (A1 i A2) i pridodan jetip E. Usporedno je određeno i uže vremensko trajanje poje<strong>di</strong>nogatipa.27Zahvaljujem kolegici Stefaniji Mazzocchin i profesorici StefanijiPesavento Matiolli sa Sveučilišta u Padovi na podatcima opronalasku jadranskih amfora ravnog dna iz Padove i s drugihlokaliteta koje se odlikuju razlikovnim elementima od standardnokorištenih tipologija Forlimpopoli i Santarcangelo tipa.28U monografiji Luise Stoppioni o rimskim pećima iz Riminija vi<strong>di</strong>poglavlje o ostalim nalazima keramičkih peći s prostora Riminija,Stoppioni 1993: 100-144 (grupa autora).29Panella ih navo<strong>di</strong> nazivom iz publikacije objave – Ostia II: 531 iOstia III: 369-370.30Ovaj je primjerak crikveničke amfore izronjen u podmorju izmeđuCrikvenice i Senja. Na širem prostoru oko ovog nalaza nije pronađenniti jedan drugi teretni brodski nalaz, stoga se predpostavlja dapredstavlja odbačeni predmet.31U Arheološkom muzeju u Zagrebu rekonstrukciju crikveničkeamfore izra<strong>di</strong>o je gospo<strong>di</strong>n Josip Fluksi kojemu zahvaljujemo natrudu i znanju primijenjenom na našoj amfori.Literatura:Al<strong>di</strong>ni, T., 1978, Anfore foropopiliensi. <strong>Archeologia</strong> classica XXX,236-245.Al<strong>di</strong>ni, T., 1981, Fornaci <strong>di</strong> Forum Popoli. Forlimpopoli.Al<strong>di</strong>ni, T., 1999, Anfore foropopiliensi in Italia. Forlimpopoli. Documentie Stu<strong>di</strong> X, 23-56.Auriemma, R., 2000, Le anfore del relitto <strong>di</strong> Grado e il loro contenuto.Mélanges de l’Ecole française de Rome. Antiquité 112.1, 27-51.Bémont, C., Vernhet, A., Beck, F., 1987, La Graufesenque. Village depotiers gallo-romains, catalogue de l’exposition. Ministère de laCulture et de la Communication, Paris.Benac, Č., Jurak, V., Oštrić, M., Holjević, D., Petrović, G., 2005,Pojava prekomjerne erozije u području Slanog potoka (Vinodolskadolina).U: I. Velić, I. Vlahović, R. Bion<strong>di</strong>ć (eds.), Knjiga sažetaka3. hrvatskog geološkog kongresa, Opatija, 2005., 173-174. Zagreb.Bezeczky, T., 1994, Amphorenfunde vom Magdalensberg und aus Pannonien.Kärntner Museumsschriften 74, Archäologische Forschungenzu den Grabungen auf dem Magdalensberg 12.Klagenfurt.Bezeczky, T., 1994a, Roman Amphora Trade in Pannonia. U: La Pannoniae l’Impero Romano, Annuario dell’Accademia d’Ungheria,155-175. Roma.zbornik_31_08.indd 13 31.08.2011. 23:50


14 Goranka Lipovac VrkljanBezeczky, T., 2008, Italian Wine in the Eastern Me<strong>di</strong>terranean.Amphorae from Etruria, Latium, and Campania from the fourthcentury B.C. to the fi rst century A.D. The Case of the EphesianAmphoraen, www.archeologia.beniculturali.it/pages/pubblicazioni.htmlBezeczky, T., Mange M. A., 2006, New petrografphic data of Laecaniusand Imperial Workshops in Fažana (Croatia), 247-254, http://www.ace.hu/curric/kesz/EMAC07_Bezeczky_Mange.pdfBulić, D., Koncani Uhač, I., 2009, Keramičarska ra<strong>di</strong>onica u Fažani,rezultati istraživanja 2007.-2009. go<strong>di</strong>ne. Histria antiqua 17, 285-298.Cacciaguerra, L., Anfore Foropopiliensis nel Veneto orientale, http://axhousing.axot.it/forlimpopoli/pdf/0202.pdfCalastri, C., 2007, Albinia. L’albegna, l‘entroterra e il mare: problemirelativi all’assetto del territorio nell’antichità. U: D. Vitali (ed.),Albinia I, Le fornaci e le anfore <strong>di</strong> Albinia, Primi dati su produzionie scambi dalla costa tirrenica al mondo Gallico, Atti del Seminariointernazionale, Ravenna, 6 e 7 maggio 2006, 25-46. Bologna.Cambi, N., 1989, Anfore Romane in Dalmazia. U: Amphores Romaineset Historie économique: un decennio <strong>di</strong> ricerche, Atti del colloquio<strong>di</strong> Siena (22-24 maggio 1986), Collection de L’École Française deRome, 323-326. Roma.Carre, M. B., 1985, Les amphores de la Cisalpine et de l’Adriatiqueau début de l’Empire. Mélanges de l’École Française de Rome 97.1,207-245.Carre, M.B., Pesavento Mattioli, S., 2003, Anfore e commercinell’Adriatico. U: L’<strong>Archeologia</strong> dell’Adriatico dalla Preistoria alMe<strong>di</strong>oevo. Atti del convegno internazionale, Ravenna 2001, 268-285. Firenze.Cipriano, M. T., Carre, M. B., 1989, Production et Typologie desamphores sur la cōte Adriatrique de l’Italie. U: Amphores Romaineset Historie économique: un decennio <strong>di</strong> ricerche, Atti del colloquio<strong>di</strong> Siena (22-24 maggio 1986), Collection de L’Ecole Française deRome, 67-104. Roma.Cipriano, S., Mazzocchin, S., Pastore, P., 1997, Nuove considerazionisui commerci del territorio patavino in età imperiale. Analisi <strong>di</strong>alcune tipologie <strong>di</strong> anfore da recenti scavi. Quaderni <strong>di</strong> archeologiadel Veneto 13, 99-109.Civi<strong>di</strong>ni, T., Donat, P., Maggi, P., Magrini, C., Sbarra, F., 2006, Fornacie produzioni ceramiche nel territorio de Aquileia. U: S. Menchelli,M. Pasquinucci (eds.), Territorio e produzioni ceramiche. Paesaggi,economia e società in età romana, Atti del Convegno InternationalePisa 20- 22 ottobre 2005, 29-36. Pisa.Cuomo <strong>di</strong> Caprio, N., 1972, Proposta <strong>di</strong> classificazione delle fornaciper ceramica e laterizi nell’area italiana, dalla preistoria e tuttal’epoca romana. Sibrium 11, 371-464.Cuomo <strong>di</strong> Caprio, N., 1979, Pottery and Tile Kilns in South Italy andSicily. U: Roman Brick and Tile 1979, BAR International Series 68,73-95. Oxford.Cuomo <strong>di</strong> Caprio, N., 1979a, Updraught pottery kilns and tile kilns inItaly in pre-Roman and Roman times. Acta Praehistorica etArchaeologica 9/10, 23-31.Delage, R., 2001, Les structures de production des ateliers de potiersà Lezoux du I er au IV e s., reflets de l’évolution des stratégiescommerciales et de l’organisation du travail. U: L’artisanat romain:évolutions, continuités et ruptures (Italie et provinces occidentales),Actes du 2 e colloque d’Erpeldange, 26-28 octobre 2001,Monographies Instrumentum 20, 117-136. Montagnac.Džin, K., 2005, Figuline romane in Istria. Histria Antiqua 12, 55-64.Džin, K., Girar<strong>di</strong> Jurkić, V., 2005, Rimska gospodarska vila u Červarportukod Poreča, Katalog 67. Arheološki muzej Istre, Pula.Dračić, A., 1991, Naselje na ušću Dubračine od 2. do 4. vijeka.Vinodolski zbornik 6, 235-247.Federhofer, E., 2007, Der Ziegelbrennofen von Essenbach, LKR.Landshut und Römische Ziegelöfen in Raetien und Noricum.Passauer Universitätsschriften zur Archäologie 11. Leidorf.Fornaci 1998, V. Righini (ed.), Le fornaci romane. Produzione <strong>di</strong>anfore e laterizi con marchi <strong>di</strong> fabbrica nella Cispadana orientalee nell’Alto Adriatico (Atti delle Giornate internazionali <strong>di</strong> stu<strong>di</strong>o.Rimini 16–17 ottobre 1993). Rimini.Fülle, G., 1997, The internal organization of the Arretine terra –sigillataindustry: Problems of evidence and interpretation. Journal of RomanStu<strong>di</strong>es 87, 115-155.Girar<strong>di</strong> Jurkić, V., 1979. Scavi in una parte della villa rustica romanaa Cervera Porto presso Parenzo (I), campagne 1976 – 1978. Atti delCentro <strong>di</strong> ricerche storiche 9, 263-298.Girar<strong>di</strong> Jurkić, V., 2004, Istria on the crossroads of the economic andtra<strong>di</strong>ng routes in the North Adriatic area. Histria Antiqua 12, 11-23.Gnirs, A., 1910, Ein römische Tonwarenfabrik in Fasana bei Pola.Jahrbuch für Altertumskunde 4, 79-88.Gluščević, S., 1989, Antička keramika s otoka Paga. Arheološkaistraživanja na otocima Krku, Rabu i Pagu i u Hrvatskom primorju,Izdanja Izdanja Hrvatskog arheološkog društva13, 73-88. Zagreb.Jurak, V., Aljinović, D., Mileusnić, M., Presečki, F. Ovisnost sastavafliša i pretjerane erozije Slanoga potoka (Vinodolska dolina),Hrvatska, http://www.google.hr/#sclient=psy&hl=hr&source=hp&q=slani+potok%2C+vinodol%2C+geološka+ispitivanja&pbxJurišić, M., 2000, Ancient Shipwrecks of the Adriatic, Maritimetransport during the first and second centuries AD, BAR InternationalSeries 828. Oxford.Laterizi 1993, C. Zaccaria (ed.), I laterizi <strong>di</strong> etŕ romana nell’areanordadriatica (Cataloghi e monografi e archeologiche dei CiviciMusei <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne 3). Roma.Laubenheimer, F., 1985, La production des amphores en GauleNarbonnaise. Centre de recherches d’histoire ancienne 66. Paris.Laubenheimer, F., Serneels, V., Perron d’Arc, M., 1990, Sallèlesd’Aude. Un complexe de potiers gallo-romain : le quartier artisanal.Documents d’Archeologie Francaise 26. Paris.Lipovac Vrkljan, G., 2007, Ad turres – <strong>Crikvenica</strong>, keramičarskara<strong>di</strong>onica Seksta Metilija Maksima. <strong>Crikvenica</strong>.Lipovac Vrkljan, G., 2007a, Otkriće lokalne rimske keramičarskera<strong>di</strong>onice u Crikvenici. Annales Instituti Archaeologici III, 83-87.Lipovac Vrkljan, G., Šiljeg, B., 2008, Istraživanje lokaliteta <strong>Crikvenica</strong>– Igralište 2007. Annales Instituti Archaeologici IV, 88-92.Lipovac Vrkljan, G., Šiljeg, B., 2009, <strong>Crikvenica</strong> „Igralište” – rezultatitreće go<strong>di</strong>ne sustavnih istraživanja lokalne rimske keramičarskera<strong>di</strong>onice. Annales Instituti Archaeologici V, 108-113.Lipovac Vrkljan, G., Šiljeg, B., 2010, <strong>Crikvenica</strong> – Ad turres, rezultatičetvrte go<strong>di</strong>ne sustavnih arheoloških istraživanja rimske keramičarskera<strong>di</strong>onice na lokalitetu „Igralište”. Annales Instituti ArchaeologiciVI, 70-76.Ljubović, B., 2000, Senj u prapovijesti, antici i ranom srednjem vijeku.Katalog arheološke zbirke. Gradski muzej Senj, Senj.Manacorda, D., 1989, Le anfore dell’Italia Repubblicana: aspettieconomici e sociali. Amphores Romaines et Historie économique:un decennio <strong>di</strong> ricerche, Atti del colloquio <strong>di</strong> Siena (22-24 maggio1986), Collection de L’École Française de Rome, 443-468. Roma.zbornik_31_08.indd 14 31.08.2011. 23:50


Marichal, R., 1988, Les graffi tes de la Graufesenque. Supplement aGallia 47, <strong>di</strong>tions du centre national de la recherche scientifi que.Paris.Mascione, C., 2003, Le fornaci <strong>di</strong> Marcianella, lo scavo e la strutture.U: G. Volpe (ed.), Manifattura ceramica etrusco-romana a Chiusi.Il complesso produttivo <strong>di</strong> Marcianella, 17-72. Bari.Matijašić, R., 1985, Ra<strong>di</strong>onički žigovi na antičkim opekama zbirkeArheološkog muzeja Istre. Jadranski zbornik 12, 287-303.Matijašić, R., 1987, Vecchi e nuovi rinvenimenti <strong>di</strong> tegole con bollo<strong>di</strong> fabbrica in Istria (I – Istria meri<strong>di</strong>onale). Arheološki vestnik 38,161-175.Matijašić, R., 1989, Rimske krovne opeke s ra<strong>di</strong>oničkim žigovima napodručju sjeverne Liburnije. U: Arheološka istraživanja na otocimaKrku, Rabu i Pagu i u Hrvatskom primorju, Izdanja Hrvatskogarheološkog društva 13, 61-71.Matijašić, R., 1995, Vecchi e nuovi rinvenimenti <strong>di</strong> tegole con bollo<strong>di</strong> fabbrica in Istria (II – Istria occidentale). Histria Archaeologica24–25, 38-73.Matijašić, R., 1998, I bolli laterizi dell’area istriana. U: V. Righini (ed.),Le fornaci romane, produzione <strong>di</strong> anfore e laterizi con marchi <strong>di</strong>fabbrica nella Cisalpina orientale e nell’Alto Adriatico, 16-17Ottobre 1993, 97-105. Rimini..Matijašić, R., 1998a, Gospodarstvo antičke Istre, Arheološki ostacikao izvori za poznavanje društveno – gospodarskih odnosa u Istriu antici (I. St. Pr. Kr. – III. St. Posl. Kr.). Pula.Orlić, M., 1986, Antički brod kod Ilovika, Mala biblioteka Go<strong>di</strong>šnjakazaštite spomenika kulture Hrvatske 10/11 (1984 – 1985). Zagreb.Paczyńska, K., Naumenko S. A., 2004, Forlimpopoli Amphorae atTanais in the Second and Third Centuries AD. U: TransportAmphorae and Trade in the Eastern Me<strong>di</strong>terranean, Acts of theInternational Colloquium at the Danish Institute of Athens,September 26–29 2002, Monographs of the Danish Institute atAthens 5, 309-312. Athens.Pallecchi, S., 2007, Le fornaci da anfore <strong>di</strong> Giancola (Brin<strong>di</strong>si) in etàrepubblicana. Un caso <strong>di</strong> stu<strong>di</strong>o. U : D. Vitali (ed.), Albinia I, Lefornaci e le anfore <strong>di</strong> Albinia, Primi dati su produzioni e scambidalla costa tirrenica al mondo Gallico, Atti del Seminariointernazionale, Ravenna, 6 e 7 maggio 2006, 181-188. Bologna.Panella, C., 1989, Le anfore Italiche del II secolo D.C. U: AmphoresRomaines et Historie économique: un decennio <strong>di</strong> ricerche, Atti delcolloquio <strong>di</strong> Siena (22-24 maggio 1986), Collection de L’ÉcoleFrançaise de Rome, 139-178. Roma.Patsch, C., 1900, Die Lika in Römerzeit. Wien.Peacock, D. P. S., Williams, D. F., 1986, Amphorae and the Romaneconomy. London – New York.Pe<strong>di</strong>šić, I., Podrug, E., (2008), Antički opekarski pečati iz fundusaMuzeja grada Šibenika. Opuscula archaeologica 31 (2007), 85-86;100-106.Ra<strong>di</strong>ć Rossi, I., 2009, Mali Lošinj, rt Madona/Pločice. Hrvatskiarheološki go<strong>di</strong>šnjak 5/2008, 428-430.Ra<strong>di</strong>ć Rossi, I., 2009a, Susak – rt Margarina. Hrvatski arheološkigo<strong>di</strong>šnjak 5/ 2008, 446-448.Righini, V., 1998, I bolli laterizi <strong>di</strong> età romana nella Cispadana. LeFiglinae. Parte prima. U: Fornaci 1998, 29-52.Righini, V., 1998a, I bolli laterizi <strong>di</strong> età romana nella Cispadana. LeFiglinae. Parte seconda. U: Fornaci 1998, 53-68.Roman Brick and Tile 1979, A. Mc. McWhirr (ed.), Stu<strong>di</strong>es inManufacture, Distribution and Use in the Western Empire, BARInternational Series 68, 65-72. Oxford.Starac, A., 1995, Carski posje<strong>di</strong> u Histriji. Opuscula arhaeologica 18,133-145.Starac, A., 1995a, Morfologija sjeverojadranskih amfora: primjeri izIstre. Diadora 16-17, 143-146.Starac, A., 1997 Napomene o amforama Dressel 6B. U: Arheološkaistraživanja u Istri, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva18, 1997,143-161.Starac, A., 2000, Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji. II, Monografijei katalozi. Arheološki muzej Istre, Pula.Starac, A., 2001, Produzione e <strong>di</strong>stribuzione delle anfore nordadriatichenell’Istria. Rei Cretariae Romanae Fautorum Acta 37,269-277.Starac, A., 2006, Pula – gradska četvrt Sv. Teodora. Hrvatski arheološkigo<strong>di</strong>šnjak 2/2005, 235-238.Starac, A., 2008., Promet amforama prema nalazima u rovinjskomepodmorju. Histria archaeologia 37/2006, 91-92.Starac, R., 1991, Antička keramika sa lokaliteta „Igralište” u Crikvenici.Vinodolski zbornik 6, 221-234.Stoppioni, M. L., 1993, Con la Terra e con il Fuoco. Fornaci romanedel Riminese. RiminiSwan, V. G., 1984, The pottery kilns of Roman Britain, RoyalCommission on Historical Monuments, Supplementary Ser. 5.London.Tassaux, Fr., Kovačić, V., Monturet, R., 2001, La fouille de Loron(1994-1998). U: F. Tassaux, R. Matijašić, V. Kovačić (eds.), Loron(Croatie), un grand centre de production d’amphores à huileistrienne (Ier-IVe s. ap. J.-C.), Ausonius, Mémoires 6, 51-91.Bordeaux.Tchernia, A., 1986, Le vin de l’Italie Romaine, Essai d’historieconomique d’apres les Ampores. Rome.Vitali, D., 2007, Le strutture archeologiche dalla foce dell’Albegnaalle fornaci <strong>di</strong> Albinia: prime questioni <strong>di</strong> cronologia relativa. U: D.Vitali (ed.), Albinia I, Le fornaci e le anfore <strong>di</strong> Albinia, Primi datisu produzioni e scambi dalla costa tirrenica al mondo Gallico, Attidel Seminario internazionale, Ravenna, 6 e 7 maggio 2006, 25-46.Whittaker, C. R., 2002, Proto-industrialization in Roman Gaul. U:Ancient History Matters: stu<strong>di</strong>es presented to Jens Erik SkydsgaardOn His Seventieth Birthday,11-25. http://books.google.hr/books?id=JwmwioHTnBkC&pg=PA11&lpg=PA11&dq=WhittakerWilkes, J. J., 1979, Importation and manufacture of stamped bricksand tiles in the Roman Province of Dalmatia. U: Roman Brick andTile 1979, 65-72.Wilson, A. I., 2008, Large-Scale Manufacturing, Standar<strong>di</strong>zation, andTrade. U: J. P. Oleson (ed.), The Oxford Handbook of Engineeringand Technology in the Classical World, 393-417. Oxford.Zaccaria, C., 1993, I bolli laterizi <strong>di</strong> età romana nall’area adriatica.Bilancio degli stu<strong>di</strong> e prospettive della ricerca. U Laterizi 1993,15-23.zbornik_31_08.indd 15 31.08.2011. 23:50


16 Goranka Lipovac VrkljanSummaryLocal pottery workshop of Sextus Metilius Maximus in <strong>Crikvenica</strong> –<strong>Crikvenica</strong> flat-bottomed amphoraeRoman ceramics workshop in the vale of <strong>Crikvenica</strong>,on the edge of the town, has been systematically researchedsince 2006. Thanks to the information aboutthe presence and <strong>di</strong>stribution of Roman pottery finds onthe location ”Igralište”, archaeological research coveredthe area of 2000 m 2 of the ceramics workshop, whichextends on an area of 6,000 m 2 on the whole. Ceramicsworkshop in <strong>Crikvenica</strong> is characterized for its well preservedfull range of workshop facilities that were use<strong>di</strong>n primary processing of clay, canals for the supply ofrunning water, facilities for preparing and drying articles,waste pits and furnaces. It is exactly this fact that helpsus understand the technological process within a localworkshop, particularly considering the fact that themanufacturing center of <strong>Crikvenica</strong> is the only completeworkshop <strong>di</strong>scovered so far in the coastal area of theProvince of Dalmatia. In the hinterland of <strong>Crikvenica</strong>the Vinodol valley is located, within which large amountsof clay have been accumulating during long geologicalperiod. Due to large scale erosions in the geological past,this clay accumulated within the <strong>Crikvenica</strong> basin. Becauseof this fact, and thanks to the presence of runningwater, forest resources, the ancient road and maritimelines of communication, the <strong>Crikvenica</strong> basin was recognizedas an ideal place for organizing the ceramicproduction in the classical period. In the past four yearsof systematic excavations on the site <strong>Crikvenica</strong>„Igralište“, the northern part of workshop productioncomplex has been explored. Beneath the alluvial layerof clay on this part of the workshop a number of operatingfacilities have been revealed. Due to their spatial<strong>di</strong>sposition within the workshop space, buil<strong>di</strong>ngs areplaced accor<strong>di</strong>ng to the sequence of the manufacturingprocess. Outdoor work areas have been drained usingthe ceramic waste. On these areas traces of a shed were<strong>di</strong>scovered as well as a pool for processing raw materials.Apart from these open parts of the workshop, the remainingwork areas were located within the built facilitiesdesigned to serve as temporary residence for the ceramiccraftsmen.Until recent research in 2010, the remains of six ceramicskilns were <strong>di</strong>scovered and four of them (<strong>di</strong>fferentsizes) are well preserved. All of the kilns in <strong>Crikvenica</strong>are of the same rectangular shape, and with the horizontalflow of hot air. They consist of two basic parts, firecanal and fire chamber, and belong to the type of Cuomo<strong>di</strong> Caprio IIb. Products of the <strong>Crikvenica</strong> ceramics workshopwere intended for the local market. Given thepresent knowledge, they were <strong>di</strong>stributed to the areasbetween Rijeka (Tarsatica), Zadar (Iader) and Šibenikand also to the Kvarner islands. Destinations of the<strong>Crikvenica</strong> ceramics, and thereby the commercial communicationof the northern coast of Dalmatia, can betraced through the stamp of the owner of the workshop:De salt(u) Sex(ti) M(e)till Max(imi), which is not foundoutside the area of the Croatian coast. Of the entire selectionof ceramic in <strong>Crikvenica</strong>, only architectural ceramicsand tegulae were stamped. In previous stu<strong>di</strong>es thesignificant particularities relating to the production ofamphorae in <strong>Crikvenica</strong> were <strong>di</strong>sclosed. Flat-bottomedamphorae, typologically related to Forlimpopoli andSantarcangelo amphorae, were noted for their morphologicaldetails. Thin-section analyses of <strong>Crikvenica</strong> amphoraepoint to the fact that they were made of purifiedclay with few ad<strong>di</strong>tions of limestone calcite, similar tothe fabric of all other domestic ceramic ware produce<strong>di</strong>n <strong>Crikvenica</strong>. The colour of the <strong>Crikvenica</strong> amphorae,as well as that of the entire repertoire of the <strong>Crikvenica</strong>workshop, is the same: orange-red with <strong>di</strong>fferent hues,depen<strong>di</strong>ng on the firing technology of specific assemblages,covering the range between 10 R 5/8 red to 2,5YR 6/8 light red and 5 YR 6/8 red<strong>di</strong>sh yellow. Althoughthe <strong>Crikvenica</strong> amphorae correspond to the flat-bottomedamphorae of the Forlimpopoli type in many aspects,some of their elements point to a deliberate change ofthe template. Thus, the partly altered form of the mouth,handles and neck, the neck height and the correlation ofthe neck and the handles, have undergone changes.These changes in<strong>di</strong>cate that a new type of Adriaticflat-bottomed amphorae was produced in the ceramicsworkshop of Sextus Metilius Maximus in <strong>Crikvenica</strong>:the <strong>Crikvenica</strong> flat-bottomed amphorae, intended for thelocal market in northern Croatian Littoral, which at thattime, during the 1 st century AD, when the workshopreached its heyday, entered a period of rapid urbangrowth.zbornik_31_08.indd 16 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 17T. 1 Crikveničke amfore ravnog dna (crtež: S. Čule)Pl. 1 <strong>Crikvenica</strong> fl at-bottomed amphorae (drawing: S. Čule)zbornik_31_08.indd 17 31.08.2011. 23:50


18 Goranka Lipovac VrkljanT. 2 Crikveničke amfore ravnog dna (crtež: S. Čule)Pl. 2 <strong>Crikvenica</strong> fl at-bottomed amphorae (drawing: S. Čule)zbornik_31_08.indd 18 31.08.2011. 23:50


Brodski tereti krovne opeke i proizvo<strong>di</strong> ra<strong>di</strong>oniceSeksta Metilija Maksima u jadranskom podmorjuShip’s cargoes of roof tiles and products ofSextus Metilius Maximus’ workshop on the Adriatic seabedIrena Ra<strong>di</strong>ć RossiSveučilište u ZadruOdjel za arheologijuObala kralja Petra Krešimira IV 2HR-23000 Zadare-mail: irra<strong>di</strong>c@inizd.hrPregledni radReviewU službenu evidenciju hrvatske podmorske arheološke baštine već su dugi niz go<strong>di</strong>na upisana dva nalazišta kojima donedavnonije bila posvećena osobita pozornost. Riječ je o brodolomima s teretom keramičkoga građevinskog materijala u vodamaotoka Lošinja i Suska. Na osnovi revizije nalaza pohranjenih u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijecipretpostavljena je mogućnost njihova podrijetla iz ra<strong>di</strong>onice Seksta Metilija Maksima koja se nalazila na području današnjeCrikvenice. Brodolomi s teretom građevinskoga materijala pronađeni su i na drugim mjestima duž hrvatske obale, ali niti u jednomslučaju nisu detaljnije istraženi. Podmorski nalazi tzv. crikveničkih amfora, koje prema dosadašnjim spoznajama možemoopisati kao inačicu jadranskih amfora ravnoga dna, za sada su rijetki. Oni nas, međutim, upućuju na mogućnost postojanja brodolomačije bi nam otkriće moglo pomoći u preciznijem definiranju oblika amfora karakterističnih za crikveničku ra<strong>di</strong>onicu.Ključne riječi: tegula, imbrex, krovna opeka, amfora, brodolom, Sekst Metilije Maksim, <strong>Crikvenica</strong>Since many years in the official evidence of the underwater archaeological heritage in Croatia there are two sites that untilrecently <strong>di</strong>dn’t attract much attention. Those are the two shipwrecks with the cargo of ceramic construction material found nearthe islands of Lošinj and Susak. The revision of the material deposited in the Maritime and Historical Museum of HrvatskoPrimorje suggested the possibility of their provenience from the workshop of Sextus Metilius Maximus in today’s <strong>Crikvenica</strong>.The shipwrecks with the cargo of the construction material were found in other places along the Croatian coast, but none ofthem has been explored in detail. The underwater finds of the so called <strong>Crikvenica</strong> amphorae, that accor<strong>di</strong>ng to available datarepresent a variant of the Adriatic flat-bottomed recipients, are still rare. However, they in<strong>di</strong>cate the possibility of the existenceof shipwrecks that could help us in elaborating a more detailed definition of the shape of amphorae produced in the <strong>Crikvenica</strong>workshop.Keywords: tegula, imbrex, roof tiles, amphora, shipwreck, Sextus Metilius Maximus, <strong>Crikvenica</strong>1. UvodPrvi tragovi havarija antičkih brodova koji su prevozilikeramički građevinski materijal zapaženi su u hrvatskompodmorju početkom sedamdesetih go<strong>di</strong>na prošlogastoljeća. Do 1978. go<strong>di</strong>ne službeno je evidentirano pettakvih nalazišta, raspoređenih od otoka Lošinja na sjeverudo uvale Maloga Molunta na jugu (Vrsalović 1979).Taj podatak preuzet je i u novijoj literaturi (Miholjek,Mihajlović 2009: 424) iako se, ustvari, njihov broj dodanas udvostručio (cfr. infra).Dva nalazišta na području Kvarnera, kod rta Madonena otoku Lošinju i kod rta Margarina na otoku Susku,ostala su zabilježena u literaturi zahvaljujući trudu RadmileMatejčić i njezine stručne ronilačke ekipe. 1 Iako seveć tada u stručnim izvješćima upozoravalo na potrebuprovođenja arheološkog istraživanja s ciljem pomnijegproučavanja i zaštite nalaza, 2 zbog ograničenih financijskihsredstava ta se ideja nije nikada ostvarila. Takva jesudbina pratila i ostala tri slična, ali manje atraktivnanalazišta, pa se niti u jednome slučaju nije otkrilo podrijetlopotonuloga brodskog tereta.Ponovni je stručni očevid obavljen na Susku tek 1992.(Jurišić 1993), a zanimanje za oba nalazišta obnovljenoje 2008. u okviru projekta Sjeverno Hrvatsko primorjeu kontekstu antičkog obrambenog sustava 3 . Na osnovirevizije nalaza pohranjenih u Pomorskom i povijesnommuzeju Hrvatskog primorja u Rijeci pretpostavljena jemogućnost njihova podrijetla iz ra<strong>di</strong>onice Seksta Meti-zbornik_31_08.indd 19 31.08.2011. 23:50


20 Irena Ra<strong>di</strong>ć Rossilija Maksima koja se tijekom posljednjih go<strong>di</strong>na istražujena području Crikvenice (Lipovac Vrkljan 2007) 4 . Stogasu oba nalazišta ponovno pregledana, a ulomci keramičkogamaterijala izvađeni za potrebe arheometrijskihanaliza. Prilika je iskorištena i za rezimiranje stanja istraživanjatakvih nalazišta u cjelokupnom hrvatskom podmorju,čiji su rezultati izneseni u nastavku teksta.2. Nalazište kod rta Madone (Čikat – Pločice)na otoku LošinjuZa postojanje nalazišta s vanjske strane rta Madone,koji s juga zatvara ulaz u luku Čikat nedaleko MalogaLošinja (Sl. 1, 12/2), saznalo se od lokalnih ronilacapočetkom sedamdesetih go<strong>di</strong>na prošloga stoljeća. Položajje, navodno, nazvan Pločice po glatkim i položenimstijenama na obali pa je pod imenom Čikat – Pločice oni danas poznat u stručnoj literaturi.Go<strong>di</strong>ne 1971. Radmila Matejčić organizirala je rekognosciranjekojim se potvr<strong>di</strong>lo postojanje brodskog teretasastavljenog od ulomaka i čitavih primjeraka krovnihopeka i kanalica na blago položenoj kamenitojpa<strong>di</strong>ni morskoga dna s južne strane rta, osamdeset metaradaleko od obale i na dubini od oko 18 m (Sl. 1-3).Keramički nalazi uočeni su i do 250 m dalje od glavnekoncentracije nalaza koja se sastojala od nekoliko manjihskupina od po šezdesetak predmeta (Matejčić, DautovaRuševljanin 1972: 296; Vrsalović 1974: 34; 1978:151; Jurišić 2000: 71).Dasen Vrsalović zabilježio je u zbirci Saveznog centraza podvodne aktivnosti u Rijeci olovnu prečkuantičkog sidra za koju se tvr<strong>di</strong>lo kako potječe s istoganalazišta (Vrsalović 1979: 151, T. 44/6), a do danas jojse zagubio svaki trag.Go<strong>di</strong>ne 2008., nakon više od trideset go<strong>di</strong>na, ponovnoje obavljen stručni očevid na nalazištu (Ra<strong>di</strong>ć RossiSl. 1 Otok Lošinj, rt Madona (Čikat – Pločice); položaj nalazišta (crtež: D. Grigić)Fig. 1 Island of Lošinj, Cape Madona (Čikat – Pločice); site position (drawing by D. Grigić)zbornik_31_08.indd 20 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 21aSl. 2 Otok Lošinj, rt Madona (Čikat – Pločice); situacija nanalazištu, 1971. (foto: D. Valerijev)Fig. 2 Island of Lošinj, Cape Madona (Čikat – Pločice);view of the site, 1971 (photo by D. Valerijev)Sl. 4a, b Otok Lošinj, rt Madona (Čikat – Pločice); situacijana nalazištu, 2008. (foto: V. Frka)Fig. 4a, b Island of Lošinj, Cape Madona (Čikat – Pločice);view of the site, 2008 (photo by V. Frka)60 cm (Sl. 5). Tijekom površinskog pregleda nalazištanije uočena niti jedna čitava kanalica. 6Usprkos mogućoj prisutnosti sidra, ne može se sasigurnošću reći je li kod rta Madone potonuo čitav bro<strong>di</strong>li je riječ o <strong>di</strong>jelu namjerno izbačenoga ili ispaloga tereta.Drveni ostatci broda za sada nisu primijećeni, amorfologija morskoga dna ne ide u prilog njihovu eventualnomočuvanju. Jednako tako, osim olovne prečke,na morskome dnu nisu uočeni nikakvi drugi predmetikoji bi mogli pripadati opremi broda ili privatnoj imovinibrodske posade, ali zbog relativno male dubine naSl. 3 Otok Lošinj, rt Madona (Čikat – Pločice); detalj brodskogatereta, 1971. (foto: D. Valerijev)Fig. 3 Island of Lošinj, Cape Madona (Čikat – Pločice);detail of ship’s cargo, 1971 (photo by D. Valerijev)2009). 5 Tom prilikom utvrđeno je kako se situacija tijekomproteklih triju desetljeća nije značajnije izmijenila(Sl. 4), što su potvr<strong>di</strong>li i ronioci koji su od ranije poznavalilokaciju. U glavnoj koncentraciji nalaza uočeno jenekoliko čitavih krovnih opeka (Sl. 4b) od kojih su nekei danas međusobno slijepljene u istome međusobnompoložaju kao što su bile složene u brodsko potpalublje.Sudeći prema očuvanim primjercima, opeke su standardnih<strong>di</strong>menzija; najveća širina iznosi im 45, a dužina45 cmSl. 5 Otok Lošinj, rt Madona (Čikat – Pločice); krovnaopeka (tegula), (photo: B. Šiljeg)Fig. 5 Island of Lošinj, Cape Madona (Čikat – Pločice);roof tile (tegula), (photo by B. Šiljeg)60 cmzbornik_31_08.indd 21 31.08.2011. 23:50


22 Irena Ra<strong>di</strong>ć RossiSl. 6 Pogled na otok Susak s nalazišta kod rta Madone naotoku Lošinju (foto: G. Lipovac Vrkljan)Fig. 6 View of the island of Susak from site on Cape Madonaon the island of Lošinj (photo by G. Lipovac Vrkljan)kojoj leži nalazište, postoji mogućnost da su oni spašeniodmah nakon havarije.3. Nalazište kod rta Margarine na otoku SuskuZa podmorske nalaze kod rta Margarina (Sl. 7, 12/3)saznalo se iste go<strong>di</strong>ne kad i za nalazište kod rta Madone.Dokumentiranje postojećega stanja provedeno je u organizacijiPomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskogprimorja, pod stručnim vodstvom Radmile Matejčić,tijekom već spomenutoga rekognosciranja 1971. go<strong>di</strong>ne(Matejčić, Dautova Ruševljanin 1971: 297; Vrsalović1974: 53, 240; 1979: 152-153; Jurišić 2000: 69). Tomprilikom utvrđeno je da na pješčanom dnu unutar kamenitogusjeka širine desetak metara, s istočne strane podvodnehri<strong>di</strong> pred rtom Margarinom, leži skupina ulomakai čitavih primjeraka krovnih opeka i kanalica čiji seostatci uočavaju već od dubine od nekoliko metara, pasve do položenog pješčanog dna u dnu hri<strong>di</strong>, do dubineod tridesetak metara. Glavna koncentracija keramičkihulomaka zabilježena je na dubini od 18 metara, na blažepoloženom <strong>di</strong>jelu pa<strong>di</strong>ne morskoga dna.Tijekom rekognosciranja, oko 70 m južnije od opisanihnalaza uočeno je 11 kamenih stupova promjera 0,5m i dužine koja varira od 1 do 2,5 m (Vrsalović 1979:152-153). Kako uz stupove nisu zamijećeni kronološkiosjetljivi pokretni nalazi, nije bilo moguće utvr<strong>di</strong>ti pripadajuli stupovi teretu istoga antičkog broda. Obilascinalazišta u organizaciji Republičkog zavoda za zaštituspomenika kulture 1992. go<strong>di</strong>ne (Jurišić 1993: 28; 2000:89) i Hrvatskog restauratorskog zavoda 2008. go<strong>di</strong>ne(Miholjek, Mihajlović 2009: 424) nisu rezultirali novimspoznajama o navedenome pitanju.Tijekom stručnoga očevida 2008. go<strong>di</strong>ne 7 , provede-Sl. 7 Island of Susak, rt Margarina; položaj nalazišta (crtež: D. Grigić)Fig. 7 Island of Susak, cape Margarina; position of the site (drawing by D. Grigić)zbornik_31_08.indd 22 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 23noga prije svega s ciljem uzimanja uzoraka za arheometrijskeanalize keramičkih nalaza, 8 uglavnom je potvrđenostanje nalazišta zabilježeno tijekom ranijih rekognosciranja,ali je uočena i prilična količina manjih ulomakaamfora i keramičkog posuđa koje na osnovi letimičnogpregleda nije bilo moguće preciznije tipološki nitikronološki odre<strong>di</strong>ti. Ukoliko su postojali, veći su ulomaci i cjeloviti primjerci vjerojatno otuđeni s nalazišta prijenego li se službeno saznalo za njegovo postojanje.Krovne opeke oblikom i <strong>di</strong>menzijama odgovarajuonima s nalazišta kod rta Madone na Lošinju; najvećaširina iznosi im 45, a dužina 60 cm. Dužina čitavih kanalicaiznosi 56 cm, a širina od 16 do 20 cm (Sl. 9).Iako na nalazištu kod rta Margarina nisu provedenadetaljnija istraživanja niti uočeni drveni ostatci brodskekonstrukcije, ulomci keramičkog posuđa koje je moglipripadati brodskoj kuhinji, kao i izgled nalazišta u cjelini,navode na pretpostavku kako je riječ o brodolomu ukojemu je potonuo čitav natovareni brod.Sl. 8a, b Otok Susak, rt Margarina; pogled na nalazište,2008. (foto: V. Frka)Fig. 8a, b Island of Susak, cape Margarina; view of the site,2008 (photo by V. Frka)20 cm56 cmSl. 9 Otok Susak, rt Margarina; kanalice (imbrices), (photo:B. Šiljeg)Fig. 9 Island of Susak, cape Margarina; semi-circular roofing tiles (imbrices), (photo by B. Šiljeg)b16 cm4. Podmorski nalazi keramičkih proizvoda izra<strong>di</strong>onice Seksta Metilija MaksimaGo<strong>di</strong>ne 2008. u čuvaonici Pomorskog i povijesnogmuzeja Hrvatskog primorja pronađen je ulomak krovneopeke s pečatom ra<strong>di</strong>onice Seksta Metilija Maksima(Sl. 10) za koji se pretpostavlja kako je izvađen spodmorskog nalazišta kod rta Madone (Čikat – Pločice). 9Od pečata otisnutog u dva nepravilna pravokutna polja,koji u cjelini glasi: DE SALT(u) SEX(ti) M(e)TILL(i)MAXI(mi), u jednome su polju jasno čitljiva slova DESA, a u drugome MTLLMX (Sl. 10b). Obraštaj nakeramičkom ulomku jasno ukazuje na činjenicu kako jeriječ o podmorskom nalazu, ali se, nažalost, uz njega nijeočuvala prateća signatura.Iako je u čuvaonici pronađen u blizini ostalih lošinjskihpodmorskih nalaza, ulomak s pečatom ne može se sastopostotnom sigurnošću povezati s nalazištem kod rtaMadone jer Radmila Matejčić u svojim izvješćima ičlancima nije niti jednom spomenula nalaz pečatiraneopeke, već je jasno navela kako pečati nisu uočeni nitina jednome izvađenom primjerku. Ipak, navedena semogućnost ne može niti u potpunosti isključiti jer jenalaz mogao stići u muzej i nakon što su izvješća većbila napisana ili je pečat mogao postati vidljiv tek nakonšto su se morske prirasline potpuno osušile i otpale spovršine predmeta. 10Koliko mi je poznato, osim nalaza pečatiranih opekakoji su u more dospjeli erozijom obale ili potapanjempriobalnih <strong>di</strong>jelova antičkih građevina, na ostalimnalazištima koja se odnose na brodske havarije nisu zasada primijećeni pečati koji bi ukazivali na podrijetlobrodskoga tereta. Stoga bi, potvr<strong>di</strong> li se pretpostavka onjezinoj pripadnosti nalazištu kod rta Madone, pečatiranazbornik_31_08.indd 23 31.08.2011. 23:50


24 Irena Ra<strong>di</strong>ć RossiO nesumnjivome podrijetlu amfore iz ra<strong>di</strong>onice SekstaMetilija Maksima svjedoči karakterističan horizontalnižlijeb na njezinu obodu (Sl. 11), a boja i fakturanalaza dodatno osnažuju tu tvrdnju. Iako je za sada riječo je<strong>di</strong>nom prepoznatom ulomku crikveničke amfore uhrvatskom podmorju, njegova prisutnost na sidrištusrednje Dalmacije ukazuje na mogućnost otkrivanja idrugih sličnih nalaza. Osim toga, ona nas upućuje i namogućnost postojanja brodoloma s teretom takvih amfora,čije bi nam otkriće moglo pomoći u preciznijemdefiniranju oblika karakterističnih za crikveničku ra<strong>di</strong>onicu.Iako za sada krajnje skromni, podmorski nalazi predmetaiz ra<strong>di</strong>onice Seksta Metilija Maksima, koja se nalazilana području današnje Crikvenice, predstavljajuizravne tragove prijevoza njezinih proizvoda morskimputem. 12 U obama slučajevima oni upućuju na potreburevizije do sada izvađenoga materijala, ali i na pozornostkoju je potrebno posvetiti naoko nevažnim poje<strong>di</strong>nostimaprilikom budućih istraživanja.Sl. 10 Ulomak krovne opeke iz ra<strong>di</strong>onice Seksta MetilijaMaksima (Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja,Rijeka, foto: D. Pelić, crtež: M. Gregl)Fig. 10 Fragment of tegula from the Sextus MetiliusMaximus workshop (Maritime and Historical Museum ofHrvatsko Primorje, Rijeka, photo by D. Pelić, drawing by M.Gregl)5. Brodski tereti keramičkog građevinskogmaterijala u hrvatskom podmorjuKao što je već spomenuto u prethodnom tekstu, prvitragovi brodskih havarija u kojima su nastradali teretikeramičkoga građevinskog materijala zabilježeni su tijekomnaglog poleta istraživanja i zaštite podmorskearheološke baštine sedamdesetih go<strong>di</strong>na prošlogastoljeća. Riječ je o opisanim nalazištima kod rta Madonena otoku Lošinju i rta Margarina na otoku Susku, tenalazištima kod Srednjega grebena južno od Silbe (Brusić1980; 162; Orlić, Jurišić 1986; Jurišić 2000: 64; Gluščevićopeka iz ra<strong>di</strong>onice Seksta Metilija Maksima predstavljalaprvi takav nalaz u hrvatskom podmorju.Drugi podmorski nalaz iz ra<strong>di</strong>onice Seksta MetilijaMaksima pronađen je 1978. go<strong>di</strong>ne tijekom rekogosciranjakanala sv. Ante na ulazu u šibenski zaljev. 11 Napodručju uvale Čapljene na sjevernoj strani kanalauočenesu veće količine ulomaka amfora i keramičkog posuđakoje upućuju na sidrište intenzivno korišteno u vremenuod 1. do 3. st. po Kr. Vo<strong>di</strong>telji rekognosciranja upozorilisu na nalaz grla jadranske amfore ravnoga dna koja seuobičajeno naziva tipom Forlimpopoli (Jurišić 2000: 61),ali se, s obzirom na stanje istraživanja, u to vrijeme nijemoglo odre<strong>di</strong>ti njezino pravo podrijetlo.Sl. 11 Šibenik, Kanal sv. Ante; ulomak amfore iz ra<strong>di</strong>oniceSeksta Metilija Maksima, Gradski muzej Šibenik (foto: D.Pelić)Fig. 11 Šibenik, Channel of Sv. Ante (St. Anthony); amphorafragment from the Sextus Metilius Maximus’ workshop,Municipal Museum of Šibenik (photo: D. Pelić)zbornik_31_08.indd 24 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 25Sl. 12 Karta nalazišta s teretom keramičkoga građevinskog materijala u hrvatskom podmorju: 1 – Krk, uvala Vela Jana,2 – Lošinj, rt Madona, 3 – Susak, rt Margarina, 4 – Silba, Zapadni greben, 5 – Silba, Srednji greben, 6 – Molat, uvala Pržine,7 – Žirje, rt Sridan, 8 – Makarska, rt Osejava, 9 – Vis, rt Sv. Juraj, 10 – Zaljev Mali Molunat, otočić SupetrićFig 12 Map of sites with cargoes of ceramic construction material in the Croatian undersea; 1 – Krk, Vela Jana cove,2 – Lošinj, cape Madona, 3 – Susak, cape Margarina, 4 – Silba, Zapadni greben (Western reef), 5 – Silba, Srednji greben(Middle reef), 6 – Molat, Pržine cove, 7 – Žirje, cape Sridan, 8 – Makarska, cape Osejava, 9 – Vis, cape Sv. Juraj, 10 – MaliMolunat cove, islet of Supetrić2010: 160), kod rta Sv. Jurja na ulazu u višku luku(Vrsalović 1979: 233; Jurišić 2000) i kod otočićaSupetrića pred uvalom Malim Moluntom južno od Dubrovnika(Vrsalović 1979: 253-254; Jurišić 2000: 73),(Sl. 12/2, 3, 5, 9, 10). Iako Brusić u navedenome tekstu(Brusić 1980: 162) usput spominje još dva nalazišta svećom koncentracijom krovnih opeka kod otoka Silbe iŠkarde, koje vezuje uz brodske terete, o njima ne donosidetaljnije podatke. S obzirom da se, za razliku.. odnalazišta kod Srednjega grebena, ta dva nalazišta ne spominjuu kasnijoj literaturi, ona su, zbog nedovoljnekoličine raspoloživih podataka i nepoznavanja točne lokacije,izostavljena i iz ovoga pregleda.Na nalazištu kod Srednjega grebena zabilježena jeveća količina ulomaka krovnih opeka s najvećom koncentracijoms njegove sjeverne strane (Jurišić 2000: 64).Prema dosadašnjim spoznajama moguće je zaključitikako je riječ o havariji u kojoj je djelomično ili u cjelininastradao brodski teret.Nalazište na ulazu u višku luku manja je skupinakeramičkoga građevinskog materijala koja upućuje napretpostavku o brodskoj havariji u kojoj je odbačen <strong>di</strong>otereta, a slična situacija može se pretpostaviti i zanalazište kod otočića Supetra. U drugom slučaju riječ jeustvari o sidrištu koje se koristilo tijekom dužeg vremenskograzdoblja, ali je veća koncentracija krovnihopeka navela istraživače na pomisao o tragovima brodskehavarije iz ranoga carskog doba. U poznatom Parkerovompregledu antičkih i srednjovjekovnih brodolomanavedena su prva tri od pet nabrojenih nalazišta (Parker1992: 206, 260 i 416, 320).U ranijoj literaturi bilo je spomenuto i nalazište sjeverozapadnood rta Sridana na Žirju (Brusić 1976; KoncaniUhač 2007) na kojemu su uočeni ulomci krovnihzbornik_31_08.indd 25 31.08.2011. 23:50


26 Irena Ra<strong>di</strong>ć RossiSl. 13 Otok Krk, rt Manganel; rastresiti nalazi krovnih opeka,2008. (foto: D. Frka)Fig. 13 Island of Krk, Cape Manganel; scattered roof tiles,2008. (photo by D. Frka)Sl. 14 Otok Krk, rt Manganel; krovna opeka (tegula) snalazišta (photo: D. Frka)Fig. 14 Island of Krk, Cape Manganel; roof tile (tegula)from the site (photo by D. Frka)opeka izmiješani s manjim brojem ulomakasjevernoafričkih cilindričnih amfora koje upućuju nadatiranje havarije u 3./4. st. po Kr. (Sl. 12/6). Kako ononije bilo uvršteno u katalog Vrsalovićevog doktorskogarada (Vrsalović 1979), a Jurišićev je rad obuhvatio samonalaze iz 1. i 2. st. po Kr. (Jurišić 2000), izostalo je izsvih dosadašnjih pregleda tragova brodskih teretakeramičkoga građevinskog materijala.U novije vrijeme zabilježene su dvije manje skupinei niz razbacanih ulomaka krovnih opeka na relativnomaloj dubini, na drugoj pličini zapadno od Zapadnogagrebena južno od Silbe (Gluščević 2007: 357), (Sl. 12/4)koji također predstavljaju očigledan trag brodske havarije.Skupina krovnih opeka spominje se u stručnoj literaturii s južne strane poluotoka Osejave kod Makarske(Sl. 12/8), ali na nalazištu još nije proveden stručni podmorskiočevid (Tomasović 2009).Go<strong>di</strong>ne 2008., tijekom obilaska nalazišta kod rta Madonei rta Margarina, saznalo se za postojanje još jednognalazišta s ulomcima i čitavim primjercima krovnih opekai kanalica u uvali Veloj Jani kod rta Manganela naotoku Krku (Sl. 12/1, 13-15) 13 . Na tome su mjestu, zarazliku od ostalih poznatih lokacija, nalazi razasuti poSl. 15 Krk, rt Manganel; kanalica (imbrex) s nalazišta(foto: D. Frka)Fig. 15 Krk, Cape Manganel; semi-circular roofi ng tile(imbrex) from the site (photo by D. Frka)zbornik_31_08.indd 26 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 27Sl. 16 Molat, uvala Pržine; pogled na nalazište, 2005. (foto: K. Zubčić)Fig. 16 Island of Molat, Pržine cove; view of the site, 2005 (photo by K. Zubčić)Sl. 17 Molat, uvala Pržine; detalj brodskog tereta, 2005. (foto: K. Zubčić)Fig. 17 Island of Molat, Pržine cove; detail of ship’s cargo, 2005 (photo by K. Zubčić)zbornik_31_08.indd 27 31.08.2011. 23:50


28 Irena Ra<strong>di</strong>ć Rossiširokom podmorskom prostoru bez tragova neke većekoncentracije.. Na temelju postojećih podataka nalazišteje za sada teško preciznije definirati.Najreprezentativniji ostatci brodskoga teretakeramičkoga građevinskog materijala leže u plićakuna prostoru između uvala Pržina i Jaza na otoku Molatu(Sl. 12/6, 16, 17). Velika količina krovnih opeka ikanalica, ood kojih se mnoge još uvijek u nizovima oblikovanimprilikom utovara, nalazi na dubini od samo 2do 4 m, no usprkos atraktivnosti i lakoj dostupnostinalazišta, ono je za sada samo usput spomenuto u literaturi(Gluščević 2001: 45; 2007: 357). Sudeći prema objavljenimpodatcima, površinskim pregledom nisu uočeniostatci kronološki osjetljivog keramičkog materijala nitipečati na opekama koji bi mogli sugerirati podrijetlotereta i njegovu okvirnu dataciju.Iz kratkog pregleda jasno je kako se broj poznatihnalazišta o kojima je riječ u novije vrijeme znatnopovećao, ali je količina spoznaja o njima ostala na istojrazini kao i ranije. Niti jedno od nabrojenih nalazišta nijepostalo predmetom znanstvenoga istraživanja, ajednoličan keramički materijal nije ih doveo na listu prioritetakoji očekuju zaštitu. Stoga se podmorski nalazikeramičkoga građevinskog materijala u hrvatskom podmorjumogu za sada iskoristiti isključivo kao dokaz pomorskogtransporta takve robe tijekom prvih nekolikostoljeća po Kr. Sve dok na temelju arheoloških istraživanja,popraćenih analizama keramičkog materijala, nebudemo u stanju odgovoriti na pitanja o podrijetlu tereta,te pretpostaviti njegovo krajnje odre<strong>di</strong>šte, takve nalazemožemo tek uvjetno koristiti za proučavanje trgovačkihputova i <strong>di</strong>namike rimskodobne trgovineistočnojadranskim prostorom.6. ZaključakRelativno veliki broj podmorskih dokaza pomorskogaprijevoza keramičkoga građevinskog materijala, uglavnomkrovnih opeka i kanalica, ukazuje na potrebu intenzivnijegaistraživačkoga rada. Izrazito velikakoncentracija sličnih brodoloma otkrivena je duž južneobale Francuske (Jurišić 2000: 39, Map 35; Joncheray,Joncheray 2004), što <strong>di</strong>jelom valja zahvaliti i <strong>di</strong>namicipodmorskih istraživanja.Iako za sada nismo u stanju odre<strong>di</strong>ti točno podrijetloi dataciju brodskoga tereta niti za jedno nalazište u hrvatskomepodmorju, većina nalazišta (s izuzetkom onogakod rta Sridana na Žirju) okvirno se smješta u prva dvastoljeća po Kr. Kvarnerski nalazi bili su do sada interpretiraniisključivo kao uvoz iz sjevernoitalskih ra<strong>di</strong>onica,ali su se novim otkrićima otvorile i mogućnosti njihoveinterpretacije kao proizvoda lokalnih ra<strong>di</strong>oničkihcentara za koje se zna da su nakon početne faze intenzivnogauvoza preuzele <strong>di</strong>o lokalnoga tržišta (Matijašić1989: 66). Iako za to za sada nema izravnih dokaza,ulomak iz mora izvađene opeke s pečatom Seksta MetilijaMaksima inicirao je prve korake u traženju odgovorana pitanja o stvarnome podrijetlu brodskih tereta krovnihopeka i kanalica, zabilježenih na područjuKvarnera.Interpretacija rezultata arheometrijskih analiza još jeuvijek u tijeku, ali su preliminarne analize pokazale kakosu ulomci amfora i keramičkog posuđa s nalazišta kodrta Margarina na Susku po svojem sastavu najbližiproizvo<strong>di</strong>ma crikveničke ra<strong>di</strong>onice. No, oskudni ulomcikoji su na nalazištu preostali ne mogu se sa sigurnošćuodre<strong>di</strong>ti kao brodski teret ili oprema brodske kuhinje.Sastav opeke s pečatom Seksta Metilija Maksima, kaoi ostalih ulomaka s nalazišta kod rta Madone i rta Margarina,donekle se razlikuje od analiziranih uzoraka izsame Crikvenice. No, prema riječima stručnjaka, takavpodatak ne isključuje mogućnost njihova podrijetla iziste ra<strong>di</strong>onice, već ostavlja prostora za pretpostavku dasu bili izrađeni od gline iz različitih slojeva gliništa.Arheometrijske analize vrije<strong>di</strong>lo bi stoga provesti na višeuzoraka i provjeriti daju li uniformne rezultate ili i međunjima postoje određena odstupanja. 14Bilješke:1Radmila Matejčić (Pomorski i povijesni muzej Hrvatskogprimorja) sedamdesetih je go<strong>di</strong>na prošloga stoljeća, u svojstvuvo<strong>di</strong>telja riječke akcione grupe, aktivno sudjelovala u organizacijii realizaciji podmorskih istraživanja u hrvatskom podmorju.Kvalitetnu nacrtnu i fotografsku dokumentaciju nalazišta o kojimaje riječ izra<strong>di</strong>o je Danko Grigić i Dražen Valerijev.2Stručna izvješća o rekognosciranjima pohranjena su u Pomorskomi povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci i u Odjeluza podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda uZagrebu.3Projekt se ostvaruje pod vodstvom Goranke Lipovac Vrkljan izInstituta za arheologiju u Zagrebu.4O ra<strong>di</strong>onici Seksta Metilija Maksima vi<strong>di</strong> prilog Goranke LipovacVrkljan u ovome Zborniku.5Stručni očevid proveden je u organizaciji Instituta za arheologijupod vodstvom Irene Ra<strong>di</strong>ć Rossi. Logističku podršku pružio jeronilački centar Diver Sport Center – Lošinj koji se nalazi u luciČikatu (vl. Sergej Valerijev).6Zbog ograničenih financijskih sredstava, za potrebe kemijskihanaliza izdvojen je samo jedan ulomak krovne opeke i jedanzbornik_31_08.indd 28 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 29ulomak kanalice. Uzorci su predani na analizu Bošku Lugoviću, uZavod za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine Rudarskogeološko-naftnogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu.7Usp. bilj. 5.8Za potrebe kemijskih analiza izdvojen je manji broj ulomakakeramičkog materijala (ulomak krovne opeke, ulomak kanalicete nekoliko ulomaka amfora i keramičkog posuđa). Za provedbuanaliza usp. bilj. 6.9Na nalaz je upozorio kustos Pomorskog i povijesnog muzejaHrvatskog primorja Ranko Starac.10Sličan slučaj potvrđen je na jednoj od olovnih prečki antičkih sidarapronađenih pred viškom lukom i pohranjenih u Arheološkoj zbirciIssa u Visu na kojoj je dekoracija astragalima postala vidljiva teknekoliko go<strong>di</strong>na nakon vađenja nalaza iz mora (usp. Ra<strong>di</strong>ć 1990:68, Sl. 1).11Za nalaz se saznalo zahvaljujući usmenom podatku ZdenkaBrusića. Rekognosciranje je provedeno pod vodstvom ZlatkaGunjače iz Gradskog muzeja u Šibeniku.12Na pomorski prijevoz robe iz crikveničke keramičarske ra<strong>di</strong>oniceupućuju i kopneni nalazi na otocima Sjevernog hrvatskog primorjai Srednje Dalmacije, no kako njihova objava tek predstoji, naovome ih mjestu samo usput spominjem.13Na informaciji o nalazištu zahvaljujem Danijelu Frki.14O mogućnostima koje pružaju arheometrijske analize opeka vi<strong>di</strong>primjer u Capelli, Cabella, Piazza 2009.Literatura:Brusić, Z., 1976, Gra<strong>di</strong>nska utvrđenja u šibenskom kraju. IX kongresarheologa Jugoslavije, Materijali XII, 113-123.Brusić, Z., 1980, Neki problemi plovidbe Kvarnerićem. PomorstvoLošinja i Cresa,Otočki ljetopis Cres-Lošinj 3, 157-171.Capelli, C., Cabella, R., Piazza, M., 2009, Mineralogical andpetrographic analyses of tiles (tegulae) from the Late Romannecropolis of Priamar, Savona (Liguria, NW Italy). In: K. Biró, V.Szilágyi, A. Kreiter (eds.), Vessels Inside and Outside: Procee<strong>di</strong>ngsof the Conference EMAC ‘07 9th European Meeting on AncientCeramics, 24-27 October 2007, Budapest, 173-178. HungarianNational Museum, Budapest.Gluščević, S., 2001, Hidroarheološke i arheološke aktivnosti nazadarskom području. Obavijesti HAD-a XXXIII/1, 43-47.Gluščević, S., 2007, Zadarski akvatorij. Hrvatski arheološki go<strong>di</strong>šnjak3/2006: 355-358.Gluščević, S., 2010, Grebeni kod Silbe – grobnica brodova. U: J. Dukić,A. Milošević, Ž. Rapanić (eds.), Scripta Branimiro Gabričević<strong>di</strong>cata, 159-174. Kulturno društvo Trilj, Trilj.Joncheray, A., Joncheray, J. P., 2004, paves de tuiles romaines enProvence – Cote d’Azur. Cahiers d’archéologie subaquatique 15,7-134.Jurišić, M., 1993, Hidroarheološka istraživanja u Hrvatskoj 1992.go<strong>di</strong>ne. Obavijesti HAD-a XXV/1, 27-29.Jurišić, M., 2000, Ancient Shipwrecks of the Adriatic, maritimetransport during the 1 st and 2 nd centuries AD, BAR InternationalSeries 828. Oxford.Koncani Uhač, I., 2007, Transport vina i ulja u šibenskom akvatorijukroz antiku. Histria Antiqua 15, 361-376.Lipovac Vrkljan, G., 2007, Ad turres – <strong>Crikvenica</strong>, keramičarskara<strong>di</strong>onica Seksta Metilija Maksima. <strong>Crikvenica</strong>.Matejčić, R., Dautova Ruševljanin, V., 1972, Hidroarheološkaistraživanja riječkog pomorskog i povijesnog muzeja na akvatorijuKvarnera. Pomorstvo 7-8, 295-298.Matijašić, R., 1989, Rimske krovne opeke s ra<strong>di</strong>oničkim žigovima napodručju sjeverne Liburnije. U: Arheološka istraživanja na otocimaKrku, Rabu i Pagu i Hrvatskom Primorju, Znanstveni skup, Krk,24.-27. rujna 1985., Izdanja HAD-a 13, 61-71. Zagreb.Miholjek, I., Mihajlović, I., 2009, Kvarnersko podmorje (uvalaKovčanje, otočić Zabodaski, hrid Bik, uvala Liski, rt Margarina,hrid Školjić, otok Oruda, Senjska vrata). Hrvatski arheološkigo<strong>di</strong>šnjak 5/2008, 421-426.Orlić, M., Jurišić, M., 1986, Podmorska arheološka istraživanja naJadranu u go<strong>di</strong>ni 1986. Obavijesti HAD-a XVIII/3, 49-51.Parker, A., 1992, Ancient Shipwrecks of the Me<strong>di</strong>terranean, the RomanProvinces, BAR International Series, 580. Oxford.Ra<strong>di</strong>ć, I., 1990, Olovne prečke antičkih sidara – dva nova nalaza izpodmorja otoka Visa. Diadora 12, 65-78.Ra<strong>di</strong>ć Rossi, I., 2009, Mali Lošinj – rt Madona / Pločice; Susak – rtMargarina. Hrvatski arheološki go<strong>di</strong>šnjak 5/2008: 428-430; 446-448.Tomasović, M., 2009, Neka pitanja uz sagledavanje podmorskih nalazau Makarskoj. Jurišićev zbornik, 406-411. Hrvatski restauratorskizavod – Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru,Zagreb.Vrsalović, D. 1974, Istraživanja i zaštita podmorskih arheološkihspomenika u SR Hrvatskoj. Republički zavod za zaštitu spomenikakulture, Zagreb.Vrsalović, D., 1979, Arheološka istraživanja u podmorju istočnogJadrana. Neobjavljeni doktorski rad, Sveučilište u Zagrebu,Zagreb.zbornik_31_08.indd 29 31.08.2011. 23:50


30 Irena Ra<strong>di</strong>ć RossiSummaryShip’s cargoes of roof tiles and products ofSextus Metilius Maximus’ workshop on the Adriatic seabedThe first traces of shipwrecks in which cargoes ofconstruction ceramics had been lost were documente<strong>di</strong>n the undersea of Croatia in the 1970s. Some of thesesites, such as the site off the Madona Cape on the islandof Lošinj (Fig. 1-6, 12/2) and the site off the MargarinCape on the island of Susak (Fig. 7-9, 12/3), were documente<strong>di</strong>n detail. Other sites include the traces of havarynear the Middle Reef south of the island of Silba (Fig.12/5), the site near the Cape of St. George at the entranceto the Vis harbour (Fig. 12/9) and the one off the SupetrićIsle in front of the Mali Molunat Cove south of Dubrovnik(Fig. 12/10). There are references in older literatureto the site northwest of the Sridan Cape on theisland of Žirje (Fig. 12/7), which yielded fragments ofroof tiles mixed with few fragments of North Africancylindrical amphorae that point to a 3 rd /4 th cent. AD datefor the shipwreck.Two small clusters of scattered roof tile fragmentswere recently documented at a relatively small depth inthe second shallows west of the Western Reef south ofthe island of Silba (Fig. 12/4). Another cluster of rooftiles mentioned in scholarly literature is known south ofthe Osejava Promontory near Makarska (Fig. 12/8). Thesite, however, has not been officially surveyed yet.A new site with fragments and complete pieces of rooftiles and imbrices, in the Vela Jana Cove near the ManganelReef on the island of Krk (Fig. 13-15, 12/1), was<strong>di</strong>scovered during a new survey of the Madona and Margarincapes in 2008.The most representative remains of a ship cargo consistingof construction ceramics can be found in the shallowsbetween the Pržina and Jaz coves on the island ofMolat (Fig. 16, 17, 12/6). Huge quantity of roof tilesand imbrices—many still arranged in the same way aswhen they had been loaded on the ship—lie on the depthof only 2 to 4 m, but in spite of the attractiveness andaccessibility of the site, it has been only spora<strong>di</strong>callyreferenced in the literature.Not one of these sites had ever been scientificallyinvestigated. Due to this, the underwater finds of constructionceramics in Croatia can presently be consideredexclusively as evidence of maritime transport of suchgoods during the first several centuries of the CommonEra, but do not allow an interpretation of their origin orfinal destination.In 2008, a fragment of a roof tile bearing the stampof the workshop of Sextus Metilius Maximus (Fig. 10),considered to have been taken from the underwater siteoff the Madona Cape (Čikat – Pločice), was found in thedepository of the Maritime and Historical Museum ofCroatian Littoral. The stamp, impressed in two irregularrectangular fields, originally read: DE SALT(u) SEX(ti)M(e)TILL(i) MAXI(mi), but the only remaining portionsare letters DE SA, clearly visible in one of the fields, andletters MTLLMX in the other (Fig. 10b). Even thoughin the depository it lay next to the other underwater findsfrom the island of Lošinj, the fragment with the stampcannot be securely associated with the site near the MadonaCape.The second underwater find from the workshop ofSextus Metilius Maximus was <strong>di</strong>scovered in 1978 duringa survey of the Channel of St. Anthony at the entranceto the Šibenik Bay. Large quantity of fragments of amphoraeand pottery were found in the area of the ČapljenaCove on the north side of the channel, pointing to ananchorage that had been intensively used between the 1 stand 3 rd cent. AD. The mouth of an Adriatic flat-basedamphora, found on that occasion, can be positively attributedto the workshop of Sextus Metilius Maximusbased on the characteristic horizontal groove on its rim(Fig. 11).Although this is the only identified fragment of a<strong>Crikvenica</strong> amphora from the Croatian seabed, its presencein a Central Dalmatian anchorage suggests thatother similar finds could be <strong>di</strong>scovered in the future.Moreover, it points to the possibility that a ship carryingsuch amphorae may have wrecked somewhere, the <strong>di</strong>scoveryof which might help us to define the forms characteristicfor the <strong>Crikvenica</strong> workshop with greater precision.Modest as the underwater finds of objects from theworkshop of Sextus Metilius Maximus—situated in thearea of present-day <strong>Crikvenica</strong>—may presently seem,they nevertheless represent <strong>di</strong>rect traces of maritimetransport of its products. In both cases they point to theneed to reconsider the previously <strong>di</strong>scovered assemblage,but also to pay due attention to seemingly unimportantdetails in future research.zbornik_31_08.indd 30 31.08.2011. 23:50


Terra sigillata i keramika tankih stijenki s lokaliteta<strong>Crikvenica</strong> – „Igralište”Terra sigillata and thin-walled pottery from the site of<strong>Crikvenica</strong> – ”Igralište”Ivana Ožanić RoguljićInstitut za arheologijuLjudevita Gaja 32HR-10000 Zagrebe-mail: iozanic@iarh.hrIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperPrilikom istraživanja keramičarske ra<strong>di</strong>onice Seksta Metilija Maksima na lokalitetu <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište” 2006. i 2007. go<strong>di</strong>ne nađenoje pet ulomaka terrae sigillatae i sedamdeset i osam ulomaka keramike tankih stijenki. Analiza je pokazala da je riječ o sigilati aretinske isjevernoitalske proizvodnje. Keramika tankih stijenki pokazuje jako malo uvezenih proizvoda naspram velike količine posuda(jedan tip zdjelice i dva tipa čaša) koje su proizvod ove ra<strong>di</strong>onice. Nalaze datiramo od kasnog republikanskog doba te do kraja1. i početka 2. stoljeća.Ključne riječi: antika, terra sigillata, keramika tankih stijenki, <strong>Crikvenica</strong>, rimska provincija DalmacijaThe 2006 and 2007 excavations of the ceramic workshop of Sextus Metilius Maximus at the <strong>Crikvenica</strong> –”Igralište” site yieldedfive potsherds of terra sigillata and seventy eight sherds of thin-walled pottery. The analysis revealed that the terra sigillatawas of Arretine and North Italian origin. The thin-walled pottery assemblage contains very few imported items against a verylarge amount of vessels produced in this workshop (a type of small bowl and two types of cups). The finds are dated from theLate Republican period until the end of the 1 st and beginning of the 2 nd century AD.Keywords: Classical Antiquity, terra sigillata, thin-walled pottery, <strong>Crikvenica</strong>, Roman province of Dalmatia1. UvodPrilikom istraživanja lokaliteta <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište”nalazi se izuzetno velika količina keramičkog materijala.Gotovo sav materijal nađen do sada je preliminarnorazvrstan i popisan u priručnoj bazi podataka. Znanstvenaobrada započeta je analizom finog stolnog posuđasmatrajući da nam ti nalazi mogu najviše reći o utjecajimana proizvodnju i biti svojevrsni orijentir pri datiranjupoje<strong>di</strong>nih slojeva. Ovom prilikom prezentiramo nalazeterrae sigillatae i keramike tankih stijenki iz istraživanjaprovedenih 2006. i 2007. go<strong>di</strong>ne (Lipovac Vrkljan 2007:22-27). U tim dvjema kampanjama nađeno je pet ulomakaterrae sigillatae i sedamdeset i osam ulomaka keramiketankih stijenki.2. Terra sigillataU istraživanjima 2006. i 2007. go<strong>di</strong>ne utvrđeno jesvega pet ulomaka terrae sigillatae.Tanjur (Kat. br. 1.; Dragendorf 17 B, tip A, Consp.20.4.3.) pripada fabrikatu A (arentinska proizvodnja).Oblik se datira od 15. go<strong>di</strong>ne do kraja 1. stoljeća, a sobzirom na aplicirani ukras (palmeta O 7 po SchindlerKaudelka, Fastner, Gruber 2001), ulomak možemodatirati u sre<strong>di</strong>nu 1. stoljeća (Mazzeo Saracino 1985:201-202, T LXI 13; Schindler Kaudelka, Fastner, Gruber2001: 74-75, slika 90, T 48; Conspectus 1990: 86).Dva ulomka tanjura (Consp. 34, Consp. 34.1.2)pripadaju fabrikatu B (Kat. br. 2, 3). Oblik se proizvo<strong>di</strong> odkasnog tiberijskog do flavijevskog vremena u sjevernoitalskim(tardo padana) ra<strong>di</strong>onicama (Conspectus 1990:112).Nađena su dva izrazito izlizana dna recipijenta plitkogtanjura na nozi kojima je teško odre<strong>di</strong>ti tip (Kat. br. 4).Na ulomku (Kat. br. 5) se nalazi pečat in planta pe<strong>di</strong>s odkojeg je vidljivo jako oštećeno slovo O.Mali uzorak nađen u istraživanjima, koje je zahvatioovaj rad, ipak nas može usmjeriti gdje tražiti osnovnetragove kretanja trgovačkih putova iz Italije premasjeveru provincije Dalmacije. Ustanovili smo prisutnostaretinske i sjevernoitalske keramike. Prema objavljenimpodatcima iz Osora i Bakra sjevernoitalska keramikadolazila je u daleko većem broju nego aretinska keramika,a već nakon sre<strong>di</strong>ne 1. stoljeća pojavljuje se afrička robazbornik_31_08.indd 31 31.08.2011. 23:50


32 Ivana Ožanić Roguljićkoja postepeno posve preuzima i ovo tržište (Makjanić1985: 39, 45; Makjanić 1988: 60-61). U cjelokupnomdo sada pregledanom materijalu iz Crikvenice nijezabilježena keramika iz afričkih ra<strong>di</strong>onica, što namgovori da je glavni utjecaj na keramičarsku ra<strong>di</strong>onicudolazio iz Italije. Naravno, uvijek postoji mogućnostda će nova istraživanja donijeti nove podatke jer jeveć 2008. go<strong>di</strong>ne nađeno još italske terrae sigillataekoja će biti obrađena u sklopu doktorata Klasifi kacijai tipologija rimske keramike s lokaliteta <strong>Crikvenica</strong> –„Igralište” – proizvo<strong>di</strong> keramičarske ra<strong>di</strong>onice SekstaMetilija Maksima.3. Keramika tankih stijenkiPrilikom objave materijala nađenog 1983. go<strong>di</strong>ne napodručju lokaliteta <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište” utvrđena jei prisutnost keramike tankih stijenki. Tada pronađeniulomci pripisani su sjevernoitalskim ra<strong>di</strong>onicama inekoj lokalnoj ra<strong>di</strong>onici (Starac 1991: 222-223). Utom se trenutku nije moglo znati da je riječ o keramiciizrađenoj upravo u Crikvenici. Analiza keramike tankihstijenki iz istraživanja 2006. i 2007. go<strong>di</strong>ne pokazatće nam posude uvezene iz sjeverne Italije pripisaneMagdalensberg fabrikatima, zdjelice i čaše proizvedenena samom lokalitetu te posude koje se ne mogu pripisatiMagdalensberg fabrikatima i ne nalikuju strukturama pokojima prepoznajemo proizvode crikveničke ra<strong>di</strong>onice.Najstariji ulomak pripada malom loncu ili većoj čašikoja ima aplicirani ukras u obliku bradavice (Kat. br.6, Noppentöpf, Magdalensberg oblik 13, Fabrikat: A).Prema analognom materijalu s Magdalensberga lonce sovakvim ukrasom datiramo od 25. do 10. go<strong>di</strong>ne pr. Kr.(Schindler Kaudelka 1975: 49-50, T. 4: 13; Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler 1979: T, 4, 4; SchindlerKaudelka 1998: 397-398; Šimić Kanaet 2003: 120,T. 11, 7).Fabrikatu D pripadaju ulomak s vegetabilnim barbotinukrasom i ulomak šalice (T. 1, 7). Datiraju se od 20.go<strong>di</strong>ne nadalje, na Magdalnesbergu do 35. go<strong>di</strong>ne, adrugdje do klau<strong>di</strong>jevskog vremena. Najvjerojatnije suuvezeni iz sjeverne Italije (Schindler Kaudelka 1975:32-33, 95-96, 103; Istenič 1999: 103).Jedan tip zdjelice i dva tipa čaša pripisujemocrikveničkim proizvo<strong>di</strong>ma (Grafikon 1). Tipična zdjelica(Kat. br. 8, 9) ima polukuglasto tijelo, oksidacijski jepečena pretežno crvene (2.5 YR 5/6 red), svijetlocrvene(2.5 YR 6/6 light red), crvenkasto-žute (5 YR 6/6 red<strong>di</strong>shyellow) i svijetlosmeđe boje (10 YR 6/3 pale brown).Glina je mekana sa sitnim tragovima primjesa. Tek naponekim zdjelicama nalazimo male tragove premazacrvene (2.5 YR 5/6, red), žućkasto-crvene (2.5 YR 5/8,yellowish red) ili tamnosmeđe (7.5 YR3/4, dark brown)boje. Zdjelice su ukrašene zarezima i izrađene na kolu.Promjer ruba varira od 15,5 cm do 17 cm, a promjer dnaod 6 cm do 7 cm. Visina posuda je oko 6,5 cm do 7,5cm, a debljina stijenki od 0,2 cm do 0,3 cm. Može sereći i da su zdjelice nešto veće od uobičajenih <strong>di</strong>menzijazdjelica tankih stijenki. U emonskim se nekropolamazdjelice s ovakvim ukrasom koriste do početka 2.stoljeća. Poluloptaste zdjelice nalik crikveničkima,također oksidacijski pečene, datiraju se u drugu polovicu1. stoljeća (Plesničar Gec 1977: T. 1: 62, 63).Prvi tip čaše zastupljen je s dvadeset i jednim primjerom.Riječ je o obliku kojeg smo po<strong>di</strong>jelili u tri varijantepremda se može reći i da se svaka čaša pomalo razlikuje(Kat. br. 11-15). Osnovna zajednička karakteristika tipaje visoko postavljeni narebreni trbuh. Prva varijanta imakratki ukoso postavljeni rub ispod kojeg se počinje širitinarebreni trbuh (Kat. br. 11, 12). Druga varijanta imaokomito postavljeni ravni rub ispod kojeg se nastavljanarebreni trbuh (Kat. br. 13), a treća varijanta nemaizraženi rub (T. 14). Ispod narebrenja čaše mogu i nemoraju imati ukras zareza. Niti jedna čaša nije nađenačitava. Promjer ruba je od 6 cm do 10 cm, a debljinastijenki je 0,2 cm. Glina i premaz su istih karakteristikakao i kod zdjelica. Iznimku čini čaša (Kat. br. 15) koja poobliku odgovara prvoj varijanti ovog tipa, no boja glinei količina primjesa su nešto drugačije. Raznolikost uizra<strong>di</strong> ovih čaša nam ukazuje da nisu izrađivane u kalupu(Grafikon 2).Nađena je samo jedna čaša kosih stijenki s ukrasomzareza u više redova (Kat. br. 16), no prema strukturi glinesmatramo da je i ovo proizvod crikveničke ra<strong>di</strong>onice(Grafikon 2).U želji da saznamo koje su to primjese vidljive okom,izdvojili smo uzorak primjese i testirali ga s 19%-tnomsolnom kiselinom. Riječ je o izuzetno sitnoj obloj bijelojprimjesi koja reagira s kiselinom, što govori da je riječo vapnencu.Neke ulomke nismo u mogućnosti smjestiti u tipičneMagdalensberg fabrikate i ne pripadaju do sada utvrđenimcrikveničkim strukturama. Riječ je o jednom ulomkuruba čaše, ulomku ruba zdjelice i dvama ulomcima sukrasom.Čaša (Kat. br. 17) s izvijenim rubom izrađena jeod tvrde sive gline s vidljivim sitnim bijelim, crnim icrvenim primjesama.zbornik_31_08.indd 32 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 33Zdjelica (Kat. br. 18) je izrađena od tvrde sive gline stamnosivim premazom hrapave površine. Izrada je gruba,ukras zareza je nemarno izrađen. Oblikom podsjeća natip koji smatramo crikveničkim, no struktura je potpunorazličita.Ulomak (Kat. br. 19) je najvjerojatnije <strong>di</strong>o čaše,prošaran je romboidnom mrežom i izrađen od sivetvrde gline bez vidljivih primjesa. Na Magdalensberguje nađeno dno i <strong>di</strong>o stijenke ovakve posude, čaše ililonca, pečene oksidacijski, koja se datira od 20. do 30.go<strong>di</strong>ne po Kr.. Donekle sličan ukras kanelura nalazimoi u emonskim nekropolama također u prvoj polovici1. stoljeća (Schindler Kaudelka 1975: 133, T. 23: 128;Šimić Kanaet 2003: T. 7, 1).Posebnu pažnju privlači ulomak koji je ukrašentrokutastim ubo<strong>di</strong>ma i apliciranim slovom S (Kat. br.20). Glina je jako mekana i siva s tragovima tamnosivogpremaza. Prave analogije do ovog trenutka nismonašli. Ulomak je privukao pažnju upravo zbog ukrasau obliku slova S. Nažalost, možemo samo nagađati jeGrafikon 1 Prikaz količine nalaza definiranih tipova keramiketankih stijenki s lokaliteta <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište” izistraživanja 2006. i 2007.Chart 1 Representation of the quantity of determined typesof thin-walled pottery from <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište”, excavationcampaigns 2006 and 2007li riječ o ulomku čaše koja je sadržavala možda imeSeksta Metilija Maksima. U crikveničkom materijalunalazi se i određena količina ulomaka posuda od sivemekane gline s malim udjelom primjesa. Uglavnom jeriječ o premalim ulomcima da bi se napravile analizekojima bismo potvr<strong>di</strong>li porijeklo i eventualno pripadnostcrikveničkoj ra<strong>di</strong>onici.4. ZaključakPredmeti obrađeni u ovom radu datiraju seotprilike od 25. go<strong>di</strong>ne pr. Kr., a najkasnije do kraja 1.stoljeća, tj. početka 2. stoljeća. Dobiveni kronološkiraspon govori nam i o vremenu od kad do kad jera<strong>di</strong>onica djelovala, što se djelomično podudara srezultatom C 14 analize prema kojoj lokalitet živiod kasnog republikanskog doba do kraja 2. stoljeća(Lipovac Vrkljan, Šiljeg 2008: 91).Slika koju smo dobili analizom terrae sigillataei keramike tankih stijenki je rezultat koji se mogao iočekivati s obzirom da je riječ o keramičarskoj ra<strong>di</strong>onici.Najviše su zastupljene posude koje su proizvod ra<strong>di</strong>onice,a izuzetno je mali u<strong>di</strong>o uvezenih posuda. Prisutnostuvoznih posuda značajan je zbog potvrde smjera odkuda su mogli doći glavni stilski i praktični utjecaji narad same ra<strong>di</strong>onice. Prema ovim podatcima došli su izsjeverne Italije.Statistička analiza pokazala je koji su proizvo<strong>di</strong> bezsumnje proizvod crikveničke ra<strong>di</strong>onice. Po tim posudamamožemo prepoznati strukture te možemo i za neke drugeoblike koji su za sada nađeni u manjem broju pretpostavitida su izrađeni u Crikvenici. Jednostavna poluloptastazdjelica je najbrojniji nalaz keramike tankih stijenki izajedno s čašom koja ima narebreni trbuh mogla je tvorititipičan izgled stola na području kojeg je opskrbljivalacrikvenička ra<strong>di</strong>onica. Keramika tankih stijenki, nađenatijekom istraživanja lokaliteta <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište”,prvi je dokaz proizvodnje keramike tankih stijenki napodručju sjevernog priobalja provincije Dalmacije.Katalog:KraticeGrafikon 2 Prikaz odnosa varijanti čaša tipa 1Chart 2 Prikaz odnosa varijanti čaša tipa 1Pečat, Fabrikat (terra sigillata po Schindler, Scheffenegger 1977;keramika tankih stijenki po Schindler Kaudelka 1975); G (glina):opis tvrdoće, primjesa, boje: mekana – koja se može zarezati noktom,tvrda – koja se ne može zarezati noktom, jako tvrda – koja se ne možezarezati džepnim nožićem; P: (premaz, prevlaka), opis boje i kvalitete;V: visina u cm; DR: promjer ruba; DD: promjer dna; ds: debljinastijenki, PN (posebni nalaz)zbornik_31_08.indd 33 31.08.2011. 23:50


34 Ivana Ožanić RoguljićTerra sigillata1. Tanjur Consp. 20.4.3, Fabrikat: A, G: mekana, bez primjesa,svijetlocrvena 10 R 6/6 (light red), P: mat, crven, 10 R 5/8 (red),V: 2,4 cm, ds: 0,5 cm (PN 566)2. Consp. 34, G: mekana, bez primjesa crvenkasto-žuta 5 YR 7/6(red<strong>di</strong>sh yellow) P: kvalitetan, crven 10 R 4/8 (red), V: 2,2 cm ds:0,3 cm – 0,7 cm (PN 937)3. Consp. 34.1.2, Fabrikat: B, G: mekana, bez primjesa, ružičasta 5YR 8/4 (pink), P: malo izlizan, kvalitetan, crven 10 R 5/8 (red),V: 2,7 cm, ds: 0,2 cm – 0,6 cm (PN 943)4. Dno recipijenta ravnog tanjura na nozi, Fabrikat: B, G: mekana,ružičasta 5 YR 8/4 (pink), P: mat, izlizan, crven, 10 R 5/8 (red),V: 1,1 cm, ds: 0,5 cm (PN 1175)5. Dno recipijenta ravnog tanjura na nozi; Pečat: in planta pe<strong>di</strong>s:izlizano O…, Fabrikat: D; G: mekana, bez primjesa, crvenkasto-žuta 5 YR 7/6 (red<strong>di</strong>sh yellow), P: mat, izlizan, crven 10 R 5/8(red), ds: 0.6 cm (PN 1174)Keramika tankih stijenki6. Noppentöpf – Magdalensberg oblik 13. Fabrikat: A, G: tvrda, sitneprimjese vidljive okom, crvenkasto-siva, 5 YR 5/3 (red<strong>di</strong>sh gray),P: djelomično izlizan, jako tamnosiv GLEY 1 3/ (very dark gray),V: 3,5 cm, ds: 0,3 cm (PN 833)7. Ulomak zdjelice s vegetabilnim barbotin ukrasom, Fabrikat: D, G:mekana, bez primjesa GLEY 1 8/1 (light greenish gray), P: jakoizlizan, u tragovima, crn, V: 3 cm, ds: 0,1 cm (PN 510)8. Ručka šalice, Fabrikat: D, G: tvrda bez primjesa, svijetlozelenkasto-siva GLEY 1 8/1 (light greenish gray), P: zelenkasto-siv, GLEY5/1 (greenish gray), V: 1,8 cm, ds: 0,2 cm (PN 743)9. Polukuglasta zdjelica, G: mekana, sitne, okrugle primjese vidljiveokom, reagiraju na 19%-tnu kiselinu – vapnenac, crvenkasto-žuta,5 YR 6/8 (red<strong>di</strong>sh yellow), P: potpuno izlizan, V: 7,5 cm, DR: 17cm, DD: 6,8 cm, ds: 0,2 cm (PN 505)10. Polukuglasta zdjelica, G: mekana, sitne primjese vidljive okom,reagiraju na 19%-tnu kiselinu – vapnenac, crvenkasto-žuta, 5 YR6/6 (red<strong>di</strong>sh yellow), P: mat, malo izlizan, žućkasto-crven, 2.5 YR5/8 (yellowish red), V: 6,5 cm, DR: 16 cm, DD: 5,8 cm, ds: 0,2 cm(PN 703)11. Čaša, G: mekana, sitne, okrugle primjese vidljive povećalom,presitne da bi se mogla izazvati vidljiva reakcija, crvenkasto-žuta, 5 YR 6/6 (red<strong>di</strong>sh yellow), P: mat, u dobrom stanju,svijetlocrvenkasto smeđe 5 YR 6/6 (light red<strong>di</strong>sh brown), V: 4,3cm, DR: 6 cm, ds: 0,25 cm (PN 1160)12. Čaša, G: mekana, sitne, okrugle primjese vidljive okom, reagirajuna 19%-tnu kiselinu – vapnenac, vidljive okrugle rupice, crvenkasto-žuta 5 YR 7/6 (red<strong>di</strong>sh yellow), P: jako izlizan, žućkasto-crven,5 YR 5/8 (yellowish red), V: 4 cm, DR: 10 cm, ds: 0,2 cm (PN:374)13. Čaša, G: mekana, sitne, okrugle primjese vidljive okom, reagirajuna 19%-tnu kiselinu – vapnenac, vidljive okrugle rupice, crvenkastožuta 5 YR 7/6 (red<strong>di</strong>sh yellow), P: jako izlizan, crven, 5 YR 5/8(yellowish red), V: 3,8 cm, DR: 9 cm, ds: 0,2 cm (PN: 788)14. Čaša, G: okrugle primjese vidljive okom, reagiraju na 19%-tnukiselinu –vapnenac, vidljive okrugle rupice, crvenkasto žuta 5 YR7/6 (red<strong>di</strong>sh yellow), P: potpuno izlizan; V: 2,4 cm, DR: 7 cm, ds:0,2 cm (PN 591)15. Čaša, G: mekana, velika količina sitnih okruglih primjesa vidljivihokom, crvenkasta 2.5 YR 4/8 (red), P: površina je hrapava, bezpremaza, V: 2,6 cm, DR: 6 cm, ds: 0,2 cm (PN 428)16. Čaša, G: mekana, sitne, okrugle primjese vidljive okom, reagirajuna 19%-tnu kiselinu – vapnenac, vidljive okrugle rupice, crvenkastožuta 5 YR 7/6 (red<strong>di</strong>sh yellow), P: jako izlizan, žućkasto crven, 2.5YR 5/8 (yellowish red): V: 3,7 cm, DR: 11cm, ds: 0,15 cm17. Čaša, G: tvrda, sitne crne, bijele i crne primjese, sitne rupice, vrlotamna plavkasto smeđa GLEY 2 3/1 (very dark bluish gray), P:hrapava površina, bez premaza,V: 1,1 cm, DR: 6 cm, ds: 0,2 cm(PN 924)18. Zdjelica, G: tvrda, sitne bijele primjese, sitne rupice, tamnoplavkastosiva GLEY 24/1 (dark bluish gray), P: hrapava površina, bezpremaza, V: 2,7 cm, ds: 0,2 cm (PN: 196)19. Ulomak s mrežastim ukrasom, G: tvrda, izrazito sitne primjesevidljive okom i rupice, na lomu i na ulomku vidljivo je da jeotprilike 1/3 ulomka ružičasta 5 YR 7/4 (pink), a veći <strong>di</strong>o ulomkasiv GLEY 15/ (grey), V: 4 cm, ds: 0,2 cm (PN: 196)20. Ulomak s apliciranim S ukrasom, G: mekana glina, bez primjesa,svijetlosiva GLEY 1 7/ (light gray) P: tamnosiv, u tragovima, jakoizlizan, V: 3,3 cm, ds: 0,3 cm (PN: 134)Literatura:Consp. Conspectus 1990, Conspectus formarum terrae sigillatae italicomodo confectae. Bonn.Fasano, M., 1991, Ceramica della US 1100 della villa <strong>di</strong> Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne.Relazione preliminare sulla ceramica a pareti sottili. QuaderniFriulani <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> 1, 103-114.Lipovac Vrkljan, G., 2007, Ad turres – <strong>Crikvenica</strong>. <strong>Crikvenica</strong>.Lipovac Vrkljan, G., Šiljeg, B., 2008, Istraživanje lokaliteta <strong>Crikvenica</strong>-Igralište 2007. Annales Instituti Archaeologici IV, 88-92.Makjanić, R., 1985, Terra sigillata iz rimskih nekropola u Osoru iBakru. Prinosi Instituta za arheologiju u Zagrebu 2, 39-50.Makjanić, R., 1989, Notes on Later Arretine and ”North Italian” PlainSigillata Supply. Institute of Archaeology Bulletin 25, 45-65.Mazzeo Saracino, L., 1985, Terra sigillata nord-italica. Atlante II,175-230.Plesničar-Gec, Lj., 1977, Keramika emonskih nekropol. Katalogi inmonografi je 20. Ljubljana.Schindler-Kaudelka, E., 1975, Die dünnwan<strong>di</strong>ge Gebrauchskeramikvon Magdalensberg. Klagenfurt.Schindler, M, Scheffenegger, S., 1977, Die glatte rote Terra Sigillatavon Magdalensberg. Klagenfurt.Schindler Kaudelka, E., Fastner, U., Gruber, M., 2001, Italische terrasigillata mit Appliken in Noricum. Wien.Šimić-Kanaet, Z., 2003, Keramika. U: M. Sanader (ed.), Tilurium I,Istraživanje 1997.-2001., 109-187. Zagreb.Starac, R., 1991, Antička keramika na lokalitetu „Igralište” uCrikvenici. Vinodolski zbornik 6, 221-233.Zabehlicky-Scheffenegger, S., Kandler, M., 1979, Burnum I. Wien.zbornik_31_08.indd 34 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 35SummaryTerra sigillata and thin-walled pottery from the site of <strong>Crikvenica</strong> – ”Igralište”During the excavations at the <strong>Crikvenica</strong> – ”Igralište”(ceramic workshop of Sextus Metilius Maximus) fiveshreds of terra sigillata and seventy eight shreds ofthin walled pottery were found in 2006 and 2007. Theanalysis of terra sigillata showed Arretine and NorthItalian vessels.The items handled in this paper date back fromapproximately 25 BC to the beginning of the 2ndcentury. The resulting chronological range tells usabout the period of time when the workshop acted.This is a partial match with a C 14 analysis whichin<strong>di</strong>cates that the site lived from the late Republicanage until the end of the 2nd century. The picture thatwe get from the analysis of terra sigillata and thinwall pottery is an expected result given that this is aceramic workshop. There are very few imported itemsagainst a large amount of vessels that are the productsof this workshop. The presence of imported wareis a significant confirmation of the <strong>di</strong>rection wherethe stylish and practical influences came from to theworkshop. Accor<strong>di</strong>ng to these data it is Italy.Statistical analysis showed which products are withno doubt the ones of <strong>Crikvenica</strong> workshops. Anlyzingthese vessels we can identify the structure assumedto be made in <strong>Crikvenica</strong>. Statistics shows that theworkshop produced mostly cups. A typical cup has ahemispherical body, its fabric is oxi<strong>di</strong>zed, mostly red(2.5 YR 5/6), light red (2.5 YR 6/6), red<strong>di</strong>sh yellow (5YR 6/6) and pale brown (10 YR 6/3), soft with smalltraces of inclusions and they have traces of red (2.5YR 5/6), yellowish red (2.5 YR 5/8) or dark brown(7.5 YR3/4) slip. The slip is badly preserved. They aredecorated with rouletting and made on the wheel. Afew types of beakers have been found at the site but insmaller amount. Their fabric is similar to the fabric ofcups.Thin walled pottery found in the research sites<strong>Crikvenica</strong> – ”Igralište” are the first evidence of suchproduction at the northern part of Roman provinceDalmatia.There is always possibility that the new researchbrings new information as it was the case already in2008. A new amount of terra sigillata and thin walledpottery found will be addressed in the PhD Classifi cationand typology of Roman pottery from <strong>Crikvenica</strong> –”Igralište” – products of ceramic workshops of SextusMetilius Maximus.zbornik_31_08.indd 35 31.08.2011. 23:50


36 Ivana Ožanić RoguljićT. 1 Terra sigilliata s nalazišta <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište” (crtež: M. Galić, S. Čule)Pl. 1 Terra sigillata from the site <strong>Crikvenica</strong> – ”Igralište” (drawing: M. Galić, S. Čule)zbornik_31_08.indd 36 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 37T. 2 Keramka tankih stijenki s nalazišta <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište” (crtež: M. Galić, S. Čule)Pl. 2 Thin-walld pottery from the site <strong>Crikvenica</strong> – ”Igralište” (drawing: M. Galić, S. Čule)zbornik_31_08.indd 37 31.08.2011. 23:50


38 Ivana Ožanić RoguljićT. 3 Keramka tankih stijenki s nalazišta <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište” (crtež: M. Galić, S. Čule)Pl. 3 Thin-walld pottery from the site <strong>Crikvenica</strong> – ”Igralište” (drawing: M. Galić, S. Čule)zbornik_31_08.indd 38 31.08.2011. 23:50


GIS arheološkog lokaliteta <strong>Crikvenica</strong> − „Igralište”GIS of the archaeological site of <strong>Crikvenica</strong> − ”Igralište”Iva MalarićGeofoto d.o.o.Buzinski prilaz 28HR-10010 Zagrebe-mail: iva.malaric@geofoto.hrPrethodno priopćenjePreliminary reportMateo GašparovićGeodetski fakultetKačićeva 26HR-10000 Zagrebe-mail: mgasparovic@geof.hrGeoinformacijski sustav (GIS) je računalni sustav sposoban za sakupljanje, pohranjivanje, upravljanje, analizu i prikaz geografskihreferenciranih informacija. Korisnicima je danas omogućen pristup GIS podatcima preko interneta, tj. WebGIS-a ra<strong>di</strong> brže ijednostavnije manipulacije informacijama. U arheologiji se GIS koristi u svrhu prezentacije arheoloških lokaliteta, sistematizacijenalaza te vizualizacije navedenih informacija u prostoru. Upravo u svrhu bolje sistematizacije i vizualizacije nalaza izrađen jei GIS lokaliteta <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište”.Ključne riječi: arheologija, geodezija, GIS, <strong>Crikvenica</strong>GIS, or geographic information system, is an information system capable of collecting, storing, e<strong>di</strong>ting, analyzing and <strong>di</strong>splayinggeographically referenced information. Today, users can manipulate with GIS data through the Internet, and that is calledWebGIS. In archaeology, GIS is used for presentation of archaeological sites, systematization of finds and spatial visualizationof that information. GIS of the archaeological site <strong>Crikvenica</strong> – ’’Igralište’’ is created for the purpose of better systematizationand visualization of archaeological finds.Keywords: archaeology, survey, GIS, <strong>Crikvenica</strong>1. UvodU Crikvenici na prostoru nekadašnjeg pomoćnognogometnog igrališta nalazi se arheološki lokalitet<strong>Crikvenica</strong> − „Igralište”. Istraživanje toga lokalitetazajednički je projekt Grada Crikvenice i Instituta zaarheologiju u Zagrebu. Istraživanja na lokalitetu<strong>Crikvenica</strong> − „Igralište” započela su 2004. go<strong>di</strong>ne iakosu još 1983. go<strong>di</strong>ne uočeni rasuti ulomci, pretpostavljalose, rimske keramike. Iskopavanja započeta 2004. go<strong>di</strong>nenastavljena su 2006., 2007. i 2008. go<strong>di</strong>ne.Kako je prethodno spomenuto, arheološka seistraživanja često provode kroz duže vremensko razdobljete se može dogo<strong>di</strong>ti da nekoliko osoba provo<strong>di</strong> upisivanjepodataka i to, naravno, uporabom različitih obrazaca iprograma. U navedenom postupku često se javljaredundancija, ali i potreba za naknadnim usklađivanjempodataka, odnosno obrazaca kao i prijenos podataka izjednog programa u drugi. Zbog toga se uvidjela potrebaza geoinformacijskim sustavom koji će zamijenitispomenute obrasce, olakšati i ubrzati analiziranjeprikupljenih podataka te njihovu vizualizaciju (Malarić,Gašparović 2008).Sl. 1 Prikaz komponenti GIS-aFig. 1 GIS componentszbornik_31_08.indd 39 31.08.2011. 23:50


40 Iva Malarić / Mateo Gašparović2. Geoinformacijski sustavGeografsko informacijski sustav (GIS) je računalnisustav sposoban za sakupljanje, pohranjivanje,upravljanje, analizu i prikaz geografskih referenciranihinformacija, tj. identifikaciju podataka povezanih slokacijom. Sačinjava ga pet komponenti: hardware,software, lju<strong>di</strong>, metode i podatci (Sl. 1).Geoinformacijski sustavi imaju široku primjenu ubrojnim strukama. U arheologiji se koriste u svrhuprezentacije arheoloških lokaliteta, sistematizacije nalazate vizualizacije navedenih informacija u prostoru.Geoinformacijski sustav pruža brojne mogućnosti,primjerice, lociranja prostornih podataka, vizualizacijuinformacija, prostorne i atributne analize, učinkovitijustrukturu posla i aktivnosti itd. (Intergraph Corporation2005).2.1. Vrste i prikupljanje podatakaUnutar GIS-a mogu se implementirati atributni,vektorski i rasterski podatci (Sl. 2). Navedeni podatcisluže nam za opisivanje stvarnosti, odnosno Zemljinepovršine. Rasterski podatci sastoje se od redova i stupacaćelija. U svakoj se ćeliji sprema poje<strong>di</strong>načnavrijednost.Vrlo često su rasterski podatci slike, ali uz samu bojuvrijednost zapisana za svaku ćeliju može biti:• zasebna vrijednost poput zemljišne uporabe;• neprekinuta vrijednost poput oborina;• nikakva vrijednost ako nije dostupan nijedanpodatak.Rasterski podatci mogu biti satelitske snimke,aerofotografije (ortofoto) i skenirani podatci. Vektorskipodatci za prikaz objekata koriste geometriju, primjericetočke, linije ili poligon, koje također nazivamopodručjima. Atributni podatci opisuju, odnosno dajudodatne infomacije o objektima prikazanima u sustavu(URL 1).Prikupljanje podataka za GIS arheološkog lokaliteta<strong>Crikvenica</strong> – „Igralište” obavljeno je tijekom arheološkihistraživanja 2007. go<strong>di</strong>ne. Geodetskom izmjeromprikupljeni su podatci potrebni za izradu tehničkedokumentacije, čiji su sastavni <strong>di</strong>jelovi fotoskice,fotoprofili, presjeci terena, tlocrtni prikaz lokaliteta tepoložajni i visinski podatci o posebnim nalazima.Rasterski podatci prikupljeni su s pomoću fotoaparataCanon EOS 350D. Snimanje je izvršeno s visine od 2,5m, rezolucijom od 3456×2304. GSPD (Ground sample<strong>di</strong>stance), odnosno veličina piksela na tlu iznosi 1 mm.Svaka je fotografija georeferencirana, odnosno smještenau prostor s pomoću pet točaka. Pritom je svaka fotografijazahvaćala područje od oko 1 m 2 .Fotoskice izrađene su od georeferenciranih fotografijaodređenog <strong>di</strong>jela terena te su korištene za vektorizacijuobrisa stratigrafskih je<strong>di</strong>nica i ostalih objekata. Na tajnačin dobiveni su vektorski podatci.Institut za arheologiju ustupio je atributne podatke nakorištenje. Oni su se sastojali od tabličnog popisaposebnih nalaza s navedenom vrstom materijala od kojihsu izrađeni, datumom pronalaska, brojem posebnognalaza itd.Sl. 2 Prikaz vrsta podatakaFig. 2 Data typeszbornik_31_08.indd 40 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 41Sl. 3 Prikaz <strong>di</strong>jela terena s fotoskicom u programu Geome<strong>di</strong>a (Malarić, Gašparović 2008)Fig. 3 Deail of the site with photo sketch realized in the Geome<strong>di</strong>a programme (Malarić, Gašparović 2008)3. Izrada geoinformacijskog sustavaGIS je izrađen s pomoću studentske verzijeprogramskog paketa Geome<strong>di</strong>a Professional 6.0 tvrtkeIntergraph Corporation. Geoinformacijski sustav izrađenje na istoimenom kolegiju pod mentorstvom asistentamr. sc. Tomislava Cicelija.Prvi korak u izra<strong>di</strong> GIS-a unutar programa Geome<strong>di</strong>aje definiranje koor<strong>di</strong>natnog sustava u kojem se objektinalaze. Zatim se u program učitavaju koor<strong>di</strong>nate posebnihnalaza, tekst naziva posebnih nalaza te ostali snimljenidetalji koji su važni za prikaz lokaliteta. Svakoj točkikoja predstavlja poseban nalaz pridruženo je njezino imei atribut. Na taj su način omogućene daljnje promjene ianalize poje<strong>di</strong>nih nalaza. Sljedeći je korak kreiranjeje<strong>di</strong>nstvene baze podataka i to spajanjem baze podatakau kojoj se nalaze geometrijski podatci s Access bazompodataka u u kojoj se nalaze atributni podatci. Pritom jeAccess baza podataka prilagođena potrebama GIS-a. Sobzirom da prilikom njezina kreiranja nije planiranauporaba za izradu GIS-a, određeni atributi nisu bilizapisani u odgovarajućem tipu podataka. Uz postojećeatributne podatke, kao još jedan od atributa posebnihnalaza, uvedene su njihove fotografije. Pronalaskomsvakog posebnog nalaza fotografira se njegov položaj utlu te se nakon vađenja iz tla i pranja ponovno fotografira(Malarić, Gašparović 2008).Iako je lokalitet vjerno prikazan vektorskimpodatcima, zbog detaljnijeg i realističnijeg prikazauključeno je i nekoliko georeferenciranih fotografija (Sl.3). Učitane georeferencirane fotografije <strong>di</strong>o su jednefotoskice <strong>di</strong>jela terena. Zbog veličine datoteka fotografijajavio se problem prilikom njihova učitavanja. Stoga jesmanjen broj učitanih fotografija i uporabljena jemogućnost prikazivanja prema mjerilu. Cilj je svakakou budućnosti učitati sve fotografije kako bi se uz vektorskiprikaz terena dobio i rasterski, realističniji i vjernijiprikaz terena (Malarić, Gašparović 2008).Geoinformacijski sustav arheološkog nalazišta<strong>Crikvenica</strong> – „Igralište” omogućuje pretraživanje ianaliziranje svih unesenih podataka. Odabirom određenogposebnog nalaza prikazuju se detaljnije informacije onalazu kao što su broj nalaza, vrsta materijala, datumpronalaska, fotografija itd. (Sl. 4).3.1. AnalizeSmisao GIS-a nije isključivo u izra<strong>di</strong> karte jer ona jeza GIS isto što i baza podataka. Podatci svoj smisaounutar GIS-a dobivaju tek kroz analize. Na implementiranimpodatcima moguće je provo<strong>di</strong>ti atributne, prostornei brojne druge analize. Dobra strana uporabe GIS-avidljiva je iz vrlo brzog načina pretraživanja prikupljenihpodatka. Kroz analize podataka mogu se pronaći odgovorina pitanja na koja bi inače bilo vrlo teško ili mukotrpnoodgovoriti.Analiza posebnih nalaza prema vrsti materijala, odkojeg su posebni nalazi izrađeni, može biti vrlo korisnaarheološkoj struci. Stoga je provedena analiza kojom suizdvojeni posebni nalazi izrađeni od metala (Sl. 5). Nasličan način moguće je izvršiti i pretraživanje nalazazbornik_31_08.indd 41 31.08.2011. 23:50


42 Iva Malarić / Mateo GašparovićSl. 4 Prikaz mogućnosti GIS-a arheološkog lokaliteta <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište” (Malarić, Gašparović 2008)Fig. 4 Demonstration of GIS potential of the archaeological site of <strong>Crikvenica</strong> – ”Igralište” (Malarić, Gašparović 2008)Sl. 5 Prikaz analize posebnih nalaza prema vrsti materijalaFig. 5 Demonstration of analysing the single fi nds regar<strong>di</strong>ng the type of the materialzbornik_31_08.indd 42 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 43izrađenih od ostalih materijala, primjerice, keramike,stakla itd. Takav tip pretraživanja vrlo je zanimljiv zbogčestog grupiranja nalaza iste vrste. Ako je na malompodručju pronađeno više nalaza čavala, to može značitida se ra<strong>di</strong>, primjerice, o prostoriji koja je bila natkrivena.4. ZaključakGeoinformacijski sustav arheološkog lokaliteta <strong>Crikvenica</strong>– „Igralište” izrađen je s namjerom da pojednostavipostupak spremanja i čuvanja podataka, analiziranjai vizualizacije njihova smještaja u prostoru. GISpruža korisnicima je<strong>di</strong>nstvenu bazu svih podataka o posebnimnalazima te jednostavnim metodama omogućujemanipulaciju podatcima. Da bi ovaj sustav zadržao svojusvrhu i funkcionalnost, potrebna je njegova stalna nadogradnjate nadopuna podataka istodobno s izvođenjemdaljnjih istraživanja na lokalitetu.Budućnost geoinformacijskih sustava, pa tako i ovogarheološkog nalazišta <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište”, su Web-GIS aplikacije. Publiciranjem prostornih podataka nainternet putem WebGIS-a otvara se mogućnost da višekorisnika istovremeno koristi sustav. Na taj načinodređeni poslovi mogu se obavljati brže, efikasnije i jednostavnije.Korisnost ovakvih sustava je višestruka.Mogu se koristiti u profesionalne, edukacijske iliturističke svrhe.Literatura:Intergraph Corporation, 2005, Working with GeoMe<strong>di</strong>a Professional,Huntsville, Alabama.Lipovac Vrkljan, G., 2007, Izvješće o arheološkom istraživanjunalazišta <strong>Crikvenica</strong> – „Igralište”. Institut za arheologiju,Zagreb.Malarić, I., Gašparović, M., 2008, GIS arheološkog lokaliteta<strong>Crikvenica</strong> – „Igralište”. Kartografi ja i geoinformacije 7.10, 3-81.URL1: GIS, http://hr.wikipe<strong>di</strong>a.org/wiki/Geografski_informacijski_sustav, 15. 6. 2009..SummaryGIS of the archaeological site of <strong>Crikvenica</strong> − ”Igralište”During the archaeological research, in parallel withthe collection of attribute data on the site, vector andraster spatial data were also systematically collectedusing surveying methods. The attribute data are thenstored into archaeological database but because of thelarge amounts of data and inability of spatial visualizationit is <strong>di</strong>fficult to organize and browse them. Usingour past experiences and with multi<strong>di</strong>sciplinary cooperationbetween the two professions, the need for the organizationof attribute and spatial data within a singlegeoinformation system was recognized.Based on three years of work experience in archaeologicalresearch a conceptual model was designed andthe vector and raster spatial data as well as attribute datawere implemented in the GIS of archaeological site <strong>Crikvenica</strong>– ”Igralište”. Created GIS is a unique systemon Croatian territory. It is created in collaboration witharchaeologists and adapted to the specific needs of archeology.Using the created GIS in research on the site <strong>Crikvenica</strong>– ”Igralište” resulted in a faster exchange of informationwhen uniformity of data made them easier andmore economical to use. The system allows the visualizationof spatial data, accurate and quick location of thefin<strong>di</strong>ngs as well as efficient organization by using spatialand attributes data analysis. Development of spatialand attribute queries gives a whole new <strong>di</strong>mension ofarcheology as a science and opens yet unexplored possibilitiesfor their application.zbornik_31_08.indd 43 31.08.2011. 23:50


Documenting archaeological sites using 3d laser scanningDokumentiranje arheoloških nalazišta korištenjem3D laserskog skeniranjaMiljenko ŽabčićGeographica d.o.o.Gajeva 16HR-21000 Splite-mail: miljenko@geographica.hrStručni radProfessional paperAfter a brief introduction to laser scanning technology an overview of the possibilities that this type of scanning may result inwas given: 3D database of measurements, documentation of current state (elevations with wall structure, horizontal sectionsor ground plans, vertical sections with views and wall structure, <strong>di</strong>mensioning of all drawings), 3D model with surfaces, 3Dpolygonal model, photo realistically visualized 3D model and <strong>di</strong>gital orthophoto.Keywords: documenting, Geographica, 3D laser scanningNakon kratkog upoznavanja s tehnologijom laserskog skeniranja dan je pregled mogućnosti koje proizlaze iz takvog skeniranja:baza podatak 3D mjerenja, dokumentiranje trenutačnog stanja (stojećih zidova sa strukturom, horizontalni presjeci i tlocrti,presjeci sa strukurom zidova, smještanje u mjerilo svih crteža), 3D model s površinom, 3D poligonalni model, fotorealističniprikaz 3D modela i <strong>di</strong>gitalni ortofoto.Ključne riječi: dokumentiranje, Geographica, laser, 3D lasersko skeniranje1. Principle of 3D laser scanningFig. 1 3D laser scanning fieldworkSl. 1 Terenski rad na 3D laserskom skeniranjuFig. 2 Marks (targets) on the object of scanningSl. 2 Oznake (mete) na objektu skeniranjaScanner is working on the principle of a laser beamwhich materializes an object’s surface in a computer, asan agglomerate of 3D points of predefined density, alsoknown as point clouds.Scanner is connected to a lap-top computer throughthe network cable. The computer is used for operatingthe scanner by using its operating software. Digital camerais a component of the scanner. Its field of viewdefines the operating range of the scanner on a singlescanner position. Complete scan of the entire object isachieved by moving the scanner around the object andscanning on an adequate number of scanner positions.All measurements from one scanner position representone whole in its own coor<strong>di</strong>nate system defined with thescanner orientation on that position. In order to connectmeasurements of <strong>di</strong>fferent scanner positions in one who-zbornik_31_08.indd 45 31.08.2011. 23:50


46 Miljenko Žabčićle, it is necessary to mark the object of scanning withspecial targets recognizable to the scanner in the scanningprocess. A minimum of three targets per scanner positionis needed.Position of targets should also be defined in officialstate coor<strong>di</strong>nate system using classic surveying methodswith a total station equipped with a laser or pulse <strong>di</strong>stancemeter.This double determination of targets’ coor<strong>di</strong>nates enablesautomatic registration (connection) of measurementsfrom all scanner positions in one whole in post processing.The final result is a scan of the complete objectdefined in the official state coor<strong>di</strong>nate system.2. Documentation levelsDocumentation can be produced on six levels:1. 3D database of measurements;2. Documentation of current state;• Elevations with wall structure;• Horizontal sections or ground plans;• Vertical sections with views and wall structure;• Dimensioning of all drawings;3. 3D model with surfaces;4. 3D polygonal model;5. Photo realistically visualized 3D model;6. Digital ortho-photo.3D laser scanning has a wide range of applicationpossibilities in documenting archaeological sites due tothe speed of fieldwork, after which all the work can bedone in the office, and result in a variety of final products.Fig. 4 Photo realistically visualized point cloudsSl. 4 Fotorealistično vizualizirani oblaci točaka2.1. 3D database of measurementsPrimary measurement data of 3D laser scanning arepoint clouds of predefined density which materialize thesurface of the scanned object. Point clouds on picture 1are visualized with colours dependent on laser beamreflection intensity, within the specific colour spectrum.On Fig. 4 they are photo realistically visualized.This type of data is useful for visual and numericalanalysis of site, site study in terms of genesis, phasesetc., <strong>di</strong>gital archiving of the site’s current state and productionof all other segments of documentation.2.2. Documentation of current stateIt is produced from 3D database of measurements,consists of plane drawings designed with CAD applications,drawings are designed by linear extraction of allobject elements inclu<strong>di</strong>ng wall structure – drawing ofevery stone, and all drawings are <strong>di</strong>mensioned.Fig. 3 Point cloudsSl. 3 Oblaci točakaFig. 5 Plan viewSl. 5 Plan objektazbornik_31_08.indd 46 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 47Fig. 6 Lateral sections with viewsSl. 6 Bočni presjeci s pogle<strong>di</strong>maThis type of documentation is mostly used for reconstructionprojects, preservation work, site research, conductingany type of intervention on site. In Croatia, it isrequired by law prior to any type of intervention on culturalheritage monuments.2.3. 3D model with surfacesIt is scan data modelled in CAD environment. Linearedges of object elements are extracted from measurementdata, surfaces are generated from extracted linear edgesand simple rendering is performed.Fig. 8 Example of 3D polygonal modelSl. 8 Primjer 3D poligonalnog modelaThis, very detailed, model is useful for: detection andanalysis of deformations on the object, automatic inspectionand monitoring of deformations and changes ofobject’s shape by repeating scanning in certain time intervals,site study in terms of its genesis, phases, object maintenance,creation of preservation and other stu<strong>di</strong>es etc.2.5. Photo realistically visualized 3D modelThis type of documentation is created by ad<strong>di</strong>ng textureson surface or polygonal model and represents virtualreality of the object at the moment of scanning. Astextures, photos taken by a scanner camera during scanningor afterwards can be used. Accuracy of texturing ishigh and is within scanning accuracy.Fig. 7 Example of 3D model with surfacesSl. 7 Primjer 3D modela s plohamaSuch a model is less detailed but suitable for wideapplication. It is accurate and contains all structural elementsof the object. The range of use of such a modelincludes all types of projects, object maintenance, costestimates calculation for various works, general objectmanagement etc.2.4. 3D polygonal modellingPolygonal modelling of measurement data is performedby using special software applications which resultin extremely detailed 3D model of the object. Size of asingle polygon is within the resolution of scanning (1-2cm).Fig. 9 Example of photo realistically visualized 3D modelSl. 9 Primjer fotorealistično vizualiziranog 3D modelaThis kind of model is useful for: analysis of object’sgeneral state, study of the object in terms of its genesis,phases, object maintenance, creation of preservation andother stu<strong>di</strong>es; it enables repeated texturing of the samemodel with photos from a <strong>di</strong>fferent time period and bythat early detection and analysis of potential problems,as well as their prevention, it is used for production of<strong>di</strong>gital ortho-photo.zbornik_31_08.indd 47 31.08.2011. 23:50


48 Miljenko Žabčić2.6. Digital orthophotoDigital orthophoto is a planar presentation of the texturedmodel in arbitrarily defined plane. It is created ingiven scale and adequate resolution defined in <strong>di</strong>mensionunits (2, 5, 10 mm etc.) depen<strong>di</strong>ng on purpose and requiredaccuracy of image. This type of documentationcompletely replaces and upgrades standard documentationof current state, while retaining commonly acceptedform of documentation.Fig. 10 Example of <strong>di</strong>gital orthophotoSl. 10 Primjer <strong>di</strong>gitalne ortogonalne fotografi jeSažetakDokumentiranje arheoloških nalazišta korištenjem3D laserskog skeniranjaSkener ra<strong>di</strong> na principu laserske zrake koja u računalumaterijalizira površinu nekog objekta kao nakupinu 3Dtočaka unaprijed definirane gustoće, zvanu još i oblaktočaka. Skener je povezan s prijenosnim računalom putemmrežnog kabela. Računalo se koristi za upravljanjeskenerom uz pomoć posebnog operativnog sustava. Digitalnakamera sastavni je <strong>di</strong>o skenera. Njezino vidnopolje definira operativni raspon skenera na jednoj poziciji.Kompletno skeniranje čitavog objekta postiže sepomicanjem skenera oko objekta i skeniranjem s dovoljnogbroja pozicija.Sva mjerenja s jedne pozicije predstavljaju cjelinu uvlastitom koor<strong>di</strong>natnom sustavu, definiranom orijentacijomskenera na toj poziciji. Kako bi se rezultati mjerenjas različitih pozicija povezali u jednu cjelinu, potrebnoje označiti objekt skeniranja posebnim oznakama– metama, koje skener prepoznaje u procesu skeniranja.Za svaku poziciju potrebno je postaviti najmanje trimete.Položaj meta potrebno je definirati i u službenomdržavnom koor<strong>di</strong>natnom sustavu koristeći klasične metodeizmjere totalnom stanicom opremljenom laseromili impulsnim daljinomjerom. Takvo dvostrukoodređivanje koor<strong>di</strong>nata meta, tijekom naknadne obradepodataka, omogućuje automatsko povezivanje mjerenjasa svih pozicija u jednu cjelinu. Krajnji rezultat skeniranjajest sken čitavoga objekta definiran u službenomdržavnom koor<strong>di</strong>natnom sustavu.Dokumentacija se može proizvesti na šest razina:1. 3D baza podataka mjerenja;2. Dokumentacija postojećega stanja;2.1. Visine sa strukturom zida;2.2. Horizontalni presjeci i tlocrti;2.3. Vertikalni presjeci s pogle<strong>di</strong>mai strukturom zida;2.4. Dimenzioniranje svih crteža;3. 3D model s plohama;4. 3D poligonalni model;5. Fotorealistično vizualizirani 3D model;6. Digitalna ortogonalna fotografija.3D lasersko skeniranje ima širok spektar mogućnostiprimjene u dokumentiranju arheoloških lokaliteta zbogbrzine terenskoga rada nakon čega se sav preostali posaomože obaviti u uredu te rezultira raznolikošću finalnihproizvoda.zbornik_31_08.indd 48 31.08.2011. 23:50


Keramičarske ra<strong>di</strong>onice: proizvodnja i trgovinaOffi cine per la produzione <strong>di</strong> ceramica: lavorazione e commercioCeramic manufactures: production and tradezbornik_31_08.indd 51 31.08.2011. 23:50


Circumstances of <strong>di</strong>scovery of the first ceramic kiln inNorthern Adriatic in Červar-Porat in 1976Okolnosti otkrića prve keramičarske peći na sjevernomJadranu u Červar-Portu 1976. go<strong>di</strong>neVesna Girar<strong>di</strong> JurkićSveučilište u ZagrebuHrvatski stu<strong>di</strong>jiBorongajska cesta 83dHR-10000 Zagrebe-mail: vesna.girar<strong>di</strong>-jurkic@pu.t-com.hrIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperScholars Carlo Gregorutti and Anton Gnirs were the first to suppose the existence of ancient ceramic kilns in Istria, on the basisof archaeological finds of numerous stamps and oil-lamp moulds (Fažana) on the western and southern parts of the peninsula.It was only with the 1976-1979 salvage archaeological excavations in the bay of Červar-Porat near Poreč that the <strong>di</strong>scoverywas made, on the sea coast near the so-called ”three wells’’, of relatively well-preserved remains of rib construction of firedcuboids, covered with greenish lining. The construction lacked the grates, which had previously been removed due to the successiveconstruction of the structure. The excavation soon encountered a rounded barrel-vault of the stoking channel, built ofoblique wedge-shaped thin bricks. The <strong>di</strong>scovered construction represented the first <strong>di</strong>scovery of a rectangular ceramic kiln inIstria and northern Adriatic. The kiln ceased work in the second half of the 1 st century, when a big centre of ceramic productionbelonging to Calvia Crispinilla started developing on the northern side of the bay, at the site of Loron. The Červar kiln thusbecame the first material evidence of Roman ceramic production in Istria, which has been confirmed also by recent archaeologicalexcavations.Keywords: Červar-Porat, ceramic kiln, Northern Adriatic, 1 st century AD, Calvia CrispinillaIstraživači Carlo Gregorutti i Anton Gnirs prvi su na temelju arheoloških nalaza brojnih žigova i kalupa za uljanice (Fažana)na zapadnom i južnom <strong>di</strong>jelu poluotoka pretpostavili postojanje antičkih keramičarskih peći u Istri. Tek zaštitno arheološkoistraživanje provedeno u razdoblju od 1976. do 1979. u zaljevu Červar-Porta kraj Poreča otkrilo je na morskoj obali kod tzv.„tri bunara” relativno dobro očuvane ostatke konstrukcije rebara od zapečenih kvadara prekrivenih zelenkastom oblogom.Konstrukcija je bila bez rešetaka koje su ranije odstranjene zbog sukcesivne izgradnje objekta. Uskoro se u iskopu pojaviozaobljeni bačvasti svod tunela ložišta zidan od tankih klinasto ukošenih opeka. Otkrivena konstrukcija predstavlja je prvupronađenu četverokutnu keramičarsku peć u Istri i na sjevernom Jadranu. Peć je prestala s radom u drugoj polovici 1. stoljećakad se na sjevernoj strani zaljeva na lokalitetu Loron, razvija veliki keramičarski centar Kalvije Krispinile (Calvia Crispinilla).Červarska peć postala je tako prvi materijalni dokaz rimske keramičarske proizvodnje u Istri, koju su se potvr<strong>di</strong>la i novijaarheološka iskopavanja.Ključne riječi: Červar-Porat, keramičarska peć, sjeverni Jadran, 1. . stoljeće po Kr., Calvia CrispinillaČervar’s toponym – Cervaria – is first mentioned inthe Ravenna Cosmography as the name of an island:”Nam in golfo occidentale in ipso Mari Magno littoreDalmatie seu Liburnie atque Ystrie sunt insule, interceteras, quae <strong>di</strong>cuntur, id est … Cervaria ”. 1 However,already in 1540 Pietro Coppo, in his work ”Del sito deListria”, links the name Ceruera with Červar-Porat, abay and a harbor with visible secche especially duringlow tides. The text does not mention the name of thesettlement situated on the coast, that today bears thename of Veliki and Mali Červar. P. Coppo says of Červar:”… dal Quieto a Ceruere reduto ouer porto cosi <strong>di</strong>ttosono miglia tre for a del porto de Ceruera vno miglio inmar certi Scoieti et secche sotto acqua et de sopra neappareno quando le bassa et quando le alta non se vedonode longeza quasi mezo miglio…”. 2The bay is called Porto already in the 16 th century, aclear sign of the tra<strong>di</strong>tional use of the word both as aname place and to describe the use of the bay as a safeharbor or quay. More so if we consider that the name hassurvived to date and that there are rests of Roman dockingfacilities, unfortunately not sufficiently researched.3In Roman times, as early as the 1 st century AD, therewas a ceramic production facility with a brick-kiln, andas early as the 2 nd century AD, an agricultural processingzbornik_31_08.indd 53 31.08.2011. 23:50


54 Vesna Girar<strong>di</strong> JurkićFig. 1 The map of Roman Istria (after A. Degrassi)Sl. 1 Karta Istre u rimsko doba (prema A. Degrassi)facility – oil production facility 4 in the bay in front ofwhich the island called Cervaria was situated in late antiquity.Archaeological excavations and research carriedout in Červar-Porat in 1976 and 1979 5 proved the existenceof the mentioned facilities. Two architectural unitswere researched at that time; the south-eastern unit presentingthe architectural remains of a kiln, and the northwesternunit presenting well preserved elements of anoil production facility. The brick-kiln and the oil mill aresituated on <strong>di</strong>fferent levels due to a slight inclination ofthe ground that rises from the sea level going from eastto west. The architectural link between the two units wasinterrupted in the past by quarrying. After the conclusionof archaeological research in the above-mentioned artificialground depression (quarry), the road lea<strong>di</strong>ng to anew marina and quay of Červar-Porat was built.The entangled <strong>di</strong>sposition of rooms in the first unitin<strong>di</strong>cates a stratification typical of prolonged use. Mainly,the walls point towards the four car<strong>di</strong>nal points, howeverit is <strong>di</strong>fficult to give a precise interpretation of thebuil<strong>di</strong>ng because so many parts are missing. The fundamentalparts of the brick kiln that were <strong>di</strong>scovered, stu<strong>di</strong>edand preserved 6 are situated inside a multilayeredproduction buil<strong>di</strong>ng. The buil<strong>di</strong>ng was probably built inthe 1 st century AD, and was used until the 5 th /6 th centuryAD. During that period many alterations took place. Theremains of the kiln represent the first buil<strong>di</strong>ng phase. 7The kiln was situated inside a quadrilateral room and thefire-box tunnel (9 m long, 1 m wide, barrel-shaped vault)was aligned to the north-south <strong>di</strong>rection 8 . For its size andtypology, the kiln belongs to type II/b with its squarechamber and a single corridor with arches. 9 On the axisof the bed of the kiln, on the southern wall, there was alarge door opening through which it was possible to enterfrom the exterior anteroom (K), from where the furnacemust have been fed. Beside the main room of thekiln there were other two side-rooms (L,M) functionallylinked to the main room. A small quadrilateral pool (c)was <strong>di</strong>scovered in the corner of one of the two rooms.Its <strong>di</strong>mensions are 1.3 x 1.4 m, it was lined with whitewater proof mortar and paved with yellow bricks. Threelarge, uneven, round containers (M, ”wells”) used torefine argil, were found in the other room.The perimeter of the kiln is defined by the remains ofthe perimeter pilasters on which the rectangular burningchamber was built. From the surviving remains it is notclear whether the kiln had a stable structure (i.e. had anopening for ingress and filling/emptying) or whether itwas <strong>di</strong>sintegrated after each firing cycle. Consideringthat the kiln was situated inside multilayered buil<strong>di</strong>ngelements of the production buil<strong>di</strong>ng, it is likely that ithad a stable structure. The outer <strong>di</strong>mensions of the kilnare 9 m x 8 m, while inside it measures 7.5 m x 6.3 m.Only the lower elements of the chamber are preserved.The lower part of the chamber had nine ribs 4m long and30 cm wide, built with gray-yellowish brick (lateres) ofthe usual modular brick size (40 x 30 x 10 cm), so-called”bipedal” brick, and with stone which bore the bricks ofthe grid. The <strong>di</strong>stance between the ribs was 28 to 32 cm.Nine side channels, 28 to 30 cm wide and 4m long, wereperpen<strong>di</strong>cularly connected to the main channel whosebottom gradually rose to the level of the fire box towardsthe edge of the kiln. The wall of the main channel wasbuilt with wedge-shaped brick and as a result the vaultof the channel was regularly rounded.The transversal ribs that held the grid were built withbrick as well, which on the inside was well bound on aregular base by hardened clay. Due to the high temperaturesthe ribs acquired a green-grayish color 10 . A coatingmade of amorphous fire clay is present in many points:it held the bricks together, forming a solid rib of the kilnunder which a relatively regular semicircular arch of thechannel was profiled, whose arches also composed a partof the main channel of the kiln. The <strong>di</strong>mensions of thezbornik_31_08.indd 54 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 55Fig. 4 Červar-Porat (Poreč); beginning of the research –rooms A and B with so-called ”Roman wells”, 1976Sl. 4 Červar-Porat (Poreč); početak istraživanja – sobe A iB s tzv. „Rimskim bunarima”, 1976grid placed on the ribs of the kiln towards the surface ofthe channel were 4 m x 5 m. In one of the later phases(probably 4 th century AD) the back side of the kiln, inrelation to the position of the entrance to the fire box(praefurnium), was walled up by the walls of a small homethermae facility with a fire box and hypocaust (H, I).Fig. 2 Červar-Porat (Poreč); Roman villa rustica – groundplan (after Jurkić 1979)Sl. 2 Červar-Porat (Poreč); rimska villa rustica – tlocrt(prema Jurkić 1979)Fig. 3 Červar-Porat (Poreč); ground plan of the 1 st century ADbrick kiln (white) and the residential part (on the sea shore, 2 ndto 5 th century AD), (after Jurkić 1979)Sl. 3 Červar-Porat (Poreč); tlocrt opekarske peći (bijelo) iz1. st. po Kr. i rezidencijalnog <strong>di</strong>jela (na obali mora, 2. do 5. st.po Kr.), (prema Jurkić 1979)The furnace (praefurnium) is tunnel shaped (9 mlong), with a semicircular barrel shaped vault built withwedge shaped bricks. It is in the ground so that the topof the vault that held the grid was on the level of thesurroun<strong>di</strong>ng rooms. 11 Research work conducted on theinside of the channel proved that the channel was thoroughlycleaned after the last baking process (as wasusually done after each and every production cycle).Fragments of archaeological objects were found in thechannel: a little green glass bowl, a ceramic oil lamp withvolutes and a relief representation of Pegasus, and fragmentsof a fine Roman ceramic dating back to the secondhalf of the 1 st century AD. Those remains made it possibleto determine the time at which the kiln ceased to beused. 12 The kiln was abandoned probably because theupper parts got worn out, that is the parts that were exposedto high temperatures and atmospheric influences.Petrographic analysis of the kiln yielded some interestingresults. 13 Light-yellowish dross from one of the ribs ofthe kiln is from volcanic tuff stone, in<strong>di</strong>cating its originis not Istrian. Another result derives from the researchof the six samples taken from various parts of the kilnsurface scattered in the premises after the kiln was nomore in use and the facility was turned into a yard. Thisgray-green porous dross is a silicate mineral, but theanalysis could not establish beyond doubt whether theobject of analysis was a raw stone or a new materialresulting from exposition to high temperatures.zbornik_31_08.indd 55 31.08.2011. 23:50


56 Vesna Girar<strong>di</strong> JurkićFig. 5 Červar-Porat (Poreč); Roman bronze coins (1: EmperorTiberius and 2: Emperor Clau<strong>di</strong>us)Sl. 5 Červar-Porat (Poreč); rimski brončani novac (1: CarTiberije i 2 - Car Klau<strong>di</strong>je)The period in which the kiln in Červar-Porat was activecan be dated to the second half of the 1 st century AD.The kiln was certainly not in use for a very long periodof time. The production was abandoned, the upper partof the kiln’s chamber was demolished, while the premiseswere used as a yard. The surroun<strong>di</strong>ng rooms (C, D,E, F, G, K, L) continued to be used, but fishing becamethe main occupation of the inhabitants of the buil<strong>di</strong>ng.The three circular containers (M), built at the same timeas the ceramic kiln, were buried under debris dating tothe end of the 1 st century AD.The third and fourth buil<strong>di</strong>ng phases of the complexof the villa rustica brought about changes in the architecturalconcept of the central part. Most of the wallsbelonging to the second phase continued to be used, withthe exception of the kiln which was demolished and ofthe room called ”cistern” (J). This larger room is completelyburied under ceramic waste, fragments of tegulaeand amphorae. In the area above this room a semicircularwall with exterior reinforcements was built. Over theformer kiln area new rooms were built, one of them revealsthe remains of the heating system and a small nicheset in the semicircular exterior wall (H), which undoubtedlyin<strong>di</strong>cates the existence of a small thermal unit. Inthe 4 th century AD, by reconstructing the rooms situatednorth-east of the kiln, three residential spaces were created(F, G) with plastered floors upon which two fireplaceswere set in a later period (at the end of the 6 th centuryAD); a third fireplace was <strong>di</strong>scovered in room C.A semicircular exedra (G) represents a find of particularinterest. It was probably built on the buried area ofthe larger space – ”cistern” (J) in the 5 th century AD. Thefact that the semicircular apsidal wall with the externalpilaster strip faces south does not speak in favor of thethesis that this was a space de<strong>di</strong>cated to a Christian sanctuary.14 The western part of the semicircular wall <strong>di</strong>dnot survive, while the slightly elongated apsidal semicircleis interrupted on the northern side by a monolithbase. One of the certainly plausible explanations is thatwe are talking about the apsidal part of a large hall belongingto a maritime villa, the part of the complex wherethe owner (dominus) of the estate resided, with privatebathing equipment, reconstructed in general on theremains of the Roman villa rustica in the 4 th or at thebeginning of the 5 th century AD. 15 The other explanation,accor<strong>di</strong>ng to which the mentioned area had a sacral functionand that there is an altar partition wall introduce<strong>di</strong>n the 4 th or 5 th century AD, is not acceptable. 16Another architectural unit with the walls facing northeast,with a slight deviation towards east, was found acouple of meters to the north-east of this Roman ruralcomplex with the kiln. The buil<strong>di</strong>ng is situated on a smallFig. 6 Červar-Porat (Poreč); part of the kiln, mid-1 st centuryAD (fi gulina)Sl. 6 Červar-Porat (Poreč); <strong>di</strong>o keramičarske peći, sre<strong>di</strong>na1. st. po Kr. (fi gulina)Fig. 7 Červar-Porat (Poreč); opening of the fire-box(praefurmium) of the Roman kiln; mid-1 st century ADSl. 7 Červar-Porat (Poreč); otvor ložišta (praefurmium)rimske peći, sre<strong>di</strong>na 1. st. po Kr.zbornik_31_08.indd 56 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 57Fig. 8 Červar-Porat (Poreč), villa rustica; early Christian ceramics (15, 16) and oil lamps (17, 18, 19); 4 th century ADSl. 8 Červar-Porat (Poreč), villa rustica; ranokršćanska keramika (15, 16) i uljanice (17, 18, 19); 4. st. po Kr.elevation of the promontory and is partially defined onthree sides by perimetral foundation walls. The wallcompletely preserved is the western one, while the northernand southern walls are only partially preserved.The eastern part of the unit was mostly destroyed due tothe <strong>di</strong>fference in altitude towards the bay. On that side,most of the walls were destroyed because their stoneswere extracted and a small quarry was formed. The remainsof some foundations, oriented <strong>di</strong>fferently from thewell-preserved remains of the square buil<strong>di</strong>ng, and thatcan be well seen in the first room on the south facing tothe east (C), in<strong>di</strong>cate an earlier phase of the buil<strong>di</strong>ngsituated on the elevation (1 st to 2 nd century AD) that wasno doubt linked to the phases of the neighboring buil<strong>di</strong>ngknown for the <strong>di</strong>scovery of the ceramic kiln.The square buil<strong>di</strong>ng constructed in an earlier phaseof the villa rustica (1 st century AD) is defined as a productioncomplex (oil production facility) established inthe late 2 nd century AD. The remains of a couple of presses(torculum) and of an olive mill were found in tworooms of more or less the same size, each 12 m x 8 m(D, E), situated on the highest point of the slightly elevatedground. The northern room (E) was paved withsmall bricks forming a fishbone pattern, while the circularbases for pressing (forum) were convex, created usingthe same buil<strong>di</strong>ng technique. The liquid would run fromcircular channels situated around the base of the olivepress, going into a single channel that was also coatedby small bricks, passing into a channel built with smallerregular stone blocks with a groove that continued intothe other room to the south (D).Large monolithic stone blocks with a narrow and lowrim functioned as the base for the beams’ support. Theremains of an elliptic base of the mill (1.7 m x 2 m) were<strong>di</strong>scovered in the south-western corner of the northernroom (I) next to the first press. The base was built out ofsmall, slightly dressed and roughly hewn stones. Threemill stones were also <strong>di</strong>scovered, made of lime-stone,two of which entirely preserved and one in fragments.They were situated beside one of the walls of the bigroom (G) in the northern part of the buil<strong>di</strong>ng. The bigroom can be considered to have been a storage room.The first mill stone is entirely preserved and has a <strong>di</strong>ameterof 8 8cm, is 40 cm thick, and has a square hole inthe middle (24 cm x 24 cm). The second mill stone isalso entirely preserved, it is 84 cm in <strong>di</strong>ameter, 25 cmthick, and has a rectangular hole in the middle (20 cm x22 cm). The third mill stone, broken off into 1/3 of itsperimeter, was 88 cm in <strong>di</strong>ameter, 14 cm thick and hada square hole in the middle (23 cm x 23 m).Circular pressing areas (areae) were 1.9 m in <strong>di</strong>ameter,and a channel for collecting liquid (canalis rotunda)zbornik_31_08.indd 57 31.08.2011. 23:50


58 Vesna Girar<strong>di</strong> JurkićFig. 9 Červar-Porat (Poreč); villa rustica; hypocaust heatingsystem; 2 nd to 5 th century ADSl. 9 Červar-Porat (Poreč); villae rusticae; sistem grijanja(hypocaustum); 2. do 5. st. po Kr.constructive elements could not move sideways becausethe raised rims of the stone blocks <strong>di</strong>d not allow it. Thismeans that the upper parts of the perpen<strong>di</strong>cular beamswere fixed to the beams of the roof construction, as wouldbe the case with ”simple” stone bases with two slots.These stone blocks were not linked to the outflow channel,and so were not used as se<strong>di</strong>mentation pool. Sincethere are no traces of wooden or other similar elements(lateral sides), the stone containers could not be vesselsused for hand pressing. Since there are two presses witha circular area and blocks for fixing perpen<strong>di</strong>cular beams’bases, there must have been a lowering mechanism situate<strong>di</strong>n the western side of the room. It is exactly inthat part of the room that the floor slants downward, dueto the depression of the soil, but the lower level has notbeen <strong>di</strong>scovered. The supposed length of the beam of 5.5m corresponds to the lower area, and a similar organizationof the mill production process is known at otherpresses in Istria (Brijuni-Kolci, Val Madona bay). 17The liquid flowed from the circular channels situatedaround the base of the press and continued its coursealongside a singular channel that was also made of smallbricks and passed through a hole in the wall. On the otherside of the wall the liquid flowed into a channel made ofstone blocks with a groove that continued in the otherFig. 10 Červar-Porat (Poreč), villa rustica; late Roman apse;3 rd to 5 th century ADSl. 10 Červar-Porat (Poreč), villa rustica; kasnorimskaapsida; 3. do 5. st. po Kr.was 10 cm wide and 5 cm deep. The outflow channel forextracted liquid was situated tangentially to the circularconvex bases. The channel was interrupted on its northernend, so that we do not know where it actually ended.The channel changed <strong>di</strong>rection for a couple of centimetersat the southern circular base, so that it wasconnected to the northern base only by a narrow outflowchannel, while it was connected with the southern basethrough a wide opening. To the opposite sides of theoutflow channels (in respect to the circular areae) a stoneblock functioning as a shallow container was placed,with <strong>di</strong>mensions 2.1 m x 0.9 m. A narrow rim 12 cm wideframed a large indented area (6 cm deep), inside whichthere are no other engraved elements that would in<strong>di</strong>catethe former existence of pillars supporting the beam ofthe press. However, judging from their positioning inrespect to the circular pressing areas, there is no doubtthat those really were lapides pe<strong>di</strong>cini. The wooden partscould have been set so that the perpen<strong>di</strong>cular beams werefixed inside other wooden constructive elements. ThoseFig. 11 Červar-Porat (Poreč); ground plan of the Roman oilmill; white – 2 nd century AD, black – 2 nd to 5 th century ADSl. 11 Červar-Porat (Poreč); tlocrt rimske uljare; bijelo – 2.st po Kr., crno – 2. do 5. st. po Kr.zbornik_31_08.indd 58 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 59Fig. 12 Červar-Porat (Poreč); Roman oil mill; built-in ceramiccontainers (dolia) in the oil storage; 2 nd to 5 th century ADSl. 12 Červar-Porat (Poreč); rimska uljara; ugrađenikeramički spremnici (dolia) u skla<strong>di</strong>štu za ulje; 2. do 5. st.po KristuFig. 13 Červar-Porat (Poreč); the mill, the se<strong>di</strong>mentationpool and the channel of the Roman oil mill; 2 nd century ADSl. 13 Červar-Porat (Poreč); uljara, bazen za taloženje ikanal rimske uljare; 2 st. po KFig. 14 Červar-Porat (Poreč); conservation and presentationof a part of the Roman oil mill, 1980Sl. 14 Červar-Porat (Poreč); konzervacija i prezentacija<strong>di</strong>jela rimske uljare, 1980Fig. 15 Červar-Porat (Poreč); conservation and presentation;Roman brick kiln (fi gulina), 1980Sl. 15 Červar-Porat (Poreč); konzervacija i prezentacijarimske opekarske peći (fi gulina), 1980room to the south (D). The stone segments were 40 cmwide, and the channel was 12 cm wide. Only three stoneblocks with groove elements survived in the northernpart of the room. A fragment of a stone block with twosquare slots was <strong>di</strong>scovered on the western side of thechannel and parallel to it. It was obviously another baseof the beam for the press (lapis pe<strong>di</strong>cinus). A damagedstone block (<strong>di</strong>mensions: 1.86 cm x 0.78 cm), that wasprobably moved, was preserved from the pressing base.The remains of another pressing container, square shaped,with a similar groove all around it, were found inthe same room, a bit more to the south. The base of thebeam’s support was not preserved in this case, but thelapis pe<strong>di</strong>cinus was found in another position, in thenorth-eastern part of the remains of the buil<strong>di</strong>ng. It wasbuilt in the wall of a large room (G), and can be considereda part of this press. Its <strong>di</strong>mensions are 2.1 m x 1m, and the two slots (47 cm x 49 cm) are connected inthe central part of the upper surface by engraving, toform a single unit 5cm deep. On both the sides that arenarrower than the margins of the stone, a perpen<strong>di</strong>cularslot was engraved, 22 cm x 17 cm, they were woodenbeam slots. In any case, it can be assumed that thosebases of the supports belong to an earlier phase. It canbe assumed that the object had been reconstructed, becauseotherwise it is hard to imagine functional and practicalreasons for the presence of two pillars hol<strong>di</strong>ng pressingbeams in the very same buil<strong>di</strong>ng.During the excavations, it was established that therewas a channel that conducted the liquid from the lastbase towards south-west, passing over the place wherethe lapis pe<strong>di</strong>cinus must had been situated. From thesurviving remains it could not be deducted where exact-zbornik_31_08.indd 59 31.08.2011. 23:50


60 Vesna Girar<strong>di</strong> Jurkićly the end of the channel was. It is probable that thepressed liquid (oil) was poured into three big ceramiccontainers (dolia). The remains of those containers werefound in a lower corner room (A), built into a short pedestal.The level <strong>di</strong>fference between the floor of the roomwith the presses (D) and the pedestal for vessels in theadjacent room (A) is 1.2 m. The vessels’ <strong>di</strong>ameter was90 cm, while their preserved height is of 50 cm. Presumablythese vessels were used to pour out the pressedliquid with the aim of separating water and se<strong>di</strong>ment. 18This assumption is supported by the fact that in the sameroom a channel for refuse liquid was <strong>di</strong>scovered. Thechannel was built in the floor, covered with regular stoneslabs, and had a grid (40 cm x 30 cm). Passing throughthe wall and continuing in a paved channel, the refuseliquid would go <strong>di</strong>rectly into the sea. The channelsituated in the floor of room A was also connected andproceeded from adjacent room B which was built on thesame level. A similar channel was built outside the buil<strong>di</strong>ngstarting from the outflow coming out of the westernwall of the buil<strong>di</strong>ng and procee<strong>di</strong>ng north-west forabout 12.8 m. It was connected by a smaller outflowchannel with the press room (D). Presumably this wasan outflow channel for refuse liquid, probably the liquidused for extracting oil from ground olives. However, itis certain that the channel had a role in the technologicalprocess of the oil production facility.The production complex for processing olives, equippedwith four presses, was built in the 2 nd century AD.However, it was surely built on the remains of an olderbuil<strong>di</strong>ng that was linked with the adjacent ceramic center.During the research work, the presence of traces oflater reconstructions carried out on the oil mill buil<strong>di</strong>ngwas established. The remains of a wall built over twocontainers situated in the northern room with presses (E)testifies to that. The <strong>di</strong>fferent technical workmanship ofthe two presses found in the two rooms (D, E) also in<strong>di</strong>catesthat they were built at <strong>di</strong>fferent times. In all likelihood,this complex for processing olives was partlyconverted to new purposes in the 6 th century AD, but wasalready abandoned in the 7 th century AD.ConclusionThe oldest traces of walls on the west coast of the bayof Červar are dated to the period of the creation of thecolony of Poreč (Colonia Iulia Parentium), under Caesarin the year 46 BC. The main ground plan of the productionbuil<strong>di</strong>ng of the villa rustica had its origin in theenlargement and buil<strong>di</strong>ng of the complex in the periodof Emperor Tiberius. That was the same period in whichPoreč and its surroun<strong>di</strong>ngs, inclu<strong>di</strong>ng the field of Červar,partook in the economic prosperity of the colony witholive growing and viticulture. At that time special attentionwas given to craftsmanship, agriculture and fishing.It was the time when, most probably, the vast areas ofČervar-Porat, Loron and Santa Marina formed a uniquecomplex sprea<strong>di</strong>ng over 1000 to 1500 hectares. Thatsenatorial estate belonged to Sisenna Statilius Taurus inthe first part of the 1 st century AD. He was the son of T.Statilius Taurus who was a friend of Emperor Augustus,third most powerful politician in the Empire. Sisennawas a consul in the year 16 BC. He was one of the mostpowerful Istrian estate owners and bestowed on Romethe gift of the first stone amphitheatre.The first foundations of Roman buil<strong>di</strong>ngs found onthe eastern coast of the bay of Červar, the neighboringLoron, date back to the same period. 19 At that time, a kilnfor baking ceramics was in function as a part of Červar’svilla rustica, and continued to be used until the end ofthe 1 st century. Argil extracted from se<strong>di</strong>ments on theeastern side of the shallow bay was used for production.Ceramic products were almost certainly shipped by seato <strong>di</strong>stant and nearby local areas, since that whole areawas well known as a ceramic production area. There arestrong in<strong>di</strong>cations that there was another, even strongerceramic center owned by Calvia Crispinilla, situated onthe eastern side of the bay, in Loron, from the time ofNero onwards. The center was specialized in the productionof ceramic containers (amphora, vessels) 20 and metthe needs of the whole region of Poreč, while a certainamount of products was exported to other regions untilthe end of the 2 nd century AD. 21After the production of ceramics was abandoned inthe workshop of the villa rustica in Červar-Porat, theinhabitants turned to fishing, olive growing and oliveprocessing; the ceramic kiln was destroyed and the soilwas flattened over the area were it used to be. A ceramicproduction center was established on the other side ofthe bay of Červar, under the elevation of Loron, near thelocation where argil was extracted, due to the fact thatthe land around that place was not good for cultivationbecause of the type of soil. In the course of the 2 nd centuryAD and at the beginning of the 3 rd century AD therewere no changes in the main ground-plan of the southernpart of the villa rustica in Červar-Porat, with theexception of some internal alterations and the filling upzbornik_31_08.indd 60 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 61of former units (ceramic kiln and the ”cistern” space–possible storage room). In the 3 rd century AD, a newera of buil<strong>di</strong>ng and reconstructing of the Roman villarustica took place. The ground-plan of the southern partwas changed, as well as its function, as can be deductedfrom the new structures of the walls and the new spatialorientation of that part of the buil<strong>di</strong>ng.The purpose of the rooms was also changed. At thattime a residential complex was built. It had a centralheating system, a thermal area with a lavatory, a largehall of a maritime buil<strong>di</strong>ng of a possible administratorof the estate (dominus) situated in the former area of thevilla rustica and the ceramic kiln. Earlier in the 2 nd centurya new agricultural production center for olive processingof great capacity was built. It was built on theelevation nearby, on the northern part of the remains ofthe former villa rustica. This center also shows signs oftwo stages of buil<strong>di</strong>ng and reconstruction.At the end of the 4 th century AD, the inhabitants ofthe thus reconstructed maritime villa became Christians.While the agricultural production, as well as the processingindustry, was gradually decreasing, the Roman Empire<strong>di</strong>sintegrated. The inhabitants of Červar’s villa <strong>di</strong>dnot escape the arrival of the barbarians and the fall of thecultural and living standards. At that time, the inhabitantsstrove to preserve their customs and beliefs, their everydayway of life and agricultural production. It was atthat period, in the first part of the 6 th century AD, thatanother reconstruction of the oil production facility tookplace. The mill stones for olive grin<strong>di</strong>ng were renewedand the old ones were built into the foundations of thepartition walls of the storage area facing the sea, as Cassiodorusnoted. However, it is obvious that there was asudden decline and impoverishment of the residentialproductioncomplex of Červar-Porat, due to the invasionof the Avars and Slavs (599-611 AD) at the end of the 6 thcentury AD. The central, western and northern parts ofthe villa were abandoned, empty. The heating systemstopped functioning. The thermal area and the restroomwere no longer used. The residential hall was destroyed.There were reconstruction works and smaller adaptationsdone in the semi-devastated rooms of the buil<strong>di</strong>ngs, especiallyin the storage area of the oil mill in the northwesternpart of the production complex. Square fireplaceswere built in the rough mortar floor of the residentialpart, while shallow Roman stone vessels placed in therooms of the former oil production facility were used asauxiliary fireplaces for fire burning and food preparation.In conclusion, it must be pointed out once again thatthe production – residential complex in Červar-Porat wasbuilt on the remains of another buil<strong>di</strong>ng dating back tothe 1 st century BC; that the complex worked as a ceramic,residential, agricultural and production center from the1 st century AD to the 6 th century AD; that it had variousbuil<strong>di</strong>ng phases, and ups and downs in its progress ordecadence depen<strong>di</strong>ng on who the owners and inhabitantsof the estate were, and on the social, political and historicalchanges that influenced the Istrian peninsula as apart of the 10 th Roman region Venetia et Histria. Thisarchaeological complex represents a clear example ofthe continuous presence of Roman villas on the westerncoast of Istria throughout the centuries.The archaeological excavations and research conductedon the remains of the Roman villa rustica in Červar-Porat lasted three years. The existence of two architecturalunits was established; a ceramic facility with a kilnand the late antique residential part, and the agriculturalproduction complex of the oil mill. Thanks to the fullcomprehension and collaboration on the part of the investorinterested in buil<strong>di</strong>ng a hotel complex 22 , the projectfor the hotel was mo<strong>di</strong>fied and relocated. The remainsof the Roman villa rustica were incorporated into thespatial planning of the residential, park and marina area,after partial conservation work, reconstruction of thebrick-kiln, of the residential part of the buil<strong>di</strong>ng withsmall private thermae and the conservation of the oil millremains. The landscaping solutions for the grounds surroun<strong>di</strong>ngthe archeological complexes were so well designedthat Červar-Porat became the model of the successfulcultural presentation for tourism of our historicaland cultural heritage in 1980. 23 Unfortunately, in the periodfrom 1980 to 1990, due to the enlargement of themarina area and to <strong>di</strong>sputes regar<strong>di</strong>ng ownership of theland inside and outside that area, the established archeologicalpark was gradually laid waste. The reason forthis lies in the fact that the park was used as a boat andboat material depot, and that it was partially left to deteriorationbecause the conserved parts of the archeologicalheritage as well as the greenery were not regularlytaken care of. Obviously, the exceptionally valuable solutionof the presentation of the Roman brick kiln andoil production facility is almost completely useless now,though at one time it was successfully incorporated inthe newly built settlement with the marina and it representedan exceptional contribution to the promotion,preservation and presentation of ancient Croatian monumentsat the end of the last century.zbornik_31_08.indd 61 31.08.2011. 23:50


62 Vesna Girar<strong>di</strong> JurkićNotes:1Anonimus Geographus Ravennàs, Cosmographia, V, 24.2Degrassi 1971: 420.3Degrassi 1962: 851 says there is no evidence of the ancient dockingfacilities. Sema 1970: 42 mentions a small dock shaped as aninverted letter L, whose foundations might be of ancient originsince it was situated in front of a well-researched Roman villa an<strong>di</strong>ts remains were visible only during low tide. In 1980 the RegionalCultural Heritage Institute of Rijeka, carried out hydroarchaeologicalmapping and research in the bay of Červar, theresults of which, however, have not been published.4Jurkić 1979: 263-298; 1981: 84-88.5Jurkić 1976: 101-104; 1977: 25-26, 76-78; 1980: 116-118.6On the construction of similar brick kilns see: Marić 1951: 121-123; Smo<strong>di</strong>č 1959: 39-43; Šubic 1968: 455-472; Petru 1973;Rosada 1975: 259-302; Lazar 1997: 159-164.7Jurkić 1982: 589-591.8Jurkić 1980a.9Cuomo Di Caprio 1972: 404-409.10Jurkić 1978: 430.11More on the topic in Džin 2001: 67-73.12Jurkić 1979: 288.13Jurkić 1978: 427-438.14Jurkić 1979: 290.15Jurkić 1979: 290-293; Tassaux 2003: 389.16Matijašić 1998: 143.17Cfr. Matijašić 1998: 205.18Examples of such a system of outflow and deposit of oil are knownin Provence (Peymeinade) and in North Africa (Volubilis). See:Brun 1986: 135; Akarrez, Lenoir 1982: 88.19Fraschetti 1975: 318-335; Fraschetti 1983, 77-102; Tassaux 2001:310-314.20Tassaux 2001: 319-321.21Gregorutti 1886: 218, c.; Gnirs 1916: 84.22The company investing in tourist facilities in Červar-Porat was”Euroturist” from Poreč, headed by general manager P. Mussiza.23Jurkić 1995: 25-26.Bibliography:Akarrez, A., Lenoir, M., 1982, Les huileries de Volubilis. Bulletind’archéologie marocaine XIV, 69-120.Brun, J. P., 1986, L’oléiculture antique en Provence, Les huileries dudépartement du Var, Revue archologique de Narbonnaise 15,Supplément.Cuomo Di Caprio, N., 1972, Proposta <strong>di</strong> classificazione delle fornaciper ceramica e laterizi nell’area italiana, dalla preistoria a tuttal’epoca romana. Sibrium XI, 371-464.Degrassi, A, 1962, I porti romani dell’Istria. Scritti vari <strong>di</strong> AntichitàII. Roma.Degrassi, A., 1971, De sito de Listria (Piero Coppo Del sito de Listriaa Iosepho Faustino), pretisak rukopisa iz 1540.g. Scritti vari <strong>di</strong>Antichità IV. Trieste.Džin, K., 2001, Rimska opekarsko keramičarska sre<strong>di</strong>šta u Istri.Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.Fraschetti, A., 1975, Per la origine della colonia <strong>di</strong> Trieste e delmunicipio <strong>di</strong> Agida. Siculorum Gymnasium 28, 319-335.Fraschetti, A., 1983, La Pietas <strong>di</strong> Cesare e la colonia <strong>di</strong> Pola. <strong>Archeologia</strong>e storia antica 5, 77-102.Gnirs, A., 1916, Antike Baureste an der Westküste Istriens. Mitteilungender Zentralkommission für Erforschung und Erhaltung derDenkmalpfl ege XV, 84-86.Gregorutti, C., 1886, La figulina imperiale Pansiana <strong>di</strong> Aquileia e iprodutti fittili dell’Istria. Atti e memorie della Società istriana <strong>di</strong>archeologia e storia patria II, 219-253.Jurkić, V., 1976, Červar (Poreč), rimska villa rustica (I faza). Arheološkipregled 18, 101-104.Jurkić, V., 1977, Rimska gospodarska vila u Červar Portu kod Poreča/ La villa rustica romana a Cervera Porto presso Parenzo. Materijali,Povijesno društvo Istre 1, 25-26, 76-78.Jurkić, V., 1978, Rezultati paleontološko-petrografske analize uzorakas lokaliteta rimske gospopdarske vile u Červaru (I risultati dell’analisipaleontologico-petrografica dei campioni prelevati nella localitàdella villa rustica romana a Cervera). Jadranski zbornik 10, 427-438.Jurkić, V., 1979, Scavi in una parte della villa rustica romana a CerveraPorto presso Parenzo. Atti, Centro <strong>di</strong> ricerche storiche, Rovinj-Trieste IX, 263-298.Jurkić, V., 1980, Červar (Poreč), rimska villa rustica (II faza). Arheološkipregled 21, 116-118.Jurkić, V., 1980a, Nalaz, funkcija i konzervacija opekarske peći uČervar Portu kod Poreča, rukopis predat uredništvu „Jadranskogzbornika” 1980. g.Jurkić, V., 1981, Građevinski kontinuitet rimskih gospodarskih vila uzapadnoj Istri od antike do bizantskog doba (La continuità e<strong>di</strong>liziadelle ville rustiche romane nell’Istria occidentale dal periodo anticoa quello bizantino). Histria historica 4/2, 77-104.Jurkić, V., 1982, La continuità e<strong>di</strong>lizia delle ville rustiche romane inIstria durante la dominazione bizantina. Jahrbuch für ÖsterreichischenByzantinistik II/4, 585-594.Jurkić, V., 1995, Arheološka spomenička baština u urbanim cjelinamai pejzažnom prostoru Istre (Archaeological Heritage in Istrian urbanAreas and Landescape). Histria antiqua 1, 15-36.Lazar, I., 1997, The Roman Tile Factory at Vransko near Celeia(Noricum), Part one: excavation reports. Rei cretarle romanaefavtorvm 37, 159-164.Marić, R., 1951, Iskopavanja na Orašju. Prethodni izvještaj o radovima1948. i 1949. Starinar 2, 113-133.Matijašić, R., 1998, Gospodarstvo antičke Istre (The Economic Historyof Istria in Antiquity). Pula.Petru, P., 1973, Proizvodnja lončenine v rimski dobi. In: Rimskakeramika v Sloveniji (katalog). Ljubljana.Rosada, G., 1975, Una formace romana presso Sumago (VE). Aquileianostra 1974-75, 45-46.Sema, P., 1970, A zonzo fra Castellieri e Case Romane dai <strong>di</strong>ntorni <strong>di</strong>Monfalcone a quelli <strong>di</strong> Parenzo. Trieste.Smo<strong>di</strong>č, A., 1959, Dve rimski keramični peči iz Ptuja. ArheološkiVestnik 9-10/1, 39-45.Šubic, Z., 1968, Kompleks rimskih opekarskih peči v Ptuju. ArheološkiVestnik 19, 455-472.Tassaux, F., 2001, Quatre siècles de l’historie d’une grande propriété.In: F. Tassaux, R. Matijašić, V. Kovačić (eds.), Loron (Croatie). Ungrande centre de production d’amphores à huile istriennes (Ier-IVes.p.C.), 309-324. Bordeaux.Tassaux, F., 2003, Orsera / Vrsar, un ville maritime de l ‘antiquitètar<strong>di</strong>ve en Istrie. Histria antiqua 11, 383-39.zbornik_31_08.indd 62 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 63SažetakOkolnosti otkrića prve keramičarske peći na sjevernom Jadranuu Červar-Portu 1976. go<strong>di</strong>neArheološka istraživanja provedena od 1976. do 1979.go<strong>di</strong>ne u Červar-Portu dokazala su da je u zaljevu, ispredkojega se u kasnoj antici nalazio otok nazvan Cervaria,već u 1. st. postojao proizvodni keramičarski komplekss opekarskom peći, a u 2. st. i poljoprivredno-prerađivačkikompleks uljare. Tom prilikom istražene su dvije arhitektonskecjeline: jugoistočni <strong>di</strong>o s građevinskim ostatcimapeći i sjeverozapadni <strong>di</strong>o s dobro očuvanim elementimauljare.Najstariji tragovi zidova na zapadnoj obali červarskogzaljeva datiraju se u vrijeme formiranja porečke kolonije(Colonia Iulia Parentium) u doba Cezara 46. go<strong>di</strong>nepr. Kr. Osnovni tloris rustične vile nastao je proširivanjemi izgradnjom kompleksa za vrijeme cara Tiberija kad sePoreč i njegova okolica, pa tako i cijelo Červarskopoljeuzgojem maslina i vinove loze intenzivno uključujuu gospodarski prosperitet kolonije, zasebno njegujućizanatsko-proizvodne i poljoprivredno-ribarske djelatnosti.To je doba kad su velika područja Červar-Porta,Lorona i Santa Marine bila vjerojatno <strong>di</strong>o jednog te istogkompleksa veličine od 1000 do 1500 hektara. Taj senatorskiposjed pripadao je u prvoj polovici I. stoljeća SiseniStatiliju Tauru (Sisenna Statilius Taur), sinu T. StatilijaTaura, prijatelja cara Augusta i po političkoj moćitrećega čovjeka u Carstvu. Sisena je bio jedan od najbogatijihistarskih posjednika, konzul 16. g. po Kr., kojije gradu Rimu poklonio prvi amfiteatar izgrađen u kamenu.U to se doba datiraju i prvi temelji rimskih gradnjina području istočne obale červarskog zaljeva na susjednomLoronu. Tada u sklopu červarske rustične viledjeluje keramičarska peć za pečenje keramike koja je ufunkciji sve do kraja 1. st. po Kr. Za proizvodnju sekoristila glina nataložena na istočnoj strani plitkoga zaljeva.Gotovo je sigurno da su se keramičarski proizvo<strong>di</strong>otpremali morskim putem u dalja i bliža lokalnapodručja jer je šira lokacija bila poznata po proizvodnjikeramike. Postoje čvrste in<strong>di</strong>cije da je upravo na istočnojstrani zaljeva na Loronu, od Nerona pa nadalje, uvlasništvu Kalvije Krispinile (Calvia Crispinilla) egzistiraodrugi, jači proizvodni keramičarski centar specijaliziranza izradu keramičke ambalaže (amfora, posuda),koji je pokrivao potrebe uže i šire rimske Poreštine, a<strong>di</strong>o svojih proizvoda do kraja 2. st. po Kr. izvozio i udruge krajeve.Nakon napuštanja proizvodnje keramičkih izrađevinau ra<strong>di</strong>onici rustične vile u Červar-Portu uslije<strong>di</strong>lo jeuništenje i površinsko planiranje područja keramičarskepeći, a njegovi stanovnici preorijentirali su se na ribarstvo,te uzgoj i preradu maslina. Keramičarskoproizvodnicentar afirmirao se na drugoj strani červarskogzaljeva, ispod uzvisine Loron, nedaleko lokacije gdje seva<strong>di</strong>la glina. Uže područje ovog keramičarskog centranije bilo pogodno za intenzivnu poljoprivredu zbog brdovitekonfiguracije terena. Kroz 2. i početkom 3. st. poKr. nije se mijenjao osnovni tloris južnog <strong>di</strong>jela vile uČervar-Portu, izuzev internih pregradnji i zatrpavanjaranijih objekata (keramičarska peć i prostor ”cisterne”– mogućeg skla<strong>di</strong>šta). U 3. st. nastupilo je novo razdobljeizgradnje i rekonstrukcije rimske vile koja, sudeći postrukturi zidova i novoj orijentaciji, mijenja građevinskitloris i funkciju na jugozapadnoj strani. Ujedno je takopromijenjena i namjena prostora. U to se doba formirastambeni kompleks sa sustavom za zagrijavanje, termalnim<strong>di</strong>jelom sa sanitarnim čvorom i velikom dvoranommaritimne građevine mogućeg upravitelja imanja (dominus)na <strong>di</strong>jelu ranije vile i keramičarske peći. Na nedalekojuzvisini, na sjevernom <strong>di</strong>jelu rimske rustične vile većje i prije, u 2. st. po Kr., bio izgrađen novi poljoprivrednoprerađivačkicentar za preradu maslina (uljara) koji seodlikovao znatnijim kapacitetima. U njemu se takođerraspoznaju dvije građevinske i funkcionalno-adaptacijskefaze.Stanovnici tako obnovljene maritimne vile krajem 4.st. postaju nositelji kršćanstva te u postupnom opadanjupoljoprivredne i prerađivačke proizvodnje dočekuju raspadRimskoga Carstva. Provala barbara i kontinuiranadekadencija kulturnog i životnog standarda nije mimoišlani žitelje červarske vile. Stanovnici u tome vremenu nastojena temelju antičkih tra<strong>di</strong>cija zadržati svoje običajei vjerovanja te način ustaljenoga života i poljoprivrednoprerađivačkeproizvodnje. Upravo u razdoblju prvepolovice 6. st. dolazi do ponovne adaptacije objekta uljare,uz obnavljanje mlinskih kotača za mljevenje maslinai ugrađivanje starih u temelje pregradnih zidovaskla<strong>di</strong>šta prema moru, o čemu piše i Kasiodor. Očiglednozbornik_31_08.indd 63 31.08.2011. 23:50


64 Vesna Girar<strong>di</strong> Jurkićje, međutim, da je krajem 4. stoljeća. provalom Avara iSlavena (599. – 611. g.) došlo do naglog propadanja iosiromašenja stambeno-proizvodnog kompleksa uČervar-Portu. Centralni, zapadni i sjeverni <strong>di</strong>o vile bilisu napušteni i ispražnjeni. Prestao je s radom sustav zazagrijavanje, nije se više rabio termalni <strong>di</strong>o ni sanitarničvor i srušena je rezidencijska dvorana objekta. Upolusrušenim prostorijama građevina dolazi do povremenihpregradnji i manjih adaptacija, posebno uskla<strong>di</strong>šnom <strong>di</strong>jelu uljare na sjeverozapadu proizvodnogkompleksa. U grubi malterni pod stambenog <strong>di</strong>jelaugrađuju se četvrtasta ognjišta, a plitki rimski kamenirecipijenti u prostorijama ranije uljare koriste se kaopomoćna ognjišta za paljenje vatre i spremanje hrane.Potrebno je naglasiti da je gospodarsko-stambenikompleks u Červar-Portu kraj Poreča bio izgrađen nagrađevini čija je izgradnja započela tijekom 1. stoljećapr. Kr. te da je kao keramičarski, rezidencijsko-stambenii poljoprivredno-prerađivački centar aktivno proizvo<strong>di</strong>oi živio od 1. do 6. st., sa sukcesivnim građevinskimfazama, oscilacijama u napretku ili dekadenciji s obziromna vlasnike imanja i njegove stanovnike, a ovisno odruštvenim, političkim i povijesnim previranjima kojasu zahvaćala istarski poluotok kao <strong>di</strong>o X. italske regijeVenetia et Histria. Taj arheološki kompleks jasan jeprimjer kontinuiteta rimskih vila na zapadnoj istarskojobali kroz stoljeća.Poslije trogo<strong>di</strong>šnjeg istraživanja ostataka rimske vileu Červar-Portu, te determinacije dviju arhitektonskihcjelina – proizvodno-keramičarskog kompleksa s peći ikasnoantičkog rezidencijalnog <strong>di</strong>jela i poljoprivrednoprerađivačkogkompleksa uljare – prilikom kojih je mijenjani <strong>di</strong>slociran hotelski projekt, zahvaljujući punomrazumijevanju investitora, građevinski ostatci rimskerustične vile, nakon djelomične konzervacije i rekonstrukcijeopekarske peći, stambenog <strong>di</strong>jela objekta smalim privatnim termama i konzervacije građevinskihostataka uljare, arhitektonse su cjeline uklopljene uparkovno-urbani ambijent naselja i marine s pristaništem.Zemljište oko arheoloških kompleksa bilo je hortikulturnoveoma uspješno riješeno tako da je Červar-Porat1980. go<strong>di</strong>ne postao ogledan primjerak uspješne kulturnoturističkeprezentacije arheološke baštine. Nažalost, eksploatacijomi širenjem marine i neriješenim vlasničkimodnosima u naselju i oko njega u razdoblju od 1980. do1990. go<strong>di</strong>ne postupno je, odlaganjem bro<strong>di</strong>ca i brodskogamaterijala, devastiran arheološki park, a djelomičnoi zapušten neodgovarajućim redovnim održavanjemkonzervirane arheološke baštine i zelenih površina. Iztoga je razvidno da je izuzetno rješenje prezentacije rimskeopekarske peći i uljare obezvrijeđeno iako je bilouspješno uklopljeno u novoizgrađeno naselje i pristaništes marinom, te krajem prošlog stoljeća predstavljaloizuzetan doprinos unaprjeđivanju zaštite i prezentacijeantičkih spomenika Hrvatske.zbornik_31_08.indd 64 31.08.2011. 23:50


Istraženost keramičarskih i opekarskih peći u IstriThe state of research of ceramic and brick kilns in IstriaKristina DžinInstitut društvenih znanosti Ivo PilarCentar za arheologijuMarulićev trg 19/1HR-10000 Zagrebe-mail: kristina.dzin@pu.htnet.hrPrethodno priopćenjePreliminary reportKeramičarsko-opekarska proizvodnja u antičkoj Istri od kraja 19. do sedamdesetih go<strong>di</strong>na 20. stoljeća predpostavljala sena temelju brojnih otkrivenih keramičarskih proizvoda, velikim <strong>di</strong>jelom sa žigovima podrijetlom iz Veneta i šireg područja.Istraživanjem u posljednjim četirima desetljećima potvrđeno je postojanje triju keramičarskih centara: Červar-Porat, Loron iFažana, s istim tipom četverokutnih peći na rebra, s jednim ili dvama ložištima koje su služile za pečenje opeka, amfora i drugihkeramičarskih proizvoda. In<strong>di</strong>rektan dokaz i objavljeni podatci u literaturi ukazuju na postojanje keramičarske peći na ušćurijeke Mirne (Antenal) i na području srednjeg toka iste rijeke pod Buzetom.Ključne riječi: keramičarsko-opekarska proizvodnja, keramičarska ra<strong>di</strong>onica, Červar-Porat, Loron, Fažana, AntenalAt the end of the 19 th century and until the 1970s the ceramic and brick production in ancient Istria had been surmised on thebasis of numerous <strong>di</strong>scovered ceramic products, containing stamps coming from Veneto and the wider area. The excavationscarried out during last four decades confirmed the existence of three centers of ceramic production: Červar-Porat, Loron andFažana, with the same type of rectangular kilns with ribs with one or two stoking chambers, which served for the firing ofbricks, amphorae and other ceramic products. In<strong>di</strong>rect evidence and published data from literature point to the existence of a ceramickiln at the place where the Mirna river meets the sea (Antenal) and on the middle course of the same river below Buzet.Keywords: ceramic and brick production, keramičarska ra<strong>di</strong>onica, Červar-Porat, Loron, Fažana, Antenal1. UvodIstarski poluotok, smješten u sjeverozapadnom <strong>di</strong>jeluJadranskog primorja, duboko uvučen u europsko kopno,svojim položajem, geomorfološkom raznolikošću,klimatskim uvjetima, biljnim pokrovom, vodama i vodenimtokovima omogućio je u antici razvitak specifičnegospodarske grane – proizvodnju izrađevina od glinepočetkom Rimskoga Carstva, za lokalno tržište i potrebe,a u doba razvijenoga Carstva čak i za izvoz u me<strong>di</strong>teranskai alpska područja.O keramičarsko-opekarskoj proizvodnji u antičkojIstri govorilo se tijekom 19. i početkom 20. stoljećaisključivo na temelju zatečenih ostataka izrađevinaodređenih žigovima podrijetlom iz venetskog, ali i širegpodručja.Keramičarska proizvodnja u Istri u antičko doba temeljilase na tra<strong>di</strong>cijskom poznavanju izbora sirovine,pripremanju odgovarajuće smjese i primjeni odgovarajućetehnologije pečenja. Takva proizvodnja obuhvaćala je:izbor sirovine (razne vrste glina), pročišćavanje sirovine,pripremu smjese od gline, pijeska, glinenca i vode, ručnoformiranje dobivene smjese, oblikovanje i sušenjeizrađevine te pečenje i eventualno pokrivanje glazuromuz ponovno pečenje.Susljedno potrebama investitora prilikom suvremenihgradnji provedena su zaštitna arheološka istraživanja(Červar-Porat kod Poreča, Fažana), sustavna istraživanja(Loron) te reambulacija terena i prouka starije literature(Monforno kod Buzeta, Čepić na rijeci Raši, Antenal narijeci Mirni) koji su nam donijeli nove spoznaje zaproučavanje te važne gospodarske grane.2. Lokaliteti keramičarske proizvodnje u IstriS obzirom na poznate zemljopisno-prirodne značajkeIstre, rimske lokalitete na kojima se odvijala keramičarskoopekarskaproizvodnja treba tražiti na području nizina iriječnih udolina flišnog tla paleogenetskog postanka,južnije od poluotoka Savudrije i vapnenačkih pa<strong>di</strong>naĆićarije do Plominskog zaljeva na istoku i fažanskihmorskih lokacija na zapadnoj obali istarskog poluotoka.Na temeljem evidentiranih arheoloških nalaza u 19. i 20.stoljeću, manjih izvještajnih zapisa u arhivima i objavljenimbilješkama, sustavnijih razmatranja i sistematizacijakeramičkih ulomaka amfora i žigova na amforamazbornik_31_08.indd 65 31.08.2011. 23:50


66 Kristina Džini tegulama te nalaze ostataka keramičarskih peći dolazise do saznanja o mogućim lokacijama rimskihkeramičarsko-opekarskih proizvodnih sre<strong>di</strong>šta u Istri ito na sljedećim lokacijama:– Fažana i Valbandon kod Pule– Červar-Porat kod Poreča– Loron kod Poreča– Antenal na ušću Mirne kod Novigrada– Monforno u dolini rijeke Mirne ispod Motovuna– Čepić u dolini rijeke Raše.2.1. Fažana i Valbandon kod PuleJedno od značajnijih proizvodnih keramičarskihsre<strong>di</strong>šta antičke Istre nalazilo se u Fažani kod Pule.Pretpostavljalo se da je u listopadu 1909. go<strong>di</strong>ne tijekomzaštitnog istraživanja na toj lokaciji A. Gnirs naišao i naostatke keramičarske peći (Gnirs 1910: 79-88). Prilikomkopanja kanala za vodovod kroz sre<strong>di</strong>šnje uličice malogribarskog naselja nađena je velika količina ra<strong>di</strong>oničkogotpada ulomaka amfora. Nalaz je doveo do zaključka dase na tome mjestu, ispod temelja kuća i pod pločnikomulice, nalaze ostatci značajnog proizvodnog kompleksaza izradu amfora, a možda i drugih građevinskih elemenata.Iako je A. Gnirs zabilježio samo najosnovnije podatkeu svojem objavljenom izvješću, ipak su se na skicitlorisa naselja mogli uočiti bitni elementi nalaza nanjihovoj osnovi i pretpostaviti postojanje keramičarskogproizvodnog centra (Gnirs 1910: 80; Džin 2006: 55-63).Na sre<strong>di</strong>šnjem trgu sjeveroistočno od župne crkve Gnirsje opisao nalaz kamenog bloka koji je pripadao podloškutijeska za masline ili grožđe, a u jednoj uličici istočnijenaišao je na ostatke zida od velikih opeka formiranih odnepečene gline (<strong>di</strong>menzija 41 x 26,5 cm i debljine 12cm), međusobno povezanih glinom, koje su toplinombile čvrsto sljubljene u jednu cjelinu, što se može identificiratis istraženom zonom tijekom 2008. go<strong>di</strong>ne uUlici žrtava fašizma (Bulić, Koncani Uhač 2009: 285-298). S obzirom na opis i <strong>di</strong>menzije nalaza iz 2006. i2007. go<strong>di</strong>ne u današnjoj ulici 8. marta gotovo se sasigurnošću pretpostavilo da se ra<strong>di</strong>lo o keramičarskomkompleksu s pećima četvrtastoga oblika, s rebrima isre<strong>di</strong>šnjim ložištem u obliku nadsvođenog tunela tipa IIbpo Cumo <strong>di</strong> Caprio (Gnirs 1910: 80, fig. 1a, oznaka E;Bulić, Džin, Koncani Uhač, Paić 2008: 13-14). Tada jekonačno i u suvremenim sustavnim zaštitnimistraživanjima potvrđeno: ”Ono što je mnogo značajnijeod same peći (koja je bila tipa s rebrima na velikojpovršini, ispod kojih se protezalo ložište oblika tunela,sve od opeke) činjenica je da se i danas ispod razinepločnika u uličicama sre<strong>di</strong>šta Fažane prilikom svakog inajmanjeg kopanja nailazi na slojeve otpadnog antičkogkeramičkog materijala” (Matijašić 1998: 381).A. Gnirs je primarno sortirao i podatke o žigovimanađenim u Fažani te je prema tada dostupnim epigrafskimpodatcima zaključio da je ovaj značajnikeramičarsko-opekarski centar bio u vlasništvu GajaLekanija Basa, pripadnika poznate senatorske obitelji,koja je između 11. st. pr. Kr. i 2. st. po Kr. imala nekolikopoznatih konzula (Gnirs 1910: 84-86). U epigrafskomsmislu na ulomcima amfora nađeno je najviše žigovaGaja Lekanija Basa (CLaekB). Na obo<strong>di</strong>ma se ponekadnalaze i žigovi s imenima servilnog podrijetla (npr.Amethysti, Crescentis, Viatoris, Opi i dr.), što upućujena imena radnika koji su oblikovali fažanske amfore.Među nalazima ulomaka amfora prilikom zaštitnihistraživanja 1909. go<strong>di</strong>ne u Fažani je, na rubu jedne amforeposve drugačijeg jajolikog oblika, evidentiran žig stekstom, sasvim drugačijeg jajolikog oblika, žig s tekstomu dvama redovima (M. Aureli Iusti), koji nedvojbenoukazuje na činjenicu da je fažanski keramičarskicentar bio aktivan još početkom 2. stoljeća (Gnirs 1910:86). Do danas takav jajoliki tip amfore nije tipologiziran,ali M. B. Carre smatra da se proizvo<strong>di</strong>o negdje u sjevernojItaliji, tj. u obalnom pojasu cisalpinske Galije (Carre1985: 232-233).Značajno je, također, prilikom analize Gnirsovogizvješća uočiti da je otkriven i jedan kalup gornjeg <strong>di</strong>jelauljanice tipa Firmalampen, što može ukazati načinjenicu da su se u fažanskom keramičarsko-opekarskomproizvodnom sre<strong>di</strong>štu izrađivali i manji uporabnikeramički predmeti (Gnirs 1910: 82). „Sa sigurnošću semože zaključiti da je proizvodnja obuhvaćala i krovneopeke (tegulae), jer su u Puli i na Brijunima pronađeniprimjerci označeni žigovima Laec. ”, kaže R. Matijašić(Gnirs 1910: 85-86; Matijašić 1987: 164-166; 1998:257).Iako je Gnirs u svojem kratkom izvješću pretpostavioda je sirovina za proizvodnju fažanske keramike dopremanasa sjevernog <strong>di</strong>jela zapadne obale Jadrana ili preciznijeiz Italije, isto mišljenje i pretpostavku je veomateško u potpunosti prihvatiti jer se u neposrednoj blizini,dva kilometra južnije, u predjelu Valbandona i danas uzamuljenom dotoku slatke vode nalaze ležišta gline kojasu se mogla i u rimsko doba koristiti za potrebe većekeramičarsko-opekarske ra<strong>di</strong>onice. Upravo na pozicijizbornik_31_08.indd 66 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 67dotoka slatke vode u plitki zaljev Valbandona, između1909. i 1912. go<strong>di</strong>ne, Gnirs je otkrio ostatke dvaju sklopaantičke arhitekture rezidencijalne namjene (Gnirs1911: 159-160). Plitki i zamuljeni zaljev s pomoću dvanasipa pretvoren je u dva gotovo zatvorena ribnjaka ukojima se miješala slatka i slana voda. Na sjevernom<strong>di</strong>jelu obale otkopane su prostorije koje su se otvaraleprema moru i čiji su podovi bili ukrašeni mozaikom raznobojnogkamena (mramor svih boja, alabastar, kvarcit,aragonit, eruptivne stijene). Na južnom <strong>di</strong>jelu obale nalazilesu se građevine s dvama dvroištima s trijemovimai dvjema vodospremama. Zasigurno je ovom rezidencijskom<strong>di</strong>jelu rimske vile, koja je bila u funkciji od 1. dokraja 4. stoljeća, pripadao i keramičarsko-proizvodnikompleks Gaja Lekanija Basa u Fažani, koji se, s obziromna nalaz i tipologiju ostataka keramičkih izrađevina,u proizvodnom smislu datira također od početka l.stoljeća pa sve do početka Vespazijanove vladavine (Manacorda1994: 178-181; Bezeczky 1994: 156-159;Kovačić, Tassaux 2000: 14; Girar<strong>di</strong> Jurkić 2006: 45-52).2.1.2. Červar-Porat kod PorečaSjeverno od Poreča, u razdoblju od 1976. do 1979.go<strong>di</strong>ne, istražen je na južnoj obali zaljeva Červar (Cervera)antički gospodarski kompleks koji se sastojao oddvije arhitektonske cjeline. U jugoistočnom <strong>di</strong>jelu višefaznoggrađevnog kompleksa V. Girar<strong>di</strong> Jurkić otkrila jedobro očuvana rebra i sre<strong>di</strong>šnje ložište keramičarskepeći, a sjeverozapadni <strong>di</strong>o sastojao se od pogona za tiještenjemaslina i proizvodnju ulja (Jurkić 1977: 26-27,76-78; Jurkić Girar<strong>di</strong> 1978: 253-298).Jugoistočni <strong>di</strong>o građevnog kompleksa još tijekomistraživanja ukazivao je na tri arhitektonske faze gradnjei pregradnje, vremenski determinirane sitnim nalazima,kao i osnovnom funkcionalnošću (Jurkić 1981: 84-88;Mlakar 1987: 64; Matijašić 1998: 140-143).Prva najstarija faza i razdoblje izgradnje i korištenjaobjekta iz prve polovice 1. stoljeća određeno je nalazomtriju okruglih šamotnih recipijenata u istočnom prostoruobjekta (B) koji su vjerojatno služili za pročišćavanjegline. U susjednoj prostoriji (A) pronađen je mali plitkičetverokutni bazen (C) <strong>di</strong>menzija 1,3 x 1,4 m, obloženbijelom hidrostatičnom žbukom i popločen žutim opekama.Ove bočne istočne prostorije bile su funkcionalnopovezane s glavnom prostorijom u kojoj se nalazila po<strong>di</strong>gnutakeramičarska peć. Peć je bila smještena unutarčetverokutne prostorije tako da je tunel ložišta (dužine9 m i širine 1 m) s bačvastim svodom bio usmjeren upravcu sjever – jug. U osi ložišta (praefurnium), s južneje strane u zidu bio široki vratni otvor kojim se ulaziloiz predprostora (P) gdje je vejrojatno bilo stovarište drvai odakle se peć ložila. U jugozapadnom <strong>di</strong>jelu glavneprostorije nađeno je složeno više krovnih opeka (tegulae)bez žigova, ali s otiskom dvaju ili triju prstiju po sre<strong>di</strong>ni,a u neposrednoj blizini okruglih recipijenata i nedalekopeći nađeno je pet odbačenih većih grumenova skrućenesivozelenkaste mase determinirane kao <strong>di</strong>o šljake ili troske,nastalih pečenjem i taljenjem mineralnih agregatana visokoj temperaturi (Jurkić 1978: 431-432). U prostorijis recipijentima nađeni su i ulomci tegula sa žigovima:Iuli.Afr, Clod, Ambros (Jurkić Girar<strong>di</strong> 1978: 270,bilj. 14, T. II/15-18).Veličina same keramičarske peći bila je ograničenaostatcima perimetralnih pilastara u okviru kojih je građenatlorisom četvrtasta komora za pečenje. Iz očuvanihostataka nije moglo biti jasno definirano je li zidana komoracijele peći s bačvastim svodom bila stalna (tj. sotvorom na ulazu i mogućnošću punjenja i pražnjenja)ili se razgrađivala, nakon svakog ciklusa pečenja. S obziromna položaj, jačinu i konstrukciju nakošenih zidanihpilastara prema unutrašnjosti peći, može se pretpostavitida je komora za pečenje imala trajnu funkciju i nije seritmički razgrađivala osim u slučajevima potrebe njenekonstrukcijske i funkcionalne obnove. Vanjske <strong>di</strong>menzijekeramičarske peći iznose 9 x 8 m, a unutarnje 7,5 x6,3 mm. Donji <strong>di</strong>o komore imao je devet rebara dužine4 mm, širine 0,3 m, građenih od sivožućkaste opeke (lateres),uobičajene modularne veličine tzv. bipedalnihopeka (40 x 30 x 10 cm) i kamena. Razmak između rebara(širina bočnih kanala) iznosio je 28 – 32 cm. Centralnomse kanalu pod pravim kutem pripajalo devetbočnih kanala širine 28 – 30 cm i dužine 4 m, čije se dnopostupno <strong>di</strong>zalo od razine ložišta prema periferiji peći.Zid glavnoga kanala bio je također konstruiran od opekeklinaste forme pa se tako došlo do formiranog zaobljenogsvoda kanala. Poprečna su rebra građena od opeke kojaje s unutarnje strane bila pravilno i dobro vezana glinenommasom. Uslijed djelovanja visokih temperaturarebra su poprimila zelenkasto-sivu boju (Jurkić 1978:427-438).Na više mjesta uočavala se obloga sloja šamotneamorfne mase koja je opeke sljepljivala i tako formiralaje<strong>di</strong>nstvo cijelog rebra ispod kojeg je bio profiliranpolukružni luk kanala svakog rebra. Ti lukovi u cjelinisu sačinjavali i <strong>di</strong>o glavnoga kanala. Budući je u pravilutakav tip keramičarske peći iznad rebara nosio perfori-zbornik_31_08.indd 67 31.08.2011. 23:50


68 Kristina Džinrane opeke koje su zajedno činile rupičastu rešetku krozkoju je do složenog keramičkog materijala pro<strong>di</strong>rala vatrai toplina, prilikom istraživanja nastojalo se naći <strong>di</strong>jelovetakve rešetke. Međutim, ona je u kasnijoj fazi pregradnjeobjekta i niveliranja peći većim <strong>di</strong>jelom bilaskinuta i uništena. Ipak, prostor između dvaju rebara popovršini na nekoliko je mjesta bio popunjen ulomcimaopeka koje su nekada činile rešetku (Petru 1973).Pretpostavljena <strong>di</strong>menzije rešetke prema površinikanala i rebara, iznosila je 5,4 x 4 m ili ukupno oko 21,6m 2 . Stražnji zid peći s jednim ili čak dvama rebrima je udrugoj, kasnijoj fazi prenamjene objekta bio pregrađenzidom kućnih termi s ložištem i hipokaustom. Dio rebarapeći bio je rušenjem oštećen i vodoravno odrezangotovo do visine unutrašnjeg bačvastog svoda glavnogkanala te je iznad iste nastao dvorišni prostor termalnog<strong>di</strong>jela stambenog objekta.Bačvasta kupola keramičarske peći oslanjala se nazidane pilastre širine 0,8 m koji su bili sidreni dubokoispod razine tlorisne četvrtaste komore i ložišta. Tijekomiskapanja i istraživanja zidna struktura peći od opeke ikamena počela se naglo sušiti i rastakati na suncu pa sepred konzervatore i restauratore postavio težak zadataknjezine restauracije i trajnije prezentacije. Bolje je biloočuvano ziđe peći na južnoj strani, s ložištem (praefurnium).Na temelju površine rešetke červarske keramičarskepeći (21,6 m 2 ) i širine zidova moglo se izračunati približnuzapremninu bačvaste kupole (cca 42 m 3 ) koja jemogla u jednome turnusu primiti i ispeći približno 8-9000krovnih opeka (tegulae), <strong>di</strong>menzija 58 x 43 x 2 cm. Akoje bačvasta kupola peći imala poseban otvor za unošenjekeramičarskog materijala i iznošenje pečenih keramičarskihproizvoda, tada se nakon svakog procesa pečenjakupola nije morala rušiti. Tada su se proizvo<strong>di</strong> moglinakon hlađenja izvući i odnijeti, ložište s rešetkama semoralo odmah dobro očistiti i trebalo je popraviti nastalaoštećenja s unutarnje i vanjske strane. Takav se proces,ako je bio dobro organiziran i ako je keramičarski poluproizvodveć bio osušen i pripremljen za pečenje, mogaokompletirati u roku od sedam do deset dana. Na temeljuove analize može se zaključiti da je červarska keramičarskapeć mogla biti osposobljena za pečenje dva putamjesečno i da je opekarsko-keramičarski proizvodnicentar mogao za to vrijeme proizvesti približno 18 –20000 krovnih opeka ili oko 180 amfora srednje veličine(Girar<strong>di</strong> Jurkić, Džin 2005: 6-9) .Slične keramičarske peći otkrivene su u sjevernojItaliji i u Sloveniji, a već od ranije poznati su i nalazi uOrašju (Bosna i Hercegovina), (Marić 1951: 121-123,sl. 24-27; Smo<strong>di</strong>č 1958: 39-43, T. 2; Šubic 1968: 455-472; Rosada 1974: 295-302).S obzirom na već poznatu tipologiju peći prema njihovuobliku, červarska kramičarska peć pripada tipu II/b,s četvrtastom komorom i jednim kanalom s lukovima(Cuomo Di Caprio 1971: 404-409; Šimić Kanaet 1996:164; Matijašić 1998: 252-255; 1998a: 99-110).Kanal ložišta (praefurnium) imao je oblik tunela (dužine9 m), polukružnog bačvastog svoda, građenog odklinasto oblikovanih opeka. Bio je ukopan 1/3 u zemljutako da mu je tjeme svoda koje je držalo rešetku bilo urazini poda okolnih prostorija. Istraživanje unutrašnjostikanala pokazalo je da je on bio temeljito očišćen nakonposljednjeg pečenja. u popratnog sitnog arheološkogmaterijala pronađenog na početku kanala: keramičkihulomaka posuda, stakla, koštanih igli, brončanog ključa,uljanica i ulomaka krovnih opeka sa žigovima te Tiberijevabrončana novčića, može se smatrati da je červarskikeramičarsko-opekarski proizvodni centar ra<strong>di</strong>o već uprvoj polovici 1. stoljeća od cara Augusta do Nerona(Jurkić Girar<strong>di</strong> 1978: 283-284).Ovaj keramičarsko-opekarski proizvodni centar vjerojatnoje bio u funkciji jednu do dvije generacije kad jekrajem 1. stoljeća transformiran u dvorište i termalni <strong>di</strong>orimske stambeno-proizvodne vile.Tijekom arheoloških iskopavanja i istraživanja, s obziromna nalaz sivo-zelenkaste i svijetložućkaste amorfnemase u okolici keramičarske peći, izvršena je petrografskaanaliza uzoraka koja je po prvi put u Istri dalazanimljive rezultate 1 . Pokazalo se da svjetložućkastatroska iz rebraste kanalice peći predstavlja toplinom pretaljenustijenu pitoklastit tipa tufa tzv. vulkanoklastičnogpodrijetla, što ukazuje da ne potječe iz Istre (Jurkić 1978:432). Drugi rezultat pokazala je skupina od šest uzorakauzetih s čitave površine keramičarsko-opekarskog objekta.Ova sivozelena šupljikasta troska predstavlja silikatnimineral, ali se analizom nije moglo nedvojbeno utvr<strong>di</strong>tije li riječ o izvornoj stijeni ili novoj tvorbi nastalojpod utjecajem visokih temperatura (Jurkić 1978: 432-433).Tijekom arheološkog istraživanja utvrđeno je da jeložište peći s glavnim kanalom bilo u potpunosti očišćeno.Na dnu su pronađeni tragovi vatre. Za dataciju razdobljaprestanka proizvodnje u červarskom opekarskokeramičarskomcentru važni su otkriveni nalazi:oštećena rimska uljanica volutna, zelenkasta staklenaposuda i fini keramički tanjur. Svi se nalazi mogu datiratiu flavijevsko razdoblje, tj. u kraj 1. stoljeća, ili uzbornik_31_08.indd 68 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 69početak 2. stoljeća (Fischbach 1896: 270, T. 7; Menzel1954: sl. 28, 6; Calvi 1968: 115, T. C, 2; Szentleleky1969: T. 82a; Vikić Belančić 1971: 105, T. 6/3; PlesničarGec 1972: T. 24, grob 95, 8 i T. 197, grob 959, 12; Damevska1974: 64, T. 7, 3; Plesničar Gec 1977: T. 1, 14,54).Otkriće tog sekundarnog materijala u ložištu i glavnomkanalu peći značajno je i za dataciju prestanka radakeramičarsko-proizvodnog centra; peć je imala relativnokratku proizvodnu funkciju.Što se tiče vremena izgradnje i početka njezina rada,može se determinirati Neronovim razdobljem vladavine(sre<strong>di</strong>na 1. st. po Kr.); peć je bila u uporabi i proizvo<strong>di</strong>laje keramičarske izrađevine do kraja dominacije Flavijevaca(kraj l. st. po Kr.), (Jurkić Girar<strong>di</strong> 1978: 288).Istom vremenu mogu se pripisati i ostali prostori keramičarsko-opekarskogkompleksa, kao i veliki prostorskla<strong>di</strong>šta.U neposrednoj blizini ovog keramičarsko-opekarskogproizvodnog centra nisu nađene veće količine otpadakaamfora ili tegula te se ne može sa sigurnošću reći koji jetip keramičkih proizvoda bio rađen u peći. V. Girar<strong>di</strong>Jurkić smatra da su se u ovoj peći proizvo<strong>di</strong>le tegule(Jurkić 1978: 286-287).S obzirom na njezinu veličinu, u peći se svakako moglaproizvo<strong>di</strong>ti krovna i podna opeka, ali su se isto takomogle, na rešetkama i specijalnim slaganjem, na visokojtemperaturi proizvo<strong>di</strong>ti i amfore ili slični keramički proizvo<strong>di</strong>.Velika odlagališta keramičkih ulomaka amforanađena su na susjednoj obali Červarskog zaljeva na MonteLoronu, ali bi se odlagalište keramičkog otpadnogmaterijala trebalo tražiti u blizini proizvodnoga centraili najdalje na lokalitetu Fornace, ( Jurkić Girar<strong>di</strong> 1978:265-267, sl. 1, br. 6). Također, u neposrednoj blizini udnu červarskog zaljeva postoje i danas velike naslagegline koja je zasigurno bila osnovna sirovina za proizvodnjukeramičarskih izrađevina u červarskom keramičarsko-opekarskomproizvodnom centru. Posebno trebaukazati na vodu tekućicu (veći potok) koja se ulijeva uČervarski zaljev, muljevitu morsku obalu kao i postojećuoveću „lokvu”. Uz samu obalu zaljeva u podmorjuuočljive su također brojne vrulje žive vode.2.1.3. Loron kod PorečaKrajem 19. stoljeća na sjevernoj strani Červarskogzaljeva C. Gregorutti uočio je velike hrpe keramičkihulomaka i debele slojeve ulomaka amfora za koje je smatraoda su ostatci otpada većeg keramičarsko-opekarskogcentra (Gregorutti 1886: 231). Primarnom sistematizacijomuočen je velik broj ulomaka oboda i grla amforatipa Dressel 6B sa žigovima Kalvije Krispinile (CalviaCrispinilla) te onih s imenima careva Domicijana, Nerve,Trajana i Hadrijana iz kraja 1. i početka 2. stoljeća(Gregorutti 1886: 230; Degrassi 1953: 58-59; Matijašić1994: 38-73; Starac 1995: 146).U novije vrijeme u osobi Kalvije Krispinile, poznateu Rimu za vrijeme vladavine careva Nerona i Vespazijana,pisao je F. Tassaux koji predvo<strong>di</strong> mješovituhrvatsko-francusku arheološku ekipu i od 1994./1995.go<strong>di</strong>ne provo<strong>di</strong> arheološka iskapanja i istraživanja napodručju Lorona (T XXIV, IV), (Tassaux 1984: 203-204;Tassaux 1986: 166) 2 .„Lokalitet u Lorunu nametnuo se svojim značajemšto se prepoznavao već i površinskim pregledom i izraspoloživih podataka. Velike količine ulomaka amfora,od kojih mnogi sa žigovima povijesno potvrđenih osoba,careva i visokih dužnosnika na carskome dvoru i u vrhurimskog društva, nisu mogle ne ukazivati na posebnostovog mjesta za proučavanje gospodarstva antike na sjevernomJadranu” piše R. Matijašić (Matijašić 2000: 3).Prilikom reambulacije terena na Monte Loronu 1975.go<strong>di</strong>ne V. Jurkić pretpostavila je postojanje većeg keramičarsko-proizvodnogcentra na lokaciji podno brežuljkaLoron uključujući postojanje nekropole, ali je smatralada treba s pozornošću ispitati i pretpostavljenukeramičarsku ra<strong>di</strong>onicu na lokaciji nazvanoj Fornace,na kojoj također uočeni tragovi keramičarske proizvodnje(Jurkić Girar<strong>di</strong> 1978: 265-267, sl. 1, br. 4,6).Tijekom iskopavanja na Loronu do sada su pronađenekeramičarske peći koje su samo djelomično istraženei čine <strong>di</strong>o većeg keramičarsko-opekarskog proizvodnogcentra rimske Istre (D’Incà, Kovačić et al. 2008: 151-153). F. Tassaux i R. Matijašić smatraju, s obzirom naveliku količinu nalaza ulomaka raznovrsnog keramičkogmaterijala, da su se na Loronu proizvo<strong>di</strong>le amfore četiristoljeća (od 1. do 5. stoljeća) i da je riječ o jednoj „odnajvećih figulina na području Jadrana”, u kojoj su se uistim keramičarskim pećima pekli, uz amfore, „i drugiproizvo<strong>di</strong>: tegule, cigle, podne ciglice, cijevi za vodu,„tubuli” za zagrijavanje prostorija, pršljenovi za mreže…”,a jedno od iznenađujućih otkrića jest terra sigillata(šalice s pečatom konzula Sisenne i njegova majstoraVenustusa), (Kovačić, Tassaux 2000: 14-15) 3 . Akose na području Lorona proizvo<strong>di</strong>la takva fina keramika,koja zahtijeva poseban proizvodni tretman jer se kvalitetnopeče u keramičarskim pećima pri temperaturi odzbornik_31_08.indd 69 31.08.2011. 23:50


70 Kristina Džin960 do 1100°C, a ne smije nikako doći u do<strong>di</strong>r s <strong>di</strong>momi plinovima izgaranja, tada će se zasigurno u istraživanjimanaići i na visoko funkcionalne keramičarske pećiu okviru specijaliziranijih ra<strong>di</strong>onica (Vernhet 1981: 25-43).Karta 1 Karta Istre s označenim lokalitetima i glavnimantičkim cestovnim pravcimaMap 1 Map of Istria showing the sites and the main ancientcommunications2.1.4. Antenal na ušću Mirne kod NovigradaNa morskoj obali između Novigrada i ušća rijeke Mirne,na rtu Sv. Petra, početkom 20. stoljeća A. Puschiuočio je građevinske ostatke „dviju peći za popločavanje”koji su ukazivali na postojanje dviju većih keramičarskihpeći za proizvodnju opeka u okviru prostranijegrimskog keramičarsko-opekarskog proizvodnog centra.Ovi kratki podatci nalaze se objavljeni 1927. go<strong>di</strong>ne uprilozima B. Benussija za arheološku kartu Istre posvećeniAlbertu Puschiju 4 ,koje je u novije vrijeme, u svojemdjelu o antičkom gospodarstvu Istre, <strong>di</strong>jelom prenio R.Matijašić (Matijašić 1998: 260; 1998a: 101).Niz go<strong>di</strong>na na tom se području nalazio velik kamenolomte je teren u cijelosti uništen eksploatacijom kamenai strojevima za transport i mljevenje (Matijašić1987a: 529). Stoga se teško mogu očekivati bilo kakviočuvani tragovi antičkih građevina i ostatci keramičarskogproizvodnog centra, iako se znalo da je u neposrednojblizini bilo velikih količina ulomaka amfora, krovnihopeka i drugih keramičarskih izrađevina. Pozicija keramičarsko-opekarskogsre<strong>di</strong>šta na ušću rijeke i na obalimora ne začuđuje jer je riječ o idealnom gospodarskostrateškompoložaju s obzirom na velika ležišta gline uneposrednom zaleđu proširenog ušća rijeke, dovoljnojkoličini slatke vode i izuzetno povoljnim kopnenim imorskim prometnim vezama. Stoga je zaista velika šteta– kako smatra i R. Matijašić – što se ne raspolaže stočnijim podatcima prema kojima bi se moglo preciznijerekonstruirati i obrazložiti prostornu rimsku koncepcijura<strong>di</strong>onice za proizvodnju keramičkih izrađevina uAntenalu sadržaj proizvodnje i vrste proizvoda jer je onakvalitetom i količinom proizvoda vjerojatno bila međuvodećim antičkim keramičarsko-opekarskim proizvodnimcentrima u Istri.2.1.5. Monforno u dolini rijeke Mirne ispod MotovunaPrilikom melioracijskih radova u dolini i formiranjanovoga ležišta toka rijeke Mirne ispod Motovuna, uzlijevu obalu rječice – pritoke zvane Botác, a na specijalnimkartama označenea kao Botonega), na široj lokacijitoponima Monforno, ekipa Arheološkog muzeja Istre uPuli tijekom lipnja 1969. go<strong>di</strong>ne naišla je na dotada nepoznatonalazište velikih količina keramičkih ulomaka.Nalazište je locirano oko 2,2 km zapadno od mosta kojimcesta Livade – Motovun prelazi tok rijeke Mirne. U izvješćuB. Baćića 5 govori se da je mehanizacija prilikomradova s masom zemlje izbacila i velike količine ulomakakrovnih opeka (tegulae), imbreksa, amfora, manjihposuda crvene i crne boje, podnih opeka (spicae), poklopacaamfora, debelih ulomaka dolija, četvrtastih cijevihipokausta (tubuli) i <strong>di</strong>jelove drugih keramičkih cijevi.U izbačenome materijalu bilo je i neobrađenoga kamenjavećih <strong>di</strong>menzija koje je moglo potjecati iz neke zidanekonstrukcije. Među sakupljenim keramičkim materijalombilo je i ulomaka crne keramike, komad karboniziranogdrva, željezni nožić i ulomak stakla. Šire područjeduž riječnog vodotoka bilo je pokriveno keramičkimmaterijalom pomiješanim s muljem i zemljom. Nekolikodana kasnije nalazište je obišao Š. Mlakar 6 koji je naišaona ostatke kamene podloge od ploča međusobno povezanihzemljom, a položaj ovih kamenih struktura poklapaose s položajem nalaza keramičkog materijala.Već je Mlakar sugerirao da bi se na ovoj obalnoj lokacijirimske plovne rijeke Mirne (Ningus fl .) mogaonalaziti veći keramičarsko-opekarski proizvodni centarzbornik_31_08.indd 70 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 71s keramičarskim pećima i skla<strong>di</strong>štima odakle se plovnimriječnim i kopnenim putem veoma lako moglo <strong>di</strong>stribuiratiproizvode. Nažalost, nakon ovih spora<strong>di</strong>čnih nalazaiz 1969. go<strong>di</strong>ne i reambulacije 1988. go<strong>di</strong>ne, iako je –motrišta sam – riječ o veoma značajnom arheološkomlokalitetu na kojemu se odvijala keramičarsko-opekarskaproizvodnja, do danas se na ovom području nije izvršilonikakvo sondažno istraživanje ra<strong>di</strong> utvrđivanja položajakeramičarskih proizvodnih objekata (Matijašić 1989:116, bilj. 9). Manje je vjerojatno da se isti nalaze nabližim pa<strong>di</strong>nama koje se s juga spuštaju prema rijeci, aiznad kojih je Dolžanov vrh (Monte Dolzan) na kojemusu, među ulomcima keramike i tegula, 1963. go<strong>di</strong>ne uočenigrađevinski ostatci antičke ruralne arhitekture. 7Posebno je značajno da je u proljeće 1988. go<strong>di</strong>ne R.Matijašić naišao na novu koncentraciju keramičkih ulomakaoko 500 metara udaljenu od mosta na cesti Livade– Motovun uz novi tok rijeke Mirne. Tom je prigodomotkrio „karakteristične koma<strong>di</strong>će prepečene amorfnegline” te ulomak amorfne staklaste šljake, koji nedvojbenogovori da potječe iz neke keramičarske peći kojaje u rimsko doba ra<strong>di</strong>la u neposrednoj blizini nalazišta(Matijašić 1989: 116).Ovaj nam podatak dopušta zaključak da su se na širojlokaciji Monforno na rijeci Mirni podno Motovuna zasigurnonalazili rimski keramičarsko-opekarski proizvodnicentri (ra<strong>di</strong>onice) gotovo u sustavnom nizu jernalaz velikih količina otpadaka pečene keramike i prepečeneamorfne gline nedvojbeno ukazuje na postojanjeviše keramičarskih peći raznih oblika i kapaciteta. Ovajzaključak se podupire i in<strong>di</strong>kativni obližnji toponimMonforno (Brdo keramičarske peći) tj. „Mons fornax”.„U prilog tezi o ra<strong>di</strong>onici keramičkih proizvoda ostajusamo dvije činjenice … područje bogato glinom, i spomenutitoponim Monforno, koji bi mogao ukazivati napostojanje peći (?)” (Matijašić 1998: 261-262).U svakom slučaju u ovom <strong>di</strong>jelu rijeke Mirne postojalisu u antičko doba dobri uvjeti za keramičarsko-opekarskuproizvodnju, jer ne treba zanemariti prometniznačaj rijeke koja je bila plovna, što je također značajnoza odabir mjesta gradnje keramičarskog proizvodnogcentra.Opisane lokacije keramičarske proizvodnje značajnesu i po nalazu žigova na tegulama iz doline rijeke Mirnekoje nose otisnut natpis: Man.Acil.Glab. tj. Manije AcilijeGlabrije (Manius Acilius Glabrio). Već je od ranijepoznat ovaj žig na krovnim opekama nađenim u Istri, apripisuje se pripadniku senatorske obitelji (Acilii). Jednismatraju da žig na nađenim tegulama pripada ManijuAciliju Glabriju koji je bio konzul 91. go<strong>di</strong>ne, a drugismatraju da se ra<strong>di</strong> o njegovu ocu koji je istu dužnostobnašao ranije, tj. 54. go<strong>di</strong>ne (Gregorutti 1886: 235; Tassaux1984: 216; Matijašić 1987a: 528).U svakom slučaju žigovi na tegulama iz doline rijekeMirne bili su otisnuti u razdoblju od druge polovice 1.stoljeća do sre<strong>di</strong>ne 2. stoljeća.2.1.6. Čepić u dolini rijeke RašeU dolini rijeke Raše, između Kršana i Čepića, na pa<strong>di</strong>nijezera, sre<strong>di</strong>nom 19. stoljeća P. Kandler otkrio je„mnoge ulomke tegula i kanalica” 8 .Veliki <strong>di</strong>o keramičarskihfragmenata bio je svijetložute boje, a ostali subili crvene boje raznih formi i veličina te se smatralo dase ra<strong>di</strong> o deponiju keramičkog materijala iz različitihrazdoblja (Matijašić 1993: 129). Poneki primjerci imalisu na sebi otiske žigova i razna slova. P. Kandler navo<strong>di</strong>da je na jednom primjerku pročitao slovo S, što bi mogloodgovarati žigu SOLONAS već poznatom na Labinštini,a tri ostala sačuvana primjerka su za njega novi podatci:slovo N na jednom fragmentu, C ili G i BR manjih <strong>di</strong>menzijaslova i forme žiga na drugom, fragmentu i APna trećem fragmentu na kraju žiga (Kandler 1855: 275-278).To su: slovo N na jednom fragmentu, C ili G i BRmanjih slova i forme žiga na drugom, te na trećem APna kraju žiga (Kandler 1855: 275-278).Ovi podatci P. Kandlera izuzetno su značajni iako suveoma oskudni i ne omogućuju točnu lokaciju nalaza.Zasigurno je na području vodotoka rijeke Raše u antičkodoba, s obzirom na pogodan položaj, bilo formirano višemanjih keramičarskih ra<strong>di</strong>onica ili većih proizvodnihcentara, ali oni sve do danas nisu detaljnije rekognosciraniniti istraživani. Područje je bogato glinenim slojevima,okruženo je šumama, i bogato vodom potrebnomza keramičarsku proizvodnju. S obzirom da je na <strong>di</strong>jeluvodotoka bilo močvarno tlo i da je postojalo jezero, kojeje isušeno između dvaju svjetskih ratova, može se pretpostavitida keramičarske ra<strong>di</strong>onice treba tražiti na obalamaranijeg jezera, gdje je vjerojatno bila i lokacijaKandlerova nalaza. Pretpostavlja se da se vjerojatno nijera<strong>di</strong>lo o skla<strong>di</strong>šnom deponiju keramičkog materijala, većo poznatim gomilama otpadnog materijala (škart) keramičarskihra<strong>di</strong>onica koji je u rimskom građevinarstvuupotrebljavan i kao dobar građevinski materijal za nasipavanje.zbornik_31_08.indd 71 31.08.2011. 23:50


72 Kristina Džin3. ZaključakNa temelju iznešenih i analiziranih podataka o opekarsko-keramičarskimsre<strong>di</strong>štima u Istri u rimsko dobamože se utvr<strong>di</strong>ti intenzitet proizvodnje kvalitetnih keramičkihizrađevina, amfora i krovnih opeka u vlastitimproizvodnim centrima i ocijeniti njihovo visoko pozicioniranomjesto vrjednovanih proizvoda na područjuItalije i u provincijama Rimskoga Carstva: Noriku, CisalpinskojGaliji i Panoniji te sjevernoj Africi. Keramičkiproizvodni centri u Fažani, Červar-Portu i Loronu, kao<strong>di</strong>jelovi konzulskih, senatorskih i kasnije carskih posjed,agovore o značajnoj ulozi zemljišnih i proizvodnih vrijednostiantičke Istre u gospodarstvu Rimskoga Carstvaod početka 1. do kraja 3. stoljeća.Do sada je u cijelosti istražena peć u Červar-Portu kaoi djelomično istraženi keramičarsko-opekarski centri uLoronu i Fažani tipološki su određeni kao peći tipa IIbpo Cumo <strong>di</strong> Caprio koja se u Istri, prema prvoj cjelovitoistraženoj peći, naziva i Tip Červar. Zajednička karakteristikaovih peći je i u načinu loženja i goriva koje serabilo. U Istri se rabio kompost masline, drvo ili ugljenkojih ima u izobilju u okolici. Do konačnih istraživanja,za ostale analizirane lokacije teško je ustvr<strong>di</strong>ti što seproizvo<strong>di</strong>lo, kako su izgledale peći i kojim su gospodarskimkompleksima pripadale.Bilješke:1Analizu uzoraka proveo je Institut za geološka istraživanja uZagrebu (dr. sc. Biserka Šćavničar).2Istraživanje se provo<strong>di</strong> u okviru hrvatsko-francuskog projekta natemu proizvodnje ulja i vina u rimsko doba na tlu Istre.3Matijašić 2000: 3: „… radovi sljedećih go<strong>di</strong>na tek moraju doći donajvažnijeg, do samih peći u kojima su se pekle Kalvijine amforei Sisennino fino stolno posuđe”.4Benussi 1927: 258 u prilogu kaže: „…tracce <strong>di</strong> mura d’epocaromana, avanzi <strong>di</strong> fondazione in calcestruzzo, rottami <strong>di</strong> embrici,coppi, anfore, pietre lavorate a sagoma che accennano all’esistenzad’una grande fabricca: vi sarebbero pure state trovate due fornacida laterizio… Il poco che ancora resta accenna ad una grande fatoriacoi relativi e<strong>di</strong>fici: fullonica, spremitura <strong>di</strong> olio, figulina.”5Vi<strong>di</strong> izvješće u pismohrani Arheološkog muzeja Istre u Puli: B.Baćić, br. 537, od 6. 6. 1969.6Vi<strong>di</strong> izvješće u pismohrani Arheološkog muzeja Istre u Puli: Š.Mlakar, br. 540, od 13. 6. 1969. Očevidu na terenu prisustvovalaje i V. Girar<strong>di</strong> Jurkić koja je sakupila na obali vodotoka tegule sažigom Acil.Glab.7Vi<strong>di</strong> izvješće u pismohrani Arheološkog muzeja Istre u Puli: B.Baćić, br. 525 od 20. 9. 1963.8Kandler 1849: 237 kaže: „…moltissimi frammenti <strong>di</strong> tegule e <strong>di</strong>embrici”.Literatura:Benussi, B., 1928, Delle annotazioni <strong>di</strong> Alberto Puschi per la Cartaarcheologica dell’Istria. Archeografo Triestino 42, 243-292.Bezeczky, T., 1994, Amphorenfunde vom Magdalensberg und ausPannonien. Kärntner Museumsschriften 74, ArchäologischenForschungen zu den Grabungen auf dem Magdalensberg 12, 1-195.Klagenfurt.Bulić, D., Džin, K., Koncani Uhač, I., Paić, A., 2008, Fažana ispodpločnika / Sotto il lastricato <strong>di</strong> Fasana, Katalozi Arheološkog muzejaIstre 74. Pula.Bulić, D., Koncani Uhač, I., 2009, Keramička ra<strong>di</strong>onica u Fažani,rezultati istraživanja 2007-2009. go<strong>di</strong>ne. Histria antiqua 17, 285-298.Calvi, M. C., 1968, I vetri Romani del Museo <strong>di</strong> Aquileia. Aquileia.Carre, M. B., 1985, Les amphores de la Cisalpine et de l’Adriatiqueau début de l’Empire. Mélanges de l’École Française de Rome 97.1,207-245.Cuomo <strong>di</strong> Caprio, N., 1971, Proposta <strong>di</strong> classificazione delle fornaciper ceramica e laterizi nell’area italiana, dalla preistoria a tuttal’epoca romana. Sibrium 11, 371-464.D’Incà, C., Kovačić, V., Marchiori, A., Marion, Y., Rousse, C., Tassaux,F., Zabeo, M., 2008, Loron-Lorun, Parenzo-Poreč, Istria. Una villamaritima nell’agro parentino: la campagna <strong>di</strong> ricerca. Histria antiqua16, 147-160.Fischbach, O., 1896, Römische Lampen aus Poetovio. Mitteilungendes historischen Vereins für Steiermark 44, 3-64.Girar<strong>di</strong> Jurkić, V., Džin, K., 2005, Rimska gospodarska vila u ČervarPortu kod Poreča / Roman villa rustica in Červar near Poreč. KataloziArheološkog muzeja Istre 67, 4-21.Girar<strong>di</strong> Jurkić, V., 2006, Rimski kompleks maritimne vile u Valbandonu(Fažana). Fažanski libar 1, 45-53.Gnirs, A., 1911, Forschungen in Istrien: I. Grabungen im Gebiet derantiken Herrschaftvilla von Val Bandon, II. Funde aus dem Gebietder Stadt Pola, III. Grabungen auf dem Scolio S. Caterina bei Pola.Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen Instituts 14, 155-196.Gnirs, A., 1910, Eine römische Tonwarenfasbrik in Fasana bei Pola.Jahrbuch für Altertumskunde IV, 79-88.Gregorutti, C., 1886, La figulina imperiale Pansiana <strong>di</strong> Aquileia e iprodotti fittili dell’Istria. Atti e memorie della Società istriana <strong>di</strong><strong>Archeologia</strong> e Storia Patria 2, 219-253.Damevska, V., 1974, Pregled tipova staklenog posuđa iz italskih,galskih, me<strong>di</strong>teranskih i porajnskih ra<strong>di</strong>onica na području Hrvatskeu doba rimskog carstva. Arheološki Vestnik XXV, 62-87.Degrassi, A., 1962, Aquileia e l’Istria in età romana. Scritti vari <strong>di</strong>Antichità 2, 951-979.Džin, K., 2006, Antički keramičarski centar u Fažani, Fažanski libar1, 55-63.Jurkić, V., 1977, Rimska gospodarska vila u Červar Portu kod Poreča/ La villa rustica romana a Cervera-Porto presso Parenzo. Materijali,Povijesno društvo Istre I, 25-26, 76-78.Jurkić-Girar<strong>di</strong>, V., 1978, Scavi in una parte della villa rustica romanaa Cervera Porto presso Parenzo, I, Campagne 1976-1978. Atti,Centro <strong>di</strong> ricerche storiche IX, Rovigno-Trieste 1978-1979, 263-298.Jurkić, V., 1978, Rezultati paleontološko-petrografske analize uzorakas lokaliteta rimske gospodarske vile u Červaru. Jadranski zbornikX, 427-438.zbornik_31_08.indd 72 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 73Jurkić, V., 1981, Građevinski kontinuitet rimskih gospodarskih vila uzapadnoj Istri od antike do bizantskog doba. Histria Historica 4/2,77-104.Kandler, P., 1855, In<strong>di</strong>cazioni per riconoscere le cose storiche delLitorale. Trieste.Kovačić, V., Tassaux, F., 2000, Od masline do amfore / Dall’olivoall’anfora. Mala biblioteka Zavičajnog muzeja Poreštine 5. Poreč.Manacorda, D., 1994, A proposito delle anfore della Pannonia romana:appunti e reflesioni. U: La Pannonia e l’Impero Romano. Annuariodell’Accademia d’Ungheria, 177-191. Roma.Marić, R., 1951, Iskopavanje na Orašju. Prethodni izvještaj o radovina1948. i 1949. go<strong>di</strong>ne. Starinar 2, 113-133.Matijašić, R., 1987, Vecchi e nuovi rinvenimenti <strong>di</strong> tegole con bolo <strong>di</strong>fabbrica in Istria (I – Istria meri<strong>di</strong>onale). Arheološki Vestnik 38,161-175.Matijašić, R., 1987, La produzione ed il commercio <strong>di</strong> tegole adAquileia. U: Vita sociale, artistica e commerciale <strong>di</strong> AquileiaRomana. Antichita’ Altoadriatiche, Atti delle Settimane <strong>di</strong> Stu<strong>di</strong>aquileiesi 29, 495-531. U<strong>di</strong>ne.Matijašić, R., 1989, Rimske krovne opeke s ra<strong>di</strong>oničkim žigovima napodručju sjeverne Liburnije. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva13, 61-71.Matijašić, R., 1993, Lo stu<strong>di</strong>o dei bolli laterizi romani in Istria dal ‘700ad oggi. U: I laterizi <strong>di</strong> eta’ romana nell’area nordadriatica,Cataloghi e monografi e archeologiche dei Civici musei <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne 3.U<strong>di</strong>ne.Matijašić, R., 1994, Vecchi e nuovi rinvenimenti <strong>di</strong> tegole con bollo<strong>di</strong> fabbrica in Istria (II – Istria occidentale). Histria Archaeologica24-25, 37-73.Matijašić, R., 1998, Gospodarstvo antičke Istre. Pula.Matijašić, R., 1998, I bolli laterizi dell’area istriana. U: Le fornaciromane, produzione <strong>di</strong> anfore e laterizi con marchi <strong>di</strong> fabbrica nellCispadana orientale e nell’Alto Adriatico, Atti delle giornateInternazionali <strong>di</strong> stu<strong>di</strong>o, 97-105.Matijašić, R., 2000, Predgovor / Prefazione, U: Kovačić, Tassaux 2000.Poreč.Menzel, H., 1954, Antiken Lampen in Römisch-GermanischenZentralmuseum zu Mainz. Mainz.Mlakar, Š. 1987, Rimski građevinski kompleksi i interijeri rimskih vilana Poreštini. Porečki zbornik 2, 57-65.Petru, P., 1973, Proizvodnja lončenine v rimski dobi. U: Rimskakeramika v Sloveniji, katalog izložbe. Ljubljana.Plesničar-Gec, LJ., 1972, Severno emonsko grobišče / The northenNecropolis of Emona, Catalogi et monographie. Ljubljana.Plesničar-Gec, LJ., 1977, Keramika emonskih nekropol / The Potteryof Emona Necropolises. Ljubljana.Rosada, G., 1974, Una fornace romana presso Sumago (VE). Aquileianostra 45-46.Smo<strong>di</strong>č, A., 1958, Dve rimski keramični peči iz Ptuja. ArheološkiVestnik 9-10/1, 39-45.Starac, A., 1995, Morfologija sjevernojadranskih amfora: primjeri izIstre. Diadora 16-17, 135-162.Szentleleky, T., 1969, Ancient Lamps. Amsterdam.Šimić Kanaet, Z., 1996, Razvoj lončarskih peći i tehnologije pečenjana prapovijesnim i antičkim primjerima. Opuscula Archeologica20, 151-177.Šubic, Z., 1968, Kompleks rimskih opekarskih peči v Ptuju. ArheološkiVestnik 19, 455-472.Tassaux, F., 1984, L’implantation territoriale des grandes famillesd’Istrie sous le Haut-Empire romain. U: Problemi storici edarcheologici dell’Italia nordorientale e delle regioni limitrofe dallapreistoria al me<strong>di</strong>oevo, Atti dei Civici Musei <strong>di</strong> Storia ed Arte <strong>di</strong>Trieste 13.2, 193-229. Trieste.Tassaux, F., 1986, La population et la société de Parentium. U: AntichitàAltoadriatiche, Atti delle Settimane <strong>di</strong> Stu<strong>di</strong> aquileiesi 28, 157-182.Vernhet, A., 1981, Un four de la Graufesenque (Aveyron): la cuissondes vases sigillés. Gallia 39.1, 25-43.Vikić-Belančić, B., 1971, Antičke svjetiljke u Arheološkom muzeju uZagreb. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 5, 49-70.zbornik_31_08.indd 73 31.08.2011. 23:50


74 Kristina DžinSummaryState of research on ceramic and brick kilns in IstriaThe geographic position of Istria, deeply recessed intothe European continent, due to its location, geomorphological<strong>di</strong>versity, climatic con<strong>di</strong>tions, plant cover, watersources and water courses, offered good con<strong>di</strong>tions inantiquity for the development of a specific branch ofeconomy – production of clay artefacts, during the earlyEmpire for the local market and in the advanced Imperialperiod even for exports to the Me<strong>di</strong>terranean andAlpine areas.During the 19th cent. and at the beginning of the 20thcentury, the Roman production of ceramics and bricksin Istria was <strong>di</strong>scussed only on the basis of the encounteredfinds of artefacts determined by stamps, partly fromVeneto and partly from the wider area.Ancient ceramics production in Istria was based onthe tra<strong>di</strong>tional knowledge of raw materials, preparationof appropriate mixture and application of appropriatefiring technology. Such production included: the choiceand refinement of raw materials (various types of clay),preparation of the mixture of clay, sand, feldspar andwater, manual moul<strong>di</strong>ng of the obtained mixture, moul<strong>di</strong>ngand drying of the artefact, firing and, when necessary,glazing, followed by a repeated firing.Accor<strong>di</strong>ng to the need of investors in constructionworks, various archaeological investigations were carriedout—salvage investigations (Červar Porat near Poreč,Fažana), systematic ones (Loron), as well as new visitsand surveys of sites, coupled with a study of older literature(Monforno near Buzet, Čepić on the Raša river,Antenal on the Mirna river)—which yielded new knowledgein the study of this important branch of economy.This knowledge allows us to determine the intensity ofproduction of quality ceramic artefacts, amphorae androof tiles, in separate production centres, as well as toevaluate their high position among the products in Italyor in other provinces of the Roman Empire: Noricum,Cisalpine Gaul and Pannonia, as well as northern Africa.Ceramic production centres in Fažana, Červar Porat an<strong>di</strong>n Loron, as parts of consular, senatorial and, later, Imperialestates, speak of the important role of the geographicand productive assets of ancient Istria in the economyof the Roman Empire from the beginning of the 1st cent.until the end of the 3rd century.The completely investigated kiln in Červar Porat, aswell as the partially investigated ceramic and brickmakingcentres in Loron and Fažana, all belong to thesame type – Cuomo <strong>di</strong> Caprio type IIb kiln, also knownas the Červar type, after the first completely investigatedkiln in Istria. These kilns have in common the methodof stoking and the fuel used – in Istria this was olivecompost, or timber and charcoal, found in abundance inthe neighbourhood.In the case of other analyzed sites, until they havebeen excavated it would be <strong>di</strong>fficult to ascertain whichartefacts were produced there and what the kilns lookedlike, as well as to which economic complex they belonged.zbornik_31_08.indd 74 31.08.2011. 23:50


Il sito <strong>di</strong> Loron (Istria, Croazia).L’organizzazione del complesso produttivoNalazište Lorun (Istra, Hrvatska).Organizacija proizvodnog kompleksaCorinne RousseEcole française de RomeUniversité de Provence - Centre Camille JullianMMSH - 5, rue du Château de l’HorlogeF-13094 Aix en Provence Cedex 2e-mail: corinne.rousse@gmail.com, rousse@mmsh.univ-aix.frIzvorni znanstveni radArticolo originale scientificoIl complesso artigianale <strong>di</strong> Loron, nel comune <strong>di</strong> Tar-Vabriga, corrisponde ad un insieme fuori norma costruito d’un sol gettoverso il 10 d. C., sulla riva del mare. Fin dall’inizio, questo complesso ha una vocazione produttiva centrata sull’olio ed ilvino e sulla fabbricazione delle anfore. L’analisi del modulo orientale rivela un’organizzazione particolarmente ben pianificatadell’atelier, con i suoi forni e e<strong>di</strong>fici <strong>di</strong> stoccaggio ripartiti attorno ad un vasto cortile centrale. L’approvvigionamento <strong>di</strong>acqua, necessaria per il trattamento dell’argilla e alla fabbricazione delle ceramiche, è assicurato da una grande riserva dotata<strong>di</strong> una fontana, collocato nell’angolo nord-ovest della corte. La presenza <strong>di</strong> questa struttura inconsueta pone l’accento sugliinvestimenti effettuati per favorire una produzione su grande scala all’interno dell’atelier. L’organizzazione delle attivitàproduttive, stabilita già al momento della costruzione del complesso a fini <strong>di</strong> red<strong>di</strong>tività, si è rivelata particolarmente funzionalepoiché la pianta d’insieme dell’atelier s’è conservata, senza gran<strong>di</strong> mo<strong>di</strong>fiche, durante tutta la fase <strong>di</strong> sfruttamento, vale a <strong>di</strong>redal I sec. al IV sec. d. C.Parole chiave: Loron, fornace, figlina, struttura idraulica, anforeRa<strong>di</strong>onički kompleks Lorun (Tar-Vabriga, Hrvatska) neuobičajeni je pogon, izgrađen u jednom dahu na morskoj obali oko10. g. po Kr. Od samoga početka kompleks je bio usmjeren na proizvodnju ulja i vina te na izradu amfora. Analiza njegovaistočnog <strong>di</strong>jela ukazuje na dobro planiranu organizaciju ra<strong>di</strong>onice, čije su peći i skla<strong>di</strong>šta smješteni oko prostranog sre<strong>di</strong>šnjegdvorišta. Opskrba vodom, neophodnom za pripremu gline i proizvodnju keramike, bili je osigurana iz velikog rezervoaraopremljenog fontanom, smještenog u sjeverozapadnom kutu dvorišta. Prisutnost ove atipične strukture naglašava činjenicu daje riječ o velikoj investiciji kako bi se u sklopu ra<strong>di</strong>onice mogla odvijati proizvodnja velikih razmjera. Organizacija proizvodnihaktivnosti, utvrđena ra<strong>di</strong> rentabilnosti već u trenutku izgradnje kompleksa, pokazala se naročito funkcionalnom jer je osnovniplan ra<strong>di</strong>onice zadržan bez većih promjena tijekom čitavog razdoblja njezina korištenja, tj. od 1. do 4. st. po Kr.Ključne riječi: Lorun, keramičarska peć, fi glina, vodoopskrba, amfora1. L’atelier <strong>di</strong> Loron: un complesso <strong>di</strong> produzionefuori norma sul litorale istrianoIl complesso artigianale <strong>di</strong> Loron, nel comune <strong>di</strong> Tar-Vabriga, corrisponde ad un insieme fuori norma costruitod’un sol getto verso il 10 d. C., sulla riva del mare. Findall’inizio, questo complesso ha una vocazione produttivacentrata sull’olio ed il vino e sulla fabbricazione delleanfore. 1 Per le sue <strong>di</strong>mensioni e la quantità <strong>di</strong> materialeritrovato, Loron è uno dei più gran<strong>di</strong> atelier conosciutidell’Adriatico romano. 2 Grazie ai bolli su Dressel 6B(più <strong>di</strong> 1800), sappiamo che apparteneva a dei membriimportanti dell’or<strong>di</strong>ne senatoriale, come Sisenna StatiliusTaurus, figlio cadetto del grande Statilius Taurus, amicod’Augusto, e più tar<strong>di</strong>, <strong>di</strong> Calvia Crispinilla, magistralibi<strong>di</strong>num Neronis. 3 A partire da Domiziano, Loron<strong>di</strong>venterà una vasta proprietà imperiale. 4La pianta d’insieme mostra un grande e<strong>di</strong>ficio, lungo171 m, <strong>di</strong>viso in due moduli da una rampa nord-sud,larga 5,80 m, che conduce al mare (Fig. 1). Il modulooccidentale è poco noto, ad eccezione <strong>di</strong> un quartiereservile scoperto in prossimità della costa. Il moduloorientale si organizza attorno a due terrazze, su terrenoroccioso in <strong>di</strong>scesa verso il mare. La terrazza inferioreospita delle cantine affacciate <strong>di</strong>rettamente sul mare. Illimite nord è costituito da un’ampia strada parallela allacosta. L’atelier <strong>di</strong> produzione delle anfore occupa laterrazza superiore : tre e<strong>di</strong>fici sono <strong>di</strong>sposti ad U attornoad una vasta corte centrale, occupata nell’angolo nordovestda una grande riserva d’acqua. 5 Lo stato <strong>di</strong>conservazione eccezionale del complesso rivelaun’organizzazione particolarmente ben pianificata delleattività produttive, prevista già dall’inizio in un’ottica <strong>di</strong>ricerca <strong>di</strong> red<strong>di</strong>tività. 6zbornik_31_08.indd 75 31.08.2011. 23:50


76 Corinne RousseFig. 1 Planimetria del complesso artigianale <strong>di</strong> Loron (planimétria A. Scarpa, aggiornata da A. Marchiori e C. Rousse)Sl. 1 Nacrt obrtničkog kompleksa u Lorunu (izrada nacrta: A. Scarpa; dopuna: A. Marchiori i C. Rousse)2. L’organizzazione degli spazi <strong>di</strong> cotturaall’interno dell’atelierL’atelier delle anfore occupa una superficie <strong>di</strong> 4600m², <strong>di</strong> cui un terzo corrisponde ad una vasta corte aperta(44 x 31 m), contornata da tre serie <strong>di</strong> e<strong>di</strong>fici (Fig. 2).L’ala nord, meglio nota, presenta al centro un grandespazio de<strong>di</strong>cato ai forni per le anfore. 7 Questi fornioccupano probabilmente la totalità dell’ambiente 45,secondo un allineamento pianificato come ha mostratolo scavo <strong>di</strong> due gran<strong>di</strong> strutture rettangolari nella metàorientale <strong>di</strong> questo ambiente. 8 L’ala orientale presenta unaltro spazio de<strong>di</strong>cato alla cottura delle ceramiche(ambiente 36), con delle strutture <strong>di</strong> <strong>di</strong>mensioni piùmodeste, che corrispondono a un’organizzazioneproduttiva <strong>di</strong>fferente (lucerne, ceramiche da cucina epiccoli oggetti).2.1. Lo stoccaggio delle anfore prima e dopo lacotturaLa caratterizzazione dei due vasti spazi simmetriciche attorniano, nell’e<strong>di</strong>ficio nord, l’ambiente destinatoalla cottura delle anfore permette <strong>di</strong> precisarel’organizzazione delle attività <strong>di</strong> produzione all’internodell’atelier. Si tratta <strong>di</strong> due ambienti voltati a<strong>di</strong>bitiall’essicazione e allo stoccaggio delle anfore, prima edopo la cottura. Lo stu<strong>di</strong>o realizzato nell’ambienteoccidentale (ambiente 48) rivela una <strong>di</strong>visione in trenavate longitu<strong>di</strong>nali, delimitate da due file <strong>di</strong> pilastri aiquali corrispondono delle lesene lungo il muro estdell’ambiente. 9 Queste strutture, benché molto <strong>di</strong>strutte,ci permettono in ogni modo <strong>di</strong> restituire una tettoia, unastruttura sovente utilizzata sui siti <strong>di</strong> produzione delleceramiche. Lo scavo non ha permesso <strong>di</strong> in<strong>di</strong>viduare illimite occidentale dell’essicatoio. Tuttavia i dati ottenutidalla prospezione geofisica suggeriscono che il limiteoccidentale della tettoia occupa tutta l’estremità ovestdell’e<strong>di</strong>ficio nord, ovvero una superficie <strong>di</strong> 500 m².Un’organizzazione simile è stata riconosciuta ad est(ambiente 49), con la presenza <strong>di</strong> pilastri e le corrispondentibasi <strong>di</strong> lesene (Fig. 3).I soli accessi tra l’e<strong>di</strong>ficio Nord e la corte si situano alivello dello spazio centrale che accoglie i forni. Lacircolazione all’interno dell’e<strong>di</strong>ficio è in<strong>di</strong>cata da unaserie <strong>di</strong> soglie ben conservate situate lungo un asse estovestnella parte nord dell’e<strong>di</strong>ficio (Fig. 2). Gli essicatoierano collegati <strong>di</strong>rettamente alle strutture <strong>di</strong> cottura. Inassenza d’apertura nel muro nord, muro che sottolineail perimetro del complesso, la carica dei forni e lostoccaggio delle anfore sembrano essersi limitati ad unacircolazione interna. Resta da comprendere la funzone<strong>di</strong> un lungo corridoio, senza collegameni con il cortile,che separa l’essicatoio occidentale dallo spazio riservatozbornik_31_08.indd 76 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 77Fig. 2 Planimetria della figlina, con l’asse <strong>di</strong> circolazione all’interno dell’e<strong>di</strong>ficio nord, in<strong>di</strong>cato dalla presenza <strong>di</strong> soglieconservate nell’ambiente 46 e 49 (CAO C. Rousse)Sl. 2 Nacrt fi gline s označenom osi cirkuliranja unutar sjeverne zgrade na koju ukazuju pragovi očuvani u prostorima 46 i49 (CAO C. Rousse)ai forni: l’assenza <strong>di</strong> sistemazioni non ci permette <strong>di</strong>precisare se questo spazio serviva per lo stoccaggio delleanfore, per la preparazione delle cotture oppure allamanutenzione dei forni.2.2. Una necessità : la <strong>di</strong>sponibilità d’acquaLo stu<strong>di</strong>o del settore occidentale del cortile ci hapermesso <strong>di</strong> mettere in luce un’importante strutturaidraulica destinata ad assicurare l’alimentazionedell’acqua dell’atelier. 10 La produzione delle ceramicherichiedeva, in effetti, un importante consumo d’acqua,utilizzata per mescolare e lavorare l’argilla, e perfabbricare i contenitori. In assenza <strong>di</strong> un accesso <strong>di</strong>rettoall’acqua dolce, la costruzione <strong>di</strong> una vasta riservaartificiale ha permesso <strong>di</strong> rispondere ai bisogni <strong>di</strong> unagrande attività <strong>di</strong> produzione (Fig. 4). L’impianto <strong>di</strong>questa vasta struttura idraulica si situa nell’imme<strong>di</strong>ataprossimità imme<strong>di</strong>ata degli accessi ai forni principali(ambiente 45), che presentavano sempre un forte rischiod’incen<strong>di</strong>o.La riserva d’acqua si presenta come un vasto bacinorettangolare a cielo aperto, lungo 14,3 m e largo 10,33m (Fig. 5). Questa riserva occupa all’incirca 1/6 dellasuperficie della corte, per un volume d’acqua stimato più<strong>di</strong> 120 m 3 . 11 I muri, larghi 70 cm, sono rinforzatiall’interno da spesse guarnizioni <strong>di</strong> malta idraulica (40cm <strong>di</strong> larghezza), che assicurano la tenuta stagna dellastruttura e che rinforzano anche le parti esterne. In unazbornik_31_08.indd 77 31.08.2011. 23:50


78 Corinne RousseFig. 3 Rilievo 3D dell’atelier (A. Scarpa)Sl. 3 3D snimak ra<strong>di</strong>onice (A. Scarpa)prima fase, il fondo del bacino è stato ricoperto da unbel pavimento in opus spicatum (Fig. 6). Durante unrifacimento successivo esso è stato ricoperto da unsecondo pavimento costituito da piccole mattonelleposate <strong>di</strong> piatto secondo uno schema particolarmenteregolare. A questo secondo pavimento si associa uncurioso <strong>di</strong>spositivo a cassone, costituito da tegulae, cherinforzano la base dei muri est, ovest e sud, muri piùesposti alla pressione dell’acqua. 12Chiuso dai quattro lati, questo vasto bacino non eraaccessibile agli operai per preservare la purezzadell’acqua. Esso aveva una funzione <strong>di</strong> riserva, chealimentava una piccola fontana addossata al muro sud,<strong>di</strong> cui si conserva solamente il bacino <strong>di</strong> attingimento. 13Quasto bacino, scavato nella roccia, presenta un fondopavimentato in opus spicatum. Esso è dotato <strong>di</strong> unaghiera particolarmente ben conservata costituita da larghiblocchi calcarei, tagliati e assemblati da grappe metalliche(Fig. 6). L’alimentazione in acqua era probabilmentecostituita da una bocca <strong>di</strong> cui si conserva solamentel’incastro. Questo sistema offriva un accesso facilitatoall’acqua, ed era forse regolato da un rubinetto. Gliartigiani potevano recuperare l’acqua a livello del suoscorrimento oppure potevano attingerla con un secchionella vasca.Una tale struttura sembra raramente attestata sui siti<strong>di</strong> produzione ceramica. Essa risponde ai bisogniimportanti dell’atelier e rileva l’investimento deiproprietari nell’organizzazione funzionale del complesso.Attorno a questa vasta struttura e nello spazio apertopotevano organizzarsi le prime fasi della fabbricazionedelle ceramiche, soprattutto la preparazionedell’argilla.Fig. 4 La riserva d’acqua nell’angolo nord-ovest della corte(G. Brun – EFR)Sl. 4 Spremište za vodu u sjeverozapadnom kutu dvorišta (G.Brun – EFR)3. Una pianta funzionale definita al momentodell’impianto del sitoL’organizzazione degli e<strong>di</strong>fici principali secondo unostretto principio <strong>di</strong> simmetria in<strong>di</strong>ca che l’atelier seguezbornik_31_08.indd 78 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 79Fig. 5 Planimetria della riserva d’acqua con il bacino <strong>di</strong>fontana (A.-L. Fouché – C. Rousse)Sl. 5 Nacrt spremišta za vodu s bazenom fontane (A.-L.Fouché – C. Rousse)un progetto architettonico voluto dal primo proprietariodel complesso, Sisenna Statilius Taurus. L’impianto deiforni e l’organizzazione delle attività <strong>di</strong> fabbricazionesembrano definite fin dall’origine, senza mo<strong>di</strong>ficheimportanti almeno durante i due primi secoli <strong>di</strong>sfruttamento dell’atelier. Una <strong>di</strong>fficoltà proviene tuttaviadalla costruzione della grande riserva d’acqua, la cuiinstallazione blocca l’accesso principale riconosciuto tral’ala ovest e la corte. Ma quest’impianto, che mo<strong>di</strong>ficala pianta d’origine, sembra in realtà principalmentedettato dalla presenza <strong>di</strong> una depressione nel sostratoroccioso, che facilita l’installazione della vasta riservad’acqua. I sondaggi realizzati nell’angolo nord ovestdella corte <strong>di</strong>mostrano che la costruzione del bacinointerviene, al più tar<strong>di</strong>, negli anni 30 d.C., ovvero nelleprime fasi d’occupazione del sito. 14 Questa costruzionedetermina anche la realizzazione <strong>di</strong> un primo livellamentodella corte, che permette <strong>di</strong> eliminare le irregolarità delFig. 6 La riserva d’acqua e il bacino <strong>di</strong> fontana (mosaico fotografico: C. Taffetani – EFR)Sl. 6 Spremište za vodu i bazen fontane (fotomozaik: C. Taffetani – EFR)zbornik_31_08.indd 79 31.08.2011. 23:50


80 Corinne Roussesostrato e <strong>di</strong> sviluppare le attività <strong>di</strong> produzione. Lapianta dell’atelier, definita nella prima metà del I sec. èin seguito mantenuta, senza gran<strong>di</strong> mo<strong>di</strong>fichearchitettoniche, dai <strong>di</strong>versi proprietari.Nella parte occidentale dell’atelier, delle ristrutturazioniminori intervengono a livello del bacino (rifacimento delpavimento ; struttura rettangolare addossata al muro est)e nell’angolo sud-ovest della corte (ambiente 38), maesse restano mal datate. 15 Tra la fine del IV e l’inizio delV sec. d. C. la parte occidentale dell’atelier sembraprogressivamente abbandonata e sottomessa ad un’intensaattività <strong>di</strong> spogliazione, mentre l’occupazione si ricentranella parte orientale del complesso (ambiente 36). Lostu<strong>di</strong>o dei livelli <strong>di</strong> riempimento mostra che il sito èdefinitivamente abbandonato nel corso del V sec. d.C.(Loron-Lorun 2008; 2009). La rasatura sistematica dellestrutture ha favorito l’oblio <strong>di</strong> questo grande complesso<strong>di</strong> produzione d’anfore che ha alimentato, duranteall’incirca quattro secoli, un’importante corrented’esportazione in <strong>di</strong>rezione della pianura del Po, delNorico e del limes danubiano (Loron 2001: 100-112).Note:1Ve<strong>di</strong> Loron 2001. Le ricerche archeologiche a Loron sono attualmentecondotte nell’ambito <strong>di</strong> una convenzione croato-franco-italiana,convolgendo il Museo del Territorio Parentino (Zavičajni muzejPoreštine), il Centro Ausonius / Università <strong>di</strong> Bordeaux 3, l’Ecolefrançaise de Rome / Scuola francese <strong>di</strong> Roma e l’Università <strong>di</strong>Padova, sotto la <strong>di</strong>rezione <strong>di</strong> Vla<strong>di</strong>mir Kovačić. Ringraziamo F.Tassaux e Y. Marion per la rilettura del testo e Giulia Boetto per lasua traduzione.2Sulle produzioni ceramiche <strong>di</strong> Loron, e in particolare sulle produzionianforiche e la ceramica sigillata, rinviamo al bilancio delle ricercheproposto in questo stesso volume da Y. Marion e P. Maggi, Leproduzioni <strong>di</strong> anfore e <strong>di</strong> terra sigillata a Loron e la loro <strong>di</strong>ffusione.Sono anche attestate a Loron produzioni <strong>di</strong> ceramica comune, <strong>di</strong>lucerne e <strong>di</strong> laterizi.3Ve<strong>di</strong> F. Tassaux, Quatre siècles de l’histoire d’une grande propriété,Loron 2001: 309-324. Recentemente D. Manacorda ha propostol’attribuzione del bollo MESCAE a Messalina, che avrebbe potutofar parte dei proprietari del sito, prima del suo passaggio nel domanioimperiale (Manacorda 2009; Manacorda, in stampa).4La produzione d’anfore Dressel 6B e d’anforette è attestata dai bollifino a Adriano, ma essa prosegue probabilmente fino al IV sec. d.C. (Loron 2001: 117-118 ; ve<strong>di</strong> anchè il contributo <strong>di</strong> Y. Marion inquesto stesso volume). L’insieme dei dati straigrafici mostra che ilsito è stato <strong>di</strong>strutto e abbandonato nel corso del V sec. d. C.5La missione francese condotte congiuntamente dall’università <strong>di</strong>Bordeaux III (Francis Tassaux) e dall’Ecole française de Rome(Corinne Rousse), con un finanziamento del ministero degli affariesteri francese e dell’Ecole française de Rome, interviene sulla parteoccidentale dell’atelier, che comprende gli essicatoi e l’ala ovestdella corte, con lo stu<strong>di</strong>o della grande riserva d’acqua. Su questericerche rinviamo ai ren<strong>di</strong>conti pubblicati nella rivista Histria antica(Loron-Lorun 2007; 2008) e nella rivista MEFRA (Carre, Rousse,Tassaux 2006; Rousse, Tassaux 2007; 2008). I lavori dell’équipeitaliana, centrati sui fornaci, sono presentati in questo stesso volume:A. Marchiori, C. d’Incà, Le fornaci <strong>di</strong> Loron.6Pochi complessi <strong>di</strong> produzione d’anfore presentano un’organizzazionecosì ben pianificata della produzione. Il confronto migliore provieneda Albinia, sulla costa tirrenica, ma gli scavi si limitano al terrenoin concessione (Vitali 2007). Al contrario, la protezione <strong>di</strong> cuibeneficia il sito archeologico <strong>di</strong> Loron ci offre la rara possibilità <strong>di</strong>stu<strong>di</strong>are in modo sistematico questo complesso originale.7L’e<strong>di</strong>ficio nord è lungo 92 m e largo 17,3 m. L’ambiente 45 occupauna posizione centrale con una superficie <strong>di</strong> 400 m².8Ve<strong>di</strong> il contributo <strong>di</strong> A. Marchiori e C. D’Incà : Le fornaci <strong>di</strong> Loron inquesto volume.9L’essicatoio occidentale é stato scavato per una larghezza <strong>di</strong> 10 m,ovvero 1/3 della sua superficie (Rousse, Tassaux 2007; Loron-Lorun2008). L’assenza <strong>di</strong> materiale, compreso il materiale <strong>di</strong> copertura,complica la restituzione dell’elevato. Bisogna probabilmenteimmaginare una carpenteria in legno appoggiata su pilastri.10Su questa struttura idraulica particolarmente ben conservata, ve<strong>di</strong> iren<strong>di</strong>conti degli scavi in Histria antica (Loron-Lorun 2006-2008)et nei MEFRA (Carre, Rousse, Tassaux 2006 ; Rousse, Tassaux2007 ; 2008). C’è sembrato necessario completare quest’analisi coni risultati della campagna 2009 che ci hanno permesso <strong>di</strong> terminarelo stu<strong>di</strong>o, e <strong>di</strong> cui un ren<strong>di</strong>conto dettagliato sarà publicato nelleriviste Histria antica e MEFRA.11L’angolo nord-est del bacino si conserva per almeno 1 m d’altezza.In ogni modo e a causa dello spessore dei muri, è probabile chequesta abbia sorpassato nettamente l’altezza attualmente conservata.Ricor<strong>di</strong>amo che i muri del bacino sono stati in parte rasati, cometutti gli e<strong>di</strong>fici del sito.12Questo <strong>di</strong>spositivo, inizialmente interpretato come una canaletta, hapotuto essere analizzato durante la campagna 2009, grazieall’impronta nel cassone osservata sulla parete nord-est del bacino.Dobbiamo ancora comprendere la sua funzioen esatta, in relazionecon il rifacimento del pavimento del bacino.13Su questi bacini-fontane semplicemente alimentati da una riservad’acqua o da una cisterna ve<strong>di</strong> Ginouvès 1998: 93. Allo stato attualedelle conoscenze, una tale struttura non trova confronti <strong>di</strong>retti, nédal punto <strong>di</strong> vista architettonico, né come riserva d’acqua sui siti <strong>di</strong>produzione ceramica.14I sondaggi realizzati a Nord del bacino mostrano come le irregolaritàdel substrato roccioso, utilizzate per costruire il bacino, sono stateriempite da un importante riporto che livella la corte. Questo riportosi caratterizza da un materiale particolarmente omogeneo, costituitounicamente dalle prime produzioni del sito (anfore bollate SISENNA,sigillata <strong>di</strong> produzine locale bollata SISENNA o VENUS SISENNA)associate a delle forme <strong>di</strong> sigillata dell’Italia settentrionale, datateall’epoca augustea-tiberiana. Questo riporto contiene anche numerosiframmenti dei forni, estremamente bruciati (concotti) che potrebberoessere la testimonianza della <strong>di</strong>struzione <strong>di</strong> una delel prime strutture<strong>di</strong> cottura e<strong>di</strong>ficate sul sito, nell’ambiente 45 situato in prossimità.Su questi sondaggi ve<strong>di</strong> Loron-Lorun 2008, 2009; Rousse, Tassaux2008; c.s. (dati confermati dai recenti risultati della campagna2009).15L’utilizzazione dell’opus fi glinum per il rifacimento del bacino nonfornisce alcun elemento cronologico, poiché questa tecnica èutilizzata per i pavimenti <strong>di</strong> bacini e delle ambiente utilitarie dallafine della Repubblica alla tarda antichità (Blake 1930; Guidobal<strong>di</strong>,Gregori 1996). Inoltre, i riempimenti associati allo spazio copertosituato all’Est del bacino in<strong>di</strong>cano solamùente che questa ggiunta èposteriore alla fine del I sec. d. C. Infine, lo scavo dello spazio 38zbornik_31_08.indd 80 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 81non ha permesso per ora <strong>di</strong> determinare con precisione la cronologia<strong>di</strong> questa costruzione, e<strong>di</strong>ficata nell’angolo Sud-ovest della corte(Loron-Lorun 2006, 2007).Bibliografia:Blake, M. E., 1930, The Pavements of the Roman Buil<strong>di</strong>ngs of theRepublic and the Early Empire. MAAR 8. Rome.Carre, M.-B., Rousse, C., Tassaux, F., 2007, Loron (Tar-Vabriga,Croatie). MEFRA 11 9.1, 226-229.Ginouvès, R., 1998, Dictionnaire métho<strong>di</strong>que de l’architecture grecqueet romaine, III, Espaces architecturaux, bâtiments et ensembles.Roma.Guidobal<strong>di</strong>, F., Gregori, L., 1996, Pavimenti a commesso <strong>di</strong> mattonellein laterizio <strong>di</strong> età romana. Indagine preliminare, Atti AISCOM, IIIColloquio (Bor<strong>di</strong>ghera, 6-10 Dicembre 1995), 247-260.Bor<strong>di</strong>ghera.Loron 2001 = F. Tassaux, R. Matijašić, V. Kovačić, 2001, Loron(Croatie), un grand centre de production d’amphores à huileistrienne (Ier-IVe s. ap. J.-C.), Ausonius, Mémoires 6. Bordeaux.Loron-Lorun 2006 = M-B. Carre, V. Kovačić, A. Marchiori, G. Rosada,F. Tassaux, M. Zabeo,Loron-Lorun, 2006, Parenzo-Poreč, Istria.Una Villa Maritima nell’agro parentino: la campagna <strong>di</strong> ricerca 2005.Histria Antiqua 14, 261-280.Loron-Lorun 2007 = M-B. Carre, C. D’Incà, V. Kovačić, A. Marchiori,F. Tassaux, M. Zabeo, 2007, Loron-Lorun, Parenzo-Poreč, Istria.Una Villa Maritima nell’agro parentino: la campagna <strong>di</strong> ricerca 2006.Histria Antiqua 15, 479-499.Loron-Lorun 2008 = C. D’Incà, V. Kovačić, A. Marchiori, Y. Marion,C. Rousse, F. Tassaux, M. Zabeo, Loron-Lorun, Parenzo-Poreč,2008, Istria. Una Villa Maritima nell’agro parentino: la campagna<strong>di</strong> ricerca 2007. Histria Antiqua 16, 147-160.Loron-Lorun 2009 = C. D’Incà, V. Kovačić, A. Marchiori, C. Rousse,F. Tassaux, M. Zabeo, 2009, Loron-Lorun, Parenzo-Poreč, Istria.Una Villa Maritima nell’agro parentino: la campagna <strong>di</strong> ricerca 2008.Histria Antiqua 17, 269-283.Manacorda, D., 2009, I Romani in Istria 2/ Alla ricerca <strong>di</strong> donne fatali.Archeo 287 : 90-91.Manacorda, D., in stampa, Il „misterioso” MESCAE. Donneimpren<strong>di</strong>trici nell’ Istria romana. In Atti del XXVI Congresso deiRCRF (Ca<strong>di</strong>z 2008).Rousse, C., Tassaux, F., 2008, Loron (Tar-Vabriga, Croatie). MEFRA120.1, 184-190.Rousse, C., Tassaux, F., c.s., Loron (Tar-Vabriga, Croatie). MEFRA121.1.Vitali, D., 2007, Le fornaci e le anfore <strong>di</strong> Albinia. Primi dati suproduzioni e scambi dalla costa tirrenica al mondo gallico. Atti delseminario internazionale (Ravenna 2006). Bologna.SažetakNalazište Lorun (Istra, Hrvatska).Organizacija proizvodnog kompleksaRa<strong>di</strong>onički centar na nalazištu Lorun, smještenomkraj Tara-Vabrige na istočnoj obali Istre, u cijelosti jesagrađen oko 10. g. po Kr. Težište proizvodnih aktivnostiu centru od samih je početaka bilo stavljeno naproizvodnju ulja, vina i amfora.Istraživanja provedena u istočnom segmentu lokalitetadovela su do otkrića iznimno pomno isplaniraneprostorne organizacije figline, s nekoliko peći zaproizvodnju amfora (prostor 45) i drugih keramičkihproizvoda (prostor 36), raspoređenih uokolo prostranogsre<strong>di</strong>šnjeg dvorišta (44 x 31 m). U sjevernoj zgra<strong>di</strong> otkrivenasu velika spremišta položena na stupove (prostori48 i 49), koja su bila izravno povezana s pećima za amfore.Kako je za pripremu gline i proizvodnju keramikeneophodna voda, u sjeveroistočnom kutu dvorišta (prostor47) postavljen je otvoreni rezervoar dojmljiveveličine (14,4 x 10,3 m), koji je zapremao najmanje 120m 3 . Na južnom zidu rezervoara postavljena je mala česmaod koje je preostao dobro očuvani bazen (2,64 x 2,18 m).Stratigrafski podatci otkrivaju da je rezervoar s česmomsagrađen tijekom prve faze kompleksa (prije 40. g. poKr.), da je isprva bio popločen u tehnici opus spicatumte da, poput glavnih zgrada koje okružuju dvorište, pripadaizvornom rasporedu fi gline.Postojanje ovakve netipične građevine dodatno potcrtavarazmjer ulaganja u pospješenje masovne proizvodnjeu ovoj ra<strong>di</strong>onici. Od samih početaka gradnje kompleksa,organizacija proizvodnih aktivnosti bila je usmjerenana stjecanje profita, što se pokazalo krajnje fukncionalnim,s obzirom na to da se prostorni raspored ra<strong>di</strong>onicenije znatnije mijenjao kroz čitavo vrijeme njezina djelovanja,tj. između 1. i 4. st. po Kr.zbornik_31_08.indd 81 31.08.2011. 23:50


82 Corinne RousseSummarySite of Loron (Istria, Croatia)Organization of the production complexThe workshop complex of Loron (Tar-Vabriga,Croatia) was erected on the Istrian seashore around10 AD. From the beginning, the production in this—rather atypical complex—focused on oil, wine and themanufacturing of amphorae.The study of the Eastern module reveals theexceptionally planned organisation of the fi glina, withvarious kilns for amphorae (area 45) and other ceramicproducts (area 36), <strong>di</strong>sposed around a vast centralcourtyard (44x31 m). In the interior of the north buil<strong>di</strong>ng,big warehouses erected on pillars (areas 48 and 49) were<strong>di</strong>rectly connected with the amphora kilns.Water— necessary for clay processing and productionof ceramics—was supplied from a large open reservoirinstalled in the Northwest corner of the courtyard (area47). The reservoir, with its impressive <strong>di</strong>mensions (14.4x 10.3 m), could hold approximately 120 m 3 of water.This reservoir feeds water to a little fountain situated onits southern wall, from which remains the well conservedbasin (2.64 x 2.18 m). Stratigraphic data show that thereservoir and fountain were constructed in the first phaseof the complex (before AD 40), with the first pavementin opus spicatum. They belong to the original plan ofthe fi glina, as well as the main buil<strong>di</strong>ngs around thecourtyard.The presence of this atypical structure underlinesthe investments consented to favour a mass productionin the workshop. From the beginning of the buil<strong>di</strong>ngof the complex, the organization of the manufacturingactivities was profit-oriented, which proved highlyfunctional considering that the layout of the workshopwas conserved without substantial mo<strong>di</strong>fications duringits entire exploitation phase, i.e. from the 1 st to the 4 thcentury AD.zbornik_31_08.indd 82 31.08.2011. 23:50


Le fornaci <strong>di</strong> Loron (Istria, Croazia)Keramičarske peći u Lorunu (Istra, Hrvatska)Antonio MarchioriDipartimento <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong>Università degli Stu<strong>di</strong> <strong>di</strong> PadovaPiazza Capitaniato 7 (Palazzo Liviano)I-35139 Padovae-mail: antonio.marchiori.2@unipd.itPrethodno priopćenjePreliminary reportChiara D’IncàDipartimento <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong>Università degli Stu<strong>di</strong> <strong>di</strong> PadovaPiazza Capitaniato 7 (Palazzo Liviano)I-35139 Padovae-mail: chiara_<strong>di</strong>nca@libero.itIl sito <strong>di</strong> Loron, noto in particolare per la cospicua produzione <strong>di</strong> anfore olearie, ha a più riprese rivelato reperti <strong>di</strong> chiaraproduzione locale anche per altre classi ceramiche. Le recenti campagne <strong>di</strong> indagine archeologica stanno portando in luce unaserie <strong>di</strong> impianti <strong>di</strong> fornace, <strong>di</strong> tipologia e destinazione molto varia, che contribuiscono a delineare il panorama produttivo delsito per quanto riguarda, oltre ai contenitori da trasporto, anche i fittili da costruzione e la ceramica da mensa. Le strutture siinquadrano nel contesto <strong>di</strong> un’officina la cui importanza è riba<strong>di</strong>ta non solo dal numero e dalla varietà degli ambienti <strong>di</strong> cottura,ma anche dall’imponenza delle altre dotazioni funzionali, come la grande vasca della corte centrale.Parole chiave: Loron, fornace, fi glina, anfore, produzione ceramicaLokalitet Lorun, poznat prije svega po intenzivnoj proizvodnji amfora za ulje, iznjedrio je više puta nalaze koji jasno potvrđujulokalnu proizvodnju i ostalih vrsta keramike. Nove kampanje arheoloških israživanja iznose na svjetlost dana niz keramičarskihpeći vrlo raznolike tipologije i namjene. One nam pomažu definirati široki spektar proizvoda koji je osim posuda za transportuključivao i građevinsku i stolnu keramiku. Strukture su pronađene u kontekstu ra<strong>di</strong>onice čija je važnost potkrijepljena nesamo brojem nego i raznolikošću prostora za pečenje, ali i veličanstvenošću drugih pratećih sadržaja, poput velikog bazena usre<strong>di</strong>šnjem dvorištu.Ključne riječi: Lorun, keramičarska peć, fi glina, amfore, proizvodnja keramike1. Un complesso costieroLa progressiva messa in luce del complesso <strong>di</strong> Loronha indotto ad una profonda rettifica le proiezioniconcettuali e parzialmente le aspettative che, nel tempo,hanno fatto convergere su questo interessantissimo sitoindagini archeologiche approfon<strong>di</strong>te, numerose e<strong>di</strong>fferenziate. 1Si riteneva infatti che questa grande struttura costiera,collocata in un locus amoenus e articolata su terrazzamenti,rispettasse gli schemi canonici delle villae maritimae(altoadriatiche, in generale, e istriane, in particolare), lacui caratterizzazione piů tipica prevedeva che ad unaparte residenziale, spesso <strong>di</strong> lusso, si aggiungesserosettori de<strong>di</strong>cati alla produzione, in un insiemepolifunzionale e integrato (Marchiori, Rosada 2008). Lericerche, invece, hanno <strong>di</strong>mostrato che a Loron citroviamo <strong>di</strong> fronte ad una struttura mono-funzionale: ungrande opificio quasi esclusivamente finalizzato allaproduzione.Il <strong>di</strong>segno architettonico propone lo sviluppo, assai<strong>di</strong>ffuso nel mondo romano, <strong>di</strong> sequenze <strong>di</strong> ambientiorganizzati attorno ad una ampia corte centrale, qui peròcondotto con singolare rigore e secondo principi <strong>di</strong>essenzialità <strong>di</strong> linee e simmetria nella <strong>di</strong>slocazione deglispazi (Fig. 1).Una realizzazione che risponde ad una precisa volontàprogettuale, volta ad assicurare una efficienteorganizzazione dei processi produttivi, nella fattispeciede<strong>di</strong>cati per gran parte (ma non esclusivamente) allafabbricazione <strong>di</strong> ceramica da trasporto, e un’altrettantoadeguata <strong>di</strong>visione del lavoro, che prevede spazi ampi econfigurati ad assecondare un’attività protoindustrialead alta specializzazione (Fig. 2).zbornik_31_08.indd 83 31.08.2011. 23:50


84 Antonio Marchiori / Chiara D’IncàFig. 1 Loron: planimetria generale del complesso dopo la campagna 2008 (elaborazione grafica <strong>di</strong> A. Scarpa)S. 1 Loron: generalni plan kompleksa nakon istraživačke kampanje 2008 (grafička obrada: A. Scarpa)Fig. 2 Il modulo architettonico orientale: particolare del settore <strong>di</strong> scavo G, ambiente 45 dopo la campagna 2008(rilievo <strong>di</strong> C. D’Incà, elaborazione grafica <strong>di</strong> A. Scarpa)S. 2 Istočni arhitektonski sklop: detalj sektora G, prostor 45, nakon istraživačke kampanje 2008(snimak: C. D’Incà; grafi čka obrada: A. Scarpa)zbornik_31_08.indd 84 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 85Il risultato complessivo e verificabile, quin<strong>di</strong>, inducea compiere anche una riflessione <strong>di</strong> carattere piů ampio:<strong>di</strong> solito si ritiene che i centri costieri istriani, proprioper il loro forte contenuto ideologico, quali residenzedell’aristocrazia agraria, ed economico, in qualità <strong>di</strong> poli<strong>di</strong>rezionali, siano il punto d’origine dell’organizzazioneproduttiva dell’entroterra. Loron, invece, si propone peruna lettura inversa: esso risulta essere infatti il terminaleperfettamente calibrato sulle potenzialità economiche <strong>di</strong>una proprietà, qual è quella <strong>di</strong> Sisenna e della gensStatilia, <strong>di</strong>slocata fino all’interno dell’Istria e inserita nel<strong>di</strong>segno centuriale, nascendo nel momento conclusivo<strong>di</strong> una filiera che trova in questo atelier il punto <strong>di</strong>passaggio fondamentale dalla produzione dell’entroterraalla commercializzazione via mare.Antonio Marchiori2. Le fornaciLa presenza <strong>di</strong> un grande complesso per la produzioneceramica a Loron è dato già noto nella testimonianza, <strong>di</strong>metà Ottocento, <strong>di</strong> Pietro Kandler (L’Istria 47):l’intuizione che qui si svolgessero attività <strong>di</strong> produzionelaterizia, anforaria e <strong>di</strong> altre classi ceramiche era fondatasulla straor<strong>di</strong>naria concentrazione <strong>di</strong> materiali fittili,molti dei quali con bollo, e <strong>di</strong> scarti <strong>di</strong> produzionedeformati o sovracotti, nonché sul riscontro <strong>di</strong> aree conterreno rubefatto per prolungata intensa esposizione alcalore. Kandler concludeva che qui dovevano trovarsiamplissimae fi glinae patrimonii Caesaris. Ben presto lesuggestioni (date per sicure, peraltro) sulla presenza <strong>di</strong>fornaci ricevono un ancoraggio concreto, grazie alleindagini del marchese Gian Paolo Polesini, appassionatoe acuto indagatore dell’area <strong>di</strong> Cervera, dove aveva lasua tenuta agricola. In una lettera del 1867 in<strong>di</strong>rizzataproprio al Kandler (e dovremmo quin<strong>di</strong> ipotizzare chetra i due si fosse già parlato molto degli impianti <strong>di</strong>Loron), il nobile locale racconta <strong>di</strong> aver trovato „un”opera murata a gran<strong>di</strong> archi avvicinati, e tra essi deimattoni a coperchio con piccoli fori...», secondo undocumento recentemente segnalato da Marchiori eBenčić (Histria fecunda 2008: 12). Oltre a de<strong>di</strong>carsi aricognizioni sul promontorio <strong>di</strong> Loron, infatti, il Polesiniintraprese veri e propri interventi <strong>di</strong> scavo: il dato èstraor<strong>di</strong>nariamente significativo, se pensiamo che poi,per altri cent’anni e oltre, le ricerche ottocenteschevengono praticamente <strong>di</strong>menticate, Loron torna ad essereterra incognita e delle nostre fornaci non si sa piùnulla.Non è chiaro, tuttavia, a quale preciso settore dellavilla si riferissero le parole del marchese Polesini aproposito dell’in<strong>di</strong>viduazione <strong>di</strong> fornaci e se possa esserviuna qualche corrispondenza tra le strutture viste da lui equelle ora oggetto della nostra indagine, concentrate neivani che occupano l’estremità settentrionale della grandecorte centrale, caratterizzata dalla presenza della grandevasca e riconosciuta come baricentro funzionaledell’intera villa. Uno dei punti interessati dai sondaggistorici è stato in<strong>di</strong>viduato in corrispondenza del settorenordoccidentale dell’area ora in corso d’indagine, incorrispondenza <strong>di</strong> un antico accesso alla villa marcatodal rilievo apotropaico con stallone e triplice fallo.Esternamente al corpo dell’e<strong>di</strong>ficio, infatti (ma non èdetto che ulteriori indagini non portino a rettificare questoposizionamento inglobando l’area in una più estesaarticolazione planimetrica), sono chiare, in sezione, letracce <strong>di</strong> due trincee, con relativo scarico del materiale<strong>di</strong> sterro nelle vicinanze (Fig. 3). Qui ve<strong>di</strong>amointerrompersi una serie <strong>di</strong> livelli <strong>di</strong> vetrificazione erubefazione, alternati a macerie livellate, che in<strong>di</strong>zianooperazioni <strong>di</strong> cottura apparentemente condotte in assenza<strong>di</strong> impianti strutturati, semplicemente per accatastamentodel materiale e realizzazione <strong>di</strong> coperture effimere conterra. Non deve tuttavia limitarsi a tali evidenze quantodescritto da Polesini, che si <strong>di</strong>ffonde in dettagli comequelli sugli archetti delle camere <strong>di</strong> combustione e iresidui <strong>di</strong> piani forati, dunque resti strutturali relativamenteimponenti e <strong>di</strong> tipologia canonica. Ciò che Polesinipropone, tuttavia, non sembra essere riferibile nemmenoai resti <strong>di</strong> forni riconoscibili nel vano 45, dove da qualcheanno si concentra lo scavo: crea infatti molte <strong>di</strong>fficoltàipotizzare che strutture già oggetto <strong>di</strong> indaginearcheologica intensiva, quale fu quella messa in atto dalricercatore ottocentesco, possano essersi mantenute inuno stato <strong>di</strong> conservazione buono come quello in cui leritroviamo noi, poco al <strong>di</strong> sotto della cotica erbosa. Aquesto punto, si è indotti da un lato a rileggere alcunilivelli ricchi <strong>di</strong> materiale da costruzione evidentementepertinente a forni andati <strong>di</strong>strutti (in particolare nel settoredella corte a nord della vasca, oggetto delle ricerchedell’équipe francese); dall’altro, però, si deve pensaread una proiezione delle attività <strong>di</strong> cottura – econseguentemente anche dei volumi <strong>di</strong> produzione fittile– su scala ancora più vasta, con ampie porzioni delterrazzo superiore della villa destinate ad ospitareforni.zbornik_31_08.indd 85 31.08.2011. 23:50


86 Antonio Marchiori / Chiara D’IncàFig. 3 Tracce <strong>di</strong> escavi antichi, plausibilmente riconducibiliall’intervento del PolesiniS. 3 Tragovi ranijih iskopavanja koji se mogu povezati sPolesinijevim istraživanjemFig. 4 Le fornaci nel vano 36Sl. 4 Keramičarske peći u prostoru 36Fig. 5 Piccola fornace nell’angolo sud-est del vano 45Sl. 5 Mala keramičarska peć u jugoistočnom kutuprostorije 45Nelle ricerche più recenti a Loron, che negli ultimiquin<strong>di</strong>ci anni hanno portato il sito a definirsi tra i maggioricentri adriatici <strong>di</strong> produzione ceramica, il progressivoavvicinarsi all’in<strong>di</strong>viduazione delle gran<strong>di</strong> fornaci èavvenuto con una gradualità che non può non ricordarele indagini ottocentesche appena descritte. In un momentoin cui era ormai <strong>di</strong>menticata la testimonianza del Polesini,infatti, l’esistenza <strong>di</strong> impianti <strong>di</strong> cottura era assicuratadagli stessi parametri (abbondanza <strong>di</strong> scarti <strong>di</strong> produzionee presenza <strong>di</strong> aree estese con terra arrossata), secondoun approccio nel solco della tra<strong>di</strong>zione più consolidata.Per contro, la prospezione geofisica condotta sulpromontorio (ad opera <strong>di</strong> Ermanno Finzi) era ostacolatadalla densità della copertura vegetale e <strong>di</strong> problematicalettura per l’eccessiva presenza <strong>di</strong> materiale fittileammassato: l’intero terrazzo superiore della villa, infatti,conserva sistematicamente tracce <strong>di</strong> attività <strong>di</strong> cotturapiù o meno strutturate, all’interno <strong>di</strong> un depositocaratterizzato da accumuli, livellamenti, imbonimentiottenuti smaltendo i residui della produzione. Non erapertanto agevole determinare, attraverso le indaginigeognostiche, laterizi in opera secondo chiarestrutturazioni e le fornaci rimanevano offuscate dal‘rumore <strong>di</strong> fondo’ costituito dalle anomalie <strong>di</strong>ffuse.Il problema degli impianti <strong>di</strong> cottura 2 restava apertoanche dopo la scoperta, a partire dalla campagna 2005,<strong>di</strong> due fornaci <strong>di</strong> modesta estensione, venute in lucenell’angolo nordoccidentale del vano 36: si tratta, infatti,<strong>di</strong> impianti decisamente sotto<strong>di</strong>mensionati rispetto aivolumi produttivi <strong>di</strong> cui a Loron si cercava riscontro (Fig.4). Si apriva tuttavia, nel contempo, la prospettiva <strong>di</strong> unaproduzione <strong>di</strong>fferenziata, che alla fabbricazione <strong>di</strong>contenitori da trasporto (per l’olio prodotto in abbondanzanell’imme<strong>di</strong>ato entroterra parentino) affiancava quella<strong>di</strong> oggetti d’uso quoti<strong>di</strong>ano come il vasellame da mensa<strong>di</strong> piccole <strong>di</strong>mensioni e, pare, le lucerne. Risultava cosìriba<strong>di</strong>ta l’attitu<strong>di</strong>ne (e la strutturazione) del complessoper il trattamento <strong>di</strong> molteplici classi ceramiche, anchecon sezioni <strong>di</strong> cottura de<strong>di</strong>cate, e non semplicemente conuno sfruttamento misto dei forni <strong>di</strong> maggiori <strong>di</strong>mensioniper la cottura simultanea <strong>di</strong> pezzi <strong>di</strong> tipologia e <strong>di</strong>mensionivarie.Il vano 36 si trova in una parte della villa la cui vitalitàè attestata anche nella fase tardo-antica, con lariconversione delle fornaci ad uso domestico per lapreparazione dei pasti: questo ha favorito il mantenimentoin <strong>di</strong>screto stato <strong>di</strong> consevazione <strong>di</strong> una fornace circolaredel <strong>di</strong>ametro <strong>di</strong> poco superiore al metro, simile per tipoe <strong>di</strong>mensioni ad un forno da pane, e <strong>di</strong> una piccola fornacerettangolare allungata (lunga circa 1,8 m) del tipo II/bCuomo <strong>di</strong> Caprio. Esisteva poi almeno un terzo forno (lecui tracce solo in<strong>di</strong>rette sono state in<strong>di</strong>viduate nel 2008),obliterato per far posto ad alcune sepolture.zbornik_31_08.indd 86 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 87Fig. 6 Le fornaci gemelle nel vano 45: veduta da sud-estSl. 6 Dvojne keramičarske peći u prostoriji 45: pogled s jugoistokaSe qui possiamo registrare un’evoluzione dell’ambienteper adattarsi alle nuove esigenze abitative sorte inparallelo o successivamente alla contrazione dellaproduzione ceramica su larga scala, ben <strong>di</strong>versa è apparsa,sin dal 2006, la fisionomia del vano posto a nord-est dellagrande corte centrale attorno alla quale si articola l’interaplanimetria del complesso <strong>di</strong> Loron (Fig. 5). L’ampioambiente 45 ha infatti restituito, ad oggi, tre fornaci benconservate (<strong>di</strong> cui due, gemelle e <strong>di</strong> gran<strong>di</strong> <strong>di</strong>mensioni,erano destinate con tutta verosimiglianza alla cottura <strong>di</strong>anfore) da ritenere in piena attività tra I e II secolo d.C.Tracce <strong>di</strong> un’ipotetica quarta fornace, ancora da indagaree definire compiutamente, potrebbero essere riferibili aduna fase cronologica piů avanzata, se trovassero adeguatocomplemento in una qualche sistemazione strutturata inumerosi frammenti <strong>di</strong> ceramica invetriata decorata aimpressioni concentrati in un’area circoscritta a sudovestdella più occidentale delle gran<strong>di</strong> fornacigemelle.Lo schema preferito è ancora il II/b e le strutture si<strong>di</strong>spongono in modo tale da sfruttare con il massimo <strong>di</strong>razionalità l’addossamento sia al pen<strong>di</strong>o naturale, sia traloro, con un miglioramento della statica e dell’isolamentotermico. É qui che si intuisce meglio come la presenza<strong>di</strong> forni per ceramica sia elemento qualificante dell’interapianificazione della villa, con un <strong>di</strong>segno architettonicopensato proprio in funzione della loro sistemazione e delloro uso. Una progettazione consapevole delle esigenzeche dovevano sorgere in sede <strong>di</strong> funzionamentodell’impianto, infatti, ha guidato non solo la <strong>di</strong>sposizionedelle fornaci in batteria, ma anche un attento calcolo dellepercorrenze legate ai vari momenti del lavoro (Fig. 6).Così, il vano 45 si <strong>di</strong>spone su due livelli sfalsati tra loro<strong>di</strong> 80-100 cm, per facilitare in quello inferiorel’alimentazione dei praefurnia (verosimilmente incomunicazione con depositi <strong>di</strong> combustibile), in quellosuperiore il carico/scarico e la manutenzione delle camere<strong>di</strong> cottura dei forni (in collegamento con magazzini edessiccatoi in<strong>di</strong>viduati negli ambienti a<strong>di</strong>acenti). C’è,dunque, <strong>di</strong>etro a quanto ci va apparendo sul promontorio<strong>di</strong> Loron, un piano estremamente impegnativo, che trovagiustificazione solo per un complesso le cui ren<strong>di</strong>tedovevano essere sicure e ingenti. Si rafforza, dunque, laconvinzione <strong>di</strong> un lavoro organizzato su scalaprotoindustriale e finalizzato alla massima efficienza,soprattutto per quei prodotti come le anfore, dove lazbornik_31_08.indd 87 31.08.2011. 23:50


88 Antonio Marchiori / Chiara D’Incàconnessione con i red<strong>di</strong>ti agrari poteva con<strong>di</strong>zionare ipassaggi della produzione ceramica.Diversamente da quanto registrato per il vano 36, checi offre, al decadere della funzione produttiva, unasignificativa ridefinizione degli spazi, il 45 sembraproporre solo modesti episo<strong>di</strong> <strong>di</strong> riconversione (cometestimonia la piccola struttura da fuoco alle spalle dellagrande fornace est). Eventuali trasformazioni <strong>di</strong> piůampio respiro restano pregiu<strong>di</strong>cate definitivamente dalleimponenti strutture produttive <strong>di</strong> un tempo, maismantellate sistematicamente. Esistono, come si èaccennato, in<strong>di</strong>zi <strong>di</strong> una continuità nell’uso degliambienti, anche per attività omogenee a quelle giàpraticate con più imponenza, ma essi non possono chesovrapporsi a quanto resta delle gran<strong>di</strong> fornaci, primereferenti dell’organizzazione dello spazio e dunqueinvasive e limitanti anche alla loro <strong>di</strong>sattivazione. È, innegativo, un altro in<strong>di</strong>zio <strong>di</strong> come la vita della villaprenda significato dalla produzione, accompagnandonei tempi e le esigenze.A Loron, ovviamente, la fortuna <strong>di</strong> trovarsi <strong>di</strong> frontead un impianto produttivo completo, che vederappresentate le varie fasi della catena produttiva dellaceramica, orienta favorevolmente le indagini estensivee le prospettive <strong>di</strong> sintesi. E anche restando nell’ambitocircoscritto delle strutture <strong>di</strong> fornace, quello che fa la<strong>di</strong>fferenza per il nostro sito non è la possibilità <strong>di</strong>approfon<strong>di</strong>mento tipologico sui singoli elementi, chesono canonici e noti, quanto la possibilità <strong>di</strong> riflettere suirapporti reciproci <strong>di</strong> più strutture per la cottura <strong>di</strong> materialiceramici, allargando la prospettiva ad una meta-tipologia,quella del „vano da fornaci”, come elemento modularepensato all’interno dell’articolazione planimetrica <strong>di</strong> unimpianto produttivo razionale.Chiara D’IncàNote:1Le ricerche archeologiche a Loron, sulle quali si vedano anche icontributi <strong>di</strong> V. Kovačić, P. Maggi, Y. Marion e C. Rousse in questastessa sede, sono state avviate nei primi anni Novanta all’interno <strong>di</strong>una collaborazione tra il Museo Archeologico dell’Istria a Pola,l’allora Museo Civico <strong>di</strong> Parenzo (oggi Museo del TerritorioParentino) e il Centro Ausonius dell’Università Bordeaux III (FrancisTassaux): Tassaux, Matijašić, Kovačić 2001. Attualmente, sonocondotte nell’ambito <strong>di</strong> una convenzione trilaterale italo-francocroata,sotto la <strong>di</strong>rezione <strong>di</strong> Vla<strong>di</strong>mir Kovačić del Museo <strong>di</strong> Parenzo.Per la parte italiana, la responsabilità scientifica è affidata a GuidoRosada (cattedra <strong>di</strong> Topografia Antica, Università degli Stu<strong>di</strong> <strong>di</strong>Padova) e la <strong>di</strong>rezione dei lavori sul campo ad Antonio Marchiori;le ricerche sono sostenute principalmente dalla Regione Veneto, dalMinistero degli Affari Esteri e dal programma comunitario InterregIIIA Transfrontaliero Adriatico.I materiali presentati in occasione dell’incontro <strong>di</strong> stu<strong>di</strong>o <strong>di</strong><strong>Crikvenica</strong> sono qui proposti in maniera necessariamente sintetica,ma saranno oggetto <strong>di</strong> trattazione piú estesa nell’ambito dellamonografia destinata a raccogliere i risultati delle ricerche 2003-2008, attualmente in corso <strong>di</strong> pubblicazione da parte <strong>di</strong> tutte leistituzioni impegnate nel progetto.2Per una trattazione piú dettagliata sulle singole strutture <strong>di</strong> fornacevenute in luce dal 2005 ad ora, si rimanda alle perio<strong>di</strong>che relazioni<strong>di</strong> scavo pubblicate in Histria Antiqua (Loron-Lorun, 2006, 2007,2008), insieme all’ultima trattazione aggiornata nei Quaderni <strong>di</strong><strong>Archeologia</strong> del Veneto (Loron-Lorun: lo scavo, 2008)Bibliografia:Histria fecunda, 2008 = A. Marchiori (ed..), Histria fecunda etindustriosa. Senatori, fatalne žene i carevi na lorunskoj rusticnojvili / Senatori, donne fatali e imperatori nella villa romana <strong>di</strong> Loron.Treviso.Loron-Lorun, 2006 = M.-B. Carre, V. Kovačić, A. Marchiori, G.Rosada, F. Tassaux, M. Zabeo (eds.), Loron-Lorun, Parenzo-Poreč,Istria. Una Villa Maritima nell’agro parentino: la campagna <strong>di</strong> ricerca2005. Histria Antiqua 14, 261-280.Loron-Lorun, 2007 = M.-B. Carre, C. D’Incà, V. Kovačić, A. Marchiori,F. Tassaux, M. Zabeo (eds.), Loron-Lorun, Parenzo-Poreč, Istria.Una Villa Maritima nell’agro parentino: la campagna <strong>di</strong> ricerca 2006.Histria Antiqua 15, 479-499.Loron-Lorun, 2008 = M.-B. Carre, C. D’Incà, V. Kovačić, A. Marchiori,F. Tassaux, M. Zabeo (eds.), Loron-Lorun, Parenzo-Poreč, Istria.Una Villa Maritima nell’agro parentino: la campagna <strong>di</strong> ricerca 2007.Histria Antiqua 16, 147-160.Loron-Lorun, 2009 = C. D’Incà, V. Kovačić, A. Marchiori, C. Rousse,F. Tassaux, M. Zabeo (eds.), Loron-Lorun, Parenzo-Poreč, Istria.Una Villa Maritima nell’agro parentino: la campagna <strong>di</strong> ricerca 2008.Histria Antiqua 17, 269-283.Loron-Lorun: lo scavo, 2008 = V. Kovačić, G. Rosada, F. Tassaux(eds.) Loron-Lorun: lo scavo 2008, Loron-Lorun (Parenzo-Poreč,Istria). Lo scavo <strong>di</strong> un complesso costiero <strong>di</strong> età romana nell’agroparentino. Quaderni <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> del Veneto 24, 111-118.Marchiori, A., Rosada, G., 2008, Le villae maritimae in Istria comepara<strong>di</strong>gma tra amoenitas e rusticitas: il caso <strong>di</strong> Loron (Poreč-Parenzo,Istria). In: I. Porečki susret Arheologa: Rezultati Arheološkihistraživanja na području Istre (Poreč: 29. rujna 2006), 57-75.Poreč.Tassaux, F., Matijašić, R., Kovačić, V. (eds.), 2001, Loron (Croatie),un grand centre de production d’amphores à huile istrienne (Ier-IVes. ap. J.-C.). Ausonius, Mémoires 6. Bordeaux.zbornik_31_08.indd 88 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 89SažetakKeramičarske peći u Lorunu (Istra, Hrvatska)Predviđanja i očekivanja, koja su primarno navelaarheologe na proučavanje nalazišta na poluotoku Lorunu,postupno se mijenjaju i upotpunjuju rezultatima multi<strong>di</strong>sciplinarnihistraživanja.Kako lorunski kompleks izgledom podsjeća naveličanstvenu priobalnu vilu na terasama, činilo se upočetku da je on u potpunosti ispunjavao zahtjeve tipičnerimske maritimne vile s raskošnim stambenim prostorom,te prostorom za proizvodnju koja se odvijala u drugome<strong>di</strong>jelu kompleksa.S vremenom je, međutim, postalo jasno kako je tajogromni pogon (Sl. 1) služio isključivo za preradu glineu keramiku. Da se na tome mjestu odvijala keramičarskaproizvodnja bilo je jasno još od vremena terenskih pregledai probnih istraživanja koja su sre<strong>di</strong>nom 19. stoljećaproveli P. Kandler i G. P. Polesini. Tom prilikom bili suotkriveni ostatci rimskih peći koje su, po njihovumišljenju, pripadale patrimoniju carske obitelji.Peći su potom zaboravljene (usp. Sl. 3), pa su nedavnaistraživanja morala proći kroz sličan proces kao iprethodna otkrića. Prije nego li su iskopom utvrđeni ostatciložišta, na njihovo su postojanje ukazala terenskaopažanja, a posebno velika količina keramičkog otpada(deformirani ili prepečeni ulomci) i mjesta s crvenkastimtlom nastalim paljenjem ili dugotrajnim grijanjem prirodnihnaslaga gline. Geofizička istraživanja pokazalasu se neučinkovitima jer je otkrivanje peći izgrađenih odcigle bilo otežano velikom količinom keramičkih ulomakarazbacanih po cijelom lokalitetu te anomalijamapovezanim s čestim korištenjem keramičkog otpada zaniveliranje neravnoga terena.Nova istraživanja na lokalitetu Lorun započela su1990. go<strong>di</strong>ne, ali su prvi tragovi objekata za pečenje glineizašli na vidjelo tek 2005. Njihova veća koncentracijautvrđena je na gornjoj terasi objekta, sjeverno od velikogasre<strong>di</strong>šnjeg dvorišta. Dvije male peći, jedna okruglai jedna pravokutna, otkrivene su u prostoriji 36, avjerojatno su se koristile za pečenje manjih posuda. Iakoje Lorun bio poznat po intenzivnoj proizvodnji amforaza prijevoz maslinova ulja, u njemu je pronađeno i mnogoulomaka drugih vrsta keramičkog posuđa koje seočigledno proizvo<strong>di</strong>lo u lokalnim ra<strong>di</strong>onicama.Prostorija 36 omogućila je praćenje postupne preobrazbei kasnijeg zaposjedanja kompleksa kad su tijekomposljednje faze njegovoga korištenja peći pretvorene ukućna ognjišta, a ukopi zauzeli mjesto barem jedne odnjih.Peći u prostoriji 45, a posebno dvije velike dvojnekonstrukcije (tip II / b Cuomo <strong>di</strong> Caprio) koje su korišteneu 1. i 2. stoljeću po Kr., napuštene su, ali ne i uklonjene.Zahvaljujući tome možemo danas shvatiti racionalnostarhitekture koja je bila prilagođena prirodnom nagibuterena kako bi se poboljšala toplinska izolacija i statičkastabilnost, ali i formirao prostor za rad oko peći na dvjemarazinama, čime se povećavala njegova produktivnost.Niža je razina bila povezana s dvorištem namijenjenimboravku radnika koji su ubacivali drvo u praefurnij, agornja razina je (viša za oko 80 – 100 cm) olakšavalapristup komorama ložišta koje su služile za punjenje ipražnjenje peći. Kako bi se dodatno povećala učinkovitostrada, gornja je razina bila spojena sa susjednim polunatkrivenimprostorom koji se koristio kao ostava i prostorijaza sušenje polugotovih proizvoda.Prisutnost velikih peći nakon prestanka je njihovogarada u znatnoj mjeri opteretila daljnju namjenu prostorije45, što proizlazi i iz činjenice da su se velika ložišta,namijenjena povećanju učinkovitosti proizvodnje, savršeno(i potpuno) uklapala u raspoloživi prostor. Ta činjenicajasan je primjer modularnog prosuđivanja koje činiosnovu planiranja i gradnje lorunskoga kompleksa, tenjegove suštinske i simetrične prostorne organizacije (Sl.3). Sukladno tome, peći ne bi trebalo promatrati kaozasebne objekte, već ih iskoristiti za definiranje tipologije„prostorija za peći” u najširem kontekstu racionalnogindustrijskog planiranja.Uobičajeno je viđenje istarskih vila kao mjesta odvelikog ideološkog značenja u vlasništvu plemstva i namijenjenihkontroli i upravljanju poljoprivrednim aktivnostimana određenome prostoru. Lorun sugerira drugačijuinterpretaciju u smislu terminala koji savršenoodgovara gospodarskom potencijalu posjeda obitelji Statilija,obje<strong>di</strong>njujući poljoprivrednu proizvodnju i pomorskutrgovinu.zbornik_31_08.indd 89 31.08.2011. 23:50


90 Antonio Marchiori / Chiara D’IncàSummaryRoman Kilns in Loron (Istria, Croatia)Perspectives and expectations that had first attractedarchaeologists to investigate the site of Loron are changingas a consequence of ongoing research, with the complementof multi<strong>di</strong>sciplinary specialist and in-depthexaminations.As a magnificent terraced villa along the coast, it wasinitially thought that Loron fulfiled the typical requirementsof a villa maritima, with a rich residential area, aswell as production activities carried out in a <strong>di</strong>fferentpart of the complex.On the contrary, it has become clear that this hugeprocessing plant (Fig. 1) was exclusively devoted to thetransformation of clay into pottery. The existence of asite specifically intended for ceramic production at thatplace has been an established fact ever since the fieldsurveys and test excavations by P. Kandler and G. P.Polesini in the mid-19 th century, which yielded the remainsof Roman kilns that belonged—in their opinion—to the patrimonium of the imperial family.The kilns were then forgotten (cfr. Fig. 3) and recentinvestigations underwent a similar process as the previous<strong>di</strong>scovery. Before the excavation actually detectedthe firing structures, they had been suggested by fieldobservations, particularly the great amount of wastesfrom pottery production (deformed or overfired pieces)and some areas with red<strong>di</strong>sh soil connected to firing orprotracted heating of natural clay deposit. Geophysicalsurvey proved ineffective, because the detection of brickbuiltkilns is biased by the extensive scattering of ceramicsherds on the whole of the site, with anomaliesconnected to frequent lumping of pottery wastes for levellinguneven ground.New research on the site of Loron began in the 1990s,but the first traces of structures for firing clay have beencoming to light since 2005 only, with a relevant concentrationin the upper terrace of the buil<strong>di</strong>ng, north of thegreat central courtyard. Two small kilns, a round one anda rectangular one, were <strong>di</strong>scovered in room 36, and wereprobably meant for firing small vessels. In fact, even ifLoron is best known for the massive production of oliveoilamphoras, it has frequently yielded potsherds belongingto other classes of ware, which can be clearly ascribedto local production.Room 36 allows one to follow certain steps of thetransformation and late occupation of the complex, withthe kilns converted into domestic firepits during the site’slast phase, and burials occupying the place of at least oneother kiln.The kilns in room 45, especially two big twin structures(type II/b Cuomo <strong>di</strong> Caprio), whose activity wasconcentrated in the 1 st and 2 nd centuries AD, were abandonedbut not removed. We can then understand a rationalarchitecture which is adapted to the natural slopefor improving thermal isolation ad static stability, butalso for creating a two-level shift for operations to becarried out around the kilns, in order to increase productivity.The lower level is connected with the courtyardand attended by the workers who had to fuel the praefurniawith wood; the upper level (approximately 80-100cm higher) should ease the access to the firing chambersfor charging and <strong>di</strong>scharging the kilns. To increase theefficiency of these operations, the upper level is connectedto the adjacent semi-roofed space, which is interpretedas a store-room and drying-room for half-finishedproducts.The presence of the big kilns significantly encumberedfurther occupation of room 45, when their use comes toan end, given that the firing structures, aiming at efficiencyimprovement, perfectly (and fully) fit into theavailable space. This is a clear example of the modularreasoning which lies behind the planning and making ofthe Loron complex, with its essential and symmetricspatial organization (Fig. 3). We should therefore notthink in terms of single kilns, but within a meta-typologyof the ‘rooms for kilns’, in the widest context of arational industrial planning.The customary perception of Istrian villas sees themas places of great ideological significance, owned byaristocracy and intended to control and <strong>di</strong>rect agriculturalactivities in the territory. Loron suggests a <strong>di</strong>fferentperspective, as a terminal that perfectly suits the economicpotential of Statilii’s properties, marking thethreshold between agricultural production and maritimetrade.zbornik_31_08.indd 90 31.08.2011. 23:50


Novootkriveni antički vivarium uz poluotok Kupanja,Tar – VabrigeNewly – <strong>di</strong>scovered Roman vivarium at the KupanjaPromontory, Tar – VabrigeVla<strong>di</strong>mir KovačićZavičajni muzej PoreštineMuseo del territorio ParentinoDecumanus 9HR-52440 Poreče-mail: vla<strong>di</strong>mir.kovacic@muzejporec.hrStručni radProfessional paperVeliki privatni senatorski carski posjed prostirao se najvjerojatnije od uvale Busuja pa sve do Tarske vale, tj. sliva rijeke Mirnena sjeveru. Primarna poljoprivredna kultura u antici na tom području bila je maslinarstvo pa se zbog transporta maslinova uljana poluotoku Lorunu nalazi i jedna od najvećih do sada otkrivenih antičkih fi glina na istarskom poluotoku. U neposrednojblizini poluotoka Loruna nalazi se rt Kupanja uz kojega se vežu treći po veličini antički vivariji na Me<strong>di</strong>teranu. Vivarij smo upotpunosti istražili tijekom 2004./2005. go<strong>di</strong>ne.Ključne riječi: rt Kupanja, vivarij, more, amforice, garumA large private senatorial imperial estate most probably extended from the Busuja Cove to the Tarska Vala Bay, i.e. the Mirnariver basin on the north. Olives were the main crop in the antiquity of that area, and the transport of olive oil was the reason thatone of the largest so far <strong>di</strong>scovered ancient fi glinae in Istria was built in the Lorun peninsula. In the imme<strong>di</strong>ate vicinity of Lorunlies the Kupanja promontory, the site of the second largest ancient vivarium in the Me<strong>di</strong>terranean. In the 2004/2005 campaignwe carried out a comprehensive investigation of the vivarium.Keywords: Kupanja Promontory, vivarium, sea, small sized amphorae, garumTijekom srpnja i kolovoza 2004./2005. go<strong>di</strong>nemeđunarodna podmorska arheološka ekipa 1 istražila jena području rta Kupanja novootkriveni antički vivarium.Podvodna istraživanja obavljena su u sklopumeđunarodnog projekta pod nazivom „Istra i more”. 2Nakon što je potpuno istražen, došlo se do zavidnihrezultata. Ustanovljeno je da je ovaj vivarij treći poveličini na Me<strong>di</strong>teranu. 3 Ukupna površina mu je oko7.000 m² i ima gotovo kvadratni oblik (100 x 95 m)(Lafon 2001: RM 97, 364, sv. i RM 94, 364, VT 19, 346).Veličina poje<strong>di</strong>nih bazena varira između 600 m² i 700m², što čini ukupnu površinu od 2.500 m² (Kovačić 2009:241-244; Marchiori et al. 2005: 121; Marchiori, Kovačić2006: 112-116; Carre et al. 2006: 274-277).Budući da se kamen živac, ovisno o dubini, nalazioizmeđu –4 m i –11 m ispod razine mora (Antonioli etal. 2004: 227, Fig. 1; Fouache et al. 2000: 35, 44-45;2005: 177, 185, Sl. 18-19; 2006:123, Sl. 17-18; Kozličić1986: 137-138, T. XX), kamen lomljenac, koji senasipavao za temeljnu stopu, dovozio se brodovljemkako bi se sazidali zidovi bazena (oko 9 m širine). Danas,nakon gotovo 2000 go<strong>di</strong>na, zbog djelovanja mora itektonskih poremećaja zid je potpuno urušen pa je stogatemeljna stopa šira i na nekim mjestima doseže debljinuod 19 m. Zbog toga bazeni, koji su u originalnoj izvedbiimali četvrtasti oblik, danas izgledaju ovalno.Visina zidova, od dna do vrha zida, na poje<strong>di</strong>nimmjestima iznosi od 3 m do 7 m, a visina od vrha grebenaje površine oko 2 m do 2,50 m (Kozličić 1986: 139, T.XVII). Izmjerena je i dubina pješčano-muljevitog nanosaunutar istočnog bazena i došlo se do rezultata da jenjegova debljina veća od 2,23 m (mjereno od pločatogkamena živca).Kako objasniti da su Rimljani baš na tom mjestuizgra<strong>di</strong>li tako veliki vivarij? Jedno od mogućih objašnjenjanalazi se na susjednom poluotoku Lorunu gdje jesmještena jedna od najvećih rimska figlina (Buchi 1975:437; Carre et al. 2005: 99-112; 2006: 261-274; Gnirs1910: 879-881; Gregorutti 1886: 221-250; Jurkić-Girar<strong>di</strong>1979: 263-298; Kandler 1849: 187; Kovačić, Tassauxzbornik_31_08.indd 91 31.08.2011. 23:50


92 Vla<strong>di</strong>mir KovačićSl. 1 Avionski snimak nalazišta (foto: R. Kosinožić)Fig. 1 Aerial photography of the site (photo: R. Kosinožić)Sl. 2 Tlocrt i profil (autori: M. B. Carre, M. Urban i M. Braini)Fig. 2 Site plan and section (M. B. Carre, M. Urban and M. Braini)2000: 12-19; Lafon 2001, 175; Marchiori, Kovačić 2006:116-121; Matijašić 1998: 255-260; Šonje 1962: 161-162;Tassaux, Matijašić, Kovačić 2001: 22, 55-91) na područjuIstre i najvjerojatnije villae rusticae koje se s njom moguzbornik_31_08.indd 92 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. Međunarodnog kolokvija Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 93povezati. 4 Na istom smo lokalitetu u zadnjim arheološkimistraživačkim kampanjama (arheološka istraživanjaLoruna odvijaju se od 1994. go<strong>di</strong>ne) našli različitekeramičke proizvode među kojima i male amforice kojesu sigurno korištene kao transportna ambalaža za umakgarum (Buchi 1975: 438; Cuomo <strong>di</strong> Caprio 1972: 412– o uporabi kumine kao goriva za keramičku peć;Auriemma et. al. 2007: 436-437).Moguće je da se taj cijenjeni umak proizvo<strong>di</strong>o uneposrednoj blizini pa je ra<strong>di</strong> toga to mjesto odabranoza izgradnju velikog vivarija. Postoji i drugo mogućeobjašnjenje koje pretpostavlja da su veliki bazeni bilinamijenjeni uzgoju velike ribe za potrebe carsketrpeze.Možemo pretpostaviti kako je ta potonula antičkagrađevina bila u funkciji u istom vremenskom razdobljukao i obližnja fi glina od 1. st. pr. Kr. do 5. st. po Kr..Bilješke:1Nosilac projekta je Zavičajni muzej Poreštine u Poreču. Vo<strong>di</strong>teljprojekta i podvodnog istraživanja je Vla<strong>di</strong>mir Kovačić, a stručnivo<strong>di</strong>telji Marie-Brigitte Carre, Centre Camille Jullian, Aix en-Provence, CNRS-Université de Provence u Francuskoj i RitaAuriemma s Università <strong>di</strong> Lecce u Italiji. Istraživačka ekipa sastojalase od podvodnih arheologa, fotografa, arhitekata, geodeta itopografa.2U sklopu međunarodnog projekta pod nazivom „Istra i more”, uistraživanju antičke fi gline na poluotoku Lorunu (lokalitet Vabriganasuprot Marine Červar-Porat kod Poreča) sudjeluju Centre PierreParis de l’Universite de Bordeaux III u Francuskoj (stručni vo<strong>di</strong>teljFrancis Tassaux) i Dipartimento <strong>di</strong> Scienze dell’Antichità dellaFacoltà <strong>di</strong> Lettere e Filosofia dell’Università degli Stu<strong>di</strong> <strong>di</strong> Padovau Italiji (stručni vo<strong>di</strong>telj Guido Rosada).3Najveći vivariji nalaze se u Tirenskom moru i to u Torre Astura 60km južnije od Rima i Porto Clementino kod Tarquinije; Lafon 2001:100 (tip II).4Dosada nismo otkrili tragove vile, osim ako vidljivo nađeni priobalnizidovi sa sjeverne strane poluotoka Loruna u Uvali sv. Marine nisunjezini <strong>di</strong>jelovi (Tassaux, Matijašić, Kovačić 2001., str. 31., 55., sl.3.).Literatura:Antonioli, F., Auriemma, R., Faivre, S., Fouache, E., Furlani, S.,Kovačić, V., Mauro, S., 2004, Geomorfological and archaeologicalevidences of co-seismic subsidence on the northeastern Adriaticcoasts. GNGTS – Atti del 23 Convegno Nazionale 07/02, 227-228.Auriemma, R., Carre, M. B., Kovačić, V., Pesavento Mattioli, S., 2005,Pesca, industria conserviera e commercio nell’Adriatico: i primiin<strong>di</strong>zi. In Salzas y salazones de Pescado en Occidente durante laAntigüedad, Actas del Congreso Internazional (Ca<strong>di</strong>z, 7-9 denoviembre de 2005) CETARIAE 2005, BAR International Series1686, 435-438. Oxford.Buchi, E., 1975, Commerci delle anfore „Istriane”. AquileiaNostra,45-46, 431-444.Cumo <strong>di</strong> Caprio, N., 1972, Proposta <strong>di</strong> classificazione delle fornaci perceramica e laterizi nell’area italiana. Dalla preistoria a tutta l’epocaromana. Sibrium, XI, 317-463.Carre, M. B., Kovačić, V., Marchiori, A., Rosada, G., Tassaux, F.,Zabeo, M., 2006, Loron – Lorun, Parenzo – Poreč, Istra, Una villamaritima nell’agro prentino: La Campagna <strong>di</strong> ricerca 2005. HistriaAntiqua 14, 261-281.Fouache, E., Faivre, S., Dufaure, J. J., Kovačić, V., Tassaux, F., 2000,New observations on the evolution of the Croatian shoreline betweenPoreč and Zadar over the past 2000 years. Zeitschrift fürGeomorphologie N. F. suppl.-Bd. 122, 33-46.Fouache, E., Faivre, S., Dufaure, J. J., Kovačić, V., Tassaux, F., Tronche,P., 2005, Morska razina u rimsko doba na području Istre. Vjesnikarheološkog muzeja u Zagrebu 37 (2004), 173-190.Fouache, E., Faivre, S., Gluščević, S., Kovačić, V. Tassaux, F., Dufaure,J. J., 2006, Evolution on the Croatian shore line between Poreč andSplit over the past 2000 years. Archaeologia maritima Me<strong>di</strong>terranea2 (2005), 115-134.Gnirs, A., 1910, Einen römische Tonwarenfabrik in Fasana bai Pola.Jahrbuch für Altertumskunde 4, 79-88.Gregorutti, C., 1886, La figulina imperiale Pansiana <strong>di</strong> Aquileia ed iprodotti fitili dell‘Istria. Atti e memorie della socità istriana <strong>di</strong>archeologia e storia patria 2, 219-253.Jurkić-Girar<strong>di</strong>, V., 1979, Scavi in una parte della villa rustica romanaa Cervera Porto presso Parenzo (I), campagne 1976. – 1978. Atti delCentro <strong>di</strong> ricerche storiche <strong>di</strong> Rovigno 9, 263-298.Kandler, P., 1849, Di qualche bollo su cotti. L’Istria a. IV, 47; 187.Kovačić, V., 2009, Antički ribnjaci uzduž zapadne Istarske obale. U:Jurišićev zbornik, 240-247. Zagreb.Kovačić, V., Tassaux, F., 2000, Od masline do amfore. Poreč.Kozličić, M., 1987, Antička obalna linija Istre u svijetu hidroarheološkihistraživanja. U Istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju [Posebnaizdanja HAD-a 11/2], 135-167. Zagreb.Lafon, X., 2001, Villa marittima: recherches sur le villas littorales del’Italie romaine (IIIe siècle av. J. C./IIIe siècle ap. J. C.). BEFAR307. Rome.Marchiori, A., Kovačić, V., Cipriano, S., Mazzochin, S., 2005, Progetto„l’Istria e il mare”: Lorun – Loron (Poreč – Parenzo, Istria), Loscavo <strong>di</strong> un complesso costiero <strong>di</strong> età romana nell’agro parentino(2004). Quaderni <strong>di</strong> archeologia del Veneto 21 (2005), Venezia,117-128.Marchiori, A., Kovačić, V., 2006, Progetto „l’Istria e il mare”: Lorun– Loron (Poreč – Parenzo, Istria), Lo scavo <strong>di</strong> un complesso costiero<strong>di</strong> età romana nell’agro parentino, Anno 2005. Quaderni <strong>di</strong>archeologia del Veneto 22, 105-117. Venezia.Matijašić, R., 1998, Gospodarstvo antičke Istre. Pula.Šonje, A., 1962, Antički natpisi nađeni u Poreštini poslije drugogsvjetskog rata. Živa antika 12, sv. 1, 157-164.Tassaux, F., Matijašić, R., Kovačić, V., 2001, Loron (Croatie) un grandcentre de production d’amphores à huile Istriennes (Ier – IVe S.P.C.).Ausonius – Publications, Mémoires 6. Bordeaux.zbornik_31_08.indd 93 31.08.2011. 23:50


94 Vla<strong>di</strong>mir KovačićSummaryNewly <strong>di</strong>scovered Roman vivarium at the Kupanja Promontory,Tar –VabrigeThe <strong>di</strong>scovered antic underwater vivarium is placednear cape Kupanja. It has a almost square form and isconsisted of four growing pools: small fish for garumasauce production needs or big fish for needs of empiricaltable. During the year 2004/2005 we have doneunderwater reasearch and probing of the eastern wall ofeastern pool to find out the way it was built and what isthe quantity of flooded sand within the pool. We havefound out that it was probably a cemented wall butunfortunately it was destroyed by years of maritimeactions. We found that out when we placed a bigger probeon the eastern part of the wall which length was 11, width4 and depth 2.30 m. Vivarium is one of the biggest onthe Me<strong>di</strong>teranean and it has a surface of 7.000 m², everypool is cca 600 m²– 700 m² what makes a completesurface of 2.500 m². The sand within the pool is 2.23 mhigh and is placed on hard stone. The walls from thebottom to the upper wall ridge is 3 m – 7 m, to surfaceis cca 2 m.We can assume that this antic buil<strong>di</strong>ng was in functionabout the same time as the near fi glinae on the Lorunpeninsula, around 1st century BC to 5th century AD.zbornik_31_08.indd 94 31.08.2011. 23:50


Lokalitet Rakitnica – Tri bunara u vo<strong>di</strong>čkom zaleđuArcaeological site Rakitnica – Tri bunara in Vo<strong>di</strong>ce hinterlandToni BrajkovićMuzej grada ŠibenikaGradska vrata 3, p.p. 7HR-22000 Šibenike-mail: toni.brajkovic@gmail.comStručni radProfessional paperU ožujku 2008. go<strong>di</strong>ne započela su sustavna arheološka istraživanja na lokalitetu Rakitnica – Tri bunara u vo<strong>di</strong>čkom zaleđugdje je igrom slučaja vlasnik terena, gospo<strong>di</strong>n Vla<strong>di</strong>mir Roca kopavši rupe za nasade mla<strong>di</strong>h maslina naišao na rimske tegule zakoje se kasnije ustanovilo kako su proizvo<strong>di</strong> tamošnje peći. Peć je tijekom prve kampanje istražena, a po završetku prekrivenageotekstilom i zakopana dok se ne izra<strong>di</strong> projekt njezine konzervacije i prezentacije. Istraživanja su 2009. i 2010. go<strong>di</strong>neišla u smjeru pronalaženja ostataka arhitekture mogućeg ra<strong>di</strong>oničkog kompleksa, što nije uro<strong>di</strong>lo plodom te je definitivnoustanovljeno kako se ra<strong>di</strong> o kratkotrajnom samostalnom objektu lokalnoga karaktera.Ključne riječi: Rakitnica, opekarska peć, tegule, DalmacijaIn March 2008 systematically archaeological excavation have started on the site called Rakitnica – Tri bunara in Vo<strong>di</strong>cehinterland, where the owner of the land, Mr. Vla<strong>di</strong>mir Roca, by accident, while <strong>di</strong>gging pits for planting young olive trees,found Roman roof bricks (tegulae). Later on it was <strong>di</strong>scovered that they were products of a local kiln. Kiln was explored duringthe first campaign and covered with geotextile until its conservation and presentation could be done. During the 2009 and 2010excavations the main goal was to find the architectural remains of the complex of workshops. Because of everything that wasfound a final conclusion is that at this site we have a case of a short-term object (facility).Keywords: Rakitnica, brick kiln, tegulae, DalmatiaUvodNa lokalitetu Rakitnica – Tri bunara, na području gradaVo<strong>di</strong>ca, u razdoblju od 28. ožujka do 21. svibnja 2008.Sl. 1 Položaj lokaliteta Rakitnica – Tri bunara na satelitskojsnimci HrvatskeFig. 1 Position of the site of Rakitnica – Tri bunara on thesatelite image of Croatiago<strong>di</strong>ne provedena su zaštitna arheološka istraživanja kojasu iznijela na svijetlo dana jedan izuzetan i za prostorDalmacije ekskluzivan nalaz. Smješten je na zemljišnojčestici 4680/1 K. O. Vo<strong>di</strong>ce. Ra<strong>di</strong> se, naime, o prvomsigurno ubiciranom nalazu rimske opekarske peći zaproizvodnju <strong>di</strong>jelova krovne konstrukcije. Do njezinaotkrića došlo je sasvim slučajno i nenadano zahvaljujućipozivu vlasnika zemlje, Vla<strong>di</strong>mira Roce, koji je kopajućijame za mla<strong>di</strong> maslinik naišao na ostatke tegula i odmahobavijestio Arheološki odjel Muzeja grada Šibenika. Tribunara, uži toponim mjesta na kojem se peć nalazi, dan jezbog neposredne blizine tih bunara i jedne veće ograđenelokve oko 10 m udaljene od peći. Sve te ograđenekaptaže su međusobno povezane pa kad u jesen i zimuzbog obilnih kiša razina vode dosegne kritičnu točku,višak se kanalom izgrađenim ispod makadamskog putaprelijeva u jarugu koja je odovo<strong>di</strong> do trećeg bunara kojise nalazi sa sjeverne strane peći. Neposredna blizina vodei ilovača koja na više mjesta izvire na površinu upućivalisu na to kako otkopani materijal najvjerojatnije nije <strong>di</strong>opokrova kasnoantičkog groba, već je riječ o nečemdaleko interesantnijem.zbornik_31_08.indd 95 31.08.2011. 23:50


96 Toni BrajkovićSl. 2 Položaj lokaliteta Rakitnica – Tri bunara natopografskoj karti vo<strong>di</strong>čkog zaleđaFig. 2 Position of the site of Rakitnica – Tri bunara on thetopographic map of the Vo<strong>di</strong>ce hinterlandsSl. 5 Ograđena lokva i dva bunara uz nju u vrijeme visokogvodostaja (foto: T. Brajković)Fig. 5 Fenced puddle and two neighbouring wells at thetime of high water (photo: T. Brajković)Sl. 3 Pogled na rakitničko polje i lokalitet s jugoistoka(foto: T. Brajković)Fig. 3 View of Rakitnica fi eld and the site from south-east(photo: T. Brajković)Sl. 6 Rimska opekarska peć – pogled s istoka(foto: Ž. Krnčević)Fig. 6 Roman brick kiln – view from the east(photo: Ž. Krnčević)Sl. 4 Lokalitet Rakitnica – Tri bunara s označenimpozicijama peći, bunara i lokve, pogled s jugoistoka(foto: T. Brajković)Fig. 4 Site of Rakitnica – ”Tri bunara” with the positions ofthe kiln, well and puddle, south-east view (photo: T.Brajković)Sl. 7 Rimska opekarska peć – pogled na otvor prefurnija(foto: T. Jurković)Fig. 7 Roman brick kiln – opening of the praefurnium(photo: T. Jurković)zbornik_31_08.indd 96 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 97Sl. 8 Prefurnij (ložište) rimske opekarske peći iznutra(foto: T. Jurković).Fig. 8 Praefurnium (fi rebox) of the Roman brick kiln fromthe inside (photo: T. Jurković)Sl. 9 Pogled na perforiranu podnu konstrukciju komore zapečenje (foto: E. Podrug)Fig. 9 View of the perforated fl oor construction of thebaking chamber (photo: E. Podrug)Sl. 10 Pogled s istoka (foto: Ž. Krnčević)Fig. 10 View from east (photo: Ž. Krnčević)Sl. 11 Georadarska istraživanja (foto: T. Brajković)Fig. 11 Geophysical survey (photo: T. Brajković)Tijek istraživanjaNakon otvaranja prve probne sonde (sonda 1) namjestu na kojem se pojavila veća nakupina tegula nadubini od 25 cm počeli su se nazirati <strong>di</strong>jelovi arhitekturepeći, tj. polukružni svod prefurnija (ložišta). Ispred njega,kao i u sloju zemlje koja ga je prekrivala, nađeno jemnoštvo ulomaka tegula, u jednom izdvojenom slučajuzajedno s imbreksom, zatim nabacane šamotne cigle ijedan amorfni komad sinterirane gline. Također, na metarudaljenosti od početka prefurnija uočen je potkovastiotisak nagorjele zemlje oko kojeg su u istom ra<strong>di</strong>jusus njegove vanjske i unutarnje strane razbacane mrljeod gara. Taj je prostor služio kao površina na kojojse palila vatra prije samog ubacivanja u kanal ložištapa ćemo spomenute mrlje prije pripisati izgorjelommaterijalu, nego možebitnim ostatcima izgorjelih drvenihkolaca nadstrešnice. Nakon približno 70 cm ložište sespaja s uz<strong>di</strong>gnutom podnom konstrukcijom. Ona je<strong>di</strong>menzija 3 x 2,5 m i s gornje je strane perforirana spet horizontalno postavljenih nizova kružnih otvora.Oni su manjim <strong>di</strong>jelom uništeni, tj. uništen je sloj odnekoliko centimetara debele zapečene glinene oblogepod kojom se nalaze konstruktivni elementi koji su uobliku rešetke održavali statiku poda. Kupola unutarkoje su slagani sirovi proizvo<strong>di</strong> nažalost nije sačuvana,ali su jasno vidljivi tragovi njezine pravokutne osnove.Na površini su blago deformirani, tj. u kutovima ne pratestrogo geometrijsku os, što se da lako objasniti geološkimprocesima Zemlje i mehaničkim za<strong>di</strong>ranjem čovjeka.Poslije izrade tehničke dokumentacije (fotografiranja,crteža i geodetskih mjerenja) peć je pokrivenageotekstilom i zatrpana. Nismo se usu<strong>di</strong>li otvaratibočne strane ra<strong>di</strong> opasnosti od isušivanja i propadanjamaterijala od kojeg je rađena. U drugoj arheološkojzbornik_31_08.indd 97 31.08.2011. 23:50


98 Toni BrajkovićSl. 12 Georadarska istraživanja (foto: T. Brajković)Fig. 12 Geophysical survey (photo: T. Brajković)kampanji u proljeće 2009. go<strong>di</strong>ne otkopali smo tri sondesa sjeverne, južne i zapadne strane peći na površini odoko 200 m² tražeći zid ili zidove objekta uz koje je pećmogla biti smještena. Nadali smo se kako je ovdje riječo proizvodnom pogonu s više objekata unutar kojih suse proizvo<strong>di</strong> oblikovali i pripremali prije te skla<strong>di</strong>štilinakon pečenja. Sonde su bile širine 1 m i dužine između 7i 10 m. Već na dubini od oko 20 cm, negdje i pliće, došlismo do litice te nakon nekoliko dana ustvr<strong>di</strong>li kako jecijela peć smještena na je<strong>di</strong>nom mjestu gdje litice nema.U son<strong>di</strong> s južne strane pravokutne podne konstrukcije,ispod kamenog nasipa i živca, na dubini od 35 cm počeoje sloj ilovače koja se pruža prema peći. Zbog bojaznida se struktura objekta ne naruši prije spomenutu liticunismo pratili do vanjskih rubova peći pa nismo ustvr<strong>di</strong>lije li litica priklesavana, u kakvom je odnosu s objektomni dokud ide sloj ilovače iz istih razloga. U sjevernojson<strong>di</strong> na dubini od 70 cm naišli smo na tragove crvene icrne boje (od keramike i gara). Zbog manjka financijskihsredstava nismo stigli detaljnije istražiti taj areal. To smoučinili 2010. go<strong>di</strong>ne. Na istom smo mjestu otvorili sondu6 <strong>di</strong>menzija oko 3,50 x 3,50 m. I tu se teren, gledajućiod lokve, sa zapadne strane polako spušta. Ispod slojahumusa na dubini od 25 cm počinje sloj ilovače koji senakon 3,70 m na istočnom rubu sonde nalazi na dubini odpola metra. Negdje usporedo s njim počinje i litica kojatakođer prati nagib terena, a među njom su pronađenibrojni ulomci razbijenih posuda lokalne proizvodnje jakoslabe kvalitete. Zbog loše teksture keramike niti jedanfragment nije sačuvan u većem obimu. Zbog toga, alii zbog činjenice da se između nađenih ulomaka ističesamo mali <strong>di</strong>o oboda jedne posude i dvaju ulomaka ručkivjerojatno različitih posuda te zbog činjenice da ostaliulomci pripadaju tijelima posuda bez karakterističnihmarkera upitno je hoće li se uspjeti rekonstruirati ijednaSl. 13 Rakitnica – Tri bunara; tijek istraživanja i plan son<strong>di</strong> unutar kvadrantne mreže (T. Brajković)Fig. 13 Rakitnica – Tri bunara; course of research and position of trenches within the square grid (T. Brajković)zbornik_31_08.indd 98 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 99posuda. To ćemo konačno znati nakon detaljne obradei konzervacije u Muzeju grada Šibenika. Ni u son<strong>di</strong>5 veličine 5,5 m x 3,8 m koja se <strong>di</strong>jelom preklapa sasondom 1 i unutar koje je 2008. go<strong>di</strong>ne otkrivena peć,nismo našli nikakvih naznaka arhitekture. Pokazalo seda osim živca i sloja ilovače na dubini od oko 50 cmnema ničega. Budući da klasične arheološke metode nisudale nikakvih rezultata, odlučili smo obaviti geofizičkaistraživanja na lokalitetu na površini od oko 1200m². Istraživanja su obavili djelatnici tvrtke Geoarheod.o.o., a obavljena uz pomoć triju uređaja: georadara,magnetometra i elektrootpornika. Oni su pokazali tek triGPR anomalije na cijelom području. Najzanimljivije subile na mjestima na kojima smo kasnije i otvorili dvijesonde (sonde 7 i 8). Ni to, nažalost, nije ispunilo našaočekivanja. Pokazalo se kako je u son<strong>di</strong> 7 (2,3 x 5,1m)anomalija pokazana na radaru litica pravilnog smjerapružanja koja ima prirodan pad te ponire u dubinu. Idućasonda 8 (3,1 x 3,2 m) otvorena je na mjestu gdje je popričanju starijih lju<strong>di</strong> prilikom oranja nađeno mnoštvoulomaka rimskih krovnih cigli (tegula). Ta se sonda nalazitik do rimske opekarske peći, s njezine istočne strane,tj. iza prefurnija (ložišta). Uvidjeli smo da je anomalijapravilnih linija uočena na georadaru na dubini do polametra tek niz razbacanih i razlomljenih komada tegula icigle uništenih ili prilikom nekadašnje obrade terena ilibačenih kao otpad netom nakon procesa pečenja. Ispodtog sloja, sve do dubine od oko 60 cm do 80 cm nije biloničega osim pokoji ulomak posuda lokalne proizvodnje.Na mjestu treće GPR anomalije nismo otvarali sondu jerse nalazi na mjestu gdje su posađene mlade masline. Ona,međutim, ne upućuje na nikakvo postojanje arhitekture,već se ra<strong>di</strong> o jarku ili tek prirodnom fenomenu koji jestvorila naplavina vode.ZaključakNakon osvajanja Ilirika majstori ovog zanata uprovincije dolaze za rimskom vojskom i s drugimobrtnicima po<strong>di</strong>žu svoje ra<strong>di</strong>onice nedaleko legijskihlogora u početku samo za njihove potrebe, a zatim iza izvoz. Lokalna proizvodnja u provinciji Dalmacijise vjerojatno javlja sre<strong>di</strong>nom 1. stoljeća i traje sve dokasne antike. Međutim, cijelo to vrijeme ne prestajepotražnja za tegulama sjevernojadranskih ra<strong>di</strong>onica.Razlog nalazimo u skromnim geološkim slojevima glineovog područja pa tegule s pečatima domaće ra<strong>di</strong>nosti neuočavamo u velikim količinama ni na jednom lokalitetu.Sl. 14 Tlocrt rakitničke peći (B. Vukorepa)Fig. 14 Plan of the Rakitnica kiln (B. Vukorepa)Upravo zato nije ni čudo da se svako glinište pokušaloeksploatirati. Peći četvrtastog oblika, kakva je i rakitničkana istočnojadranskoj obali i njezinu neposrednom zaleđu,nalazimo najvjerojatnije u Smrdeljima 1 , zatim u ČervarPortu blizu Poreča 2 , Crikvenici 3 te možda na Rabu 4 , štoće se vidjeti tijekom daljnjih istraživanja. Od domaćihsu najbrojnije tegule legijske proizvodnje, a privatnih ionih u vlasništvu poje<strong>di</strong>ne zajednice iz posve razumljivihrazloga ima manje. Neutiskivanje pečata može se objasnitiograničenom proizvodnjom. Pitanje je li rakitnička pećpripadala i bila namijenjena rimskom naselju na obližnjojVelikoj Mrdakovici ili pagusu smještenom u samompolju zasad će, s obzirom na dostupne nam podatke,ostati neodgovoreno. Rakitnička peć je definitivno bilau funkciji kraće vrijeme za potrebe uže zajednice kojaje boravila na ovom području. Nikakav veći komplekss ra<strong>di</strong>onicama za pripremu i skla<strong>di</strong>štenje proizvodanije postojao. Ovo nije je<strong>di</strong>ni slučaj na našoj obaliJadrana, točnije hrvatskom priobalju, a ni u kontekstuSredozemlja. Osim velikih opekarskih pogona, koji suosim peći obuhvaćali i cijelu popratnu infrastrukturu,postojale su i one jednostavnije bez dodatnih sadržaja.Prve su bile namijenjene većem tržištu i širokoj potrošnjiopskrbljujući duži niz go<strong>di</strong>na svoje naručitelje. To bi sobzirom na količinu uočenih tegula kod sela Smrdelji udalmatinskoj Bukovici mogli reći za četiri tamošnje peći.zbornik_31_08.indd 99 31.08.2011. 23:50


100 Toni BrajkovićOd njih nam je ostao samo zapisani spomen iako nikadkasnije nisu uočene, a sama jaruga kojom je tekao potoki prostor oko nje gdje je sada smještena peć obrastao jegustim raslinjem i gotovo je neprohodan. Drugom tipupripada ova rakitnička peć lokalnog karaktera po<strong>di</strong>gnutana mjestu koje je obilovalo prirodnim resursimapotrebnim za proizvodnju. To su neposredna blizina vodei ilovače od koje su se ra<strong>di</strong>le cigle. Ilovača se, kao štoje prije spomenuto, nalazi plitko pod površinom zemlje.Bliže lokvi i dvama bunarima na sjeverozapadu izbija nasamu površinu, a zatim se prateći nagib terena polakospušta. Vrijeme nastanka rakitničke peći ne možemo sasigurnošću odre<strong>di</strong>ti jer nisu pronađeni pečati na tegulamaniti išta drugo što bi upućivalo na preciznije datiranje(uključujući i keramičko posuđe lokalne proizvodnje).Okvirno je stavljamo u razdoblje između sre<strong>di</strong>ne prve idruge polovice 5. stoljeća po Kristu.Bilješke:1Marun 1898: 62, 70, 115; Patsch 1900: 79-80; Pe<strong>di</strong>šić, Podrug2007: 85-86.2Džin, Girar<strong>di</strong> Jurkić 2005.3Lipovac Vrkljan 2005; 2007; 2007a; 2008; Lipovac Vrkljan, Šiljeg2008; 2009.4Lipovac Vrkljan 2006.Literatura:Džin, K., Girar<strong>di</strong> Jurkić, V., 2005, Rimska gospodarska vila u ČervarPortu kod Poreča (Roman villa rustica in Červar-Porat near Poreč),katalog izložbe. Pula.Lipovac Vrkljan, G., 2005, <strong>Crikvenica</strong> – Igralište, zaštitno probnoistraživanje tijekom 2004. go<strong>di</strong>ne (<strong>Crikvenica</strong> – Playground TrialRescue Excavation in 2004). Annales Instituti Archaeologici I, 73-76.Lipovac Vrkljan, G., 2006, Lokalitet: Uvala Dubac. Hrvatski arheološkigo<strong>di</strong>šnjak 2/2005, 276-277.Lipovac Vrkljan, G., 2007, <strong>Crikvenica</strong> – Igralište. Hrvatski arheološkigo<strong>di</strong>šnjak 3/2006, 287-290.Lipovac Vrkljan, G., 2007a, Otkriće lokalne rimske keramičarskera<strong>di</strong>onice u Crikvenici (Discovery of a Roman local ceramicsworkshop in <strong>Crikvenica</strong>). Annales Instituti Archaeologici III, 83-87.Lipovac Vrkljan, G., 2008, „<strong>Crikvenica</strong> – Igralište”. Hrvatski arheološkigo<strong>di</strong>šnjak 4/2007, 331-334.Lipovac Vrkljan, G., Šiljeg, B., 2008, Istraživanje lokaliteta <strong>Crikvenica</strong>– Igralište 2007 (Exploration of the Igralište site in <strong>Crikvenica</strong>).Annales Instituti Archaeologici IV, 88-92.Lipovac Vrkljan, G., Šiljeg, B., 2008, <strong>Crikvenica</strong> „Igralište” – rezultatitreće go<strong>di</strong>ne sustavnih istraživanja lokalne rimske keramičarskera<strong>di</strong>onice (<strong>Crikvenica</strong> „Igralište” – Results of the Third Year ofSystematic Excavations of the Local Roman Pottery Workshop).Annales Instituti Archaeologici V, 108-112.Marun, L., 1998, Starinarski dnevnici, M. Petrinec (ur.), Split.Patsch, C., 1900, Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zurGeschichte der römischen Provinz Dalmatien IV. WissenschaftlicheMittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina 7, 33-166.Pe<strong>di</strong>šić, I., Podrug, E., 2007, Antički opekarski pečati iz fundusaMuzeja grada Šibenika. Opuscula archaeologica 31, 81-141.zbornik_31_08.indd 100 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 101SummaryArcaeological site Rakitnica – Tri bunara in Vo<strong>di</strong>ce hinterlandOn the site Rakitnica – Tri bunara, near the town ofVo<strong>di</strong>ce, conservational archaeological research was carriedout in 2008 and brought to surface extraor<strong>di</strong>naryfin<strong>di</strong>ng, exclusive for Dalmatia region – the first Romanbrick kiln for the production of parts for the roof structurelocated with certainty. Research was continued duringthe next two years (2009 and 2010). In the archaeologicalcampaign in 2008, after the opening of the firsttest probe (trench), where a larger cluster of tegulae werefound; at a depth of 25 cm the architectural parts of furnace(i.e. the semicircular ceiling of the praefurnium)started to appear. In front of the find, as well as in thelayer of earth that covered it, many fragments of tegulaewere found, in one separate case together with imbrex,and in ad<strong>di</strong>tion a pile of fire bricks and amorphous pieceof sintered clay. One meter from the position where thepraefurnium begins an impression of scorched earth shapedas a horse shoe was <strong>di</strong>scovered, around which, at thesame ra<strong>di</strong>us from its outer and from its inner side thescattered patches of soot are visible. This space was usedas an area on which a fire was lit before it was inserte<strong>di</strong>nto the channel of the furnace, therefore the above mentionedhorse shoe shaped spots can be attributed to theburnt out materials rather than the remains of woodenpoles of the eaves. After approximately 70 cm the furnaceis connected with a raised floor construction. Its<strong>di</strong>mensions are 3 x 2.5 m and it is perforated with fivelines of circular holes horizontally placed on its upperside. They were partly destroyed, i.e. the layer of a fewcentimeters thick baked clay lining, under which thereare structural grid shaped elements that kept the static ofthe floor. The dome, within which the raw products werelaid, sadly, has not been preserved, but the traces of itsrectangular base are clearly visible. They are slightlydeformed on the surface, i.e. the angles do not follow astrictly geometrical axis, which is easily explained bygeological processes of the Earth and the mechanicalinterference of men. During the second archaeologicalcampaign in the spring of 2009, on an area of approximately200 m², three probes were opened on the northern,southern and western side of the kiln, with a purpose offin<strong>di</strong>ng wall structures of the buil<strong>di</strong>ng in which the kilncould have been located. We have hoped that this couldbe a production facility with multiple buil<strong>di</strong>ngs withinwhich the products were designed and prepared for, andstored after baking. Unfortunately nothing was found,and the same case was repeated the next year (2010).despite the four new probes and geophysical surveysover an area of approximately 1200 m². Based on everything<strong>di</strong>scovered we have concluded that the furnaceof Rakitnica was definitely operative for a short periodof time and used by the local community resi<strong>di</strong>ng in thisarea. No larger complex of workshops for the preparationand storage of products was found. Time of its constructioncan also not be determined with certainty becausethe stamps on tegulae or anything else that would suggesta more precise dating (inclu<strong>di</strong>ng pottery of local production)was not found. We can roughly set it in the periodbetween the middle of the first and second half of the 5 thcentury AD.zbornik_31_08.indd 101 31.08.2011. 23:50


Fornaci romane in Romagna; i ritrovamenti più recentiRimske keramičarske peći u Romanji; najnoviji nalaziMaria Luisa StoppioniMuseo della Regina <strong>di</strong> CattolicaViale Trieste 16I-47921 Riminie-mail: museo@cattolica.netIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperGli impianti <strong>di</strong> Ronta <strong>di</strong> Cesena e <strong>di</strong> Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna si connotano per la contiguità tra e<strong>di</strong>fici rustici e fornaci:erano entrambi aziende extraurbane, che affiancavano attività agricola e produzione artigianale. La pars rustica era estesa,con ambienti <strong>di</strong> <strong>di</strong>screte <strong>di</strong>mensioni; le fornaci invece rivelano <strong>di</strong>fferenze marcate tra i due siti: le prime erano molto gran<strong>di</strong>,adatte alla cottura <strong>di</strong> laterizi e <strong>di</strong> contenitori <strong>di</strong> notevoli <strong>di</strong>mensioni, le altre erano <strong>di</strong> proporzioni me<strong>di</strong>e o ridotte. Entrambe lefabbriche sorsero in avanzata età repubblicana; i forni <strong>di</strong> Ronta decaddero alla fine del III sec.d.C. e quelli <strong>di</strong> Santarcangelorimasero produttivi per circa sei secoli, adeguandosi ai tempi e al mercato.Parole chiave: fornaci romani, produzioni ceramiche, torcular, Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna, Ronta <strong>di</strong> CesenaProizvodni kompleksi Ronta <strong>di</strong> Cesena i Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna odlikuju se međusobnom blizinom seoskih zgrada ikeramičarskih ra<strong>di</strong>onica. Oba sklopa predstavljala su izvangradska gospodarstva na kojima se ispreplitala poljoprivredna iobrtnička proizvodnja. Pars rustica je u obama slučajevima bila prostrana građevina po<strong>di</strong>jeljena u niz manjih prostora, akeramičarske ra<strong>di</strong>onice su se međusobno razlikovale. U prvom slučaju bile su izrazito velikih <strong>di</strong>menzija i prikladne za pečenjeopeka i većih posuda, a u drugom srednjih i manjih <strong>di</strong>menzija. Obje ra<strong>di</strong>onice započele su s radom u kasno republikanskodoba, ra<strong>di</strong>oničarske peći u Ronti prestale su funkcionirati krajem 3. st. po Kr., a one u Santarcangelu bile su aktivne oko šeststoljećaprilagođujući se zahtjevima vremena i tržišta.Ključne riječi: rimske keramičarske ra<strong>di</strong>onice, keramičarska proizvodnja, torcular, Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna, Ronta <strong>di</strong>CesenaTra il 2005 e il 2006 sono venuti alla luce due tra gliimpianti figulinari più interessanti e meglio conservatiad oggi noti in Romagna: il primo è quello <strong>di</strong> via VicinaContea a Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna, <strong>di</strong> cui sono statescavate solo le strutture giacenti nei livelli superiori,mentre restano ancora pressochè interamente da indagarequelle più basse, ovviamente più antiche 1 ; l’altroè a Ronta <strong>di</strong> Cesena ed è stato esplorato 2 per tutta laporzione, peraltro assai vasta, ricadente sotto la grandetrincea tagliata per la costruzione del Canale Emiliano-Romagnolo.Pur trattandosi <strong>di</strong> impianti dalle caratteristichetecniche e organizzative molto <strong>di</strong>fferenti, entrambi siconnotano per la contiguità tra e<strong>di</strong>fici rustici, funzionaliallo stoccaggio e/o alla trasformazione <strong>di</strong> derrateagricole e fornaci: erano dunque gran<strong>di</strong> o me<strong>di</strong>e aziendeextraurbane, che affiancavano all’attività agricola unaproduzione artigianale altrettanto efficace ed intensa: laconvivenza dei due aspetti permetteva a questi complessi<strong>di</strong> superare o quanto meno <strong>di</strong> arginare il limite economicoconseguente alla stagionalità dei lavori dei campi e <strong>di</strong>operare così a pieno ritmo per tutto il corso dell’anno:la scansione delle attività consentiva infatti ad impiantiproduttivi apparentemente tra loro incompatibili <strong>di</strong>crescere quasi a ridosso l’uno dell’altro, garantendo unottimale sfruttamento <strong>di</strong> tutto lo spazio <strong>di</strong>sponibile. forse per questo che a Ronta crebbero pressochè a<strong>di</strong>acentil’uno all’altro un torcular per la spremitura dell’olio odel vino e un grande forno per laterizi: la stagione dellaspremitura era vicina, ma <strong>di</strong> certo successiva a quelladella cottura per cui alla fine <strong>di</strong> ottobre, con l’avvicinarsidella stagione umida e nebbiosa della pianura centurialele infornate e, prima ancora, le produzioni e l’essiccazione<strong>di</strong> vasi e laterizi dovevano essere ormai definitivamentecompletate, lasciando così ampio margine agli altri lavori.Non si deve neppure sottovalutare l’ulteriore vantaggioeconomico che una tale organizzazione del lavoro portavacon sé, rappresentato dal risparmio sulla manodopera: neicampi come nelle fornaci infatti potevano essere cosìimpiegati gli stessi uomini.La pars rustica era, sia a Ronta sia a Santarcangelo,molto estesa, con ambienti <strong>di</strong> <strong>di</strong>screte <strong>di</strong>mensioni,quadrati o rettangolari; entrambe conobbero fasi <strong>di</strong>trasformazione ma nessuno <strong>di</strong> questi interventi nezbornik_31_08.indd 103 31.08.2011. 23:50


104 Maria Luisa Stoppionimo<strong>di</strong>ficò sostanzialmente l’impianto strutturale e per unlungo lasso <strong>di</strong> tempo, neppure la destinazione d’uso. Lefornaci invece rivelano <strong>di</strong>fferenze marcate tra i due siti eriflettono o riba<strong>di</strong>scono alcune peculiari caratteristiche cheofficine più frammentarie rinvenute in passato avevanogià lasciato intravedere, in termini <strong>di</strong>mensionali comedal punto <strong>di</strong> vista cronologico. Le fornaci <strong>di</strong> Ronta eranoinfatti molto gran<strong>di</strong> e adeguate alla cottura <strong>di</strong> laterizi e/o<strong>di</strong> contenitori <strong>di</strong> notevoli <strong>di</strong>mensioni, fossero essi per iltrasporto o per la conservazione delle derrate, mentrequelle <strong>di</strong> Santarcangelo erano <strong>di</strong> proporzioni me<strong>di</strong>e etalora molto ridotte; <strong>di</strong> queste, le più piccole erano adattesolo alla cottura <strong>di</strong> oggetti minuti, mentre le più gran<strong>di</strong>avrebbero potuto rispondere, oltre che a <strong>di</strong>fferenti utilizzi,a <strong>di</strong>verse modalità d’uso e forse ai tempi e ai ritmi <strong>di</strong>un mercato più saldamente ancorato alla costa. Dato ilconsistente frazionamento e addensamento <strong>di</strong> officinefigulinarie per tutto il territorio riminese, è possibileche in questa zona le fabbriche per ceramiche e lateriziabbiano mantenuto proporzioni artigianali <strong>di</strong> controai livelli industriali o semi-industriali raggiunti dagliimpianti della Romagna settentrionale: il rifornimentodei mercati sarebbe stato garantito dal numero delleofficine, piuttosto che dalle produzioni dei singoliimpianti. possibile inoltre che a scelte <strong>di</strong>mensionalicorrispondessero <strong>di</strong>versi livelli <strong>di</strong> specializzazione: cioèmentre i gran<strong>di</strong> forni <strong>di</strong> Ronta potevano essere utilizzatiquasi solo per la cottura dei laterizi, quelli <strong>di</strong> Santarcangeloavevano forse una maggiore polifunzionalità, intesa inquanto successione <strong>di</strong> infornate <strong>di</strong> manufatti <strong>di</strong>versi. Inogni caso, essi rientrano pienamente nelle categorie giànote a Santarcangelo (Stoppioni 1993a: 69-90) in cui sicuocevano <strong>di</strong> volta in volta anfore, catini, gran<strong>di</strong> vasitronco-conici, ma anche e non secondariamente laterizi epersino doli: il tipo <strong>di</strong> produzioni non può pertanto essereconsiderato una <strong>di</strong>scriminante rispetto alle proporzioni<strong>di</strong> ciascun forno; in ogni officina essi erano organizzatiin batteria, dunque abbastanza numerosi ed in grado <strong>di</strong>garantire una produzione complessiva sufficientementeelevata; inferiori però erano <strong>di</strong> sicuro, rispetto a quelli<strong>di</strong> Ronta <strong>di</strong> Cesena, le <strong>di</strong>mensioni e <strong>di</strong> conseguenza laproduttività <strong>di</strong> ogni singola fornace.Non si può inoltre escludere che la riduzione dellemisure fosse dovuta a scelte tecniche operate dai figuliin relazione, per esempio, alle modalità <strong>di</strong> costruzionedelle fornaci, o alla natura del terreno in cui erano stateimpiantate, o all’abilità dei vasai a tenere controllata latemperatura del calore durante le infornate: <strong>di</strong> certo, nelcaso <strong>di</strong> un errore nella cottura o <strong>di</strong> un qualche accidentenaturale, si riusciva maggiormente a contenere ildanno economico. Di questo aspetto si doveva tenereparticolarmente conto a Santarcangelo, dove le fornacierano molto prossime al letto del fiume Marecchia o neavevano ad<strong>di</strong>rittura occupato precedenti alvei: quelle<strong>di</strong> via della Resistenza erano crollate proprio a causadella esondazione del fiume che le aveva travolte con ilcarico ancora all’interno (Bior<strong>di</strong> 1983: 23-24), mentre iforni della Lottizzazione Campana erano stati ad<strong>di</strong>ritturascavati ed eretti nella ghiaia depositatasi su un anticoletto del Marecchia (Stoppioni 1993a: 70-73).I forni <strong>di</strong> Ronta <strong>di</strong> Cesena, grazie alle ripetuteristrutturazioni e mo<strong>di</strong>fiche, furono utilizzati ciascunoper un periodo abbastanza lungo; quelli <strong>di</strong> Santarcangeloinvece, se considerati singolarmente, ebbero una duratapiù modesta e spesso dovettero essere completamentericostruiti, seppure sempre nello stesso sito; ma l’officina,presumibilmente favorita da quel suo carattere piùartigianale che industriale, restò produttiva per circa seisecoli, rivelando una duttilità e una capacità <strong>di</strong> adeguarsiai tempi e al mercato tale da assicurarne l’attività assai piùa lungo <strong>di</strong> quanto si sia fino ad oggi riscontrato nei gran<strong>di</strong>complessi figulinari della pianura centuriale tra Forlìe Cesena; è possibile che la <strong>di</strong>fferente organizzazionedel lavoro, in una fase <strong>di</strong> crisi delle produzioniagricole e dei mercati e <strong>di</strong> declino urbanistico, cui siaccompagnò parallelamente l’abbandono della terracottaper la fabbricazione dei contenitori da trasporto, abbiameglio consentito <strong>di</strong> sopravvivere ad impianti menoindustrializzati e già tarati sulle piccole produzioni e<strong>di</strong>stribuzioni. La nascita poi della Pieve <strong>di</strong> San MicheleArcangelo, che era sorta proprio in prossimità dellefornaci, dovette contribuire a garantirne la continuitàproduttiva, favorendone inoltre la permanenza neglistessi siti; del resto, le fornaci della Lottizzazione Spinaavevano già rivelato un analogo sviluppo (Stoppioni1993a: 80-87).Le gran<strong>di</strong> fabbriche poste all’interno dellacenturiazione, invece, decaddero e collassarono; lastessa rilevanza <strong>di</strong>mensionale degli impianti e il tipo <strong>di</strong>organizzazione del lavoro, più industriale che piccoloartigianale,probabilmente non permise il naturalericambio. A questo proposito, è interessante il fatto chea Santarcangelo, in via Vicina Contea, gli e<strong>di</strong>fici rusticisiano stati abbandonati o trasformati già dalla primametà/ metà del III secolo, mentre i forni continuaronoa lavorare fino oltre il IV e probabilmente per tutto il Vsecolo.zbornik_31_08.indd 104 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 105Fig. 1 Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna: settore occidentale dei magazzini (foto: S. Bion<strong>di</strong> – TECNE s.r.l., Archivio FotograficoSoprintendenza Archeologica, Bologna)Sl. 1 Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna: zapadni sektor skla<strong>di</strong>šta (foto: S. Bion<strong>di</strong> – TECNE s.r.l., Archivio Fotografi coSoprintendenza Archeologica, Bologna)1.1. Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna, via Vicina ConteaQueste fornaci, come le altre <strong>di</strong> età romana note aSantarcangelo, si collocano lungo quel grande assedella vita economica, rurale e artigianale che è stato sindalle origini il fiume Marecchia con il suo largo e fertilefondovalle: la crescita <strong>di</strong> tutte le antiche officine cosìa ridosso del fiume potrebbe trovare una interessanteragione, oltre che nella naturale necessità <strong>di</strong> faciliapprovvigionamenti idrici, nella pratica <strong>di</strong> scavare gran<strong>di</strong>buche lungo gli alvei del fiume per raccogliere il limodelle esondazioni: dopo l’opportuna stagionatura, quellebuche <strong>di</strong>venivano vere e proprie cave <strong>di</strong> argilla a cieloaperto, oltre tutto perio<strong>di</strong>camente rinnovabili (Stoppioni2008: 54-56 e note 8-10).Questo impianto va collegato ed anzi dovevaappartenere alla stessa fabbrica, in<strong>di</strong>viduata ma maiscavata, <strong>di</strong> cui si colsero tracce in occasione dei lavoriper l’Acquedotto <strong>di</strong> Romagna (Maioli 1988: 195-196;Stoppioni 1993a: 79): dunque, una grande officina aipie<strong>di</strong> del Colle dei Cappuccini. Il complesso, costituitoda due e<strong>di</strong>fici a destinazione agricolo/funzionale e danumerosi forni per ceramiche scaglionati lungo un ampioarco cronologico, fu attivo tra la me<strong>di</strong>a età repubblicanae la tarda antichità: all’interno <strong>di</strong> questo così vasto lassotemporale si riconoscono ovviamente fasi costruttive,risistemazioni, probabili mutamenti anche <strong>di</strong> tipofunzionale che solo lo stu<strong>di</strong>o complessivo dei materialie accurate analisi strutturali e stratigrafiche potrannochiarire in forma assai meno provvisoria <strong>di</strong> quanto siaoggi possibile 3 .I due principali corpi <strong>di</strong> fabbrica della parte rusticaerano <strong>di</strong>visi da una strada glareata che doveva andare aintersecare la via <strong>di</strong> collegamento tra l’Emilia, e quin<strong>di</strong>la pianura, e le pen<strong>di</strong>ci collinari; i due e<strong>di</strong>fici formavanoaltrettante unità sufficientemente compatte ed entrambearticolatesi intorno ad una corte interna. Le caratteristicheplanimetriche e i resti <strong>di</strong> doli rinvenuti all’interno <strong>di</strong>alcuni vani li identificano come magazzini e depositi,in ogni caso quali spazi funzionali allo stoccaggio dellederrate agricole, forse in parte connessi a lavorazioni<strong>di</strong> tipo artigianale, o meglio alla trasformazione deiraccolti. L’orientamento è il medesimo (nord-est/sudovest);un poco più antica è la costruzione sorta nelzbornik_31_08.indd 105 31.08.2011. 23:50


106 Maria Luisa Stoppionisettore occidentale in tarda età repubblicana (Fig. 1),ma già nei primi decenni del I sec. d.C. era stato occupatoanche quello orientale, dove erano stati costruiti almenotre vani, anch’essi prospicienti su una corte e recantiall’interno residui <strong>di</strong> pilastri <strong>di</strong> modesta larghezza.La strada che correva in mezzo ai due blocchi noncorrispondeva necessariamente ad una separazione dellaproprietà, mentre sembra piuttosto averne sottolineatouna <strong>di</strong>stinzione funzionale: più strettamente connesso allederrate agricole il settore occidentale, come potrebberoconfermare i due focolari costruiti tra ambiente III e areacortilizia, collegato all’attività artigianale quello orientale.Mentre la parte occidentale era già in declino alla finedel II sec. d.C., subì invece ancora trasformazioni tra lafine del III sec. e l’età costantiniana il corpo orientale, instretta correlazione con le fornaci, anch’esse trasformatee ricostruite nella tarda antichità. A parziale supporto<strong>di</strong> questa interpretazione, la costruzione <strong>di</strong> una vascanel settore orientale, che costrinse ad un importanteintervento sul pavimento ad esagonette del vano B,tagliato e successivamente ripristinato per il passaggio<strong>di</strong> fistule per l’alimentazione dell’acqua all’interno dellavasca.Dell’impianto figulinario sono stati in<strong>di</strong>viduati 15forni vari per <strong>di</strong>mensioni, tipologia e cronologia; lalimitatezza dell’area scavata non consente per ora ipotesiatten<strong>di</strong>bili circa l’estensione, né riguardo alle capacitàproduttive dell’officina, oltre tutto all’interno <strong>di</strong> un arcocronologico tanto ampio.Tra i forni indagati 4 prevale il tipo rettangolare acorridoio centrale e pilastri laterali – classificazione II bdella Cuomo <strong>di</strong> Caprio (Cuomo <strong>di</strong> Caprio 1985: 140-141,figg.18-19) – in cui rientrano <strong>di</strong> certo almeno 4 forni(Bion<strong>di</strong> 2009: 91-94); il forno 1 invece (Bion<strong>di</strong> 2009:82), che è il più antico e che giaceva sotto un livello <strong>di</strong>riempimento che lo pone tra la fine del II e gli inizi delI sec. a.C., è l’unico per ora riconducibile al tipo II a. con buona probabilità pertinente alla tarda età romanorepubblicanapure il forno 2, ma è a partire dal I sec. d.C.e soprattutto nel II che si assiste ad un potenziamentodell’officina e a costanti azioni <strong>di</strong> risistemazione e <strong>di</strong>addensamento delle strutture produttive. PrevalentementeFig. 2 Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna: struttura 19, forno 7 (foto S. Bion<strong>di</strong> – TECNE s.r.l., Archivio Fotografico SoprintendenzaArcheologica, Bologna)Sl. 2 Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna: struktura 19, peć 7 (foto: S. Bion<strong>di</strong> – TECNE s.r.l., Archivio Fotografi co SoprintendenzaArcheologica, Bologna)zbornik_31_08.indd 106 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 107Fig. 3 Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna: struttura 5, forni 6A e 6B (foto: S. Bion<strong>di</strong> – TECNE s.r.l., Archivio FotograficoSoprintendenza Archeologica, Bologna)Sl. 3 Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna: struktura 5, peći 6A i 6B (foto: S. Bion<strong>di</strong> – TECNE s.r.l., Archivio Fotografi coSoprintendenza Archeologica, Bologna)sud-ovest/nord-est è l’orientamento delle fornaci, <strong>di</strong> cuirestano soltanto le camere <strong>di</strong> combustione, che eranosempre scavate nell’argilla, prive <strong>di</strong> perimetri murariinterni nei forni più piccoli e con cortine murarie inpezzame <strong>di</strong> tegole, invece in argilla cruda in quellimaggiori; in taluni casi, vennero utilizzati nei perimetridelle celle <strong>di</strong> combustione le stesse fondazioni deimagazzini, evidentemente ormai privi <strong>di</strong> funzionamentoalmeno rispetto agli originari utilizzi.I prefurni erano a corridoio più o meno lungo, contenutoe segnato da una struttura muraria su cui poggiava lanecessaria copertura; solo per il Forno 7 (Fig. 2) sonostati in<strong>di</strong>viduati muretti d’ala alle estremità del prefurnio(Bion<strong>di</strong> 2009: 93-94); frequente è invece il riconoscimento<strong>di</strong> scivoli per l’immissione del combustibile e delle bracientro la camera <strong>di</strong> combustione.Sebbene gli interventi e le riorganizzazioni, funzionalie tecniche, abbiano talvolta mo<strong>di</strong>ficato ra<strong>di</strong>calmente i tipioriginari, tuttavia ce ne sono a doppio corridoio (forno5 e, forse, forno 1) e, in almeno un caso, con sfiatatoi:così il forno 1, il più antico (Bion<strong>di</strong> 2009: 82). Il mancatorinvenimento <strong>di</strong> buchette <strong>di</strong> sfiato, nelle fornaci più tarde,può essere dovuto allo stato <strong>di</strong> conservazione in cui cisono giunte e tuttavia è interessante che siano <strong>di</strong> certopresenti solo nella struttura più antica.Circa le modalità <strong>di</strong> conduzione del calore, siriconoscono in questi impianti caratteristiche identichea quelle degli altri forni noti del riminese (Stoppioni1993b: 29): colmatura con argilla cruda e pezzame variodegli spazi tra i pilastri, intonacati in modo da conferireloro pendenza nella parte superiore; pendenza del pianopavimentale e risalita lungo i lati, ottenuta grazie allaspalmatura <strong>di</strong> argilla cruda in corrispondenza dellospazio in basso tra i pilastri: entrambi gli accorgimentifavorivano l’uniforme conduzione del calore.Il piano su cui poggiavano i manufatti da cuocere dovevaessere prevalentemente forato, ma in un caso il crollo sulfondo della cella sottostante ha fatto supporre l’impiego<strong>di</strong> tegole opportunamente <strong>di</strong>stanziate per formare il piano<strong>di</strong> appoggio; il numero <strong>di</strong> pilastri laterali (Fig. 3) variavaa seconda delle <strong>di</strong>mensioni e della lunghezza del forno(me<strong>di</strong>amente, da 2 a 4); anche in queste fornaci, inoltre,zbornik_31_08.indd 107 31.08.2011. 23:50


108 Maria Luisa Stoppionila <strong>di</strong>stanza tra gli archetti subiva leggere variazioniprobabilmente, allo stesso modo che per gli scivoli,per favorire il tiraggio ed in particolare una uniformecircolazione e risalita del calore. Pilastri, strutturemurarie perimetrali, piano <strong>di</strong> fondo, furono sottoposti aripetute intonacature in argilla cruda, che il calore delleinfornate poi trasformava e induriva; numerose furonole risistemazioni e molte <strong>di</strong> queste strutture rivelano,attraverso la vetrificazione delle pareti, un uso prolungatoe reiterato; che i ripristini riguardassero poi l’intera area,oltre che i singoli forni, è confermato dalla presenza<strong>di</strong>ffusa <strong>di</strong> buche <strong>di</strong> scarico e <strong>di</strong> zone <strong>di</strong> riempimento incui si possono riconoscere in qualche caso originarie caveper l’argilla, a testimoniare che alla continuità d’uso siaccompagnò una perio<strong>di</strong>ca e costante riorganizzazionedegli spazi figulinari. Di grande interesse sono inoltrele mo<strong>di</strong>ficazioni <strong>di</strong> quei vani che, forse originariamenteinstallati in stretta relazione ai lavori agricoli, a seguitodel progressivo declino o allo spostamento <strong>di</strong> questeattività e alla crescita spaziale delle officine per ceramica,dalla me<strong>di</strong>a/tarda età imperiale subirono mo<strong>di</strong>ficazionifunzionali al nuovo utilizzo: l’analisi specifica <strong>di</strong> questestrutture potrà, ci auguriamo, chiarire il rapporto con iforni e le funzioni accessorie all’attività figulinaria: <strong>di</strong>particolare interesse si rivela a questo proposito il vanoF, che venne certamente chiuso lungo il lato sud-est,originariamente aperto su una corte, e all’interno del cuiperimetro finirono per essere impiantati almeno quattroforni, in due o ad<strong>di</strong>rittura tre <strong>di</strong>stinte fasi.Sono ancora <strong>di</strong>fficilmente attribuibili ai singoli fornile rispettive produzioni: <strong>di</strong> certo in questo impianto sifabbricavano ceramica comune <strong>di</strong> piccole e <strong>di</strong> me<strong>di</strong>ogran<strong>di</strong><strong>di</strong>mensioni, anfore a fondo piatto, doli, laterizie persino antepagmenta con decorazioni a rilievo; trale anfore, sono stati rinvenuti alcuni fon<strong>di</strong> <strong>di</strong> piccole<strong>di</strong>mensioni, simili al tipo piatto ma dal <strong>di</strong>ametro moltoridotto: solo lo stu<strong>di</strong>o complessivo <strong>di</strong> questi materiali el’analisi degli scarti, insieme con le attribuzioni all’uno oall’altro forno, là dove possibile, potranno permettere <strong>di</strong>definire con maggiore precisione qualità, intensità, varietàdelle produzioni e <strong>di</strong> datare con buona approssimazionele fasi evolutive <strong>di</strong> questa importante fabbrica.Fig. 4 Ronta <strong>di</strong> Cesena: pars rustica; in primo piano le vasche del torcular; sullo sfondo, il forno B (Foto C.Caporali – LaFenice s.r.l., Archivio Fotografico Soprintendenza Archeologica, Bologna)Sl. 4 Ronta <strong>di</strong> Cesena: pars rustica; u prvom planu bazeni torkulara, u poza<strong>di</strong>ni peć B (foto: C. Caporali – La Fenice s.r.l.,Archivio Fotografi co Soprintendenza Archeologica, Bologna)zbornik_31_08.indd 108 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 1091.2. Borgo <strong>di</strong> Ronta (FC), via FornasacciaIl grande complesso rinvenuto a Ronta 5 era statosepolto a seguito delle esondazioni del fiume Savio, mail sito era già stato precedentemente abbandonato almenodal punto <strong>di</strong> vista dell’utilizzo, se non forse da quello <strong>di</strong>una generica frequentazione: i resti giacevano a circa2 mt dal piano <strong>di</strong> campagna, sovrastati da un enormepacco <strong>di</strong> argilla alluvionale. Strutture <strong>di</strong> tipo rustico e<strong>di</strong>mpianti produttivi avevano convissuto nella stessa areaed anzi all’interno <strong>di</strong> una medesima unità funzionale e,come a Santarcangelo, le costruzioni più <strong>di</strong>rettamenteconnesse all’attività agricola erano anche le più antiche,riconducibili ad età romano repubblicana; a partire dallaprima età imperiale si svilupparono, e si affermaronopoi come aspetto prevalente, le fornaci per ceramicae per laterizi. Una piccola strada glareata sembra aversegnato l’avvio <strong>di</strong> una occupazione sempre più stabile;perfettamente orientata sugli assi centuriali, essadeterminò anche gli allineamenti della villa rustica, chedovette essere e<strong>di</strong>ficata circa contemporaneamente.Le strutture venute in luce erano <strong>di</strong> certo solo unaporzione della pars fructuaria <strong>di</strong> una villa (Fig. 4) <strong>di</strong>cui non si conoscono neppure approssimativamente<strong>di</strong>mensioni o strutturazione complessiva; già alla primafase e<strong>di</strong>ficatoria, comunque, vanno assegnati tutti i vaniriconosciuti, <strong>di</strong> cui quattro coperti e tre scoperti; <strong>di</strong> questi,gli ambienti E ed F erano <strong>di</strong>rettamente comunicanti traloro: un piccolo gra<strong>di</strong>no in corrispondenza del passaggione segnava il <strong>di</strong>slivello e la <strong>di</strong>versa pendenza; i dueambienti erano certamente parti <strong>di</strong> un torcular, collegatoad una vaschetta <strong>di</strong> raccolta e presumibilmente ad alcunidoli interrati uno dei quali, intero, è stato rinvenuto inuno degli ambienti scoperti (ambiente L).Per tutta l’età romano repubblicana la villa pareessere stata organizzata unicamente intorno ai lavori ealle necessità dell’agricoltura: le stesse trasformazionisubite dai vani (al torcular venne annessa una canalettanella parte <strong>di</strong> maggiore pendenza del vano E; gli ambientiC e D furono aperti su un porticato ottenuto agendo suuno dei muri perimetrali originari) non alterarono némo<strong>di</strong>ficarono lo schema planimetrico e, quasi certamente,neppure il tipo <strong>di</strong> utilizzo.Durante la prima età imperiale si sviluppò l’attivitàartigianale il cui avvio, nella fase iniziale <strong>di</strong> questo terzoe fondamentale periodo <strong>di</strong> vita dell’intera struttura, fusegnato dalla costruzione della fornace più antica (FornoG), <strong>di</strong> cui è stata vista solo una parte molto ridotta nonsolo perché la porzione maggiore ricadeva sotto il limite<strong>di</strong> scavo, ma anche in quanto proprio su quell’angolovenuto in luce era stato più tar<strong>di</strong> e<strong>di</strong>ficato un altro forno(Forno B); ma già quell’antica officina era cresciuta aridosso della villa e negli stessi spazi in cui convivevanodepositi, magazzini e gli impianti per la trasformazionedelle derrate e dei prodotti dell’azienda.In una seconda fase venne costruito il Forno A (Fig. 5),grande struttura rettangolare (mt. 4,20 x 5,00) a corridoiocentrale e a tiraggio verticale, che subì numerosi interventi<strong>di</strong> restauro e <strong>di</strong> parziale ristrutturazione; <strong>di</strong> questo grandeimpianto si sono conservati la camera <strong>di</strong> combustionecon i relativi pilastri e archetti, il prefurnio, il piano foratoe i primi filari <strong>di</strong> laterizi pertinenti ai muri perimetralidella camera <strong>di</strong> cottura. La fornace ha mostrato intutta evidenza l’attenzione, la cura e gli innumerevoliaccorgimenti termici volti a favorire l’uniforme e costante<strong>di</strong>ffusione del calore e la migliore cottura possibile. Adaumentare la tenuta termica contribuirono i rivestimentiin argilla e fibre vegetali con cui erano stati protetti ilprefurnio, le pareti, gli stessi archetti: questi avevanoluci decrescenti verso il prefurnio e lievi <strong>di</strong>fferenze siriscontrano, come negli altri forni della Romagna, nella<strong>di</strong>stanza tra i pilastri; lo stesso allineamento dei fori sulpiano e le <strong>di</strong>fferenti <strong>di</strong>mensioni sembrano rispondere,nella loro progressione, a criteri finalizzati alla tenutatermica e ad una buona <strong>di</strong>ffusione del calore.La costruzione del Forno B (Fig. 6) fu certamentesuccessiva a quella del Forno A e segna alcuni importantimutamenti dell’intero complesso, compreso il declino<strong>di</strong> almeno una parte del settore rustico: su un latoinfatti il forno si impostò sul piano pavimentale delvano C, in parte obliterandolo, in parte mettendolo alproprio servizio come piano d’appoggio. La fornaceB (mt 3,80 x 3,00), a pianta rettangolare e a corridoiocentrale con orientamento Est-ovest e prefurnio adest, si caratterizzava per un’apertura sul lato ovest,presumibilmente un camino per il tiraggio, che eraperciò orizzontale o misto; gli archetti della camera <strong>di</strong>combustione erano cinque, e nessuno era immorsato aimuri perimetrali, da cui anzi erano nettamente <strong>di</strong>stinti;essi devono pertanto essere letti come pertinenti ad unaseconda sistemazione del forno, originariamente forseprivo <strong>di</strong> pilastri o <strong>di</strong>versamente organizzato. Il crollo <strong>di</strong>tubuli ovoidali all’interno lascia presumerne un utilizzonella copertura a volta della camera <strong>di</strong> cottura.Caratteristiche singolari e <strong>di</strong> incerta interpretazionerestano una struttura in laterizi che occludeva una partedel corridoio del prefurnio e ancora, un’altra strutturavista solo in sezione che poteva avere una funzione <strong>di</strong>coibentazione rispetto al prefurnio stesso.zbornik_31_08.indd 109 31.08.2011. 23:50


110 Maria Luisa StoppioniFig. 5 Ronta <strong>di</strong> Cesena: il forno A (foto: C. Caporali – La Fenice s.r.l., Archivio Fotografico Soprintendenza Archeologica,BolognaSl. 5 Ronta <strong>di</strong> Cesena: peć A (foto: C. Caporali – La Fenice s.r.l., Archivio Fotografi co Soprintendenza Archeologica,Bologna)Fig. 6 Ronta <strong>di</strong> Cesena: il forno B (foto: C. Caporali – La Fenice s.r.l., Archivio Fotografico Soprintendenza Archeologica,Bologna)Sl. 6 Ronta <strong>di</strong> Cesena: peć B (foto: C. Caporali – La Fenice s.r.l., Archivio Fotografi co Soprintendenza Archeologica,Bologna)Le trasformazioni planimetriche e strutturalisembrano essersi mosse pienamente nella <strong>di</strong>rezione<strong>di</strong> una progressiva supremazia delle figline, e dunquedell’attività artigianale rispetto a quella agricola: glistessi interventi riconoscibili sul piano forato del fornoA sembrano denunciarne un progressivo allungamentoe una crescita <strong>di</strong>mensionale che doveva essereproporzionale alla crescita produttiva. Gli spazi cortilizie alcuni antichi vani furono trasformati in aree porticatele cui tettoie andarono a ricoprire sia i forni, sia gli spaziprecedentemente utilizzati come pars fructuaria, chevennero così trasformati in aree per l’essiccazione deimanufatti in argilla. Ma la presenza del dolio interratoe le caratteristiche del torcular, che non appare del tutto<strong>di</strong>smesso, confermano al tempo stesso la doppia valenzaagricolo/artigianale a lungo mantenuta dalle medesimezbornik_31_08.indd 110 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 111strutture, che a seconda della stagione o delle necessitàsi adattavano all’una o all’altra funzione.Questo grande impianto restò attivo per tutta la me<strong>di</strong>aetà imperiale; la sua stagione fu dunque lunga e intensa;circa le produzioni esse dovettero essere prevalentemente<strong>di</strong> laterizi, comprese mattonelle da pavimentazione.La rilevanza <strong>di</strong> questi due rinvenimenti in Romagnaè data dai numerosi aspetti <strong>di</strong> carattere economico,organizzativo, strutturale e funzionale che impianticosì gran<strong>di</strong> e ben conservati hanno evidenziato: gliinterrogativi restano quasi tutti aperti, anche quellipiù imme<strong>di</strong>ati circa le produzioni <strong>di</strong>fferenziate perciascuna fornace o la cronologia relativa, quest’ultimafondamentale soprattutto a Santarcangelo per coglierele reali <strong>di</strong>mensioni delle fornaci nelle <strong>di</strong>verse fasi e glieventuali sviluppi. Tuttavia essi confermano il ruolotrainante <strong>di</strong> questo genere <strong>di</strong> officine in regione e leprofonde colleganze e inter<strong>di</strong>pendenze con l’agricoltura,con il paesaggio e non da ultimo con la via Emilia, il cuiasse segnò lo stesso orientamento della centuriazione esul cui percorso sorsero fora e città rilevanti anche sulpiano della circolazione delle merci: cresciute al centro<strong>di</strong> una fertile pianura, in prossimità <strong>di</strong> nuclei urbani cheassorbivano molte e abbondanti derrate e per giunta incontinua crescita urbanistica, queste fabbriche poteronogodere inoltre dei vantaggi derivanti dalla vicinanza agran<strong>di</strong> vie <strong>di</strong> comunicazione itinerario-commerciale,che garantivano il trasporto e lo smistamento dellemerci e dei manufatti, in stretto collegamento con lacosta. La loro ubicazione infine, fornisce un ulteriorein<strong>di</strong>zio <strong>di</strong> come il territorio pedecollinare abbia agitoin questa regione come cerniera tra pianura e primacollina e tra costa e interno, tra cui si giocò uno scambioininterrotto: sarà interessante cercare <strong>di</strong> capire quanto efino a che punto questa contrapposizione osmotica agìsulla stessa organizzazione del lavoro e sulla probabileintercambiabilità della manodopera.Ringraziamenti:Desidero ringraziare la dott.ssa Maria Grazia Maioli,<strong>di</strong>rettore degli scavi a Ronta <strong>di</strong> Cesena e a Santarcangelo<strong>di</strong> Romagna e, con lei, il Soprintendente prof. LuigiMalnati. La mia riconoscenza va ancora a CorradoCaporali e a Simone Bion<strong>di</strong>, che hanno guidato i lavoririspettivamente a Ronta e a Santarcangelo, e a tutti gliarcheologi che vi hanno operato; un grazie sincero aCarlo Clari e a Marco Fabbri, alla cui solerzia si devela segnalazione degli sbancamenti e dei conseguentiaffioramenti a Santarcangelo.Note:1La segnalazione è giunta dopo che la larga trincea per l’avvio <strong>di</strong>una lottizzazione aveva purtroppo letteralmente tranciato una parteconsistente delle strutture; i lavori sono stati bloccati e il terreno èoggi ricoperto e protetto. Lo scavo archeologico si è svolto per quasitutto il 2006, condotto dalla società TECNE s.r.l. <strong>di</strong> Riccione.2Il Canale Emiliano-Romagnolo è stato in questa parte deviato e iresti archeologici sono stati per ora ricoperti. Lo scavo è proseguitodal settembre 2005 all’aprile 2007 ed è stato condotto dalla societàLa Fenice <strong>Archeologia</strong> e Restauro s.r.l. <strong>di</strong> Bologna.3La relazione preliminare dello scavo è stata pubblicata da S. Bion<strong>di</strong>in Bion<strong>di</strong> 2009: 79-99.4Molte <strong>di</strong> queste strutture sono state viste solo in sezione e in alcunicasi sono state seriamente danneggiate dallo sbancamento dellalottizzazione; per questo è talora <strong>di</strong>fficile o attualmente impossibilericondurle all’una o all’altra tipologia.5Lo scavo del complesso <strong>di</strong> Ronta non è ancora stato mai pubblicato,neppure in forma preliminare. Oltre alla documentazione <strong>di</strong> scavo,per queste note assolutamente preventive si è consultata la relazionedella Dott.ssa Maioli, <strong>di</strong>rettore del cantiere, depositata pressol’Archivio della Soprintendenza per i Beni Archeologici dell’EmiliaRomagna in Bologna, e la relazione curata dal dott. Corrado Caporali,articolata per fasi e corredata <strong>di</strong> planimetrie, anch’essa depositatapresso il medesimo archivio. Una comunicazione preliminare redattaprima della fine dei lavori a firma <strong>di</strong> C. Conti compare anche sul sitowww.archeobo.arti.beniculturali.it .Bibliografia:Bion<strong>di</strong>, S., 2009, Un inse<strong>di</strong>amento produttivo a Santarcangelo <strong>di</strong>Romagna. Il complesso figulinario <strong>di</strong> Via Contea. In L.Braccesi,C.Ravara Montebelli (eds.). Ariminum. Storia e <strong>Archeologia</strong> 2, Attidella Giornata <strong>di</strong> stu<strong>di</strong>o su Ariminum. Un laboratorio archeologico/2,79-99. Roma.Bior<strong>di</strong>, M., 1983, La fornace romana <strong>di</strong> Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna.Stu<strong>di</strong> Romagnoli 34, 17-28.Cuomo <strong>di</strong> Caprio, N., 1985, La ceramica in archeologia. Antichetecniche <strong>di</strong> lavorazione e moderni meto<strong>di</strong> d’indagine. Milano.Maioli, M. G., 1988, Via Palazzina – Via Contea: inse<strong>di</strong>amentoproduttivo <strong>di</strong> epoca romana imperiale. In: L.Prati (ed), FlumenAqueductus. Nuove scoperte archeologiche dagli scavi perl’acquedotto della Romagna, 195-196. Bologna.Maioli, M. G., 1993, Verucchio (FO), loc. Villa Verucchio – Via MulinoBianco, tenuta Amalia; e<strong>di</strong>ficio rustico romano. Stu<strong>di</strong> e Documenti<strong>di</strong> archeologia VII, (1991-1992), 199-201. Bologna.Stoppioni, M. L., 1993, Le fornaci <strong>di</strong> Santarcangelo. In: M. L.Stoppioni(ed.), Con la terra e con il fuoco. Fornaci romane del riminese,69-90. Rimini.Stoppioni, M. L., 1993, Gli impianti produttivi. In M. L.Stoppioni(ed.), Con la terra e con il fuoco. Fornaci romane del riminese,30-34. Rimini.Stoppioni, M. L., 2008, Una <strong>di</strong>scarica <strong>di</strong> III sec. a.C.: caratteristichestrutturali e funzionali. In L. Malnati, M. L. Stoppioni (eds.), VetusLitus <strong>Archeologia</strong> della foce. Una <strong>di</strong>scarica <strong>di</strong> materiali ceramicidel III sec. a.C. alla darsena <strong>di</strong> Cattolica, lungo il Tavollo, Quaderni<strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> dell’Emilia Romagna 23, 54-57.zbornik_31_08.indd 111 31.08.2011. 23:50


112 Maria Luisa StoppioniSažetakRimske keramičarske peći u Romanji; najnoviji nalaziTijekom 2005. i 2006. otkrivene su dvije do sada naj-cangelu, najstarije građevine iz rimskog republikanskogzanimljivije i najbolje očuvane keramičarske ra<strong>di</strong>onice doba bile su namijenjene poljoprivrednoj proizvodnji, au Romagni. Prva od njih pronađena je u ulici Vicina početkom carskoga doba prevladale su ra<strong>di</strong>onice za proizvodnukeramičkog posuđa i opeke. Mala cesta poplo-Contea u mjestu Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna. Od njezinihsu ostataka proučeni samo <strong>di</strong>jelovi struktura na gornjim čana oblutcima (via glareata), savršeno su orjentirana urazinama, a donje, starije slojeve tek treba istražiti. Drugase ra<strong>di</strong>onica nalazila na području naselja Ronta <strong>di</strong>smjeru osi centurijacije, označila je, čini se, početak stabilneproizvodnje i odre<strong>di</strong>la položaj villae rusticae nastalepribližno u isto vrijeme.Cesena, a do danas je relativno dobro istražena. Obaproizvodna kompleksa odlikuju se međusobnom blizinomseoskih zgrada i keramičarskih ra<strong>di</strong>onica te pred-Oba nalaza su iznimno značajna za proučavanje ekonomske,organizacijske, strukturalne i funkcionalne prostavljajuvangradska gospodarstva na kojima su se ispreplitalepoljoprivredna i obrtnička proizvodnja. blematike velikih ra<strong>di</strong>onica. Mnoga pitanja ostaju, međutim,i dalje otvorena pa tako i ona o relativnojPars rustica je u obama slučajevima bila prostranagrađevina po<strong>di</strong>jeljena u niz manjih prostora, a keramičarskera<strong>di</strong>onice dvaju lokaliteta su se prilično razlikolativnaje kronologija, naročito u slučaju Santarcangela,kronologiji nalazišta ili specijaliziranoj proizvodnji. Revale.U prvom slučaju ra<strong>di</strong>onički su prostori bili izrazito osnovica za shvaćanje pravih <strong>di</strong>menzija keramičarskihveliki i prikladni za pečenje opeke i većih recipijenata, peći tijekom različitih razvojnih faza te njihova mogućega u drugom slučaju bili su srednjih i manjih <strong>di</strong>menzija. razvoja. Opisani nalazi potvrđuju vodeću ulogu takvihObje ra<strong>di</strong>onice započele su s radom tijekom republikanskogdoba. One u Ronti prestale su funkcionirati krajem nost i međuovisnost s poljoprivredom, krajolikom i po-ra<strong>di</strong>onica u regiji, njihovu duboku međusobnu poveza-3. st. po Kr., dok su one u Santarcangelu bile aktivne oko znatom cestom Via Emilia. Pa njena se orijentacija podudaras orijentacijom centurijacije, a na čijoj su trasišest stoljeća, prilagođujući se zahtjevima vremena i tržišta.nastala naselja značajna za cirkulaciju robe.Poput ostalih poznatih ra<strong>di</strong>onica iz rimskoga vremena, Nastale u sre<strong>di</strong>štu plodne ravnice, u blizini stalno rara<strong>di</strong>oniceu Santarcangelu bile su smještene oko rijekeObje ra<strong>di</strong>onice, nastale u sre<strong>di</strong>štu plodne ravnice u blizinistalnorastućih gradskih sre<strong>di</strong>šta koja su apsorbiralaMarecchia, koja je svojom širokom i plodnom dolinomčinila važnu okosnicu ekonomskog, ruralnog i obrtničkogživota. Kompleks se sastojao od dvije zgrade poljo-obilne plodove poljoprivredne proizvodnje, uživale suprednosti proistekle iz blizine glavnih prometnica kojeprivredne namjene i niza keramičarskih peći koje pripadajurazličitim vremenskim razdobljima, a djelovao jesu garantirale prijevoz i razmjenu robe i obrtničkih proizvodaomogućujući stalni kontakt s obalom. I na kraju,od razvijenoga republikanskog doba do kasne antike. Unjemu se za sada raspoznaju različite faze izgradnje,smještaj ra<strong>di</strong>onica dodatno potvrđuje predodžbu kako jepreuređenja i promjena funkcionalne prirode, ali će konačnainterpretacija nalazišta biti moguća tek nakon janja doline i prvih brežuljaka te unutrašnjosti i obale.prostor u podnožju brežuljkastoga kraja imao ulogu spa-detaljne analize svih otkrivenih struktura, pokretnih nalazai stratigrafskih podataka.pa bi bilo zanimljivo istražiti koliko je i do koje mjereMeđu svima njima o<strong>di</strong>gravala se neprekidna razmjenaU ra<strong>di</strong>onici na području naselja Ronta <strong>di</strong> Cesena seoskasu zdanja i ra<strong>di</strong>onice također funkcionirali na zagućurazmjenu radne snage.takva situacija utjecala na samu organizaciju posla i mojedničkomprostoru. Kao i u slučaju ra<strong>di</strong>onica u Santar-zbornik_31_08.indd 112 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 113SummaryRoman ceramics workshops in the Romagna; latest fin<strong>di</strong>ngsDuring 2005 and 2006, the two most interesting andbest preserved ceramics workshops so far were <strong>di</strong>scovere<strong>di</strong>n Romagna. The first of the two was found inVicina Contea Street in Santarcangelo <strong>di</strong> Romagna. Onlythe parts of the structure of the upper levels were stu<strong>di</strong>ed,while the lower, older layers are yet to be explored. Thesecond workshop was located in the village Ronta <strong>di</strong>Cesena, and is relatively well explored. Both productioncomplexes are in close proximity of rural buil<strong>di</strong>ngs, andrepresent rural economy in which the agricultural andcraft production interweaved.Pars rustica, was in both cases a spacious buil<strong>di</strong>ng,<strong>di</strong>vided into several smaller spaces, but the ceramicsworkshops on these two sites <strong>di</strong>ffered. In the first case,the workshop areas were markedly large and suitable forbaking bricks and larger recipients, while in another casethey were me<strong>di</strong>um and small sized. Both workshops beganoperating during the Republican period; the one inRonta ceased to function at the end of the 3 rd century AD,while the one in Santarcangelo remained active for aboutsix centuries, meeting the demands of the time and themarket.Like all the other famous workshops of Roman times,workshops in Santarcangelo were also located close toa river, in this case the river Marecchia which, with itswide and fertile valley, formed the backbone of the economic,rural and commercial life. The complex consistedof two buil<strong>di</strong>ngs used for agricultural purposesand a number of ceramic kilns used during <strong>di</strong>fferenttimes, and was in use from the late Republican period tolate antiquity. For the time being, <strong>di</strong>fferent stages of construction,remodelling and functional changes may be<strong>di</strong>stinguished, but the final interpretation of the fin<strong>di</strong>ngswill be possible only after a detailed analysis of all thedetected structures, movable finds and stratigraphic data.In a workshop within the settlement Ronta <strong>di</strong> Cesena,rural buil<strong>di</strong>ngs and workshops shared the same area aswell. Like in the case of workshops in Santarcangelo,the oldest buil<strong>di</strong>ngs dating from the Roman Republicanperiod were intended for agricultural production, whilethe workshops for the production of pottery and brickswere predominant during the early Imperial period. Asmall road paved with pebbles (via glareata), perfectlyoriented in the <strong>di</strong>rection of the centuriation axis, marked,as it seems, the beginning of the stable production anddetermined the position of the villa rustica, which originatesfrom approximately the same period.Both of these fin<strong>di</strong>ngs are of special significance forthe study of the economic, organizational, structural andfunctional issues of large workshops. However, manyquestions remain open, inclu<strong>di</strong>ng those regar<strong>di</strong>ng therelative chronology of these sites or those concerningspecialized manufacture. Relative chronology, especiallyin the case of Santarcangelo, is a basis for understan<strong>di</strong>ngthe true <strong>di</strong>mensions of ceramic kilns at variousdevelopmental stages and their potential development.The described fin<strong>di</strong>ngs confirm the lea<strong>di</strong>ng role of suchworkshops in the region, their deep mutual correlationand interdependence with agriculture, landscape and thewell-known road Via Emilia. Its orientation coincideswith the orientation of the centuriation on which thesettlements significant for the circulation of goods cameinto existence.Created in the centre of a fertile plain, near the evergrowingurban centers which absorbed abundant fruitsof the agricultural production, both these workshops enjoyedadvantages arising from the proximity of mainroads, which, in turn, guaranteed the transport and exchangeof goods and craft products, allowing constantcontact with the coast. And finally, the location of workshopsfurther confirms the assumption that the area atthe foot of this hilly region served as a connection betweenthe valleys and the nearest hills, as well as betweenthe inland and the coast. A continuous exchange tookplace among these, so it would be interesting to investigatehow and to what extent this situation influenced theorganization of work itself and the possible exchange oflabour.zbornik_31_08.indd 113 31.08.2011. 23:50


Il Progetto „ Antiche fornaci in Friuli”(Provincia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne)Projekt „Antičke keramičarske peći u Furlaniji”(Pokrajina U<strong>di</strong>ne)Paola VenturaSoprintendenza per i Beni Archeologicidel Friuli Venezia GiuliaViale Miramare 3I-34135 Triestee-mail: paola.ventura@beniculturali.itTiziana Civi<strong>di</strong>niVia Sbaiz 2I-33039 Sedegliano (UD)e-mail: tiziana_civi<strong>di</strong>ni@yahoo.itPaola MaggiVicolo Castagneto 24I-34127 Triestee-mail: pmaggi@units.itChiara MagriniVia Duino 42I-33100 U<strong>di</strong>nee-mail: cmagrini@units.itPrethodno priopćenjeRelazione preliminareIn questo contributo vengono presentati i primi risultati delle ricerche sui complessi produttivi del territorio <strong>di</strong> Aquileiacondotte in occasione del progetto „Antiche fornaci in Friuli”. In particolare vengono illustrate le principali attività realizzate(prospezioni geofisiche, scavo, catalogazione e stu<strong>di</strong>o dei reperti ed analisi archeometriche) sui tre siti considerati (Carlino, loc.Chiamana; Teor, loc. Casali Pedrina; Rivignano, loc. Flambruzzo) e le problematiche, anche <strong>di</strong> carattere metodologico, emersenel corso dello stu<strong>di</strong>o.Parole chiave: territorio <strong>di</strong> Aquileia, prospezioni geofisiche, analisi archeometriche, laterizi, coroplastica, ceramica comune,ceramica invetriataU radu su predstavljeni preliminarni rezultati istraživanja proizvodnih kompleksa na teritoriju Akvileje, provedenih u okviruprojekta „Antičke keramičarske peći u pokrajini Friuli”. Naglasak je stavljen na najvažnije ostvarene aktivnosti (geofizičkoistraživanje, iskopavanje, katalogiziranje i proučavanje nalaza te arheomoetrijske analize) na trima lokalitetima uključenimu projekt (Carlino, lokalitet Chiamana; Teor, lokalitet Casali Pedrina; Rivignanao, lokalitet Flambruzzo) i na metodološkuproblematiku na koju se naišlo tijekom rada.Ključne riječi: područje Akvileje, geofizička istraživanja, arheometrijeske analize, opeka, koroplastika, obična keramika,ostakljena keramika1. Il Progetto: lo stato delle conoscenzeQuesto contributo illustra brevemente le problematicheed i risultati preliminari delle ricerche sui complessiproduttivi dell’antico agro <strong>di</strong> Aquileia condotte grazieal progetto „Antiche fornaci in Friuli”, avviato allafine del 2004 sulla base <strong>di</strong> un protocollo d’intesa tra laSoprintendenza per i Beni Archeologici del Friuli VeneziaGiulia e l’Assessorato alla Cultura della Provincia<strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne, con il coinvolgimento <strong>di</strong> alcuni enti locali(Comuni <strong>di</strong> Rivignano, Carlino, Teor) e privati (Ventura,Civi<strong>di</strong>ni, Maggi, Magrini 2006). Riprendendo un filone<strong>di</strong> stu<strong>di</strong> particolarmente vivo e proficuo nella regione tragli anni Settanta e Ottanta del ‘900, questo Progetto siè prefisso un duplice obiettivo: sul versante scientifico,ampliare ed approfon<strong>di</strong>re le conoscenze relative tanto allecaratteristiche strutturali degli impianti, che alla naturadei manufatti che vi venivano fabbricati; parallelamente,sul fronte <strong>di</strong>vulgativo, valorizzare la peculiarità <strong>di</strong> unterritorio nel quale la tra<strong>di</strong>zione figulina è giunta finoai nostri giorni.La vastità delle problematiche e la limitatezza dellerisorse hanno suggerito fin da principio <strong>di</strong> non avviarenuove ricerche e scavi, e <strong>di</strong> privilegiare invece la ripresadello stu<strong>di</strong>o <strong>di</strong> contesti già parzialmente indagati − in tempie con meto<strong>di</strong> <strong>di</strong>versi − per i quali tuttavia non era statofinora possibile arrivare ad un’analisi completa, condottasia sulle strutture che sui materiali, e ad un’esaustivapubblicazione dei risultati. Si sono quin<strong>di</strong> effettuatiprospezioni geofisiche e sondaggi mirati, il riesame delladocumentazione <strong>di</strong> scavo, la catalogazione e lo stu<strong>di</strong>odei reperti ed una prima serie <strong>di</strong> analisi archeometriche.Le iniziative <strong>di</strong> <strong>di</strong>vulgazione hanno ruotato intorno allamostra Con l’argilla e con il fuoco. Fornaci romane inFriuli, svoltasi a Rivignano nel 2005. 1zbornik_31_08.indd 115 31.08.2011. 23:50


116 Paola Ventura / Tiziana Civi<strong>di</strong>ni / Paola Maggi / Chiara MagriniPurtroppo nel 2006 il Progetto ha subito una battutad’arresto, causa il venir meno dell’apporto della Provincia<strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne: essendo mancato quin<strong>di</strong> anche il previstoquadro consuntivo, si coglie l’occasione <strong>di</strong> presentarein questa sede in termini estremamente sintetici i risultaticomunque acquisiti, sicuramente inferiori alle attese, mautili per la puntualizzazione <strong>di</strong> vari dati − in particolareriguardo alle <strong>di</strong>verse fasi <strong>di</strong> utilizzo e occupazione deicomplessi presi in esame ed alle possibili produzioni− e come base <strong>di</strong> partenza per ulteriori necessariapprofon<strong>di</strong>menti della ricerca.2. I contestiSono stati scelti tre complessi campione, dei quali duegià indagati in passato e uno in corso <strong>di</strong> scavo; tutti sonoubicati nella bassa pianura friulana, 2 che rappresental’area dell’agro aquileiese più ricca <strong>di</strong> giacimenti argillosie <strong>di</strong> impianti produttivi (Fig. 1).Il primo contesto considerato è quello della Chiamana(Comune <strong>di</strong> Carlino, UD), situato nei pressi del fiumeZellina, anticamente navigabile; esso fu oggetto <strong>di</strong> unaparziale esplorazione da parte della Soprintendenza neglianni Settanta (Bertacchi 1976) e più <strong>di</strong> recente è statosottoposto a prospezioni elettromagnetiche per verificarel’eventuale sussistenza <strong>di</strong> strutture in loco. 3In parallelo sono stati svolti degli stu<strong>di</strong> specifici suimateriali provenienti dai vecchi scavi, in particolareper quanto riguarda la ceramica invetriata tardo-antica(Magrini, Sbarra 2005; Carlino 2009).Il secondo impianto, localizzato a Casali Pedrina(Comune <strong>di</strong> Teor, UD) ed in stretto collegamentocon l’antica via navigabile dell’Anaxum (o<strong>di</strong>ernoFiume Stella), fu indagato tramite scavi promossi dalDipartimento <strong>di</strong> Scienze dell’Antichità dell’Università<strong>di</strong> Trieste e dall’École Française de Rome tra il 1986 e il1988 (Carre, Zaccaria 1987a; 1987b; 1988; 1989a; 1989b;1991). Tali ricerche purtroppo non furono completate aFig. 1 Carta del Friuli Venezia Giulia con localizzazione delle fornaci <strong>di</strong> età romana finora in<strong>di</strong>viduate nel territorio dellapianura friulanaSl. 1 Karta pokrajine Friuli Venezia Giulia na kojoj su prikazani dosadašnji nalazi keramičarskih ra<strong>di</strong>onica na područjufurlanske nizinezbornik_31_08.indd 116 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 117SitoIndaginipregresseNuove indaginiAreaarcheologicaSuperficieindagataNumerofornaciin<strong>di</strong>viduateProduzioni noteCarlino loc.ChiamanaScaviSoprintendenza(1971-1983)Georadar;stu<strong>di</strong>o deimateriali;analisiarcheometriche6000 mq c.ca 3200 mq c.ca QuattroLaterizi Ceramicacomune depurataCeramica invetriataTeor loc. CasaliPedrinaScavi Università<strong>di</strong> Trieste – Écolefrançaise deRome (1986-1988)Catalogazionedei materiali;analisiarcheometriche8000 mq c.ca 100 mq Due Laterizi CoroplasticaRivignanoloc. FlambruzzoRicognizioni<strong>di</strong> superficie(1989-1991);trincee <strong>di</strong> verifica(2002); indaginigeofisiche (2003)Scavo; analisiarcheometriche15000 mq 200 mqTre (<strong>di</strong> cuiuna indagata)LateriziCeramica grezza ?Coroplastica ?Tabella 1: riassuntiva dei contestiTablica 1: Pregledna tablica nalazištacausa <strong>di</strong> interventi <strong>di</strong>struttivi <strong>di</strong> livellamento e <strong>di</strong> riportodel terreno attuati nell’area.Infine, è stato preso in esame il sito in località „ilBosco” a Flambruzzo (Comune <strong>di</strong> Rivignano, UD),ubicato a nord <strong>di</strong> Casali Pedrina nel bacino settentrionaledell’Anaxum-Stella. Nella vasta area archeologica,nota da ricognizioni <strong>di</strong> superficie, si condussero nel2003 indagini Georadar e magnetometriche (Prizzon,Civi<strong>di</strong>ni, Forte, Maggi, Magrini 2003), a cui seguirono,visti i positivi risultati acquisiti, varie campagne <strong>di</strong> scavo,svolte dal 2003 al 2006 sotto la <strong>di</strong>rezione scientificadella Soprintendenza (Civi<strong>di</strong>ni, Maggi, Magrini 2003;Civi<strong>di</strong>ni, Maggi 2005; Civi<strong>di</strong>ni, Maggi, Magrini 2006a;Civi<strong>di</strong>ni, Maggi, Magrini 2006b).P.V., T.C., P.M., C.M.2.1. Le fornaci della ChiamanaLe indagini dell’impianto produttivo <strong>di</strong> Carlinofurono realizzate tra gli anni Settanta e Ottanta delsecolo scorso (Fig. 2) e portarono all’in<strong>di</strong>viduazione<strong>di</strong> un complesso piuttosto articolato dal punto <strong>di</strong> vistastrutturale (Bertacchi 1976; 1990).Data la pubblicazione solo parziale sia dei risultatidello scavo che dei materiali rinvenuti, alla fine deglianni ’90 si è ripreso lo stu<strong>di</strong>o <strong>di</strong> quello che, anche allostato attuale delle conoscenze, si configura come uno deipiù importanti siti produttivi <strong>di</strong> ceramica dell’Italia nordorientale,in particolare del periodo tardo-antico.La presenza <strong>di</strong> scarti <strong>di</strong> lavorazione ha permesso<strong>di</strong> supporre la probabile produzione locale <strong>di</strong> laterizie <strong>di</strong> ceramica comune depurata (per quanto riguardale prime fasi <strong>di</strong> vita dell’impianto), oltre che dellaceramica invetriata tardo-antica la cui fabbricazionenell’impianto della Chiamana era già stata ipotizzata daLuisa Bertacchi.Su tale classe ceramica si è concentrata la ricerca, cheha portato ad una completa pubblicazione dei materialirinvenuti a Carlino ed ha permesso <strong>di</strong> collocare questaproduzione all’interno del panorama delle ceramicherivestite <strong>di</strong> IV-VI sec. d.C. in particolare dell’Europacentro-orientale (Magrini, Sbarra 2005; 2009).L’obiettivo del Progetto nei confronti dell’impiantoproduttivo <strong>di</strong> Carlino era duplice. Da un lato, infatti, sisono avviate indagini geofisiche sul sito (<strong>di</strong> carattereelettromagnetico), al fine <strong>di</strong> verificare l’eventualeconservazione <strong>di</strong> parte delle strutture nell’area e <strong>di</strong>programmare, quin<strong>di</strong>, possibili ulteriori scavi stratigraficiin corrispondenza <strong>di</strong> esse, con la finalità soprattutto <strong>di</strong>meglio chiarire le fasi <strong>di</strong> vita dell’impianto (Ventura,Civi<strong>di</strong>ni, Maggi, Magrini 2006: 83).In secondo luogo l’opportunità <strong>di</strong> condurre analisiarcheometriche sugli impasti è stata nel caso <strong>di</strong> Carlinoricondotta alla possibilità <strong>di</strong> riconoscere la <strong>di</strong>stribuzionedelle ceramiche invetriate a me<strong>di</strong>o-ampio raggio. Infattila quasi totale assenza <strong>di</strong> questo tipo <strong>di</strong> manufatti nelterritorio <strong>di</strong> Aquileia e in generale in Friuli e, <strong>di</strong> contro, ilfrequente rinvenimento <strong>di</strong> ceramiche morfologicamentezbornik_31_08.indd 117 31.08.2011. 23:50


118 Paola Ventura / Tiziana Civi<strong>di</strong>ni / Paola Maggi / Chiara Magriniil periodo <strong>di</strong> presunto utilizzo delle fornaci, collocabiletra gli ultimi decenni del I sec. a.C. e il I sec. d.C., alquale rimandano gli elementi in coroplastica e i bollilaterizi (Maggi 1998: 86-95); <strong>di</strong> contro, più cospicuoappare il nucleo dei manufatti riferibili alla fase <strong>di</strong> vitaposteriore all’attività produttiva, purtroppo <strong>di</strong> non chiaradefinizione funzionale.Fig. 2 Scavi dell’impianto produttivo della Chiamana (Carlino):gli ambienti <strong>di</strong> servizio (da Magrini, Sbarra 2005)Sl. 2 Istraživanje ra<strong>di</strong>onice na lokalitetu Chiamana (Carlino):pomoćni prostori (prema Magrini, Sbarra 2005)e tecnologicamente affini nell’area danubiana avevanoindotto a postulare che le ceramiche invetriate <strong>di</strong> Carlinovenissero commercializzate nelle zone del limes inconnessione con gli approvvigionamenti militari.L’archeometria ha escluso analogie <strong>di</strong> composizionedelle argille e quin<strong>di</strong> nessuno dei contesti analizzatipuò essere identificato come destinazione dei prodotti<strong>di</strong> Carlino, ma le analisi condotte sulla vetrina hannoevidenziato una forte affinità tecnologica tra i materialiesaminati, fatto che ha portato ad ipotizzare unacircolazione non <strong>di</strong> prodotti, ma <strong>di</strong> maestranze o <strong>di</strong>modelli (Capelli, Cabella, Piazza 2009; Magrini, Sbarra2009).C. M.2.2. Le fornaci <strong>di</strong> Casali PedrinaGli scavi, condotti su un’area <strong>di</strong> soli 100 mq, portaronoalla luce un limitato settore dell’antico complessoproduttivo, che, a giu<strong>di</strong>care dalle evidenze allora visibiliin superficie, doveva essere in origine ben più ampio earticolato.Per tale contesto il Progetto si è posto come obiettivolo stu<strong>di</strong>o esaustivo del materiale rinvenuto negli scavi,anche attraverso l’attuazione <strong>di</strong> analisi archeometriche(cfr. infra), al fine <strong>di</strong> pre<strong>di</strong>sporre una pubblicazionecompleta dei risultati. La catalogazione dei reperti hafornito dati interessanti, consentendo <strong>di</strong> puntualizzare ilimiti cronologici dell’occupazione dell’area. Va rilevatoche la documentazione materiale risulta più scarsa perPer l’inquadramento del momento inizialedell’impianto degna <strong>di</strong> nota è l’in<strong>di</strong>viduazione,nell’ambito della ceramica ad impasto grezzo, <strong>di</strong> unframmento <strong>di</strong> olla <strong>di</strong> forma Sevegliano 4 (Fig. 3,3),tipica della romanizzazione nel Veneto orientale e inFriuli (Cassani 2008: 104-106). Non fornisce inveceelementi utili in tal senso la ceramica fine, dal momentoche si colloca più che altro a partire dalla seconda metàdel I sec. d.C.: le forme riconoscibili <strong>di</strong> terra sigillatanord-italica consistono, infatti, nelle coppe Dragendorff35 – Consp. 43 e Dragendorff 24/25 - Consp. 34 <strong>di</strong>produzione tardo-padana; significativa è la presenza <strong>di</strong>alcuni esemplari in Eastern Sigillata B (forme Hayes 60e 75), vasellame poco attestato in regione al <strong>di</strong> fuori deicentri urbani (Fig. 3,1).Per quanto concerne il periodo finale <strong>di</strong> occupazione(o <strong>di</strong> rioccupazione) del sito, esso va fissato al IV-Vsec. d.C., come <strong>di</strong>mostra la presenza <strong>di</strong> varie forme inceramica grezza (Fig. 3, 4-5) tra cui ciotole con cordoneplastico applicato e con orlo ingrossato e leggermenteappiattito superiormente (Civi<strong>di</strong>ni 2010; Buora, Cassani2002), nonché <strong>di</strong> forme in sigillata africana C e D (Hayes50 e Hayes 61A e B). Una certa continuità tra le fasialto e tardo-imperiale è in<strong>di</strong>ziata dal rinvenimento dellacasseruola Hayes 23b in ceramica africana da cucina(Fig. 3/2), che trova confronti in contesti <strong>di</strong> III secolo inFriuli (Maggi 1998: 106, nt. 230).Tramite il riesame del materiale, è possibile oraaggiungere alle produzioni già ricondotte alle fornaci<strong>di</strong> Casali Pedrina (laterizi, tra cui le tegole <strong>di</strong> LuciusRegius Severus; antefisse e sculture in terracotta; pesi datelaio) quella relativa ai „gran<strong>di</strong> fittili”, caratterizzati daun corpo ceramico macroscopicamente affine all’impastodelle tegole bollate (Fig. 3,6-7). 4P. M.2.3. Le fornaci <strong>di</strong> FlambruzzoIl vasto deposito archeologico <strong>di</strong> Flambruzzo, estesosu una superficie <strong>di</strong> oltre 15.000 mq, venne in<strong>di</strong>viduatoall’inizio degli anni Ottanta grazie alla segnalazione <strong>di</strong>zbornik_31_08.indd 118 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 1191 234567Fig. 3 Reperti provenienti dallo scavo del complesso <strong>di</strong> Casali Pedrina (Teor), scala 1:2 (1-3, 6-7), scala 1:4 (4-5), (<strong>di</strong>segni <strong>di</strong>T. Civi<strong>di</strong>ni, G. Merlatti)Sl. 3 Nalazi s istraživanja kompleksa na lokalitetu Casali Pedrina (Teor), M 1:2 (1-3, 6-7), M 1:4 (4-5), (crteži: T. Civi<strong>di</strong>ni,G. Merlatti)zbornik_31_08.indd 119 31.08.2011. 23:50


120 Paola Ventura / Tiziana Civi<strong>di</strong>ni / Paola Maggi / Chiara MagriniFig. 4 Scavi dell’impianto produttivo <strong>di</strong> Flambruzzo(Rivignano): le basi per pilastri <strong>di</strong> sostegno <strong>di</strong> una tettoia, ilmuretto <strong>di</strong> delimitazione e, sullo sfondo, i resti della fornacea catastaSl. 4 Istraživanje ra<strong>di</strong>onice na lokalitetu Flambruzzo(Rivignano): baze stupova za nadstrešnicu, ogradni zi<strong>di</strong>ć iostatci keramičarske peći u poza<strong>di</strong>nimateriali <strong>di</strong> superficie da parte <strong>di</strong> ricercatori locali. Alsuo interno venivano <strong>di</strong>stinti tre settori, verosimilmentericonducibili ad aree funzionalmente <strong>di</strong>fferenziate,corrispondenti ad una villa, 5 a strutture <strong>di</strong> servizio e,nella parte più orientale del complesso, ad un impiantoproduttivo, in<strong>di</strong>ziato da una cospicua quantità <strong>di</strong> materialirefrattari e dal terreno rubefatto. I dati <strong>di</strong> superficieconsentirono <strong>di</strong> ascrivere il periodo <strong>di</strong> frequentazionedel sito ad un orizzonte cronologico fissato tra l’età tardorepubblicanae l’epoca tardo-imperiale, fra IV e V sec.d.C. (Maggi 2001: 70-112).Nel 2002 alcune indagini geofisiche condotte dalDipartimento <strong>di</strong> Scienze Geologiche dell’Università <strong>di</strong>Trieste e concentrate nell’area occupata dalle struttureproduttive portarono alla puntuale in<strong>di</strong>viduazione <strong>di</strong>un significativo numero <strong>di</strong> anomalie, 6 che indusseroad avviare scavi archeologici mirati, su iniziativa delComune <strong>di</strong> Rivignano e con il sostegno del proprietariodel terreno. Si sono così localizzati, grazie anche allesuccessive campagne <strong>di</strong> scavo finanziate nell’ambitodel Progetto, tre <strong>di</strong>stinte fornaci (<strong>di</strong> cui solo una scavata)ed alcuni elementi connessi con strutture <strong>di</strong> servizioaccessorie, tra i quali un muretto <strong>di</strong> delimitazione inmattoncini e due basi per pilastri <strong>di</strong> sostegno a una tettoia<strong>di</strong> copertura dei forni (Fig. 4).Le strutture sono state oggetto <strong>di</strong> significativi interventi<strong>di</strong> demolizione, riutilizzo e spoliazione che ne hannomo<strong>di</strong>ficato sostanzialmente la forma originaria, ma laparzialità dello scavo non consente allo stato attuale <strong>di</strong>delineare compiutamente le <strong>di</strong>verse fase cronologicheFig. 5 Scavi dell’impianto produttivo <strong>di</strong> Flambruzzo(Rivignano): i resti della fornace a catasta e i sottostanti livelli<strong>di</strong> riempimento della fornace precedenteSl. 5 Istraživanje ra<strong>di</strong>onice na lokalitetu Flambruzzo(Rivignano): ostatci keramičarske peći i materijal iz ispunedonjeg sloja koji pripada prethodnoj pećisuccedutesi durante la lunga attività del complesso (Fig.5).Nell’ambito del Progetto, si è provveduto inoltre aduna prima catalogazione dei materiali restituiti dallo scavoe dalle ricognizioni <strong>di</strong> superficie; lo stu<strong>di</strong>o ha consentito<strong>di</strong> documentare la presenza <strong>di</strong> 80 bolli laterizi riferibilia do<strong>di</strong>ci <strong>di</strong>versi produttori, attivi contemporaneamentenell’impianto tra la metà del I sec. a.C. e il I sec. d.C.Pare ormai assodato che nel complesso produttivo fosserealizzato soprattutto materiale da costruzione, anche senon mancano in<strong>di</strong>zi relativi alla produzione <strong>di</strong> vasellame<strong>di</strong> uso quoti<strong>di</strong>ano (Civi<strong>di</strong>ni, Donat, Maggi, Magrini,Sbarra 2006: 30-31).3. Analisi archeometriche: primi datiT. C.Nell’ambito del Progetto si è dato avvio ad una serie<strong>di</strong> campionature che hanno interessato i tre siti oggetto<strong>di</strong> stu<strong>di</strong>o, al fine <strong>di</strong> convalidare ovvero confutare alcuneipotesi emerse dall’esame dei materiali; si è accennato(supra, 2.1) alle analisi relative a Carlino, ci si soffermaora pur brevemente sulle problematiche affrontate per leproduzioni del bacino dello Stella. 7Le classi <strong>di</strong> materiale la cui fabbricazione vienecomunemente accre<strong>di</strong>tata per Casali Pedrina comprendonolaterizi, terrecotte architettoniche e coroplastica; perFlambruzzo sono i potizzati laterizi e più dubitativamentedecorazione architettonica e ceramica comune. Si sonoquin<strong>di</strong> confrontati una decina <strong>di</strong> campioni da Flambruzzozbornik_31_08.indd 120 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 121(relativi a laterizi, un’antefissa e due scarti <strong>di</strong> ceramica,insieme ad un campione <strong>di</strong> se<strong>di</strong>mento dallo stessosito), quattro da Casali Pedrina (laterizi, un’antefissa ecoroplastica), nonché due antefisse recuperate nel fiumeStella (Strazzulla 1987: 222-223, nn. 291-293).Si mirava innanzitutto a verificare la somiglianzadell’argilla fra materiali <strong>di</strong>versi in ciascuno dei due sitiproduttivi e, nel primo caso, anche con la materia primaprelevata in loco: si postula infatti trattarsi <strong>di</strong> produzionicon <strong>di</strong>ffusione piuttosto ridotta, forse limitate allenecessità dei singoli complessi, correlabili comunque aville o inse<strong>di</strong>amenti rustici a carattere abitativo. Le dueantefisse spora<strong>di</strong>che offrivano poi l’occasione <strong>di</strong> tentare<strong>di</strong> riconoscere eventualmente manufatti attribuibili aduno degli impianti dell’area.Premesso che l’esiguo numero <strong>di</strong> campioni nonconsente conclusioni sufficientemente documentate– anche in assenza <strong>di</strong> banche dati <strong>di</strong> confronto perquest’ambito geografico – le analisi hanno fattoemergere da un lato la scarsa caratterizzazione delleargille, prevalentemente carbonatiche, riconducibiliad una generica provenienza altoadriatica; si registranel contempo un’elevata variabilità, che fa ipotizzarecentri <strong>di</strong> estrazione/produzione <strong>di</strong>versi all’interno <strong>di</strong> taleambito.In particolare risultano più strettamente apparentate fraloro, per la presenza <strong>di</strong> inclusioni ferriche, le terrecotte <strong>di</strong>Casali Pedrini (simile pure la tegola bollata), accostabilia loro volta ai laterizi – bollati e non – <strong>di</strong> Flambruzzo.Viceversa in questo sito presentano caratteristicheomogenee fra loro l’antefissa con uno scarto in ceramicacomune, rispettivamente un secondo scarto con ilcampione <strong>di</strong> argilla; resta <strong>di</strong>stinto, ma probabilmente <strong>di</strong>origine locale, anche il campione <strong>di</strong> ceramica grezza.Delle due antefisse dallo Stella, solo una sarebbeaccostabile alle terrecotte <strong>di</strong> Teor e quin<strong>di</strong> anche ailaterizi <strong>di</strong> Flambruzzo; la componente metamorfica<strong>di</strong>fferenzia invece nettamente la seconda, che purenon era <strong>di</strong>stinguibile su base stilistica, per la quale ècompatibile tanto una produzione regionale quanto laprovenienza da aree più lontane del Me<strong>di</strong>terraneo.In conclusione, per tutti i materiali esaminati nonpuò essere esclusa, ma nemmeno accertata in manieraincontrovertibile, una fabbricazione locale o regionale;tuttavia solo in un caso (a Flambruzzo) è probabilel’utilizzo dell’argilla campionata sul sito. Si rende quin<strong>di</strong>evidente che solamente un sistematico incrocio con idati <strong>di</strong> altre campagne <strong>di</strong> analisi, a livello soprattuttoregionale, nonché l’incremento del numero dei campioniconsentiranno <strong>di</strong> validare o rettificare le ricostruzionifinora prospettate.P. V.Note:1Essa ha ripreso ed ampliato una sezione de<strong>di</strong>cata alle fornaci delterritorio nell’ambito dell’esposizione „Decorazione architettonicain cotto in Aquileia e nella regione. Nuovi allestimenti nei magazzinie Mostra <strong>di</strong> materiale <strong>di</strong> confronto dal territorio”, allestita pressoil Museo Archeologico Nazionale <strong>di</strong> Aquileia per la VI Settimanadella Cultura nel 2004, ed è stata poi in parte riproposta all’internodella mostra „Con l’argilla, con il fuoco. Fornaci romane nel Friulioccidentale” al Museo Archeologico del Friuli Occidentale, Castello<strong>di</strong> Torre, Pordenone nel 2005.2Il settore meri<strong>di</strong>onale della pianura friulana, la cosiddetta „Bassa” –delimitata a nord dalla linea delle risorgive – è caratterizzato da finidepositi limo-argillosi, che si <strong>di</strong>stinguono nettamente dal materassoghiaioso alluvionale della porzione settentrionale.3Si ricorda che negli anni Novanta l’area dove sorgeva l’impiantoproduttivo è stata interessatta da un pesante sbancamento per il rialzodegli argini del fiume Zellina.4Tali materiali non sono stati tuttavia inclusi in questa prima fase <strong>di</strong>analisi, per cui manca attualmente il riscontro archeometrico.5Si ricorda il rinvenimento <strong>di</strong> tubuli in terracotta, tessere musivee lastrine marmoree per rivestimento pavimentale o parietale, dariferirsi alla parte residenziale dell’e<strong>di</strong>ficio.6Fu possibile rilevare la presenza <strong>di</strong> alcuni allineamenti conorientamento coerente, interpretati come lacerti murari, nonchéun’anomalia <strong>di</strong> gran<strong>di</strong> <strong>di</strong>mensioni e <strong>di</strong> particolare intensità, messain relazione con l’esistenza <strong>di</strong> una o più fornaci.7Le analisi sono state eseguite da Roberto Cabella e Clau<strong>di</strong>o Capelli,del Dipartimento per lo Stu<strong>di</strong>o del Territorio e delle sue Risorsedell’Università degli Stu<strong>di</strong> <strong>di</strong> Genova, la cui relazione si auspicatrovi spazio per la pubblicazione integrale in altra sede: si vedaintanto Capelli, Cabella, Piazza 2009 su Carlino. A <strong>di</strong>fferenza deicampioni da questo sito (per alcuni dei quali è stata effettuata anchel’analisi con microscopio elettronico a scansione SEM-EDS), quelli<strong>di</strong> Teor, Rivignano e fiume Stella (meno <strong>di</strong> una ventina), dei qualiqui si tratta, sono stati tutti unicamente analizzati in sezione sottileal microscopio polarizzatore.Bibliografia:Bertacchi, L., 1976, La ceramica invetriata <strong>di</strong> Carlino. Aquileia nostra47, 181-194.Bertacchi, L., 1990, La ceramica <strong>di</strong> Carlino. In: Milano capitaledell’impero romano 286-402 d.C. (catalogo della mostra), 215-218.Milano.Buora, M., Cassani G., 2002, Osservazioni sulla ceramica grezza delFriuli. Il caso delle terrine. In R. Curina, C. Negrelli (a cura <strong>di</strong>),Primo incontro <strong>di</strong> stu<strong>di</strong>o sulle ceramiche tardoantiche e altome<strong>di</strong>evali55-64. Mantova.Capelli, C., Cabella, R., Piazza, M., 2009, Late Roman glazed potteryproduction in Eastern alpine area and Danubian provinces: thearchaeometric analyses on fabrics and glaze. In Carlino 2009, 71-82.Carlino 2009, C. Magrini, F. Sbarra (ed.), Late Roman glazed potteryproduction in Eastern alpine area and Danubian provinces. Firstzbornik_31_08.indd 121 31.08.2011. 23:50


122 Paola Ventura / Tiziana Civi<strong>di</strong>ni / Paola Maggi / Chiara Magriniresults of an international project (Procee<strong>di</strong>ngs of the FirstInternational Meeting of Archaeology in Carlino, 14-15 <strong>di</strong>cembre2007). Campoformido (UD).Carre, M.-B., Zaccaria, C., 1987a, Casali Pedrina, Comune <strong>di</strong> Teor.Scavi 1986-1987. Aquileia nostra 58, 385-366.Carre, M.-B., Zaccaria, C., 1987b, Casali Pedrina (Teor, prov. deU<strong>di</strong>ne). Mélanges de l’École Française de Rome. Antiquité 99,1,518-519.Carre, M.-B., Zaccaria, C., 1988, Casali Pedrina (Teor, prov. de U<strong>di</strong>ne).Mélanges de l’École Française de Rome. Antiquité 100,1, 551-554.Carre, M.-B., Zaccaria, C., 1989a, Casali Pedrina, Comune <strong>di</strong> Teor.Scavi 1988. Aquileia nostra 60, 358-362.Carre, M.-B., Zaccaria, C., 1989b, Casali Pedrina (Teor, prov. deU<strong>di</strong>ne). Mélanges de l’École Française de Rome. Antiquité 101,1,532-535.Carre, M.-B., Zaccaria, C., 1991, Casali Pedrina et Pirin (Teor, prov.de U<strong>di</strong>ne). Mélanges de l’École Française de Rome. Antiquité 103,1,358-359.Cassani, G., 2008, La ceramica grezza. In M. Buora (a cura <strong>di</strong>),Sevegliano romana, crocevia commerciale dai Celti ai Longobar<strong>di</strong>.101-110. Trieste.Civi<strong>di</strong>ni, T., 2010, Ceramica grezza <strong>di</strong> epoca tardoantica e altome<strong>di</strong>evale,dal sito <strong>di</strong> Castelraimondo. Le forme aperte. In: S. Menchelli, S.Santoro, M. Pasqvinucci, G. Guiducci (eds.), Procee<strong>di</strong>ngs of LRCW3 (III rd International Conference), Late Roman Coarse Wares,Cooking Wares and Amphorae: Archaeology and Archaeometry.Comparison between western and estern Me<strong>di</strong>terranean. 559-561.Oxford.Civi<strong>di</strong>ni, T., Maggi, P., 2005, Flambruzzo, loc. Il Bosco. Scavi 2004-2005. Aquileia nostra 76, 438-447.Civi<strong>di</strong>ni, T., Maggi, P., Magrini, C., 2003, Flambruzzo, loc. Il Bosco.Scavi 2003. Aquileia nostra 74, 795-804.Civi<strong>di</strong>ni, T., Maggi, P., Magrini, C., 2006a, Flambruzzo, loc. Il Bosco.Scavi 2006. Aquileia nostra 77, 382-388.Civi<strong>di</strong>ni, T., Maggi, P., Magrini, C., 2006b, Rivignano (UD). Leindagini archeologiche nel sito della fornace <strong>di</strong> Flambruzzo.Notiziario della Soprintendenza per i Beni Archeologici del FriuliVenezia Giulia 1, 68-73.Civi<strong>di</strong>ni, T., Donat, P., Maggi, P., Magrini, C., Sbarra, F., 2006, Fornacie produzioni ceramiche nel territorio <strong>di</strong> Aquileia. In S. Menchelli,M. Pasquinucci (a cura <strong>di</strong>), Territorio e produzioni ceramiche.Paesaggi, economia e società in età romana. Atti del convegnointernazionale (Pisa, 20-22 ottobre 2005). 29-36. Pisa.Maggi, P., 1998, Presenze romane nel territorio del Me<strong>di</strong>o Friuli, 5.Teor. Tavagnacco (UD).Maggi, P., 2001, Presenze romane nel territorio del Me<strong>di</strong>o Friuli, 8.Rivignano. Tavagnacco (UD).Magrini, C., Sbarra, F., 2005, Le ceramiche invetriate <strong>di</strong> Carlino.Nuovo contributo allo stu<strong>di</strong>o <strong>di</strong> una produzione tardoantica.Firenze.Magrini, C., Sbarra, F., 2009, Late Roman glazed pottery productionin Eastern Alpine area and Danubian provinces: first results of theproject. In Carlino 2009, 83-93.Prizzon, A., Civi<strong>di</strong>ni, T., Forte, E., Maggi, P., Magrini, C., 2003,Metodologie geofisiche integrate per indagini archeologiche nellazona <strong>di</strong> Flambruzzo (U<strong>di</strong>ne). Quaderni Friulani <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> 13,19-34.Strazzulla, M. J., 1987, Le terrecotte architettoniche della Venetiaromana. Contributo allo stu<strong>di</strong>o della produzione fittile nellaCisalpina (II a.C. – II d.C.). Roma.Ventura, P., Civi<strong>di</strong>ni, T., Maggi, P., Magrini, C., 2006, Progetto antichefornaci. Notiziario della Soprintendenza per i Beni Archeologici delFriuli Venezia Giulia 1, 82-85.zbornik_31_08.indd 122 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 123SažetakProjekt „Antičke keramičarske peći u Furlaniji” (Pokrajina U<strong>di</strong>ne)U radu se ukratko predstavljaju početna pitanja proisteklaiz istraživanja proizvodnih centara na područjuantičke Akvileje, koje se odvija u sklopu projekta „Antichefornaci in Friuli” (Antičke peći u Furlaniji). Projektje pokrenut krajem 2004. go<strong>di</strong>ne na osnovi ugovora izmeđuNadzorništva za arheološku baštinu regije Furlanije-Julijske krajine te Ureda savjetnika za kulturu pokrajineU<strong>di</strong>ne (Ventura, Civi<strong>di</strong>ni, Maggi, Magrini2006).Ovo polje istraživanja doživjelo je procvat izmeđukraja 1970-ih i početka 1980-ih go<strong>di</strong>na, a projektom sesmjeralo proširiti i produbiti spoznaje prikupljene tijekomtog razdoblja. Novi je istraživački projekt jednim<strong>di</strong>jelom posvećen obilježjima sustava proizvodnje teproizvodnim pogonima, a drugim je <strong>di</strong>jelom usmjerenna predmete i tehnologiju primijenjenu u njihovoj proizvodnji.Komplementarni cilj projekta bio je istaknutipodručje na kojem su se tra<strong>di</strong>cionalno proizvo<strong>di</strong>li keramičkipredmeti.Istraživanje je vođeno u dva smjera: kroz provođenjenovopokrenutih iskopavanja na lokalitetu Flambruzzote ponovnim pokretanjem istraživanja na ranije iskopavanimi djelomično objavljenim nalazištima, kao što suCarlino i Casali Pedrina.Sklop na nalazištu Carlino iznjedrio je ogromnu količinukeramike datirane od ranocarskog vremena dosedmog stoljeća. Najzanimljiviji <strong>di</strong>o proizvodnje odnosise na kasnoantičku keramiku. Na uzorcima ove vrsteproizvoda provedene su arheometrijske analize s ciljemusporedbe glazirane keramike iz Carlina sa sličnim proizvo<strong>di</strong>mas drugih srednjoeuropskih nalazišta. U zonipeći provedena su geofizička istraživanja terena ne bi lise ustanovilo postoje li još očuvani <strong>di</strong>jelovi proizvodnihpogona koje bi bilo vrijedno istražiti.Smisao ponovnog pokretanja istraživanja nalazištaCasali Pedrina bio je steći potpunije razumijevanje raznovrsnihproizvoda tamošnje ra<strong>di</strong>onice: opeka i crijepova,ukrasnih predmeta, utega za tkalački stan te posudavelikih <strong>di</strong>menzija.Lokalitet Flambruzzo prostire se na velikoj površini,nakojoj su pronađene tri peći (no, samo je jedna iskopanasredstvima Projekta). Peći su bile namijenjene proizvodnjiopeka i crijepova, a možda i kuhinjskog posuđa. Budućida je utvđeno nekoliko građevinskih faza, smatrase da je nalazište korišteno tijekom duljeg razdoblja.Arheometrijskim analizama (proučavanjem izbrusakapolarizacijskim mikroskopom) pokušalo se provjeritipretpostavke o proizvodnji na dva lokaliteta u dolinirijeke Stelle (Casali Pedrina i Flambruzzo), a za usporedbusu iskorišteni i neki neki poje<strong>di</strong>načni nalazi iz samerijeke.zbornik_31_08.indd 123 31.08.2011. 23:50


124 Paola Ventura / Tiziana Civi<strong>di</strong>ni / Paola Maggi / Chiara MagriniSummaryProject ”The Ancient Kilns in Friuli” (U<strong>di</strong>ne region)This paper briefly shows the initial issues emergingfrom the research on production sites of the ancient territoryof Aquileia, promoted within the project ”Antichefornaci in Friuli” (Ancient kilns in Friuli), started at theend of 2004 with an agreement between the Superintendancefor the Archaeological Heritage of Friuli VeneziaGiulia and the Culture Councillor’s Office of U<strong>di</strong>ne Province(Ventura, Civi<strong>di</strong>ni, Maggi, Magrini 2006).This field of research flourished between the end ofthe Seventies and the beginning of the Eighties and theproject aimed to broaden and deepen the knowledge thatwas accumulated during that period. The new researchwas devoted on one hand to the features of productionsites system and structures and on the other hand to theobjects and the technology used to produce them. A complementarygoal of the project was to enhance a territorywhere the terracotta making has always been a livingtra<strong>di</strong>tion.The research was run following two paths: the prosecutionof a newly undertaken excavation in Flambruzzoand the resumption of the study on already excavatedand partially published sites, like Carlino and CasaliPedrina.The complex of Carlino brought to light a hugeamount of ceramics, dated from the early imperial pe-riod to the seventh century AD. The most interestingproduction is the late antiquity glazed pottery, on whicharchaeometric analyses were conducted, in order to compareCarlino glazed pottery with similar materials fromother sites of central Europe. In the area of the kilnsgeophysical surveys were conducted in order to understandwhether parts of the production factory were stillin place and hence worth new investigations.The resumption of the study of Casali Pedrina wasaimed at a better comprehension of the <strong>di</strong>fferent materialsproduced there: bricks and tiles, decorative objects,loom weights and big vessels.Flambruzzo is a very vast site where three kilns havebeen detected (but only one excavated with the Project’sfunds). The kilns were de<strong>di</strong>cated to the production ofbricks and tiles, and maybe of cooking ware. The sitewas probably used for a long period since <strong>di</strong>fferent buil<strong>di</strong>ngphases were recognized.An attempt was made to confirm by means of archaeometricanalyses (thin sections observation under polarisingmicroscope) the hypotheses about the productionsof the two sites in the Stella basin (Casali Pedrina andFlambruzzo); a comparison was made also with singleitems recovered from the river itself.zbornik_31_08.indd 124 31.08.2011. 23:50


L’impianto produttivo <strong>di</strong> Ronchis (UD, Italia)Proizvodni kompleks u Ronchisu (UD, Italija)Paola VenturaSoprintendenza per i Beni Archeologici del Friuli Venezia GiuliaViale Miramare 3I-34135 Triestee-mail: paola.ventura@beniculturali.itIzvorni znanstveni radArticolo originale scientificoTiziana Civi<strong>di</strong>niVia Sbaiz 2I-33039 Sedegliano (UD)e-mail: tiziana_civi<strong>di</strong>ni@yahoo.itIl complesso produttivo <strong>di</strong> Ronchis (UD), solo parzialmente indagato, ha restituito finora una fornace con camera <strong>di</strong> combustionea corridoio centrale, conservata a livello fondazionale, ed alcune strutture annesse, quali un e<strong>di</strong>ficio rettangolare, una tettoia,nonché buche per il prelievo dell’argilla. Il materiale degli scarichi comprende principalmente laterizi (bollo ine<strong>di</strong>to VE) escarsa ceramica comune. La cronologia va dalla metà del I sec. a.C. al II sec. d.C., con una ripresa <strong>di</strong> occupazione in epocatardo-antica.Parole chiave: fornace, laterizi, ceramica comune, scarti, cave d’argillaU djelomično istraženom proizvodnom kompleksu u Ronchisu (UD) za sada je pronađena jedna keramičarska peć s komoromza sagorijevanje i sre<strong>di</strong>šnjim hodnikom. Komora je očuvana u temeljima, a pronađene su i neke dodatne strukture poputkvadratne građevine, nadstrešnice pa čak i ukopa za vađenje gline. Među otpadnim materijalom pronađena je uglavnom opeka(neobjavljeni pečat VE) i malobrojna keramika za svakodnevnu uporabu. Kompleks se datira od sre<strong>di</strong>ne 1. st. pr. Kr. do 2. st.po. Kr., a nastavak korištenja prostora, a potvrđen je i nastavak korištenja prostora u vrijeme kasne antike.Ključne riječi: peć, opeke, svakodnevna keramika, otpad, jame za vađenje gline1. Inquadramento del sitoIl complesso fornacale <strong>di</strong> Ronchis, nella bassa pianurafriulana, è venuto alla luce a seguito dei lavori per ilnuovo casello autostradale <strong>di</strong> Ronchis-Latisana (Fig.1):all’inizio del 2006, una serie <strong>di</strong> ricognizioni preliminarifinalizzate alla valutazione del rischio archeologicoportarono all’in<strong>di</strong>viduazione <strong>di</strong> chiazze <strong>di</strong> argillarubefatta e frammenti fittili sparsi sul terreno arativoper circa 2000 mq; a seguito <strong>di</strong> ciò la Soprintendenzaper i Beni Archeologici del Friuli Venezia Giulia richiesel’effettuazione <strong>di</strong> sondaggi e quin<strong>di</strong> dello scavo in areale,che si è svolto fra la primavera e l’estate del 2007(Civi<strong>di</strong>ni, Ventura 2007).Le indagini hanno consentito <strong>di</strong> mettere in luce,ancorché non esaustivamente, un articolato impiantoproduttivo <strong>di</strong> epoca romana (Fig. 2), ricoperto e sigillatoda un consistente riporto <strong>di</strong> terreno effettuato all’iniziodel XX secolo, sicché i resti antichi risultavano preservatiad una profon<strong>di</strong>tà oscillante tra 0,40 e 1,40 m dall’attualepiano campagna.Il sito, ubicato sulla sommità <strong>di</strong> un microrilievo<strong>di</strong>gradante verso nord, nell’antichità era lambito versonord-ovest da un corso d’acqua (visibile in sezioneuna parte del paleoalveo) ed una situazione ascrivibilead ambiente fluviale è stata riconosciuta lungo tutto ilsettore settentrionale dell’area indagata.In epoca romana, a poca <strong>di</strong>stanza dal complesso versosud, correva la via Annia; si ipotizza che proprio nellavicina Latisanotta sorgesse la mutatio Ad Paciliam citatanella Tabula Peutingeriana. L’inse<strong>di</strong>amento <strong>di</strong> Ronchissi trovava quin<strong>di</strong> sul percorso tra Iulia Concor<strong>di</strong>a edAquileia e rientrava nella giuris<strong>di</strong>zione amministrativa<strong>di</strong> quest’ultima.2. Le strutture2.1. La fornaceL’evidenza principale, rinvenuta nel settore nordoccidentaledello scavo, è rappresentata da una fornacea struttura pseudorettangolare appartenente al tipo II/bzbornik_31_08.indd 125 31.08.2011. 23:50


126 Paola Ventura / Tiziana Civi<strong>di</strong>nirinzeppo (US 152) rilevati proprio al <strong>di</strong> sotto dellostrato <strong>di</strong> argilla e malta lungo le pareti del corridoio.Quest’ultimo ha una larghezza massima me<strong>di</strong>ana <strong>di</strong> 1,90m e si restringe nel punto minimo, a nord, fino a 0,90cm, con un progressivo rialzo del fondo.Fig. 1 Posizione del sitoSl. 1 Položaj nalazištadella classificazione Cuomo <strong>di</strong> Caprio con camera <strong>di</strong>combustione a corridoio centrale (Cuomo Di Caprio2007: 524), della lunghezza <strong>di</strong> oltre 7 m per unalarghezza massima <strong>di</strong> circa 3,60 m (12 pie<strong>di</strong>) e conorientamento NNW-SSE ed imboccatura a sud (Fig.3). Si sono riconosciute tre fasi, a partire dal momentodell’impianto, tra la metà del I sec. a.C. e la prima metàdel I sec. d.C.La fornace era preservata solo nella sua parte inferiore,corrispondente alla camera <strong>di</strong> combustione ipogea,scavata interamente nel banco <strong>di</strong> argilla cruda, che risultarubefatto e fortemente concotto per effetto del caloreinterno lungo tutta la struttura e all’esterno <strong>di</strong> essa (US49, 58, 81). Al momento dello scavo, il vano era riempitoda un consistente crollo (US 50), riconducibile con ogniprobabilità agli alzati. Sono solo parzialmente conservatele basi <strong>di</strong> quattro tramezzi paralleli (US 32A-B-C-D),ortogonali al corridoio centrale e <strong>di</strong>sposti ad intervalliregolari, sempre realizzate in mattoni, sui cui dovevanoessere impostati gli archi.Secondo una prassi osservata anche in altre fornacidell’Italia settentrionale (fornace D <strong>di</strong> Lonato nelbresciano, cfr. Rossi 1988: 14-15), il pavimentodella camera <strong>di</strong> combustione era rivestito in argillarinforzata con malta (US 29). Si è orientati ad attribuiretale apprestamento ad una o più fasi successive <strong>di</strong>potenziamento – o comunque <strong>di</strong> manutenzione – dellafornace stessa, come si evince da alcuni interventi <strong>di</strong>Non risultava più leggibile nemmeno l’impostadel piano <strong>di</strong> cottura, alla cui <strong>di</strong>struzione sono forse daattribuire i numerosi frammenti <strong>di</strong> mattoni refrattaripresenti nei butti messi in luce nel settore nord (US 123),a livellamento della scarpata. E’ ragionevole credere,alla luce dei confronti noti, che la parte soprastante alpiano forato non fosse permanente, ma venisse ricostruita<strong>di</strong> volta in volta dopo i singoli carichi (Rossi 1988: 9):ai materiali provenienti dai ripetuti smontaggi dellacamera vanno ascritti gran parte degli scarichi nel settoremeri<strong>di</strong>onale dello scavo, cui si è già fatto riferimento.In quanto alla copertura, stante l’assenza <strong>di</strong> qualsiasiresto <strong>di</strong>retto, la tipologia della fornace ed i confronti conesemplari meglio conservati portano a supporre che sitrattasse <strong>di</strong> una volta a botte.Il prefurnio (US 111), costruito in mattoni sesquipedali,ha una larghezza sostanzialmente uguale a quella delforno (similmente ad altri casi segnalati ad esempio nelterritorio senese, cfr. Pucci 1992: 89-90); risulta intaccatoverso l’esterno da una piccola buca <strong>di</strong> forma circolare,riferibile ad un successivo utilizzo della struttura, peraltrotestimoniato anche dal lacerto in laterizi US 35 postosopra la già citata US 50, che riempiva il corridoio dellacamera <strong>di</strong> combustione.Ancora a sud del prefurnio è riconoscibile un largoscivolo semicircolare, con <strong>di</strong>screta pendenza verso lafornace e funzionale all’imboccatura del condotto; sirichiamano in proposito analoghe situazioni nel territoriobolognese, come ad esempio, nella cava Drava <strong>di</strong>Casteldebole (Ortalli 1998: 79). Due muretti in mattonidovevano invece fiancheggiare l’imboccatura, comesi evince dagli scarsi resti presenti, in<strong>di</strong>viduati quasiesclusivamente in negativo a sud <strong>di</strong> US 111.La fornace sarebbe stata fiancheggiata, quantomenoin una fase iniziale, anche da due basi per pilastri infilari <strong>di</strong> tegole <strong>di</strong>sposte orizzontalmente (US 144 a oveste US 72 a est). Tali basi, che a Ronchis appaiono quasicompletamente spoliate, trovano puntuali riscontri in altriimpianti produttivi del territorio, come a Flambruzzo <strong>di</strong>Rivignano (UD), tuttora in corso <strong>di</strong> scavo, dove analoghestrutture sono conservate per quasi una decina <strong>di</strong> filari <strong>di</strong>tegole (Civi<strong>di</strong>ni, Maggi, Magrini 2006: 71).zbornik_31_08.indd 126 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 127Fig. 2 Ripresa dasud dell’area <strong>di</strong>scavoSl. 2 Pogled sjuga na područjeistraživanjaFig. 3 La fornace ripresa da ovestSl. 3 Keramičarska peć snimljena sa zapadazbornik_31_08.indd 127 31.08.2011. 23:50


128 Paola Ventura / Tiziana Civi<strong>di</strong>niFig. 4 Il vano rettangolareSl. 4 Pravokutni prostor2.2. Le evidenze annesseImme<strong>di</strong>atamente a nord del forno, è stata localizzatauna superficie <strong>di</strong> lavoro in frammenti laterizi messi<strong>di</strong> piatto in quota con il piano <strong>di</strong> campagna (US 133,139); altrove simili evidenze sono state considerate basid’appoggio per coperture provvisorie della camera <strong>di</strong>cottura.Viceversa ad est della struttura principale si sonoin<strong>di</strong>viduate una lunga buca isoorientata (US 186) edun insieme <strong>di</strong> buche più piccole, prive <strong>di</strong> qualsiasirivestimento, imme<strong>di</strong>atamente a sud-est del prefurnio.Si presume trattarsi <strong>di</strong> zone destinate alla lavorazionedell’argilla, mentre sembra meno plausibile considerarlecome risultanze <strong>di</strong> azioni <strong>di</strong> spoglio <strong>di</strong> precedentistrutture: in favore della prima ipotesi interpretativa siadduce il fatto che alcune delle buche, poste a livellileggermente <strong>di</strong>versi, erano collegate dalla stessa US186 (cfr. Stoppioni 1993: 25-26); pare inoltre ormaiassodato che le fosse terragne rappresentassero unavalida alternativa alle vasche in muratura o con fondopavimentato (Ortalli 1998: 84).2.3. L’e<strong>di</strong>ficio rettangolarePoco più a sud della fornace si estende un vastoe<strong>di</strong>ficio a pianta rettangolare (Fig. 4), <strong>di</strong> cui sonovisibili unicamente le sottofondazioni in pezzamelaterizio infilato <strong>di</strong> taglio e legato con argilla cruda, lacui effettiva estensione verso ovest non è ancora statadeterminata (le strutture proseguono in questa <strong>di</strong>rezioneoltre la sezione <strong>di</strong> scavo ed il limite <strong>di</strong> proprietà). Il suoperimetrale orientale, nonché asse portante, è costituitoda un lungo muro (US 18-23, lunghezza residua oltre 9m), con orientamento <strong>di</strong>sassato rispetto a quello dellafornace, ma comunque con inclinazione NNW-SSE; essorisulta impostato sopra uno strato fortemente antropizzato(US 164-168), che, dopo uno stu<strong>di</strong>o analitico dei repertirecuperati, permetterà <strong>di</strong> fissarne il termine post quem.Costituiscono il limite settentrionale le US 85 e 122,per una lunghezza complessiva <strong>di</strong> 13 m circa ma con unainterruzione nel tratto centrale (non sono state riconosciutele tracce <strong>di</strong> una eventuale fossa <strong>di</strong> spoliazione in quelsegmento); funge invece da <strong>di</strong>visorio interno l’US 100(lungh. conservata 2 m circa), che si <strong>di</strong>parte da US 18-23a 5,50 m circa dalla sua estremità settentrionale.zbornik_31_08.indd 128 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 129Meno chiara è la situazione verso sud, dove nonsi sono rilevati resti <strong>di</strong> strutture, ovvero negative delperimetrale meri<strong>di</strong>onale dell’e<strong>di</strong>ficio; non si puòescludere che effettivamente esso fosse aperto su questolato (porticato/tettoia?), ricordando la consuetu<strong>di</strong>ne,riscontrata in numerosi inse<strong>di</strong>amenti non solo friulani,<strong>di</strong> esporre proprio verso meri<strong>di</strong>one i muri con apertureper beneficiare dell’esposizione al sole.Solo per qualche breve tratto si sono conservateporzioni dell’alzato, realizzate in tegole <strong>di</strong>sposte <strong>di</strong>piatto (US 18) per due filari; non si rileva presenza <strong>di</strong>alcun legante. Si è invece rinvenuto, nell’angolo tra US18-23 e US 100, un ridotto lacerto <strong>di</strong> pavimento in opusspicatum realizzato con mattonelle cubiche, piuttostoirregolari, ricavate da tegole e non legate con malta (US20); il piano, scassato da US 104, sembra impostato sopraUS 149, che potrebbe essere interpretato come strato <strong>di</strong>preparazione.A tale proposito, si ricorda la presenza <strong>di</strong> un’altrafossa <strong>di</strong> spoliazione, la US 217 localizzata a nordovestdell’e<strong>di</strong>ficio, lungo il limite dello scavo; anche inquesto caso, la forma e le <strong>di</strong>mensioni lasciano supporrel’esistenza <strong>di</strong> una base quadrata per pilastro, il cuiriempimento, US 216, è caratterizzato da un notevolequantitativo <strong>di</strong> mattonelle rettangolari per pavimentoe, in misura minore, tegole e coppi (forse frutto dellaspoliazione <strong>di</strong> qualche struttura più antica o butto deimateriali prodotti nella fornace).E’ verosimile che l’e<strong>di</strong>ficio rettangolare fosse utilizzatoquale essiccatoio o magazzino per lo stoccaggio deiprodotti lavorati, come attestato in <strong>di</strong>versi complessiproduttivi; a titolo esemplificativo si veda la fornace B<strong>di</strong> Lonato (Rossi 1988: 12).In<strong>di</strong>zi su una fase precedente all’e<strong>di</strong>ficio sopradescritto sono venuti dalla pulizia dell’area interna, cheha portato all’in<strong>di</strong>viduazione della fossa <strong>di</strong> spoliazione(US 193) <strong>di</strong> una struttura quasi parallela alla stessa US 18-23 (leggermente <strong>di</strong>sassata verso ovest); nulla sappiamodell’ambiente da essa delimitato, che si collocherebbenel momento iniziale dell’impianto. La negativa US -193sembra legata anche ad un’altra fossa <strong>di</strong> spoliazione, US197, <strong>di</strong> forma quadrata (1 x 1m), appena visibile a sud;per le sue <strong>di</strong>mensioni, si è orientati a considerarla cometraccia, sempre in negativo, <strong>di</strong> una base per pilastro,simile a quelle rinvenute nel settore centro-orientale delcomplesso (US 9, 10 e 64, v. infra).Una sottofondazione con andamento ad „L ”, appenaintravvista sul limite sud (US 119 e 120) potrebbe esserecollegata invece, per la tecnica usata, al vano rettangolare<strong>di</strong> cui sarebbe quin<strong>di</strong> coeva.2.4. La tettoiaNel settore orientale dell’impianto sono state messein luce tre strutture quadrangolari in laterizi <strong>di</strong>sposti <strong>di</strong>taglio, interpretate come basi a sostegno <strong>di</strong> una tettoiafunzionale alla preparazione o all’essiccazione deimanufatti (US 9, 10 e 64). Non è stato possibile riconosceretraccia del quarto elemento, né della pavimentazioneinterna, che molto spesso era costituita da un semplicepiano <strong>di</strong> calpestio in terra battuta; anche in questo casoparalleli sono istituibili con analoghe evidenze rinvenuteall’interno <strong>di</strong> complessi figulini dell’Emilia Romagna(Stoppioni 1993: 27-28).3. L’approvvigionamento della materia primaL’area ancora più ad est è caratterizzata da una serie<strong>di</strong> buche <strong>di</strong> <strong>di</strong>mensioni limitate (Fig. 5), poste a <strong>di</strong>stanzapressoché regolare, su un asse della lunghezza <strong>di</strong> 10 mcirca, con un orientamento sostanzialmente costanteNNW-SSE – subparallelo alla fornace. Le buche (30-40 cm <strong>di</strong> profon<strong>di</strong>tà), alle quali si è scelto <strong>di</strong> assegnareun unico riferimento numerico (US 162), sembrano ilrisultato dell’azione <strong>di</strong> prelievo <strong>di</strong> piccole quantità <strong>di</strong>materia prima, piuttosto che vasche per la decantazionedell’argilla.Fig. 5 La zona <strong>di</strong> approvvigionamento dell’argillaSl. 5 Zona za snab<strong>di</strong>jevanje glinomzbornik_31_08.indd 129 31.08.2011. 23:50


130 Paola Ventura / Tiziana Civi<strong>di</strong>niIl bacino <strong>di</strong> prelievo doveva essere coperto, come sideduce da alcune buche per palo in<strong>di</strong>viduate lungo il suolimite settentrionale; anche in questo caso, è possibiletrovare confronti con altre realtà più approfon<strong>di</strong>tamenteindagate in area bolognese, come nel complesso dellacava <strong>di</strong> Casteldebole (Ortalli 1998: 80).Va rimarcato nel nostro caso che il settore in questionenon è stato scavato in modo esaustivo per la presenza,verso levante, <strong>di</strong> una strada sterrata interpoderale checosteggia a sua volta il corso d’acqua.4. Gli scarichiLa parte meri<strong>di</strong>onale della superficie indagata èconnotata dall’abbondante presenza <strong>di</strong> butti <strong>di</strong> laterizistracotti e scarti <strong>di</strong> produzione (Fig. 6), immersi interreno ricco <strong>di</strong> cenere (denominati complessivamenteUS 176 e US 180), provenienti dal materiale <strong>di</strong> risultadello smontaggio della camera <strong>di</strong> cottura della fornacee dalla pulizia della camera <strong>di</strong> combustione.Non deve meravigliare la collocazione dellazona destinata allo scarico dei residui all’interno delcomplesso, a poca <strong>di</strong>stanza dall’e<strong>di</strong>ficio rettangolare e<strong>di</strong>n parte sulla zona <strong>di</strong> approvvigionamento dell’argilla:spesso i butti venivano effettuati anche all’interno dellebuche createsi a seguito del prelievo della materia primae ciò consentiva un nuovo utilizzo del settore (Stoppioni1993: 33-34; Ortalli 1998: 84).La fascia settentrionale è un leggero pen<strong>di</strong>o <strong>di</strong>gradanteverso nord, dal culmine del quale verso la bassura siorigina una serie <strong>di</strong> scarichi solo parzialmente scavati (peruno spessore <strong>di</strong> almeno 70-80 cm), la cui composizione(US 123) è <strong>di</strong>fferenziata dagli scarichi meri<strong>di</strong>onali perla significativa presenza <strong>di</strong> laterizi interpretati comeelementi strutturali.5. La fine del complessoL’ultima fase, che datiamo genericamente ad epocatardo-antica sulla base <strong>di</strong> scarsi rinvenimenti monetalie pochi frammenti <strong>di</strong> anfore <strong>di</strong> produzione africana,(nell’ambito del IV secolo d.C.), vede attuarsi alcunisignificativi cambiamenti: innanzitutto, si verifica una<strong>di</strong>sattivazione della fornace, con la costruzione <strong>di</strong> unmuretto (US 35), orientato longitu<strong>di</strong>nalmente rispettoal corridoio e realizzato in modo poco accurato a partiredal limite nord per una lunghezza <strong>di</strong> circa 1 metro. Ilresto del corridoio viene riempito con un quantitativo<strong>di</strong> frammenti laterizi <strong>di</strong> misura piuttosto omogenea, aformare un piano compatto.Una nuova occupazione del vano rettangolare(o quantomeno una sua frequentazione) è del paridocumentabile, grazie ad una serie <strong>di</strong> buche per palorilevate a ridosso del muro US 18-23, come l’US 146.Viene inoltre aggiunta nel settore sudorientale la strutturaUS 95, <strong>di</strong>fferente per tecnica costruttiva – più grossolana– e per orientamento rispetto alle altre evidenze delcomplesso.6. I materialiE’ ragionevole ipotizzare, alla luce del considerevolequantitativo dei frammenti fittili nel settore meri<strong>di</strong>onale eFig. 6 Gli scarichi nel settore meri<strong>di</strong>onaleSl. 6 Odlagališta materijala u južnom sektoruzbornik_31_08.indd 130 31.08.2011. 23:50


132 Paola Ventura / Tiziana Civi<strong>di</strong>nipana u sloju gline, a ispunjena je urušenjem svojih gornjihgrađevnih <strong>di</strong>jelova. Ostatci četiriju temeljnih stopaduž <strong>di</strong>mnog kanala pripadali su lukovima koji su podupiralivodoravnu pregradu s otvorima. Pregrada je posveuništena, jednako kao i sre<strong>di</strong>šnja komora s kupolom.Pretpostavlja se kako je kupola obnavljana nakondovršetka svakog pečenja. Širina prefurnija jednaka ješirini <strong>di</strong>mnog kanala, a sa svake strane ulaza stajao je pojedan stupić. Moguće je razaznati barem dvije fazedjelovanja peći, datirane između 1. st. pr. Kr. i 2. st.Tragovi prve faze uočeni su unutar pravokutne zgradeistražene u južnom sektoru. Sačuvani građevinski <strong>di</strong>jelovi– temelji izgrađeni od ulomaka opeka i crijepovapovezanih glinom – označavaju istočnu i južnu granicuzgrade orijentirane u smjeru S-J, čime ona donekleodstupa od usmjerenja peći. Zgrada se vjerojatno otvaralaprema jugu, dok se prema zapadu nastavljala iizvan granica istraživanja; je<strong>di</strong>no što se još moglo uočitibio je <strong>di</strong>o popločenja građenog u tehnici opus spicatumte unutrašnji pregradni zid. Prema našoj prosudbi riječje vjerojatno o skla<strong>di</strong>štu ili o sušionici.Tri temeljne stope za stupove (četvrta nije uočena) uistočnom sektoru ukazuju na postojanje nadstrešnice,vjerojatno s podom od nabijene zemlje. Pokraj togapronađeno je nekoliko jama, orijentiranih približno usmjeru S-J, vjerojatno nastalih vađenjem gline. Pretpostavljamoda se postojanje nekoliko rupa za stupovemože shvatiti kao znak da je ovaj prostor bio natkriven.Otpatci od rada peći pronađeni su razbacani u južnome<strong>di</strong>jelu (uglavnom je riječ o pepelu i o otpacima odpečenja) ili bačeni niz sjevernu pa<strong>di</strong>nu na kojoj se glavninanalaza sastoji od razbijenih <strong>di</strong>jelova peći. Proizvo<strong>di</strong>lesu se vjerojatno uglavnom opeke i crijepovi, na kojimase najčešće pojavljuje novi pečat (VE). Na nalazištu supronađeni koma<strong>di</strong> novca te ulomaka afričkih amfora izkasnijega razdoblja, no usprkos tome, ne može se sasigurnošću potvr<strong>di</strong>ti da je peć funkcionirala i u to vrijeme.SummaryManufacture complex in Ronchis (UD, Italy)The tiles/pottery factory in Ronchis was <strong>di</strong>scovere<strong>di</strong>n 2006, due to surveys for the new exit of the Venice-Trieste highway. The site was then partially investigate<strong>di</strong>n 2007. It is situated near the via Annia, in the ancientterritory of Aquileia, on a slope near a drain. The mainevidence is a kiln of quadrangular plan (Cuomo <strong>di</strong> Capriotype II/b camera <strong>di</strong> combustione a corridoio centrale).The only preserved part of the kiln is the firingchamber (7 x 3.60 m; main axis: NNW-SSE). It wasexcavated in the clay and filled with the debris of thestructure. The remains of four bases along the flue belongto the arches that supported the perforated floor. The floorwas completely destroyed, as well as the oven and thedome, which was probably re-built after each firing. Thepraefurnium has the same width as the corridor and itsentrance was originally flanked by a pair of pillars. Wecan recognize at least two phases of the kiln, dated betweenthe 1 st century BC and the 2 nd century AD.Traces of the first phase were identified inside a rectangularbuil<strong>di</strong>ng <strong>di</strong>scovered in the southern sector: thesurviving structures—the foundations made of fragmentsof bricks and tiles with raw clay used as binder—delineatethe eastern and northern borders of an almost N-Soriented buil<strong>di</strong>ng (slightly <strong>di</strong>verging from the kiln). Thebuil<strong>di</strong>ng was probably open to the south, whereas it continuedwestwards beyond the limit of the investigatedarea; only a little piece of pavement (opus spicatum) wasstill visible, together with an internal partition wall. Asfar as we know, it must have served as a storage or dryingarea.In the eastern sector, three pillar bases (the fourth wasnot detected) point to the presence of a shed, probablypaved only by the pressed natural soil. Nearby, severalpits—along an approximately N-S axis—have been interpretedas the result of clay <strong>di</strong>gging; several post-holesallow us to assume the presence of a roof. Kiln productionwaste either lay scattered in the southern area (mainlyfiring waste and ashes) or was <strong>di</strong>scharged down thenorthern slope – <strong>di</strong>smantled kiln pieces make up the bulkof the debris there. The production was probably de<strong>di</strong>catedto bricks and tiles, on which a new stamp (VE) wasmost common. Although the site yielded the finds ofcoins and shards of African amphorae from a later period,there is no evidence of the kiln activity at thattime.zbornik_31_08.indd 132 31.08.2011. 23:50


Strutture produttive per ceramica e laterizi nella DecimaRegio: alcune questioni metodologicheStrukture za proizvodnju keramike i opeke u X. regiji:nekoliko metodoloških pitanjaCristina Mon<strong>di</strong>nUniversità degli Stu<strong>di</strong> <strong>di</strong> PadovaVia Jona, 17I-31041 Cornuda (TV)e-mail: cristina.mon<strong>di</strong>n@email.itPrethodno priopćenjePreliminary reportL’intervento affronta le problematiche metodologiche relative ad una ricerca in corso sullo stu<strong>di</strong>o delle produzioni <strong>di</strong> ceramicae laterizi, in epoca romana, nel territorio della Decima Regio. La ricerca si pone l’obbiettivo <strong>di</strong> analizzare le strutture relative atutte le fasi del ciclo <strong>di</strong> lavorazione dell’argilla e dell’organizzazione degli spazi all’interno degli impianti. Inoltre si voglionoapprofon<strong>di</strong>re le scelte <strong>di</strong>stributive dei siti in ambito sia urbano, sia extra-urbano; valutando particolarmente le relazioniterritorio-materie prime e territorio-commercio.Parole chiave: produzione, metodologia, ciclo dell’argilla, strutture, organizzazione del lavoro, topografia della produzioneU tekstu se razmatra metodološka problematika koja se odnosi na tekuća istraživanja proizvodnje keramike i opekarskihproizvoda u rimsko vrijeme na području X. regije. Cilj je istraživanja analiza svih struktura koje se odnose na različite fazeproizvodnog ciklusa obrade gline i organizacije prostora unutar proizvodnih centara. Osim toga, nastoje se produbiti spoznajeo razlozima <strong>di</strong>stribucije nalazišta u gradskim i izvangradskim prostorima uz posebno vrjednovanje odnosa između prostora isirovina te prostora i trgovine.Ključne riječi: proizvodnja, metodologija, ciklus gline, strukture, organizacija posla, topografija proizvodnjeLo stu<strong>di</strong>o si propone <strong>di</strong> analizzare gli impiantiproduttivi per ceramica e laterizi <strong>di</strong> epoca romanain<strong>di</strong>viduati nel territorio della Decima Regio 1 . Laricerca nasce dall’interesse, recentemente moltosentito, <strong>di</strong> approfon<strong>di</strong>re gli aspetti tecnologici eproduttivi dell’antichità: in particolare con essa si vuoleaffrontare l’analisi delle strutture pertinenti al ciclo<strong>di</strong> lavorazione della ceramica e del laterizio, con unosguardo privilegiato verso l’organizzazione del lavoro;altro obbiettivo dello stu<strong>di</strong>o è la lettura topografia deisiti produttivi, infatti all’interno <strong>di</strong> questo territorio nonè mai stato fatto uno stu<strong>di</strong>o <strong>di</strong> sintesi sulle <strong>di</strong>namiche<strong>di</strong>stributive degli impianti. 21.1. La geografia della ricercaBasilare per l’impostazione dello stu<strong>di</strong>o èl’in<strong>di</strong>viduazione dell’area nella quale realizzarlo; ilterritorio preso in esame deve essere compatibile conla produzione <strong>di</strong> ceramica e laterizi, quin<strong>di</strong> ricco <strong>di</strong>bacini d’argilla, acque e boschi; inoltre deve includereun numero <strong>di</strong> siti produttivi sufficiente ad effettuareanalisi comparative tra gli impianti; e infine deve essereun territorio abbastanza omogeneo all’interno del qualepoter ricostruire le <strong>di</strong>namiche inse<strong>di</strong>ative.Si è scelto quin<strong>di</strong> <strong>di</strong> analizzare la Decima Regio cherisponde adeguatamente a queste necessità. Tuttaviaparlando <strong>di</strong> questa regio augustea è in<strong>di</strong>spensabilefare delle precisazioni: i confini amministrativi nonsono facili da definire, anche se in questo caso c’è unadescrizione puntuale offerta da Plinio il Vecchio. Infatti,nella Naturalis historia libro III vv. 126-132, Plinioelenca le colonie e le città che fanno parte <strong>di</strong> questaregione, lista seguita poi da una descrizione geografica,con l’enumerazione dei fiumi principali e l’elenco dellepopolazioni che abitavano la catena alpina.Nel dettaglio, i confini meri<strong>di</strong>onale e occidentale sonopoco problematici da in<strong>di</strong>viduare, in quanto coincidonocon limiti naturali: a sud con il bacino settentrionale delmare Adriatico e con il fiume Po; a ovest con il lagod’Iseo e il fiume Oglio; a nord Plinio è vago in<strong>di</strong>candolocorrispondente alla catena alpina. Ad est, fino a pocotempo fa, il confine veniva posto dagli storici sulla lineazbornik_31_08.indd 133 31.08.2011. 23:50


134 Cristina Mon<strong>di</strong>nFig. 1 Distinzione dei 169 siti produttivi in base al grado <strong>di</strong>affidabilità del rinvenimentoSl. 1 Razlikovanje 169 proizvodnih mjesta na osnovi stupnjapouzdanosti nalazadel Carso triestino, come ci <strong>di</strong>cono le fonti (Vell. Pat.Hist. Rom., II, CX, 4; Plin. Nat. hist., III, 132; Ptol.Geogr., VIII, 7, 6), e successivamente spostato tra il IIe il III secolo d.C. fino ad includere Emona (Degrassi1984). Recentemente però, a seguito del rinvenimento<strong>di</strong> un cippo confinale 3 , è stata proposta una variazionedei confini già dalla prima metà del I secolo d.C. Il cippoterminale segnala il confine tra gli agri <strong>di</strong> Aquileia e <strong>di</strong>Emona, ma non quello tra Italia e Pannonia, facendopensare che le due città fossero parte della medesimaentità amministrativa (Šašel 1992; Šašel Kos 2002:253).Le fonti letterarie e l’epigrafia sembrano quin<strong>di</strong> esserein contrad<strong>di</strong>zione, facendoci percepire la mutevolezzadei confini 4 . In questo stu<strong>di</strong>o, che analizza i dati relativiad un periodo <strong>di</strong> circa sette secoli, non è possibile basarsisu limiti amministrativi incerti e dunque ci si è attenutiai confini geografici della descrizione pliniana: per illimite orientale quin<strong>di</strong> si prosegue lungo la catena alpinache dal Carso triestino scende verso i Monti della Vena,prosegue lungo la catena del Monte Maggiore e terminaal mare in corrispondenza del Canale d’Arsa.Questi confini consentono <strong>di</strong> in<strong>di</strong>viduare un’areageograficamente omogenea caratterizzata dai rilievialpini, una fascia pedemontana, la pianura ricca <strong>di</strong>suoli argillosi e <strong>di</strong> fiumi navigabili, e infine la costacon facili appro<strong>di</strong>. Di contro il territorio <strong>di</strong> Emonapresenta caratteristiche <strong>di</strong>fferenti: è inserito nella partesettentrionale dell’ampia valle fluviale della Sava, e sirivolge alla regione danubiana piuttosto che a quellaoccidentale-adriatica.1.2. La raccolta dei datiNel territorio così delimitato sono stati in<strong>di</strong>viduatie censiti 169 siti, e questi sud<strong>di</strong>visi in base al gradoFig. 2 Diagramma <strong>di</strong> flusso della ricercaSl. 2 Dijagram tijeka istraživanja<strong>di</strong> affidabilità (Fig. 1); ossia è stato assegnato loro un<strong>di</strong>verso valore corrispondente al tipo <strong>di</strong> rinvenimento.Il grado „assoluto” è stato attribuito a quei siti, indagatiarcheologicamente, che hanno portato alla luce struttureproduttive, riferibili in<strong>di</strong>stintamente alla produzione<strong>di</strong> ceramica e laterizi: su tali siti si sono concentratele analisi strutturali e organizzative del lavoro. Glialtri gra<strong>di</strong> <strong>di</strong> affidabilità sono invece stati assegnati inbase al dato e<strong>di</strong>to, tenendo conto del tipo <strong>di</strong> in<strong>di</strong>catore(Mannoni, Giannichedda 2003; Santoro 2004: 36-39),della documentazione e della vetustà della fonte. I sitigiu<strong>di</strong>cati a basso grado <strong>di</strong> affidabilità, e quin<strong>di</strong> <strong>di</strong> dubbiainterpretazione, sono stati inseriti per completezzad’informazione, ma esclusi dalla fase <strong>di</strong> rielaborazionedei dati (Fig. 2).2.1. L’analisi strutturalePer quanto riguarda lo stu<strong>di</strong>o degli impianti, ci si èbasati solamente sui 43 siti che hanno restituito strutture.Come si può notare dalla fig. 3 fino agli anni ’70-‘80la maggior parte delle segnalazioni <strong>di</strong> siti produttivisi limitava a registrare le strutture pirotecnologiche.Negli anni successivi si nota invece un’inversione <strong>di</strong>tendenza tanto che, soprattutto negli ultimi due decenni,gli impianti sono stati indagati più approfon<strong>di</strong>tamente,portando alla luce tutte le strutture pertinenti alle <strong>di</strong>versefasi del processo <strong>di</strong> lavorazione. Appare comunqueevidente (Fig. 4) che le fornaci rimangono l’elementopiù riconoscibile, sia come tracce sul terreno, sia per lafacilità interpretativa; infatti ne sono state in<strong>di</strong>viduate75.Sono 20 i siti che hanno restituito elementi o strutturerelativi al ciclo <strong>di</strong> lavorazione dell’argilla oltre allefornaci 5 ; nella quasi totalità dei casi si tratta <strong>di</strong> resti parzializbornik_31_08.indd 134 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 135Fig. 3 Il con<strong>di</strong>zionamento del metodo archeologico sul tipo<strong>di</strong> strutture rinvenuteSl. 3 Međusobna uvjetovanost arheološke metode i tipovaotkrivenih strukturain quanto non scavati estensivamente o con strutturesemi-<strong>di</strong>strutte; tuttavia sono una casistica sufficienteper alcune considerazioni tipologico-strutturali. In12 <strong>di</strong> questi siti, si sono conservate le cave estrattivecaratterizzate in alcuni casi dalla regolarità delle fosse edalla loro <strong>di</strong>stribuzione organizzata all’interno dell’area <strong>di</strong>estrazione; accanto a queste cave <strong>di</strong> pianura 6 in<strong>di</strong>viduatein modo certo, la lettura delle fonti 7 e le caratteristichegeografiche della pianura consentono <strong>di</strong> ipotizzare lapresenza anche <strong>di</strong> cave <strong>di</strong> fiume che tuttavia non lascianoevidenze archeologiche; mentre, ad oggi, non sono notinella nostra regione casi <strong>di</strong> escavazioni collinari.Fig. 4 Strutture e pertinenze in<strong>di</strong>viduate nei siti produttivi <strong>di</strong>ceramica e lateriziSl. 4 Peći i pripadajuće strukture utvrđene na nalazištimaproizvodnih centara keramike i opekeLe strutture relative all’area <strong>di</strong> lavorazionedell’argilla, dalla preparazione della materia prima allasua modellazione, sono state in<strong>di</strong>viduate in 17 siti, anchese in nessun caso è stato possibile ricostruire l’interociclo <strong>di</strong> lavorazione; a margine si segnala che gli scaviestensivi <strong>di</strong> Loron e <strong>di</strong> Piazza Ar<strong>di</strong>ti a Verona non sonoancora stati completati.Infine sono 7 le strutture riferibili ad essiccatoi e/omagazzini, voci accorpate poiché, come si è notatoanche dagli stu<strong>di</strong> etnografici, qualora i magazzini sianostrutturati hanno caratteristiche morfologiche simili agliessiccatoi e quin<strong>di</strong> <strong>di</strong> <strong>di</strong>fficile <strong>di</strong>stinzione; la scarsità<strong>di</strong> attestazioni <strong>di</strong>pende poi, non solo dalla <strong>di</strong>fficoltà <strong>di</strong>in<strong>di</strong>viduare costruzioni spesso realizzate in materialideperibili, ma anche dal fatto che in molti casi questispazi non erano strutturati e quin<strong>di</strong> l’essiccamentoavveniva al sole (ciò fa pensare ad una stagionalità dellaFig. 5 Ubicazione dei siti produttiviSl. 5 Smještaj proizvodnih centaraproduzione) e i manufatti finiti, soprattutto se laterizi,venivano accatastati in cortili e spazi liberi.2.2. La topografia dei sitiIl grafico Fig. 5 e la carta <strong>di</strong>stributiva Fig. 6 mettonoin risalto la <strong>di</strong>sparità <strong>di</strong> <strong>di</strong>stribuzione dei siti all’internozbornik_31_08.indd 135 31.08.2011. 23:50


136 Cristina Mon<strong>di</strong>nFig. 6 Carta <strong>di</strong>stributiva dei siti in<strong>di</strong>viduati (base cartografica http://glcf.umiacs.umd.edu)Sl. 6 Karta rasprostranjenosti utvrđenih nalazišta (kartografska baza http://glcf.umiacs.umd.edu)del territorio preso in esame. Questo <strong>di</strong>pende in partedallo sviluppo della ricerca archeologica e dalla<strong>di</strong>versa conservazione <strong>di</strong> alcuni contesti ambientali,ma testimonia anche una maggiore vocazione <strong>di</strong> alcuniterritori alla produzione <strong>di</strong> ceramica e laterizi. Un ruolofondamentale per la scelta locazionale dei siti è lavicinanza ai bacini <strong>di</strong> approvvigionamento della materiaprima ed in particolare dell’argilla: ecco quin<strong>di</strong> che lemanifatture sono localizzate prevalentemente in bassapianura, dove sono attestati 61 siti extra-urbani e 19 sitiurbani che sfruttano gli estesi bacini <strong>di</strong> limi e argillealluvionali, particolarmente adatti alla produzione.Tuttavia le scelte inse<strong>di</strong>ative non sono determinatesolo dalla necessità <strong>di</strong> reperire la materia prima, maanche dalla vicinanza a vie <strong>di</strong> comunicazione; infatti,come si è detto, la pianura veneto-friulana è caratterizzatada vasti bacini <strong>di</strong> argilla <strong>di</strong> buona qualità e quin<strong>di</strong> lascelta <strong>di</strong>stributiva privilegia in questo caso l’aspettoviario 8 . In base a tale ricostruzione il commercio è laprincipale ragione della collocazione dei 25 siti nelleimme<strong>di</strong>ate vicinanze <strong>di</strong> gran<strong>di</strong> centri citta<strong>di</strong>ni, nonchédell’ubicazione <strong>di</strong> siti extra-urbani in prossimità <strong>di</strong>strade e fiumi navigabili come i corsi <strong>di</strong> risorgiva utiliper il trasporto ma che, visto il loro limitato apporto<strong>di</strong> se<strong>di</strong>menti, non depositano consistenti quantitativid’argilla 9 .La lacuna <strong>di</strong> siti produttivi in certe aree, comequella montuosa con sole 10 segnalazioni o collinarecon 8 casi, è forse attribuibile da un lato all’utilizzo <strong>di</strong>tecniche e<strong>di</strong>lizie che non prevedevano il laterizio comeelemento base, ma sfruttavano le risorse del territorio piùfacilmente reperibili come la pietra e il legno; dall’altro,per quanto riguarda la ceramica, all’importazione dellamaggior parte dei manufatti, mentre la produzionelocale avveniva in piccoli impianti che probabilmentesfruttavano i depositi <strong>di</strong> argilla in prossimità <strong>di</strong> corsifluviali come sembra confermare la posizione dei sitiin<strong>di</strong>viduati.Infine la quasi completa assenza <strong>di</strong> attestazioni <strong>di</strong>impianti produttivi nell’area vicentina ricca <strong>di</strong> depositi<strong>di</strong> argilla superficiali <strong>di</strong> ottima qualità e facilmentesfruttabili, è forse da legare proprio alla vocazione <strong>di</strong>questo territorio alla produzione soprattutto laterizia;quest’area verosimilmente è stata scavata senzainterruzioni dall’antichità fino ad oggi 10 , e lo sfruttamentointensivo del territorio per la produzione <strong>di</strong> laterizi haprobabilmente cancellato le tracce degli antichi centriproduttivi che, come spesso accade, dovevano sorgeresullo stesso banco d’argilla (Pettenò, Vigoni 2008:100).3.1. ConclusioniI 43 impianti in<strong>di</strong>viduati, seppur con strutture indagatein modo parziale, offrono interessanti elementi perricostruire l’intero processo produttivo legato al ciclodella ceramica; in particolare gli scavi recenti hannopermesso <strong>di</strong> ampliare notevolmente le informazionirelative all’estrazione della materia prima, alla suatrasformazione fino alla cottura, e alle vie preferenziali <strong>di</strong>commercio. L’analisi <strong>di</strong> siti scavati recentemente, in modozbornik_31_08.indd 136 31.08.2011. 23:50


Ceramic production in Northern Istria and in villa rusticaat Školarice near Koper (Slovenija)Keramičarska proizvodnja u sjevernoj Istri i u rustičnoj vili uŠkolaricama kraj Kopra (Slovenija)Tina ŽerjalOb Ljubljanici 2SI-1360 Vrhnikae-mail: tina.zerjal@guest.arnes.siIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperNo ceramic kilns are known from Roman period in northern Istria or ager tergestinus. At Školarice near Spodnje Škofije nearKoper (a villa rustica from 1 st -5 th centuries) a local North-Adriatic or north-Istrian ceramic production was detected. Fabrics oflocal tableware, lamps and some types of amphorae (type Dr. 2-4, Dr. 6B, small Dr. 6B and amphorae with flat bottom) weresimilar to fabrics of tegulae with stamps RVSONIS Q. CEL and CRISPINI. The limited <strong>di</strong>stributions of found tegulae with bothstamps locate the workshops in ager tergestinus.Keywords: Northern Istria, Roman period, ceramic production, amphorae, local table wareU sjevernoj Istri (ager tergestinus) nema poznatih nalaza keramičarskih peći iz rimskog doba. U Školaricama nedaleko SpodnjeŠkofije kod Kopra (villa rustica iz 1. – 5. st. po Kr.) potvrđena je lokalna sjevenojadranska, tj. sjevernoistarska keramičarskaproizvodnja. Struktura keramike stolnog posuđa, uljanica i nekih tipova amfora (tip Dr. 2-4, Dr. 6B, male Dr. 6B i amforeravnoga dna) naliči strukturi tegula s pečatima RVSONIS Q. CEL i CRISPINI. Ograničena rasprostranjenost tegula s navedenimpečatima ukazuje na ager tergestinus kao područje na kojemu su se nalazile keramičarske ra<strong>di</strong>onice.Ključne riječi: sjeverna Istra, rimsko doba, proizvodnja keramike, amfore, stolno posuđe lokalne proizvodnjeCeramic production in Northern IstriaWith its flysh geological features Northern Istriaoffers plenty of suitable raw materials for pottery andbrick production. Clay deposits are especially abundantin alluvial river valleys, e.g. rivers Rosandra/Glinščica,Osoppo/Osapska reka, Rižana, Badaševica, Dragonja,Mirna and other small streams.In Northern Istria (Fig.1), a part of ager tergestinus,no ceramic kilns from the Roman period are confirmed,although some sites are assumed to be pottery or brickworkshops on the basis of clay deposits, recent brickfactories and old finds (recently Poglajen 2007: 76-78,133-135, T. 54-55.). Until the mid 20 th century brickfactories still operated at Viližan near Izola and Fiesanear Piran (Boltin-Tome 1979: 57). Between Piran andPortorož toponyms like Fornače and Fizine are supposedto have originated from words fornax>fornaces and adfi glinas (Stokin, Karinja 2004: 49). These sites yieldedalso other Roman remains. Old finds of ceramic wastesare known from Farnei near Muggia, at the mouth ofriver Osoppo in the Muggia bay (Benussi 1927-1928:260; Maselli Scotti 1997: 60-61, 63) and Grubelce nearSečovlje (Boltin-Tome, Karinja 2000: 485). Meanwhile,kilns were supposedly found at Vanganel, Viližan (Boltin-Tome 1979: 57) and Dragonja valley (Poglajen 2007:76-78; Pribac 1999: 13, 25), but these old mentions aretopographically unverified and unknown in detail. Adump of failed small amphorae Dr. 6B, jugs and kilnremains were found at Perarjol (loc. Pri Angelu in NovaŠalara, Koper) near the mouth of Badaševica river inKoper bay (Hofman, Trenz 2006; Vidrih Perko in thisbook).The stamps on Roman tegulae show a greatconcentration of Roman ceramic workshops spreadacross Northern Istria in the first two centuries AD. Itis typical for this area that the same stamps appear onamphorae Dr. 6B as well as tegulae. The modest andlimited spread of these tegulae merely to the Tergesteager speaks about the role of brick making as anad<strong>di</strong>tional activity on fundus. The basic task of thepottery workshops was the production of amphorae forolive oil, wine and fish products that were produced onthe estates of the Tergestine local élite or even highlyranked in<strong>di</strong>viduals in the senate or other members ofzbornik_31_08.indd 139 31.08.2011. 23:50


140 Tina ŽerjalFig. 1 Map of North Istria with assumed Roman pottery workshops: 1 – Farnei, 2 – Vanganel, 3 – Perarjol, 4 – Viližan,5 – Fiesa, 6 – Fornače, 7 – Fizine, 8 – Grubelce near Sečovlje, 9 – Dragonja valleySl. 1 Karta sjeverne Istre s pretpostavljenim rimskim keramičarskim ra<strong>di</strong>onicama: 1 – Farnei, 2 – Vanganel, 3 – Perarjol,4 – Viližan, 5 – Fiesa, 6 – Fornače, 7 – Fizine, 8 – Grubelce kod Sečovlje, 9 – dolina Dragonjethe Roman elite in the early Roman period (Zaccaria,Župančič 1993; Zaccaria, Gomezel 2000: 305; Tassaux1983; 2001). These pottery workshops had manufacturedall other ceramics and buil<strong>di</strong>ng material used on theestate (e.g. at Loron: Tassuax et al. 2001; Cipriano etal. 2006; at Fažana: Bezeczky 1998: 11). Like at Fažana,one pottery workshop could serve for several estates ofthe same owner.Ceramic evidence from the villa at ŠkolariceIn 2002, a Roman villa rustica with wine and olive oilproduction facilities was excavated at the site Školaricenear Spodnje Škofije in the vicinity of Koper. Thearchitectural complex was built in the Clau<strong>di</strong>an periodand ruined in the mid 5 th century (Novšak, Žerjal 2008;Trenz, Novšak 2004; 2006; Žerjal 2005; 2008a; 2008b;2009).Among large quantities of ceramic material localfabrics were identified. They could originate fromager tergestinus or Northern Adriatic. Fabrics of localtableware, lamps and some types of amphorae weresimilar to fabrics of tegulae with stamps RVSONIS Q.CEL and CRISPINI used in the construction of the villarustica in the first buil<strong>di</strong>ng phase. They were all produce<strong>di</strong>n the same workshops. The limited <strong>di</strong>stribution of bothstamps on tegulae (Fig. 2) locate these pottery workshopsin the ager tergestinus in Northern Istria – in the hinterlandof the Muggia and Koper bay, more precisely near or inthe alluvial valleys of rivers Rosandra, Osoppo, Rižanaand Badaševica. Tegulae CRISPINI and RVSONIS Q.CEL at Školarice could have been a product of a figlinaon the same fundus or of the same owner and its family,or perhaps in a workshop nearby.The stamp RVSONIS Q. CEL (Pl. 3: 13) is very rareand appears only on bricks. The owner of this figlina orfundus is presently still unknown. Školarice yielded only2 tegulae with this stamp, both used in the constructionof canals for gutter-water of the thermal complex(supposedly in first buil<strong>di</strong>ng phase). Only a few sitesyielded identical stamps (Fig. 2: I): piazza Barbacan(Maselli Scotti et al. 2004: 144) and Bosco Pontini inTrieste, and Bernar<strong>di</strong>n and villa Grubeljce near Sečovljezbornik_31_08.indd 140 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 141(Zaccaria, Župančič 1993: 140, 163; Gomezel 1996: 48,80).Tegulae with stamps CRISPINI were predominantat Školarice with 73 pieces (of 102 found). In the firstbuil<strong>di</strong>ng phase they were also used in the constructionof canals for gutter-water, but mainly in the pars rustica.The stamps exist in two variants: 69 pieces belong toa positive rectangular stamp CRISPINI (Pl. 3: 14;<strong>di</strong>mensions: 10,6 x 1,6 cm, 1-2 mm deep). The firstvariant was also frequently found on other sites (Fig.2: II): villa at Barcola, Servola, fullonica S. Sabba,Stramare, Castelliere <strong>di</strong> Elleri, Škofije (lok. Gadola),villae at Predloka and Simonov zaliv (Zaccaria, Župančič1993: 141-142, 167), domus at piazza Barbacan in Trieste(Maselli Scotti et al. 2004: 142). At Loron, in ad<strong>di</strong>tion tothis bigger stamp, a smaller stamp CRISPIN was found,which belonged to the Crispinillae family (Tassaux 2001:516, note 115; Marion, Starac 2001: 106-107).Four examples bear a positive round stamp (Pl. 3: 15;<strong>di</strong>ameter 8 cm) with abbreviation T.A.F.C. in the middleand the name TVLLIAE A. F. CRISPINAE written outin full on the outer rim of the circle. This stamp is rarer,found only on the following sites (Fig. 2: III): Trieste,Cedaz, Dolina, Pomjan (Zaccaria, Župančič 1993: 150,167), Poreč (Zaccaria, Gomezel 2000: 305), Boško priStepanih (Tica 2003), domus at piazza Barbacan inTrieste (Maselli Scotti et al. 2004: 142-144).The family Tullii Crispini belonged to local Tergestearistocracy. This is borne out by abundant epigraphicevidence from the 1 st and 2 nd , and even 3 rd centuries AD(Zaccaria 1992: 193, 219, 224, 227-228; I. It. X, 3, 23,94; I. It. X 4, 49, 94, 109, 159-163a, 171, 193). Thefamily had their estates in the imme<strong>di</strong>ate hinterland ofTrieste - in Muggia and Koper bay as we can see fromthe <strong>di</strong>stribution of tegulae stamps. They were involve<strong>di</strong>n the export of Istrian olive oil in the 1 st century ADas similar stamps were used on amphorae Dr. 6B (A.CRISPINI, CRISPINI, CRISPIN, T.A.CRISPINAE) andfound outside Istria: at Aquileia, Padova, Magdalensberg,Emona and Poetovio (Zaccaria, Župančič 1993: 167-168;Tassaux 2001: 516). If we suppose that the villa rusticaat Školarice belonged to Tulii Crispini, it is likely thatthey exported even Istrian wine.At Školarice, the local fabric group of north-Istrianor north-Adriatic ceramic (tegulae, amphorae, tablewareand lamps) is heterogeneous, with a variety of slight<strong>di</strong>fferences in colour, hardness, density of inclusions andappearance. Usually the inclusions are grains of crushedceramic, iron oxides, mica, calcite, shell, rarer grains ofquartz. White inclusions and soft whitish coat on theexternal surfaces could in<strong>di</strong>cate the use of salty marinewater (analogous with African amphorae: Peacock,Williams 1986; Bonifay 2004: 43). North-Istrian potteryembraces shards that resemble soft orange Istrian Dr. 6Bfabric and on the other hand hard pink and violet fabricof local Dr. 2-4 amphorae with abundant white inclusionsand the full range of variations between them. Changesin fabric could be observed even on the same shard.Consequently, it is impossible to <strong>di</strong>vide them into smallergroups on macroscopic level. Some <strong>di</strong>fferences are theoutcome of <strong>di</strong>fferent (or slightly <strong>di</strong>fferent) con<strong>di</strong>tionsor procedures of manufacturing in the same workshop;others reflect the production of several pottery workshopsfrom Northern Istria or Northern Adriatic, most probablyfrom the nearest surroun<strong>di</strong>ngs.On the macroscopic level the local production ofamphorae Dr. 2-4 and amphorae with flat bottom forwine is confirmed. Unfortunately at Školarice the shardswere small and the forms are hard to establish. Localamphorae Dr. 2-4 (Pl. 1: 1-8) have a small band rim, theneck is curved. The fabric is very similar to the fabricof tegulae with CRISPINI stamp. Amphorae with flatbottom (Pl. 1: 9-13) were scarce and in <strong>di</strong>fferent formsand fabrics. Pottery workshops in Cisalpina and Adriaticwere commonly producing <strong>di</strong>fferent forms of amphoraein the same period, especially for <strong>di</strong>fferent products(Pesavento Mattioli 2000: 110). The local production ofwine amphorae could be linked to the wine productionin the villa Školarice itself.Until recently Istrian wine was supposed to be intendedonly for local consumption and not significant in export(Matijašić 1998: 337-339; Brun 2004: 50-58), althoughthere are certain data that point towards a more abundantproduction and export. Recent <strong>di</strong>scoveries revealed theproduction of Dr. 2-4 amphorae and amphorae with flatbottom also on other sites in Istria and Northern Adriatic(Loron: Marion, Starac 2001: 122; <strong>Crikvenica</strong>: Lipovac- Vrkljan 2007; articles by Marion and Lipovac Vrkljanin this book). It is also assumed that barrels were usedalready in the Augustan period (Matijašić 1998: 339), asit was attested for the ager of Aquileia (Forni, Scienza1996; Vino romano).At Školarice, the most abundant samples were thoseof amphorae Dr. 6B (Pl. 1: 14-17) for Adriatic andIstrian olive oil. The biggest examples from the 1 st c.were probably imported from Southern Istria as we canzbornik_31_08.indd 141 31.08.2011. 23:50


142 Tina ŽerjalFig. 2 Distribution of tegulae with stamps RVSONIS Q. CEL (I) and CRISPINI (rectangular stamp – II, round stamp – III).Sites: 1 – Barcole, 2 – Trieste/Tergeste, 3 – Servola, 4 – S. Sabba, 5 – Stramare, 6 – San Dorligo della Valle, 7 – Castellieredei Elleri, 8 – Škofije, 9 – Boško near Stepanih, 10 – Predloka, 11 – Simonov zaliv, 12 – Bernar<strong>di</strong>n, 13 – Pomjan,14 – Grubelce near Sečovljah, 15 – PorečSl. 2 Rasprostranjenost tegula sa žigom RVSONIS Q. CEL (I) i CRISPINI (pravokutni žig – II, obli žig – III). Lokliteti:1 – Barcole, 2 – Trieste/Tergeste, 3 – Servola, 4 – S. Sabba, 5 – Stramare, 6 – San Dorligo della Valle, 7 – Castelliere deiElleri, 8 – Škofi je, 9 – Boško kod Stepanih, 10 – Predloka, 11 – Simonov zaliv, 12 – Bernar<strong>di</strong>n, 13 – Pomjan, 14 – Grubelcekod Sečovlja, 15 – Porečdeduce from a Lekanius stamp (Pl. 1: 15). To more localfabrics we could assign examples of somehow me<strong>di</strong>umsize and more funnel shaped rim (Pl. 1: 14). The fabricof this specimens is usually very hard (as opposite tothe South Istrian soft fabric), dark red, with the usualinclusions for Dr. 6B. They appear in all contexts.Small specimens of Dr. 6B type (Pl. 2: 1-7) werepresumably used for the transport of the appreciatedAdriatic fish products muria, liquamen and garum asso-called anforette nor<strong>di</strong>taliche 1 . Ancient writers mentiontheir production on the Dalmatian (Plin., Nat. Hist.,XXXI, 94: muria) and Istrian coast (Cassiod., Var.XII, 22: garismatia.) where many fishponds were found(Matijašić 1998: 262-268; Carre, Pesavento Mattioli2003: 277; Carre et al. 2006: 274-276; Gaspari et al.2007). At Školarice small amphorae Dr. 6B occur incontexts from the second half of the 1 st century onwards.They are especially abundant in the 3 rd century contextsand rarer in younger layers where »anforette nor<strong>di</strong>taliche«are more common. The fabrics of small amphorae Dr.6B are really heterogeneous so they probably originatedfrom <strong>di</strong>fferent workshops.Since quality fine tableware (like Italic, Eastern andAfrican sigillata) was in good supply on the Adriaticcoast, the local workshops were producing tableware,above all jugs for liquids and pots for preservation offoods. One-handled jugs with narrow neck (Pl. 2: 8, 12,17; NK29, 32, 33, 34, 35) were usual in contexts fromthe 1 st to 3 rd centuries at Školarice. Same forms could befound in Aquileia (Aquileia 1994: Cd11, CCd17-21) andthe nearest burial sites such as Socerb (first half of the1 st century; Casari 2002: 106-112), Volarije (1 st century;Bavdek 2005: 245-246) and Ro<strong>di</strong>k (1 st till 3 rd centuries;Istenič 1987: 104). Jugs with ovoid body (Pl. 2: 18-20)were probably slightly younger (from the 2 nd -3 rd , even4 th century; Ventura 2006; Aquileia 1994: 250). Smallzbornik_31_08.indd 142 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 143drinking pots or beakers (Pl. 2: 21-23) were found fromthe 2 nd century contexts onwards, some even imitatethe Aegean forms Knossos Cooking-pot type 4 andKnossos mug type 2 (Pl. 2: 21, 23). Pots (Pl. 3: 1-4, 7-9)in tableware are usually ovoid, with or without handles.Other finds include <strong>di</strong>fferent forms of bowls (Pl. 3: 5),lids (T. 3: 12) and some other special and unusual forms,such as incense burners (Pl. 3: 10), a basin for water (Pl.3: 11) and a lamp carrier.Typical for the Late Roman deposits were local lampsLoeschcke Xc (Pl. 2: 25) from the 4 th and 5 th centuryand among them a variant with many noses (Pl. 2: 24)was especially <strong>di</strong>stinct. Local workshops could haveproduced also some earlier Firmalampen Loeschcke X,probably Buchi variant b, but this is hard to establish.Cooking ware was locally produced too, but becauseof its function in contact with the fire it required <strong>di</strong>fferentfabric characteristics. The most frequent fabric (probablylocal) was fired in reduction atmosphere, is of coarseworkmanship and with plenty grains of calcite. Ovoidpots with simple everted rims (Pl. 4: 1-4, 7, 15) werecommon throughout the Roman period and theirpercentages were high in all layers. Some forms ofovoid pots from the 1 st to 2 nd /3 rd centuries are typical forthe Northern Adriatic area (Pl. 4: 5-6, 9; KK22-KK29;compare burials in Aquileia: Giovannini et al. 1997;Giovannini et al. 1998; burials in Pola: Matijašič 1991),others for the entire Adriatic and north Italian region (Pl.4: 10, 16; KK31-34). The latter have special fabrics andcould have been produced in other regions, probably inlarger regional workshops (compare e.g.: Guglielmetti,Lecca Bishop, Ragazzi 1991, 192-1; Ricci 1985: 261-262, T.83: 6-16, type Ricci I/82-83; Della Porta, Sfredda,Tassinari 1998: 151-152; Menchelli in this book; Žerjal2008a: 169, 172-173).In the Late Roman layers local small drinking pots (Pl.4: 15-16) were more frequent. Pots with short evertedrims and usually biconical or globular body (Pl. 4: 8;KK14) appeared only in the last phase and destructionlayers of the 4 th -mid 5 th centuries. They were commonat north-Adriatic and north-Italian Late Roman sites(Della Porta, Sfredda, Tassinari 1998: 159). Bowls (Pl.4: 11-14) also appeared only in Late Roman layers atŠkolarice. Especially common were those with more orless inverted rims (Pl. 4: 11-12; KK42-47). Although inNorthern Italy bowls were known from the early Romanperiod onwards, in the Eastern part of Northern Italy an<strong>di</strong>n Southeastern Alpine region they spread only in the lateRoman period (Buora et al. 1995: 151-153; Guglielmetti,Lecca Bishop, Ragazzi 1991: 227-228; Ciglenečki2000). The same happened with baking lids (Pl. 4:17),particularly frequent at north-Adriatic late Roman sites(Cubberley, Lloyd, Roberts 1988; Guglielmetti, LeccaBishop, Ragazzi 1991: 233-234; Gelichi, Sbarra 2003:120-123; Della Porta, Sfredda, Tassinari 1998: 163, 173).At Školarice they appeared in the 3 rd century contextsAlthough the presented material originates from a siteof consumption and not production, which is not ideal todetermine local pottery production, it represents new dataon a poorly investigated subject. Publications on localtable- and cooking-ware are scarce and local amphoraewere not previously known. For the first time local wineproduction is attested in Slovenian Istria, with wineproduction facilities (a lacus and a huge storage room:Novšak, Žerjal 2008: 28-30, fig. 2-3; Trenz, Novšak2004) and local forms of wine amphorae.Acknowledgments:This article forms part of the process of analysing the excavated material,which will be fully evaluated, together with the stratigraphicaldata, in a monographic publication of the Archaeology on SloveneMotorways (Arheologija na avtocestah Slovenije) series. I would liketo thank Alfred A. Trenz (Institute for the Protection of Cultural Heritageof Slovenia, Regional Office in Piran) and Matjaž Novšak (Arhejd.o.o.) who kindly entrusted me with the analysis of the pottery finds,which was done in my PhD thesis under the mentorship of dr. JanaHorvat and izr. prof. dr. Božidar Slapšak. The drawings were done byDragica Knific Lunder, Tamara Korošec (Institute for Archaeologyat ZRC SAZU), Darja Čirič and Simona Tomažič (Arhej d.o.o.). Themap was drawn by Sašo Poglajen (Harpha sea d.o.o.).zbornik_31_08.indd 143 31.08.2011. 23:50


144 Tina ŽerjalNotes:1I <strong>di</strong>stinguish small amphorae Dr. 6B and »anforette nordadriatiche«(or Grado I) by the fabric characteristics. The term »anforettenordadriatiche« is not adequate since it represents neither the areaof their production, which is also attested in Picenum and Istria, northe <strong>di</strong>stribution of finds. In Pannonia the type is called Aquincum78 or Bónis 31/5.Bibliography:Aquileia 1994: Verzar Bass, M., (ed.) 1994, Scavi <strong>di</strong> Aquileia. L’areaa est del Foro. Rapporto degli Scavi 1989-91. Stu<strong>di</strong> e ricerche sullaGallia Cisalpina 6. Aquileia.Bavdek, A., 2005, Rimsko žarno grobišče Volarije pri Žirjah na Krasu.Arheološki vestnik 56, 235-262.Benussi, A., 1928, Dalle annotazioni <strong>di</strong> Alberto Puschi per la Cartaarcheologica dell’Istria. Archeografo Triestino 14, ser. III, (1927– 1928) 245-275.Bezeczky, T., 1998a, The Laecanius amphora stamps and thevillas of Brijuni. Österreichische Akademie der Wissenschaften,philosophisch-historische Klasse, Denkschriften, 261. Band, Wien.Boltin-Tome, E., 1979, Slovenska Istra v antiki in njen gospodarskivzpon. Slovensko morje in zaledje. Zbornik za humanističnedružboslovne in naravoslovne raziskave 2/3, 41 – 61.Boltin-Tome, E., Karinja, S., 2000, Grubelce in Sečoveljska dolina vzgodnjerimskem času. Annales, Ser. hist. sociol. 10 (22), 481-510.Bonifay, M., 2004, Etudes sur la céramique romaine tar<strong>di</strong>ve d’Afrique.BAR International Series 1301. Oxford.Brun, J.-P., 2004, Archéologie du vin et de l’huile dans l’Empireromain. Paris.Buora, M., Cassani, G., Fasano, M., Termini, A. R., 1995, Saggi <strong>di</strong>scavo ad Aquileia (1989-1990). Quaderni Friulani <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong>5, 91-162.Carre, M.-B., Pesavento Mattioli, S., 2003, Anfore e commercinell’Adriatico. In: F. Lenzi (ed.), L’<strong>Archeologia</strong> dell’Adriatico dallaPreistoria al Me<strong>di</strong>oevo. Atti del convegno internazionale Ravenna,7-8-9 giugno 2001, 268-285. Firenze.Carre, M.-B., Kovačić, V., Marchiori, A., Rosada, G., Tassaux, F.,Zabeo, M., 2006, Loron-Lorun, Parenzo-Poreč, Istria. Una villamaritima nell’agro parentino: la campagna <strong>di</strong> ricerca 2005. HistriaAntiqua 14, 261-281.Casari, P., 2002, Le sepolture romane e il catalogo dei materiali. InA. Dugulin (ed.), La necropoli <strong>di</strong> San Servolo. Veneti, Istri, Celtie Romani nel territorio <strong>di</strong> Trieste, 95-129. Civici Musei <strong>di</strong> Storiaed Arte, Trieste.Cipriano, S., Mazzochin, S., Maggi, P., Marion, Y., Mon<strong>di</strong>n, C., 2006,La villa romana <strong>di</strong> Loron: le produzioni ceramiche. In S. Menchelli,M. Pasquinucci (ed.), Territorio e produzioni ceramiche. Paesaggi,economia e società in età romana. Atti del Convegno InternazionalePisa 20-22 ottobre 2005, 23-28. Pisa.Ciglenečki, S., 2000, Tinje nad loko pri Žusmu, Opera InstitutiArchaeologici Sloveniae 4, Ljubljana.Cubberley, C., Lloyd, J., Roberts, P., 1988, Testa and clibani: the bakingcovers of classical Italy. Papers of the British School at Rome 56,98-118.Della Porta, C., Sfredda, N., Tassinari, G., 1998, Ceramiche comuni.In G. Olcese (ed.) 1998, Ceramiche in Lombar<strong>di</strong>a tra II secolo a.C.e VII secolo d.C.: raccolta dei dati e<strong>di</strong>ti. Documenti <strong>di</strong> archeologia16, 133-229. Mantova.Forni, G., Scienza A., (ed.), 1996, 2500 anni <strong>di</strong> cultura della vitenell’ambito alpino e cisalpino. 2500 years of viticulture in the Alpineand Cisalpine environment. Trento.Gaspari, A., Vidrih Perko, V., Štrajhar, M., Lazar, I., 2007, Antičnipristaniški kompleks v Fizinah pri Portorožu – zaščitne raziskaveleta 1998. Arheološki vestnik 58, 167-218.Gelichi, S., Sbarra, F., 2003, La tavola <strong>di</strong> San Gerardo. Ceramica tra Xe XI secolo nel nord Italia: importazioni e produzioni locali. Rivista<strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> 27, 119-141.Giovannini, A., Mandruzzato, L., Maselli Scotti, F., Mezzi, M.R.,Ventura, P., 1997, Recenti scavi nelle necropoli aquileiesi. Aquileianostra 68, 73-200.Giovannini, A., Mandruzzato, L., Mezzi, M.R., Pasini, D., Ventura P.,1998, Recenti indagini nelle necropoli aquileiesi: Beligna, scavo1992-1993. Aquileia nostra 69, 205-360.Guglielmetti, A., Lecca Bishop, L., Ragazzi L., 1991, Ceramicacomune. In D. Caporusso (ed.), Scavi MM3. Ricerche <strong>di</strong> archeologiaurbana a Milano durante la costruzione della linea 3 dellaMetropolitana 1982-1990. 3.1, 133-258. Milano.Gomezel, C., 1996, I laterizi bollati romani del Friuli – Venezia Giulia(Analisi, problemi e prospettive). Fondazione Antonio Colluto.Collana »L’Album« 4, Portogruaro.Hofman, B., Trenz, A., 2006, 78. Koper – arheološko naj<strong>di</strong>šče PriAngelu. Varstvo spomenikov 42 (2005), 66-67.Istenič, J., 1987, Ro<strong>di</strong>k - grobišče Pod Jezerom. Arheološki vestnik38, 69-136.Lipovac Vrkljan, G., 2007, Ad turres - <strong>Crikvenica</strong>, keramičarskara<strong>di</strong>onica Seksta Metiija Maksima. <strong>Crikvenica</strong>.Marion, Y., Starac, A., 2001, Les Amphores. In Tassaux et al. 2001,97-125.Maselli Scotti, F., (ed.) 1997, Il Civico Museo Archeologico <strong>di</strong> Muggia.Trieste.Maselli Scotti, F., Degrassi, V., Mandruzzato, L., Mian, G., Provenzan,D., Riccobono, V., Tiussi, C., 2004, La domus <strong>di</strong> Piazza Barbacan: lefasi e i materiali. Atti e memorie della Società Istriana <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong>e Storia Patria 104,1/n.s. 52,1, 19-158.Matijašić, R., 1991, Campus Martius: antička nekropola izmeđuPremanturske i Medulinske ulice u Puli. Monografije i katalozi 8.Arheološki muzej Istre, Pula.Matijašić, R., 1998, Gospodarstvo antičke Istre: arheološki ostaci kaoizvori za poznavanje društveno gospodarskih odnosa u Istri u antici(I. st. pr. Kr. - III. st. posl. Kr.). Povijest Istre 4, Pula.Novšak, M., Žerjal, T., 2008, Školarice in Križišče, rimski naj<strong>di</strong>šči. InM. Jurković (ed.) I. porečki susret arheologa: rezultati arheološkihistraživanja na području Istre. Zbornik radova s međunarodnogaznanstvenog skupa održanog u Poreču 29. rujna 2006., 25-34. Poreč.Peacock, D. P. S., Williams, D. F., 1986, Amphorae and the RomanEconomy. London.Pesavento Mattioli, S., 2000, Anfore: problemi e prospettive <strong>di</strong>ricerca. In: G.P. Brogiolo, G. Olcese, (ur), Produzione ceramicain area padana tra il II secolo a. C. e il VII secolo d.C.: nuovi datie prospettive <strong>di</strong> ricerca. Convegno internazionale, Desenzano delGarda 8-10 aprile 1999, (Documenti <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> 21), 107-120.Mantova.zbornik_31_08.indd 144 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 145Poglajen, S., 2007, Geografski informacijski sistemi v štu<strong>di</strong>jah rimskegapodeželja: primer severozahodne Istre. Unpublished PhD thesis,Filozofska fakulteta v Ljubljani, Ljubljana.Pribac, B., 1999, Od Drnice do Rokave. In A. Sovinc (ed.), Dragonja,11-25. Koper.Stokin, M., Karinja, S., 2004, Rana romanizacija i trgovina usjeverozapadnoj Istri s naglaskom na materijalnu kulturu. HistriaAntiqua 12, 45-54.Tassaux, F., 1983, L’implantation territoriale des grandes famillesd’Istrie sous le haut – empire romain. In G. Bandelli (ed.), Problemistorici ed archeologici dell’Italia nordorientale e delle regionilimitrofe della preistoria al me<strong>di</strong>oevo: Incontro <strong>di</strong> Stu<strong>di</strong>o, Trieste,28-29-30 ottobre. Atti dei Civici Musei <strong>di</strong> Storia ed Arte <strong>di</strong> Trieste,Quaderno 13-1, 13-2, 193-229.Tassaux, F., 2001, Production et <strong>di</strong>ffusion des amphores à huileistriennes, Antichità Altoadriatche 46, 501-543.Tassaux, F., 2004, Les Importations de l’Adriatique et de l’Italie duNord vers les provinces danubiennes de César aux Sévères. In G.Urso (ed.), Dall’Adriatico al Danubio. L’Illirico nell’età greca eromana. I convegni della fondazione Niccolò Canussio 3, 167-205.Pisa.Tassaux, F., Matijašić, R., Kovačić V. (ed.) 2001, Loron (Croatie). Ungrand centre de production d’amphores à huile istriennes (I er – IV eS. P.C.), 97-125. Bordeaux.Tica, G., 2003, Boško pri Stepanih. In D. Prešeren (ed.), Zemlja podvašimi nogami: Arheologija na avtocestah Slovenije: Vodnik ponaj<strong>di</strong>ščih. 100-101. Ljubljana, Zavod za varstvo kulturne de<strong>di</strong>ščineSlovenije.Trenz, A., Novšak, M., 2004, Villa rustica na lokalitetu Školarice natrasi autoputa Klanec-Ankaran. Histria Antiqua 12, 77-84.Trenz, A., Novšak M., 2006, Školarice, Ankaransko Križišče. Rast 2(104), 15-18.Ventura, P., 2006, Materiali da un pozzo a San Pier d’Isonzo (Gorizia).Histria Antiqua 14, 359-372.Vino romano: Il vino romano tra sacro e profao. Bollettino del GruppoArcheologico Aquileiese 13, 2003.Zaccaria, C., 1992, Regio X. Venetia et Histria. Ager Tergestinus edTergesti adtributus. Supplementa Italica, n. s. 10, 139-283. Roma.Zaccaria, C., Župančič, M., 1993, I bolli laterizi del territorio <strong>di</strong>Tergeste romana. In C. Zaccaria (ed.), I laterizi <strong>di</strong> età romananell’area Nordadriatica. Cataloghi e monografi e archeologichedei Civici Musei <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne 3, 135-180. U<strong>di</strong>ne.Zaccaria, C., Gomezel, C., 2000, Aspetti della produzione e circolazionedei laterizi nell’area adriatica settentrionale tra II secolo a. C. e IIsecolo d. C. In La brique antique et mé<strong>di</strong>évale, Collection de l’Écolefrançaise de Rome 272, 285-310.Žerjal, T., 2005, Sigillata from Školarice near Spodnje Škofije. Tradewith sigillata ware in Northern Istria during the 1 st and 2 nd centuryAD. Arheološki vestnik 56, 263-292.Žerjal, T., 2008a, Eastern imports in ager tergestinus. Rei CretariaeRomanae Fautorum Acta 40, 131-140.Žerjal, T., 2008b, Rimska vila v luči drobnih najdb: primer naj<strong>di</strong>ščaŠkolarice pri Spodnjih Škofijah. Unpublished PhD thesis, Filozofskafakulteta Univerze v Ljubljani, Ljubljana.Žerjal, T., 2009, Trade and consumption of foodstuffs in NorthernAdriatic: case of the villa Školarice. In R. Auriemma, S. Karinja(ed.), Terre <strong>di</strong> mare: l’ archeologia dei paesagg costieri e levariazioni climatiche, 462-469. Trieste.zbornik_31_08.indd 145 31.08.2011. 23:50


146 Tina ŽerjalSažetakKeramičarska proizvodnja u sjevernoj Istri i u rustičnoj viliu Školaricama kraj Kopra (Slovenija)Flišna sjeverna Istra obiluje sirovinama za proizvodnjukeramike, a bogata nalazišta gline nalaze se u aluvijalnimdolinama rijeka. U sjevernoj Istri zabilježen je nizlokaliteta na kojima se na temelju nalazišta gline, toponima,recentnih ciglana i rijetkih arheoloških nalazapretpostavlja postojanje keramičarskih ili opekarskihra<strong>di</strong>onica iz rimskoga doba. Pouzdani podatci ipak zasada izostaju.Raznoliki pečati na rimskim tegulama svjedoče o postojanjukeramičarsko-opekarskih ra<strong>di</strong>onica u sjevernojIstri u 1. i 2. stoljeću po Kr. Pečati istoga vlasnika pojavljujuse i na amforama tipa Dressel 6B. U tršćanskomageru pečati na tegulama pojavljuju se na vrlo ograničenompodručju, što odgovara posje<strong>di</strong>ma na kojima sestanovništvo uglavnom bavilo vinogradarstvom i/ili maslinarstvomte eventualno proizvodnjom ribljih umaka.Osnovni zadatak keramičara na takvome prostoru bio jeizrada amfora tipa Dressel 6B i Dressel 2-4, namijenjenihprijevozu proizvoda na velike udaljenosti. Osim toga,keramičari su proizvo<strong>di</strong>li i svu keramiku i građevinskimaterijal za potrebe poljoprivrednih posjeda koji su urano rimsko doba pripadali lokalnoj aristokraciji iz Tergesteili članovima rimskoga Senata.Go<strong>di</strong>ne 2002. na lokalitetu Školarice kod SpodnjihŠkofija u blizini Kopra istražena je rimska villa rusticas postrojenjem za proizvodnju vina i maslinova ulja (sre<strong>di</strong>na1. – sre<strong>di</strong>na 5. st. po Kr.). Keramičarski proizvo<strong>di</strong>s toga nalazišta mogli bi se lako pripisati sjevernoitalskimra<strong>di</strong>onicama. Faktura stolne keramike, lokalnihuljanica, amfora tipa Dressel 6B (velike i male), amforatipa Dressel 2-4 te amfora ravnoga dna podudara se sfakturom opeka s pečatom RVSONIS Q. CEL iCRISPINI,najbrojnijih na spomenutome lokalitetu. Rasprostranjenosttegula s takvim pečatima ukazuje nara<strong>di</strong>onice u neposrednoj blizini u zaleđu Miljskoga i Koparskogazaljeva ili u riječnim dolinama Rižane, Badaševiceili Osapske reke.Za sada su najuvjerljivije pretpostavke o postojanjurimskih keramičarskih ra<strong>di</strong>onica na lokalitetu Perarjolna ušću rijeke Badaševice, na lokalitetu Farnei te na drugojstrani Miljskoga poluotoka na ušću Osapske rijeke.Sjevernoistarska stolna keramika oksidacijski je pečenai izrađena od pročišćene glinene smjese vapnenačkihglina s različitom količinom primjesa (granule željeznihoksida, lomljena keramika, tinjac, granule vapnenca ilislomljene školjke morskih mekušaca, a rijetko kvarcnipijesak). Faktura keramike prilično je raznolika s mnogorazličitih varijanti i boja. Ta raznolikost djelomično jeizazvana različitim uvjetima proizvodnje u istoj ra<strong>di</strong>onici,a djelomično proizvodnjom u različitim ra<strong>di</strong>onicamasjeverne Istre. Većina stolne keramike iz Školaricavjerojatno je proizvod lokalnih keramičara. Zbog specifičnognačina uporabe na ognjištu, ona se odlikuje redukcijskimpečenjem i većom količinom primjesa uobliku granula kalcijeva karbonata.zbornik_31_08.indd 146 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 147Pl. 1 Školarice: (1-8) Amphorae Dr. 2-4, (9-13) local amphorae with flat base, (14-17) amphorae Dr. 6B (M 1:4)T. 1 Školarice: (1-8) amfore Dr. 2-4, (9-13) lokalne amfore sa ravnim dnom, (14-17) amfore Dr. 6B (M 1:4)zbornik_31_08.indd 147 31.08.2011. 23:50


148 Tina ŽerjalPl. 2 Školarice: (1-7) Amphorae small Dr. 6B, (8-23) local tableware, (24-25) local lamps. (M 1:4)T. 2 Školarice: (1-7) male amfore Dr. 6B, (8-23) lokalno stolno posuđe, (24-25) lokalne uljanice. (M 1:4)zbornik_31_08.indd 148 31.08.2011. 23:50


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 149Pl. 3 Školarice: (1-12) Local tableware (M1:4), (13-15) stamps on tegulae (M 1:2)T. 3 Školarice: (1-12) lokalno stolno posuđe (M 1:4), (13-15) žigovi na tegulama (M 1:2)zbornik_31_08.indd 149 31.08.2011. 23:50


150 Tina ŽerjalPl. 4 Školarice: (1-17) Cooking ware (M 1:4)T. 4 Školarice: (1-17) kuhinjsko posuđe (M 1:4)zbornik_31_08.indd 150 31.08.2011. 23:50


Local brick and amphorae production in Western SloveniaLokalna proizvodnja opeke i amfora u zapadnoj SlovenijiVerena Vidrih-PerkoRegional Museum KranjUniversity of LjubljanaSI-4000 Kranje-mail: verena.vidrih-perko@gorenjski-muzej.siIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperMatej ŽupančičPokrajinski muzej KoperKidričeva 19SI-6000 Kopere- mail: matej.zupancic@quest.ames.siThe paper will attempt to shed light on the importance of local ceramics workshops with special emphasis on the productionof amphorae in the territory of today’s western Slovenia. It will touch upon their association to local agricultural production,in particular of oil and wine, and attempt to place them within the economic and trade network of the hinterland of Aquileia.In ad<strong>di</strong>tion, finds from two amphorae production sites and their characteristics will be presented, whereas other sites will bearranged in a catalogue record and accompanied by data that define their geographical location.Keywords: local production, bricks, amphorae, Aquileia, workshopU ovome radu pokušat će se osvijetliti važnost lokalnih keramičarskih ra<strong>di</strong>onica, s posebnim naglaskom na proizvodnju amforana području današnje zapadne Slovenije. Dotaknut će se problematika njihovoga odnosa prema poljoprivrednoj proizvodnji,naročito ulja i vina te njihovoga uklapanja u ekonomsku i trgovačku mrežu akvilejskog zaleđa. Osim toga, predstavljeni su inalazi dvaju ra<strong>di</strong>oničkih centara za proizvodnju amfora i njihove karakteristike, a ostala nalazišta navedena su u obliku katalogauz podatke kojima se definira njihov geografski smještaj.Ključne riječi: lokalna proizvodnja, opeka, amfore, Akvileja, ra<strong>di</strong>onicaThe article deals with the local ceramic production inthe eastern Aquileia hinterland – which comprised northwesternIstria, the Kras (Karst) border and the VipavaValley with Goriška Brda in the territory of today’s westernSlovenia. The region is well known for brick productionand the belonging stamps (Gregorutti 1888;Boltin-Tome 1976; Zaccaria, Župančič 1993). The researchesof kilns and pottery production are insufficient.In reality, there were only smaller workshops of minorlocal importance, which cannot be compared with wellresearchedRoman ceramic centres from the southernand central Istria (Fig. 1), (Gregorutti 1886; Matijašić1987; Maselli Scotti 1987; Bezeczky1998; Starac1999;Tassaux, Matijašić, Kovačić 2001; Džin 2004). That isalso one of the reasons why the production sites in theabove mentioned territory were not intensively researcheddespite recognized descriptions in the sources andthe kiln finds (Puschi 1903; Pribac 1999; Tassaux,Matijašić, Kovačić 2001: Fig. 2). About the <strong>di</strong>scoveredkilns only short reports were published without havingbeen systematically researched (Vidrih Perko, ŽbonaTrkman 2004).The present article focuses on the importance of localceramic workshops, with specific regard to the amphoraproduction related to the commercial centre in Aquileia(Paci 2001). Our intention is to clear up the links withthe local agrarian production – above all oil and wine,and explain it as a part of complex economic network inthe hinterland of Aquileia. The sites Grubeljce, Bilje andNeblo will be presented, which are already known fortheir brick production, while the amphora production inPerariol and Neblo has been recognised recently. Therest of the sites will be only catalogued by the data.Geographical and historical frameThe territory of today’s north-western Istria is <strong>di</strong>videdamong three countries – Italy, Slovenia and Croatia. TheKras (Karst) and the Vipava Valley with Goriška Brdazbornik_31_08.indd 151 31.08.2011. 23:51


152 Verena Vidrih-Perko / Matej ŽupančičFig. 1 Map of Istrian production centres after Tassaux 2001: Fig. 2Sl. 1 Karta istarskih proizvodnih centara prema Tassaux 2001: Sl. 2are further <strong>di</strong>vided between Italy and Slovenia. In theEarly Roman Period the territory belonged to the Aquileianager and was later partly included into the ager ofTergeste (Starac 1995; Šašel Kos 1997). The ager ofAquileia, comprising the Vipava Valley, stretched to themerchant reloa<strong>di</strong>ng post at Nauportus and bordered onthe Emona ager in the East (Mušič, Horvat 2007; ŠašelKos 2002).The presented territory between the Adriatic Sea andthe river Mirna, the mountain Nanos and the highlandsof Trnovski gozd, is an elevated and undulating countrysidewith fertile valleys, vast meadows and forests.Short but watery currents of the Mirna, the Dragonja, theRižana, the river of Osp, the Timava, the Soča, the Vipava,and the Na<strong>di</strong>ža cut their ways into flysch and fertilealluvial plains close to the sea. They offered cheaptransport and <strong>di</strong>rect linkage to the Aquileian emporiumand the north-eastern Adriatic ports and further to theMe<strong>di</strong>terranean emporia. The roads from the north andthe east used to cross the Kras and the Vipava Valleytowards northern Italy and the Adriatic. The most knownwas the Amber Road connecting the Adriatic with theDanubian area and the Baltic (Rossi 1996; Calzolari2000). The road lea<strong>di</strong>ng from Aquileia joined the sectionfrom Tergeste under the mountain Ocra (Nanos) at themerchant post of the same name and not far from today’szbornik_31_08.indd 152 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 153village of Razdrto (Bavdek 1996). At Nauportus the roadwas connected with the navigable rivers towards theBalkan Peninsula and Central Europe (Mušič, Horvat2007).The Istria region, as well as the Kras, the Vipava Valleyand Goriška Brda, are characterised by mild Me<strong>di</strong>terraneanclimate with typical vegetation of olive treesand vines. But in comparison with Istria and the Vipavavalley, the winters in the Kras region are harsher owingto higher altitudes, which together with the lack of fertilesoil renders them less suitable for olive growing. TheVipava Valley and Goriška Brda are famous for wineproduction and long oil-making tra<strong>di</strong>tion also today (VidrihPerko 2004; Vidrih Perko, Žbona Trkman 2005) 1 .The foundation of Aquileia as a Latin colony with anextensive agrarian region in 181 BC was crucial for thebeginning of the Romanization process in the researchedterritory. The colonies of Tergeste, Pola, and later Parentiumwere established in the time of Julius Caesar (Bandelli1988; Matijašić 1999). The territory of today’swestern Slovenia together with the Ljubljana basin wasat least at that time included into Gallia Cisalpina (ŠašelKos 1997). By Augustus’s <strong>di</strong>vision of Italy into elevenregions, Istria, the Kras, the Vipava Valley and the Ljubljanabasin belonged to Regio X Italiae with its centrein Aquileia (Šašel Kos 2002).The spread of Romanization brought about immensechanges in the settlement structure of the territory: thefirst urban centres with town agers were formed and theterritory was connected with roads (Matijašić 1999).Resulting from the new political and economic situation,the pattern of countryside settlements with villas changedand new agrarian cultures suitable for the market demandswere introduced (Vidrih Perko, Žbona Trkman 2005:23).The primary importance for economy was the networkof maritime and river transport routes, which is evidentby the foundation of economic complexes and Istriancoastal villas with their own ports (Gaspari, Vidrih-Perko,Štrajhar 2007). The role of water courses must beemphasized, not only the larger ones such as the Soča/Isonzo and the Vipava rivers, but also the shorter andonly temporary watered ones, as for example the riverof Osp (Degrassi 1957). That kind of transport is connectedwith cabotage along the Istrian coast and theendolagunar sailing on another side into the burstingtraffic network (Degrassi 1957; Matijašić 2001; Auriemma1999; Beltrame 2001). The later road network is ofmarginal importance for the local cargo transport, as canbe seen in Istria in the export of bricks with stamps, forinstance in the material from the site of Krkavče (Slapšak1974).The finds of kiln remains and pottery production,especially the finds of wastes, bear testimony to the ceramicproduction, known in this territory from the studyof widely <strong>di</strong>stributed brick stamps. The existence of locallyproduced kitchen- and tableware can also be testifiedby graveyard finds, as for example at Žirje nearSežana, Ro<strong>di</strong>k, Cerknica, Predloka, Socerb, Bilje,Ajdovščina, Vipava (Bavdek 2005; Istenič 1987; Urleb1983; Žbona-Trkman 1985).The kitchenware proves continuity in the productiontechnology on the slow wheel and the simple way offiring ceramic in piles, as well as the prehistoric formsand decoration (Bavdek 2005: T. 5; 7; Istenič 1987: TT.4: 6; T. 6: 6; T. 16: 3.). More precious tableware andtransport vessels were produced in the nearby Italic centres,such as Aquileia and also Loron near Poreč (Tassaux,Matijašić, Kovačić, 2001: 127-201; Vidrih Perko,Žbona Trkman 2005).The <strong>di</strong>stribution of brick stamps in Northern Istria wasthe first mark of the existence of local workshops (BoltinTome 1979; Boltin Tome 1989; Matijašić 1987; Zaccaria,Župančič, 1993; Župančič 1994). The <strong>di</strong>stributionof stamps showed the borders among the productionregions in north-western Istria and Trieste. The stampL.Q.Thal. on the bricks is characteristic for the areaaround Izola and Koper with the hinterland (Tassaux2001: Fig. 2). The stamp P.Itvri.Sab is also largely concentrate<strong>di</strong>n the Koper area. The stamp P. Iturius Sabinusappears also on amphorae Dressel 6B (Zaccaria, Župančič1993: 166; Starac 1997). The highest concentration ofIturius brick stamps is evident at the site Gra<strong>di</strong>šče nearKrkavče, located beside the Roman Via Flavia Tergeste– Parentium (Župančič 1994). The presumed owner ofthe production centre in the hinterland of Koper is Iturus,a libertus of a duumvir of oriental origin 2 . A round stampTvlliae A. F. Crispinae T.A.F.C., appearing on bricks,shows a similar, although slightly <strong>di</strong>fferent concentrationbetween Koper and Trieste. The stamp T. A. Crispinaeis also found on amphoras Dressel 6B (Fig. 1), (Tassaux2001: Fig. 2).In older and in more recent archaeological publications,the existence of kilns and ceramic production issometimes supposed based on the results of field resear-zbornik_31_08.indd 153 31.08.2011. 23:51


154 Verena Vidrih-Perko / Matej ŽupančičFig. 2 Grubeljce (Boltin-Tome, Karinja 2000: T. 3)Sl. 2 Grubeljce (Boltin-Tome, Karinja 2000: T. 3)Fig. 3 Mlini pod Kaštelom (Boltin-Tome, Karinja 2000: T. 1)Sl. 3 Mlini pod Kaštelom (Boltin-Tome, Karinja 2000: T. 1)ches (Vanganel, Fiesa, Campo romano). The ceramicproduction is seldom precisely located. It was recognisedat sites Canedo, Lokavec, Lahovec and Periariol. Thefield examinations and partial excavations at Neblo, anda chance find of production remains at Perariol near Koper,undoubtedly testify the existent local brick, pottery,and amphora workshops.GrubeljceIn the 1960s the ground walls of the Roman villa wererecognized at Grubeljce near the Drnica stream. The1971 archaeological excavations revealed the remainsof a bath with a hypocaust, mosaic decoration in opussigninum and traces of wall painting (Boltin-Tome, Karinja1999: 484). The researched area shows a vast buil<strong>di</strong>ngcomplex of villa rustica with the belonging warehouses,covering more than 1000 m 2 in a favourableterrace position. The most common archaeologicalobjects were fragments of amphorae, mostly Dressel 6Bform or smaller variants of type Fažana I and II (Fig. 2)(Boltin-Tome, Karinja 1999: T. 2: 7, 9; T. 3; T. 4; T. 5).The rims show later characteristics: one bears the stamp(NE)RVAE CAE AVG (Boltin-Tome, Karinja, 1999: T.3: 7). Among the fragments one can also recognize severalbifi do-handles, characteristic for wine amphorasDressel 2-4 (Boltin-Tome, Karinja 1999: T. 5: 1, 2). Otherceramic material shows the forms from the 1 st and thebeginning of the 2 nd century AD, such as thin-walledceramics, several fragments of sigillata vessels, localkitchenware, the oil-lamp form Loeschcke X with thestamp FORTIS (Boltin-Tome, 1968: T. 1: 3-9; Boltin-Tome, Karinja 1999: 485: T. 1-2: 1-6). Brick fragmentsshowed ten <strong>di</strong>fferent stamps (Zaccharia 1993):RU/SONIS Q. CEL/Q. CLODI AMBROSIP.C(LODI) QUIR(INALIS or P(ubli) C(AECILI)QUIRI(NI)P.ITURI SABINICRISPINILA/EVALERIAE MAGN/AE EPIDIANATERENTIORUMC PETRONI APRI EPIDIANAFLAVI PETR(ONI?)SEXTI ET ACUTIThe site was badly demolished by agricultural works.The dating of the villa in the second half of the 1 st an<strong>di</strong>n the 2 nd century AD is based mainly on ceramic andbronze objects, and coins 3 . The finds from the 3 rd centuryand later are not known from the site (Boltin-Tome,Karinja 1999: 486).zbornik_31_08.indd 154 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 155When the archaeological finds from the Roman villaat Grubeljce were revised in 1999 and the pieces of wasteceramic products were recognized, this providedevidence that the pottery or brick production had to besomewhere in the neighbourhood (Boltin-Tome, Karinja1999: 485).Sečovlje ValleyThe settlement Grubeljce is situated on a hill abovethe Drnica stream, which flows into the Dragonja River.The valleys of both rivers form the Sečovlje Valley,which extends to the seashore. The fertile valley used tobe densely settled in the Roman time, as testified byfrequent finds of Roman settlement and burial remains.Numerous fragments of Roman bricks were found in thevillage of Loncan under Krog, in Mlini at Sečovlje (Fig.3), Na Rošti, in the new Dragonja riverbed, and at thesite Na Pejžancu. Mlini under Kaštel yielded fragmentsof Dressel 6B type amphorae, as well as of the Fažana Itype and tegulae fragments with stamps (Boltin-Tome,Karinja 1999: T. 12; T. 13; T. 14). Pieces of Roman bricksand amphorae regularly surface during ploughing of vineyardsin the Dragonja settlement. It is well known thatRoman brick production was noticed somewhere nearDragonja in the past (Boltin-Tome, Karinja 1999: 486).Also, the presence of a kiln was attested at the site ofKanedo, on the left bank of the Dragonja River.PerariolA small pit from the Roman period, with around ahundred fragments of walls, handles and rims of amphorae,was <strong>di</strong>scovered at the site of Perariol in the vicinityof the town of Koper 4 . The site was not completely unknownto the archaeologists, as small amphora fragmentsFig. 4 PerariolSl. 4 PerariolFig. 5 PerariolSl. 5 Perariolzbornik_31_08.indd 155 31.08.2011. 23:51


156 Verena Vidrih-Perko / Matej ŽupančičFig. 6 PerariolSl. 6 Perariolhad been appearing for many years during agriculturaland buil<strong>di</strong>ng works. The entire ceramic assemblage fromthe pit belonged to amphora fragments. Thirty rims were<strong>di</strong>scovered, while the rest belongs to handles, bottomsand walls (Fig. 4-8). The deformations caused during thefiring rendered the identification rather <strong>di</strong>fficult, but it isevident that the vessels were reproduced in three sizes(Fig. 9). The preserved bottoms are of identical buttonlikeform, the handles are shaped identically with a circularcross-section, while vessels <strong>di</strong>ffer in rim size.The fabric of the material is basically uniform: of lightred-brown colour, porous, of fine texture with fine goldenmica and iron particles. In some samples there are alsowhite–presumably limestone-inclusions.The amphora fragments belong to form Dressel 6Band its smaller variants (Carre 1985: 219; Bezeczky,Pavletić 1996: 145, 156; Bezeczky 1998: 5-11: Fig. 6;Tassaux, Matijašić, Kovačić 2001: 98). The first amphoragroup (Fig. 4) belongs to form Dressel 6B with a shortfunnel-like rim, 13 cm in <strong>di</strong>ameter (Bezeczky 1998: 9:Fig. 6: 2 and 3). The following group are me<strong>di</strong>um-sizedFig. 7 PerariolSl. 7 PerariolFig. 8 PerariolSl. 8 Perariolvessels with characteristic short cono<strong>di</strong>al rim, 10.5 cmin <strong>di</strong>ameter (Fig. 5, Fig. 7, 32-35) Fažana I type (Bezeczky1998: 9, Fig. 6, 4). The last group consists of therims with 8.5 cm in <strong>di</strong>ameter (Fig. 7, 37, 45), characteristicfor the small vessels of type Fažana II (Bezeczky1998:9, Fig. 8).Some rim fragments are of irregular, elliptical form.Nearly one fourth of rim fragments also show variouszbornik_31_08.indd 156 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 157irregularities and damages in the form of small pins attache<strong>di</strong>nside the rims, which could have prevented theregular closing of the vessel if it had been used (Fig.9-10). It could be concluded that those products were<strong>di</strong>scarded because of the firing damages. The location ofthese products found in the heap of pottery clay leads tothe assumption that useless damaged products were <strong>di</strong>sposedof in the imme<strong>di</strong>ate vicinity of the pottery kiln,probably as a fireclay supplement to raw clay doughintended for crushing. The existence of kiln is provedalso by a fragment of a ceramic wall, most probablybelonging to the kiln, and by a fragment of water tubefound next to the site.A rim of a Dressel 6B amphora with a partially preservedstamp ...PNAE (Fig. 11) was found by chance inthe imme<strong>di</strong>ate vicinity of the pit with amphora fragments.The letter N is inscribed with hasta, and letters NIL andLAE are in the ligature, typical for stamps of type 2 fromthe Calvia Crispinilla’s workshop (Tassaux, Matijašić,Kovačić 2001: 109, T. 33, h).The <strong>di</strong>scovered rim fragment with the Calvia Crispilla’sstamp in the proximity of the pit cannot be <strong>di</strong>rectlylinked with the pottery workshop, to which the pit andthe fragments in it belonged. Neither can we link thedating of the fragment with Calvia Crispinilla’s stampto the local workshop production, at least not <strong>di</strong>rectly.We are ignorant about the linkage of both finds. In<strong>di</strong>rectly,it is possible to understand, as in the case of Grubeljce,that the territory must have been used intensively for theoil and wine production since the Late Republican age,as it is evident also in the remains of villas and ports, andthe epigraphic monuments found in their vicinity (Žerjal2005; Gaspari, Vidrih-Perko, Štrajhar 2007).Fig. 9 PerariolSl. 9 PerariolFig.10 PerariolSl. 10 PerariolBilje in the Vipava ValleyNumerous Roman finds have been mentioned in theterritory of the village Bilje near Nova Gorica since theend of the 19 th century. The modern village is situated atthe passage between the lower Vipava valley and GoriškaBrda. The western part of the village is characterised byfertile fields on the alluvial dam of the river Soča limestonegravel. Clay soil prevails on the eastern side. Sub-Me<strong>di</strong>terranean climate and suitable soil enabled cultivationof various kinds of vegetables, fruits and severalsorts of wine. Rich clay deposits and nearby wood suppliesenabled the brick production in the village untilrecently. The first systematically researched archaeologicalsite at Bilje was Praprotno, lying along the ancientFig.11 PerariolSl. 11 Perariolzbornik_31_08.indd 157 31.08.2011. 23:51


158 Verena Vidrih-Perko / Matej Župančičroad and the river Vrtojbica. The site was researched in1982 during the renovation of the agricultural plantation(Vidrih Perko, Žbona-Trkman 2005: 39).In the western part of the site the archaeologists <strong>di</strong>scoveredthe remains of a larger buil<strong>di</strong>ng with one pottery-and one brick kiln. Among other finds the fragmentsof one dolium and seventeen bricks with the stamp TIB.VETTI AVITI were found (Žbona Trkman 1993).The finds confirm the site to be a pottery and brickworkshop with the belonging settlement. It can be consideredas a branch manufacture, belonging to importantAquileian workshops, which exported their products toremote places (Zaccaria 1993: 15).In the Early Imperial Period the workshop developedowing to rich and quality clay deposits in the area. Thenearby river made possible the transport of heavy brickcargoes. The river with its tributaries was also used forlarge amounts of necessary firewood. Furthermore, thesite was connected to the Aquileian water systems by theriver Vipava (Vidrih Perko, Žbona-Trkman 2005).NebloThe archaeological site Neblo, at the village Borg, lieson the south-western hilly fringe of Goriška Brda. Theriver Reka passes by in the southern, the streamKožbanjšček in the western and the stream Koren in theeastern side. In 1986, the local inhabitants, who had been<strong>di</strong>scovering numerous fragments of bricks and potteryin their fields, motivated the Regional Museum NovaGorica to investigate the site. Archaeological layers weremostly damaged due to intensive agricultural works. Theexcavations proved the existence of a pottery and brickproduction complex. Its original size was not established,but considering the topographic surveys there shouldhave been at least three working places, one of them onthe flat land, in present-day Italy (Vidrih Perko, Žbona-Trkman, 2005: 32).Among excavated archaeological objects prevailedfragments of <strong>di</strong>fferent ceramic vessels, paving tiles, piecesof tegulae, bricks, tiles and tubuli. Numerous brickfragments with stamps AGATOCL.BARB. and BARB.AGATOCL were <strong>di</strong>scovered (Žbona Trkman 1993). Findsof waste, expanded ceramic vessels and bricks beartestimony to the existence of a brick and pottery workshop.Almost all ceramic objects are made of identical,orange-brown fabric with rich argillaceous, very rareiron and siliceous inclusions with fine silver mica. Theceramics with a characteristic dusty surface is of highquality.The vessel forms include a double-handled pitcher,pots with several variants of upright rim and decorationon the shoulder, bowls with incurving rim and a censer(Fig. 12). Especially remarkable finds were wall fragmentsof a large dolium and a number of amphorarims.²The only identified remains of imported kitchen- ortableware were a rim fragment of an Auerberg pot andtwo smaller fragments of Italic sigillata: one fragmentis most probably of Arretine production and the secondof Late-Padanian, perhaps belonging to a cup form Conspectus34. The latter is dated to the second half of the1 st and the beginning of the 2 nd century AD (Zabehlicky-Scheffenegger 1992).Among the local ceramic production the pots with cutdecoration on shoulder are also found (Fig. 12, 3-4). Theyrepresent usual kitchenware form of the Early ImperialPeriod, frequently <strong>di</strong>scovered in the territory of Regio X(Matijašić 1991: T. 132: 1; T. 143: 6; T. 146: 3; Karinja,Boltin Tome, 2000: T. 1: 1, 4; Plesničar Gec 1972, grave95: Pl. 24; 8). The form was produced in several NorthItalic centres, as well as in many local workshops fortheir own, local use.Many rim fragments belonging to small amphoraesimilar to type Fažana 2 were also <strong>di</strong>scovered (Fig. 13-14), (Bezeczky 1998: 9, Fig. 6, 8). The form is knownfrom large production centres in Istria, numerous sitesin the Po Valley and Eastern Regio X, as well as fromlarge import centres in Noricum and Pannonia. Theyusually appear in the layers from the 1 st and the 2 nd century(Bezeczky 1998).The table and transport vessels <strong>di</strong>scovered at Nebloimitate common and largely <strong>di</strong>stributed ceramic formsof the Friuli and Istria regions. Regar<strong>di</strong>ng the finds ofexpanded pieces and the uniform fabric, they are of localproduction and were produced for the local market. Itcould be stated that the locally made transport vesselswere mainly used for transporting local oil or wine towarehouses in Aquileia.The brick fragments with the stamps AGATOCL.BARB. and BARB.AGATOCL. perhaps testify that thelocal workshop had been owned by a wealthy Aquileianfamily–the Barbiis–and that the production was mostprobably managed by one Agatocles (Žbona-Trkman1993; Vidrih Perko, Žbona-Trkman 2005: 38).zbornik_31_08.indd 158 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 159Fig. 12 Neblo Borg (Vidrih Perko, Žbona-Trkman, 2005: T.4)Sl. 12 Neblo Borg (Vidrih Perko, Žbona-Trkman, 2005: T. 4)Fig. 14 Neblo Borg (Vidrih Perko, Žbona-Trkman, 2005: T.6)Sl. 14 Neblo Borg (Vidrih Perko, Žbona-Trkman, 2005: T. 6)The proximity of water, rich clay layers in the plainwestern part, and large woods in the western hinterland,were a perfect environment for the foundation of a potteryand brick production complex. The nearby roadconnection Aquileia-Virunum was important for the settlementdevelopment, for the exchanges of various merchantgoods between the south Me<strong>di</strong>terranean and thenorthern mainland were possible across the Friuli lowlandsand Alpine passes.Fig. 13 Neblo Borg (Vidrih Perko, Žbona-Trkman, 2005: T.5)Sl. 13 Neblo Borg (Vidrih Perko, Žbona-Trkman, 2005: T. 5)Besides the researched figlinae at Grubeljce, Periariol,Bilje and Neblo, other numerous sites are known, whichcould be considered potential pottery workshops. Theywere recognized either on the basis of epigraphic finds,topographic <strong>di</strong>scoveries or by other archaeological methods.The fi glinae emerged on the spots rich with claydeposits, with the access to firewood supplies, and in thevicinity of water sources. The nearness of navigable waterswas another important feature (Slapšak 1974; Carre,Pesavento Mattioli 2003). Sometimes also shorter riverbedsor navigable rivers were used as communicationroutes (Monforno and Antenal by the Mirna, Grubeljceand Mlini in the valley of Sečovlje at the outflow of theriver Dragonja, the sites at the mouth of Rižana, Lokavec,the Badaševica River as well as the river of Osp and thezbornik_31_08.indd 159 31.08.2011. 23:51


160 Verena Vidrih-Perko / Matej ŽupančičSoča tributaries). The production sites usually appear inthe territories where still today the olive groves and winegrowing are spread – in Istria, in the Vipava valley an<strong>di</strong>n the Goriška Brda.Therefore, it could be supposed that the local potteryand brick workshops perio<strong>di</strong>cally also produced amphorae.They supplied the nearby agrarian production bydolia and occasionally also by transport vessels. Theworkshops were linked with agrarian production andwere used for their transport to the nearby markets, mostprobably to the emporium of Aquileia (Zaccaria 2009).The pottery and brick production supplied mostly theneeds of the neighbouring inhabitants and the both areconsidered as being simultaneous, although–regar<strong>di</strong>ngthe countryside characteristics with its geographic andclimatic variability–the combined activities are probable.The producers had to adapt to the market needs and toadjust irregular surplus or deficit of agrarian products–very common with olive groves–with income from brickproduction.In regard to the formal characteristics of the researchedvessels with small oil amphorae Dressel 6B, FažanaI and II, the vessels are supposed to be used for the localagrarian products of oil and wine. The quantity of localoil was negligible when compared to the south Istriaproduction, but very important in case of deficit somewhereelse. Olive trees vary in fertility, the crop beingplentiful only in some years, which was one of the mainproblems in olive growing. The introduction of new sortsshould balance the production, and since lately the problemhas been solved by combining the products from<strong>di</strong>fferent geographical areas.The production of transport vessels at Periariol andNeblo points to a thoughtfully formed network of economicand marketing links to the North Adriatic emporia,which enabled constant market supplies with no regardto the deficit production in particular territories.List of production sites:• Monforno at the river Mirna (Džin 2004: 60);• Antenal at the river Mirna (Matijašić 1987: 530;Džin 2004: 60);• Canedo / Kanedo, near Sečovlje (Elenco 1898:558; Zaccaria, Župančič 1993: 160); 5• Fornače (Gaspari, Vidrih-Perko, Štrajhar 2007);• Fiesa / Fiesso (Boltin-Tome 1979: 57);• Grubeljce (Pribac 1999: 16, n. 8.; Vidrih Perko,Župančič 1999: 515; Boltin-Tome, Karinja 2000);• Viližan / Vilisano (Šribar, 1976: 271-272; Boltin-Tome 1976: 230; 1979, 57);• Vanganel (Boltin-Tome 1979: 57);• Perariol (unpublished);• Sermin/Sermino (Billanovich, Mizzon 1971:280-281);• Osapska dolina (unpublished);• Romankova rovna / Campo romano (Puschi1903: 276)• Lahovec (Flego, Rupel, Župančič 2001: 171-174);• Lokavez (Maselli Scotti 1987);• Bilje (Vidrih Perko, Žbona-Trkman 2005: 39);• Neblo (Vidrih Perko, Žbona-Trkman, 2005: 31).Notes:1As evident in the land register from the year 1557, the taxes inGoriška Brda were paid also in oil. The olive trees were mentionedalso in two most ancient land registers (from 1612 and 1618), keptin the archives in Nova Gorica. It deals with the property of theColloredo family regar<strong>di</strong>ng Goriška Brda. It is evident from theregister that the coloni from Brda paid taxes in wine, oil and fruit.They annually gave the landlord giusto mitta (exactly half) of thecrop. Oil was produced in Fojana, Kozarno, Dobrovo and Biljana.The colonus house with the belonging land is also mentioned inNeblo. There were planted fruit trees and also 28 olive trees(oliuari). As evident from the register the olive trees were notplanted in large quantities, most probably in combination with thevines in vineyards. For details see R. Podberšič, Oljkarstvo naSlovenskem (Olive Growing in Slovenia), Nova Gorica 2004.2Prof. Clau<strong>di</strong>o Zaccaria, personal information on February 7 th , 2009.Recently the name of the duumvir Ithurus was attested on thetombstone found in Trieste (unpublished). The existence of aMithraic sculpture on the site Gra<strong>di</strong>šče near Krkavče confirms someconnections of the production centre to a person of Oriental origin(Župančič 2008: 9).3Coins of Emperors Caligula, Vespasian and Trajan were found.4Many thanks to the colleagues Alfred Trenz and Barbara Hofman,who permitted the authors to publish the excavated material, aswell as to Rafko Urankar for helping us with computer designs.5A. Puschi, in Österreichisches Staatsarchiv, AVA, Funde 304, Wienreported for the site ...furono a poca fondezza denudate le rovine<strong>di</strong> una fabbrica romana. Dalla pianta che allego, chiaro apparisceche qui v’aveva una fi glina o fabbrica <strong>di</strong> laterizi stoviglie ed altrioggetti <strong>di</strong> argilla. ....L’orlo <strong>di</strong> un vaso presenta la marca CRISP[S], molto frequente nell’Istria. Vi sono ancora da regisrtrare molticoperchi d’anfora, dei quali alcuni hanno in rilievo le lettere P T C[T] ed altri i segni e° p ° /////[U].zbornik_31_08.indd 160 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 161Bibliography:Auriemma, R., 1999, Operazione Iulia Felix: dal mare al museo: loscavo, il recupero e il progetto <strong>di</strong> musealizzazione della nave romanarinvenuta al largo <strong>di</strong> Grado Monfalcone, Collana <strong>di</strong> archeologianavale 2, E<strong>di</strong>zioni Della Laguna, Mariano del Friuli.Bandelli, G., 1988, Ricerche sulla colonizzazione romana della GalliaCisalpina. Stu<strong>di</strong> e ricerche sulla Gallia Cisalpina, Politica romanae colonizzazione Cisalpina i triumvirati <strong>di</strong> Aquileia (181 e 169 A.C),21-34.Bavdek, A., 1996, Fundorte aus spätrepublikanischer und frührömischerZeit in Razdrto am Fusse des Nanos. Arheološki vestnik 48,297-306.Bavdek, A., 2005, Rimsko žarno grobišče Volarije pri Žirjah na Krasu.Arheološki vestnik 56, 235-262.Beltrame, C., 2001, Imbarcazioni lungo il litorale altoadriatico occidentale,in età romana. Sistema idriviario, tecniche costruttive e tipinavali, Antichità Altoadriatiche 46, Strutture portuali e rotte marittimenell’Adriatico <strong>di</strong> età romana, 431- 449.Bezeczky, T., Pavletić, M., 1996, New objects from the figlina of C.Laecanius Bassus. ÖJh 65, 143-163.Bezeczky, T., 1998, The Laecanius Amphora Stamps and the Villas ofBrijuni. Denkschr. Österr. Akad. Wiss. 261.Billanovich, M. P., Mizzon, G., 1971, Capo<strong>di</strong>stria in età romana e ilpittore Bernar<strong>di</strong>no Parenzano. Italia me<strong>di</strong>oevale e umanistica 14,249-289.Boltin-Tome, E., 1976, Žigi na rimskih opekah iz depoja Pomorskegamuzeja „Sergej Mašera” Piran. Arheološki vestnik 25, 225-232.Boltin-Tome, E., 1979, Slovenska Istra v antiki in njen gospodarskivzpon. Slovensko morje in zaledje 2/3, 1978/79, 59-61.Boltin-Tome, E., Karinja S., 2000, Grubelce in Sečoveljska dolina vzgodnjerimskem času, Annales. Ser. Hist. et soc. 10, 2 = 22, 481-510.Calzolari, M., 2000, Gli itinerari della tarda antichita e il nodo stradale<strong>di</strong> Aquileia. U: Camina, Camina... Dalla via dell’ambra alla via delfede. Gruppo Archeologico Aquielese (ed. S. Blason Scarel), 18-41.Carre, M.-B. 1985, Les amphores de la Cisalpine et de l’Adriatique audébut de l’empire, Mélanges de l’École française de Rome. Antiquité97, 1985, 207-245.Carre, M.-B., Pesavento Mattioli, S., 2003, Anfore e comercinell’Adriatico. U: L’<strong>Archeologia</strong> dell’Adriatico dalla Preistoria alMe<strong>di</strong>oevo. Atti del Convegno, Ravenna 7-9 giugno 2001, 268–285.Firenze.Degrassi, A., 1957, I porti romani dell’Istria. Atti e Memorie dellaSocietà Istriana <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> e Storia Patira. n.s. 5, 24-81.Džin, K., 2004, Figuline romane in Istria. Histria antiqua 12, 55-64.Elenco 1898: Elenco dei doni pervenuti al Museo archeologico provinciale.Atti e Memorie della Società Istriana <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> eStoria Patira. 14, 558.Flego, S., Rupel, L., Župančič, M., 2001, Contributo alla conoscenzadei siti archeologici sul declivio tra Sistiana e Grignano. Ann, Ser.hist. sociol. 11, 1 = 24, 157-180.Gaspari, A., Vidrih-Perko, V., Štrajhar, M., 2007, Antični pristaniškikompleks v Fizinah pri Portorožu – zaščitne raziskave leta 1998.Arheološki vestnik 58, 167-218.Gregorutti, C., 1886, La figulina imperiale Pansiana <strong>di</strong> Aquileia ed iprodotti fittili dell’Istria, AMSIA 2, 219-154.Gregorutti, C., 1888, Le marche <strong>di</strong> fabbrica dei laterizi <strong>di</strong> Aquileia,Archeografo Triestino n. s. 14, 345-399.Istenič, J., 1987, Ro<strong>di</strong>k -– grobišče pod Jezerom. Arheološki vestnik38, 69-136.Istenič, J., Tomanič Jevremov, M., 2004, Poetovian wasters from SpodnjaHaj<strong>di</strong>na near Ptuj, with a contribution by M. Daszkiewicz andE. Bobryk. Arheološki vestnik 55, 313-341.Maselli Scotti, F., 1987, La produzione del vasellame fittile nel territorio<strong>di</strong> Aquileia. Antichità Altoadriatiche 29.2, 439.Matijašić, R., 1987, La produzione ed il commercio <strong>di</strong> tegole ad Aquileia,Antichità Altoadriatiche 29, 495-531.Matijašić, R., 1991, Campus Martius. Roman Necropolis betweenPremanturska and Medulinska Street in Pula (Compaign 1985 -1986). Pula.Matijašić, R. 1999, Gospodarstvo rimske rustičke vile u Istri. Annales.Ser. Hist. et soc. 10, 2 = 22, 457-470.Matijašić, R., 2001, I porti dell’Istria e della Liburnia. Antichità Altoadriatiche46, Strutture portuali e rotte marittime nell’Adriatico<strong>di</strong> età romana,161-174.Mušič, B., Horvat, J., 2007, Nauportus – an Early Roman tra<strong>di</strong>ng postat Dolge njive in Vrhnika. The results of geophysical prospectingusing a varaety of in<strong>di</strong>pendent methods. Arheološki vestnik 58, 219-283.Paci, G., 2001, Me<strong>di</strong>o-adriatico occidentale e commerci transmarine(II secolo a. C. – II secolo d.C)., Antichità Altoadriatiche 46, Struttureportuali e rotte marittime nell’Adriatico <strong>di</strong> età romana, 73-87.Plesničar Gec, L., 1972, Severno emonsko grobišče, Katalogi inmonografije 8, Ljubljana.Pribac, B., 1999, Od Drnice do Rokave U: Dragonja, 11-25. Ed. Capris,Koper.Puschi, A., 1903, Antichità scoperte a Trieste e nei suoi <strong>di</strong>ntorni, ArcheografoTriestino 1/1, 1903, 258-277.Rossi, R. F., 1996, La via dell’ambra e il Caput Adriae nell’età dellaromanizzazione. U: Lungo la via dell’Ambra, 131-138. U<strong>di</strong>ne.Šašel Kos, M., 1997, The End of the Norican Kingdom and the Formationof the Provinces of Noricum and Pannonia- Akten des IV. Int.Kolloquiums über Probleme des Provinzialrömischen Kunstschaffens,Celje 8.-12. Mai 1995, Situla 36, 21-42.Šašel Kos, M., 2002, The Boundary Stone between Aquileia andEmona. Arheološki vestnik 53, 373-382.Šribar, V., 1976, Nekatere geomorfološke spremembe pri Izoli, dokumentiranez arheološkimi najdbami (= Some archaeological relicsand geomorphological changes at Izola). Geologija 10, 271-277.Slapšak, B., 1974, Tegula Q. Clo<strong>di</strong> Ambrosi. Opuscula. I. Kastelicsexagenario <strong>di</strong>cata, Situla 14/15, 173-181.Starac, A., 1997, Napomene o amforama Dressel 6B (Osservazionisulle anfore <strong>di</strong> tipo Dressel 6B). U: Arheološka istraživanja u Istri1994, 143-161. Zagreb.Starac, A., 1995, Pitanje istočne granice Cisalpinske Galije i odnosopćina Tergeste i Egida, Histria Archaeologica 24-25, 5-57.Starac, A., 1999, La produzione delle anfore in Istria. Atti XI CongressoInternazionale <strong>di</strong> Epigrafi a Graeca e Latina, Roma 18-24sett. 1997, 601-608. Roma.Tassaux, F., Matijašić, R., Kovačić, V., 2001, Loron (Croatie). Ungrand centre de production d’amphores à huile istriennes (I er - IV eS. P.C.). Bordeaux.zbornik_31_08.indd 161 31.08.2011. 23:51


162 Verena Vidrih-Perko / Matej ŽupančičTassaux, F., 2001, Production et <strong>di</strong>ffusion des amphores à huile istriennes.Antichità Altoadriatiche 46, Strutture portuali e rotte marittimenell’Adriatico <strong>di</strong> età romana, 501-543.Urleb, M., 1983, Antično grobišče v Cerknici (La nécropole romaineà Cerknica). Arheološki vestnik 34, 298-346.Vidrih Perko, V., 2004, Oljka in olje v antiki. Annales. Ser. Hist. Sociol.14 (2), 243-256.Vidrih Perko, V., Žbona Trkman, B., 2004, Aspetti ambientali e risorsenaturali nell’indagine archaeologica: Il caso della valle del Vipaccoe i suoi rapporti con l’economia aquileiese. Antichità Altoadriatiche57, 23-41.Vidrih Perko, V., Žbona-Trkman, B., 2005, Trgovina in gospodarstvov Vipavski dolini in Goriških br<strong>di</strong>h v rimski dobi: interpretacija napodlagi naj<strong>di</strong>šč Loke, Neblo, Bilje in Ajdovščina. Zbornik prispevkovv počastitev 75-letnice prof. Sergia Tavana (ed. Bratož, R),Goriški letnik 30-31 (2003-2004), 17-72., Nova Gorica, 17-72.Vidrih Perko, V., Župančič, M., 1999, Prikaz: Vino in vinska trta varheologiji, Koper, 20.-21. maj, 1999. Annales 18, 512-515.Zabehlicky-Scheffenegger, S. 1992, Terra Sigillata tardo-padana. ActaRCRF 31/32, 415-443.Zaccaria, C., 2009, I produttori <strong>di</strong> olio nell’Istria settentrionale in etàromana. A proposito della nuova iscrizione <strong>di</strong> un duoviro tergestino.Ciclo <strong>di</strong> conferenze, 7 febbraio 2009, Trieste.Zaccaria, C., 1993, I bolli laterizi <strong>di</strong> età romana nell’area adriatica:Bilancio degli stu<strong>di</strong> e prospettive della ricerca, Cataloghi emonografi e archeologiche dei Civici musei 3 (= I laterizi <strong>di</strong> etàromana nell’area nordadriatica), 15-21. Roma.Zaccaria, Cl., Župančič M., 1993, I bolli laterizi del territorio <strong>di</strong> Tergesteromana. U: Cataloghi e monografi e archeologiche dei Civicimusei 3 (= I laterizi <strong>di</strong> età romana nell’area nordadriatica), 135-178.Roma.Žbona Trkman, B., 1993, I bolli laterizi dell’Isontino: stato delle ricerche,Cataloghi e monografi e archeologiche dei Civici musei 3 (=I laterizi <strong>di</strong> età romana nell’area nordadriatica), 187-196. Roma.Žbona-Trkman, B., 1985, Bilje, Nova Gorica – antička nekropola.Arheološki pregled 24, 104-105.Žerjal, T., 2005, Sigilata s Školaric pri Spodnjih Škofijah. Trgovina ssigilatnim posodjem v severni Istri v 1. in 2. stol., Arheološki vestnik56, 263-292.Župančič, M., 1994, V glino tiskana beseda: I laterizi <strong>di</strong> età romananell’area nordadriatica (Prikaz). Primorska srečanja 18, št.160, 600-601.Župančič, M., 2008, Beseda uredništva, 5-12, Beseda uredništva. U:Krkavčanski Kamen, Histria colloquium 1, 5-12. Histria E<strong>di</strong>tiones,Koper.zbornik_31_08.indd 162 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 163SažetakLokalna proizvodnja opeke i amfora u zapadnoj SlovenijiU radu je prikazana lokalna keramičarska proizvodnja,s posebnim naglaskom na proizvodnju amfora u sjeverozapadnojIstri, Krasu i dolini Vipave. Predstavljena sutemeljna obilježja nalaza iz četiriju proizvodnihcentra, aostala su nalazišta navedena u obliku kataloga uz podatkekojima se definira njihov geografski smještaj.Grubeljce: Preispitivanjem arheoloških ostataka pronađenihna području rimske vile na nalazištu Grubeljceotkriveni su ulomci keramike koja potječe iz keramičarskera<strong>di</strong>onice i bez sumnje predstavlja otpad nastao tijekomkeramičarske proizvodnje. Vjerojatno je riječ omaloj keramičarskoj ra<strong>di</strong>onici koja je proizvo<strong>di</strong>la robuza potrebe same vile i čitave doline rječice Drnice.Perariol: U zaleđu Kopra pronađena je mala ukopanajama koja je sadržavala ulomke amfora. Ulomci ukazujuna amfore triju različitih veličina koje pripadaju tipuDressel 6B i njegovim manjim varijantama. Na nekimulomcima uočava se deformacija koja nastaje neuspješnimpečenjem keramike. Gotovo četvrtina oboda pokazujenepravilnosti i oštećenja u obliku iglica pričvršćenihs unutrašnje strane oboda koje su se koristile kako bi sespriječilo zatvaranje otvora posude. Mjesto nalaza ovihpredmeta, unutar hrpe glinene sirovine, navo<strong>di</strong> na zaključakkako su beskorisni, oštećeni proizvo<strong>di</strong> bili odlaganiu neposrednoj blizini keramičarske ra<strong>di</strong>onice vjerojatnozato da bi se koristili kao drobljeni dodatakglinenoj sirovini.Bilje: Ostatci keramičarske i opekarske peći definirajunalazište kao keramičarsku ra<strong>di</strong>onicu s pripadajućimnaseljem u kojoj je pronađeno sedamnaest komada opekes pečatom TIB.VETTI AVITI. Nalazište se može interpretiratikao jedna od manufaktura koje su pripadalevažnoj akvilejskoj ra<strong>di</strong>onici.Neblo: Na nalazištu se ističu mali ulomci keramičkogposuđa i relativno veliki broj ulomaka oboda malih varijantiamfora tipa Dressel 6B namijenjenih prijevozuulja. Postojanje keramičarskih ra<strong>di</strong>onica potvrđeno jeprije svega nalazima ulomaka deformirane keramike.Ulomci opeke s pečatima AGATOCL. BARB. i BARB.AGATOCL. svjedoče možda o postojanju lokalne ra<strong>di</strong>onicekoju je posjedovala bogata akvilejska obitelj Barbii.Sve ra<strong>di</strong>onice vezane su uz ležišta gline, dostupnostvode i drveta za loženje, a prije svega uz dostupnostplovnih putova. Smještene su u područjima gdje je uzgojmaslina i vinove loze još i danas vrlo intenzivan. U većinislučajeva proizvodnja keramike i opeke zadovoljavalaje potrebe lokalnog stanovništva. Pretpostavlja seda su lokalne ra<strong>di</strong>onice svojom perio<strong>di</strong>čnom proizvodnjomamfora opskrbljivale gospodarska dobra posudamaza transport lokalnog poljoprivrednog proizvodnog viškaprema obližnjem emporiju u Akvileji. S obzirom nakarakteristike krajolika, koji se odlikuje značajnim geografskim,pedološkim i klimatskim varijacijama, možese pretpostaviti i kombinirana djelatnost. Proizvođači suse vjerojatno prilagođavali potrebama tržišta te manjakpoljoprivrednih viškova nadoknađivali priho<strong>di</strong>ma generiranimproizvodnjom opeke. Proizvodnja lokalnih transportnihposuda u Perariolu i Neblu ukazuje na dobropromišljenu mrežu gospodarskih i tržišnih veza u zaleđuemporija u Akvileji i Trstu koja je osiguravala stalnuopskrbu tržišta unatoč skromnim žetvama na poje<strong>di</strong>nimprostorima.zbornik_31_08.indd 163 31.08.2011. 23:51


Le anfore Schörgendorfer 558 e il commercio delleolive adriaticheAmfore Schörgendorfer 558 i trgovinajadranskim maslinamaStefania Pesavento MattioliUniversità <strong>di</strong> PadovaDipartimento <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong>piazza Capitaniato 7I-35139 Padovae-mail: stefania.mattioli@unipd.itIzvorni znanstveni radArticolo originale scientificoLe anfore troncoconiche da olive/Schörgendorfer 558 furono commercializzate tra là metà del I secolo d. C. e la metà del IIin Italia settentrionale e nelle province danubiane; il loro contenuto è segnalato da una quarantina <strong>di</strong> tituli picti che ricordanooliva alba e nigra ex dulci. Rimane ancora aperto il problema della loro origine, per la quale le analisi archeometriche nonsono state risolutive: vari elementi tuttavia inducono a ipotizzare che esse fossero destinate a trasportare le olive del Piceno,celebrate dalle fonti.Parole chiave: anfore, olive, produzione, commercioTronkokoničnim amforama za masline, tipa Schörgendorfer 558, trgovalo se od polovice 1. do polovice 2. st. po Kr. u sjevernojItaliji i podunavskim provincijama. O njihovu sadržaju su<strong>di</strong>mo na temelju četrdesetak bojanih natpisa (tituli picti) koji spominjuoliva alba e nigra ex dulci. Pitanje njihovoga podrijetla, koje nisu uspjele riješiti arheometrijske analize, još je uvijek otvoreno.Različiti elementi navode na pretpostavku kako su amfore bile namijenjene prijevozu picenskih maslina, hvaljenih u antičkimpisanim izvorima.Ključne riječi: amfore, masline, proizvodnja, trgovina1. Le anfore troncoconiche da olive /Schörgendorfer 558Tra i temi relativi alla produzione e alla circolazione<strong>di</strong> manufatti ceramici e <strong>di</strong> vetri nelle regioni che siaffacciano sull’Adriatico, oggetto <strong>di</strong> questo Convegno,mi è sembrato opportuno proporne uno che lascia ancoraaperti molti interrogativi, con la speranza che ad essipossa arrivare qualche risposta da parte degli stu<strong>di</strong>osi chesi occupano dei territori e dei rinvenimenti archeologicidel versante orientale <strong>di</strong> questo mare.Si tratta delle problematiche riguardanti le anforeinizialmente e comunemente classificate comeSchörgendorfer 558, ma più note agli stu<strong>di</strong>osi <strong>di</strong> linguaitaliana, dopo l’approfon<strong>di</strong>ta analisi che ne è stata fattada Giuliana Muffatti Musselli (Muffatti Musselli 1986),come anfore troncoconiche da olive. Di tali anfore sonooggi ben conosciuti molti aspetti, quali le caratteristichemorfologiche, il contenuto, la <strong>di</strong>ffusione e la cronologia,ma restano tuttora numerose incertezze circa la zona o lezone <strong>di</strong> produzione: può essere pertanto utile riproporreuna breve sintesi.Fig. 1 Anfore troncoconiche da olive/ Schörgendorfer 558:tipo A (1) e tipo B (2)Sl. 1 Tronkokonične amfore za masline Schörgendorfer 558:tip A (1) i tip B (2)zbornik_31_08.indd 165 31.08.2011. 23:51


166 Stefania Pesavento Mattioli2. Il contenutoFig. 2 Anfora <strong>di</strong> tipo A da Chiavenna (Mariotti 1998)Sl. 2 Amfora tipa A iz Chiavenne (Mariotti 1998)Dal punto <strong>di</strong> vista tipologico, pur presentando questeanfore la comune particolarità che è segnalata dalnome italiano, cioè il corpo composto da due tronchi<strong>di</strong> cono, sono state <strong>di</strong>stinte da G. Muffatti Muselli duevarianti (Fig. 1). Il tipo A presenta un orlo verticale,con superficie esterna convessa, interna piana e parteterminale arrotondata, e un collo cilindrico con uningrossamento all’altezza dell’attacco superiore delleanse; queste, a nastro con due costolature a rilievo, sisaldano quasi perpen<strong>di</strong>colarmente al collo e alla spalla;la spalla è unita al corpo con una carena a spigolo vivoe spesso vi compaiono delle incisioni concentriche; ilfondo è piatto e concavo all’interno. Se si esclude unesemplare <strong>di</strong> Altino, leggermente più piccolo (Toniolo1991: 153, n. 172), l’altezza varia da 71 a 75 cm. Il tipoB si <strong>di</strong>fferenzia per il corpo troncoconico più allungatoe molto assottigliato, con le pareti ad andamentodecisamente concavo; l’altezza è compresa tra i 70 egli 80 cm.Le pareti sono spesse e robuste; il corpo ceramicoè duro, saponoso al tatto; Il colore in genere varia tra<strong>di</strong>verse tonalità <strong>di</strong> giallo e beige, raggiungendo taloraanche il bruno; è frequente la presenza <strong>di</strong> un ingobbiopesante.Il contenuto è segnalato da più <strong>di</strong> quaranta tituli picti(su un totale <strong>di</strong> circa centoventi anfore note), conservatisisia su anfore <strong>di</strong> tipo A che <strong>di</strong> tipo B. Come ho potutoosservare in occasione <strong>di</strong> un recente riesame (PesaventoMattioli 2008), essi sono tracciati sempre in colorerosso, con lettere capitali corsive, presentano una certaregolarità <strong>di</strong> scansione, in<strong>di</strong>ce forse <strong>di</strong> una organizzazionecommerciale ben strutturata: nella prima linea comparel’in<strong>di</strong>cazione del prodotto trasportato, sempre nellaforma abbreviata OL, da sciogliersi in oliva al singolarecon valore collettivo 1 ; in un secondo gruppo <strong>di</strong> lineeuna serie <strong>di</strong> in<strong>di</strong>cazioni che riguardano principalmentele olive stesse (alba o nigra, abbreviate in ALB connessi <strong>di</strong>versi o NIG), il tipo <strong>di</strong> conservazione (ex dulci,abbreviato EXDVL, talora con uno spazio tra EX eDVL, o EXD) e la qualità (excellens, abbreviato EXC oEXCEL), sono accompagnate da riferimenti numerici;inoltre in alcuni casi si aggiungono o si sostituisconosigle non chiaramente interpretabili; nell’ultima lineasi trovano le iniziali dei tria nomina o nomi più o menoabbreviati, non è chiaro se riferibili al destinatariodella derrata trasportata nelle anfore o agli addetti alcommercio. Altre scritte, collocate in basso a destra otrasversalmente a lato delle prime in pochi esemplari,sono <strong>di</strong> più <strong>di</strong>fficile interpretazione e forse aggiunte inuna fase successiva.Non può sussistere pertanto alcun dubbio sul prodottotrasportato, che è chiaramente riconoscibile in olive,albae e nigrae, la cui conservazione è segnalata semprecome ex dulci 2 , anche se sono noti dalle fonti meto<strong>di</strong><strong>di</strong>versi <strong>di</strong> trattamento. In particolare Columella, nellaparte del suo trattato de<strong>di</strong>cata alla olivarum con<strong>di</strong>tura(12, 49-50) riporta numerose ricette ex muria, ex dulcie sine dulci. Per la preparazione ex muria e sine dulcila base era la salamoia 3 , per quella ex dulci, dopo unamacerazione con aromi, sale o aceto e l’eliminazionedel liquido formatosi, le olive erano immerse in unamiscela composta prevalentemente da defrutum o sapa,cui poteva essere aggiunto del miele. Se nelle anfore coni tituli picti dunque erano contenute olive ex dulci: nonè escluso – ma è un’ipotesi che non ha conferme – cheolive conservate semplicemente in salamoia o in oliofossero trasportate in quei contenitori in cui non venivanoapposte „etichette” a specificare una particolare ricetta.Qualche perplessità rimane circa la praticità <strong>di</strong> unaforma così particolare, specialmente nel tipo B dal corpoaffusolato, dal quale non doveva essere facile l’estrazionezbornik_31_08.indd 166 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 167delle olive: non si può escludere tuttavia che esso fossefunzionale ad una protezione con impagliatura, perevitare rotture durante il trasporto.3. La <strong>di</strong>ffusioneIl quadro della <strong>di</strong>ffusione della anfore Schörgendorfer558 / troncoconiche da olive si è estremamente ampliatonegli ultimi anni, grazie soprattutto alle numerosesegnalazioni nelle province d’oltralpe e danubiane 4 .In Italia le attestazioni, quasi esclusivamente <strong>di</strong> anfore<strong>di</strong> tipo A, rimangono limitate alla Cisalpina: alle presenzegià riassunte da G. Muffatti Musselli (Asti, Vercelli con 7esemplari, Como, Chiavenna, Milano, Cremona, Altino,Feltre, Oderzo, Concor<strong>di</strong>a, Aquileia) si possono oraaggiungere altri rinvenimenti ad Aosta (un esemplareintegro <strong>di</strong> tipo A con titulus pictus, ine<strong>di</strong>to), Alba (unfondo <strong>di</strong> tipo B e altri frammenti, Bruno 1997: 520),Como (Facchini, Leotta 2005: 164), Milano (frammentiper i quali non sempre è definibile il tipo, Bruno 1988:330, grafico 2; Bruno, Bocchio 1991: 271; Bruno 2003:86-87), Libarna (Bruno 1988: 336, grafico 6), Brescia(un esemplare ine<strong>di</strong>to), Padova (un esemplare <strong>di</strong> tipoB, Cipriano, Mazzocchin, Pastore 1998), Verona (unesemplare ine<strong>di</strong>to), Oderzo (Cipriano, Ferrarini 2001:71), Altino (Toniolo 1991:153 e fig. 364), (Figg. 2,3,4).Nelle province invece la circolazione riguardaesclusivamente il tipo B (almeno nei casi in cui i resticonsentono una precisa identificazione): dalla esaustivasintesi proposta da Tamas Bezeczky (Bezeczcky2005: 53-57; cfr. ora per alcuni siti della Croazia,Vidrh Perko 2006: 213-214) emergono, tra le singolepresenze in molti ritrovamenti <strong>di</strong> Norico e Pannonia, idati quantitativi piuttosto alti <strong>di</strong> Vindobona, Gorsium,Savaria e Carnuntum (siti peraltro i cui materiali sonostati affrontati in modo approfon<strong>di</strong>to dallo stu<strong>di</strong>oso). Sepiù a occidente si possono segnalare solo due esemplaricon tituli picti a Augusta Vindelicum (Ehmig 2000: 65-66), comincia invece a documentarsi una <strong>di</strong>ffusione noninsignificante in Mesia e Dacia (Bjelajac 1996: 21; Ardeţ2001: 280; 006: 70-71; 007: 173) e sono attestati arrivianche in Egitto, a Pergamo e a Efeso (Bezeczcky 2004:85; 2005: 55).Si evidenzia dunque un circuito commerciale che,almeno stando ai dati <strong>di</strong>sponibili, ha interessato soloterritori le cui <strong>di</strong>rettrici <strong>di</strong> importazione gravitavano sullaparte superiore dell’Adriatico: l’Italia settentrionale,servita dal Po, dai suoi affluenti e dagli altri numerosiFig. 3 Anfora <strong>di</strong> tipo A da AostaSl. 3 Amfora tipa A iz AosteFig. 4 Anfora <strong>di</strong> tipo B da Padova,Roncaglia <strong>di</strong> Ponte S. NicolòSl. 4 Amfora tipa B iz Padove,Roncaglia <strong>di</strong> Ponte S. Nicolòzbornik_31_08.indd 167 31.08.2011. 23:51


168 Stefania Pesavento Mattiolifiumi navigabili, e le province per le quali il ruolo <strong>di</strong>centro <strong>di</strong> smistamento potevano essere Altino, Concor<strong>di</strong>ae soprattutto Aquileia, non <strong>di</strong>versamente che per altreanfore <strong>di</strong> produzione adriatica, in particolare per le olearieDressel 6B, che quasi sempre sono presenti negli stessisiti. Come ho avuto modo <strong>di</strong> sottolineare (PesaventoMattioli 2008: 338-340) esisteva un altro circuito <strong>di</strong>commercializzazione <strong>di</strong> olive, la cui conservazione èsegnalata dai tituli picti come ex defruto: è quello che siricostruisce dalla <strong>di</strong>ffusione delle Haltern 70, le anforeprodotte tra l’età augustea e la metà – fine del I secolod. C. nella valle del Guadalquivir in Betica, anfore cheerano usate, oltre che per le olive, per il trasporto <strong>di</strong> uncon<strong>di</strong>mento dolce, non alcolico (defrutum, sapa), per vinidolci come il mulsum (e probabilmente il passum) e forseper il vino tout court (Van der Werff 2002: 448; Culip VIII2004: 117-132). Le Haltern 70 sono ampiamente <strong>di</strong>ffusenel Me<strong>di</strong>terraneo occidentale, in Gallia e in Europasettentrionale, arrivando anche sul versante tirrenicodell’Italia; la loro commercializzazione, che sembravanon aver interessato in modo rilevante né la Cisalpinané le province servite dalle rotte dell’Adriatico e dalle<strong>di</strong>rettrici ad esse collegate (Culip VIII 2004: 93-115), èora segnalata anche in un relitto della costa croata e aEmona (Vidrih Perko 2006: 212-213): solo in presenza<strong>di</strong> tituli picti tuttavia sarebbe possibile <strong>di</strong>stinguerne ilcontenuto tra i molti sopra ricordati.4. La cronologiaVa premesso che non sempre è possibile <strong>di</strong>sporre<strong>di</strong> contesti sicuramente datanti, in particolare per gliesemplari rinvenuti in Italia settentrionale: nella maggiorparte dei casi si tratta infatti <strong>di</strong> anfore conservate nellecollezioni museali senza puntuali riferimenti (Asti, Como,Chiavenna, Vercelli, Altino, Feltre) oppure rinvenute inapprestamenti <strong>di</strong> drenaggio, la cui cronologia, basandosiin genere sulle associazioni con altre anfore, non puòquasi mai essere limitata ad un arco <strong>di</strong> tempo ristretto.In base ai pochi dati <strong>di</strong>sponibili tuttavia la comparsadelle anfore Schörgendorfer 558 / troncoconiche da olivenon sembra risalire a prima della metà del I secolo d. C. 5 :la datazione all’età augustea dell’esemplare <strong>di</strong> Milano,via Ripamonti (Baldacci 1972: 28), va infatti abbassata,per la presenza nello stesso contesto <strong>di</strong> un’anfora a fondopiatto bollata C. MANLI del tipo più comunementeprodotto da Q. Ninnius Secundus (per la cui cronologianella seconda metà del I secolo cfr. Carre 1985: 240);così pure alla fase tra 50 e 80 d.C. è ora attribuital’attività dell’offi cinator che marchia DATI le Dressel6B dell’officina dei Laecanii a Fasana (Bezeczky 1998:25), un cui frammento fu rinvenuto assieme a quello <strong>di</strong>un’anfora troncoconica a Vercelli (Brecciaroli Taborelli1984: 147 e 172, nota 173). Gli esemplari <strong>di</strong> Oderzo,pure datati perché riutilizzati assieme ad altre anfore inapprestamenti <strong>di</strong> drenaggio, sembrano poi fermare all’etàflavia la circolazione degli esemplari <strong>di</strong> tipo A (Cipriano,Ferrarini 2001: 71).Uno <strong>di</strong> tali drenaggi <strong>di</strong> Oderzo, dove erano presentientrambi i tipi, suggerisce anche il periodo <strong>di</strong> comparsadel tipo B (Cipriano, Ferrarini 2001: 29-30), che aRoncaglia <strong>di</strong> Ponte S. Nicolò (Padova) è stato rinvenuto inun apprestamento della metà del II secolo d. C. (Cipriano,Mazzocchin, Pastore 1998: 169-172); alla metà del IIsecolo portano poi <strong>di</strong>versi degli esemplari proposti daT. Bezeczky in molti suoi stu<strong>di</strong> (cfr. da ultimo Bezeczky2005), dato confermato da alcuni rinvenimenti in Dacia(Ardeţ 2001: 280-282) e nei territori del basso Danubio(Bjelajac 1996: 19-22).Si può dunque concludere che la produzione e lacommercializzazione delle anfore troncoconiche /Schörgendorfer 558 abbiano coperto un arco cronologico<strong>di</strong> poco più <strong>di</strong> un secolo, con caratteristiche morfologicheleggermente mo<strong>di</strong>ficate a partire da un certo momento,ma sempre con lo stesso contenuto <strong>di</strong> olive ex dulci e conuna continuità <strong>di</strong> organizzazione commerciale che sembrariflettersi nella struttura invariata dei tituli picti.5. Il problema della zona <strong>di</strong> produzioneNonostante il quadro complessivo sia abbastanzachiaro, non ci sono ancora elementi certi per stabilirel’origine dei contenitori: nessun dato si può ricavaredai tituli picti, che non ne fanno mai menzione 6 nédall’in<strong>di</strong>viduazione <strong>di</strong> fornaci ove essi fossero fabbricati.In passato è stata proposta l’Istria (cfr. ad esempioDegrassi 1962: 965-972; Carre 1985: 231-232; MuffattiMusselli 1987: 201-205), ipotesi ora rifiutata in base adanalisi petrografiche da T. Bezeczcky, in favore <strong>di</strong> unalocalizzazione in Italia settentrionale, a Padova o nellazona del Garda (Bezeczky 2005: 57).Per circoscrivere la zona <strong>di</strong> provenienza possonoessere <strong>di</strong> aiuto i dati relativi alla <strong>di</strong>ffusione delle anfore:come si è visto essi lasciano chiaramente ricostruire unacircolazione che doveva partire dall’Adriatico e cheandava in parallelo con quella delle olearie Dressel 6B, lecui produzioni, come è stato recentemente puntualizzato,zbornik_31_08.indd 168 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 169sono da collocarsi nell’area me<strong>di</strong>o-adriatica, nella pianurapadana orientale e in Istria (Carre, Pesavento Mattioli2003; Cipriano 2009); sembra invece impensabile unarrivo dall’Italia tirrenica o dalle province occidentali,che per il commercio <strong>di</strong> olive erano interessate dalleHaltern 70 della Betica, mentre non sarebbero daescludere importazioni dall’Egeo, come è confermatoper molte altre derrate smerciate nei porti dell’Adriatico.Poiché tuttavia i tituli picti depongono in favore <strong>di</strong> unambiente <strong>di</strong> lingua latina, è tra i territori che si affaccianosull’Adriatico che a mio parere va ricercata una zona cosìidonea ad una produzione <strong>di</strong> olive da comportare ancheuna loro ampia commercializzazione.Una recente rassegna delle testimonianze letterarierelative all’olio e all’olivocultura nei territoridell’Adriatico (Buonopane 2009) ha evidenziato comele fonti pre<strong>di</strong>ligano i riferimenti all’olio piuttosto che alleolive: Plinio (nat. 15, 3, 8), che esalta come il migliorel’olio <strong>di</strong> Venafro, cita tuttavia anche la fama delle olivaeLiciniae dello stesso territorio; per l’Istria non comparecenno alle olive, ma è celebrato dallo stesso Plinio l’olio,ricordato anche da Marziale (12, 63, vv. 1-2), da Pausania(10, 32, 19) e per le sue proprietà me<strong>di</strong>che da Galeno(method. med. 11, 16; comp. med. gen. 6, 5; de simp.med. temp. 6, 5), oltre che come è ben noto da Cassiodoronel 537-538 (var. 12, 22- 24); parimenti una certa famadoveva godere l’olio prodotto presso i Liburni, tanto chenon solo Strabone (7, 317) li ricorda come de<strong>di</strong>ti allacoltura dell’olivo e della vite, ma Apicio (1, 4) e Palla<strong>di</strong>o(12, 18) forniscono ricette molto simili per confezionareun tipo <strong>di</strong> olio aromatizzato detto Liburnico o Istriano.Nessun autore antico menziona le olive o l’olio dellaCisalpina: qui una produzione olearia è stata ipotizzata inzone limitate soprattutto per il riconoscimento <strong>di</strong> anforeDressel 6B fabbricate in area padana (Carre, PesaventoMattioli 2003; Cipriano 2009), ma sembra improbabile,anche alla luce del confronto con la situazione attuale,che la qualità e la quantità delle olive in antico fosseromeritevoli <strong>di</strong> una commercializzazione ad ampioraggio.La regione che dalle fonti appare invece comecostellata da oliveti e grande produttrice <strong>di</strong> olive (piùancora che <strong>di</strong> olio) è il Piceno: Silio Italico ne ricordai Palla<strong>di</strong>i agri (6, 648-649); Plinio (nat. 15, 3, 16),Marziale (I, 43, 7-8; IV, 46, 12-13; IV, 88, 7; V, 78, 17-21; VII, 53, 4-5; IX, 54, 1; XI, 52, 11; XIII, 36) e Ausonio(epist. III, 1-2) celebrano le olivae Picenae, dette anchecolymbades, eccezionali per grandezza e dolcezza 7 .Come è stato sottolineato (Buonopane 2009: 30), forseil silenzio delle fonti sulla produzione olearia picena,che certo doveva esserci, „va interpretato alla luce dellacircostanza che si trattava <strong>di</strong> una produzione <strong>di</strong> qualitànon elevata e quin<strong>di</strong>, non meritevole <strong>di</strong> segnalazione”.Inoltre probabilmente proprio „la forte richiesta sulmercato <strong>di</strong> olive da tavola può aver orientato i coltivatoria preferire questa produzione a scapito <strong>di</strong> quella delleolive da olio”.Un ulteriore in<strong>di</strong>zio sulla fama e quasi sicuramentesulla commercializzazione delle olive del Piceno vienedal ritrovamento <strong>di</strong> una ventina <strong>di</strong> olle da <strong>di</strong>spensaframmentate nei livelli del III secolo d. C. <strong>di</strong> un e<strong>di</strong>ficiousato come taberna a Bliesbruck nell’alta valle dellaMosella: in una delle olle un titulus pictus ricordaappunto le oliva picena, in un’altra restano tracce circolariall’interno, probabilmente corrispondenti all’improntadelle olive stesse (Albrecht 1998; Paci 2005). Si tratta<strong>di</strong> olle che trovano scarsi confronti nelle produzionigalliche, sia per tipologia che per corpo ceramico, motivoper il quale si è proposto <strong>di</strong> riconoscervi, sia pure conprudenza, dei contenitori destinati non solo a conservarema anche a commercializzare olive provenienti dallaregione me<strong>di</strong>o-adriatica.Se i dati delle fonti dunque e la probabilecommercializzazione <strong>di</strong> olive picene attestatadall’archeologia, unitamente alla vocazione anche attualedei territori, depongono a favore <strong>di</strong> una localizzazioneme<strong>di</strong>o-adriatica della zona <strong>di</strong> origine delle anforetroncoconiche / Schörgendorfer 558, pur senza che sipossa escludere, in rapporto soprattutto al circuito <strong>di</strong><strong>di</strong>ffusione, una provenienza istriana, ulteriori apportialla problematica derivano dalle analisi archeometriche.Senza scendere nel dettaglio dei risultati, per i qualisi rimanda alle relative pubblicazioni, va ricordatoche i primi campioni esaminati, pertinenti a materialirinvenuti in Pannonia (J. Iváncsics in Bezeczky 1987:125-127) hanno permesso <strong>di</strong> in<strong>di</strong>viduare, sulla basedei minerali presenti nel corpo ceramico, un primogruppo probabilmente prodotto in Istria e un secondo,più numeroso, compatibile con l’Italia centrale, mentreda successive analisi <strong>di</strong> tre campioni dagli stessi siti e<strong>di</strong> uno del Magdalensberg non sono emersi elementiparticolarmente significativi (Bezeczky 1994: 116-117).Per un esemplare <strong>di</strong> Milano l’analisi a sezione sottileavrebbe „rivelato una composizione dell’argilla tipicadelle zone alluvionali della costa adriatica, anche se nonsi possono escludere alcune zone dell’Egeo” (Bruno,zbornik_31_08.indd 169 31.08.2011. 23:51


170 Stefania Pesavento MattioliBocchio 1991: 271). Ad una più ampia campagnaarcheometrica sono state sottoposte le anfore rinvenute aVindobona (Sauer 2005: 120-121): per i tre<strong>di</strong>ci campioni,<strong>di</strong>fferenziati per <strong>di</strong>mensioni degli inclusi in tre gruppidalle caratteristiche petrografiche molto simili, non èstato possibile proporre una precisa zona <strong>di</strong> origine, ma,senza fare confronti con anfore me<strong>di</strong>o-adriatiche, non èstata esclusa l’ipotesi avanzata da T. Bezeczky <strong>di</strong> unalocalizzazione in Italia settentrionale (Bezeczky 2005:56-57).È infine tuttora in corso, in collaborazione con ilDipartimento <strong>di</strong> Geoscienze dell’Università <strong>di</strong> Padova,un progetto <strong>di</strong> caratterizzazione petrografica e chimica<strong>di</strong> <strong>di</strong>versi gruppi <strong>di</strong> anfore <strong>di</strong> sicura produzione adriatica,progetto che ha dato i primi risultati in particolare perquanto riguarda le anfore olearie (Mazzoli, Maritan,Pesavento Mattioli 2009); nell’ambito <strong>di</strong> tale progettoè stato possibile analizzare solo l’anfora del Museo<strong>di</strong> Brescia e ne è risultata una vicinanza per in<strong>di</strong>catoriminero-petrografici con anfore a fondo piatto emilianee con Dressel 6A picene.6. ConclusioniDalla sintesi sopra esposta emerge dunque che tra lametà del I secolo d. C. e la metà del II o poco oltre laCisalpina e molti territori provinciali videro l’arrivo <strong>di</strong>un consistente numero <strong>di</strong> anfore contenenti olive, perla maggior parte delle quali i tituli picti segnalano unaconservazione ex dulci, cioè con sapa, defrutum o miele.Stando ai dati <strong>di</strong>sponibili, dal circuito commercialesembrano per ora escluse regioni come l’Istria e laDalmazia, ma anche l’Italia a sud del Po, regioni cheprobabilmente non avevano la necessità <strong>di</strong> importare unprodotto che poteva essere lavorato e conservato per ilconsumo locale in piccoli contenitori non riconoscibili.Rimangono ancora molti dubbi sui luoghi <strong>di</strong> origine <strong>di</strong>tale circuito commerciale: per la produzione <strong>di</strong> olive le fontiparlano a favore del Piceno, mentre per la fabbricazionedelle anfore i risultati delle analisi archeometriche fino aoggi messe in atto sembrano <strong>di</strong>scordanti. Si tratta però <strong>di</strong>analisi effettuate con meto<strong>di</strong> <strong>di</strong>versi e che, come spessosuccede soprattutto in assenza <strong>di</strong> produzioni <strong>di</strong> fornacicerte, si limitano a escludere o a confermare le ipotesiavanzate su basi archeologiche; soltanto il confrontodella composizione chimica <strong>di</strong> un numero elevato <strong>di</strong>campioni (tuttavia <strong>di</strong> <strong>di</strong>fficile reperibilità almeno inItalia) con quella <strong>di</strong> gruppi <strong>di</strong> riferimento <strong>di</strong> sicuraorigine, utilizzando approcci statistici multivariati,potrebbe forse consentire maggiori certezze. Un apportopotrebbe venire inoltre dal confronto, anche solo subase minero-petrografica, con le produzioni anforariedella costa orientale dell’Adriatico, dove non mancanotestimonianze sulla coltivazione degli ulivi (Jadrić 2007;Glicksman 2007), cominciando proprio dai materiali<strong>di</strong> <strong>Crikvenica</strong>, se non altro per escludere o confermareeventuali affinità.A mio parere comunque l’ipotesi più valida perora rimane quella <strong>di</strong> un’origine picena per le anforetroncoconiche da olive / Schörgendorfer 558: dal Picenole anfore potevano raggiungere, con una navigazionelungo la costa occidentale dell’Adriatico, la foce delPo per poi risalire all’interno della Cisalpina, o i portidella Venetia, da dove seguire le consolidate <strong>di</strong>rettricicommerciali che rifornivano <strong>di</strong> vino, olio, salse <strong>di</strong>pesce e altre derrate le province e i territori danubiani.Resta ancora da spiegare il motivo della scomparsa, apartire dalla fine del II secolo d.C., <strong>di</strong> attestazioni certe<strong>di</strong> importazioni <strong>di</strong> olive in questi territori: le anforetroncoconiche / Schörgendorfer 558 furono probabilmentesostituite da contenitori più piccoli, come le olle <strong>di</strong>Bliesbruck, <strong>di</strong>fficilmente in<strong>di</strong>viduabili all’interno dellaclasse della ceramica comune da <strong>di</strong>spensa; non si puòinoltre escludere tuttavia che tra le molte anfore orientali,che attestano una sempre maggior apertura alle derrateprovenienti delle isole dell’Egeo o delle coste dell’AsiaMinore, ne vadano in<strong>di</strong>viduate alcune destinate proprio altrasporto delle olive, a testimonianza <strong>di</strong> un cambiamentodel flusso <strong>di</strong> approvvigionamento <strong>di</strong> tale prodotto. Sonoanche questi ancora problemi aperti, ai quali il prosieguodelle ricerche e nuovi ritrovamenti potranno forse dareuna risposta.Note:1TLL, IX, 2, s.v. oliva; cfr. Albrecht 1998: 324, nota 9. Il singolareè usato anche da Columella nei titoli delle sue ricette per laconservazione delle olive (Colum., 12, 49-50).2In un’anfora <strong>di</strong> Vercelli (CIL, V, 8112, 3) il Mommsen leggevaEXM(uria) o EXAM(aro), ma il Bruzza (1824: 185) a mio parere piùcorrettamente EXDVL; un’anfora da Vindonissa, contenente oliveex defruto e annoverata tra gli esemplari <strong>di</strong> tipo A (Muffatti Musselli1987: 192 e tav. IV, 3) va invece identificata con una Haltern 70 (cfr.già Brecciaroli Taborelli 1984: 146 e nota 170 a p. 172; Kelemen1988: 141).3Si tratta ovviamente <strong>di</strong> una mescolanza <strong>di</strong> acqua e sale, la cuipreparazione è pure spiegata da Columella (12, 6; 12,5), non dellasalsa <strong>di</strong> pesce segnalata con lo stesso nome su molte anfore <strong>di</strong> <strong>di</strong>versaorigine.4La carta <strong>di</strong> <strong>di</strong>ffusione <strong>di</strong> Muffatti Musselli 1987, tav. V, è arricchitain Bezeczky 1994: 115, fig. 44, e ulteriormente, per la Pannonia, inzbornik_31_08.indd 170 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 171Bezeczky 2005: 54, fig. 10. Una revisione dei siti <strong>di</strong> ritrovamento,limitata agli esemplari con tituli picti, è in Pesavento Mattioli 2008.Il recente rinvenimento <strong>di</strong> un nuovo esemplare con titulus pictus aVinkovci (Cibalae) fornisce una ulteriore conferma della <strong>di</strong>ffusionelungo il Danubio (Ožanić 2005: 143).5Non contrasta il rinvenimento <strong>di</strong> un frammento <strong>di</strong> ansa a Savariain associazione con monete <strong>di</strong> Clau<strong>di</strong>o, che forniscono un terminuspost quem (Bezeczky 1987: 31).6Non mi pare infatti atten<strong>di</strong>bile l’ipotesi (Ehmig 2000: 66) <strong>di</strong>riconoscere nel titulus MED <strong>di</strong> un’anfora <strong>di</strong> Vercelli (Degrassi1951: 49 = Muffatti Musselli 1987: 189-190) l’in<strong>di</strong>cazione <strong>di</strong>una provenienza dal territorio <strong>di</strong> Me<strong>di</strong>olanum. Visto il luogo <strong>di</strong>ritrovamento, forse è ipotizzabile piuttosto un riferimento al luogo<strong>di</strong> destinazione della merce.7Sulle olive del Piceno v. da ultimo Paci 2005: 203-204, con ampiabibliografia alla nota 3 e con tutti i passi a pagina 211.Bibliografia:Albrecht, P. A., 1998, Note sur un lot de pots à provisions du III esiècle apres J. C. contenant des olives du Picenum découvert àBliesbruck (Moselle). In: Actes du Congres d’Istres (21-24 mai1998), S.F.E.C.A.G, 321-328. Marseille.Ardeţ, A., 2001, Amphoren Dressel 6B und Schörgendorfer 558 B inDakien. RCRF 37, 279-282.Ardeţ, A., 2006, Amforele <strong>di</strong>n Dacia Romana. Timişoara.Ardeţ, A., 2007, Olive – Olive oil – Wine in Dacia. Histria antiqua15, 173-180.Baldacci, P, 1972, Importazioni cisalpine e produzione apula. In:Recherches sur les amphores romaines, 7-28. Roma.Bezeczky, T., 1987, Roman Amphorae from the Amber Route in WesternPannonia BAR International Series 386. Oxford.Bezeczky, T., 1994, Amphorenfunde vom Magdalensberg und ausPannonien. Ein Vergleich. Klagenfurt.Bezeczky, T., 1998, The Laecanius Amphorae Stamps and theVillas of Brijuni, Österreichische Akademie der Wissenschaften.Denkschriften 261. Wien.Bezeczky, T., 2004, Early Roman Food Import in Ephesus, Amphoraefrom the Tetragonos Agora. In: J. Eiring, J. Lund (eds.), TransportAmphorae and Trade in the Eastern Me<strong>di</strong>terranean Acts ofInternational Colloquium at the Danish Institute at Athens 2002,85-97. Atene.Bezeczky, T., 2005, Roman Amphorae from Vindobona. In F. Krinzinger(ed.), Vindobona. Beiträge zu ausgewählten Keramikgattungenin ihrem topographischen Kontext, Österreichische Ak. DerWissenschaften – Arch. Forschungen 12, 35-142. Wien.Bjelajac, L., 1996, Amphorae of the Danubian Basin in Upper Moesia.Belgrad.Brecciaroli, Taborelli L., 1984, Per una ricerca sul commercio nellaTraspadana occidentale in età romana, ricognizione sulle anfore<strong>di</strong> „Vercellae”. In: Atti del convegno <strong>di</strong> stu<strong>di</strong> nel centenario dellamorte <strong>di</strong> L. Bruzza, 1883-1983 (Vercelli, 6-7 ottobre 1984), 129-208. Vercelli.Bruno, B., 1997, Contenitori da trasporto, i consumi <strong>di</strong> olio, vino e altrederrate. In F. Filippi (ed.), Alba Pompeia. <strong>Archeologia</strong> della cittàdalla fondazione alla tarda antichità, 517-532. Alba (Cuneo).Bruno, B., 1998, Importazioni <strong>di</strong> merci e itinerari commerciali nellaliguria transappenninica. Alcune considerazioni sulla presenza <strong>di</strong>anfore tra la fine del II sec. a. C. e il II sec. d. C. In G. Sena Chiesa,E. Arslan (eds), Optima via. Atti del Convegno internazionale <strong>di</strong>stu<strong>di</strong> Postumia, storia e archeologia <strong>di</strong> una grande strada romanaalle ra<strong>di</strong>ci dell’Europa, (Cremona 1996), 329-343. Cremona.Bruno, B., 2003, Le anfore della Cava UC VII. Considerazioni sulleanfore nei contesti databili tra la tarda età antonina e la primaetà severiana. In: S. Lusuar<strong>di</strong> Siena, M. P. Rossignani (eds),Dall’antichità al Me<strong>di</strong>oevo. Aspetti inse<strong>di</strong>ativi e manufatti, Attidelle giornate <strong>di</strong> stu<strong>di</strong>o, Milano 2000-2001, 85-97. Milano.Bruno, B., Bocchio S., 1991, Anfore. In: D. Capogrosso (ed.),Scavi MM3. Ricerche <strong>di</strong> archeologia urbana a Milano durante lacostruzione della linea 3 della metropolitana. 3.1. I reperti, 259-298. Milano.Bruzza, L., 1874, Iscrizioni antiche vercellesi. Roma.Buchi, E., 1989, Società ed economia dei territori feltrino, bellunese ecadorino in età romana. Archivio Storico <strong>di</strong> Belluno Feltre e Cadore60, 183-233 (ripubblicato in Romanità in provincia <strong>di</strong> Belluno,Padova 1995, 75-125).Buonopane, A., 2009, La produzione olearia e la lavorazione delpesce lungo il me<strong>di</strong>o e l’alto Adriatico, le fonti letterarie. In: S.Pesavento Mattioli, M.-B. Carre (eds.), Olio e pesce in epocaromana. Produzione e commercio nelle regioni dell’alto Adriatico,Atti del Convegno (Padova, 16 febbraio 2007), Antenor Quaderni15, 25-36. Roma.Carre, M.-B., 1985, Les amphores de la Cisalpine et de l’ Adriatiqueau début de l’Empire. MEFRA 97, 207-245.Carre, M.-M., Pesavento Mattioli, S., 2003, Tentativo <strong>di</strong> classificazionedelle anfore olearie adriatiche. Aquileia nostra LXXIV, 453-475.Cipriano, S., 2009, Le anfore olearie Dressel 6B. In: S. PesaventoMattioli, M.-B. Carre (eds.), Olio e pesce in epoca romana.Produzione e commercio nelle regioni dell’alto Adriatico, Atti delConvegno (Padova, 16 febbraio 2007), Antenor Quaderni 15, 173-189. Roma.Cipriano, S., Ferrarrini F., 2001, Le anfore romane <strong>di</strong> Opitergium.Cornuda (Treviso).Cipriano, S., Mazzocchin , S., Pastore, P., 1998, Padova. Tre casi inaree a <strong>di</strong>versa funzionalità. In: S. Pesavento Mattioli (ed.), Bonifichee drenaggi con anfore in epoca romana, aspetti tecnici e topografici(Atti del Seminario <strong>di</strong> stu<strong>di</strong>, Padova 1995), 161-174. Modena.Culip, VIII, 2004 = Culip VIII i les àmfores Haltern 70 Monografies delCentre d’Arqueologia Subaquàtica de Cataluna 5,. Girona.Degrassi, N., 1951, Milano. Scoperte varie nella città. Notizie degliscavi <strong>di</strong> antichità, 34-52.Ehmig, U., 2000, Cottana ermittelt, Syrische Feigen und andereWarenimporte. Tituli picti auf römischen Amphoren in Augsburg.Augsbrurger Beiträge zur Archäologie 3, 55-69.Facchini, G., Leotta M., 2005, Anfore. In: Extra moenia 2. gli scavi<strong>di</strong> via Benzi. I reperti. Rivista archeologica dell’antica provincia e<strong>di</strong>ocesi <strong>di</strong> Como 187, 147-176.Glicksma n K., 2007, Olive and vine cultivation in the roman provinceof Dalmatia. Histria Antiqua 15, 43-50.Kelemen, M., 1988, Roman amphorae in Pannonia II (Italian amphoraeII). Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungariae 40, 111-150.Jadrić, I., 2007, Primeri za trgovinu vinom i maslinovim uljem urimskoj provinciji Dalmaciji. Histria antiqua 15, 353-360.Mariotti, V., 1989 (ed), Chiavenna antica, l’età romana. Bergamo.Mazzoli, C., Maritan, Pesavento Mattioli, S., 2009, Anfore da olio eanfore da pesce, le analisi archeometriche. In:. S. Pesavento Mattioli,M.-B. Carre (eds.), Olio e pesce in epoca romana. Produzione ecommercio nelle regioni dell’alto Adriatico, Atti del Convegno(Padova, 16 febbraio 2007), Antenor Quaderni 15, 239-255.Roma.zbornik_31_08.indd 171 31.08.2011. 23:51


172 Stefania Pesavento MattioliMuffatti Musselli, G., 1986, Diffusione dell’anfora tronco-conica daolive nel I sec. d. C. Rivista archeologica dell’antica provincia e<strong>di</strong>ocesi <strong>di</strong> Como 168, 185-209.Ožanić, I., 2005, Tipovi amfora iz Cibala. Vjesnik za arheologiju ipovijest dalmatinsku 98, 133-149.Pac,i G., 2005, Oliva picena. Picus 25, 201-211.Pesavento Mattioli, S., 2008, Le anfore troncoconiche da olive, spunti<strong>di</strong> riflessione. In Est enim fl os Italiae... Vita economica e socialenella Cisalpina romana, Atti delle giornate <strong>di</strong> stu<strong>di</strong>o in onore <strong>di</strong>Ezio Buchi, Verona 2006, 336-348. Verona.Sauer, R., 2005, Ergebnisse der mineralogisch-petrographischenAnalysen von ausgewählten römischen Amphorenproben ausWien. In: F. Krinzinger (ed.), Vindobona. Beiträge zu ausgewähltenKeramikgattungen in ihrem topographischen Kontext,,Österreichische Ak. Der Wissenschaften – Arch. Forschungen 12,109-142. Wien.Toniolo, A., 1991, Le anfore <strong>di</strong> Altino, <strong>Archeologia</strong> Veneta 14.Padova.Van der Werff, J., 2002, Old and new evidence on the contents ofHaltern 70 amphoras. In: L. Rivet, M.. Sciallano (eds.), Vivre,produire et échanger, refl ets mé<strong>di</strong>terranéens, Mélanges offerts àBernard Liou, 445-449. Montagnac.Vidrih Perko, V., 2006, Amphorae of the Eastern Adriatic and itsNortheastern Hinterland. In: S. Čače, A. Kurilić, F. Tassaux (eds),Les routes de l’Adriatique antique. Géographie et économie / Putoviantičkog Iadrana. Geografi ja i gospodarstvo , Actes de la Tableronde, Zadar 2001, 209-224. Bordeaux – Zadar.SažetakAmfore Schörgendorfer 558 i trgovina jadranskim maslinamaAmfore Schörgendorfer 558, u talijanskoj literaturipoznate kao stožaste amfore za masline, javljaju se udvjema varijantama koje karakterizira tijelo sastavljenood dva krnja stošca. Pronađene su na mnogim nalazištimasjeverne Italije, Norika, Panonije, Mezije i Dacije,a spora<strong>di</strong>čno se javljaju i u Egiptu, Pergamu i Efezu.Na četrdesetak primjeraka uočeni su čitljivi tituli pictikoji upućuju na sadržaj bijelih ili crnih maslina – olivaalba ili nigra – konzerviranih ex dulci, tj. u mješavinikoju je uglavnom činio defrutum ili sapa s eventualnimdodatkom meda.Pozornim pregledom nalaza, početak proizvodnje tipaA, rasprostranjenog isključivo u sjevernoj Italiji, datiranje u polovicu 1. st. po Kr. Njegova proizvodnja prestajeu flavijevsko doba, kad ujedno započinje proizvodnjatipa B. Drugi tip u većim je količinama prisutan uprovincijama, a proizvodnja mu prestaje polovicom 2.st. po Kr.Još uvijek nije moguće sa sigurnošću odre<strong>di</strong>tipodručje na kojemu su ove amfore proizvođene, jerse ono ne spominje u bojanim natpisima, a do sadanisu pronađene niti keramičarske ra<strong>di</strong>onice kojima bise mogla pripisati njihova proizvodnja. Na temeljuarheometrijskih analiza keramike čini se kako prvobitnupretpostavku o ra<strong>di</strong>onicama u Istri nije moguće potvr<strong>di</strong>ti.Jednako tako, teško je prihvatiti i nedavno predloženupretpostavku o njihovoj proizvodnji u sjevernoj Italijijer mala količina i ograničena kvaliteta maslina nisumogle dovesti do trgovine većih razmjera. Sudećiprema pisanim izvorima iz rimskoga doba, najpoznatijepodručje koje je proizvo<strong>di</strong>lo masline bilo je Picenum.Rezultati arehometrijskih analiza za sada se ne protivepretpostavci da su amfore o kojima je riječ proizvođeneupravo u Picenumu, ali su za njezinu potvrdu ipakpotrebni dodatni argumenti.zbornik_31_08.indd 172 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 173SummarySchörgendorfer 558 amphorae and the trade with olives from the AdriaticSchörgendorfer 558 amphorae, known in the Italianliterature as a conical amphora for transport of olives,appear in two variants, which are characterized by a bodycomposed of two truncated cones. Samples of these amphoraewere found at many sites in northern Italy, Noricum,Pannonia, Moesia and Dacia, and spora<strong>di</strong>cally occurin Egypt, Pergamum and Ephesus. On forty specimenslegible tituli picti have been observed that in<strong>di</strong>cate thecontent - white or black olives - oliva alba or nigra -canned ex dulci i.e. in a mixture that is mainly made ofdefrutum or sapa, possibly with the ad<strong>di</strong>tion of honey.By attentive examination of fin<strong>di</strong>ngs, the beginningof the production of the type A, widespread only in northernItaly, is dated in the middle of the 1 st century AD. Itsproduction ends during the Flavian period at the sametime when the production of the type B begins. The secondtype is present in large quantities in the provinces,and its production ends in the middle of the 2 nd centuryAD.It is not yet possible to determine with certainty thearea where these amphorae were produced, because thisinformation is not mentioned in the coloured inscriptions,nor was a ceramic workshop to which we could attributetheir production found as yet. On the basis of archaeometricanalysis of the pottery, it seems that the originalassumption about the workshops in Istria cannot be confirmed.Similarly, it is <strong>di</strong>fficult to accept the recentlyproposed assumption that they were produced in northernItaly, since the scarce quantities and limited qualityof olives could not lead to a large-scale trade. Accor<strong>di</strong>ngto written sources from the Roman period, the mostpopular area that produced the olives was Picenum. Sofar the archaeometric analyses do not oppose the assumptionthat the amphorae in question were produced there,but the ad<strong>di</strong>tional arguments are nevertheless needed tostrengthen it.zbornik_31_08.indd 173 31.08.2011. 23:51


Le produzioni <strong>di</strong> anfore e <strong>di</strong> terra sigillata aLoron e la loro <strong>di</strong>ffusioneProizvodnja i <strong>di</strong>stribucija amforai terrae sigillatae u LorunuPaola MaggiVicolo Castagneto 24I-34134 Triestee-mail: pmaggi@units.itIzvorni znanstveni radArticolo originale scientificoYolande Marion52 Bd du Président WilsonF-33000 Bordeauxe-mail: ymarion@u-bordeaux3.frSi presenta qui un quadro aggiornato dei dati emersi dagli scavi più recenti condotti nel complesso artigianale <strong>di</strong> Loron,attivo tra il I e il V sec. d.C., per quanto riguarda la produzione <strong>di</strong> anfore e <strong>di</strong> ceramica fine. Vengono dapprima analizzatii vari tipi <strong>di</strong> contenitori anforari da olio, da vino e forse da garum fabbricati in loco, e la loro morfologia, cronologia e<strong>di</strong>stribuzione; si illustrano, quin<strong>di</strong>, le caratteristiche <strong>di</strong>stintive della terra sigillata prodotta nella fi glina quanto a forme, bolli emotivi decorativi.Parole chiave: Istria, produzione, commerci, anfore, terra sigillata, epoca romanaU članku se donosi ažurirani pregled podataka prikupljenih tijekom novih istraživanja nalazišta u Lorunu (1. – 5. st. po Kr.),koji se odnose na proizvodnju amfora i stolnog posuđa. U početku se analizira morfologija, kronologija i opticaj različitihtipova lokalno proizvođenih amfora korištenih za maslinovo ulje, vino, a možda i riblje umake. Potom se opisuju razlikovneosobine terrae sigillatae koju je proizvo<strong>di</strong>la keramičarska ra<strong>di</strong>onica, uzimajući u obzir pečate, oblike i dekoraciju.Ključne riječi: Istra, proizvodnja, trgovina, amfore, terra sigillata, rimsko dobaLoron fu un importante centro artigianale tra il I e ilV sec. d.C., tanto da poter essere considerato come laseconda figlina dell’Istria dopo quella <strong>di</strong> Fasana. 1 Imanufatti ivi prodotti erano molto vari e destinati sia alfabbisogno locale (ceramica comune, lucerne, tubuli,tegole, pesi da pesca e coroplastica) sia, soprattutto,all’esportazione (Cipriano, Mazzocchin, Maggi, Marion,Mon<strong>di</strong>n 2006). In questa sede si è scelto <strong>di</strong> illustrare solole produzioni rivolte anche a mercati esterni: le anfore ela terra sigillata.Già i primi scavi condotti nel sito (1994-2002)portarono ad in<strong>di</strong>viduare, accanto alla produzioneprimaria <strong>di</strong> anfore Dr 6B, che trasportavano olio nellaPianura Padana, nelle Alpi e fino al Danubio (Marion,Starac 2001: 97-125; Marion, Tassaux 2008: 209-222),una produzione <strong>di</strong> ceramica fine in sigillata (Maggi 2001,128-138 e 155-175; Maggi, Marion 2007: 857-862). Intempi più recenti, il prosieguo delle indagini ha permesso<strong>di</strong> riconoscere altre due produzioni anforarie: una relativaad anforette, piccole Dr 6B (Marion 2009).L’altra ad anfore vinarie; ha inoltre consentito <strong>di</strong>meglio definire le caratteristiche della sigillata locale.1. Anfore1.1. Le Dr 6B per l’olioLa tipocronologia è ben definita per i due primi secoligrazie ai bolli dei proprietari, ma anche grazie alla loroprassi <strong>di</strong> mo<strong>di</strong>ficare la forma della Dr 6B (Fig. 1).• Il primo proprietario è Sisenna; le sue anforepresentano un orlo alto, piuttosto <strong>di</strong>ritto, e la suaproduzione è datata tra il 10 e il 30 d.C.• Seguono altri proprietari, che adottano la Dr 6B conun orlo fortemente convesso, <strong>di</strong> altezza sia piccola comele anfore <strong>di</strong> MESCAE, sia me<strong>di</strong>a come quelle <strong>di</strong>Crispinillus, Aelius Cris(pinillus) e Calvia Crispinilla.La loro presenza o assenza sul Magdalensberg costituiscel’elemento-base per proporre una cronologia. Leproduzioni bollate MESCAE – da sciogliere forse comezbornik_31_08.indd 175 31.08.2011. 23:51


176 Paola Maggi / Yolande MarionFig. 1 La tipocronologia delle anfore Dressel 6B <strong>di</strong> LoronSl. 1 Tipologija i kronologija amfora Dressel 6B s nalazišta u LorunuMes(salinae) Cae(saris uxoris) secondo D. Manacorda(Manacorda 2009) – e <strong>di</strong> Crispinillus, coprono il periodo30-50 d.C., mentre quelle <strong>di</strong> Aelius e <strong>di</strong> Calvia, nonattestate sul Magdalensberg, sono datate rispettivamenteagli anni 50 e nel periodo successivo, fino a Domiziano(81 d.C.).• Con Domiziano, la figlina <strong>di</strong>viene imperiale.All’inizio la forma non cambia e la firma dell’imperatoreoffre due varianti: IMP (hedera) DOM (palma) e IMP.AVG.GER, con l’epiteto Germanicus ricevuto nell’83d.C.; ma dopo tale data, l’orlo si mo<strong>di</strong>fica e <strong>di</strong>vienesvasato, imbutiforme, fino ad Adriano, l’ultimo a bollarele Dr 6B.La produzione, però, prosegue e la forma continua amutare fino ad arrivare alla variante detta „tar<strong>di</strong>va„,rinvenuta in contesti <strong>di</strong> IV secolo a Loron, come adAquileia (Scavi ad Aquileia 1994: 380, nota 71 e 381,AI 8, tav. 58; Degrassi, Maggi, Mian 2009: 260). Essasomiglia al tipo Fažana in<strong>di</strong>viduato da T. Bezeczky edatabile in base al bollo <strong>di</strong> M. Aurelius Iustus alla finedel II secolo (Bezeczky 1998: 10), o piuttosto all’iniziodel III, secondo F. Tassaux (Tassaux 1998: 92-93).L’identificazione <strong>di</strong> questo sottotipo è abbastanzaagevole, considerati l’attacco particolare dell’ansa sottol’orlo e l’assenza <strong>di</strong> un vero collo; l’orlo, più piccolo,presenta due varianti, una convessa e l’altra svasata, trale quali non è tuttavia possibile stabilire una <strong>di</strong>stinzionecronologica.Questo tipo <strong>di</strong> Dr 6B non pare essere bollato a Loron.Va però ricordato il ritrovamento – effettuato entro unriempimento <strong>di</strong> <strong>di</strong>fficile interpretazione – <strong>di</strong> un ultimobollo della serie (Marion, Starac 2001: 113, Fig. 31), chepare impresso su un orlo svasato (purtroppo non bendefinibile morfologicamente a causa del suo statoframmentario); esso sembrerebbe dunque in<strong>di</strong>care unulteriore cambiamento avvenuto nella gestione dellafi glina imperiale dopo Adriano. 2Per concludere, i dati degli scavi <strong>di</strong> Loron portano anotevoli progressi nella conoscenza del tipo Dr 6B perquanto riguarda la sua evoluzione, le sue caratteristichetecniche (si può parlare <strong>di</strong> un vero tour de main dei vasai<strong>di</strong> Loron, Fig. 2) e l’area <strong>di</strong> <strong>di</strong>ffusione. Riguardo aquest’ultimo punto, in particolare, ulteriori sviluppipotranno scaturire da un censimento delle attestazioni inzbornik_31_08.indd 176 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 177Fig. 2 Il tour de main dei vasai <strong>di</strong> LoronSl. 2 Tour de main keramičara iz Lorunaaltri siti non solo dei bolli, ma anche delle forme e dellevarianti <strong>di</strong> Loron.Un <strong>di</strong>scorso simile può essere fatto per le anforette <strong>di</strong>Loron, che sono <strong>di</strong> fatto delle Dr 6B <strong>di</strong> piccoloformato.1.2. Le anforette <strong>di</strong> Loron, piccole Dr 6B (Fig. 3)Su questa produzione si fa qui solo qualche brevecenno, dal momento che ad essa è de<strong>di</strong>cato uno specificocontributo <strong>di</strong> recente pubblicazione (Marion 2009.). Perora è stato possibile notare strette affinità morfologichenella parte superiore fra le anforette e le gran<strong>di</strong> „sorelle”Dr 6B. Le più antiche anforette mostrano un profilodell’orlo simile alle Dr 6B convesse; la loro produzioneavrebbe dunque avuto inizio dopo l’epoca <strong>di</strong> Sisenna,all’incirca dopo il 30 d.C. In seguito, gli orli <strong>di</strong>vengonosvasati e recano talvolta dei segni ad onda (come su unaDr 6B <strong>di</strong> Adriano conservata nel museo <strong>di</strong> Pola). Infine,è attestata anche la forma „tar<strong>di</strong>va”.Purtroppo, uno dei criteri adottati per <strong>di</strong>stinguere leanforette da quelle dei contenitori <strong>di</strong> grande formatosembra ora aver perso atten<strong>di</strong>bilità: se a Loron è notoche solo le anfore presentano bolli e si è indotti a parlare<strong>di</strong> anforette quando il <strong>di</strong>ametro del bordo è inferiore ouguale a 11 cm, la più recente pubblicazione degli scavi<strong>di</strong> Fasana (Fažana 2008) documenta che le anforette delsito (con orlo <strong>di</strong> <strong>di</strong>ametro fra 7 e 9 cm) recano un doppiobollo, analogamente alle gran<strong>di</strong> Dr 6B. Dunque il<strong>di</strong>scorso va rimodulato: non è da escludere che labollatura interessasse le anforette anche a Loron, anchese non vi sono per ora testimonianze probanti. Lesimilitu<strong>di</strong>ni fra le Dr 6B gran<strong>di</strong> e le anforette tipo Dr 6Bsembrano riguardare solo la parte superiore; infatti ifon<strong>di</strong> sono <strong>di</strong>fferenti: il profilo risulta piuttosto uniformenelle anforette, con punta più o meno lunga e appiattita,mentre nelle Dr 6B gran<strong>di</strong> è abbastanza variabile.D’altra parte, le <strong>di</strong>mensioni inferiori pongono laquestione del contenuto. Questo rimane sconosciuto: azbornik_31_08.indd 177 31.08.2011. 23:51


178 Paola Maggi / Yolande MarionFig. 3 Le anforette prodotte a LoronSl. 3 Amforete proizvedene u LorunuLoron, centro <strong>di</strong> fabbricazione, sono stati trovati soloesemplari che furono gettati via prima <strong>di</strong> venire utilizzati.Gli stu<strong>di</strong> finora condotti hanno portato all’in<strong>di</strong>viduazione<strong>di</strong> almeno due gran<strong>di</strong> aree <strong>di</strong> produzione, come per le Dr6B gran<strong>di</strong>: una nel settore nordorientale dell’Adriaticoe l’altra in Istria. I tituli picti delle anforette, spessoimpeciate, del primo gruppo in<strong>di</strong>cano che esse eranodestinate al trasporto del garum. 3 Ad Aquileia, alcuneanforette, provenienti dallo scavo del Canale Anfora,sembrano provenire da Loron e, fra <strong>di</strong> esse, almeno unaè impeciata. 4 E se si avrà conferma che le Aquincum 78sono anforette <strong>di</strong> Loron, va ricordato che alcuni titulipicti in<strong>di</strong>cano anch’essi come contenuto il garum. 5 Lostu<strong>di</strong>o e il confronto con le anforette <strong>di</strong> ambito adriaticosono in corso e devono essere approfon<strong>di</strong>ti.1.3. Una nuova produzione: le anfore vinarieSembra che nel sito ne fossero prodotti due tipi,pertinenti rispettivamente alle Dr 2-4 e alle anfore afondo piatto. Già ad una visione autoptica in entrambi icasi l’impasto appare quello tipico <strong>di</strong> Loron (con presenzain particolare <strong>di</strong> inclusi neri, ottenuti solo con la cottura),ma si potranno avere conferme definitive dallo stu<strong>di</strong>oarcheometrico previsto su alcuni campioni e curato daStefania Mazzochin e Silvia Cipriano e dai loro colleghi.Per le anfore a fondo piatto, comunque, sono stati ritrovatidegli scarti <strong>di</strong> cottura.Tipologia delle anfore a fondo piatto <strong>di</strong> Loron(Fig. 4)Purtroppo ad oggi <strong>di</strong> questi contenitori non è venutoalla luce alcun esemplare intero. Fino a poco tempo fa,erano documentate solo anse a nastro, che erano stateattribuite alle anfore a fondo piatto, e fon<strong>di</strong> piani con osenza piede anulare, che erano stati assegnati ora allaclasse „Anfora„, ora a quella „Ceramica comune”.Recentemente è stato ritrovato anche qualche frammentorelativo alla parte superiore, che risulta avvicinabile altipo Oberaden 74 o Gauloise 2 o Dr 28 (quest’ultimodestinato tuttavia al trasporto <strong>di</strong> garum). Non si notanopunti <strong>di</strong> contatto con il tipo Forlimpopoli dell’altrasponda adriatica e nemmeno con la produzione del vicinosito <strong>di</strong> <strong>Crikvenica</strong>.Il tipo <strong>di</strong> Loron è contrad<strong>di</strong>stinto da un orlo modanatoa doppio gra<strong>di</strong>no sporgente, <strong>di</strong> cui quello inferiore spessopiù sottile e a volte coincidente con l’attacco dell’ansa.Le anse, a due o tre solcature longitu<strong>di</strong>nali, hanno unprofilo a L rovescia, con gomito più o meno arrotondatoe rimontante; inferiormente si innestano sulla spalladell’anfora. Il collo è massiccio e cilindrico.Il profilo dell’orlo è variabile; il <strong>di</strong>ametro del collo vada 7 a 12 cm e pone il problema della definizionefunzionale: anfore per lo stoccaggio e il trasporto oanfore-brocche per la tavola o la cucina? La prima ipotesiappare più probabile.Cronologia delle anfore a fondo piatto <strong>di</strong> LoronSembrano fabbricate a Loron fin dall’inizio, dal 10d.C. circa. Sono state rinvenute insieme alle anfore Dr6B <strong>di</strong> tipo SISENNAE in strati <strong>di</strong> riempimento e in uncontesto la cui natura è ancora da chiarire, che contenevagli scarti <strong>di</strong> una fornace e dei suoi prodotti. La varietàdegli orli e delle anse fa pensare a un’evoluzione dellaforma nel tempo, ma l’assenza, per il momento, <strong>di</strong> bollie <strong>di</strong> contesti archeologici chiusi rende <strong>di</strong>fficile lazbornik_31_08.indd 178 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 179Fig. 4 Caratteristiche delle anfore a fondo piatto prodotte a LoronSl. 4 Karakeristike amfora ravnoga dna proizvedenih u Lorunuzbornik_31_08.indd 179 31.08.2011. 23:51


180 Paola Maggi / Yolande MarionFig. 5 Distribuzione geografica delle anfore a fondo piatto (tipo Oberaden 74) nell’arco nordadriaticoSl. 5 Geografska rasprostranjenost amfora ravnog dna (tip Oberaden 74) na području sjevernog Jadranadefinizione <strong>di</strong> una tipocronologia.Distribuzione geografica delle anfore a fondo piatto(tipo Oberaden 74) nell’arco nordadriatico e <strong>di</strong>ffusione<strong>di</strong> quelle prodotte a Loron (Fig. 5)La presenza <strong>di</strong> tale tipo <strong>di</strong> anfore (piccole e gran<strong>di</strong>) siregistra a Padova (Mazzocchin 1991: 168-170), nel Friuli(Mian 2008), ad Aquileia (Scavi ad Aquileia 1991 e1994), a Trieste (Riccobono 2004), nella valle delVipacco, ad Emona (l’attuale Ljubljana, Vičič 1994: tav.6.1), a Novo Mesto in Slovenia e a Sisak in Croazia(Vidošević 2003: 62, tav. 13 e 63, tav. 14). Ladocumentazione bibliografica offre dunque <strong>di</strong>versiconfronti, che andranno verificati tramite un esame<strong>di</strong>retto del materiale. Già in base a questi primi dati,tuttavia, sembra che l’esportazione <strong>di</strong> tali contenitoriseguisse le stesse rotte commerciali delle anfore olearieDr 6B, nelle Alpi orientali, nella valle della Sava e forseanche in ambito padano.Yolande Marion2. La terra sigillataPur mostrando caratteristiche tecniche e formaligenericamente riferibili alla terra sigillata nord-italica(Mazzeo Saracino 1985; 2000), il vasellame da mensaprodotto a Loron può essere enucleato come gruppo a séstante grazie alla presenza ricorrente <strong>di</strong> specifici bolli esulla base <strong>di</strong> particolarità riscontrabili, già ad un sempliceesame macroscopico, nel corpo ceramico, nellamorfologia e/o nella decorazione. In<strong>di</strong>cativo è inoltre ilrinvenimento, effettuato in rilevante quantità soprattuttonegli scavi più recenti, <strong>di</strong> frammenti contrad<strong>di</strong>stinti daFig. 6 Scarti <strong>di</strong> vasi in terra sigillata con bolli della serie <strong>di</strong>SisennaSl .6 Otpatci terra sigillata posuda s pečatima iz serijeSisennazbornik_31_08.indd 180 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 181Fig. 7 Incidenza numerica delle forme documentate riferibili alla produzione ceramica localeSl. 7 Brojčana učestalost oblika koji se mogu povezati s lokalnom proizvodnjomevidenti <strong>di</strong>fetti <strong>di</strong> cottura o <strong>di</strong> lavorazione, quali l’impastostracotto, l’assenza del rivestimento, la vernice anneritao la presenza <strong>di</strong> grumi <strong>di</strong> argilla rimasti aderenti allasuperficie vascolare (Fig. 6).Rispetto ai dati già pubblicati, emersi nel corso dellericerche svolte fino al 2002 (Maggi 2001: 129-138;Cipriano, Mazzocchin, Maggi, Marion, Mon<strong>di</strong>n 2006:23-25; Maggi, Marion 2007: 859-862), il prosieguo deglistu<strong>di</strong> e l’analisi del materiale rinvenuto negli scavisuccessivi hanno consentito <strong>di</strong> acquisire nuovi elementiriguardo alla cronologia della produzione, al repertoriomorfologico, ai motivi decorativi e ai rapporti quantitativitra i <strong>di</strong>versi marchi. Sono tuttora in corso <strong>di</strong> elaborazionei risultati delle analisi archeometriche, 6 le quali tuttaviahanno già permesso <strong>di</strong> accertare l’appartenenza ad ungruppo a parte, con argille simili a quelle delle anfore,per tutti i campioni che erano stati attribuiti allaproduzione locale sulla scorta delle caratteristicheesteriori dei pezzi.2.1. I bolliPer l’in<strong>di</strong>viduazione dei vasi fabbricati in locol’in<strong>di</strong>catore più imme<strong>di</strong>ato è naturalmente offerto daibolli. Nell’ambito della ricca documentazione bollata <strong>di</strong>Loron i marchi ascrivibili alla produzione locale,caratterizzati da un’incidenza quantitativa particolarmenteelevata, sono quattro e sono raggruppabili in due serie<strong>di</strong>stinte.Nella prima, numericamente prevalente, rientrano ibolli in cartiglio rettangolare SISE/NNAE e VENVS/SISENN e il marchio in planta pe<strong>di</strong>s VEN, fra loroaccostabili per affinità grafiche e sotto il profiloonomastico. Vi compaiono, soli o associati e <strong>di</strong>versamenteabbreviati, i nomi <strong>di</strong> due personaggi: l’uno, facilmenteidentificabile, è documentato anche dall’epigrafiaanforaria locale (su Dr 6B: cfr. supra) e riporta al consoleT. Statilius Taurus Sisenna, fornendo preziosatestimonianza del <strong>di</strong>retto coinvolgimento <strong>di</strong> esponentidell’aristocrazia senatoria nella produzione <strong>di</strong> vasellameda tavola (Maggi, Marion 2007: 861); l’altro,verosimilmente interpretabile come Venustus, sembrain<strong>di</strong>care uno schiavo o liberto incaricato della conduzionedell’officina.La seconda serie, invece, include i bolli RE e REC,che in<strong>di</strong>cano l’attività <strong>di</strong> un ulteriore ceramista (forseReceptus), i cui vasi formano un gruppo <strong>di</strong>stinto daquello precedente anche per specifiche caratteristichetecnico-formali.Per entrambe le serie il cartiglio documentato sia nellaforma rettangolare che in planta pe<strong>di</strong>s suggerisce,insieme ad altri elementi, una collocazione cronologicanell’ età augusteo-tiberiana.Grazie all’apporto degli scavi più recenti, il numerocomplessivo dei bolli locali si è notevolmentezbornik_31_08.indd 181 31.08.2011. 23:51


182 Paola Maggi / Yolande MarionFig. 8 Coppa Consp. 27 bollata VENVS/SISENN e vaso Consp. 37 bollato REC con particolarità del fondo esterno „adoppio anello„Sl. 8 Zdjelica Consp. 27 s pečatom VENVS/SISENN i zdjelica Consp. 37 s pečatom REC, s karakterističnim vanjskim dnom uobliku dvostrukog prstenaincrementato e ammonta ora a 118 esemplari, che, intotale, rappresentano circa l’80 % dei marchi su sigillatarinvenuti nel sito. Resta preponderante la quantità dellaserie Sisenna – Venustus, in rapporto a quella delpersonaggio che si firma REC, produttore il cui ruolo nelprocesso economico locale sembrerebbe, dunque, esserestato meno incisivo.Le attestazioni <strong>di</strong> fon<strong>di</strong> privi del bollo risultano assailimitate, fatto che induce a pensare che nel contestoproduttivo locale la prassi della bollatura avvenisse <strong>di</strong>norma e non riguardasse solo uno o pochi vasi <strong>di</strong> un lottomesso a cuocere.La nuova documentazione, inoltre, conferma unasostanziale uniformità dei marchi sia nelle <strong>di</strong>mensioniche nella resa grafica. Inoltre, in<strong>di</strong>ca chiaramente comea ciascuna delle due serie faccia capo uno specifico ericorrente repertorio <strong>di</strong> forme, che, se è ormai ben definitonel caso delle coppe e coppette, necessita <strong>di</strong> ulterioriprecisazioni per quanto riguarda i piatti . 72.2. Le formeIl repertorio ceramico <strong>di</strong> Loron presenta una notevolevarietà (Fig. 7): pur nella sostanziale omogeneità dei tipibollati, la ricchezza formale è assicurata da un certonumero <strong>di</strong> varianti sia per morfologia che per <strong>di</strong>mensioni(e anche, talora, per decorazione: cfr. infra).zbornik_31_08.indd 182 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 183Fig. 9 Forme locali riferibili a modelli centro-italici: 1. Consp. 28; 2. Consp. 33; 3. Consp. 2.1 (<strong>di</strong>segni <strong>di</strong> Chiara D’Incà)Sl. 9 Lokalni oblici koji se povezuju sa srednjoitalskim uzorima: 1. Consp. 28; 2. Consp. 33; 3. Consp. 2.1 (crtež: ChiaraD’Incà)Bollo N. esemplari Forme attestatecoppe Consp. 22/24,SISE/NNAE 3926, 27, 36coppe Consp. 22/24,VENVS/34 27, 33/34, 37 (?);SISENNpiatto non id.coppe Consp. 26, 36;VEN 28piatti Consp. 4.6, 18coppe Consp. 29, 36,RE - REC 1737; piatto non id.Alcune <strong>di</strong> queste varianti mostrano peculiari espe<strong>di</strong>entitecnici, come il fondo modanato „a doppio anello”all’esterno (coppe Consp. 27, 36 e 37), (Fig. 8). Se poisi considerano le forme per le quali mancano per oraesempi con bollo, il vasellame locale risulta ancora piùvariegato; i tipi finora documentati sono in totale unaventina e molti <strong>di</strong> essi annoverano a loro volta dellevarianti. Grazie ai più recenti rinvenimenti, alle formegià conosciute (Maggi 2001: 131-138) si aggiungonoalcune forme che sono riferibili alle fasi più antiche dellaproduzione tipiche dell’età augustea (Consp. 1, 2.1similis, 12 similis e 14), e altre databili alla metà del Isec. d.C. (ad esempio la variante Consp. 34.1-2 dellacoppa Dragendorff 24-25 e la variante Consp. 21.3 delpiatto Dragendorff 15/17); queste ultime portano adestendere almeno fino all’età clau<strong>di</strong>o-neroniana il periodo<strong>di</strong> produzione <strong>di</strong> sigillata nel sito. Viene confermata lapreferenza per determinate tipologie: fra le coppe, leforme Consp. 26, 27, 32, 33-34 e 36; fra i piatti, quelleConsp. 4, 18, 20 e 21.Degna <strong>di</strong> nota è la presenza <strong>di</strong> alcuni tipi o variantinormalmente assenti o rari nella sigillata nord-italica einvece comuni in quella centro-italica (ad es. Consp. 2.1,33, 28.2: Fig. 9). Sono inoltre documentate alcune formeesclusive, tra le quali un piccolo calice a corpo ovoide eun vaso a piede trimodanato e rotellato. L’esame autopticodella ceramica suggerisce <strong>di</strong> inserire tra le produzionilocali anche le Sariusschalen, ipotesi che tuttavia attendeconferme dall’archeometria. 82.3. I motivi decorativiUn’altra peculiarità della sigillata <strong>di</strong> Loron consistenella presenza ricorrente <strong>di</strong> determinati elementidecorativi. Si nota in particolare la pre<strong>di</strong>lezione per lerotellature, che sono documentate in modo generalizzatosu varie forme, soprattutto sugli orli, sui listelli e sui punti<strong>di</strong> carena o <strong>di</strong> passaggio al fondo 9 (Fig. 10). In <strong>di</strong>versicasi la decorazione a rotella – <strong>di</strong> norma poco utilizzatasulla sigillata liscia „padana” – si abbina a decorazioniad applique, che in modo costante ed esclusivo riguardanoil motivo della doppia spirale, anche su tipi a cui questoè <strong>di</strong> norma estraneo in ambito produttivo nord-italico (ades. sugli orli delle coppe Consp. 22-23 o 32).Sotto il profilo tanto morfologico quanto decorativo,le scelte operate dai ceramisti <strong>di</strong> Loron sembrano,zbornik_31_08.indd 183 31.08.2011. 23:51


184 Paola Maggi / Yolande MarionFig. 10 Uso della decorazione a rotella su piatti Consp. 11/12 e 21 (<strong>di</strong>segni <strong>di</strong> Chiara D’Incà)Sl. 10 Korištenje ukrasa kotačićem na tanjurima Consp. 11/12 e 21 (crež: Chiara D’Incà)dunque, denotare un precisa volontà <strong>di</strong> imitare i raffinatimodelli centro-italici, spesso contrad<strong>di</strong>stinti, propriosulle stesse forme, da rotellature e/o da spirali. E ciòverosimilmente per rispondere alle esigenze <strong>di</strong> gusto ealle abitu<strong>di</strong>ni dei proprietari del complesso, eminentimembri dell’aristocrazia urbana, ai quali la produzione<strong>di</strong> questo vasellame era in prevalenza destinata.2.4. La <strong>di</strong>ffusioneAllo stato attuale delle conoscenze, la sigillata sembraessere stata prodotta a Loron per un consumo più chealtro locale. I dati relativi alla <strong>di</strong>stribuzione dei bollievidenziano, infatti, come nella fase iniziale <strong>di</strong> etàaugustea questa ceramica circolasse molto poco: al <strong>di</strong>fuori del sito la serie <strong>di</strong> Sisenna è per ora nota soltantoa Pola (un esemplare dagli scavi condotti nel 2007-2008presso l’anfiteatro: Džin, Salov 2008: 26, n. 20), mentrequella <strong>di</strong> Re(ceptus?) è attestata unicamente sulMagdalensberg (Zabehlicky-Scheffenegger, Schneider2004: 232 e 250-251, Tav. 7). Solo nella fase successivala circolazione, che riguarda i bolli VEN, appare un po’più ampia e articolata e tocca vari centri lungo le <strong>di</strong>rettricizbornik_31_08.indd 184 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 185commerciali seguite dalle anfore Dr 6B Aquileia,Tergeste, Emona e Pola (Cipriano, Mazzocchin, Maggi,Marion, Mon<strong>di</strong>n 2006: 25, note 12-15 con riferimentibibliografici).In conclusione, i prodotti anforari e ceramici <strong>di</strong> Loronmostrano caratteristiche tecniche e/o decorativeparticolari, che ne potranno favorire l’identificazione nei<strong>di</strong>versi centri <strong>di</strong> transito o <strong>di</strong> consumo, al fine <strong>di</strong> giungeread una migliore definizione delle aree e delle modalità<strong>di</strong> <strong>di</strong>stribuzione. Già allo stato attuale delle ricerche, lavarietà delle produzioni e la loro <strong>di</strong>ffusione riflettono conevidenza il <strong>di</strong>namismo economico della proprietà, sia alivello locale che macroregionale.Paola MaggiNote:1Per la pubblicazione completa dei primi scavi del sito cfr. Tassauxet alii. 2001; per i risultati degli scavi più recenti si vedano lerelazioni preliminari e<strong>di</strong>te in Histria Antiqua (da ultimo HA 2008,16: 147-160), Mélanges de l’Ecole Française de Rome. Antiquité(da ultimo, MEFRA 120, 2008, 1: 184-190, a cura <strong>di</strong> C. Rousse e F.Tassuax) e Quaderni <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> Veneta (da ultimo QdAV 24,2008: 111-118, a cura <strong>di</strong> A. Marchiori). Inoltre si rimanda aicontributi <strong>di</strong> Chiara D’Incà e Antonio Marchiori e Corinne Roussein questo volume.2Questo marchio si ritrova a Concor<strong>di</strong>a: Belotti 2004: 26, n. 14 e 86,n. 56.3Auriemma 2000: 34-37. L’a. ricorda i siti <strong>di</strong> ritrovamento delleanforette con tituli picti: Opitergium, Corte Cavanella, Voghenza eAquileia.4Ringrazio Franca Maselli Scotti per avermi concesso l’opportunità<strong>di</strong> prendere visione <strong>di</strong> questo materiale.5Cfr. Bezeczky 2005: 64, fig. 14, dove sono in<strong>di</strong>cati i siti pannoniciche hanno restituito Aquincum 78. D’altra parte, nel corso <strong>di</strong> unavisita alla cantina della villa <strong>di</strong> Balaca ho potuto osservare che alcuneanforette dette Aquincum 78 potrebbero provenire da Loron; fra <strong>di</strong>esse, una aveva una scritta <strong>di</strong>pinta e il suo contenuto era il garum.6L’interpretazione dei dati desumibili da tali analisi, svolte dal gruppo<strong>di</strong> ricerca <strong>di</strong> Padova, è curata da Silvia Cipriano e StefaniaMazzocchin, a cui spetta la pubblicazione dei risultati (Cipriano,Mazzocchin, Maggi, Marion, Mon<strong>di</strong>n 2006: 27). Va ricordato cheuna prima verifica delle caratteristiche archeometriche della sigillata<strong>di</strong> Loron è stata effettuata da G. Schneider, che ha messo a confrontodue fon<strong>di</strong> con il bollo locale RE ritrovati sul Magdalensberg con deiframmenti rinvenuti nel sito, evidenziando una composizionechimica comune a tutti i campioni, ben <strong>di</strong>fferenziata rispetto a quellerelative ai gruppi della sigillata nord-italica finora in<strong>di</strong>viduati(Zabehlicky-Scheffenegger, Schneider 2004: 233).7Nel caso dei piatti, infatti, sono moltissimi gli esemplari rinvenutiin stato talmente frammentario da non consentire una precisaattribuzione morfologica.8Ad oggi è stato possibile sottoporre ad analisi archeometrica solosu un campione pertinente a questa forma.9Tale tipo <strong>di</strong> decorazione compare su ben 13 forme <strong>di</strong>verse: adesempio sulle coppe Consp. 14.2, 22.1 e 27 e sui piatti Consp. 2.1similis, 12.5 similis (Drag. 16) e 21.Bibliografia:Auriemma, R., 2000, Le anfore del relitto <strong>di</strong> Grado e il loro contenuto.Mélanges de l’Ecole française de Rome. Antiquité 112, 27-51.Bezeczky, T., 1998, The Laecanius Amphora Stamps and the Villas ofBrijuni. Wien.Bezeczky, T., 2005, Roman Amphorae from Vindobona. In: F.Krinzinger (ed), Vindobona. Beiträge zu ausgewähltenKeramikgattungen in ihrem topographiscen Kontext, ArchäologischeForschungen 12, 35-109. Wien.Carre, M.-B., Pesavento Mattioli, S., Belotti, C., 2009, Le anfore dapesce adriatiche. In: S. Pesavento Mattioli, M.-B. Carre (eds), Olioe pesce in epoca romana. Produzione e commercio nelle regionidell’alto Adriatico. Atti del Convegno (Padova, 16 febbraio 2007),Antenor Quaderni 15, 215-238. Roma.Cipriano, S., Mazzocchin, S., Maggi, P., Marion, Y., Mon<strong>di</strong>n, C., 2006,La villa romana <strong>di</strong> Loron: le produzioni ceramiche. In: S. Menchelli,M. Pasquinucci (eds.), Territorio e produzioni ceramiche. Paesaggi,economia e società in età romana. Atti del Convegno Internazionale,Pisa 20-22 ottobre 2005, 23-28. Pisa.Degrassi, V., Maggi, P., Mian, G., 2009, Anfore adriatiche <strong>di</strong> piccole<strong>di</strong>mensioni da contesti <strong>di</strong> età me<strong>di</strong>o imperiale ad Aquileia e Trieste.In: S. Pesavento Mattioli, M.-B. Carre (eds.), Olio e pesce in epocaromana. Produzione e commercio nelle regioni dell’alto Adriatico.Atti del Convegno (Padova, 16 febbraio 2007), Antenor Quaderni15. 257-266, Roma.Džin, K., Šalov, T., 2008, Najnovija arheološka istraživanja ispredamfiteatra u Puli 2007-2008 – The latest archaeologicalinvestigations in front of the amphitheatre in Pula, 2007-2008.Pula.Fažana 2008: Paić, A., Bulić, D., 2008, Katalog. In: Fažana ispodpločnika: izložba / Sotto il lastricato <strong>di</strong> Fasana: mostra, 17-40.Pula.Maggi, P., 2001, La ceramica fine da mensa. In: Tassaux, Matijašić,Kovačić 2001, 127-176.Maggi, P., Marion, Y., 2007, Sénateurs et activités économiques:l’enseignement des timbres de Loron (Croatie). In: M. Mayer i Olivé,G. Baratta, A. Guzmán Almagro (eds.), XII Congressus InternationalisEpigraphiae Grecae et Latinae. Provinciae imperii romaniinscriptionibus descriptae. Barcelona, 4-8 Septembris 2002,Monografi es de la Secció Històrico-Arqueològica X, 857-862.Barcelona.Manacorda, D., c.s.: Il ‘misterioso’ MESCAE. Donne impren<strong>di</strong>tricinell’Istria romana. Rei Cretariae Romanae Fautores Acta 41 (Ca<strong>di</strong>z2008), 217-227.Marion, Y., 2007, Les amphores et les tuiles produites à Loron,campagne de fouille 2006. In: Carre, M.-B. et al.ii. Loron-Lorun,Prenzo-Poreč, Istria. Una villa maritima nell’agro parentino: lacampagna <strong>di</strong> ricerca 2006. Histria Antiqua 15, 490-491.Marion, Y., 2009, Les Dressel 6B de petites <strong>di</strong>mensions de Loron. In:S. Pesavento Mattioli, M.-B. Carre (Eds), Olio e pesce in epocaromana. Produzione e commercio nelle regioni dell’alto Adriatico.Atti del Convegno (Padova, 16 febbraio 2007), Antenor Quaderni15, 281-287. Roma.Marion, Y., Starac, A., 2001, Les amphores. In Tassaux, Matijašić,Kovačić 2001, 97-125.Marion, Y., Tassaux, F., 2008, Tuiles et amphores estampillées de Loron(Croatie). In: M. Hainzmann, R. Wedenig (eds.), Instrumentazbornik_31_08.indd 185 31.08.2011. 23:51


186 Paola Maggi / Yolande MarionInscripta Latina II, Akten des 2. internationalen Kolloquiums(Klagenfurt, 2005), 209-222. Klagenfurt.Mazzeo Saracino, L., 1985, Terra sigillata nord-italica. In: Enciclope<strong>di</strong>adell’Arte Antica Classica e Orientale. Atlante delle forme ceramiche,II. Ceramica fine romana nel Bacino Me<strong>di</strong>terraneo (tardo ellenismoe primo impero), 175-230. Roma.Mazzeo Saracino, L., 2000, Lo stu<strong>di</strong>o delle terre sigillate padane:problemi e prospettive. In: G.P. Brogiolo, G. Olcese (eds.),Produzione ceramica in area padana tra il II secolo a.C. e il VIIsecolo d.C.: nuovi dati e prospettive <strong>di</strong> ricerca. Convegnointernazionale, Desenzano del Garda 8-10 aprile 1999, 31-45.Mantova.Mazzocchin, S., 1991, Le anfore a fondo piatto. In Novità eproblematiche emergenti da un recente rinvenimento <strong>di</strong> anforeromane a Padova. Quaderni <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> del Veneto 7, 163-174.Mian, G., 2008, La ceramica comune da mensa, da <strong>di</strong>spensa e per lapreparazione degli alimenti. In: F. Maselli Scotti (ed.), Luoghi <strong>di</strong>vita rurale. Un percorso che attraversa i secoli, 71-90. Ronchi deiLegionari (GO).Riccobono, D., 2004, La ceramica comune depurata. In: F. MaselliScotti, V. Degrassi, L. Mandruzzato, G. Mian, V. Provenzale, D.Riccobono, C. Tiussi, La domus <strong>di</strong> Piazza Barbacan (Trieste): lefasi e i materiali. Atti e Memorie della Società Istriana <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong>e Storia Patria 104, 93-99.Scavi ad Aquileia 1991: M. Verzár-Bass (ed.), Scavi ad Aquileia I.L’area a est del foro, rapporto degli scavi 1988. Stu<strong>di</strong> e ricerchesulla Gallia Cisalpina 3. Roma.Scavi ad Aquileia 1994: M. Verzár-Bass (ed.), Scavi ad Aquileia I.L’area est del foro, rapporto degli scavi 1989-91. Stu<strong>di</strong> e ricerchesulla Gallia Cisalpina 6. Roma.Tassaux, F., 1998, Apports récents de l’épigraphie à l’histoireéconomique et sociale de Brioni. In: G. Paci (ed.), Epigrafia romanain area adriatica: actes de la IXe rencontre franco-italienne surl’épigraphie du monde romain, 77-99. Macerata.Tassaux, F., Matijašić, R., Kovačić, V., 2001, Loron (Croatie): un grandcentre de production d’amphores à huile istriennes : Ier - IVe s. P.C.,Ausonius-Mémoires 6. Bordeaux.Vičič, B, 1994, Zgodnjerimsko naselje pod Gradskim gričem vLjubljani. Gornji Trg 15. Arheološki vestnik 45, 25-80.Vidošević, I., 2003, Rimska keramika s lokaliteta Starčevićeve ulice37 u Sisku. Go<strong>di</strong>šnjak Gradskog Muzeja Sisak 3-4, 11-74.Zabehlicky-Scheffenegger, S., Schneider, G., 2004, Dritter Nachtragder Sigillata-Stempel vom Magdalensberg. In: G. Piccottini (ed.),Die Ausgrabungen auf dem Magdalensberg 1986 bis 1990, 229-260.Klagenfurt.SažetakProizvodnja i <strong>di</strong>stribucija amfora i terrae sigillatae u LorunuProučavanje proizvodnje amfora i fine keramike (terrasigillata) u Lorunu sjeverno od Poreča, te trgovinetim proizvo<strong>di</strong>ma na sjevernojadranskom prostoruomogućilo nam je da istaknemo gospodarsku <strong>di</strong>namikutog značajnog proizvodnog centra, drugog po veličini uIstri nakon Brijuna/Fažane nedaleko Pule.Glavni proizvod lorunske ra<strong>di</strong>onice bile su amforetipa Dressel 6B koje su korištene za transport nadalekopoznatog istarskog maslinova ulja. S obzirom da su surazličiti vlasnici proizvodnih centara često označavali teamfore i mo<strong>di</strong>ficirali oblik njihovoga gornjeg <strong>di</strong>jela, uspjelismo uspostaviti tipološku kronologiju (Sl. 1) koja sesastoji od četiriju faza:• dosta visok i jedva izbočen rub odlika je proizvodnjekoju je organizirao prvi vlasnik ra<strong>di</strong>onice, Statilius TaurusSisenna (10.-30. g. po Kr.);• manji i vrlo izbočen rub imaju amfore označenepečatom MES.CAE – možda Mes(salinae) Cae (sarisuxoris), te pečatima različitih članova iste (?) obitelji:Crispinillus, Aelius Cris (---) i Calvia Crispinilla. Uzavršnoj fazi amfore su označene pečatom Domicijana,prvoga cara koji je kupio posjede oko Loruna i u prvose vrijeme potpisivao kao IMP (hedera) DOM (palme),a potom, od 83. g. po Kr., kao IMP (eratoris). AVG (usti).GER (manici);• rub sa širokim izljevom (pa do ljevkastog) datira se uvrijeme Domicijana (IMP.AVG.GER) pa do vremenaHadrijana;• zadnja faza obilježena je amforama s gornjim <strong>di</strong>jelombez stvarnoga vrata; riječ je o kasnim Dressel 6B amforamas malo širim rubom (= tip Fažana 1, prema T. Bezeczkom)ili s malo izbočenim rubom (= tip Fažana 2).˝Te amfore, prema trenutačnim nalazima, nemaju pečata.Teško je precizno odre<strong>di</strong>ti kraj njihove proizvodnje iuprabe, iako se za sada čini kako je riječ o vremenunakon četvrtog stoljeća.Čak i u slučajevima kad pečati izostaju, različitetehničke karakteristike omogućuju nam prepoznati lorunskuproizvodnju (Sl. 2). Kao prvo, lončari iz Lorunadodavali su malu traku gline pri učvršćivanju donjeg<strong>di</strong>jela ručke amfore. Kasnije su, da bi učvrstili gornji <strong>di</strong>o,razmazivali glinu s obje strane ručke čime bi dobilizavršetak ručke u obliku guščje noge, detalj vrlo koristanza identifikaciju posljednje faze njihove proizvodnje.Također je važno napomenuti kako su lončari često do-zbornik_31_08.indd 186 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 187davali više ili manje izglađenu glinenu jezgru unutar dnaamfore. Isto se može primijetiti i na amforetama – malimamforama (Sl. 3) proizvedenima u Lorunu – koje su oblikomi razvojem vrlo nalik svojim “velikim sestrama” tj.amforama tipa Dressel 6B.Proizvodnja malih amfora bila je manje važna odproizvodnje amfora za ulje tipa Dressel 6B, a zbog njihoveveličine upitno je i njihovo odre<strong>di</strong>šte. U okolici jezeraBalaton otkrivene su amfore tipa Aquincum 78 saširokim rubom i malom trakom gline koja je učvršćivaladršku na ramenu, što ih čini vrlo sličnima amforetamaiz Loruna. Tituli picti upućuju na činjenicu da su bileispunjene garumom. Sličnost između tih dvaju tipovaukazuje na mogućnost da su se u Loronu proizvo<strong>di</strong>le iamfore za garum i druge riblje umake, manjih <strong>di</strong>menzija,ali i u manjem opsegu.SummaryProduction and <strong>di</strong>stribution of amphorae and terra sigillata from LoronThe study of the production of amphorae and finewares (terra sigillata) in Loron (north of Poreč, Istria,Croatia), as well as their trade in the Northern Adriaticarea, allow us to highlight the economic dynamics of thelargest centre of production in Istria, second only toBrijuni/Fažana near Pula (in south Istria).The principal type of amphora produced in Loron –Dr 6B – was used for the transport of the famous Istrianolive oil. Due to the fact that <strong>di</strong>fferent proprietors oftensigned as well as slightly mo<strong>di</strong>fied the upper part of Dr6B amphorae, we were able to establish a typo-chronology(Fig. 1) in 4 phases:• relatively high and slightly convex rims characterizethe production of the first owner, Statilius Taurus Sisenna(AD 10-30);• maller and very convex rims are instead stamped byMES.CAE – perhaps Mes(salinae) Cae(saris uxoris);then, stamped by <strong>di</strong>fferent members of possibly the samefamily: Crispinillus, Aelius Cris(---) and Calvia Crispinilla;and lastly by Domitian, the first emperor to purchaseproperty around Loron, signed first as IMP (hedera)DOM (palm) and then, from AD 83, as IMP(eratoris).AVG(usti). GER(manici).• wide-mouthed (to funnel-shaped) rims date fromDomitian (only IMP.AVG.GER) to Hadrian; the lastphase is marked by amphorae—that we in Loron referto as ‘Dr 6B tar<strong>di</strong>ve’– that lack a proper neck in theupper part, with a wide-mouthed rim (= type Fasana 1accor<strong>di</strong>ng to Bezeczky) or with a slightly convex rim (=type Fasana 2). Those amphorae at present seem to lacka stamp. The end of the Dr 6B is rather <strong>di</strong>fficult to pinpoint,although it seems that it should be dated after the4th century.Even without a stamp, <strong>di</strong>fferent technical characteristicsallow us to recognize the Loron production (Fig.2). In a first instance, the potters of Loron used to add asmall ribbon of clay to fix the lower part of the handleson the amphora. Later, for fixing the upper part, theyused to spread the clay on each side of the handles, makinga “goose foot”: a very useful detail to identify thelast phases of Dr 6B. A third remark can be made: pottersoften added a more or less smoothed core of clay insidethe bottom. The same observations are applicable to anotherproduction of Loron, the “anforette” (Fig. 3 – smallamphorae – very similar in shape and evolution to their“great sisters” Dr 6B.The production of these small amphorae is less importantthan the oil-filled Dr 6B and their small sizeraises the question of their destination. Certain Aquincum78 amphorae <strong>di</strong>scovered around Lake Balaton, with awide-mouthed rim and with a little ribbon of clay to fixthe handle on the shoulder—so very similar to the “anforette”of Loron—bear tituli picti in<strong>di</strong>cating that theywere filled with garum. The similarity between thesetypes might suggest that Loron produced also small amphoraefor garum and other fish sauces, but on a smallerscale.zbornik_31_08.indd 187 31.08.2011. 23:51


L’ine<strong>di</strong>ta attività <strong>di</strong> un capostipiteNeobjavljena aktivnost jednoga pretkaAlessandra TonioloVia Turazza 7I-35128 Padovae-mail: alessandra.toniolo@libero.itIzvorni znanstveni radArticolo originale scientificoIn questo articolo viene <strong>di</strong>scusso che cosa cambierebbe nel panorama degli stu<strong>di</strong> de<strong>di</strong>cati alle attività delle gran<strong>di</strong> famiglie chesi installarono in Istria, verso la metà del I secolo a.c. <strong>di</strong>ventando una forza economica tra le più potenti fino alla fine del I secolod.c., se si trovasse nella laguna settentrionale <strong>di</strong> Venezia un bollo su un anfora riferibile ad un antenato <strong>di</strong> una delle gens che aquel tempo fosse de<strong>di</strong>to solo alla produzione <strong>di</strong> laterizi.Parole chiave: I secolo a.C., Laecanii, produzione <strong>di</strong> laterizi, Laguna <strong>di</strong> VeneziaU tekstu se raspravlja o tome što bi se promijenilo u pogledu proučavanja aktivnosti velikih obitelji koje su se nastanile u Istri,postavši polovicom 1. st. pr. Kr. pa sve do kraja 1. st. po Kr. jedna od najmoćnijih ekonomskih sila, kad bi se u sjevernoj Venecijanskojlaguni pronašao pečat amfore koji se može povezati s pretkom jednoga roda koji se u to vrijeme posvetio isključivoproizvodnji opekarskih proizvoda.Ključne riječi: 1. st. pr. Kr., Laecanii, proizvodnja opeke, Venecijanska lagunaLa famiglia dei Laecanii rappresenta una delle piùimportanti e interessanti imprese produttivo-commercialidell’Adriatico della prima età imperiale. Impresa de<strong>di</strong>taall’esportazione dell’olio prodotto nella penisolaistriana con anfore ben riconoscibili morfologicamentee soprattutto tutte bollate Laecanius e da un folto gruppo<strong>di</strong> suoi <strong>di</strong>pendenti servili, che si occupavano del processolavorativo dei contenitori medesimi.A partire dall’età tiberiana e per tutto il I secolo d.C.l’olio veicolato dai Laecanii non ebbe rivali lungo lesponde dell’Adriatico, in Italia settentrionale e in Norico/Pannonia. La domanda sempre più vivace e crescentedei mercati nor<strong>di</strong>talici e d’oltralpe per quel prodotto riflettevale esigenze delle clientele locali romanizzate, <strong>di</strong>quelle non autoctone ma presenti in loco più o meno datempo, delle truppe stanziate lungo i nuovi confini. Unmercato in crescita costante, allettante sotto moltepliciaspetti, soprattutto quello economico.Tutto ebbe inizio, a livello commerciale per le anfore,con Caius Laecanius Bassus, pretore nel 32 d.C. e poiconsole nel 40 d.C., dal momento che mancano attestazioniepigrafico-archeologiche precedenti 1 . Con questopersonaggio decollò definitivamente un progetto <strong>di</strong> vasteproporzioni, che del resto fu attuabile grazie a una chiara<strong>di</strong>sponibilità agricolo -produttiva ere<strong>di</strong>tata, ben mantenutanel tempo, e finanziaria, quest’ultima acquisita intempi più recenti.Il retroterra familiare è già documentato infatti inIstria agli inizi della seconda metà del I sec. a.C. Alleanzepolitiche ad hoc durante la guerra civile tra Antonioe Ottaviano dovettero favorire l’incremento <strong>di</strong> una fattivaliqui<strong>di</strong>tà, che venne reinvestita in attività agricolo-produttive <strong>di</strong> carattere intensivo, come fecero anche L.Tarius Rufus, M. Herennius Picens, T. Helvius Basila,C. Caristanius Fronto, S. Taurus Sisenna. Tali potenzialitàfinanziarie giustificarono la crescita e quin<strong>di</strong> il mantenimentonel tempo delle proprietà dei Laecanii (cherimasero in effetti nelle mani della famiglia sin quasi allafine del I d.C.), mentre quelle, ad esempio, <strong>di</strong> TaurusSisenna a Loron (Istria) passarono a Calvia Crispinillaattraverso un nuovo proprietario, Aelius Crispinillus.Il figlio del Laecanius Bassus console nel 40 d.C. fua sua volta console nel 64 d.C. e qualche anno più tar<strong>di</strong>fu forse protagonista (suo malgrado?) <strong>di</strong> un episo<strong>di</strong>o chepotrebbe spiegare il trasferimento, previsto post mortem,alla casa imperiale dei posse<strong>di</strong>menti sia dei Laecanii sia<strong>di</strong> Crispinilla. Episo<strong>di</strong>o identificabile in un matrimoniotra i due personaggi, dettato a monte da un’accusa <strong>di</strong>tra<strong>di</strong>mento nei confronti <strong>di</strong> Crispinilla (avrebbe istigatoalla ribellione le truppe stanziate in Africa), accusa allaquale, secondo le fonti, lei si sottrasse. Intercorse unzbornik_31_08.indd 189 31.08.2011. 23:51


190 Alessandra TonioloFig. 1 Fotografia del bollo sull’orlo dell’anforaSl. 1 Fotografi ja pečata na obodu amforeaccordo tra l’imperatore del momento, Vespasiano, eCrispinilla – Laecanius? Vita salva per Crispinilla graziea un matrimonio contratto con l’altro grande proprietario/impren<strong>di</strong>tore istriano, per <strong>di</strong> più console, senza avereere<strong>di</strong>. Mantenimento sino alla morte dei rispettivi posse<strong>di</strong>menti.Annessione successiva <strong>di</strong> questi ultimi al demanioimperiale 2 .Fig. 2 Disegno del boll sull’orlo dell’anforaSl. 2 Crtež pečata na obodu amforeLa famiglia dei Laecanii ebbe origini centro italichee sin dalla seconda metà del II a.C. appare legata all’impren<strong>di</strong>toriacommerciale. Un membro <strong>di</strong> quella gens sitrasferì in Istria in età tardo repubblicana, all’incircaquando venne fondata la colonia <strong>di</strong> Pola (46-45 a.C.). IlLaecanius Bassus console nel 40 d.C. rappresenterebbequin<strong>di</strong> la quarta generazione dei Laecanii istriani.Che quel ramo della famiglia si sia installato pocodopo il 50 a.C. a Fasana/Brioni è documentato dalla produzione<strong>di</strong> laterizi che recano il marchio C LAECANPF. Quest’ultimo personaggio è ritenuto il bisnonno delconsole del 40 d.C. e il fondatore ante litteram <strong>di</strong> quellache sarà l’impresa agricolo commerciale della famiglianel I d.C. 3L’interesse produttivo dalle tegole si spostò moltorapidamente verso la fabbricazione <strong>di</strong> anfore, iniziata inetà tiberiana circa e tale rimase anche dopo l’acquisizioneda parte della casa imperiale, dal momento che i bolline attestano l’attività sino almeno ad Adriano. Questesintetiche informazioni si sono rese necessarie per inquadrarel’oggetto qui preso in considerazione.L’anfora proviene dal settore settentrionale della Laguna<strong>di</strong> Venezia, facendo parte <strong>di</strong> un lotto, per altro cronologicamenteeterogeneo, <strong>di</strong> materiali da tempo indeposito presso la Soprintendenza Beni Archeologici delVeneto/Nausicaa. Mancano purtroppo le coor<strong>di</strong>nate specifiche<strong>di</strong> reperimento, che avrebbero consentito <strong>di</strong> collegarel’oggetto a una <strong>di</strong>rettrice commerciale o a un inse<strong>di</strong>amentolagunare o dell’imme<strong>di</strong>ato entroterra.Del contenitore rimangono l’orlo ingrossato e arrotondato(<strong>di</strong>ametro cm 15), la parte iniziale del collo cilindricoe l’attacco superiore <strong>di</strong> un’ansa a sezione circolare.La terracotta è <strong>di</strong> color nocciola rosato scuro 4 . Essorientra in quei tipi <strong>di</strong> anfore elaborati nella fase <strong>di</strong> passaggiotra le cosiddette „ovoidali adriatiche” del I a.C. ele Dressel 6B classiche. Tale passaggio viene definito„Dressel 6B <strong>di</strong> prima fase o ante 6B”. Databile alla metà– seconda metà del I a.C., questo tipo venne prodottoprobabilmente lungo entrambi i versanti dell’Adriaticoe nel nord dell’Italia 5 .Sull’orlo dell’anfora qui considerata è impresso ilbollo capovolto in cartiglio rettangolare (cm 9 x 2) conlettere in rilievo (h. cm 1,5 / 1,7) C. LAECAN. P. F (AEin legamento; non si può escludere che la N sia in legamentocon una I, data la lunghezza della seconda astadella N: in questo caso la lettura sarebbe LAECANI).Si è <strong>di</strong> fronte dunque a una nuova attestazione dellagens Laecania, con una formula onomastica che è quellache compare sulle tegole che caratterizzarono la primascelta produttiva messa in atto dalla famiglia una voltainse<strong>di</strong>atasi a Fasana/Brioni. Il personaggio menzionatopotrebbe essere dunque il famoso bisnonno del consoledel 40 d.C., che giunse in Istria subito dopo il 50 a.C.quando venne fondata la colonia <strong>di</strong> Pola. La formadell’anfora conferma questa datazione.C. Laecanius P. f. fu non solo un produttore <strong>di</strong> tegolea quanto pare, ma anche <strong>di</strong> anfore, essendo l’onomasticapresente sui due tipi <strong>di</strong> prodotti praticamente identica.Non si conosce la portata quantitativa della produzione<strong>di</strong> anfore in questo inizio dell’impresa commerciale deiLaecanii. Evidentemente però le loro potenzialità aziendali,e soprattutto commerciali, nel penultimo venticinquenniodel I sec. a.C. erano sviluppate in modo tale daconsentire già un’esportazione del prodotto agricolo spe-zbornik_31_08.indd 190 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 191culativamente più importante della zona, l’olio. Lo confermaimplicitamente la presenza del bollo e la sua resagrafico – onomastica, atta a far riconoscere l’origine delcontenitore, e del contenuto, non attraverso un offi cinatorma tramite il produttore/proprietario stesso.Il bisnonno Laecanius sembra essersi trasferito inIstria non a caso e non senza avervi già gettato dellesolide basi. Non si è trattato solo <strong>di</strong> una scelta mirataverso un territorio „nuovo” dalle possibilità speculativeparticolarmente allettanti, ma soprattutto <strong>di</strong> un tempismo„precoce„, per altro perfetto, con il quale quella sceltavenne portata a buon fine.Una produzione <strong>di</strong> laterizi poteva essere organizzatain un lasso <strong>di</strong> tempo sufficientemente breve se le forniture<strong>di</strong> argilla adatta allo scopo e l’acqua erano a portata<strong>di</strong> mano. Un laboratorio <strong>di</strong> anfore implicava lo stessopresupposto tecnico, ma era necessaria la presenza <strong>di</strong> unprodotto lavorato da imbottigliare e da poter vendereanche sulle lunghe <strong>di</strong>stanze, come <strong>di</strong>mostra la <strong>di</strong>stribuzioneareale delle altre serie bollate <strong>di</strong> quel periodo suquesto tipo <strong>di</strong> anfore, operazione impren<strong>di</strong>toriale chepresuppone l’impiego <strong>di</strong> operai primari e <strong>di</strong> responsabilidella produzione, cioè un’organizzazione completa neisuoi vari settori.Può darsi che il bisnonno Laecanius avesse già acquistato(o avesse avuto in premio? o in dote matrimoniale?),prima <strong>di</strong> trasferirsi definitivamente in Istria, quelleterre che sarebbero rimaste alla sua famiglia sino allafine del I sec. d.C., avendo così il tempo <strong>di</strong> organizzarleper una resa agricola ottimale. Data la struttura epigraficadel bollo, non pare sia giunto nella sua nuova patria„senza arte ne parte„, anzi sembra avesse già pianificatoun progetto <strong>di</strong> carattere produttivo, rivolto da un lato asod<strong>di</strong>sfare emergenti esigenze e<strong>di</strong>lizie (laterizi), dall’altrofabbisogni alimentari (olio/anfore) su richiesta dellecomunità locali e non solo. Il suo nominativo sin dall’inizionon era sconosciuto sui mercati.Può darsi che l’olio che veniva commercializzato giàcon le sue anfore (in questo specifico caso verso l’Italianordorientale) fosse prodotto nel/nei suoi posse<strong>di</strong>menti.Forse le piante esistevano già da tempo e fu necessariosolo razionalizzarle nella resa. Forse fu necessario piantumareex novo altri esemplari e quin<strong>di</strong> attendere il lorofloruit, mantenendo nel frattempo finanziariamente questa„passione” agricolo – speculativa a lungo terminecon la produzione <strong>di</strong> laterizi. Può darsi che l’olio veicolatofosse (anche?) quello <strong>di</strong> altri produttori locali, giàorganizzati come impianti agricoli e <strong>di</strong> lavorazione e chequin<strong>di</strong> inizialmente si siano solo forniti i recipienti (bollati)che garantivano l’origine, e non solo, del prodotto.Dopo il bisnonno Laecanius, nonno e padre del consoledel 40 d.C. tennero ancora vivi coltivando questipresupposti commerciali, sempre nell’ottica voluta dalcapostipite? Mancano gli argomenti archeologici. Bisognagiungere al nipote Laecanius Bassus per trovare unanuova sferzata economica e impren<strong>di</strong>toriale per la piùincre<strong>di</strong>bile, e duratura nel tempo, impresa commercialeadriatica.Note:1Tassaux 1982: 227-269; Bezeczky 1998; Carre, Pesavento Mattioli2003a: c. 461 con bibliografia relativa. Inoltre Carre, PesaventoMattioli 2003b; 273 dove l’inizio della produzione viene anticipatoalla fine del I sec. a.C.; Tassaux 2001a: 503, 506-510.2La ricostruzione in Tassaux 2001b: 317-319.3Bezeczky 1998: 67-68; Tassaux 2001a: 506; Marion, Starac 2001:122.4Ig. 85327. Ringrazio il dott. Luigi Fozzati per avermi affidato lostu<strong>di</strong>o del pezzo. Elaborazione grafica <strong>di</strong> Silvia Tinazzo. Fotografieeseguite da NAUSICAA/ Venezia.5Una sintesi in proposito in Carre, Pesavento Mattioli 2003a: 459-461. Inoltre Toniolo 1993: 21-23, 199-205.Bibliografia:Bezeczky, T., 1998, The Laecanius Amphora Stamps and the villas ofBrijuni. Wien.Carre, M. B., Pesavento Mattioli, S., 2003a, Tentativo <strong>di</strong> classificazionedelle anfore olearie adriatiche. Aquileia nostra LXXIV: 453-476.Carre, M. B., Pesavento Mattioli, S. 2003b, Anfore e commercinell’Adriatico. In: L’archeologia dell’Adriatico dalla Preistoria alMe<strong>di</strong>oevo, 268-285. Firenze.Marion, Y., Starac, A., 2001, Les amphores. In: F. Tassaux, R. Matijašić,V. Kovačić, V., Loron (Croatie). Un grand centre de productiond’amphores à huile istriennes (Ier - IVe S. P.C.), 97-125. Bordeaux.Tassaux, F., 1982, Laecanii. Recherches sur une famille sénatorialed’Istrie. MEFRA 94.1, 227-269.Tassaux, F., 2001a, Production et <strong>di</strong>ffusion des amphores à huile istriennes.In Strutture portuali e rotte marittime nell’Adriatico in etàromana, Antichità Altoadriatiche XLVI, 501-543.Tassaux, F., 2001b, Quatre siècles de l’histoire d’une grande propriété.In: F. Tassaux, R. Matijašić, V. Kovačić, V., Loron (Croatie).Un grand centre de production d’amphores à huile istriennes (Ier- IVe S. P.C.), 501-543. Bordeaux.Toniolo, A., 1993, Le anfore <strong>di</strong>Altino, Monografi e <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> Veneta XIV (1991). Padova.zbornik_31_08.indd 191 31.08.2011. 23:51


192 Alessandra TonioloSummaryUnpublished activity of an ancestorThe article <strong>di</strong>scusses what can alter on the horizon ofknowledge de<strong>di</strong>cated to activities of large families thatinstalled themselves in Istria during the middle of the 1 stcent. BC and became one of the most incre<strong>di</strong>ble economicdriving forces up until the end of the 1 st cent. AD inthe light of the fact that the northern Lagoon in Veniceyielded a stamp on an amphora that refers to a greatgrandfatherof one of those families.zbornik_31_08.indd 192 31.08.2011. 23:51


Un quartiere artigianale a Patavium:le fornaci e le produzioni ceramicheObrtnička četvrt antičkog Patavija:keramičarske peći i proizvodnja keramikeSilvia CiprianoStu<strong>di</strong>o <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> Cipriano MeloniVia Monte Gallo, 36I-35143 Padovae-mail: silvia.cipriano@archeostu<strong>di</strong>o.itIzvorni znanstveni radArticolo originale scientificoStefania MazzocchinDipartimento <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> – Università <strong>di</strong> PadovaPiazza Capitaniato, 7I-35139 Padovae-mail: stefania.mazzocchin@unipd.itRecentemente a Padova è stata rinvenuta un’area artigianale per la produzione fittile, attiva dalla metà del I secolo a.C. allametà del II secolo d.C. In questa occasione si desidera porre l’attenzione in particolare sulla tipologia delle fornaci ritrovatenelle <strong>di</strong>verse fasi e sulla ceramica prodotta. Il contesto si rivela particolarmente interessante poiché è uno dei pochissimi casi<strong>di</strong> quartieri artigianali noti in Italia Settentrionale.Parole chiave: Padova, fornace, ceramica grigia, cermica grezza, terra sigillataNedavno je u Padovi otkrivena obrtnička četvrt u kojoj se, od sre<strong>di</strong>ne 1. st. pr. Kr. do sre<strong>di</strong>ne 2. st. po Kr., odvijala keramičarskaproizvodnja. U ovome radu posebna je pozornost posvećena tipologiji pronađenih peći u različitim razvojnim fazama tetipologiji keramike koja se u njima proizvo<strong>di</strong>la. Riječ je o rijetkom nalazu obrtničke četvrti u sjevernoj Italiji, koji se kao takavpokazao iznimno zanimljivim.Keywords: Padova, keramičarska ra<strong>di</strong>onica, siva keramika, gruba keramika, terra sigillata1. IntroduzioneRecentemente a Padova è stato eseguito uno scavoarcheologico in un’area che si trovava in età romanavicino alla sponda settentrionale dell’ansa del Meduacus,all’interno della quale si sviluppò l’abitato antico dellacittà. Tra la fine del II e la metà del I sec. a.C. il sitofaceva parte dell’ampia necropoli collocata a settentrionedel centro urbano, in prossimità <strong>di</strong> alcune vie in uscitadalla città. Alla metà del I sec. a.C. l’area viene destinataall’impianto <strong>di</strong> officine artigianali per la produzioneceramica, sfruttando la <strong>di</strong>retta connessione con il fiume,la vicinanza con le arterie stradali e la relativa como<strong>di</strong>tà<strong>di</strong> approvvigionamento delle materie prime.Nel corso della prima fase, databile alla seconda metàdel I sec. a.C., venivano prodotte ceramica comunegrezza e ceramica grigia <strong>di</strong> tra<strong>di</strong>zione locale preromana,così come nella seconda fase, databile tra la fine del I sec.a.C. e la metà del I sec. d.C., alla quale sono attribuibiliben sette fornaci. La terza fase, inquadrabile tra la metàdel I e la metà del II sec. d.C., comprende tre fornaci;due <strong>di</strong> queste producevano esclusivamente ceramicacomune grezza, la terza fornace produceva terra sigillatae secondariamente ceramica comune depurata. All’ultimafase, databile nell’ambito della seconda metà del II sec.d.C., sono attribuibili altre due fornaci per la produzione<strong>di</strong> ceramica comune depurata e grezza. 1Silvia Cipriano, Stefania Mazzocchin2.1. Le strutture riferibili alle fasi più antiche(seconda metà del I sec. a.C. – inizio del I sec. d.C.)Della prima fase, databile alla seconda metà del Isec. a.C., rimangono solo poche tracce <strong>di</strong> un’attivitàproduttiva: sono state identificate infatti aree arrossateper la presenza <strong>di</strong> fonti <strong>di</strong> calore, parte <strong>di</strong> una vascadestinata alla decantazione dell’argilla ed una fossa <strong>di</strong>zbornik_31_08.indd 193 31.08.2011. 23:51


194 Silvia Cipriano / Stefania MazzocchinFig. 1 Padova. Sezione <strong>di</strong> scavo in cui sono visibili <strong>di</strong>verse strutture <strong>di</strong> fornaciSl. 1 Padova. Presjek nalazišta s vidljivim strukturama keramičarskih pećiscarico, riempita con una notevole quantità <strong>di</strong> ceramica:tra i numerosi frammenti si segnala una porzione <strong>di</strong>lastra <strong>di</strong> piano forato, unico elemento riconducibile allestrutture da fuoco. 2Fig. 2 Padova. Piastre forate relative al piano <strong>di</strong> cottura <strong>di</strong>una fornaceSl. 2 Padova. Perforirane ploče na razini pečenja ukeramičarskoj pećiLa seconda fase, databile tra la fine del I sec. a.C. el’inizio del I sec. d.C., vede l’attività contemporaneaprobabilmente <strong>di</strong> più fornaci associate ad un essicatoio,la zona destinata all’essicamento dei vasi modellati; lefornaci rimangono al <strong>di</strong> fuori dei limiti <strong>di</strong> scavo, ma insezione sono state rilevate le tracce <strong>di</strong> quattro strutturecon vari rifacimenti (Fig. 1). Non è stato possibiledocumentare nel dettaglio la loro forma, ma si può <strong>di</strong>reche avessero pianta sia circolare, sia quadrangolare,dato confermato dal rinvenimento nelle gran<strong>di</strong> fosse<strong>di</strong> scarico <strong>di</strong> numerosi frammenti <strong>di</strong> piastre forate,relative al piano <strong>di</strong> cottura, in impasto refrattario, siarettangolari che circolari (spessore 4-6 cm; <strong>di</strong>ametrodel foro 4 cm), (Fig. 2). Sembrano legati alla fase <strong>di</strong>foggiatura della ceramica numerosi esemplari <strong>di</strong> laterizi<strong>di</strong> forma circolare con un piccolo incavo al centro <strong>di</strong> unadelle due superfici (<strong>di</strong>ametro 30 cm ca.; spessore 3,5 cmca.): la loro interpretazione lascia aperte varie soluzionima in analogia a quanto è stato ipotizzato negli ateliers<strong>di</strong> Montans (Tarn) e de la Muette a Lione, potrebberoessere una sorta <strong>di</strong> vassoi per la modellazione <strong>di</strong> formezbornik_31_08.indd 194 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 195alla duplice funzione <strong>di</strong> coppa e <strong>di</strong> coperchio. 3 Sonoattestate nella prima fase soprattutto coppe-mortaio conla caratteristica grattugia sul fondo interno resa da tritumelitico o da scorie ferrose, ampiamente <strong>di</strong>ffuse tra il IIIsec. a.C. e il I sec. d.C.Nella seconda fase si registra una varietà <strong>di</strong> formepiù ricca, ma sono presenti ancora una volta soprattuttocoppe, in particolare nella variante con l’orlo svasatoarrotondato e ampio bacino; seguono poi le coppemortaio,le coppette carenate e le olle <strong>di</strong> <strong>di</strong>verse<strong>di</strong>mensioni, anche nella variante con prese semicircolariapplicate sotto la spalla. Sono attestate poi le brocche,caratterizzate dal corpo ovoidale o troncoconico conbassa carena (Fig. 4).Fig. 3 Padova. Disco-vassoio fittileSl. 3 Padova. Diskoidni keramički podmetačparticolari, le quali passavano alla fase <strong>di</strong> essicamentosopra tale vassoio (Fig. 3) (Desbat 2004: 150).Il funzionamento dei forni delle prime due fasi sembraprevedere alternanza <strong>di</strong> atmosfera riducente/ossidanteo del tutto riducente per la produzione <strong>di</strong> ceramicacomune grezza e <strong>di</strong> ceramica grigia, come testimonianoi numerosi scarti <strong>di</strong> produzione rinvenuti nelle fosse <strong>di</strong>scarico.Stefania Mazzocchin2.2. La ceramica delle fasi più antiche (secondametà del I sec. a.C. – inizio del I sec. d.C.)Nell’ambito della prima e della seconda fase artigianalevenivano prodotte ceramica comune grezza e ceramicagrigia <strong>di</strong> tra<strong>di</strong>zione locale preromana, delle quali sonostati rinvenuti anche vari frammenti caratterizzati dallacattiva cottura. In ceramica grigia si registra l’assolutaprevalenza <strong>di</strong> coppe, che dovevano essere impiegatequoti<strong>di</strong>anamente sulla tavola e in cucina e che assolvevanoLa ceramica grezza è rappresentata soprattutto daolle, in particolare del tipo a corpo troncoconico conorlo arrotondato e con decorazione a tacche incisesulla parete, alla quale spesso si aggiunge una secondadecorazione a depressioni ottenute con le <strong>di</strong>ta su cordoloapplicato a tre quarti della parete. Venivano poi prodotti<strong>di</strong>versi tipi <strong>di</strong> ollette, coperchi con presa cilindrica eorlo arrotondato o subtriangolare e tegami con incavosull’orlo per l’alloggiamento del coperchio, in ceramicaad impasto grezzo, ma con inclusi <strong>di</strong> <strong>di</strong>mensioni piùridotte e tutti con impasto grigio, segno <strong>di</strong> cottura inambiente riducente. Infine si segnalano le coppe su altopiede, con scanalatura sull’orlo, che è decorato da taccheincise (Fig. 5).Particolarmente interessante appare il segno ad angoloretto, simile ad un gamma rovesciato, inciso prima dellacottura sulla parete esterna in prossimità del fondo <strong>di</strong>vari esemplari <strong>di</strong> olle in ceramica grezza e grigia (Fig.4): esso potrebbe forse essere interpretato come simboloo marchio connesso alla produzione.Silvia Ciprianozbornik_31_08.indd 195 31.08.2011. 23:51


196 Silvia Cipriano / Stefania MazzocchinFig. 4 Padova. Ceramica grigia prodotta nella prima e seconda fase (<strong>di</strong>segno: G. Pennelo; rielaborazione grafica: S. Tinazzo)Sl. 4 Padova. Siva keramika proizvedena u prvoj i drugoj fazi (crtež: G.P ennelo; grafi čka obrada: S. Tinazzo)Fig. 5 Padova. Ceramica grezza prodotta nella prima e seconda fase (<strong>di</strong>segno: G. Pennelo; rielaborazione grafica: S. Tinazzo)Sl. 5 Padova. Gruba keramika proizvedena u prvoj i drugoj fazi (crtež: G. Pennelo; grafi čka obrada: S. Tinazzo)zbornik_31_08.indd 196 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 1973.1. Le strutture riferibili alle fasi più recenti (metàdel I sec. d.C. – seconda metà del II sec. d.C.)Alla terza fase, databile tra la metà del I e la metàdel II sec. d.C., sono ascrivibili tre fornaci: due a piantaquadrangolare e una a pianta circolare (Fig. 6). Le fornaciad est del muro in laterizi si conservano solo parzialmente:la più meri<strong>di</strong>onale è interrata per circa 30-40 cm e haforma quadrangolare, con il lato <strong>di</strong> m 1,50 circa edue pilastrini in argilla cruda ai lati dell’imboccaturadel prefurnio; quella più a nord ha pianta circolare e <strong>di</strong>essa rimangono parte della camera <strong>di</strong> combustione e delprefurnio, rivestiti <strong>di</strong> laterizi quadrangolari.Fig. 6 Padova. Planimetria delle strutture della terza faseSl. 6 Padova. Planimetrija struktura iz treće fazezbornik_31_08.indd 197 31.08.2011. 23:51


198 Silvia Cipriano / Stefania MazzocchinLa terza struttura è la più conservata (Fig. 7): sipresenta a pianta quadrangolare, con i lati <strong>di</strong> m 1,80 <strong>di</strong>lunghezza esterna, mentre la luce interna è <strong>di</strong> m 1,20 x1,30, ed è conservata per un’altezza <strong>di</strong> circa 70 cm.Fig. 7 Padova. La fornace per la cottura della terra sigillataSl. 7 Padova. Keramičarska peć za pečenje terrae sigillataeL’analisi dei materiali relativi sicuramente allaterza struttura, ma probabilmente anche alle altre due,conferma che si tratta <strong>di</strong> una fornace nella quale la cotturaavveniva in modo in<strong>di</strong>retto e che la camera <strong>di</strong> cotturaera separata dalla camera <strong>di</strong> combustione da un pianocomposto <strong>di</strong> lastre quadrangolari non forate, in argillarefrattaria: l’analisi effettuata sui materiali pertinenti allafornace meglio conservata consentono <strong>di</strong> definire che lepiastre hanno <strong>di</strong>mensioni costanti <strong>di</strong> circa 25 x 27 cm espessore <strong>di</strong> 2,5-3 cm. Il calore sviluppato nella camera<strong>di</strong> combustione si <strong>di</strong>ffondeva per irraggiamento, mentrefiamme, fumi, cenere e gas, venivano incanalati versol’alto da condotti verticali, fissati alle pareti del fornocon argilla. La copertura era formata da una serie <strong>di</strong> archicostituiti dai tubuli da volta impilati, fissati e ricopertida una stesura <strong>di</strong> argilla, salvo probabilmente alcuni fori<strong>di</strong> sfiato 4 (Fig. 8).Fig. 8 Padova. Proposta ricostruttiva della fornace per la cottura della terra sigillata (<strong>di</strong>segno: S. Tinazzo)Sl. 8 Padova. Idejna rekonstrukcija keramičarske peći za pečenje terrae sigillatae (crtež: S. Tinazzo)zbornik_31_08.indd 198 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 199Fig. 9 Padova. Planimetria delle strutture della quarta faseSl. 9 Padova. Planimetrija struktura četvrte fazezbornik_31_08.indd 199 31.08.2011. 23:51


200 Silvia Cipriano / Stefania MazzocchinPoiché dagli strati <strong>di</strong> scarico relativi in particolare allafornace più conservata proviene prevalentemente terrasigillata tardo padana, è possibile credere che essa fossestrutturata con l’intento <strong>di</strong> cuocere in atmosfera ossidantecostante; le altre due, che molto probabilmente avevanola medesima struttura, producevano in maggioranzaceramica comune.Nell’ultima fase (Fig. 9), oltre a persistere l’areaa<strong>di</strong>bita ad essicatoio a nord, sono stati rinvenuti alcunilacerti <strong>di</strong> una vasca per la decantazione dell’argilla a sude i resti <strong>di</strong> due fornaci. La fornace più settentrionale èconservata per pochi lacerti, che consentono <strong>di</strong> ipotizzareche avesse pianta circolare, forse con pilastro centrale: <strong>di</strong>essa rimangono solo scarse tracce del piano della camera<strong>di</strong> combustione in mattoni cru<strong>di</strong>.Più conservata è la fornace meri<strong>di</strong>onale, che presentapianta rettangolare, con due pilastrini centrali persorreggere il piano della camera <strong>di</strong> cottura.Quale fosse il loro sistema <strong>di</strong> funzionamento è intuibiledall’analisi dei materiali relativi alle strutture rinvenutinelle fosse <strong>di</strong> scarico insieme alla ceramica: abbondanoi frammenti <strong>di</strong> tubuli sovrapponibili in condotti da fuocoe i grumi <strong>di</strong> argilla, spesso modellati per fissare i tubulistessi alla parete dei forni.In questa fase artigianale, quin<strong>di</strong>, sembra proseguireil metodo <strong>di</strong> cottura in<strong>di</strong>retta sperimentato in quellaprecedente, che prevede il piano non forato e lo sfiatodei fumi attraverso le colonne <strong>di</strong> tubuli addossati allaparete. Il funzionamento delle fornaci, che non garantivaun’atmosfera costante per l’intero ciclo produttivo,risultava ottimale per la produzione <strong>di</strong> ceramica comuneda mensa e da cucina.Stefania Mazzocchin3.2. La ceramica delle fasi più recenti (metà del Isec. d.C. – seconda metà del II sec. d.C.)Due tra le fornaci identificate producevano ceramicacomune grezza, soprattutto olle caratterizzate dall’orloinclinato all’interno, sottolineato da una o due solcature.Vi sono poi i coperchi e le coppe su alto piede conorlo in<strong>di</strong>stinto, decorato da tacche oblique sulla parteterminale e piede cavo, con margine arrotondato edespanso (Fig. 10).La terza fornace produceva terra sigillata e, in misuraminore, ceramica depurata. Cinque sono le formeFig. 10 Padova. Ceramica depurata e grezza prodotte nella terza fase (<strong>di</strong>segno: G. Pennelo; rielaborazione grafica:S. Tinazzo)Sl. 10 Padova. Pročišćena i gruba keramika proizvedena u trećoj fazi (crtež: G. Pennelo; grafi čka obrada: S. Tinazzo)zbornik_31_08.indd 200 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 201Fig. 11 Padova. Terra sigillata prodotta nella terza fase (<strong>di</strong>segno: G. Pennelo; rielaborazione grafica: S. Tinazzo)Sl. 11 Padova. Terra sigillata proizvedena u trećoj fazi (crtež: G. Pennelo; grafi čka obrada: S. Tinazzo)identificate in terra sigillata tardo padana: il piattoConspectus 3.3, la coppa emisferica Conspectus 36.4,la coppa con pareti svasate simile al tipo Conspectus7, con parete esterna decorata da serie <strong>di</strong> rotellatureo da palmette impresse e l’olletta. 5 La produzionenumericamente più importante della fornace era quella<strong>di</strong> coppe carenate attestate in due varianti e accomunateda <strong>di</strong>versi tipi <strong>di</strong> decorazione a rotella impressa sullaparete esterna, continua o su più registri (Fig. 11).Sul fondo interno tre esemplari <strong>di</strong> piatti Conspectus3.3 presentano il medesimo bollo in planta pe<strong>di</strong>s M.PP,forse da identificare con le iniziali del vasaio patavino.Fig. 12 Padova. Ceramica depurata e grezza prodotte nella quarta fase (<strong>di</strong>segno: G. Pennelo; rielaborazione grafica: S.Tinazzo)Sl. 12 Padova. Proćišćena i gruba keramika proizvedena u četvrtoj fazi (crtež: G. Pennelo; grafi čka obrada: S. Tinazzo)zbornik_31_08.indd 201 31.08.2011. 23:51


202 Silvia Cipriano / Stefania MazzocchinPer quanto riguarda la ceramica depurata, la fornaceproduceva le forme dell’olpe, dell’anforetta e della coppabiansata, che trovano confronto con analoghe formerinvenute in area padana tra l’età l’augustea e quellatraianea (Fig. 10).Nell’ultima fase, databile nell’ambito della secondametà del II sec. d.C., sono state rinvenute altre due fornaci,che producevano l’una ceramica comune depurata e inparticolare la forma del boccale ansato, mentre l’altraproduceva ceramica grezza, per la maggior parte ollee ollette con singola o doppia solcatura sotto l’orlo, avolte anche decorate a tacche incise sotto l’orlo, e inalcuni casi caratterizzate da un’ansa lunata sulla spalla.In ceramica semi depurata venivano infine prodotte ollecon orlo arrotondato e collo verticale, caratterizzate dauna decorazione a rotellatura sulla spalla (Fig. 12).Dopo la metà del I sec. d.C. dunque si verifica unasignificativa trasformazione nella strutturazione dellefornaci, cui corrisponde un mutamento dei prodotti:termina la produzione <strong>di</strong> ceramica grigia ed inizia quella<strong>di</strong> terra sigillata e <strong>di</strong> ceramica grezza, che si presenta <strong>di</strong>tipo <strong>di</strong>verso rispetto a quella prodotta in precedenza.Silvia CiprianoNote:1I dati riferibili alle <strong>di</strong>verse fasi <strong>di</strong> scavo e alla ceramica rinvenutasono e<strong>di</strong>ti in I colori della terra 2007, cui si rimanda per tutti iparticolari.2Si tratta <strong>di</strong> un frammento <strong>di</strong> piano forato con 2 fori passanti <strong>di</strong> 4 cm<strong>di</strong> <strong>di</strong>ametro, in ceramica refrattaria: I colori della terra 2007, 88,tav. 14, 19.3Per quanto riguarda la ceramica grigia si rimanda in particolarea quanto elaborato dalla sottoscritta in Cassani, Cipriano, Donat,Merlatti 2007: 258-260.4Le ipotesi sulla struttura e il funzionamento della fornace sono statepresentate in dettaglio nell’ultimo convegno <strong>di</strong> RCFA a Ca<strong>di</strong>ce:Cipriano, Mazzocchin 2010.5Le forme prodotte in terra sigillata tardo padana sono state presentatein dettaglio nell’ultimo convegno <strong>di</strong> RCFA a Ca<strong>di</strong>ce: Cipriano,Mazzocchin 2010.Bibliografia:Cassani, G., Cipriano, S., Donat, P., Merlatti, R., 2007, Il ruolo dellaceramica grigia nella romanizzazione dell’Italia nord-orientale:produzione e circolazione. In Antichità Altoadriatiche 65, 249-281.Cipriano, S., Mazzocchin, S., 2010, Un quartiere artigianale a Patavium.La fornace per la produzione <strong>di</strong> terra sigillata tardo-padana. In ReiCretariae Romanae Fautorum Acta 41, 141-153.Desbat, A., 2004, Les tours de potiers antiques. In Le tournage, desorigines à l’an Mil. In Actes du colloque de Niederbronn, octobre2003, 137-154. Montagnac.I colori della terra 2007, Cozza, F., Ruta-Serafini, A. (a cura <strong>di</strong>), I coloridella terra. Storia stratificata nell’area urbana del CollegioRavenna a Padova. <strong>Archeologia</strong> Veneta 27-28 (2004-2005).Padova.SažetakObrtnička četvrt antičkog Patavija:keramičarske peći i proizvodnja keramikeNedavno je u Padovi otkrivena obrtnička četvrt u kojojse od sre<strong>di</strong>ne 1. st. pr. Kr. do sre<strong>di</strong>ne 2. st. po Kr.odvijala keramičarska proizvodnja. U ovome radu posebnaje pozornost posvećena tipologiji pronađenih peći urazličitim razvojnim fazama te tipologiji keramike kojase u njima proizvo<strong>di</strong>la. Riječ je o rijetkom nalazuobrtničke četvrti u sjevernoj Italiji koji se kao takav pokazaoiznimno zanimljivim.Prostor na kojemu se odvijala obrtnička proizvodnjasmješten je sjeverno od antičkoga grada u neposrednojblizini urbanog rimskog sre<strong>di</strong>šta, u zoni u koju pritječuvažne vangradske ceste i na obali rijeke koja je tekla krozantički Patavium.Tijekom istraživanja prepoznate su četiri različite fazekoje se odlikuju različitim proizvodnim postrojenjima irazličitim tipovima keramike koja se u njima proizvo<strong>di</strong>la.U keramičarskim pećima iz prve dvije faze (drugapolovica 1. st. pr. Kr. – početak 1. st. po Kr.), koje su senažalost samo djelomično očuvale i nisu tlocrtno dokumentiranejer se nalaze izvan istraživanoga područja,proizvo<strong>di</strong>la se siva keramika u staroj venetskoj tra<strong>di</strong>cijite gruba keramika za svakodnevnu uporabu.Druge dvije faze (sre<strong>di</strong>na 1. st. po Kr. – druga polovica2. st. po Kr.) odlikuju se keramičarskim pećima ukojima se pečenje odvijalo in<strong>di</strong>rektno na neperforiranojpodlozi i uz pomoć <strong>di</strong>ma koji je cirkulirao kroz tubulepostavljene uz njihove stjenke. Osim keramike za svakodnevnuuporabu, u njima se proizvo<strong>di</strong>la i terra sigillatau karakterističnim oblicima tanjura Conspectus 3.3,kupe Conspectus 36.4, kupe slične tipu Conspectus 7 ikupe ukrašene kotačićem.zbornik_31_08.indd 202 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 203SummaryCrafts <strong>di</strong>strict in ancient Patavia: ceramics kilns and productionRecently a crafts <strong>di</strong>strict was <strong>di</strong>scovered in Padua inwhich ceramic production took place from the mid-1 stcentury BC until the mid-2 nd century AD. In this paperspecial attention is given to the typology of the <strong>di</strong>scoveredkilns during <strong>di</strong>fferent developmental stages, and thetypology of ceramics produced in them. It is a rare fin<strong>di</strong>ngof a crafts <strong>di</strong>strict in northern Italy, and as such itproved extremely interesting.The area in which the craft production took place islocated north of the ancient city, in the <strong>di</strong>rect vicinity ofthe urban Roman centre, in the zone to which importantrural roads converge and on the river that flowed throughancient Patavium.During the research four <strong>di</strong>fferent phases, characterizedby <strong>di</strong>fferent production plants and <strong>di</strong>fferent typesof ceramics that are produced in them, were identified.In the ceramic kilns dated to the first two phases (secondhalf of the 1 st century BC - beginning of the 1 st centuryAD), which were unfortunately only partially preservedand of which we do not have a ground plan because theyare located outside the research area, produced grey potterybased on the ancient Venetian tra<strong>di</strong>tion and coarsepottery for everyday use.The other two phases (mid-1 st century AD - secondhalf of the 2 nd century AD.) feature ceramics kilns inwhich the baking was done in<strong>di</strong>rectly, on the unperforatedbase and with the help of smoke that circulatedthrough the tubules placed along their walls. In ad<strong>di</strong>tionto ceramics for daily use, they were used for the productionof terra sigillata, that is, the characteristic forms ofplates Conspectus 3.3, cups in the form Conspectus 36.4,cups of the type similar to Conspectus 7 and cups decoratedusing a wheel.zbornik_31_08.indd 203 31.08.2011. 23:51


Roman pottery in Slovenia: case stu<strong>di</strong>es of Poetovio,Emona and Aegean cooking wareRimska keramika u Sloveniji: primjeri Poetovione,Emone i egejske kuhinjske keramikeJanka IsteničNational Museum of SloveniaPrešernova 20SI-1000 Ljubljanae-mail: janka.istenic@nms.siIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperResearch on Roman pottery from Poetovio (present-day Ptuj), Emona (present-day Ljubljana) and Aegean cooking ware isdescribed. In the case of Poetovio and Emona, emphasis was on the research of local pottery production. The aim of studyingAegean cooking ware was to establish if the macroscopic criteria for <strong>di</strong>stinguishing between imports and their local imitationswere relevant, as well as to acquire ad<strong>di</strong>tional evidence regar<strong>di</strong>ng the origin of the finds.Keywords: Roman pottery, archaeometry, provenance stu<strong>di</strong>es, Poetovio, EmonaU radu je opisano istraživanje keramike iz Petovija (današnji Ptuj), Emone (današnja Ljubljana) i egejske kuhinjske keramike. Uslučaju Petovija i Emone naglasak je stavljen na istraživanje lokalne proizvodnje keramike. Cilj proučavanja egejske kuhinjskekeramike bio je utvr<strong>di</strong>ti koliko su pouzdani makroskopski kriteriji koji se koriste za razlikovanje uvezene robe od njezinihlokalnih imitacija i prikupiti dodatnu evidenciju koja ukazuje na podrijetlo nalaza.Ključne riječi: rimska keramika, arheometrija, ispitivanje podrijetla, Poetovio, EmonaThree case stu<strong>di</strong>es of research into Roman pottery,all of them inclu<strong>di</strong>ng science-based investigations byGerwulf Schneider (Arbeitsgruppe Archäometrie,Freie Universität Berlin) and Malgorzata Daszkiewicz(ARCHEA, Warszawa, Poland), will be briefly described.1. Poetovio: local production and importsPoetovio (present-day Ptuj, East Slovenia), the biggestand most important Roman town on the territory ofpresent-day Slovenia, located on a navigable river nearthe convergence of important long-<strong>di</strong>stance routes, hadexcellent con<strong>di</strong>tions for the development of the potteryindustry: high quality clay, woodland for fuel, a pre-Roman potting tra<strong>di</strong>tion and excellent facilities for the<strong>di</strong>stribution of products. Central to the study of the potteryfrom Poetovio was the identification of wares madelocally at Poetovio (Istenič 1999: 13, 41-42, 83-165)and their <strong>di</strong>stribution (Istenič 1999: 191-202; 2001).Independently of the classification of vessel-types,fifteen fabric groups were identified macroscopically,using an X10 hand lens. The criteria were generalappearance, colour, texture, hardness and the general‘feel’ of the fabric, as well as its inclusions or impurities(Istenič 1999: 84-90).The most common fabrics at Poetovio are F 7 (brown)and its variant F 8 (grey/black; Figs. 1-2, 4). They <strong>di</strong>fferonly in colour; thus the term fabric F 7/F 8 is often used.This fabric matches a large proportion of the fabrics ofwasters from pottery kilns at Poetovio and the <strong>di</strong>stributionof stamped items in<strong>di</strong>cates their origin at Poetovio. Itfollows from archaeological evidence, therefore, thatthe fabric F 7/F 8 originated at Poetovio (Istenič 1999:87-88, 92, 157-159, 168-170, 191-202; Istenič, TomaničJevremov 2004).The archaeological evidence for Poetovian fabricsF 10 and F 11 (Firmalampen), F 12 (volute-lamps),TWP 1- 6, TWP varia (thin-walled pottery) and varia(samian etc.) in<strong>di</strong>cate that they were imported (Istenič1999: 90, 103-111, 149-155, 160-164). The vast majorityof the pottery from Poetovio is of fabric F 7/F 8, so thearchaeometric research focused on this fabric.Chemical analyses (wavelength-<strong>di</strong>spersive X-rayfluorescence on seventy-six samples) of fabrics F 7 andF 8 included samples of a reference group of items frompottery workshops and kilns, as well as from mortariazbornik_31_08.indd 205 31.08.2011. 23:51


206 Janka IsteničFig. 1 Poetovio: cups imitating the forms of samian, local production, fabrics F 7 and F 8 (photo by Tomaž Lauko, NationalMuseum of Slovenia)Sl. 1 Poetovio: čaše koje imitiraju oblike lokalne produkcije Samosa, struktura F 7 i F 8 (foto: Tomaž Lauko, Narodnimuzej Slovenije)and lamps with stamps characteristic of Poetovio. Theresults in<strong>di</strong>cated that the macroscopic identification of theF 7 and F 8 fabrics was very reliable. The characteristicsof fabrics F 7/F 8 are low calcium content and variableiron content (Daszkiewicz, Schneider 1999: 173-176,179-181).Thin-sections (of nine samples) and X-ray <strong>di</strong>ffraction(of 14 samples, inclu<strong>di</strong>ng a modern tile), confirmed thatfabrics F 7 and F 8 belong to the same basic group. Theyare texturally similar and can be characterised as siltyclay with a small quantity of sand. The sand is of quartz,muscovite and metamorphic rock; the grains are wellsorted, in<strong>di</strong>cating, that they were not added as temper,but constitute a natural component of the raw material.In most cases the fabric has a high level of fine grainedmuscovite, which decomposed in a few samples fired attemperatures above 900°C. Round iron-rich aggregates,probably due to the mixing of two clays with <strong>di</strong>fferingiron content, also seem to be characteristic of the fabric(Daszkiewicz, Schneider 1999: 176-181).It was established from the MGR (matrix groupingby refiring) analyses (six samples) that the colour rangeof the F 7 and F 8 fabrics was the result of <strong>di</strong>fferentcon<strong>di</strong>tions during firing (Daszkiewicz, Schneider 1999,181, figs. 174-176).Comparison of the samples of clay from three <strong>di</strong>fferentsites at Ptuj or its vicinity (Pragersko, Rabelčja vas andŽabjak) shows that they are chemically quite similar toF 7/F 8 (Daszkiewicz, Schneider 1999: 176-177).Chemical and mineralogical analyses (phasecomposition, thin sections) of the remaining probablelocal fabrics (coarse fabrics F 1/14, F 2-4) wereundertaken on only a few samples, and therefore it isnot clear if the macroscopically formed fabric groups arerelevant. The results in<strong>di</strong>cate that they were made of clays<strong>di</strong>fferent from those used for fabric F 7/8 (Daszkiewicz,Schneider 1999: 174, 176-181, 184), probably originatingin Poetovio or its vicinity.Chemical analyses were also undertaken of thirty-eightsamples of Firmalampen, which were macroscopicallyclassified as fabrics F 10, 11 and varia, and on the basisof archaeological evidence were presumed to be imports(Fig. 3; Istenič 1999: 89, 149-155). The analyses in<strong>di</strong>catethat the F 10 and F 11 fabrics do not <strong>di</strong>ffer chemically.The majority of the Firmalampen, whose fabrics wereclassified as varia, are also in the same chemical groupas F 10 and F 11. This group is characteristic of productsfrom Mutina (present-day Modena) and its imme<strong>di</strong>atesurroun<strong>di</strong>ngs (Daszkiewicz, Schneider 1999: 184-185,190, Fig. 181, T. 9). It is interesting that one of theselamps could not have been used to produce light, as itwas cracked during the production process (Daszkiewicz,Bobryk 1998: 91). It in<strong>di</strong>cates that lower quality Mutinaproducts were also exported, presumably for use,primarily, as grave goods. Rare examples of lamps in afabric classified in the Varia group presumably originatedzbornik_31_08.indd 206 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 207elsewhere. A precise origin (Carnuntum) was determine<strong>di</strong>n one case (Daszkiewicz, Schneider 1999: 185, 190, E662).Pottery products from Poetovio supplied the townand its surroun<strong>di</strong>ngs. They were also exported withinthe provinces of Pannonia Superior and Inferior, and alsoreached Noricum, Moesia and Dacia (Istenič 1999, 191-202). Chemical analyses have confirmed that Firmalmpenproduced at Poetovio were exported to Aquincum andSalla (Schneider et al. 2009).2. Local pottery production at EmonaExcavations at Emona (present-day Ljubljana) haverevealed more than 3,000 graves, in ad<strong>di</strong>tion to verylarge parts of the Roman town. The study of local potteryproduction through an examination of fabrics was notbegun until relatively recently. Encouraged by thegood results derived from fabric-based pottery researchcombined with scientific analyses at Poetovio, our aimwas to define the most common local fabrics at Emona(Istenič, Daszkiewicz, Schneider 2003).The archaeological evidence for pottery productionat Emona is poor. Only two pottery kilns have beenarchaeologically investigated. There were no known‘wasters’, nor are there any stamps incorporating thetrade-marks of local Emona potters (Istenič, Plesničar-Gec 2001; Istenič, Daszkiewicz, Schneider 2003: 83).A macroscopic survey of the pottery from Emonashowed that the majority of utility vessels have the samecharacteristics. This fabric was denominated F 7 (Fig. 5),and its grey (reduced) version, F 8. Vessels in the samefabrics were found back-filled into a pottery kiln in thepotters’ quarter, so it was assumed that these fabrics wereproduced locally.Thirty-five items were sampled for chemical analyses;16 thin-sections were stu<strong>di</strong>ed, and 15 matrix-groupingsby refiring (MGR)-analyses were undertaken to verifythe homogeneity of the F 7 and F 8 fabrics and their localorigin. The reference-points for the local sources of F 7and F 8 comprised eleven samples of clay from variouslocations in Ljubljana.The results of the chemical analyses show that F 7and F 8 form a chemically homogeneous group. Thinsectionstu<strong>di</strong>es have shown that they also have the samemineralogical composition. Investigations by refiring(MGR-analysis) confirm that the <strong>di</strong>fferences in theirappearance are due to <strong>di</strong>ffering firing con<strong>di</strong>tions. Thefiring temperatures were generally between 1000 and1100°C (Istenič, Daszkiewicz, Schneider 2003: 84-90).The clay sample from the surface of the deposits onthe western side of Rožnik Hill was remarkably similar tofabric F 7/F 8, both chemically and in its firing behaviour(MGR-analysis). This sample originated from the samematerial as the clay from Emona, which was washeddown from Rožnik and formed a layer of clay very closeto the surface. It is now almost impossible to sample thislayer because it is in a densely built-up area. Clay samplesfrom four other spots in Ljubljana were taken in deeperlayers of clay and are less similar to the compositionFig. 2 Poetovio: jars of local production, fabrics F 7, F 8 and F 7/8 (photo by Tomaž Lauko, National Museum of Slovenia)Sl. 2 Poetovio: vrčevi lokalne produkcije, struktura F/, F 8 i F 7/8 (foto: Tomaž Lauko, Narodni muzej Slovenije)zbornik_31_08.indd 207 31.08.2011. 23:51


208 Janka IsteničFig. 3 Poetovio: imported Firmalampen (photo by TomažLauko, National Museum of Slovenia)Sl. 3 Poetovio: uvezene Firmalampen (foto: Tomaž Lauko,Narodni muzej Slovenije)of the pottery (Istenič, Daszkiewicz, Schneider 2003:83-88, Fig. 1).Macroscopically, it is not easy to <strong>di</strong>stinguish thefabric F 7/ F 8 local to Emona from the F 7/F 8 localto Poetovio, but they can be clearly <strong>di</strong>fferentiatedchemically. Mineralogically, the fabric F 7/F 8 fromPoetovio originates from clay containing more silt, andhas a higher quantity of fine mica than the clay fromEmona. Ad<strong>di</strong>tionally, iron-rich inclusions are moreabundant in the fabric from Poetovio than in that localto Emona.3. The provenance and the north-eastern<strong>di</strong>stribution of Aegean cooking wareFig. 4 Poetovio: stamp VRSVL on the bottom of a locallymade Firmalampe, fabric F 7 (photo by Tomaž Lauko,National Museum of Slovenia)Sl. 4 Poetovio: pečat VRSVL na dnu Firmalampe lokalneizrade, struktura F 7 (foto: Tomaž Lauko, Narodni muzejSlovenije)Aegean cooking ware (Hayes 1983: 105-109; Hayes1997: 78-80) in Croatia and Slovenia was first identifiedamong finds from the cemetery at Ro<strong>di</strong>k-Pod jezeromnear Kozina (Fig. 6) over twenty years ago (Istenič 1987:104-106, 116-117, pls. 9: 4, 5, 11:1, 12: 1; 1988). Thisware constituted cargoes of at least three, but possiblyfive shipwrecks in the Eastern Adriatic: in the Pakleniotoci archipelago, near the island of Hvar; near Viganj inthe Pelješac Channel (Istenič, Schneider 2000: 341-342,Fig. 1/20, 21, 11; Jurišić 2000: 32-34, 65, 74, Figs. 21-36;both papers quote earlier bibliography); off Cap Maharac,off the island of Mljet, and perhaps also off Veliki Školj,off the eastern shore of Mljet; and from a presumedshipwreck near Nerezine off the island of Lošinj (Istenič1987: 104-105; 988: 102; Istenič, Schneider 2000: 341,fn. 14, Figs.1: 11, 4: 1-3, 5; Jurišić 2000: 37-38, 65, 69,74, Map 33). The shipwreck off Pakleni otoci seems to bethe best preserved and excavated among them. Accor<strong>di</strong>ngto the brief reports published, the ship’s cargo consistedof cooking-ware of Aegean types, Eastern sigillata B andhalf-finished stone blocks (Istenič, Schneider 2000: 341;Jurišić 2000: 65).Aegean cooking ware is also known from numerousother shipwrecks in the Eastern Adriatic and is interpretedas ship’s kitchen inventory. It has been found in largequantities in harbours (Jurišić 2000: 38) and was amongfinds from numerous other sites along the Eastern Adriaticcoast (Istenič, Schneider 2000: 341-343, fig. 1; Jurišić2000: 38; Kirigin, Katunarić 2002: 309; Reynolds,Hernandez, Çon<strong>di</strong> 2008: 79, Fig. 18: 76-79; Starac 1998:55, Pl. 19: 3; Topić 2004: 307-309, Cat. Nos. 128-180,192-195, 334-341, 347-367, Pls. 31-42, 44, 65, 67-70;Topić 2005a: 15, Cat. No. 14, Pls. 3; 2005b: 80, Cat. Nos.32-37). Aegean cooking ware is very well representedat Tergeste (Maselli Scotti, Degrassi, Mian 2003: 61-68,Pls. 8, 9: 1-4; Maselli Scotti et al. 2004: 109-115, Pl. 9;Žerjal 2008: 137) and Aquileia (Mandruzzato, Tiussi,Degrassi 2000: 360-361, figs. 4, 5; Istenič, Schneider2000: 343, fn. 33), and is also documented from theirsurroun<strong>di</strong>ngs (Žerjal 2008: 137-138, with bibliographyquoted in notes 84-87). It was also <strong>di</strong>stributed along otherparts of the Me<strong>di</strong>terranean littoral (Istenič, Schneider2000: 342-343, Fig. 1; Sloan 2000, 300, note 11; Žerjal2008: 136, note 54).The most important production site of Aegeancooking ware was at Phocaea (present-day Foça inWestern Turkey) and it seems that in the second and thirdzbornik_31_08.indd 208 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 209Fig. 5 Emona: vessels of local production, fabric F 7 (photo by Tomaž Lauko, National Museum of Slovenia)Sl. 5 Emona: posude lokalne proizvodnje, struktura F 7 (foto: Tomaž Lauko, Narodni muzej Slovenije)centuries its products were widely exported; at Athens,for example, all cooking ware in this period came fromPhocaea (Hayes 2000: 292).Most of the cooking ware that constituted the cargoesof the Adriatic shipwrecks mentioned probably camefrom Phocaea. This is in<strong>di</strong>cated by the results of chemicaland mineralogical analyses of four sampled casserolesand a pot of Aegean type from Aquileia, and a pot fromEmona, which proves that they were produced at Phocaea(Istenič, Schneider 2000: 346, notes 46 and 49, Figs. 3:4, 7, Table 1: Aquileia Inv. Nos. F 944-947, Emona Inv.No. R 5902; cf. Mandruzzato, Tiussi, Degrassi 2000:361, fig. 5. 1-3). The origin of the small mug could notbe established (Istenič, Schneider 2000: 346, n. 50, fig.3:2, Table 1: Inv. No. R 5497). The analyses of the threepresumed imitations of Aegean-type pots show that theywere made at Emona (Istenič, Schneider 2000: 346, n.51, Fig. 3: 4).Several sites in Slovenia have yielded Aegean cookingware (Figs. 6, 7), in<strong>di</strong>cating that it was <strong>di</strong>stributed tosouth-western Slovenia and reached central Slovenia,but not further into the Adriatic hinterland. In ad<strong>di</strong>tionto the sites mentioned in Istenič, Schneider (2000: 341,Fig.1: 1-4), various forms of this ware were found duringexcavations of a Roman villa rustica at Školarice nearKoper (Žerjal 2008: 136-138, Fig. 4) and some at Castra(present-day Ajdovščina; Vidrih Perko, Žbona Trkman2005: 282, Fig. 5: 1).Fig. 6 Cooking pot and casserole, with a lid of Aegeantype, from the cemetery at Ro<strong>di</strong>k (photo by MatejŽupančič, Pokrajinski muzej Koper)Sl. 6 Kuhinjski lonac i kaserola, s poklopcem egejskogtipa, s groblja u Ro<strong>di</strong>ku (foto: Matej Župančič, Pokrajinskimuzej Koper)Fig. 7 Ad Pirum (present-day Hrušica): casseroles of theAegean type, probably produced at Phocaea (photo byTomaž Lauko, National Museum of Slovenia)Sl. 7 Ad Pirum (današnja Hrušica): kaserole egejskog tipa,moguće fokejske proizvodnje (foto: Tomaž Lauko, Narodnimuzej Slovenije)zbornik_31_08.indd 209 31.08.2011. 23:51


210 Janka IsteničNotes:1Jurišić (2000: 37) includes the badly preserved shipwreck off VelikiŠkolj among those in which Aegean cooking ware constituted partof the cargo. Accor<strong>di</strong>ng to the same author (Jurišić 2000: 76), theAegean cooking ware in this shipwreck consisted only of the sherdsof two-handled casseroles. It seems that these do not give clearevidence that they were ship’s cargo, as they could be explained asship’s inventory.Bibliography:Daszkiewicz, M., Bobryk, E., 1998, Untersuchung und Charakterisierungvon „Fehlbränden”. In: Archäometrie und Denkmalpflege -Kurzberichte 1998, 90-92. Bochum.Daszkiewicz, M., Schneider, G., 1999, Chemical, mineralogical andtechnological stu<strong>di</strong>es of Roman vessels and lamps from Poetovio.In: Istenič 1999, 173-190.Hayes, J. W., 1983, The Villa Dionysos excavations, Knossos: thepottery. Annual of the British School at Athens 78, 97-169.Hayes, J. W., 1997, Handbook of Me<strong>di</strong>terranean Roman Pottery.London.Hayes, J. W., 2000, From Rome to Beirut and beyond: Asia Minor andeastern Me<strong>di</strong>terranean trade connections. Rei Cretariae RomanaeFautorum Acta 40, 285-297.Istenič, J., 1987, Ro<strong>di</strong>k – grobišče Pod Jezerom. Arheološki vestnik,38, 69-136.Istenič, J., 1988, Kuhinjsko posuđe egejskih tipova na nalazištu Ro<strong>di</strong>k– nekropola Pod Jezerom. Diadora 10, 99-110.Istenič, J., 1999, Poetovio, zahodna grobišča I : grobne celote izDeželnega muzeja Joanneuma v Gradcu = Poetovio, the westerncemeteries I : grave-groups in the Landesmuseum Joanneum, Graz,Katalogi in monografi je 32. Ljubljana.Istenič, J., 2001, Poetovio and neighbouring towns: pottery evidence.Archaeologia Poetovionensis 2, 27-31.Istenič, J., Plesničar-Gec, L., 2001, A pottery kiln at Emona. ReiCretariae Romanae Fautorum acta 37, 141-146.Istenič, J., Daszkiewicz, M., Schneider, G., 2003, Local productionof pottery and clay lamps at Emona (Italia, regio X). Rei CretariaeRomanae Fautorum acta 38, 83-91.Istenič, J., Schneider, G., 2000, Aegean cooking ware in the EasternAdriatic, Rei Cretariae Romanae Fautorum acta 36, 341-348.Istenič, J., Tomanič-Jevremov, M., 2004, Poetovian wasters fromSpodnja Haj<strong>di</strong>na near Ptuj. Arheološki vestnik 55, 313-341.Jurišić, M., 2000, Ancient Shipwrecks of the Adriatic, BAR InternationalSeries 828. Oxford.Kirigin, B., Katunarić, T., 2002, Palagruža – crkva Sv. Mihovila.izvještaj sa zaštitnih iskopavanja 1996. Vjesnik za arheologiju ihistoriju dalmatinsku 94, 297-324.Mandruzzato, L., Tiussi, C., Degrassi, V., 2000, Appuntisull’instrumentum d’importazione Graca ed orientale ad Aquileia.Rei Cretariae Romanae Fautorum acta 36, 359-364.Maselli Scotti, F., Degrassi, V., Mian, G., 2003, Gli scarichi delladomus <strong>di</strong> piazza Barbacan a Trieste: un contesto <strong>di</strong> II-inizi III secolod.C. Atti e memorie della Società istriana <strong>di</strong> archaeologia e storiapatria 103, 19-105.Maselli Scotti, F., Degrassi, V., Mandruzzato, L., Mian, G., Provenzale,V., Riccobono, D., Tiussi, C., 2004, La domus dei Piazza Barbacan(Trieste): le fasi e i materiali. Atti e memorie della Società istriana<strong>di</strong> archaeologia e storia patria 104, 19-158.Reynolds, P., Hernandez, D. R., Çon<strong>di</strong>, D., 2008, Excavations in theRoman Forum of Buthrotum (Butrint): first to trhird century potteryassemblages and trade. Rei Cretariae Romanae Fautorum Acta 40,71-88.Schneider, G., Daszkiewicz, M., Zsi<strong>di</strong>, P., Ujlaki Pongrácz, Z., 2009,Analyses of Roman pottery and lamps from Aquincum and Intercisa.European Meeting on Ancient Ceramics, Budapest 2007, 123-132.Budapest.Sloan, K. W., 2000, East-west trade in fine ware and commo<strong>di</strong>ties: theview from Corinth. Rei Cretariae Romanae Acta, 36, 299-312.Starac, A., 1998, Pula – Herkulova vrata 1997.-1998. Sitni nalazi.Histria Archaeologica 29, 40-101.Topić, M., 2004, Posuđe za svakodnevnu uporabu grublje izradbe,amfore, terakote i kultne posude iz Augusteum Narone. Vjesnik zaarheologiju i historiju dalmatinsku 96, 303-315.Topić, M., 2005a, Nalazi keramike iz sloja grobova u celi AugusteumaNarone. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 97, 9-67.Topić, M., 2005b, Keramika iz Augusteuma Narone. Vjesnik zaarheologiju i historiju dalmatinsku 97, 69-93.Vidrih Perko, V., Žbona Trkman, B., 2005, Ceramic finds fromAjdovščina – Fluvio Fri<strong>di</strong>go. Rei Cretariae Romanae FautorumActa 40, 282.Žerjal, T., 2008, Eastern imports in the Ager tergestinus. Rei CretariaeRomanae Fautorum Acta 40, 131-140.zbornik_31_08.indd 210 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 211SažetakRimska keramika u Sloveniji: primjeri Poetovione,Emone i egejske kuhinjske keramikeU radu se donosi pregled triju projekata istraživanjarimske keramike u kojima su korštene prirodoslovnemetode, a realizirani su u suradnji s dr. sc. GerwulfomSchneiderom (Arbeitsgruppe Archäometrie, FreieUniversität Berlin) i Malgorzatom Daszkiewicz(ARCHEA, Warszawa, Poljska).U slučaju keramike iz Poetovione (Poetovio, današnjiPtuj), najvažnijeg rimskoga grada na teritoriju današnjeSlovenije, istraživanje je bilo usmjereno na predmetekoji su se proizvo<strong>di</strong>li u samome gradu ili u njegovojneposrednoj okolici te na njihovu <strong>di</strong>stribuciju. Pokazalose da su najbrojnije i, za proizvodnju kuhinjske i stolnekeramike u Poetoviju, najznačajnije keramičke skupineF 7 i F 8, koje se međusobno razlikuju samo bojom. Zakeramičke skupine F 10 i F 11 (uključuju pečatiraneuljanice), F 12 (uključuju volutne uljanice), KTS 1-6 iKTS varijante (uključuju samo posude,u koje ubrajamokeramiku tankih stijenki) te razne poje<strong>di</strong>načne primjerke(skupina razno) kemijske su i mineraloške analizepotvr<strong>di</strong>le da su uvezene u Poetovio. Skupinama F 10i F 11 odgovaraju proizvo<strong>di</strong> Mutine (sada Modena usjevernoj Italiji),te njezine neposredne okolice.Poetovio je svojim keramičkim proizvo<strong>di</strong>maopskrbljivao čitav grad i šire, izvozio ih u Gornju i DonjuPanoniju (osobito dolinom rijeke Drave), a njegovi suproizvo<strong>di</strong> stizali čak do Norika, Dacije i Mezije. Kemijskaanaliza potvr<strong>di</strong>la je da su poetovijski keramički proizvo<strong>di</strong>bili prisutni u Akvinku (Aquincum, današnja Bu<strong>di</strong>mpešta)i Sali (Salla, današnje Zalalövő) u Mađarskoj.U slučaju Emone (današnja Ljubljana) glavni ciljistraživanja bio je identificiranje glavnih skupinakeramike koje su se proizvo<strong>di</strong>le na području grada.To su skupine F 7 i F 8, koje su makroskopski sličneskupinama istoga naziva u Poetoviu, iako se ustvariznatno razlikuju. Usporedbe s uzorcima glina iz okoliceLjubljane pokazale su veliku sličnost s jednim od slojevagline koji je rimskim stanovnicima Emone bio vjerojatnonajdostupniji.Egejsko kuhinjsko posuđe na teritoriju Slovenijei Hrvatske prepoznato je među nalazima iz grobljaPod Jezero kod naselja Ro<strong>di</strong>ka u blizini Kozina. Ovavrsta keramike sastavni je <strong>di</strong>o tereta najmanje triju, amožda i pet brodoloma duž istočne jadranske obale.Kuhinjsko posuđe iz iste skupine poznato je s mnogihdrugih lokaliteta na istočnoj jadranskoj obali i u njenomezaleđu. Također je dobro zastupljeno na širem područjuTergeste i Akvileje, a rašireno je i po drugim obalamaMe<strong>di</strong>terana. Njegov glavni proizvodni centar nalaziose u Fokeji (Phocaea, danas Foçi u zapadnoj Turskoj),a tijekom 2. i 3. st. po Kr. tim se proizvo<strong>di</strong>ma naširokotrgovalo. Kuhinjsko posuđe egejskog tipa rašireno je ujugozapadnoj Sloveniji, ali je doseglo i njezin sre<strong>di</strong>šnji<strong>di</strong>o.zbornik_31_08.indd 211 31.08.2011. 23:51


Innovazioni e tra<strong>di</strong>zione nelle ceramiche comuni delPiceno meri<strong>di</strong>onale dal VII sec.a.C al VI d.C.Inovacije i tra<strong>di</strong>cije u keramici za svakodnevnu uporabu ujužnom Picenumu od 7. st. pr. Kr. do 4. st. po Kr.Simonetta MenchelliDipartimento <strong>di</strong> Scienze Storiche del Mondo Anticovia Galvani 1I-56126 Pisae-mail: s.menchelli@sta.unipi.itIzvorni znanstveni radArticolo originale scientificoMaria Raffaella CiuccarelliDipartimento <strong>di</strong> Scienze Storiche del Mondo Anticovia Galvani 1I-56126 Pisae-mail: rciuccarelli@libero.itMarinella PasquinucciDipartimento <strong>di</strong> Scienze Storiche del Mondo Anticovia Galvani 1I-56126 Pisae-mail: pasquinucci@sta.unipi.itLe considerazioni presentate in questo lavoro sono il risultato <strong>di</strong> un progetto <strong>di</strong> ricognizione topografica relativo al PicenoMeri<strong>di</strong>onale e Firmum Picenum ed il suo territorio, tra i fiumi <strong>di</strong> Tenna, Ete ed Aso, nelle Marche. La ceramica da cucina equella comune sono state stu<strong>di</strong>ate dal punto <strong>di</strong> vista tipologico, funzionale e tecnico – archeometrico. Il vasellame locale equello importato dal periodo della romanizzazione fino al periodo tardo antico. Le attività d’importazione ed esportazione e lerotte commerciali attraverso l’Adriatico sono state evidenziate, testimoniando che la ceramica locale era commerciata anchesulle gran<strong>di</strong> <strong>di</strong>stanze.Parole chiave: Piceno, romanizzazione, produzioni locali, importazioni, analisi corpi ceramiciU radu se predstavljaju rezultati projekta rekognosciranja južnog Picenuma (South Picenum Survey Project) koji se odnosena Firmum Picenum i njegovo područje koje se nalazi u međurječju Tenne, Ete i Asa u pokrajini Marche. Kuhinjsko i običnoposuđe analizirano je u tipološko-funkcionalnom i u tehničko-arheometrijskom smislu. Poje<strong>di</strong>ni oblici domaće i importiranekeramike datirani su od razdoblja romanizacije pa sve do kasnorimskog razdoblja. Istaknute su uvozno-izvozne aktivnosti itrgovački putovi preko Jadrana uz dokaze da se lokalnom keramikom trgovalo na velike udaljenosti.Ključne riječi: Picenum, romanizacija, lokalna proizvodnja, uvoz, analiza keramikeI dati presentati in questa sede derivano da unprogramma <strong>di</strong> ricerca multi<strong>di</strong>sciplinare che da anniabbiamo in corso nel Piceno meri<strong>di</strong>onale (South PicenumSurvey Project), articolato in ricerche <strong>di</strong> superficieintegrate con indagini geomorfologiche e con lo stu<strong>di</strong>odelle fonti letterarie, epigrafiche, toponomastiche,archivistiche, telerilevate e lo stu<strong>di</strong>o morfologico earcheometrico dei reperti, con contestuale gestione deidati tramite un GIS, articolato in un Database relazionalecon interfaccia cartografica Archview 9.3 (Pasquinucci,Menchelli, Ciuccarelli 2007; 2009; Menchelli 2005;2008).Le ricerche sono focalizzate nel territorio dellacolonia latina <strong>di</strong> Firmum Picenum fondata nel 264 a.C.presso l’o<strong>di</strong>erna città <strong>di</strong> Fermo, a 320 m s.l.m. e a circa7 km dalla costa adriatica, in una posizione strategicagià utilizzata per un inse<strong>di</strong>amento piceno <strong>di</strong> primariaimportanza (Polverini, Parise, Agostini, Pasquinucci1987: 23 ss).Il territorium della colonia, compreso grosso modoin una fascia <strong>di</strong> 15-20 km nord-sud delimitata dai fiumiTenna a nord e Aso a sud (Fig.1) sembra a sua voltaricalcare una vasta porzione <strong>di</strong> un più ampio areale <strong>di</strong> etàpicena, esteso fra i fiumi Tenna a nord e Tronto a sud (lazbornik_31_08.indd 213 31.08.2011. 23:51


214 Simonetta Menchelli / Maria Raffaella Ciuccarelli / Marinella PasquinucciFig. 1 South Picenum Survey Project (ager Firmanus): aree campione indagateSl. 1 South Picenum Survey Project (ager Firmanus): pregledana ogledna područjadefinizione, sulla base <strong>di</strong> specifici caratteri della culturamateriale, delle produzioni, del costume e della ritualità,in Percossi Serenelli 1987) .Il popolamento preromano <strong>di</strong> questo territorio appareorganizzato in una serie <strong>di</strong> centri maggiori, fra cui Fermo,che esercitavano attrazione sull’imme<strong>di</strong>ato circondario,e una rete strutturata <strong>di</strong> inse<strong>di</strong>amenti minori con sitisatellite (da ultimo Pasquinucci, Menchelli, Ciuccarelli2009: 414 ss.). Il surplus agricolo non era commerciato sularga scala; la produzione artigianale mostrava un livelloqualitativamente elevato, ma non ancora standar<strong>di</strong>zzatoe non sempre tecnologicamente evoluto, come nel casodella ceramica (Percossi Serenelli 1989; Stopponi,Percossi Serenelli 2001; Stopponi 2003).Per questo la romanizzazione, cioè l’insieme delleforme e dei mo<strong>di</strong> <strong>di</strong> integrazione delle comunità picenenello Stato romano, si <strong>di</strong>spiegò qui in mo<strong>di</strong> complessi,anche riguardo all’organizzazione del territorio e aisistemi produttivi. La fondazione <strong>di</strong> una città e laconseguente immissione <strong>di</strong> coloni in lotti assegnati <strong>di</strong>terre confiscate, l’importazione del sistema della villafattoriacrearono nuovi assetti del popolamento ruralee nuovi paesaggi agrari, garantendo la produzionedel surplus da immettere sul mercato (Pasquinucci,Menchelli, Ciuccarelli 2007: 529) e nuovi circuiti <strong>di</strong>commercializzazione dei prodotti.(M.P.)Nel contempo si innalzava anche il livello tecnologicodelle produzioni e si introducevano prodotti, tipici <strong>di</strong> quelmilieu artigianale, come la ceramica a vernice nera che,come da tempo suggerito (Morel 1988), potrebbe essereconsiderato un fossile-guida della romanizzazione, maanche produzioni ceramiche <strong>di</strong> utilizzo quoti<strong>di</strong>ano comela ceramica comune, sia depurata sia da cucina.Risalendo alle fasi tarde della civiltà picena, è nostraintenzione evidenziare i momenti evolutivi, i mutamentitecnologici e gli aspetti tra<strong>di</strong>zionali che, coagulatisi nellafase coloniale, avrebbero caratterizzato le ceramichecomuni picene <strong>di</strong> età romana.Il vasellame prodotto localmente dalle comunitàpicene prima dell’arrivo dei Romani, almeno dal VIIsecolo a.C. viene <strong>di</strong> norma ritenuto un tipo locale <strong>di</strong>ceramica <strong>di</strong> impasto, che è realizzata in un primo tempoesclusivamente senza l’ausilio del tornio o del tornioveloce (Cfr. Lollini 1976: 147, fino all’avanzato VIsecolo a.C.: Piceno IV A). .zbornik_31_08.indd 214 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 215abFig. 2 Coperchi e fondo <strong>di</strong> olla <strong>di</strong> produzione picenaSl. 2 Poklopci i dno ole picenske proizvodnjecQuesto impasto può essere <strong>di</strong>stinto in almeno due tipi:il primo, arancio-bruno, lucidato o lisciato in superficie,usato per vasellame da banchetto, è molto frequente neicomplessi funerari (Cfr. ad es. Silvestrini, Sabbatini2008: 223-225, nn. 280-295, t. 182 Crocifisso).Il secondo, attestato per vasellame domestico, da<strong>di</strong>spensa e da stoccaggio, per pesi da telaio e fornellietc. (Cfr. ad es. Silvestrini, Sabbatini 2008: 107, n. 131,t. 172 Crocifisso (M.R. Ciuccarelli); Landolfi 2003: 48per pesi da telaio), non molto avanzato tecnologicamente,è caratterizzato da un corpo ceramico arancio-rosso (più<strong>di</strong> frequente Munsell 5 YR 6/8-7/8), molto ricco <strong>di</strong> inclusiquarzosi e ghiaiosi calcarei <strong>di</strong> me<strong>di</strong>e e gran<strong>di</strong> <strong>di</strong>mensioni,internamente grigio-bruno (più <strong>di</strong> frequente Munsell 2G 3/1-4/1) a causa anche <strong>di</strong> uno scarso controllo delprocesso <strong>di</strong> cottura. Fra il materiale proveniente dallenostre ricognizioni sono attestate forme come olle/dolia(Fig. 2 c) e relativi coperchi (Fig. 2 a,b) e brocche/olpairealizzate in questo corpo ceramico (per gran<strong>di</strong> olleovoi<strong>di</strong> dal Piceno meri<strong>di</strong>onale cfr. Percossi Serenelli1989: 127, tipo 2 entro la metà del VI secolo a.C.;da Matelica: Silvestrini, Sabbatini 2008: 106-107, n.130, t. 172 Crocifisso (M.R. Ciuccarelli); per coperchitroncoconici cfr. Percossi Serenelli 1989:164-165.)Al momento è <strong>di</strong>fficile raggiungere ulteriori messea punto cronotipologiche della classe degli impastipiceni, a causa della scarsità <strong>di</strong> e<strong>di</strong>zioni scientifiche <strong>di</strong>complessi abitativi dal Piceno, che rende piuttosto ampiala forchetta cronologica delle datazioni <strong>di</strong> queste forme(VII-V secolo a.C.). Unico riferimento in proposito restala tipologia dei materiali nel Museo <strong>di</strong> Ripatransonecurata da E. Percossi Serenelli (Percossi Serenelli1989). La documentazione proveniente dalle nostrericognizioni comunque è sufficientemente ricca perconfermare la destinazione domestica <strong>di</strong> questi impasti,data la provenienza da numerosi piccoli siti rurali piceniidentificati sul campo (Cfr. Pasquinucci, Ciuccarelli,Menchelli 2005; Ciuccarelli c.s).Per la caratterizzazione <strong>di</strong> questo vasellame èfondamentale la forte affinità fra il suo corpo ceramicocon quello dei laterizi <strong>di</strong> produzione picena databili frala fine del VI-V e il IV secolo a.C., ugualmente rinvenutinelle ricognizioni (Ciuccarelli c.s.).zbornik_31_08.indd 215 31.08.2011. 23:51


216 Simonetta Menchelli / Maria Raffaella Ciuccarelli / Marinella PasquinucciabcFig. 4 Ceramicasemidepurata e depurataarancio <strong>di</strong> produzionepicenaSl. 4 Polupročišćena ipročišćena narančastakeramika picenskeproizvodnjedFig. 3 Ceramica semidepurata e depurata arancio <strong>di</strong> produzione picenaSl. 3 Polupročišćena i pročišćena narančasta keramika picenske proizvodnjeTegole e coppi sono prodotti nel Piceno dal tardo VI-Vsecolo a.C. in poi per la copertura <strong>di</strong> tetti <strong>di</strong> abitazionistabili con pareti in materiale deperibile (Boullart 2003:passim); pur ben attestati in vari abitati, non sono statiancora oggetto <strong>di</strong> classificazione in ambito piceno,ma godono <strong>di</strong> possibilità <strong>di</strong> confronti anche in ambitoetrusco-italico (Wikander 1993). Il medesimo sistema<strong>di</strong> copertura stabile perdura ovviamente nel settore inesame anche nell’età romana e si aprono quin<strong>di</strong> ancheampie possibilità <strong>di</strong> confronti morfologico-mensiologicizbornik_31_08.indd 216 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 217abcFig. 5 Forme attestate in ceramica grigia <strong>di</strong> produzione picenaSl. 5 Potvrđeni oblici sive keramike picenske proizvodnjee tecnologici fra laterizi piceni e romani (Ciuccarellic.s.).I laterizi riconducibili a produzione picena sonocaratterizzati da impasto arancio-rosso o, menofrequentemente, arancio-marrone, con interno grigiopiù o meno poroso e ricco <strong>di</strong> inclusi quarzosi-ghiaiosicalcarei <strong>di</strong> <strong>di</strong>mensioni varie; il corpo ceramico presentatalvolta matrice parzialmente sabbiosa. La superficie, <strong>di</strong>norma quella superiore, si presenta spesso ingubbiata e,raramente, anche steccata.In una serie <strong>di</strong> laterizi appare la tendenza verso unasempre maggiore depurazione dell’argilla (eventualmentearricchita da alcune tracce <strong>di</strong> chamotte) e un maggiorcontrollo del processo <strong>di</strong> cottura, con il risultato <strong>di</strong> uncorpo ceramico rosso-arancio <strong>di</strong>venuto molto fine. Pertali caratteristiche <strong>di</strong> depurazione, vicine a quelle delvasellame ceramico, questa argilla arancio si confrontastrettamente con quella <strong>di</strong> un gruppo <strong>di</strong> piccole olle eolpai in impasto „semidepurato„, realizzate al tornio eutilizzate con ogni probabilità anche come vasellame damensa. Esse sono ine<strong>di</strong>te e si trovano esposte presso iMusei <strong>di</strong> San Severino Marche e Tolentino, ove vengonodatate fra il V e III secolo a.C. (Cfr. Massi Secondari2002: 28, fig. in basso; 29, fig. in basso).Un corpo ceramico estremamente vicino a quellodescritto è attestato in un gruppo <strong>di</strong> frammenti <strong>di</strong>vasellame provenienti dalle nostre ricognizioni fra cuisoprattutto anse a nastro e a bastoncello (Fig. 3 b,c,d; fig.zbornik_31_08.indd 217 31.08.2011. 23:51


218 Simonetta Menchelli / Maria Raffaella Ciuccarelli / Marinella Pasquinucci4 b,c,d), forse pertinenti a olpai/brocche o a tazze monobiansate(Percossi Serenelli 1989: 140 ss.) e una presa<strong>di</strong> coperchio (figg. 3 a; 4 a), (Cfr. D’Ercole, Cosentino,Mieli 2001: 342, n. 103), con datazione intorno al Vsecolo a.C.In generale, la tra<strong>di</strong>zione <strong>di</strong> queste forme <strong>di</strong>pendeancora da modelli più antichi e appare ben integrata entroil patrimonio formale ceramico piceno (Cfr. ad esempioLollini 1976; Percossi Serenelli 1989; Stopponi, PercossiSerenelli 2001; Stopponi 2003; Silvestrini, Sabbatini2008) e d’altra parte la matrice minero-petrograficacontinua a essere <strong>di</strong> tipo „ferroso„, secondo la tra<strong>di</strong>zionedella ceramica domestica, e non carbonatica (secondo latra<strong>di</strong>zione della ceramica depurata o comune <strong>di</strong> ambitoetrusco-laziale). Tuttavia il progresso tecnologico,costituito dalla maggiore depurazione dell’argilla,è un fatto nuovo: in questa produzione con argillasemidepurata si passa infatti per la prima volta dallaceramica domestica a forme proprie della ceramica fine,come <strong>di</strong>mostrano gli esempi citati sopra.Nel Piceno, a partire probabilmente dal IV secoloa.C. (Frapiccini 2002: 106-108), o già dalla seconda metàdel V, appare una nuova, ben <strong>di</strong>stinguibile ceramica fineda mensa, che potremmo definire „ceramica picena apasta grigia„, chiaramente modellata sulla omonimaclasse <strong>di</strong>ffusa in ambito etrusco-padano e celto-etrusco(Patitucci Uggeri 1984; Buoite, Zamboni 2008).Il corpo ceramico è grigio, più o meno poroso,con minuti inclusi calcarei-silicei, con lavorazione altornio. Anch’esso deriva da un processo <strong>di</strong> depurazionedell’argilla, ma è supportato da una <strong>di</strong>versa modalità <strong>di</strong>controllo dell’ambiente e della temperatura della fornace,forse con una fase „sperimentale” che non è chiaro senel Piceno sia stata inizialmente casuale.In effetti, mentre la ceramica grigia padana ècaratterizzata fin dall’inizio da una cottura in ambienteriducente, nella tra<strong>di</strong>zione del bucchero (Cfr. Buoite,Zamboni 2008: 109) alcuni frammenti rinvenuti nellericognizioni mostrano invece che la produzione fermanapuò <strong>di</strong>scendere dalla ceramica semidepurata arancioferrosa. Sulla loro superficie grigia è infatti possibile, inalcuni casi, rinvenire tracce <strong>di</strong> una velatura arancio: ciòsignifica che il grigio deriva dal processo <strong>di</strong> cottura nonben controllato che produceva già l’impasto ferroso coninterno grigio ed esterno arancio.Di certo, però, la produzione picena in ceramica grigia,per quanto poco nota, sembra richiamarsi <strong>di</strong>rettamentealle produzioni padane, anche per il colore del corpoceramico, sia esso inizialmente casuale o non (per le aree<strong>di</strong> produzione Buoite, Zamboni 2008, tabella a p. 108).Una forma tipica <strong>di</strong> questa produzione è la coppetta/ciotola con orlo ricurvo senza anse, forse su basso piede atromba, attestata anche in esemplari (figg. 5 a; 6 b) vicinial tipo 20 da Spina, datata al IV secolo a.C. (PatitucciUggeri 1984: 146-147).Altri frammenti <strong>di</strong> anse dall’ager Firmanus, cherientrano in questa classe, potrebbero appartenere a formevascolari meno frequenti, come la coppa con un’ansa tipo28 a (Patitucci Uggeri 1984: 149), o meno probabilmentea forme simili a brocche, recentemente in<strong>di</strong>viduate aCastelfranco Emilia (figg. 5 b; 6 a), (Buoite, Zamboni2008: 112 SS.).La coppa con orlo ricurvo va posta in particolareevidenza, poiché appare un caso estremamenteinteressante <strong>di</strong> persistenza <strong>di</strong> una forma: è infatti possibilericondurre ad essa un frammento <strong>di</strong> orlo, color rossoarancio(Fig. 7 a), con lo stesso tipo <strong>di</strong> inclusi dei corpiceramici già menzionati, evidentemente una produzionelocale ellenistica.Infine, rientra in questa forma anche un piccoloframmento <strong>di</strong> ceramica comune a pasta „carbonatica”(Fig. 8), <strong>di</strong>rettamente confrontabile con un esemplareda Ariminum, datato al II secolo a.C. (Biondani 2005:226, n. 26, fig. 143) e più latamente accostabile a variesemplari dalla <strong>di</strong>scarica della Darsena <strong>di</strong> Cattolica,databili entro il III secolo a.C. (Mazzeo Saracino 2008:90, n. 57 ss.).Con lo stesso corpo ceramico rosso arancio èattestato anche un frammento <strong>di</strong> coppetta (o tegame?)miniaturistico con orlo orizzontale e pareti troncoconiche(Fig. 8 b), forse l’imitazione <strong>di</strong> una forma in vernice nera,o in ceramica comune domestica <strong>di</strong> ambito coloniale eFig. 6 Forme attestate in ceramica grigia <strong>di</strong> produzione picenaSl. 6 Potvrđeni oblici sive keramike picenske proizvodnjezbornik_31_08.indd 218 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 219abFig. 7 Ceramica depurata rosso arancio produzione picenaSl. 7 Pročišćena crveno-narančasta keramika picenske proizvodnjeFig. 8 Coppetta a pasta „carbonatica” dalla ricognizione nell’ager FirmanusSl. 8 Mala kupa od „karbonatnog” materijala s rekognosciranja područja ager Firmanusme<strong>di</strong>o adriatico, comunque derivata da prototipi databilitendenzialmente entro il II o l’inizio del I sec. a.C. (perla ceramica a vernice nera cfr. la forma Morel 2653; perla ceramica comune cfr. Biondani 2005: 241 e 243, n. 49,da Ariminum, con <strong>di</strong>scussione dei prototipi).La realizzazione della coppetta a orlo ricurvo nelletre fabbriche (picena a pasta grigia, romana comune,locale rosso-arancio), (Fig. 9 a,b,c) e la persistenza delcorpo ceramico rosso arancio, <strong>di</strong> tra<strong>di</strong>zione locale, afianco <strong>di</strong> quello depurato carbonatico, introdotto dallatecnologia produttiva coloniale, mostrano che dopo laromanizzazione alcuni elementi <strong>di</strong> persistenza dellacultura materiale sono ancora attivi a fianco <strong>di</strong> quelliindotti dalla colonizzazione e possono anche essersisovrapposti e mescolati, a causa della comune matriceellenistica.(M.R.C.)A partire dal I sec. a.C. le produzioni picene <strong>di</strong>vasi comuni continuano ad essere, fondamentalmente,<strong>di</strong>stinguibili in due gruppi:1: paste ceramiche a matrice ferrica, che come abbiamovisto derivano dalla tra<strong>di</strong>zione artigianale picena e2: paste ceramiche a matrice carbonatica, frutto delprocesso <strong>di</strong> acculturazione in senso romano attuatosinella regione.zbornik_31_08.indd 219 31.08.2011. 23:51


220 Simonetta Menchelli / Maria Raffaella Ciuccarelli / Marinella PasquinucciabcFig. 9 Tavola riassuntivaSl. 9 Pregledna tablicaAnche negli aspetti morfologici la facies ceramologicapicena risulta assorbire e recepire elementi allogeni,in particolare campano-laziali, nord-italici ed egei;comunque sino all’età tardo-antica accanto alleimportazioni ed imitazione in loco <strong>di</strong> vasi „stranieri„,continuò la produzione delle forme <strong>di</strong> tra<strong>di</strong>zioneregionale.Nel vasellame da cucina le forme maggiormenteattestate sono le olle e le teglie. Fra le olle, sono <strong>di</strong>ffusiesemplari <strong>di</strong> grosse <strong>di</strong>mensioni con orlo arrotondato,corpo ovoide o globulare, fondo piano, prodotte in pasteceramiche locali/regionali molto grossolane, datatidall’età flavia al tardo-antico (Fig. 10) .Accanto a questi vasi <strong>di</strong> tra<strong>di</strong>zione locale, consistentirisultano essere le importazioni ed i fenomeni imitatividelle olle egee. Recenti stu<strong>di</strong> (Istenič, Schneider 2000;Zerial 2008) hanno permesso <strong>di</strong> focalizzare l’attenzionesulle consistenti importazioni <strong>di</strong> ceramiche comuniorientali in ambito adriatico: anche nell’ager Firmanus,tali vasi risultano frequenti, non solo nelle gran<strong>di</strong> villae,ma anche in fattorie <strong>di</strong> più limitate <strong>di</strong>mensioni. Il tipo piùfrequente è l’ olla a tesa inclinata con risalto interno, benè documentata in contesti tardo-antichi <strong>di</strong> ambito centroadriatico(Fig. 11), (Menchelli et al. 2010.)Le scodelle/teglie da fuoco sono peculiari della faciesceramologica marchigiana, sia nella variante con vascatroncoconica che in quella a pareti arrotondate (Fig. 12).Si tratta <strong>di</strong> una forma <strong>di</strong> lunga storia e presente, datele caratteristiche <strong>di</strong> notevole funzionalità, in numerosicontesti italici e provinciali (Mazzeo Saracino et al.ii.1998): non è dunque una forma <strong>di</strong> tra<strong>di</strong>zione picena, ma ècaratteristica <strong>di</strong> questa regione la sua massiccia presenzain ogni tipo <strong>di</strong> contesto (urbano, rurale, necropoli) dall’etàflavia (Mercando 1974: 420) al tardo-antico, ovviamentecon molte variabili tipologiche.Fra le forme da <strong>di</strong>spensa particolarmente <strong>di</strong>ffuse sonole olle globulari con orlo arrotondato rientrante e spalladecorato a rotellature (Fig. 13). Sono attestate in numerosicontesti marchigiani, urbani, rurali e necropolari,soprattutto nel I-II sec. d.C., ma con attestazioni anchenel III-IV sec. Nell’ ager Firmanus sono presenti siacome importazioni da area nord-adriatica sia comeproduzioni locali/regionali (Menchelli et al. c.s.). E’possibile che tali recipienti venissero utilizzate anche perla cottura dei cibi, come lascerebbero pensare l’argillagrezza e le tracce <strong>di</strong> annerimento da fuoco segnalate inalcuni degli esemplari e<strong>di</strong>ti.Tale forma, caratteristica <strong>di</strong> contesti nord-italicie <strong>di</strong> ambito culturale celto-ligure (ad esempio è benzbornik_31_08.indd 220 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 221Fig. 10 Olle <strong>di</strong> età romana imperialeSl. 10 Ole iz rimskog carskog dobaFig.11 Olla <strong>di</strong> produzione egeaSl. 11 Ole egejske proizvodnjedocumentata a Luni dove corrisponde al tipo Luni II 33b,in recenti ricerche è risultata prodotta anche a Padova,con cronologia <strong>di</strong> metà I sec. a.C.– metà I sec. d.C., ea Perariol e a Ŝkolarice, presso Koper (rispettivamenteCipriano-Mazzocchin, Perko, Župančič e Žerjal in questovolume).In conclusione, anche da questa rapida <strong>di</strong>samina delleforme più significative, la facies dei vasi comuni delPiceno romano risulta piuttosto composita e variegata,sia dal punto <strong>di</strong> vista tecnico che morfologico. Perquanto riguarda il primo aspetto, gli standard qualitativirisultano essere molto vari, ovviamente a seconda deimodelli organizzativi e delle tipologie della produzioneceramica: fornaci volte all’autoconsumo e ateliersspecializzati rispondevano alle esigenze delle <strong>di</strong>versefasce <strong>di</strong> mercato. A proposito della morfologia si registrasia un’ampia con<strong>di</strong>visione <strong>di</strong> tipologie generiche,tra<strong>di</strong>zionali nell’ambito piceno e centro italico, sial’acquisizione <strong>di</strong> modelli nord-adriatici e soprattuttoorientali che in gran<strong>di</strong> quantità venivano importati e<strong>di</strong>mitati in loco. Con l’assorbimento e la rielaborazione<strong>di</strong> tali modelli allogeni le manifatture picene risultanopienamente inserite nella koinè produttiva adriatica sinoal tardo-antico.(S. M.)Fig.12 Teglie <strong>di</strong> produzione locale/regionaleSl. 12 Plitice lokalne/regionalne proizvodnjeFig.13 Olle globulariSl. 13 Globularne oleBibliografia:Biondani, F., 2005, Ceramica comune <strong>di</strong> età romana. In: L. MazzeoSaracino (a cura <strong>di</strong>), Il complesso e<strong>di</strong>lizio <strong>di</strong> età romana nell’areadell’ex Vescovado a Rimini, 219-254. Firenze.Boullart, C., 2003, Piceni settlements untraceable or neglected. Picus23, 155-188.Buoite, C., Zamboni, L., 2008, I materiali. In: L. Malnati, D. Neri (acura <strong>di</strong>), Gli scavi <strong>di</strong> Castelfranco Emilia presso il Forte Urbano.Un abitato etrusco alla vigilia delle invasioni celtiche, Quaderni <strong>di</strong><strong>Archeologia</strong> dell’Emilia Romagna 21, 57-172.Ciuccarelli, M.R., c.s. L’e<strong>di</strong>lizia non deperibile dei siti rurali nelrapporto con la forma protourbana dei centri piceni. Esempi dall’agerFirmanus. In: I processi formativi ed evolutivi della città in areaadriatica, Convegno Archeologico, Macerata, 2009, in corso <strong>di</strong>stampa.D’Ercole, V., Cosentino, S., Mieli, G., 2001, Stipe votiva dal santuariod’altura <strong>di</strong> Monte Giove. In: L. Franchi dell’Orto (a cura <strong>di</strong>), Eroie Regine. Piceni popolo d’Europa, Catalogo della mostra, 338-343.Roma.Frapiccini, N., 2002, San Savino, la ceramica. In: E. Percossi Serenelli(a cura <strong>di</strong>), Pievebovigliana fra preistoria e me<strong>di</strong>oevo, 74-110.Pievebovigliana.Istenič, J., Schneider G., 2000, Aegean cooking ware in EasternAdriatic. Rei Cretariae Romanae Fautorum Acta 36, 341-348.zbornik_31_08.indd 221 31.08.2011. 23:51


222 Simonetta Menchelli / Maria Raffaella Ciuccarelli / Marinella PasquinucciLandolfi, M., 2003, Il Museo Civico Archeologico <strong>di</strong> San SeverinoMarche. Osimo.Lollini, D.G., 1976, La civiltà picena. In Popoli e civiltà dell’Italiaantica 5, 109-195. Roma.Massi Secondari, A., 2002, Tolentino, Il Museo Civico Archeologico„Aristide Gentiloni Silverj„, guida breve. Pollenza.Mazzeo Saracino, L., Moran<strong>di</strong> L. N., Nannetti, M. C., Vergari, M.,1998, Una produzione <strong>di</strong> ceramica da cucina da Suasa (AN). In S.Santoro Bianchi, B. Fabbri (a cura <strong>di</strong>), Il contributo delle analisiarcheometriche allo stu<strong>di</strong>o delle ceramiche grezze e comuni, 200-213. Bologna.Mazzeo Saracino, L., 2008, La ceramica comune depurata esemidepurata. In: L. Malnati, M. L. Stoppioni (a cura <strong>di</strong>), VetusLitus. <strong>Archeologia</strong> della foce. Una <strong>di</strong>scarica <strong>di</strong> materiali ceramicidel III secolo a.C. alla darsena <strong>di</strong> Cattolica lungo il Tavollo. Quaderni<strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> dell’Emilia Romagna 23, 77-116.Menchelli, S., 2005, Firmum Picenum, città, territorio e sistemaportuale. Journal of Ancient Topography 15, 81-94.Menchelli, S. 2008, Surface material, Sites and Lanscapes in SouthPicenum (Marche, Italy). In: J. Poblome/H. Vanhaverbeke (a cura<strong>di</strong>), Dialogue with Sites. The Defi nition of Space at the Macro andMicro Level in Level in Imperial times, 31-42. Leuven.Menchelli, S., Pasquinucci, M., Capelli, C., Cabella, R., Piazza, M.,2008, Anfore adriatiche nel Piceno meri<strong>di</strong>onale. Rei CretariaeRomanae Fautorum Acta 40, 379-392.Menchelli, S., Cabella, R., Capelli, C., Pasquinucci, M., Piazza, M.2001, Ceramiche comuni nel Piceno romano. Rei Cretariae RomanaeFautorum Acta 41, 239-248.Mercando, L. 1974, Marche. Rinvenimenti <strong>di</strong> tombe <strong>di</strong> età romana.Notizie degli Scavi <strong>di</strong> Antichità 28, ser. VIII, 88-445.Morel, J. P., 1981, Céramique campanienne, les formes. Roma.Morel, J. P., 1988, Artisanat et colonisation dans l’Italie romaine auxIV et III siècles av. J.C. La colonizzazione romana tra la guerralatina e la guerra annibalica, Atti del Colloquio (Acquasparta 1987).Dialoghi <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> 6,2, 49-63.Pasquinucci, M., Ciuccarelli, M.R., Menchelli, S., 2005, The Pisa SouthPicenum Survey Project. In: P. Attema, A. Nijboer, A. Zifferero (acura <strong>di</strong>), Papers in Italian Archaeology 6, 1039-1044. Oxford.Pasquinucci, M., Menchelli, S., Ciuccarelli, M. R., 2007, Il territoriofermano dalla romanizzazione al III secolo d.C. In: Il Piceno romanodal III secolo a.C. al III d.C., Atti del 41° Convegno <strong>di</strong> Stu<strong>di</strong>Maceratesi, 513-546.Pasquinucci, M., Menchelli, S., Ciuccarelli, M. R., 2009, I fiumidell’ager Firmanus, indagini topografico-archeologiche nelle vallatedel Tenna, Ete e Aso. In G. de Marinis, G. Paci (a cura <strong>di</strong>), Omaggioa Nereo Alfi eri. Contributi all’<strong>Archeologia</strong> Marchigiana, Atti delConvegno <strong>di</strong> Stu<strong>di</strong>, 411-438. Tivoli.Patitucci Uggeri, S., 1984, Classificazione preliminare della ceramicagrigia <strong>di</strong> Spina. In: Culture fi gurative e materiali tra Emilia eMarche. Stu<strong>di</strong> in memoria <strong>di</strong> Mario Zuffa, 139-156. Rimini.Percossi Serenelli, E., 1987, La facies ascolana, contributo allaconoscenza della civiltà picena. Picus 7, 67-136.Percossi Serenelli, E. (a cura <strong>di</strong>), 1989, La civiltà picena. Ripatransone,unmuseo, un territorio. Ripatransone.Percossi Serenelli, E., 2002, Il Museo del Territorio <strong>di</strong> Cupra Marittima.Pescara.Polverini, L., Parise, N., Agostini, S., Pasquinucci, M., 1987, FirmumPicenum 1. Pisa.Sabbatini, T., Silvestrini, M., 2005, Moscosi <strong>di</strong> Cingoli, abitati e centriproduttivi dall’età del bronzo al periodo arcaico. In: G. de Marinis,G. Paci, E. Percossi, M. Silvestrini (a cura <strong>di</strong>), <strong>Archeologia</strong> nelMaceratese, nuove acquisizioni, 116-134. Macerata.Silvestrini, M.,, Sabbatini, T. (a cura <strong>di</strong>), 2008, Potere e splendore. Gliantichi Piceni a Matelica, Catalogo della mostra. Roma.Stopponi, S., 2003, Note su alcune morfologie vascolari me<strong>di</strong>oadriatiche.In I Piceni e l’Italia me<strong>di</strong>o-adriatica, Atti del 22° Convegno <strong>di</strong> Stu<strong>di</strong>etruschi ed italici, 391-420. Pisa–Roma.Stopponi, S., Percossi Serenelli, E., 2001, La ceramica. In L. FranchiDell’Orto (a cura <strong>di</strong>), Eroi e Regine. Piceni popolo d’Europa,Catalogo della mostra, 93-96. Roma.Wikander, Ö., 1993, Acquarossa, 6. The roof-tiles, 2. Typology andtechnological features, Skrifter utgivna av Svenska institutet i Rom,4, 38. Göteborg.Žerjal, T., 2008, Eastern Imports in the Ager Tergestinus. Rei CretariaeRomanae Fautorum Acta 40, 131-140.zbornik_31_08.indd 222 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 223SažetakInovacije i tra<strong>di</strong>cije u keramici za svakodnevnu uporabuu južnom Picenumu od 7. st. pr. Kr. do 4. st. po Kr.Prikazani podatci rezultat su multi<strong>di</strong>sciplinarnogistraživačkog projekta koji se go<strong>di</strong>nama realizirao ujužnom Picenumu (South Picenum Survey Project).Projekt je usmjeren na površinska rekognosciranja,a dopunjen je geomofrološkim istraživanjima,proučavanjem pisanih, epigrafskih, toponomastičkih iarhivskih izvora, dokumentiranjem, te morfološkim iarheometrijskim proučavanjem nalaza. Istraživanja suse koncentrirala na teritorij latinske kolonije FirmumPicenum utemeljene 264. g. pr. Kr. u blizini današnjegagrada Ferma na 320 m nadmorske visine na strateškompoložaju već iskorištenom za picensko naseljeprvorazrednoga značenja.Projektom su se, polazeći od kasnih faza picenskecivilizacije, željeli naglasiti i proučiti evolutivnimomenti, tehnološke promjene i tra<strong>di</strong>cionalni aspektikoji su se manifestirali tijekom faze kolonizacije i kojisu se odrazili u običnoj picenskoj keramici rimskogadoba.Prije dolaska Rimljana, a sigurno već od 7. st. pr. Kr.,picenske su zajednice proizvo<strong>di</strong>le lokalni tip keramike i tou prvo vrijeme isključivo bez primjene lončarskoga kola(do kasnog 6. st. pr. Kr. – Piceno IV A). Ta se keramikaodlikuje najmanje dvjema različitim fakturama. Prva jeod njih narančasto-smeđe boje, površinski usjajena iliizglađena i korištena za gozbeno posuđe ili u pogrebnesvrhe; druga je grublja, narančasto-crvene boje, akoristila se za izradu posuđa za svakodnevnu uporabu ipohranu namirnica za utege za tkalački stan, ognjišta i sl.Sličnog je sastava bila i lokalno proizvedena opeka kojase može datirati od kraja 6. st. i u 5. i 4. st. pr. Kr., a čijisu ulomci također pronađeni tijekom rekognosciranja.U 5. stoljeću počinju se proizvo<strong>di</strong>ti posude od znatnopročišćenije gline, a od 4. st. pr. Kr. (možda čak i od drugepolovice 5. st. pr. Kr.) pojavljuje se nova skupina finestolne keramike. Riječ je o tzv. sivoj picenskoj keramicikoja se očigledno izrađivala po uzoru na keramiku setrušćansko-padskog i keltsko-etrušćanskog prostora.Tijekom 2. st. pr. Kr., uz picensku proizvodnju običnogcrvenog posuđa izrađenoga od gline s primjesamaželjeza, počinje se širiti i proizvodnja keramičkog posuđaizrađenoga od svijetle, pročišćene gline karbonatnogsastava koja predstavlja rezultat akulturacije u rimskomesmislu do koje dolazi u regiji.U carsko doba obično picensko posuđe odlikovalose i dalje različitim fakturama, uzrokovanim korištenjemželjeznih i karbonatnih glinenih sirovina. I u morfološkomesmislu picenska je keramika primala mnoge utjecaje, anaročito kampansko-lacijske, sjevernoitalske i egejske,ali se do kasnoantičkog vremena, uz import i lokalneimitacije „stranoga” posuđa, i dalje proizvo<strong>di</strong>lo posuđetra<strong>di</strong>cionalnih lokalnih oblika.zbornik_31_08.indd 223 31.08.2011. 23:51


224 Simonetta Menchelli / Maria Raffaella Ciuccarelli / Marinella PasquinucciSummaryInnovations and tra<strong>di</strong>tions in ceramics for daily usein the southern Picenum since 7 th century BC until 4 th century ADThe presented data are the result of a multi<strong>di</strong>sciplinaryresearch project that has been carried out in South Picenum(South Picenum Survey Project) and focused on asurface reconnaissance, supplemented by geomorphologicresearch, examination of written, epigraphic, toponomasticand archival sources, documentation, as well asmorphological and archaeometrical study of fin<strong>di</strong>ngs.Research was concentrated on the territory of the Latincolony Firmum Picenum, founded in the 264 BC nearthe present-day town of Fermo, at 320 m above the sealevel, on a strategic position already used for a Piceniansettlement of a great significance.Starting from the latter stages of the Picenian civilization,the project aims to highlight and examine the evolutionarystages, technological changes and tra<strong>di</strong>tionalaspects which manifested themselves during the phaseof colonization, reflecting on the production of plainPicenian ceramics of Roman times. Prior to the arrivalof Romans, and certainly already since the 7 th centuryBC, Picenian communities produced a local type of ceramics,at first exclusively without the use of potter’swheel (until the late 6 th century BC - Piceno IV A). Theseceramics are characterized by at least two <strong>di</strong>fferent factures.The first one is orange-brown in color, with polishedor smoothed surface and used for banqueting <strong>di</strong>shes orfuneral purposes. The other is coarse, orange-red colored,and used for the production of ceramics for everydayuse and storage of food, for loom weights, hearths, etc.Locally produced bricks were of the similar structureand they can be dated to the end of the 6 th century, an<strong>di</strong>n the 5 th and 4 th century BC. Fragments of these brickswere also detected in the course of reconnaissance.During the 5 th century, production of <strong>di</strong>shes made ofconsiderably purified clay began, and from the 4 th centuryBC (perhaps even from the other half of the 5 th centuryBC) onward, a new line of fine table ware appears.This is the so-called grey Picenian pottery apparentlymade after the model of ceramics originating from theEtruscan- Padoan and Celtic -Etruscan area. During the2 nd century BC, alongside with the Picenian productionof simple <strong>di</strong>shes made of red clay with an iron admixture,the production of ceramic pottery made from light, purifiedclay with calcareous composition began to spread,thus presenting the result of acculturation in the Romanterms, which occurred in this region.During the imperial times, plain Picenian pottery wascharacterized by <strong>di</strong>fferent factures that resulted from theuse of iron and carbonate clay materials. In morphologicalterms, the Picenian ceramics were subject to <strong>di</strong>fferentinfluences, especially Campanian and Lazian,northern-Italic and the Aegean, but until late Romantimes, alongside with the import and local imitations of“foreign” pottery, the tra<strong>di</strong>tional local forms were stillproduced.zbornik_31_08.indd 224 31.08.2011. 23:51


Fornaci nell’agro orientale <strong>di</strong> Aquileia; Il complesso <strong>di</strong>fornaci <strong>di</strong> Spessa <strong>di</strong> Capriva, Gorizia, Italia nord-orientaleKeramičarske peći u istočnom ageru Akvileje; Komplekskeramičarskih peći na nalazištu Spessa <strong>di</strong> Capriva, Gorizia,sjeveroistočna ItalijaValentina DegrassiGeotest s.a.sPadriciano 157I-34012 Triestee-mail: valentinadeg@alice.itIzvorni znanstveni radArticolo originale scientificoFranca Maselli ScottiVia C. Beccaria 3I-34132 TriesteIl complesso <strong>di</strong> Spessa <strong>di</strong> Capriva, provincia <strong>di</strong> Gorizia, al margine nord-orientale della regione Friuli Venezia Giulia, siinserisce ai limiti nord-orientali dell’agro aquileiese in un’area collinare marnoso arenacea. Si tratta <strong>di</strong> almeno cinque fornacide<strong>di</strong>te, come sembra, alla produzione opus doliare e forse <strong>di</strong> terracotte archittettoniche: a questa classe rimanda una lastra congorgoneion, la cui datazione proposta è fra la fine del II sec. a.C. e gli inizi del I sec. a.C. La cronologia generale, basata sulmateriale archeologico rinvenuto, si colloca tra il II secolo a.C. ed il II d. C, epoca nella quale il complesso produttivo cessò<strong>di</strong> funzionare.Parole chiave: fornaci, Friuli Venezia Giulia, agro aquileiese, opus doliare, terracotte archittettonicheNalazište Spessa <strong>di</strong> Capriva (Gorizia), u sjeveroistočnom <strong>di</strong>jelu pokrajine Friuli - Venezia-Giulia, smješteno je na laporastimbrežuljcima na sjeveroistočnom rubu akvilejskog agera. Najmanje pet keramičarskih peći proizvo<strong>di</strong>lo je opus doliare, avjerojatno i arhitektonske terakote. Jedan odlično očuvani antefiks, ukrašen gorgonejom (gorgoneion), može se datirati u kraj2. i početak 1. st. pr. Kr. Na osnovi arheoloških nalaza pretpostavlja se da je ra<strong>di</strong>onica započela s radom tijekom 2. st. pr. Kr., ada se proizvodnja kontinuirano odvijala sve do 2. st. po Kr.Ključne riječi: keramičarske peći, Friuli Venezia Giulia, akvilejski ager, opus doliare, arhitektonske terakote1.1. Il quadro geograficoIl complesso <strong>di</strong> fornaci <strong>di</strong> Spessa <strong>di</strong> Capriva, localitàsita nei <strong>di</strong>ntorni <strong>di</strong> Cormons in provincia <strong>di</strong> Gorizia, almargine nord-orientale della regione Friuli VeneziaGiulia, si <strong>di</strong>stingue per il suo inserimento in un’areacollinare marnoso arenacea, dominata ad est da un’alturapiù elevata sulla quale sorge il Castello <strong>di</strong> Spessa.Geologicamente, l’area si pone ai margini del Colliosud-orientale, caratterizzato da estesi affioramenti <strong>di</strong>marne, argilliti ed arenarie che nelle aree tra le valli elungo i margini <strong>di</strong> pianura vengono a contatto conse<strong>di</strong>menti alluvionali.Nel quadro topografico antico, il complessoarcheologico <strong>di</strong> Spessa si colloca al limite Nord-orientaledella centuriazione aquileiese, 1 coincidente con la fasciacollinare rappresentata dalle pen<strong>di</strong>ci dei colli dell’isontinoe, verso Ovest dalle colline <strong>di</strong> Buttrio e dalle faldemeri<strong>di</strong>onali dell’anfiteatro morenico (Bandelli 1984).Questa scelta <strong>di</strong> locazione, ai limiti nord-orientalidell’agro centuriato, si motiva con la prossimità alsistema viario rappresentato in particolare dall’asse<strong>di</strong>retto da Aquileia verso la Pannonia e in secondo luogoda <strong>di</strong>rettrici secondarie che collegano la zona a ForumIulii ed al Norico (T. I).Molto numerosi i ritrovamenti archeologici della zona(Zaccaria 1992: 79, Fig. 1), sulla base dei quali emergela <strong>di</strong>stribuzione capillare degli inse<strong>di</strong>amenti <strong>di</strong> epocaromana ed altome<strong>di</strong>evale in tutta l’area terrazzata estesaa Nord della Mainizza, dove un ponte oltrepassaval’Isonzo lungo la via per Emona.zbornik_31_08.indd 225 31.08.2011. 23:51


226 Valentina Degrassi / Franca Maselli Scotti1.2. Le fornaci <strong>di</strong> SpessaL’area archeologica delle fornaci romane, nota coltoponimo „Fornasate„, si situa sulle pen<strong>di</strong>ci Sudoccidentalidel colle <strong>di</strong> Spessa alla quota approssimativa<strong>di</strong> 63 m. Notizie sui rinvenimenti archeologici venneroraccolte da uno stu<strong>di</strong>oso locale, Augusto Geat (Geat1963; 1977) che, riconoscendovi un complessoproduttivo, descrisse quattro camere <strong>di</strong> cottura, fra loroisolate. L’esplorazione archeologica, avviata dallaSoprintendenza ai Beni Archeologici del Friuli VeneziaGiulia negli anni ’90 (Degrassi 1991: 239-243), haportato invece all’in<strong>di</strong>viduazione <strong>di</strong> almeno cinquefornaci (T. I), sia <strong>di</strong> tipo permanente (A, B, C?) sia concamera <strong>di</strong> cottura incassata nel substrato (D). Sulla basedegli scarti <strong>di</strong> cottura rinvenuti, il complesso era de<strong>di</strong>toalla produzione <strong>di</strong> laterizi ed opus doliare, forse <strong>di</strong>terracotte architettoniche. Prodotti secondari risultanoessere oggetti legati alla sfera artigianale (pesi da telaioe fusaiole, T. III, 5). Inoltre, la presenza <strong>di</strong> probabili<strong>di</strong>stanziatori <strong>di</strong> forma cilindrica (Cuomo <strong>di</strong> Caprio 2007,p. 528, Fig. 170) e forse <strong>di</strong> lisciatoi lascia presumereanche l’esistenza <strong>di</strong> una produzione fittile della qualeperò mancano riscontri oggettivi.Nel 1957, nel „terreno antistante a detta Fornasate„,si rinvenne una grande campana <strong>di</strong> cotto delle misureapprossimative <strong>di</strong> 1 metro <strong>di</strong> altezza per altrettanto <strong>di</strong><strong>di</strong>ametro <strong>di</strong> base, oggi perduta. E’ probabile che in essavada riconosciuto un esemplare <strong>di</strong> forno a campana(Buora 1987: 26-50, nn. 46-47, Fig. 1,1): un tipo <strong>di</strong>fornace per materiale ceramico che veniva calato odalzato da un sistema <strong>di</strong> sospensione a crociera e che siavvaleva <strong>di</strong> una piccola camera ipogea <strong>di</strong> combustionedella quale la „campana” costituiva la copertura. Taleidentificazione, basata su un modellino-giocattolorinvenuto in Olanda (De Jong 1982), verrebbe comprovataanche dalla notizia del rinvenimento nelle fornaci <strong>di</strong>Spessa <strong>di</strong> „vasellame in miniatura” tra il quale AugustoGeat cita espressamente la presenza <strong>di</strong> „campanelle”.Grazie alla sua testimonianza, siamo inoltre in grado<strong>di</strong> estendere l’area pertinente alle fornaci romane anchealla campagna vicina, dove l’aratro mise in luce quelleche lo stu<strong>di</strong>oso interpretò come pile <strong>di</strong> materiale pronteper la cottura, suggerendo l’identificazione <strong>di</strong> un navale,l’ampia tettoia coperta dove il materiale e<strong>di</strong>lizio dacuocere subiva una prima essicazione all’aria o, viceversa<strong>di</strong> un tegularium, il magazzino per materiale già cotto epronto per lo smercio. Non abbiamo invece notizie perin<strong>di</strong>viduare la sezione destinata alla lavorazione delleargille e, cosa più importante, non sappiamo dove situarel’area degli scarichi, imprescin<strong>di</strong>bili per inquadrarecronologicamente il periodo <strong>di</strong> attività della fornace. Afronte <strong>di</strong> una totale assenza <strong>di</strong> bolli, gli unici segni <strong>di</strong><strong>di</strong>fferenziazione, rinvenuti su un numero cospicuo <strong>di</strong>tegulae, sono una „strisciata” semicircolare a tre <strong>di</strong>taimpressa in corrispondenza <strong>di</strong> uno dei lati brevi dellategola e un simbolo che sembra essere peculiare <strong>di</strong> questocomplesso produttivo, caratterizzato da una V con taccacentrale (Fig. 1).Sulla base della documentazione antiquaria èipotizzabile l’esistenza <strong>di</strong> una villa nelle imme<strong>di</strong>atevicinanze delle fornaci, in particolare tra le quote 72-78sulle pen<strong>di</strong>ci Nord-occidentali del colle <strong>di</strong> Spessa (Geat1963: 36; 1977: 49). Il rinvenimento <strong>di</strong> frammenti <strong>di</strong>mosaico bianco-nero e, nel 1957, <strong>di</strong> una fi stula aquariain piombo, dotata <strong>di</strong> filtro cilindrico che „pescava” inuna vicina sorgente, fanno presupporre la presenza <strong>di</strong>una pars dominica. Tali reperti come pure „ornamenti”e „vasi fittili” ricordati da A. Geat, risultano oggiperduti.Non sappiamo, anche se risulta probabile, se le fornacifossero in qualche modo <strong>di</strong>pendenti dalla villa, secondouno schema già riconosciuto per il Friuli romano, per ilquale il dominus risiedeva, forse anche perio<strong>di</strong>camente,nella villa che era il centro organizzativo dellosfruttamento della proprietà (il fundus) e della produzionead essa connessa (Strazzulla, Zaccaria 1983/84: 118 ss.;Civi<strong>di</strong>ni, Donat, Maggi, Magrini, Sbarra 2006).1.3. L’esplorazione archeologicaFig. 1 Fornaci <strong>di</strong> Spessa, simbolo <strong>di</strong> conteggioSl. 1 Spessa, simbol za prebrojavanje proizvodaGli scavi areali del 1991 e del 1998 unitamente aisaggi esplorativi dello stesso anno, questi ultimi ine<strong>di</strong>ti,hanno portato alla luce un complesso <strong>di</strong> cinque fornacizbornik_31_08.indd 226 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 227Fig. 2 Fornaci <strong>di</strong> Spessa, la fornace ASl. 2 Spessa, keramičarska peć Aaffiancate (T. I), <strong>di</strong>sposte lungo l’antico margine SO delcolle <strong>di</strong> Spessa, dove vennero costruite le camere ipogee<strong>di</strong> combustione. Il piano d’uso, considerato in quota conla bocca del prefurnio, rispondeva all’accorgimentod’interrare l’area <strong>di</strong> carico del combustibile (Le Ny 1988:25, Fig. 10a-b); viceversa, il piano campagna antico (US103 sup.) coincideva grosso modo con i livelli dei pianiforati.Per ciò che concerne l’orientamento generaledell’impianto, non sembra per il momento possibilededurre alla base del progetto una scelta preferenziale:se infatti in altri complessi le fornaci sono orientatesecondo la <strong>di</strong>rezione dei venti dominanti in modo che labocca del prefurnio sia piazzata contro ad essi,alleggerendo così le <strong>di</strong>fficoltà legate alle regolazione deltiraggio, va altresì notato che il carattere non costantedei venti regionali, provocando brusche variazioniall’interno della camera <strong>di</strong> cottura, avrebbe facilmentecompromesso la buona cottura del materiale. Le trefornaci centrali (<strong>di</strong> cui la seconda, fornace C, è per ilmomento ipotetica) si <strong>di</strong>spongono con andamento EOmentre le due laterali presentano un orientamento ad esseperpen<strong>di</strong>colare e cioè NS. La strada Spessa-Capriva hacompromesso la parte centrale della fornace piùsettentrionale, ma la continuazione del complesso ancheFig. 3 Fornaci <strong>di</strong> Spessa, la lastra <strong>di</strong> rivestimento interracottaSl. 3 Spessa, ploča keramičke oplatezbornik_31_08.indd 227 31.08.2011. 23:51


228 Valentina Degrassi / Franca Maselli ScottiFig. 4 Fornaci <strong>di</strong> Spessa, il piano forato della fornace DSl. 4 Spessa, perforirana razina peći Dnell’area a Nord della strada è provata dall’ingentenumero <strong>di</strong> frammenti laterizi immersi nella tipica matricerosso scura, emersi durante i lavori <strong>di</strong> sistemazione dellacampagna.Il complesso è completato a Nord da una canaletta <strong>di</strong>scolo, tipica in unità produttive <strong>di</strong> questo tipo cherichiedevano un totale drenaggio delle acque meteorichee <strong>di</strong> ruscellamento in aree periferiche alle fornaci, e dauna struttura ad andamento NS <strong>di</strong> incerta identificazione,anche perchè solo intravista nei saggi esplorativi, forseinterpretabile come delimitazione dell’area lavorativa.Le prime due fornaci, A e B, <strong>di</strong>sposte ad angolo rettoin modo da usufruire della stessa zona <strong>di</strong> combustione,appaiono legate strutturalmente, in quanto gli assiperimetrali risultano costruiti assieme. Ambeduepresentano una pianta rettangolare, e appartengono altipo cosiddetto permanente, ovvero con muri perimetraliincassati nel substrato marnoso del colle. La tecnicaadoperata si è rivelata tipica per i complessi fornacialidel Friuli e della Gallia, caratterizzati dal massiccioimpiego <strong>di</strong> tegulae <strong>di</strong>sposte a filari alternati nella partefondazionale delle strutture, e via via sostituite daspezzoni <strong>di</strong> laterizio nella parte più alta, il tutto legatoda argilla cruda (Carre, Zaccaria: 1987, strutture collegatead un essicatoio; Le Ny 1988: 21 Fig. 6a, parete delcorridoio <strong>di</strong> riscaldamento). L’articolazione della camera<strong>di</strong> combustione, unico elemento <strong>di</strong> possibileinquadramento cronologico, appare in ambedue i casidel tipo rettangolare a corridoio centrale.La fornace A, <strong>di</strong> tipo II/b Cuomo <strong>di</strong> Caprio, presentala camera <strong>di</strong> combustione <strong>di</strong>strutta a partire dalle banchinelaterali su cui s’impostavano gli archi sostenenti il pianoforato (Fig. 2). E’ stato tuttavia rinvenuto in perfetto statoconservativo l’ampio corridoio centrale che presenta unaccurata realizzazione della „pavimentazione” a gran<strong>di</strong>tavelloni quadrati in cotto poggianti su un piano in argillacotta, e la banchina, realizzata in spezzoni laterizi edargilla cruda. Molto chiara è apparsa anche la tecnicacostruttiva delle strutture perimetrali, il cui notevolespessore è dovuto all’alternanza <strong>di</strong> filari <strong>di</strong> due tegulaeintegre poste nel senso della lunghezza e poi <strong>di</strong> tre nelsenso della larghezza. Lo „spazio interno” corrispondenteall’altezza dell’aletta laterale, è pareggiato da tre imbricesper ogni tegola, legati da argilla cruda. L’effetto finale,come nel caso della fornace <strong>di</strong> Casali Pedrina, è che lafaccia a vista della struttura (quella interna, perchèl’esterna è incassata nel substrato) presentaalternativamente l’aletta della tegola posta nel senso dellalunghezza ed il suo tipico profilo ad „U” nel sensoopposto (T. II, A). Va inoltre segnalato il rinvenimento<strong>di</strong> un sottile strato <strong>di</strong> rivestimento in argilla.zbornik_31_08.indd 228 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 229Della fornace B sono stati asportati solo i tagli piùsuperficiali che hanno rivelato la camera <strong>di</strong> combustioneperfettamente conservata con l’articolazione dei tramezzi(quattro visibili), ortogonali alle strutture laterali, che incorrispondenza del corridoio centrale presentano lacopertura ad archetti in parte crollata. Opportuni condottilaterali tra i tramezzi permettevano la circolazionedell’aria calda all’interno della camera <strong>di</strong> cottura,sfruttando la spinta ascensionale del calore. E’ statamessa in luce anche la parte settentrionale del prefurnio,nella cui realizzazione, limitata all’area esterna, sonoadoperati grossi conci <strong>di</strong> arenaria alternati a lastrine <strong>di</strong>cotto. Non è stata invece raggiunta la base del canale <strong>di</strong>adduzione se non nell’area della bocca del prefurnio,dove sono stati messi in evidenza livelli <strong>di</strong> cenere riferibiliagli ultimi utilizzi del complesso. Non risulta che si siaconservato nulla del piano forato, per quanto la fornacesi estenda ulteriormente verso Est, dove è stato in<strong>di</strong>viduatoil suo limite orientale.Nell’angolo NO ricavato tra le due fornaci, immersiin una serie <strong>di</strong> ricariche in argilla sub-orizzontali,funzionali alla loro costruzione, sono stati rinvenutiframmenti riconducibili ad una terracotta architettonicadel tipo „a palmette dentro volute” (Fig. 3). La lastra èstata rinvenuta insieme a frammenti <strong>di</strong> tegulae conimpressa a fresco una „strisciata” <strong>di</strong> tre <strong>di</strong>ta a semicerchio,realizzata ad un’estremità breve del manufatto, <strong>di</strong> cuialtri esemplari erano stati rinvenuti negli strati <strong>di</strong> crollodel complesso.La fornace C è per il momento ipotetica: tuttavia sullabase dell’articolazione <strong>di</strong> un’unica struttura (S.5) ad essariferita, nonchè delle vergenze degli scarichi parzialmentemessi in luce a monte (T. II, B), non si esclude che essain realtà faccia parte integrante della fornace B che, inquesto caso, sarebbe del tipo Cuomo <strong>di</strong> Caprio II/c, cioèa doppio corridoio <strong>di</strong> adduzione (Cuomo <strong>di</strong> Caprio 2007:p. 524, Fig. 169. In regione questo tipo <strong>di</strong> fornace èattestato a Carlino, Magrini Sbarra 2000).La fornace D, tipo II/b Cuomo <strong>di</strong> Caprio, scavata nel1991 (Degrassi 1991, cc. 239-243), sembra allo statoattuale la meglio conservata in alzato in quanto conservauna porzione del piano forato realizzato alternando tresesquipedali, posti <strong>di</strong> taglio e poggianti su due tremezziconsecutivi, a bipedali forati in quattro punti (due e due),lungo i margini <strong>di</strong> contatto con i mattoni <strong>di</strong> taglio (Fig.4). La camera <strong>di</strong> combustione è risultata articolata in ottotramezzi che in corrispondenza del corridoio centraledavano luogo ad archetti. La struttura <strong>di</strong> questa fornaceFig. 5 Fornaci <strong>di</strong> Spessa, la fornace D, incassata nel substratoSl. 5 Spessa, keramičarska peć D, ukopana u tloFig. 6 Fornaci <strong>di</strong> Spessa, antefissaSl. 6 Spessa, antefi kszbornik_31_08.indd 229 31.08.2011. 23:51


230 Valentina Degrassi / Franca Maselli Scottinon è permanente: non vi sono cioè strutture perimetralie la camera <strong>di</strong> combustione è semplicememte incassatanel substrato che presenta, al contatto, forti variazioni <strong>di</strong>struttura e colore dovuti alla vicinanza con la fonte <strong>di</strong>calore (Fig. 5). Anche in questo caso non è stato raggiuntoil piano del corridoio centrale.La fornace E è stata solo intravista e probabilmente èstata in<strong>di</strong>viduata una delle sue strutture orientali, incassatanel substrato che presenta il caratteristico strato <strong>di</strong>alterazione dovuto alla prolungata esposizione al calore.Oltre al fatto che pare orientata come la fornace A, nonsi può <strong>di</strong>re altro se non che la rimodellazione dellascarpata l’ha molto danneggiata, per cui si conservanosolo le sue parti fondazionali.1.4. Materiali e cronologiaLe campagne <strong>di</strong> scavo sono state complessivamentepiuttosto avare <strong>di</strong> reperti archeologici: l’enorme massa<strong>di</strong> materiale e<strong>di</strong>lizio in cotto rinvenuto, se da un latoconferma il tipo <strong>di</strong> produzione delle fornaci <strong>di</strong> Spessa,dall’altro non è illuminante ai fini <strong>di</strong> una datazionesicura.Sulla base dello scarso materiale ceramico recuperatofuori contesto, in particolare il fondo <strong>di</strong> una coppa avernice nera 2 (T. III, 1) ed anfore italiche riconducibilial complesso delle Lamboglia 2/Dressel 6 (T. V, 2-3), 3si ipotizza che la frequentazione dell’area sia iniziataalmeno nel II a.C. se non prima, come lascerebbepresumere la presenza ad Aquileia e nelle zone vicine <strong>di</strong>prodotti provenienti dalla penisola italica già a partiredal III sec. C. (Mandruzzato, Maselli Scotti 2003: 377-396; Sevegliano Romana 2008: 66-78). Tale datazioneprecoce non contrasterebbe con quella <strong>di</strong> una terracottaarchitettonica, recuperata nei livelli <strong>di</strong> ricarica funzionalialle costruzioni delle fornaci A e B (Fig. 5). 4 Si tratta <strong>di</strong>un lastra <strong>di</strong> rivestimento del tipo „a palmette entrovolute„, nella variante che prevede l’inserimento <strong>di</strong> testefemminili, nel nostro caso un gorgoneion, nello spaziocentrale racchiuso dalla serpentina. Il suo eccezionalestato <strong>di</strong> conservazione e l’assenza <strong>di</strong> segni <strong>di</strong> usura fannopresumere che non fu mai messa in opera, facendoipotizzare una produzione locale. L’esemplare non èunico: un’antefissa frammentaria, oggi perduta, è statarinvenuta da privati nell’area antistante alle fornaci, inprossimità del canaletto (Fig. 6). 5Come è noto, la produzione del laterizio nellaCisalpina, ed in particolare nell’area aquileiese, èpiuttosto precoce: l’impiego del mattone nell’e<strong>di</strong>lizia èun fatto assodato e testimoniato archeologicamente dallaprima cinta <strong>di</strong> mura della colonia (Strazzulla, Zaccaria1983, pp.147-151). Tale realtà si esplicita nellarealizzazione nell’ambito circumvicino ad Aquileia <strong>di</strong>un sistema <strong>di</strong> fornaci operante fin dalla metà del II secoloa.C., i cui prodotti presentano, tuttavia, caratteristichemateriali e formali <strong>di</strong>verse da quelle dell’esemplare <strong>di</strong>Spessa, testimoniate tra l’altro, dalle analisi mineralogichedelle argille effettuate su frammenti <strong>di</strong> antepagmenta chehanno confermato la produzione locale dei pezzi(Strazzulla 1987, App. III.). Anche l’altro complessosantuariale più recentemente messo in luce presso il nodostradale <strong>di</strong> Sevegliano, sempre in territorio aquileiese,ha restituito lastre <strong>di</strong> rivestimento simili ma non con unimpasto così omogeneo, né tantomento, nella variantecon gorgoneion. Per tali motivi, restano ancora irrisoltii problemi relativi sia alla cronologia sia alla destinazionedegli esemplari <strong>di</strong> Spessa, che oscilla tra un committenteprivato e l’utilizzo in un e<strong>di</strong>ficio pubblico.Per ciò che concerne altre classi <strong>di</strong> materiale e<strong>di</strong>liziorinvenute, che comprendono sesquipedali, bipedali,tegulae, imbrices, tegulae mammatae, dolia (T. V, 1), vasottolineato che sono caratteristiche <strong>di</strong> una produzionecosiddetta <strong>di</strong>fferenziata, dato questo che accomuna lefornaci <strong>di</strong> Spessa a quelle <strong>di</strong> Casali Pedrina, Bosco <strong>di</strong>Flambruzzo e Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne ma che del resto risultatipica, proprio perché così articolata, nei centri galloromaniaddetti alla produzione <strong>di</strong> materiale e<strong>di</strong>lizio ingenere (Le Ny 1988, Figg. 17-19.).In termini <strong>di</strong> cronologia relativa, un terminus postquem per la realizzazione della fornace D è costituito daun frammento <strong>di</strong> olla ad impasto grezzo del tipo Pavia<strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne III, databile in epoca augustea (T. IV, 1)(Sevegliano romana 2008: 116-117. Per il territoriotergestino, Maselli Scotti, Degrassi, Mandruzzato, Mian,Tiussi, Ventura 2006: 591-592, T. VII, 2-4; 634, T. V, 5),rinvenuto nello strato che fodera il corridoio <strong>di</strong> accesso.Costituiscono ulteriori fattori <strong>di</strong> precocità il fondo <strong>di</strong>olletta con decorazione incisa a schema libero (T. IV, 2)e l’olla biansata priva <strong>di</strong> collo con ampia imboccaturaconcava (T. IV, 8), ambedue rinvenute a contatto dellestrutture archeologiche. Dal riempimento della canalettas. 6 (US 51), oltre a materiale più tardo analizzato qui <strong>di</strong>seguito, provengono un orlo <strong>di</strong> anfora tipo Lamboglia 2,che pur mantenendo il tipico impasto presenta vistosedeformazioni dell’orlo (T. V, 3), ed un bel esemplare <strong>di</strong>patina ad orlo bifido <strong>di</strong> produzione tirrenica, pressochèzbornik_31_08.indd 230 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 231completo (T. IV, 9). Per i pochi frammenti <strong>di</strong> coppe apareti sottili l’inquadramento cronologico è ancora entrola prima metà del I sec. d. C. (T. III, 2-4). 6 Viceversa, ilrestante materiale, restituito dai livelli <strong>di</strong> <strong>di</strong>struzione edal riempimento della canaletta <strong>di</strong> scarico, permette <strong>di</strong>inquadrare il periodo in cui il complesso artigianale cessò<strong>di</strong> funzionare tra la seconda metà del II ed il III sec. d.C.Tra la ceramica grezza vanno segnalati vari frammenti<strong>di</strong> olle a labbro estroflesso (T. IV, 3-5) (Luoghi <strong>di</strong> vitarurale 2008: 96-97, T. XIII, 1-4, e Luoghi <strong>di</strong> vita rurale2008: 96, T. XII, 4) e due casseruole (T. IV, 6-7). Tra leanfore si segnalano un’anfora tipo Dressel 6B (T. V, 4)e un fondo <strong>di</strong> contenitore me<strong>di</strong>o adriatico (T. V, 5).Note:1Richiami <strong>di</strong>retti alla centuriazione, orientata secondo la grigliaaquileiese tra i 22° ed 23° dal Nord rete, permangono oggi nellatoponomastica introno a Cormons: Subida da Subseciva o CastrumIntercisas da limes intercisivus, con chiaro riferimento a quelle aree„ritagliate” dalla sud<strong>di</strong>visione agraria ed a quei confini „minori”che, corrispondendo a muretti, fosse e sentieri, sud<strong>di</strong>videvanoulteriormente la centuria, Stucchi 1949: 83.2L’argilla è color nocciola rosato e la vernice nera; la parete moltoaperta con un fondo piano poggia su un piede obliquo con piano <strong>di</strong>posa ridotto. Tali caratteristiche ricordano prodotti della cerchiadella campana B ancora <strong>di</strong> III sec. a. C.; Morel 1981: 466.3La terminologia mista tiene conto delle forme cosiddette „<strong>di</strong>passaggio„, <strong>di</strong>fficili da definire entro parametri morfologiciprecisi ma tipiche degli ultimi anni del I sec. a.C., Seveglianoromana 2008: 132-134.4Strazzulla, 1987, tav. 29. La lastra è mancante dell’angolo destro emisura cm 32,5 <strong>di</strong> lunghezza per una larghezza <strong>di</strong> 27,5. Presentauna decorazione a palmette composte <strong>di</strong> cinque lobi, aggettanti ecordonate, racchiuse negli spazi formati da una banda continua asezione concava, svolta a serpentina. Lo spazio centrale racchiudeun gorgoneion <strong>di</strong> tipo arcaicizzante, largo e schiacciato ma con trattipiù „classicisti” nella resa della capigliatura ad onde con scriminaturacentrale e doppi boccoli lungo il volto. Gli occhi, con pupilla incisa,sono moderatamente infossati con sopraciglia rilevate, le fossette ailati della bocca aperta sono profondamente incise con notevolerisalto degli zigomi. La decorazione è completata da motivi <strong>di</strong>riempimento a „ventaglio”. Il bordo inferiore è ondulato, coincidendocon la serpentina, mentre quello superiore presenta una cornicetripartita, leggermente aggettante, completata da un motivo abaccellature. L’argilla è rosata con impasto omogeneo senza grosseimpurità. Poco sotto la cornice superiore si conservano due foripassanti per il fissaggio alla parete, completati da un altro sito nellaparte inferiore (probabilemente un quarto era posto lungo la frattura).Tutti i tre presentano la particolarità <strong>di</strong> avere un’impressione „arondella” più grande del foro, spiegabile con la forma dello strumentousato per realizzarlo, che evidentemente era provvisto <strong>di</strong> unacapocchia o simile.5L’esemplare è frammentario: si conserva solo la parte terminaledesinente a palmetta mentre è perduta la decorazione della parteinferiore, generalmente <strong>di</strong> ispirazione neoattica. Il motivo dellapalmetta conosce una larga <strong>di</strong>ffusione tra I sec. a.C. e I sec. d.C.,epoca alla quale è genericamente datatabile anche l’esemplare <strong>di</strong>Spessa, N. Poli 2002: 203-228.6Si tratta <strong>di</strong> un frammento <strong>di</strong> coppa in argilla grigia e vernice grigiadecorata a rotella che trova stringenti analogie sul Magdalensberg,Schindler-Kaudelka 1975: T. 17. Anche i fon<strong>di</strong> <strong>di</strong> coppa: uno conpiede atrofizzato e corpo sabbiato in argilla nocciola rancione, l’altroapodo in argilla arancione trovanoconfronti nel sito citato nella primametà del I sec. d. C. Schindler-Kaudelka 1975: T. 38.Bibliografia:Bandelli, G., 1984, Per una storia agraria <strong>di</strong> Aquileia repubblicana.Documents Atti dei Civici Musei <strong>di</strong> Trieste, 13,1, 93-111.Buora, M., 1987, Fornaci <strong>di</strong> epoca romana in Friuli. In: Fornaci efornaciai in Friuli, U<strong>di</strong>ne.Carre, M. B., Zaccaria. C., 1987., Casali Pedrina (Teor). Aquileia nostra58, 358-356.Civi<strong>di</strong>ni, T., Donat, P., Maggi, P., Magrini, C., Sbarra, E., 2006, Fornacie produzioni ceramiche nel territorio <strong>di</strong> Aquileia. In: S. Menchelli,M. Pasquinucci (eds.) Territorio eproduzioni ceramiche. Paesaggi,economia e società in età romana, Atti del Convegno Internazionale,Pisa 20-22 ottobre 52005, 29-36. Pisa.Cuomo <strong>di</strong> Caprio, N., 2007, Ceramica in archeologia 2. Antichetecniche <strong>di</strong> lavorazione e moderni meto<strong>di</strong> <strong>di</strong> indagine. Roma.Degrassi, V., 1991, Spessa (San Lorenzo Isontino). Scavo <strong>di</strong> uncomplesso <strong>di</strong> fornaci. Aquileia nostra 72.1, 239-243.De Jong, J. C., 1982, The miniature Roman Pottery Kilns fromNijmegen. Rivista <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> 6, 87-102.Geat, A., 1977, La villa <strong>di</strong> Capriva. Stu<strong>di</strong> Goriziani 46.Geat, A., 1963, La villa <strong>di</strong> Moraro. Stu<strong>di</strong> Goriziani 34.Furlani, U., 1986, Testimonianze storiche e archeologiche a Lucinico,Mossa, S.Lorenzo Isontino, Capriva e Medea. In: Marian (SFF),61-78. Gorizia.Le Ny, F., 1988, Les fours de tuiliers Gallo-romains, Méthodologie.Étude technologique, typologique et statistique. Chronologie,Documents d’Archéologie Française 12. Paris.Luoghi <strong>di</strong> vita rurale 2008 = V. Degrassi, L. Mandruzzato, F. MaselliScotti, A. Mauchigna, G. Mian, F. Pieri, V. Provenzale, C. Tiussi, P.Ventura, Luoghi <strong>di</strong> vita rurale. Un percorso che attraversa i secoli.Ronchi dei Legionari (Go).Magrini, C., Sbarra, E., 2000, Le fornaci <strong>di</strong> Carlino: revisione dei datiacquisiti e nuove prospettive <strong>di</strong> ricerca. Primi risultati. Rivista <strong>di</strong><strong>Archeologia</strong> 24, 114-125.Mandruzzato, L., Maselli Scotti, F., 2003, Proveninza della ceramicaa vernice nera da Aquileia. Aquileia nostra 74, 377-396.Maselli Scotti, F., Degrassi, V., Mandruzzato, L., Mian, G., Tiussi, C.,Ventura, P., 2006, Le cinte <strong>di</strong> Tergeste romana. Atti e memorie dellaSocietà istriana <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> e Storia Patria 106, 521-660.Morel, J. P., 1981, Céramique campanienne. Les formes. Roma.Poli, N., 2002, Terrecotte architettoniche romane nelle collezioni delCivico Museo <strong>di</strong> Storia ed Arte <strong>di</strong> Trieste. In: Atti dei Civici Musei<strong>di</strong> Storia ed Arte <strong>di</strong> Trieste 18 (2001), 203-228.Schindler-Kaudelka, E., 1975, Die dünnwan<strong>di</strong>ge Gebrauchskeramikvom Magdalensberg, Archäologische Forschungen zu denGrabungen auf dem Magdalensberg 3. Klagenfurt.Sevegliano romana 2008 = M. Buora (ed.), Sevegliano Romana.Crocevia commerciale dai Celti ai Longobar<strong>di</strong>, Cataloghi emonografie archeologiche dei Civici Musei <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne 10. Trieste.Strazzulla, M. J., 1987, Le terracotte architettoniche della Venetiaromana. Contributo alla produzione fi ttile in Cisalpina. Roma.Strazzulla, M. J., Zaccaria, C., 1984, Spunti per un’indagine sugliinse<strong>di</strong>amenti rustici <strong>di</strong> età romana nel territorio aquileiese. Atti deiCivici Musei <strong>di</strong> Trieste, 13.2, 113-170.Stucchi, S., 1949, La centuriazione romana tra il Tagliamento e l’Isonzo.Stu<strong>di</strong> Goriziani 12, 79-93.zbornik_31_08.indd 231 31.08.2011. 23:51


232 Valentina Degrassi / Franca Maselli ScottiSažetakKeramičarske peći u istočnom ageru Akvileje;Kompleks keramičarskih peći na nalazištu Spessa <strong>di</strong> Capriva,Gorizia, sjeveroistočna ItalijaNalazište keramičarskih peći Spessa <strong>di</strong> Capriva(Gorizia), u sjevero-istočnom <strong>di</strong>jelu pokrajine Furlanija- Julijska krajina, smješteno je na laporastim brežuljcimakojima dominira utvrda Spessa. Riječ je o područjusjeveroistočnom od Akvileje u neposrednoj blizini glavneprometnice Akvileja – Emona te ostalih prometnica kojepovezuju Forum Iulii i područje Norika.Najmanje pet keramičarskih peći ra<strong>di</strong>onice otkriveneu Spessi proizvo<strong>di</strong>lo je opus doliare, a vjerojatno iarhitektonske terakote. Jedan odlično očuvani antefiks,ukrašen gorgonejom (gorgoneion), može se datirati ukraj 2. i početak 1. st. pr. Kr. Za sada nije poznato jesuli ti važni predmeti bili namijenjeni privatnim ili javnimkupcima.Na osnovi arheoloških nalaza pretpostavlja se da jera<strong>di</strong>onica započela s radom tijekom 2. st. pr. Kr., a da seproizvodnja kontinuirano odvijala sve do 2. st. po Kr.SummaryCeramic kiln in the east ager of Aquileia;The complex of ceramic kilns at the site Spessa <strong>di</strong> Capriva,Gorizia, northeast ItalyThe site of Spessa <strong>di</strong> Capriva (Gorizia) in the northeasternprovince of Friuli-Venezia Giulia, where ceramicskilns were <strong>di</strong>scovered, is located on the marly hillsdominated by the Spessa fortress. This is an area northeastof Aquileia, near the main road lea<strong>di</strong>ng from Aquileiato Emona and other roads that link Forum Iulii withthe area of Noricum. At least five of the ceramic kilns ofthe workshop <strong>di</strong>scovered in Spessa produced opus doliare,and probably architectural terra cotta, as well. Aperfectly preserved antefix, decorated with a gorgoneion,can be dated to end of the 2 nd and the beginning of the1 st century BC. It is not clear whether these importantitems were intended for private or public customers.Based on archaeological fin<strong>di</strong>ngs, it is assumed thatthe workshop started its activities during the 2 nd centuryBC and lasted until the 2 nd century AD.zbornik_31_08.indd 232 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 233T. 1 Fornaci <strong>di</strong> Spessa: planimetria generale ed inquadramento nella viabilità anticaT. 1 Spessa: generalni plan nalazišta i njegov položaj u odnosu na antičke prometniceT. 2 A: Sezione della fornace A; si <strong>di</strong>stinguono le strutture perimetrali (s. 12 e s. 63) ed il prefurnio ( us 68 sup. e us 69 sup.).B: Sezione della fornace B: si <strong>di</strong>stingue un perimetrale (s. 14) e parte dell’articolazione della camera <strong>di</strong> combustione(s. 11A/11E); il limite netto verso destra potrebbe essere riferito ad un’articolazione doppia della stessa (tipo II/c)T. 2 A: Presjek keramičarske peći A; vidljive su perimetralne strukture (s. 12 i s. 63) i prefurnij (us 68 sup. e us 69 sup.).B: Presjek keramičarske peći B: uočava se perimetralna struktura (s. 14) i prostor prostorije za loženje (s. 11A/11E); jasnagranica na desnoj strani mogla bi ukazivati na podvostručenje iste prostorijezbornik_31_08.indd 233 31.08.2011. 23:51


234 Valentina Degrassi / Franca Maselli ScottiT. 3 Ceramica a vernice nera (1), pareti sottili (2-4), terracotta (5), vetro (6)T. 3 Keramika s crnom prevlakom (1), tankih stijenki (2-4), građevinska keramika (5), staklo (6)zbornik_31_08.indd 234 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 235T. 4 Ceramica comuneT. 4 Keramika za svakodnevnu uporabuT. 5 Opus doliare (1), anfore (2-5)T. 5 Opus doliare (1), amfore (2-5)zbornik_31_08.indd 235 31.08.2011. 23:51


Paesaggi costieri dal Timavo alla penisola muggesana:merci e circuiti preferenzialiPriobalni krajolici od Timave do rta Muggie:roba i omiljene trgovačke ruteValentina DegrassiGeotest s.a.s TriestePadriciano 157I-34012 Triestee-mail: valentinadeg@alice.itRita AuriemmaUniversità del SalentoDipartimento <strong>di</strong> Beni Culturalivia D. Birago 64I-73100 Leccee-mail: rita.auriemma@unisalento.itPatrizia DonatVia Piccar<strong>di</strong> 1I-34141 Triestee-mail: patriziadonat@tiscali.itDario Gad<strong>di</strong>Via Trapani 12I-33100 U<strong>di</strong>nee-mail: dario.gad<strong>di</strong>@alice.itDorotea RiccobonoVia Sta<strong>di</strong>o 12I-30026 Portogruaro (VE)e-mail: driccobono@libero.itIzvorni znanstveni radArticolo originale scientificoIl Progetto Interreg Italia-Slovenia AltoAdriatico (2004-2008) ha preso in esame la fascia costiera dalle Foci del Timavo aPirano, con l’obiettivo <strong>di</strong> rileggere forme, modalità e fasi del popolamento e ri<strong>di</strong>segnare la fisionomia che questo comprensoriounitario mostrava in antico. Per quanto riguarda il territorio italiano, pur nell’evidente organicità, si notano alcuni settori chepresentano caratteristiche peculiari. Il Progetto ha comportato anche, <strong>di</strong> concerto con la Soprintendenza Archeologica del FriuliVenezia Giulia, la revisione sistematica dei materiali provenienti dal territorio costiero italiano; si tratta <strong>di</strong> un cospicuo corpusche comprende i materiali archeologici provenienti dalle stratigrafie <strong>di</strong> Casa Pahor/Villaggio del Pescatore, Stramare <strong>di</strong> Muggiae altri siti del Muggesano, S. Giovanni <strong>di</strong> Duino e dai giacimenti subacquei del Terzo Ramo del Timavo e <strong>di</strong> Punta dei Cocci.Il quadro complessivo che ne deriva trova sia corrispondenze che <strong>di</strong>fferenze e specificità rispetto a quello emerso in seguito airecenti scavi urbani <strong>di</strong> Tergeste/Trieste.Parole chiave: Timavo, Lacus Timavi, paleoambiente, porto, Castellum Pucinum, Villaggio del Pescatore, Muggia, Duino,terra sigillata italica, terra aigillata gallica, bolliProjekt Interreg Italia-Slovenia AltoAdriatico (2004-2008) obuhvatio je obalni prostor od izvora rijeke Timave do Pirana sciljem proučavanja oblika, načina i faza naseljavanja te rekonstrukcije izgleda toga krajolika tijekom prošlosti. U okviru talijanskogprostora, iako očigledno je<strong>di</strong>nstvenog, ističu se poje<strong>di</strong>ni <strong>di</strong>jelovi osebujnih obilježja. Projekt, u kojemu sudjeluje iSprintendenza archeologica del Friuli Venezia Giulia, obuhvatio je sustavnu reviziju materijala pronađenoga duž talijanskeobale. Riječ je o bogatoj zbirci arheoloških nalaza koji potječu iz stratigrafskih slojeva lokaliteta Casa Pahor/Villaggio del Pescatore,Stramare <strong>di</strong> Muggia i ostalih lokaliteta na području Muggie, S. Giovanni <strong>di</strong> Duino te podvodnih nalazišta Terzo ramodel Timavo (Treći rukavac rijeke Timave) i Punta dei Cocci. Dobivena slika ukazuje na sličnosti, ali i na razlike i posebnosti uodnosu na rezultate tekućih arheoloških istraživanja na području antičkoga grada Tergeste.Ključne riječi:Timava, Lacus Timavi, paleo-krajolik, luka, Castellum Pucinum, Villaggio del Pescatore, Muggia, Duino, italska terra sigillata,galska terra sigillata, pečatizbornik_31_08.indd 237 31.08.2011. 23:51


238 Valentina Degrassi / Rita Auriemma / Patrizia Donat / Dario Gad<strong>di</strong> / Dorotea RiccobonoFig. 1 I siti archeologici <strong>di</strong> età romana nell’area del Lacus Timavi: modello <strong>di</strong>gitaleSl. 1 Arheološka nalazišta iz rimskog vremena na području Lacus Timavi: <strong>di</strong>gitalni model1. Il quadro geograficoLa costa dell’attuale Provincia <strong>di</strong> Trieste si snoda inuna successione <strong>di</strong> comparti territoriali caratterizzati daaspetti peculiari che ne hanno fortemente con<strong>di</strong>zionatole forme <strong>di</strong> popolamento: l’area delle Bocche del Timavo-Villaggio del Pescatore, l’alta costa rocciosa da Duino /Sistiana a Grignano, il centro urbano e il suo suburbio,la penisola muggesana e le valli limitrofe.Un recente progetto <strong>di</strong> ricerca sui paesaggi costierialtoadriatici, condotto nell’ambito del programma <strong>di</strong>cooperazione transfrontaliera Interreg Italia-SloveniaIIIA (Auriemma, Karinja 2008; Bernar<strong>di</strong>ni, Betic 2008;Betic, Bernar<strong>di</strong>ni, Montagnari Kokelj 2008; Auriemmaet al. 2008; Antonioli et al. 2008), ha permesso <strong>di</strong>verificare e valutare le forme, i mo<strong>di</strong> e le fasidell’interazione tra uomo ambiente dal II millennio all’età me<strong>di</strong>evale lungo queste „terre <strong>di</strong> mare”. 1In questo contributo presentiamo alcuni dati emersidallo stu<strong>di</strong>o dei materiali ceramici <strong>di</strong> età romana restituitiin particolare da due <strong>di</strong> questi comparti: l’area delleBocche del Timavo e il Muggesano. Si tratta sia <strong>di</strong>materiali provenienti da scavi pregressi dellaSoprintendenza per i Beni Archeologici del Friuli VeneziaGiulia, oggetto <strong>di</strong> un’accurata revisione, sia <strong>di</strong> materialiin<strong>di</strong>viduati nel corso delle indagini del ProgettoAltoAdriatico.Il primo comprensorio costiero in esame, esteso trale foci del Timavo e Monfalcone, conserva tracce <strong>di</strong>metamorfosi profonde, dovute ad un progressivo <strong>di</strong>ssestoidrografico aggravato negli ultimi cinquant’anni dallacreazione della zona industriale: in epoca romana l’areaera, con ogni probabilità, occupata da un ampio bacinod’acqua salmastra, il lacus Timavi citato dalle fontiantiche (Fig. 1). In esso, sulla base dei risultati emersidal Progetto Interreg, si sono evidenziate alcunespecificità, articolate nella precocità dell’aspettocronologico evidenziato dalla totalità dei siti archeologici,e nell’eterogeneità delle evidenze e dei mercati <strong>di</strong>approvvigionamento.Anche l’area del Muggesano, il comparto più orientaledella sequenza descritta, ha subìto profonde trasformazioniterritoriali, soprattutto in riferimento alla pianazbornik_31_08.indd 238 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 239Fig. 2 I siti archeologici <strong>di</strong> età romana nel Muggesano: modello <strong>di</strong>gitaleSl. 2 Arheološka nalazišta iz rimskog vremena na širem području Muggie: <strong>di</strong>gitalni modelattraversata dal corso dell’Ospo, sulla cui foce, protettain antico da una punta molto più avanzata rispettoall’attuale profilo, insistono i resti relativi all’approdo <strong>di</strong>Stramare (Fig. 2).2. La precocità dell’aspetto cronologico2.1. L’approdo alle Bocche del TimavoIn riferimento alle risorgive del Timavo le fontiparlano <strong>di</strong> un paesaggio <strong>di</strong> solenne bellezza e suggestione,<strong>di</strong> cui rimane solo una pallida eco nel paesaggio attuale:sette o nove sorgenti d’acqua - secondo Polibio - tutte <strong>di</strong>acqua salsa meno una che, dopo un percorso sotterraneo<strong>di</strong> 130 sta<strong>di</strong> (24 km), noto a Posidonio, sgorgano<strong>di</strong>rettamente in mare con una corrente così ampia eprofonda (Strab. V.1.8) da meritare la designazione, comeconferma Varrone, <strong>di</strong> „fonte e madre del mare„;l’immagine solenne ricorre anche in Virgilio, nel I librodell’Eneide (vv. 242-246), quando Venere ricorda cheAntenore potè fondare Padova „dopo aver superato lafonte del Timavo che per nove bocche sgorga dal montecon immenso fragore come un mare impetuoso e copre<strong>di</strong> risonanti flutti la campagna”. Anche nella tardaantichità permane questa solennità del luogo, cantato daS. Paolino <strong>di</strong> Aquileia alla morte del duca Errico, nel799. Certamente in questo caso occorre richiamare lacategoria dell’approdo connesso al luogo <strong>di</strong> culto. Ilsacro coincide con l’esperienza del navigare e i puntiimportanti della navigazione sono posti sotto la protezionedella <strong>di</strong>vinità.L’esistenza <strong>di</strong> un porto alla foce del Timavo, <strong>di</strong> cui ilrinvenimento <strong>di</strong> materiale databile tra la fine del VII e<strong>di</strong>l VI secolo a.C. prova la vitalità in epoca protostorica(Betic, Bernar<strong>di</strong>ni, Montagnari Kokelj 2008: 31-34), èricordata in un lungo passo da Strabone (V 1, 8, C214-215) che parla anche <strong>di</strong> un bosco sacro e <strong>di</strong> un santuario<strong>di</strong> Diomede, e postulata dalla narrazione liviana delbellum histricum del 178 a.C. Le fonti sono suffragateda una documentazione archeologica che, pur nella suaframmentarietà, suggerisce l’esistenza <strong>di</strong> un „sistemaportuale” del Timavo, ricco e articolato, precedentel’approdo tergestino e particolarmente longevo: è vitaleancora in età moderna, fino al 1781, anno in cui il porto<strong>di</strong> S. Giovanni del Timavo viene <strong>di</strong>chiarato „porto morto”(Auriemma et al. 2008).Nelle aree connesse a questo „sistema portuale„, laprecocità dell’aspetto cronologico emerge con particolareevidenza nei siti <strong>di</strong> Casa Pahor e <strong>di</strong> Palazzo d’Attila (Fig.1, nn. 159 e 4), che, sulla base della documentazioneantiquaria e delle osservazione fatte in loco nell’ambitodel Progetto Interreg AltoAdriatico, si pensa faccianoparte <strong>di</strong> un complesso architettonico unico, articolato supiù livelli, gravitante sull’insenatura della Val Catino(Auriemma et al. 2008). Di esso i resti <strong>di</strong> Casa Pahortestimonierebbero il livello inferiore che, come una sorta<strong>di</strong> ala orientale raggiungeva la spiaggia laddove Palazzod’Attila, costruito a picco sulla baia, sovrastava ilciglione.zbornik_31_08.indd 239 31.08.2011. 23:51


240 Valentina Degrassi / Rita Auriemma / Patrizia Donat / Dario Gad<strong>di</strong> / Dorotea RiccobonoPer quanto precaria risulti la conservazione dellestrutture, rimane <strong>di</strong> notevole interesse il materialearcheologico rinvenuto negli strati <strong>di</strong> fondazione dellafase tardo-repubblicana, caratterizzato da classi ceramichedatabili intorno alla metà del I secolo a.C. (T. 1), epocain cui il territorio fu interessato da un’estesamilitarizzazione dei punti nevralgici dell’area nordorientale(Bigliar<strong>di</strong> 2004: 322-328). In questo senso, ilriconoscimento <strong>di</strong> insiemi ceramici che trovano puntualiconfronti in inse<strong>di</strong>amenti volti in primo luogo al controlloterritoriale ed alla <strong>di</strong>fesa della rete viaria (Horvat 2008),indurrebbe a riproporre l’identificazione <strong>di</strong> CastellumPucinum con il complesso in esame (già in Kandler 1864:34), considerando anche le particolarità architettonichee tecniche adottate nella sua costruzione che non trovanoconfronti nel territorio limitrofo (Auriemma et al. 2008:100-104).Accanto alla presenza <strong>di</strong> anfore <strong>di</strong> produzione grecoitalica,si registra quella, assolutamente ine<strong>di</strong>ta per ilnostro territorio sia dal punto <strong>di</strong> vista quantitativo sia daquello qualitativo, <strong>di</strong> ceramica comune d’importazionetirrenica. Si segnala inoltre la presenza, accanto ai piùfrequenti tegami ad orlo bifido e fondo piatto, <strong>di</strong> dueframmenti <strong>di</strong> olle ad orlo a mandorla che trovanoconfronti in regione con due esemplari provenienti daSevegliano e da Aviano (Auriemma et al. 2008).Tra la ceramica grezza vanno viceversa citati alcuniesemplari <strong>di</strong> olle ad orlo everso, particolarmente <strong>di</strong>ffusenel Friuli e nel Veneto orientale in contesti <strong>di</strong> primaromanizzazione, riconoscibili oggi anche tra il materiale<strong>di</strong> Duino (Maselli Scotti 1983: 57, 4.4). Associata ad essevi è poca ceramica fine, nella fattispecie vernice nera(patere forma Lamboglia 5, Lamboglia 5/7 e della pissideforma Lamboglia 3; un frammento <strong>di</strong> orlo è forseriferibile alla patera ad orlo sagomato Morel 1312), paretisottili e ceramica grigia. Per un vaso potorio a paretecarenata ed impasto depurato grigio molto chiaro, nonsono stati trovati confronti puntuali. Un esemplare simile,sulla base dell’e<strong>di</strong>to, è stato rinvenuto a Duino centro(Maselli Scotti 1983: 55, 3.7).La stessa impressione <strong>di</strong> precocità cronologica siregistra nel vicino deposito <strong>di</strong> Punta dei Cocci (Fig. 1,n. 40), da dove proviene un frammento <strong>di</strong> anforaLamboglia 2 con bollo SPE ed un’ansa relativa adun’anfora probabilmente grecoitalica con bollo grecoΦΡO[---] (T. 1, nn. 2-3), e nel III Ramo del Timavo (Fig.1, n. 35), dove vi sono attestazioni <strong>di</strong> anfore grecoitalicheassociate a scarsi frammenti <strong>di</strong> vernice nera(Auriemma et al. 2008: 171).2.2. L’approdo <strong>di</strong> Stramare (Fig. 2, n. 15)Per quanto concerne il sito <strong>di</strong> Stramare, l’attualelembo <strong>di</strong> spiaggia oggi visibile è in realtà la partesuperstite – come hanno verificato le indagini subacqueeeffettuate nell’ambito del Progetto Interreg AltoAdriatico– <strong>di</strong> un terrazzo attualmente in gran parte sotto il livellodel mare (Fig. 2, n. 247). Sia nella parte emersa, sia inquella sommersa il terrazzo presenta strutture artificiali<strong>di</strong> contenimento, muri <strong>di</strong> „terrazzamento”.Alla luce della revisione completa dei materiali e deiresoconti delle modeste indagini pregresse, della riletturadelle scarne evidenze ancora visibili e sulla scorta <strong>di</strong>informazioni orali, le evidenze <strong>di</strong> Stramare sembrano piùverosimilmente pertinenti una struttura residenziale e/oproduttiva, una villa maritima con pitture parietali,decorazioni architettoniche, rivestimenti marmorei e unarilevante incidenza <strong>di</strong> vasellame fine e vitreo da mensa.Nel terreno <strong>di</strong> riporto, derivante da opere belliche, sirecuperarono numerosi frammenti pertinenti vasi in terrasigillata italica e nor<strong>di</strong>talica, liscia e decorata, con unampio repertorio <strong>di</strong> forme e bolli, in parte pubblicati daF. Maselli Scotti (Maselli Scotti 1977), poi nel catalogodel Museo Archeologico <strong>di</strong> Muggia (Museo <strong>di</strong> Muggia1997) e sistematicamente esaminati nel corso del ProgettoInterreg AltoAdriatico. Significativi sono gli esemplari<strong>di</strong> Sariusschalen e <strong>di</strong> Acobecher, gli esemplari <strong>di</strong> sigillataitalica liscia con bolli <strong>di</strong> Caius Annius, Auctius, Avillius,Caius Sertorius Ocella, Galata Luci Umbrici, C.Philologus Umbricius, e quelli <strong>di</strong> nor<strong>di</strong>talica liscia conbolli <strong>di</strong> Agatho, Artorius, Publius Attius, Chili(us?),Severius Serus, quasi tutti attestati anche ad Aquileia.Particolarmente ricco è il repertorio <strong>di</strong> ceramica grigia,la cui datazione precoce, risalente alle fasi <strong>di</strong> primaromanizzazione, unitamente all’abbondanza deirinvenimenti ha fatto ipotizzare la presenza in loco <strong>di</strong>un’area produttiva (Donat, Merlatti 2008).3. Eterogeneità delle evidenze e pluralità dei mercati3.1. Casa Pahor (Fig. 1, n. 159) – Punta dei Cocci(Fig. 1, n. 40)Particolarmente interessante il materiale rinvenutonegli strati <strong>di</strong> sottofondazione della fase imperiale <strong>di</strong> casaPahor, caratterizzato da esemplari quasi integri, eprobabilmente frammentati sul posto, <strong>di</strong> anfore tipoDressel 6A (bollo Herenni) e <strong>di</strong> contenitori <strong>di</strong> provenienzaiberica forma Dressel 9. La presenza <strong>di</strong> quest’ultimo tipo<strong>di</strong> anfora, ben attestata nell’area del Lacus Timavi ingenere (Maselli Scotti 1979), conferma, specie se inzbornik_31_08.indd 240 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 241associazione con la ceramica fine <strong>di</strong> produzione gallica,l’attivazione <strong>di</strong> rotte commerciali trans-cisalpine, non<strong>di</strong>pendenti dal mercato urbano.Strettamente connesso al primo, per posizionegeografica, è il deposito noto come „Punta dei Cocci„,un insieme <strong>di</strong> materiale recuperato da appassionati neglianni ’80, in occasione dello sbancamento effettuato perla posa in opera <strong>di</strong> una condotta subacquea del trattosottomarino dell’acquedotto <strong>di</strong> Trieste. L’area <strong>di</strong>incidenza è limitrofa alla costa rocciosa del Villaggio delPescatore, che in quel punto <strong>di</strong>grada naturalmente inmare. All’epoca, le modalità del recupero nonconsentirono il riconoscimento né della stratigrafia, nédel contesto archeologico <strong>di</strong> riferimento: sappiamo soloche la profon<strong>di</strong>tà <strong>di</strong> giacitura del deposito era sull’or<strong>di</strong>nedei due metri e che esso era a<strong>di</strong>acente alla linea <strong>di</strong> riva.Particolarmente interessante risulta l’insieme delleterre sigillate che documentano una frequentazionedell’area dall’età augusteo-tiberiana a quella trainaea conuna massiccia concentrazione <strong>di</strong> pezzi inquadrabili inetà clau<strong>di</strong>o-neroniana. Dopo l’età traianea, solo pochiesemplari <strong>di</strong> questa classe possono essere datati almassimo entro la prima metà del II sec. d.C.Per quanto concerne i prodotti delle officine italiche,emerge con chiarezza che, in totale controtendenzaproduzione tardo-italica decorata (Settefi nestre 1985, T.38, 6-11 e Dragendorff 29), per il momento mai rinvenutanel territorio tergestino.Analogamente, per quanto concerne le produzionigalliche (T. 2), va sottolineato che le importazionicominciano almeno un decennio prima <strong>di</strong> quelle aquileiesie tergestine, e coprono un arco <strong>di</strong> tempo piuttosto ampio(settanta/ottanta anni), che va dall’età clau<strong>di</strong>a all’etàtraiano-adrianea, evidenziando un interesse costante percirca quattro generazioni. Una simile concentrazione <strong>di</strong>frammenti, non altrimenti nota nell’Italia nord-orientale,pone inoltre una serie <strong>di</strong> interrogativi, ai quali per ora sipuò rispondere più con delle ipotesi che con dellecertezze. In questo ambito geografico, infatti, le relazionicon i mercati gallici raggiungono la loro acme tra fine Ied inizi II sec. d.C., proprio quando nell’Italia tirrenicase ne registra un sensibile decremento; ciò porta apensare, ancora una volta, che le merci per raggiungerel’alto Adriatico transitassero lungo delle vie che non<strong>di</strong>pendevano dai mercati dell’Italia tirrenica.Tra la ceramica comune il nucleo più rilevante èrappresentato dalla orientale <strong>di</strong> origine egea, <strong>di</strong> cuiabbiamo quasi tutte le forme del repertorio classico. Una<strong>di</strong>screta quantità <strong>di</strong> frammenti documenta la presenza <strong>di</strong>brocche trilobate riconducibili al sottogruppo B della0-25 d.C. 25-50 d.C. 50-75 d.C. 75-100 d.C. 100-125 d.C.Produzione lisciaSEX.AF RAS GER LRPIZ C.NV(…)VEON (…)N L.P.(P)?MP Consp. 20.3 Consp.32.3 CPP Mazzeo Saracino 34Consp. 17 Consp. 21.3.1 SEX.M.CALConsp. 28 Consp. 22.1 Consp.34.1Consp. 23.2 Consp. 34.1Consp. 26.1 Consp. 43.1.1Consp. 3.1Consp.34.1.3Consp.33Consp. 20.4.3Consp. 20.4.4Consp. 3.3Produzione decorataCalice emisfericoMazzeo Saracino 13D Settefi nestre T. 38, 6-11Mazzeo Saracino 10D Dragendorff 29rispetto ai circostanti siti archeologici, che privilegianoi prodotti nord-italici, la maggior parte del vasellamerinvenuto a Punta dei Cocci venne qui importatoattingendo ad officine collegate con il centro-Italia, inparticolare con il mercato urbano (Ciampoltrini 1995),„preferenza” che si concretizza ulteriormente con ilrinvenimento <strong>di</strong> pochi frammenti attribuibili allatipologia stilata da Pavolini, forma <strong>di</strong>ffusa a partiredall’età severiana e i „boccalini a collarino” monoansati,probabili vasi potori che insieme alle bocche trilobatecomporrebbero il servizio da tavola. Sono presenti anchei tegami riconducibili ai frying pans documentati da dueprese cilindriche, e i tegami con e senza dente internocon funzione <strong>di</strong> ferma-coperchio.zbornik_31_08.indd 241 31.08.2011. 23:51


242 Valentina Degrassi / Rita Auriemma / Patrizia Donat / Dario Gad<strong>di</strong> / Dorotea Riccobono3.2. Il Terzo Ramo del Timavo (Fig. 1, n. 35)Nel caso della vasta „laguna„ 2 che si apriva intornoalle risorgive del Timavo, occorre probabilmente parlare,più che del solo „porto del Timavo” <strong>di</strong> un „sistemaportuale” interno e organico, funzionale alla serie <strong>di</strong>inse<strong>di</strong>amenti – <strong>di</strong> varia natura – che ne punteggiavanole sponde. Si evidenziano, quin<strong>di</strong>, nel sistema portualedel Timavo, tre attracchi o „caricatori” principali – dueinterni, Bocche e Fontanelle, uno esterno, Bocca<strong>di</strong>no – edun „pulviscolo” <strong>di</strong> altri minori, caricatori/imbarcaderi <strong>di</strong>servizio alle varie realtà inse<strong>di</strong>ative, come quello delleinsulae clarae 3 (Auriemma et al. 2008).Ne deriva che il nucleo <strong>di</strong> materiali subacquei dalTerzo Ramo del Timavo è quello che riflette una maggiorepluralità <strong>di</strong> presenza, a conferma della vocazioneemporica e della precocità del sitema portualeendolagunare; dopo i primi recuperi effettuati nel 1969,scavi condotti nel 1985 dalla Soprintendenza, conl’appoggio del Nucleo Subacqueo dei Carabinieri,portarono al rinvenimento <strong>di</strong> una sequenza stratigraficain cui si <strong>di</strong>stinsero due livelli databili rispettivamente aduna fase avanzata del primo Ferro (VII-VI secolo a.C.)e ad età romana tardorepubblicana e imperiale.Peraltro, anche nell’alveo del primo ramo del fiume,in prossimità della chiesa <strong>di</strong> San Giovanni, quasi incorrispondenza del sistema <strong>di</strong> chiuse che attualmenteregola il flusso delle acque sorgive, sono state in<strong>di</strong>viduatenel 2000 strutture e materiali databili da epoca romana(Dressel 6A e 6B) ai giorni nostri, con una particolareevidenza dal periodo tardo-rinascimentale in poi.Nel Terzo Ramo la fase romana è documentata da unventaglio <strong>di</strong> classi e produzioni (T. 3). Le anfore risultanoquantitativamente dominanti, con decisa preminenzadelle produzioni italiche, in particolar modo adriatiche(48 %); si segnalano tra le forme la greco-italica recente,la Lamboglia 2, la Dressel 6A e tutte le forme <strong>di</strong>passaggio, la Dressel 6B, le anforette nor<strong>di</strong>taliche,anch’esse ben attestate, le Dressel 2-4 o 2-5 <strong>di</strong> probabileproduzione italica, le anfore ovoidali adriatiche (solo dueesemplari), alcune non identificate ed il nucleo piùnumeroso <strong>di</strong> anfore me<strong>di</strong>oadriatiche a fondo piatto, perle quali è stata recentemente acclarata anche unaproduzione a <strong>Crikvenica</strong> (v. in questo volume il contributo<strong>di</strong> G. Lipovac Vrkljan). Nel deposito subacqueo delTimavo risulta particolarmente attestata la produzioneromagnola, delle fornaci <strong>di</strong> Forlimpopoli, Santarcangelo,S. Ermete, Rimini, Riccione: sono stati in<strong>di</strong>viduati i tipiA, B, forse D ed altri assimilabili. Un fondo ipoteticamenteascrivibile alla tipologia reca un bollo frammentario alettere in rilievo, capovolte, entro cartiglio rettangolare:AACS. Seguono le anfore orientali, con un in<strong>di</strong>ce <strong>di</strong>presenza pari al 25%. Si sono in<strong>di</strong>viduate varieproduzioni, attestate anche da singoli esemplari, mentrele africane costituiscono quantitativamente il terzogruppo (15%), comprendente le forme alto e me<strong>di</strong>oimperiali,tunisine (Africana I e II), tripolitane emauretane; solo pochissimi frammenti sono riferibili aproduzioni iberiche (Dressel 20 e Almagro 51C). Èipotetica la presenza <strong>di</strong> un’anfora gallica.La ceramica fine è rappresentata in misura maggioredalla sigillata nor<strong>di</strong>talica e dalla africana, produzione A;è presente sia la sigillata orientale, sia la ceramica a paretisottili; per quanto riguarda la ceramica d’uso comune siregistrano analogie con il deposito <strong>di</strong> Punta dei Cocci.Anche in questo caso particolarmente ben attestata è laceramica comune orientale, <strong>di</strong> cui manca però il vasellamepiù antico, poco numerosa è invece la ceramica africanada cucina e spora<strong>di</strong>ca quella <strong>di</strong> provenienza tirrenica.Numerose e morfologicamente varie sono le olle inceramica grezza, ma l’incidenza maggiore è dellaceramica comune depurata, documentata prevalentementeda contenitori per liqui<strong>di</strong> e per la conservazione.Segnaliamo qui il rinvenimento, in questo caso da uncontesto „terrestre”, presso un muro in asse con l’accessoprincipale alla chiesa <strong>di</strong> S. Giovanni in Tuba, <strong>di</strong> ungrande mortaio in terracotta che riporta l’iscrizioneNUMEN/SATVRNI impresso sull’orlo per quattro volte(Fig. 3). Dopo aver proposto l’esistenza <strong>di</strong> un culto idricolocale, forse dello stesso Timavo, che sussiste nelpassaggio del titolo a S. Giovanni Battista, santo legatoalla presenza <strong>di</strong> acqua, si è supposto, in considerazionedella vicinanza della grotta del <strong>di</strong>o Mithra e dellaFig. 3 Il mortarium da S. Giovanni al Timavo con bolloNVMEN/SATURNISl. 3 S. Giovanni al Timavo: mortarij s pečatomNVMEN/SATURNIzbornik_31_08.indd 242 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 243<strong>di</strong>ffusione <strong>di</strong> questo culto in area nord-adriatica orientale,che il bacile fosse riferibile al rituale mitraico, essendo„Saturnus” il più alto grado misterico ad esso collegato.Ci sembra invece più plausibile la lettura Numen(i)Saturni(ni), più vicina al formulario consueto deimortaria, che negherebbe, però la funzione liturgicadell’oggetto. Alla luce <strong>di</strong> ultime acquisizioni, la datazionedel manufatto (tipo Dramont D2) oscilla tra I e II secoloinoltrato (se non inizi del III; Auriemma et al. 2008: 91,con bibliografia precedente).3.3. Stramare (Fig. 2, n. 15; T. 4)È l’unico sito del Muggesano, tra quelli <strong>di</strong> cui si sonoesaminati i materiali, che abbia restituito consistentievidenze per la fase tardoantica; inoltre, come neldeposito del Timavo, le anfore africane sono solo al terzoposto, per la rilevante incidenza delle importazioniorientali che a Stramare sono <strong>di</strong> poco inferiori aicontenitori italici. Tra questi ultimi dominano come alsolito le produzioni adriatiche ed in particolare le Dressel6B e le anfore a fondo piatto. Particolarmente interessanteè il panorama offerto dalle anfore olearie istriane, leDressel 6B, attestate in tutti i siti ma preminenti nellestratigrafie <strong>di</strong> Stramare. Si riscontrano quasi tutti i tipidella seriazione formulata in base ai contesti del centroproduttivo <strong>di</strong> Loron (Parenzo/Poreć); tra i bolli sisegnalano quello dell’imperatore Traiano IMP.NER.TRA(con legature), databile tra 98 e 117 d.C, che si aggiungeagli esemplari <strong>di</strong> Loron e al solo noto al <strong>di</strong> fuori dellefiglinae dell’ ager parentinus, a Concor<strong>di</strong>a. Non mancanogli orli a ciotola ben più antichi (Dressel 6B <strong>di</strong> secondafase istriane), con i bolli AELI.CRIS o AEL.CRISPIN /AEL.CRISPINIL, datati ai decenni centrali del I sec. d.C.e riferibili a quell’ Aelius presunto proprietario <strong>di</strong> Lorondopo Sisenna (le testimonianze epigrafiche dei duepersonaggi si equivalgono), né quelli convessi, comel’esemplare bollato FLAV.FONTAN; quest’ultimo bollo,a lettere rilevate entro cartiglio rettangolare, con nessiL-A nel prenome, N-T e A-N nel nome, si aggiunge aglialtri esemplari già noti dal Magdalensberg, Aquileia,Altino, in altri siti della Pianura Padana e a Ordona;sembra databile alla prima metà del I sec. d.C., da etàtiberio-clau<strong>di</strong>a, e riferibile ad un ambito produttivopadano (T. 4, n. 2).Sono comunque molto ben rappresentate le coeveproduzioni orientali <strong>di</strong> tra<strong>di</strong>zione coa, Dressel 2-5, maappaiono anche varie altre anfore egee e cretesi. Sisegnala la presenza maggiore rispetto agli altri siti <strong>di</strong>ceramica comune africana, documentata non solo daforme aperte, ma anche da esemplari <strong>di</strong> brocchette.Numerose sono anche le attestazioni <strong>di</strong> ceramica comuneorientale e sono presenti alcuni frammenti <strong>di</strong> orli e fon<strong>di</strong><strong>di</strong> vernice rossa interna. Tra le produzioni regionali, a<strong>di</strong>fferenza degli altri siti indagati, la ceramica grezza èprevalente rispetto alla ceramica comune depurata e trail repertorio <strong>di</strong> forme ad impasto grossolano sonodocumentati anche tegami ad orlo ingrossato e bifido,del tutto assenti negli altri contesti probabilmente perchépresenti in altre produzioni.3.4. I contenitori da trasportoIn merito ai temi in esame, cioè l’eterogeneità delleevidenze e la pluralità dei mercati, qualche notazionescaturisce da uno sguardo d’insieme sulle anfore, suireciproci in<strong>di</strong>ci <strong>di</strong> presenza, sulle stesse „assenze„, avolte estremamente significative.In primo luogo è evidente il rapporto privilegiato conla pars orientalis del Me<strong>di</strong>terraneo, analogamente aquanto accade anche in altri siti adriatici (Auriemma,Quiri 2004a, 2004b, 2007): i contenitori provenientidall’area egea e pontica superano le presenze africane esono secon<strong>di</strong> alle produzioni italiche; il dato è univoco,sia al Timavo, che a Casa Pahor (anche se con in<strong>di</strong>cibassissimi), che, infine, a Stramare, dove sono presentianche le forme tarde.Inoltre, il nucleo del Timavo è quello che riflette unamaggiore pluralità <strong>di</strong> presenza, determinata – come si èdetto – dalla precoce vocazione emporica del sistemaportuale endolagunare; gli altri siti dell’area del Lacusne sono comunque partecipi. Le produzioni adriatichecaratterizzano, in misura maggiore o minore, tutti icontesti da noi esaminati. Rappresentano comunque, intutti i casi, il blocco maggioritario, con alcuni – lievi –décalages temporali.Gli in<strong>di</strong>ci <strong>di</strong> presenza delle produzione iberiche sonoquasi trascurabili, fatta eccezione per le anfore beticheda salagione (Dressel 9) reimpiegati quasi integri comemateriale drenante nel sito <strong>di</strong> Casa Pahor. Si tratta <strong>di</strong>contenitori che <strong>di</strong>mostrano un’inattesa intensità deitraffici con le regioni del Me<strong>di</strong>terraneo occidentale, versola metà del I secolo d.C.Il fenomeno potrebbe essere in parte spiegato inrelazione all’antichità del sito, in cui non si poteva ancora<strong>di</strong>sporre dei prodotti della lavorazione del pescato <strong>di</strong>zbornik_31_08.indd 243 31.08.2011. 23:51


244 Valentina Degrassi / Rita Auriemma / Patrizia Donat / Dario Gad<strong>di</strong> / Dorotea Riccobonoorigine istriana, che solo in quegli anni cominciavano asvilupparsi su larga scala. Suggestiva, inoltre, risultaanche la possibile relazione con la grande quantità <strong>di</strong>ceramica fine da mensa <strong>di</strong> produzione sudgallicarinvenuta a Punta dei Cocci; le anfore iberiche e lesigillate sudgalliche potrebbero essere testimoni <strong>di</strong> unlegame privilegiato tra l’area del Castellum Pucinum eil Me<strong>di</strong>terraneo occidentale.Note:1Questo contributo espone i risultati delle attività <strong>di</strong> ricerca del gruppo<strong>di</strong> lavoro italiano del Progetto AltoAdriatico lungo la costa dellaProvincia <strong>di</strong> Trieste, nonché quelli scaturiti dalla collaborazione edal confronto con le istituzioni slovene partners del progetto – ilMuseo del Mare „Sergej Mašera” Pirano, l’Istituto per la Tutela deiBeni Culturali della Slovenia, Unità territoriale <strong>di</strong> Pirano ed ilGruppo <strong>di</strong> <strong>Archeologia</strong> Subacquea della Slovenia. Si rimanda adAuriemma et al. 2008 per la trattazione esaustiva delle singole classi<strong>di</strong> materiali e per tutta la biliografia precedente.2Si tratta delle isole <strong>di</strong> S. Antonio e della Punta, probabilmente uniteda una sella ed oggi scomparse, che delimitavano a sud il bacinolagunare; Presso il complesso messo in luce da Luisa Bertacchisull’Isola della Punta si rinvennero i resti lignei <strong>di</strong> uno scafo, la„barca romana <strong>di</strong> Monfalcone„, attualmente esposto al Museo <strong>di</strong>Aquileia (Bertacchi 1988).3Il termine costituisce forse una forzatura in quanto mancano allostato attuale stu<strong>di</strong> se<strong>di</strong>mentologici puntuali che autorizzino aricostruire un tipo <strong>di</strong> habitat così caratteristico come quello lagunare.I dati in nostro possesso, purtroppo periferici rispetto all’area <strong>di</strong>incidenza del „Lacus„ in<strong>di</strong>cano solo la presenza <strong>di</strong> aree paludosesepolte sotto potenti depositi alluvionali.Bibliografia:Antonioli, F., Furlani, S., Lambeck, K., Stravisi, F., Auriemma, R.,Gad<strong>di</strong>, D., Gaspari, A., Karinja, S., Kovačić, V., 2008, Archaeologicaland geomorphological data to deduce sea level changes during thelate Holocene in the Northeastern Adriatic. In Terre <strong>di</strong> mare 2008,221-234.Auriemma, R., Degrassi, V., Donat, P., Gad<strong>di</strong>, D., Mauro, S., Oriolo,F., Riccobono, D., 2008, Terre <strong>di</strong> mare: paesaggi costieri dal Timavoalla penisola muggesana. In: Terre <strong>di</strong> mare 2008, 75-212.Auriemma, R., Karinja, S., 2008, Il Progetto Interreg Italia-SloveniaIIIA AltoAdriatico: risultati e prospettive. In: Terre <strong>di</strong> mare 2008,17-21.Auriemma, R., Quiri, E., 2004a, Importazioni <strong>di</strong> anfore orientalinell’Adriatico tra primo e me<strong>di</strong>o impero. In: Transport Amphoraeand Trade in the Eastern Me<strong>di</strong>terranean, 43-55. Athens.Auriemma, R., Quiri, E., 2004b, Importazioni <strong>di</strong> anfore orientali nelSalento tra primo e me<strong>di</strong>o impero. In: S. Čače, A. Kurilić, F.Tassaux (eds.), Les routes de l’Adriatique antique: géographie etéconomie. Actes de la Table ronde du 18 au 22 septembre 2001,Zadar, 225-251. Bordeaux – Zadar.Auriemm, R., Quiri, E., 2007, La circolazione delle anfore In:Adriatico tra V e VIII sec. d.C. In: S. Gelichi, C. Negrelli (eds.),La circolazione delle ceramiche nell’Adriatico tra tarda antichitàe altome<strong>di</strong>oevo, Atti III incontro <strong>di</strong> stu<strong>di</strong>o Cer.Am.Is. sulleceramiche tardoantiche e me<strong>di</strong>evali, Venezia, 24-25 giugno 2004.Mantova: 2004., 31-64. Mantova.Bernar<strong>di</strong>ni, F., Betic, A., 2008, Il sito <strong>di</strong> Zaule presso Trieste (Italianord-orientale). In: Terre <strong>di</strong> mare 2008, 38-43.Bertacchi, L. P., 1988, L’imbarcazione romana <strong>di</strong> Monfalcone.,U<strong>di</strong>ne.Betic, A., Bernar<strong>di</strong>ni, F., Montagnari Kokelj, E., 2008, I castellieri <strong>di</strong>Trieste tra Carso e mare. In: Terre <strong>di</strong> mare 2008, 25-37.Bigliar<strong>di</strong>, E., 2004, La trasformazione dei complessi fortificati romani.Aquileia nostra 75, 317-388.Ciampoltrini, G., 1995, Pacatus a tavola. Le sigillate <strong>di</strong> un abitato dellapiana lucchese. Annali della Scuola Normale Superiore <strong>di</strong> Pisa 25,1-2, 439-449.Cipriano, S., 2009, Le anfore olearie Dressel 6B. In: S. PesaventoMattioli, M. B. Carre (eds.), Olio e pesce in epoca romana:produzione e commercio nelle regioni dell’Alto Adriatico, Atti delConvegno (Padova, 16.02.2007)., 173-189. Padova.Donat, P., Merlatti, R., 2008, La ceramica grigia nei siti costieridell’Alto Adriatico orientale. Una produzione a Stramare <strong>di</strong> Muggia?In: Terre <strong>di</strong> mare 2008, 435-443.Kandler, P., 1864, Discorso sul Timavo. Trieste.Horvat, J., 2008, The beginning of Roman commerce along the mainroute Aquileia-Emona. In: Terre <strong>di</strong> mare 2008, 444-453.Maggi, P., 2007, Produzioni italiche. In: C. Morselli (ed.), Triesteantica. Lo scavo <strong>di</strong> Crosada. II. I materiali, 119-133.. Trieste.Maselli Scotti, F., 1977, Terra sigillata <strong>di</strong> Stramare. AttiMemIstria 77(n. s. 25), 333-350.Maselli Scotti, F., 1979, Il territorio sudorientale <strong>di</strong> Aquileia. AntichitàAltoadriatiche , 15, I, 345-382.Maselli Scotti, F., 1983, Problemi suscitati dai recenti scavi <strong>di</strong> Duino(Trieste). Atti dei Civici Musei <strong>di</strong> Storia ed Arte <strong>di</strong> Trieste, 13, I,45-64.Maselli Scotti, F., 1987, Terre sigillate <strong>di</strong> Aquileia e Tergeste. Produzioniitaliche ed importazioni galliche ed orientali. In: ReiCretActa, 25-26,207-224.Museo <strong>di</strong> Muggia 1997, F. Maselli Scotti (ed.), Il Civico MuseoArcheologico <strong>di</strong> Muggia. Trieste.Riavez, P.,2008, I sistemi portuali e gli inse<strong>di</strong>amenti costieri In:epoca me<strong>di</strong>evale dalle Foci del Timavo a Muggia. In: Terre <strong>di</strong>mare 2008, 213-220.Settefinestre 1985, A. Caran<strong>di</strong>ni (ed.), Settefi nestre, una villaschiavistica nell’Etruria romana. II. La villa nelle sue parti.Modena.Terre <strong>di</strong> mare 2008, R. Auriemma, S. Karinja (eds.), Terre <strong>di</strong> mare,l’archeologia dei paesaggi costieri e le variazioni climatiche, Attidel Convegno Internazionale <strong>di</strong> Stu<strong>di</strong>. Trieste, 8-10 novembre2007. Trieste.zbornik_31_08.indd 244 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 245SažetakPriobalni krajolici od Timave do rta Muggie:roba i omiljene trgovačke ruteProjektom Interreg Italia-Slovenia AltoAdriatico(2004-2008) proučeno je obalno područje od ušća rijekeTimave do Pirana, s ciljem preispitivanja oblika, načinai faza njegovoga naseljavanja te rekonstrukcije izgledatoga krajolika tijekom prošlosti. Na talijanskom prostoruposebnu je pozornost privuklo nekoliko zanimljivihzona.U suradnji s institucijom Soprintendenza Archeologicadel Friuli Venezia Giulia tijekom projekta obavljenaje sustavna revizija nalaza s talijanske obale. Riječ jeo značajnom korpusu koji obuhvaća arheološke nalazeiz stratigrafskih slojeva lokaliteta Casa Pahor/Villaggiodel Pescatore, Stramare <strong>di</strong> Muggia i ostalih lokaliteta spodručja Muggie, lokaliteta S. Giovanni <strong>di</strong> Duino te spodmorskih nalazišta Terzo Ramo <strong>di</strong> Timavo (Treći rukavacTimave) i Punta dei Cocci (Rt keramičkih ulomaka).Slika koja je time nastala donekle odgovara slicidobivenoj novijim istraživanjima u gradskoj jezgri Trsta,ali pokazuje i određena odstupanja.U ovome radu prikazuju se podatci proistekli izproučavanja rimskog keramičkog materijala, podrijetloms područja ušća Timave i šireg područja Mugge. Riječ jeo ponovno pregledanome materijalu koji potječe iz iskopavanjaprovedenih pod nadzorom spomenute Soprintendenzete o materijalu pronađenome tijekom istraživanjau okviru projekta AltoAdriatico.Kronološki najraniji materijal potječe s lokaliteta CasaPahor i Palazzo d’Attila na području izvora Timave koji,čini se, pripadaju jednom je<strong>di</strong>nstvenom arhitektonskomkompleksu. Jednako rani materijal zabilježen je i naobližnjim podvodnim lokalitetima Punta dei Cocci i TerzoRamo del Timavo.Lokalitet Stramare nedaleko Muggie obiluje nalazimasive keramike koja se datira u vrijeme prve romanizacije.Na osnovi količine keramičkog materijala pretpostavljenoje i postojanje proizvodnog sre<strong>di</strong>šta.Fenomeni vrijedni spomena odnose se na heterogenostmaterijala i na pluralizam tržišta. Većina podvodnih nalazas lokaliteta Terzo Ramo del Timavo odražava velikuraznolikost i potvrđuje emporijsku namjenu i ranokorištenje endolagunarnoga lučkog sustava. Rimska fazadokumentirana je čitavim nizom tipološki raznolikihnalaza.Na nalazištu Punta dei Cocci pozornost privlače nalaziitalske i galske terrae sigillatae, koji potvrđujukorištenje prostora od vremena Augusta i Tiberija doTrajanovoga doba s najvećom količinom materijala izdoba Klau<strong>di</strong>ja i Nerona.Kao i na ostalim jadranskim nalazištima, transportnaambalaža potvrđuje intenzivne kontakte s istočnim Me<strong>di</strong>teranom.Nalazi iz egejskog i crnomorskog prostorabrojčano nadmašuju one sjevernoafričke, i po količinislijede odmah za italskim materijalom.U svim proučenim kontekstima pojavljuju se i nalaziproizvedeni na jadranskom području. Riječ je o većinskimnalazima čija količina neznatno varira tijekom različitihfaza. Hispanski nalazi pojavljuju se u iznimno malimkoličinama s izuzetkom betičkih amfora tipa Dressel 9,sekundarno iskorištenih za drenažu terena. Hispanskeamfore i južnogalska terra sigillata mogli bi svjedočitio privilegiranoj vezi lokaliteta Castellum Pucinum sazapadnim Me<strong>di</strong>teranom.zbornik_31_08.indd 245 31.08.2011. 23:51


246 Valentina Degrassi / Rita Auriemma / Patrizia Donat / Dario Gad<strong>di</strong> / Dorotea RiccobonoSummaryThe coastal landscapes from Timavo to the Cape Muggia:commo<strong>di</strong>ties and favorite trade routesIn the course of the Project Interreg Italy-SloveniaAltoAdriatico (2004-2008), the coastal area from themouth of the river Timavo to Piran was stu<strong>di</strong>ed in orderto review forms, methods and phases of the populationprocess in that area, as well as to reconstruct the featuresof this landscape in the past. Several interesting zoneson the Italian territory received our special attention.In cooperation with the Soprintendenza Archeologicadel Friuli Venezia Giulia, during the project a systematicreview of fin<strong>di</strong>ngs from the Italian coast was carried out.It is a significant corpus which includes archaeologicalfin<strong>di</strong>ngs from the stratigraphic layers on the sites CasaPahor / Villaggio del Pescatore, Stramare <strong>di</strong> Muggia andother sites in the Muggia area, S. Giovanni <strong>di</strong> Duino site,as well as from the underwater sites Terzo Ramo <strong>di</strong>Timavo (third branch of the river Timavo) and Punta deiCocci (the cape of ceramic fragments).The picture that thus emerged fits to some point to thepicture obtained by recent stu<strong>di</strong>es of the town of Trieste,but at the same time it also shows some <strong>di</strong>screpancies.This paper presents the data resulting from a study ofRoman pottery, originating from the area of the Timavoestuary and the wider Muggia ares. The paper <strong>di</strong>scussesthe repeated inspection of the material that came fromthe excavations conducted under the supervision of theafore mentioned Soprintendenza as well as the materialfound during the research within the AltoAdriaticoproject.In chronological terms, the earliest material originatesfrom the sites Casa Pahor and the Palazzo d’Attila nearthe Timavo spring, apparently belonging to a uniquearchitectural complex. Equally early material wasrecorded on nearby underwater sites, Punta dei Cocciand Terzo Ramo del Timavo. Site Stramare near Muggiaabounds with finds of grey pottery that dates to the timeof the first Romanization. Based on the amount ofceramic material, the existence of a production center isassumedThe phenomena worth mentioning refer to theheterogeneity of the material and the plurality of themarket. Most underwater finds from the site Terzo Ramodel Timavo reflect vast <strong>di</strong>versity and affirm emporiumpurpose and early use of the (endolagunar) port system.The Roman stage documented a whole range oftypologically <strong>di</strong>versified fin<strong>di</strong>ngs.At the site of Punta dei Cocci the attention is given tothe Italic and Gallic terrae sigillatae, confirming that thisarea was used from the times of Augustus and Tiberiusto Trajan’s times. The largest quantity of material is datedback to the times of Clau<strong>di</strong>us and Nero. Similar to otherAdriatic sites, the transportation packaging confirmsintensive contacts with the eastern Me<strong>di</strong>terranean.Fin<strong>di</strong>ngs from the Aegean and Black Sea area outnumberthose from the North African. In terms of quantity, theyare second to the Italic material.Fin<strong>di</strong>ngs produced in the Adriatic area appear in allthe contexts that have been stu<strong>di</strong>ed so far. They makethe majority of fin<strong>di</strong>ngs and their amount varies slightlyduring <strong>di</strong>fferent phases. Hispanic material occurs in verysmall quantities, with the exception of baetic amphoraeof the Dressel 9 type, which were subsequently used fordrainage. Hispanic amphorae and south-Gaelic terrasigillata could testify the privileged relation of the siteCastellum Pucinum with the Western Me<strong>di</strong>terranean.zbornik_31_08.indd 246 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 247T. 1 Precocità <strong>di</strong> attestazioni dall’area del Lacus Timavi: 1 – materiale dagli strati <strong>di</strong> sottofondazione <strong>di</strong> Casa Pahor – fasetardo-repubblicana; 2 – Punta dei Cocci, anfora Lamboglia 2 con bollo SPE; 3 – Punta dei Cocci, anfora grecoitalica (?) conbollo ΦΡO[T. 1 Rani materijal s područja Lacus Timavi: 1– materijal iz slojeva pod temeljima lokaliteta Casa Pahor –kasnorepublikanska faza; 2 – Punta dei Cocci: amfora tipa Lamboglia 2 s pečatom SPE; 3 – Punta dei Cocci: amfora grčkoitalskogtipa (?) s pečatom ΦΡO[zbornik_31_08.indd 247 31.08.2011. 23:51


248 Valentina Degrassi / Rita Auriemma / Patrizia Donat / Dario Gad<strong>di</strong> / Dorotea RiccobonoT. 2 Eterogeneità <strong>di</strong> merci e mercati: Punta dei Cocci, la terra sigillata decorata a matrice: 1 – produzioni galliche;2 – percentuali delle presenze; 3 – tabella cronologica delle attestazioniT. 2 Heterogenost robe i tržišta: Punta dei Cocci, terra sigillata s ukrasima izvedenim uz pomoć kalupa: 1 – galskaproizvodnja; 2 – postotci zastupljenosti; 3 – kronološka tablica arheoloških potvrdazbornik_31_08.indd 248 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 249T. 3 Eterogeneità <strong>di</strong> merci e mercati: anfore nell’area del Lacus Timavi: 1 – percentuali delle presenze a Casa Pahor;2 – percentuali delle presenze nel III Ramo del Timavo; Anfore dal III Ramo del Timavo: 3-4-7 – produzioni orientali;5 – produzione iberica (Almagro 51C); 6 – produzione africana (Tripolitana I)T. 3 Heterogenost robe i tržišta: amfore s područja Lacus Timavi: 1 – postotci zastupljenosti na nalazištu Casa Pahor;2 – postotci zastupljenosti na trećem rukavcu Timave i amfore iz trećeg rukavca Timave: 3-4-7 - orijentalna produkcija;5 – hispanska produkcija (Almagro 51C); 6 – afrička produkcija (Tripolitana I)zbornik_31_08.indd 249 31.08.2011. 23:51


250 Valentina Degrassi / Rita Auriemma / Patrizia Donat / Dario Gad<strong>di</strong> / Dorotea RiccobonoT. 4 Eterogeneità <strong>di</strong> merci e mercati: anfore a Stramare: 1 – percentuali delle presenze; 2 – bolli rinvenuti; 3 – anforaAfricana II DT. 4 Heterogenost robe i tržišta: amfore s lokaliteta Stramare: 1 – postotci zastupljenosti; 2 – pečati; 3 – amfora tipaAfricana II Dzbornik_31_08.indd 250 31.08.2011. 23:51


Nuove fornaci e impianti produttivi lungo la strada daAquileia verso il NoricoNove keramičarske peći i ra<strong>di</strong>onice duž ceste odAkvileje prema NorikuMaurizio BuoraVia Gorizia, 16I-33100 UDINEe-mail: mbuora@libero.itIzvorni znanstveni radArticolo originale scientificoStefano MagnaniUniversità degli Stu<strong>di</strong> <strong>di</strong> U<strong>di</strong>neDipartimento <strong>di</strong> Storia e Tutela dei Beni CulturaliVicolo Caiselli, 2/bI-33100 UDINEe-mail: stefano.magnani@uniud.itQuesto contributo presenta alcune aree <strong>di</strong> fornace in<strong>di</strong>viduate nei <strong>di</strong>ntorni <strong>di</strong> Aquileia, in particolare dalla città verso nord.La prima, riconosciuta <strong>di</strong> recente da Franco Coren, era collocata a nordest della cinta muraria. Un’altra, presso Castions delleMura, attende ancora un riscontro archeologico. Due fornaci sono state in<strong>di</strong>viduate da una équipe tedesca nell’inse<strong>di</strong>amento <strong>di</strong>Sevegliano, nel 2008, me<strong>di</strong>ante indagine geomagnetica. Infine, nel sito archeologico <strong>di</strong> Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne – in cui negli anni Ottantadel secolo corso sono state effettuate più indagini archeologiche – presso la fornace allora scoperta, da cui è recentementevenuto alla luce anche un frammento iscritto, recenti indagini geomagnetiche (2009) hanno in<strong>di</strong>viduato una seconda fornace.Parole chiave: Aquileia, fornaci, Castions delle Mura, Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne, SeveglianoU ovome radu riječ je o keramičarskim pećima koje su pronađene u okolici Akvileje, a posebno na prostoru s njezine sjevernestrane. Prva od njih, koju je nedavno prepoznao Franco Coren, nalazila se sjeveroistočno od gradskog bedema. Druga peć, ublizini lokaliteta Castions delle Mura, još uvijek nije arheološki istražena. Dvije peći pronašla je jedna njemačka istraživačkaekipa zahvaljujući geomagnetskim istraživanjima 2008. go<strong>di</strong>ne na lokalitetu Sevegliano. I na kraju, na arheološkom nalazištuPavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne, na kojemu je osamdesetih go<strong>di</strong>na prošloga stoljeća provedeno nekoliko arheoloških istraživanja prilikom kojihje otkrivena i jedna keramičarska peć od koje je nedavno pronađen ulomak s natpisom, nova su geomagnetska istraživanja2009. go<strong>di</strong>ne ukazala na postojanje još jedne peći.Keywords: Akvileja, keramičarske peći, Castions delle Mura, Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne, Sevegliano1. Una nuova fornace romana ad Aquileia„Sfornava mattoni, tegole, coperture per pavimentazioni,ed era stata costruita nei pressi <strong>di</strong> quelle che,forse, erano banchine portuali. I resti <strong>di</strong> un’antica fornace,probabilmente <strong>di</strong> epoca romana, sono stati scopertiqualche mese fa nella campagna a Nord <strong>di</strong> Aquileia dairicercatori dell’Istituto Nazionale <strong>di</strong> Oceanografia e <strong>di</strong>Geofisica Sperimentale <strong>di</strong> Trieste, nel corso <strong>di</strong> unaricognizione aerea compiuta per effettuare testsperimentali con la tecnologia del laser e iperspettrale.”Questo è l’inizio <strong>di</strong> un comunicato stampa che fuimmesso in rete il 22 aprile del 2008 a cura dell’Istitutooceanografico <strong>di</strong> Trieste. 1Fornaci romane sono state in<strong>di</strong>viduate almenodall’Ottocento in Aquileia e negli imme<strong>di</strong>ati <strong>di</strong>ntorni. InFig. 1 Immagine da telerilevamento pubblicata da FrancoCorenSl. 1 Slika dobivena na osnovi daljinskog istraživanja koju jeobjavio Franco Corenzbornik_31_08.indd 251 31.08.2011. 23:51


252 Maurizio Buora / Stefano MagnaniFig. 2 Ville e fornaci allineate a nord del tracciato murario <strong>di</strong> Aquileia (elaborazione <strong>di</strong> G. D. De Tina della carta tecnicaregionale 1:5000)Sl. 2 Vile i keramičarske ra<strong>di</strong>onice koje se redaju sjeverno od linije akvilejskog bedema (prire<strong>di</strong>o G. D. De Tina na regionalnojtehničkoj karti u mjerilu 1:5000)particolare cre<strong>di</strong>amo <strong>di</strong> sapere che dovette esistere unasorta <strong>di</strong> cintura produttiva intorno all’antica città, in cuile fornaci, per laterizi, per anfore e per altra ceramica 2certo ebbero un’importanza particolare. Lo stu<strong>di</strong>o <strong>di</strong> EzioBuchi (1979) documenta la conoscenza che <strong>di</strong> questoargomento si aveva trent’anni fa.Le tracce, nel sito in<strong>di</strong>viduato da Franco Coren dalrilevamento aereo (Fig. 1), sono visibili nella ortofotoaerea zenitale (2003) e nelle fotografie aeree oblique del1990; rivelano un e<strong>di</strong>ficio <strong>di</strong>stante 115 m dalla strada –che ricalca l’antico car<strong>di</strong>ne massimo della primacenturiazione aquileiese – e circa 265 dalla cinta romana.Lo spargimento e i resti rilevati in<strong>di</strong>cano chel’inse<strong>di</strong>amento si sviluppava in <strong>di</strong>rezione est-ovest percirca 40 m ed era posto presso un corso d’acqua, oggiridottissimo. Qui con tutta probabilità sorgeva una villarustica a poca <strong>di</strong>stanza dall’acquedotto <strong>di</strong> Aquileia. Unasituazione simile, speculare, si trovava a ovest del car<strong>di</strong>nemassimo (Fig. 2). Le due costruzioni risultano poste suun’unica linea con orientamento 69 gra<strong>di</strong> nordest, ovverosono perfettamente coerenti con la centuriazione e<strong>di</strong>sposte sul medesimo decumano; ciò fa supporre chepossano aver avuto origine ancora al tempo della primapianificazione della colonia, presumibilmente già nellaprima metà del II sec. A. C., come lascia pensare anchela loro vicinanza alla città.Le indagini con tecnologia iperspettrale condotte daFranco Coren in<strong>di</strong>cano la presenza, nell’angolodell’e<strong>di</strong>ficio posto a est del car<strong>di</strong>ne massimo dellacenturiazione, <strong>di</strong> una struttura circolare <strong>di</strong> una certaampiezza. Il luogo fu già segnalato da Karl Baubela nel1863 e compare con il n. 36 nella sua IchnographiaAquilejae Romanae et patriarchalis (Maionica 1893: 13= Buora 2000: 41) con l’annotazione „una grande quantità<strong>di</strong> frammenti in cotto e scarti <strong>di</strong> una fornace”.La fornace a est del car<strong>di</strong>ne massimo <strong>di</strong> Aquileia sitrova in corrispondenza <strong>di</strong> altro impianto produttivoposto a ovest, la cosí detta fornace del fondo Lanari, cheproduceva lucerne del primo periodo imperiale (DiFilippo Balestrazzi 1988: 17-18 con precedentebibliografia). Persone che hanno lavorato qui la terrahanno in<strong>di</strong>cato che l’area dell’ impianto produttivo eramolto estesa e comprendeva un altro e<strong>di</strong>ficio (a usoabitativo?) smantellato nel corso <strong>di</strong> lavori agricoli. L’areadella fornace iniziava a 190 m dal ciglio dell’attualestrada Aquileia – Terzo, probabilmente presso un assezbornik_31_08.indd 252 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 253stradale che era parallelo all’andamento dei decumanidella centuriazione aquileiese e collegava il ponte su cuila via Annia attraversava il fiume, che oggi si chiamaTerzo, con il tracciato del car<strong>di</strong>ne massimo. 3 Essa <strong>di</strong>stava409 m da una villa rustica posta a ovest. Una trentina <strong>di</strong>anni fa constatai che qui si producevano anche laterizi:un blocco <strong>di</strong> pianelle rettangolari <strong>di</strong> piccole <strong>di</strong>mensionispesse circa 3 cm fu allora recuperato.2. La fornace <strong>di</strong> Castions delle MuraNel comune <strong>di</strong> Bagnaria Arsa, a sud della località <strong>di</strong>Castions delle Mura e a ridosso della strada Triestina neltratto in cui essa unisce Cervignano del Friuli conTorviscosa, esistono alcuni laghetti che furono scavatiin occasione dello sfruttamento <strong>di</strong> alcune cave <strong>di</strong> ghiaia.La zona è ricca <strong>di</strong> ghiaia, utilizzabile per scopi e<strong>di</strong>lizie/o lavori stradali, e <strong>di</strong> giacimenti <strong>di</strong> argilla fine. Allafine degli anni Settanta per lo scavo della cava si <strong>di</strong>strusseuna villa romana che aveva almeno tre vani, <strong>di</strong> cui unocon mosaici bianchi e neri. Di questa esistono, pare, dellefotografie e anche un rilievo.Il sito fu segnalato nel 1993 da Enzo Macuglia etenuto sotto controllo da appassionati <strong>di</strong> S. Giorgio <strong>di</strong>Nogaro che avevano raccolto materiale conservato pressol’associazione „Ad Undecimum” nelle ex scuole <strong>di</strong>Zellina, quin<strong>di</strong> presentato nella letteratura locale daCristiano Tiussi e Cristina Gomezel (Gomezel, Tiussi2002). Essi ricordano che durante l’impianto della cavafu messo in luce per la lunghezza <strong>di</strong> circa cinquanta metriuno strato <strong>di</strong> due metri <strong>di</strong> materiale presumibilmentederivante da crolli e forse da scarichi <strong>di</strong> fornace (Fig.3).Nella sua prima presentazione il sito veniva propostocome area <strong>di</strong> inse<strong>di</strong>amento (villa rustica) cui secondo leopinioni <strong>di</strong> alcuni si sarebbe potuta associare una fornace:l’ampiezza della <strong>di</strong>spersione e l’abbondanza del materialefanno pensare che qui esistesse un complesso <strong>di</strong> fornaci.Alcuni abitanti del posto hanno recuperato molti anni fauna serie <strong>di</strong> frammenti ceramici. Tra essi un sostegnocircolare <strong>di</strong> suspensura e alcuni fr. <strong>di</strong> tubuli potrebberoessere appartenuti a una sala riscaldata della villa, comeanche parte <strong>di</strong> una base <strong>di</strong> colonna in cotto e un frammentoforse <strong>di</strong> un puteale, parimenti in cotto. Una macina intrachite euganea mostra che si consumavano qui i ceraliforse prodotti localmente. Nell’area sono stati rinvenutianche numerosi frammenti <strong>di</strong> anfore. Ho riconosciutoun frammento <strong>di</strong> Lamboglia 2, <strong>di</strong> tipo relativamenteantico con piccolo orlo a triangolo esoverso, e unFig. 3 Scarico <strong>di</strong> fornace presso Castions delle Mura (foto:Agostino Sechi, 2008)Sl. 3 Odlagalište keramičkog otpada ra<strong>di</strong>onice na nalazištuCastions delle Mura (foto: Agostino Sechi, 2008)frammento <strong>di</strong> Dressel 2-4. Parte <strong>di</strong> un collo <strong>di</strong> Dressel 6ha impasto non ben cotto, ma questo non autorizza, perora, a ritenerlo scarto <strong>di</strong> fornace e a ipotizzarne unaproduzione locale.Persona degna <strong>di</strong> fede afferma <strong>di</strong> aver visto e tentato<strong>di</strong> recuperare, molti anni fa, una serie <strong>di</strong> bicchieriimpilati, 4 secondo una prassi che è largamente attestatanelle fornaci <strong>di</strong> epoca romana. Al momento <strong>di</strong> estrarlidal terreno gli scarti si ruppero, ma la notizia rimanepreziosa e trova riscontro in scarti che provengono dallacittà (o dall’area?) <strong>di</strong> Aquileia.Numerosi frammenti <strong>di</strong> embrices sono stati visti –talora reimpiegati anche in un argine costruitoprobabilmente all’inizio del Novecento – in zona. É statarecuperata una decina <strong>di</strong> esemplari dei bolli meglio notinell’area. Due <strong>di</strong> Trosi, uno <strong>di</strong> Ti Nvcvla e uno <strong>di</strong> Ti Nvcl,uno <strong>di</strong> Vettiae, tre <strong>di</strong> L.L. Barbi L.L. Evp, uno <strong>di</strong> L. Epi<strong>di</strong>Theodori. Specialmente i primi due hanno un’area <strong>di</strong><strong>di</strong>ffusione che comprende la città <strong>di</strong> Aquileia, ove pareche la maggior parte della produzione fosse destinata, etutta l’area circostante. La recente pubblicazione degliesemplari con le <strong>di</strong>verse varianti del bollo Ti. Nvcvla acura <strong>di</strong> Alfredo Furlan (Furlan 2007) conferma questain<strong>di</strong>cazione e sembra in<strong>di</strong>care un’area <strong>di</strong> fabbricazioneposta a ridosso della città <strong>di</strong> Aquileia.Frammenti <strong>di</strong> terra sigillata confermano l’utilizzodella zona nel primo periodo imperiale, mentre laceramica africana, sia anfore che ceramica comune,attesterebbe una lunga durata dell’inse<strong>di</strong>amento(Gomezel, Tiussi 2002: 14-15).Alfredo Furlan aveva segnalato la presenza <strong>di</strong>materiale <strong>di</strong> età protostorica, attribuito al periodo tra VIIzbornik_31_08.indd 253 31.08.2011. 23:51


254 Maurizio Buora / Stefano MagnaniFig. 4 Probabili fornaci per laterizi nell’area <strong>di</strong> Sevegliano (da Schierl, Seidel 2008)Sl. 4 Pretpostavljene keramičarske ra<strong>di</strong>onice za opekarske proizvode na području Sevegliana (prema Schierl, Seidel 2008)e V sec. A. C. dal Tiussi. La datazione va presumibilmenteanticipata <strong>di</strong> almeno mezzo millennio. Infatti tra ilmateriale recuperato da privati si segnalano tre frammentirelativi all’età del bronzo. Il primo è un’ansa a nastrotubolare a margini espansi agli apici che trova confrontiin rinvenimenti <strong>di</strong> altri siti degli inizi del Bronzo recente,come ad es. a U<strong>di</strong>ne e a Rivi<strong>di</strong>schia (Lambertini, Tasca2006: 158). Il secondo è un frammento <strong>di</strong> scodellonecon decorazione a cordoni plastici orizzontali paralleliravvicinati con impressioni <strong>di</strong>gitali. Anche questo tiposi trova in numerosi siti dell’area veneta e friulana: peril Friuli vanno ricordati Pramarine <strong>di</strong> Sesto al Reghena,Montereale Valcellina, Azzano Decimo, Rivi<strong>di</strong>schia,Castions <strong>di</strong> Strada (Lambertini, Tasca 2006: 120,1). Ilterzo è parte <strong>di</strong> un bordo esoverso. Sono stati visti e inparte recuperati in passato anche numerosi pali infissiverticalmente nel terreno. Si ripropone dunque qui unasituazione piuttosto comune nell’età del bronzo nellabassa friulana, da Sesto al Reghena a Porpetto a Muscolipassando per Aquileia, ovvero l’esistenza <strong>di</strong> un abitatopresso un corso d’acqua o su palafitte o separato da essoda una serie <strong>di</strong> bonifiche per cui erano state pre<strong>di</strong>spostepalizzate e forme <strong>di</strong> contenimento forse anche del terrenoin legno. Dell’antico corso d’acqua, che si chiama Castra,deviato in epoca recente rimane il fondo asciutto. Forseanticamente, dall’età del bronzo all’epoca romana,esisteva qui un corso d’acqua <strong>di</strong> maggiori <strong>di</strong>mensioninavigabile almeno per barconi, lungo la riva del qualesorsero l’abitato, la villa e anche la fornace. 5Il sito fa parte <strong>di</strong> un amplissimo <strong>di</strong>stretto fornacaleche parte dal territorio <strong>di</strong> Iulia Concor<strong>di</strong>a e arriva finoal Locavaz. Il periodo <strong>di</strong> maggiore fioritura <strong>di</strong> questefornaci sembra essere la prima età imperiale romana, instretta coincidenza e con le trasformazioni e<strong>di</strong>lizie degliabitati e degli inse<strong>di</strong>amenti nella campagna friulana econ lo sviluppo delle zone a ridosso dell’Adriatico cherichiedevano tali manufatti.3. Una fornace per laterizi e un’area per lalavorazione del ferro a SeveglianoÉ degli ultimi anni la scoperta <strong>di</strong> aree per la lavorazionedel ferro lungo il car<strong>di</strong>ne massimo della centuriazione<strong>di</strong> Aquileia, ad alcune miglia <strong>di</strong> <strong>di</strong>stanza dalla cittàromana. La zona forse <strong>di</strong> maggior interesse si trovapresso la stazione ferroviaria <strong>di</strong> Strassoldo ed è stata inparte oggetto <strong>di</strong> una prima presentazione (Buora 2007).Essa ha il suo centro alle coor<strong>di</strong>nate UTM 33N x369276,06 e y 5079904,19.zbornik_31_08.indd 254 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 255come la strada romana che passava nelle imme<strong>di</strong>atevicinanze: le aree che hanno rivelato anomalie e chequin<strong>di</strong> sono state messe in relazione con la presenza <strong>di</strong>antiche fornaci misuravano in lunghezza circa 10 m ein larghezza circa 3 m. L’intervallo tra loro era <strong>di</strong> unadecina <strong>di</strong> metri. Tra le fornaci e la strada tre vani in fila,larghi 4-5 m, forse funzionali alla preparazione e allaconservazione dei laterizi. Secondo Ninina Cuomo DiCaprio le fornaci <strong>di</strong> forma quadrata/rettangolare sarebberomaggiormente adatte per tegole, antefisse etc. Nel caso<strong>di</strong> due affiancate potevano funzionare una per volta(altrimenti il fornaciaio sarebbe stato nell’impossibi-lità<strong>di</strong> alimentarle accese contemporaneamente) con ilvantaggio che quella in funzione forniva un preriscaldamentogratuito all’altra (Cuomo Di Caprio 2007:513).4. Due fornaci a Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>neFig. 5 Area <strong>di</strong> Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne con i risultati delle ultimeindagini (da Schierl, Seidel 2009)Sl. 5 Područje nalazišta Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne s označenimrezultatima najnovijih istraživanja (prema Schierl, Seidel2009)Più a nord, in località Sevegliano, indaginiarcheometriche hanno fatto in<strong>di</strong>viduare la presenza <strong>di</strong>resti provenienti da un’area ove si lavorava il ferro,ovvero si fondeva il materiale ferroso (Bachiorrini 2008),cosa che fino a poco tempo fa si riteneva <strong>di</strong> doverescludere per l’area friulana. I resti sono stati trovatisparsi e isolati in una vasta superficie che è stata oggetto<strong>di</strong> indagine archeologica e <strong>di</strong> scavo nei primi anniNovanta del secolo scorso. Indagini geomagnetichecondotte nel mese <strong>di</strong> febbraio 2009 hanno permesso <strong>di</strong>in<strong>di</strong>viduare nella particella catastale posta imme<strong>di</strong>atamentea nord (coor<strong>di</strong>nate UTM 33N x 368114,73 e y5083309,75) una struttura tondeggiante, del <strong>di</strong>ametro <strong>di</strong>circa 4 m con all’interno uno strato <strong>di</strong> una ventina <strong>di</strong>centimetri <strong>di</strong> carboni. Al <strong>di</strong> sotto, per tutta la superficie,si sono trovati numerosi resti <strong>di</strong> ferro. É possibile chequi fosse ubicata un’officina per la lavorazione delferro.A 300 metri a sudovest, a ovest del car<strong>di</strong>ne massimodella centuriazione aquileiese, nell’attuale camposportivo sono state in<strong>di</strong>viduate nel febbraio 2008 conindagini geomagnetiche due fornaci rettangolari, <strong>di</strong>spostein parallelo, probabilmente adoperate per laterizi (Schierl,Seidel 2008), (Fig. 4). Nel riempimento si è visto infattiche contenevano resti <strong>di</strong> tegoloni. Esse erano orientateL’area, in prosecuzione <strong>di</strong>retta del tracciato dellamedesima strada che partiva da Aquileia, è orascarsamente abitata, ma fu frequentata dal Neoliticoantico fino al periodo longobardo e forse carolingio. Unsito fu oggetto <strong>di</strong> scavi parziali una ventina <strong>di</strong> anni fa:allora si accertò l’esistenza <strong>di</strong> una fornace per laterizi,in un punto posto a sud <strong>di</strong> una villa rustica, <strong>di</strong> cui fuscavata una parte (Buora 1988). Il sito è stato sottopostoad attento controllo da parte <strong>di</strong> appassionati locali, inspecial modo Carlo Fiappo e Stefano Scaravetti, dallericerche dei quali sono stati recuperati parti del piano <strong>di</strong>cottura forato. Ad esso si ritiene possano appartenereanche mattoni rettangolari incavati a semicerchio a unangolo, <strong>di</strong> spessore 12 cm e <strong>di</strong>mensioni cm 13 x 22; altripiů piccoli sono <strong>di</strong> spessore cm 13. Poiché l’incavo eravariamente <strong>di</strong>sposto, unendone quattro si sarebbe potutorealizzare un foro del <strong>di</strong>ametro <strong>di</strong> 14-16 cm. Dall’areaprovengono anche materiali ipercotti, tra cui mattoni <strong>di</strong>cm 19 x 14 dello spessore <strong>di</strong> cm 8, <strong>di</strong> cm 21 x 18 conspessore cm 10, <strong>di</strong> cm 14 x 14 con spessore cm 7 e <strong>di</strong>cm 16 x 16 con spessore <strong>di</strong> cm 7 (Fig. 6). Il fatto cheabbiano spessori e misure <strong>di</strong>versi dai laterizi normalmentein uso permette <strong>di</strong> interpretarli come parti del piano <strong>di</strong>cottura, che per essere spesso 12-13 cm era certo destinatoa sostenere carichi <strong>di</strong> gran<strong>di</strong> <strong>di</strong>mensioni, e delle colonnineche lo sostenevano. Nel 1988 si è vista una pila <strong>di</strong> mattoni<strong>di</strong> gran<strong>di</strong> <strong>di</strong>mensioni crollata, mentre numerosi sono iresti <strong>di</strong> coppi e tegoloni recuperati – anche ipercotti –nell’area. Sulla base <strong>di</strong> quanto si è recuperato si haun’idea del campionario dei prodotti della fornace, chezbornik_31_08.indd 255 31.08.2011. 23:51


256 Maurizio Buora / Stefano MagnaniFig. 6 Laterizi dalla fornace <strong>di</strong> Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne (<strong>di</strong>ss. G. D. De Tina, 2009)Sl. 6 Opekarski proizvo<strong>di</strong> keramičarske ra<strong>di</strong>onice na nalazištu Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne (<strong>di</strong>ss. G. D. De Tina, 2009)zbornik_31_08.indd 256 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 257ovviamente poteva essere molto più ampio. Non siconosce il periodo <strong>di</strong> attività dell’impianto, ma nell’areasi rinvennero materiali almeno dall’età augustea (fibule,monete).A poca <strong>di</strong>stanza, verso ovest, recenti (2009) indaginigeoradar hanno permesso <strong>di</strong> delimitare la presenza <strong>di</strong>una struttura quadrangolare presso cui sarebbe stata<strong>di</strong>sposta un’altra struttura rotonda, in parte visibile dafoto satellitari. 6 Anche da questa zona sono stati recuperatiscarti <strong>di</strong> fornace. Infine ancora più a ovest una ventina<strong>di</strong> anni fa sono state rinvenute numerose tracce <strong>di</strong> scarti<strong>di</strong> lavorazione del ferro. Sembra dunque presentarsianche qui quella duplicità <strong>di</strong> impianti per la ceramica ela metallurgia che abbiamo riscontrato pressoSevegliano.In conclusione sono stati esposti elementi <strong>di</strong> novitàrelativi ad alcuni impianti produttivi <strong>di</strong> epoca romana,accomunati dalla loro <strong>di</strong>sposizione in vicinanza dellastrada romana <strong>di</strong>retta da Aquileia verso nord.Maruzio BuoraAppen<strong>di</strong>ce: Frammento <strong>di</strong> tegola iscritta dall’areadella fornace <strong>di</strong> Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>neNel corso del controllo superficiale dell’areaarcheologica corrispondente alla fornace orientale <strong>di</strong>Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne, segnalata sopra, nel 2008 è stato rinvenutoda Carlo Fiappo e da Stefano Scaravetti un frammentoirregolare <strong>di</strong> tegola, <strong>di</strong> impasto bruno-rossiccio, <strong>di</strong>produzione apparentemente locale, che conserva partedell’aletta destra. Sul piano frontale esso reca una breveiscrizione <strong>di</strong>sposta su due linee (Fig. 7).Il frammento ha una larghezza massima <strong>di</strong> 24 cm,un’altezza <strong>di</strong> 16 cm e uno spessore <strong>di</strong> 2,8 cm. L’alettalaterale ha una larghezza variabile dai 3,7 cm in basso ai3,4 cm in alto ed uno spessore <strong>di</strong> 5,5 cm. Il manufatto èconservato attualmente presso i Civici Musei <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne.L’iscrizione, della quale sono leggibili solo alcunelettere <strong>di</strong>sposte su due linee leggermente oblique rispettoal piano della tegola, è stata tracciata a mano liberamentre l’impasto era ancora crudo, utilizzando uno stiloo un oggetto dalla punta arrotondata ma irregolare, cosìche il solco presenta una sottile cresta centrale in alcunitratti terminali realizzati con mano più leggera.Le <strong>di</strong>mensioni delle lettere della prima linea sembranoessere leggermente maggiori rispetto a quelle dellaseconda, come risulta dal confronto tra le lettere r e apresenti su entrambe; anche se, ad esclusione della afinale della prima linea, l’altezza delle lettere più piccole(u, t, a, e) risulta essere sostanzialmente costante (2-2,5cm). L’interlinea misura 3 cm. Il solco delle lettere èarrotondato e profondo da 0,1 a 0,2 cm con larghezzavariabile da 0,1 a 0,3 cm.Il testo dell’iscrizione è il seguente:[---]s iura[---]nstaretAlla linea 1, la porzione rimanente della prima letterapotrebbe corrispondere ad una u o ad una n, <strong>di</strong> cui sarebbescomparsa nella frattura la prima asta verticale. Laseconda asta della lettera presenta al vertice superioreun’apicatura ottenuta con un breve trattino orizzontale.La s è realizzata con un unico tratto curvilineo e allungato.Tra la s e la i sembra essere stato lasciato uno spaziovuoto, privo <strong>di</strong> segni <strong>di</strong> interpunzione ma tale da farpresumere comunque la separazione <strong>di</strong> due <strong>di</strong>stinteparole. La i, anch’essa molto lunga, termina conun’apicatura superiore e ha una forma arcuata versosinistra, con rientranza centrale dovuta presumibilmentead una correzione, in quanto originariamente sembraessere stata incisa con un segno troppo superficiale.Anche la u presenta nella seconda asta un’apicaturasuperiore. La r ha gran<strong>di</strong> <strong>di</strong>mensioni, con il primo trattoarcuato che scende a lambire la seconda linea <strong>di</strong> testo.La a finale, costituita da due semplici aste oblique, nonpresenta il trattino orizzontale ed è <strong>di</strong> <strong>di</strong>mensioni assaimaggiori <strong>di</strong> quella che compare alla seconda linea.Alla linea 2, la prima lettera, dotata <strong>di</strong> apicatura,potrebbe essere identificata anch’essa con una u o unan. La lettera t è simile alla τ greca. Le lettere t ed arisultano unite tra <strong>di</strong> loro superiormente, benché non sitratti <strong>di</strong> una vera e propria legatura. La a è leggermenteruotata in senso antiorario ed è formata da un primo trattoricurvo verso sinistra, da un secondo tratto quasiorizzontale e terminante a destra con un piccolissimouncino rivolto verso il basso, e da un ulteriore trattinoche parte da questo vertice in <strong>di</strong>rezione del primo tratto.La r risulta leggermente più piccola <strong>di</strong> quella della primalinea. La e è del tipo a due tratti.Non essendovi tracce <strong>di</strong> ulteriori lettere, anche a causadella frammentarietà del documento, non è possibilestabilire se il testo fosse <strong>di</strong>sposto su queste due sole lineeo se ve ne fossero altre prima e dopo. Un segno obliquo,tracciato in basso a destra, non sembra appartenere adalcuna lettera e, pertanto, a meno che non corrispondazbornik_31_08.indd 257 31.08.2011. 23:51


258 Maurizio Buora / Stefano MagnaniFig. 7 Tegola iscritta da Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>neSl. 7 Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne; tegula s natpisomad un accento particolarmente allungato, non risultaessere in<strong>di</strong>cativo della presenza <strong>di</strong> una o più linee inferiori<strong>di</strong> testo. Tenendo conto del fatto che le lettere dellaseconda linea lambiscono i tratti inferiori delle aste dellelettere della prima, lo spazio vuoto presente sotto laseconda sembra in<strong>di</strong>care, in ogni caso, che una ulteriorelinea <strong>di</strong> testo, se presente, dovesse essere più breve ocomunque <strong>di</strong>sposta sulla sinistra della tegola.La scrittura utilizzata costituisce un bell’esempio <strong>di</strong>capitale corsiva, che presenta elementi <strong>di</strong> notevoleinteresse. Tra questi, è significativo il contrasto tra ilrimando al modello epigrafico, che si può scorgere nellaforma della u, nella rigi<strong>di</strong>tà della prima a e nell’uso degliapici, e il predominio delle forme curvilinee nelle altrelettere. Altrettanto forte è poi il contrasto tra le asteallungate della i e della r, o la lunga linea ondulata dellas, e il modulo ridotto e or<strong>di</strong>nato delle altre letteresuperstiti. Degna <strong>di</strong> nota è, infine, la <strong>di</strong>fferenza tra la adella prima linea e quella della seconda.Le lettere appaiono tracciate con cura e padronanzadel segno grafico, e si intuisce la volontà <strong>di</strong> raggiungereuna certa eleganza formale, che trova espressione nelleforme curvilinee e allungate <strong>di</strong> alcune lettere (s, i, r) enella resa delle apicature superiori delle aste delle u,dell’eventuale n e della i. Si tratta <strong>di</strong> elementi che sonotipici della scrittura documentaria e che rafforzano l’ideache l’estensore del testo fosse in possesso <strong>di</strong> una buonacompetenza della scrittura, così che si può ipotizzare cheproprio per queste sue capacità si trovasse impiegatopresso la figlina.Per quanto riguarda la possibile ricostruzione testuale,si potrebbe in<strong>di</strong>viduare nella prima linea l’espressione<strong>di</strong> un giuramento (ius iurandum) o comunque una formulao un termine attinente alla sfera del <strong>di</strong>ritto; mentre nellaseconda linea la migliore integrazione possibile potrebbeessere constaret, con allusione al mantenimento oall’accordo rispetto ad un impegno preso. In tal caso, ildocumento attesterebbe l’esistenza <strong>di</strong> un vincologiuri<strong>di</strong>co o sacrale rinsaldato attraverso la stesura periscritto, su un materiale facilmente reperibile in loco, <strong>di</strong>un impegno che riguardava la stessa figlina o coinvolgevaalcuni dei suoi addetti; non si spiegherebbe altrimenti lasua conservazione in tale contesto. In alternativa, sipotrebbe pensare ad una formula come iusta ret(tulit?),con un significato riconducibile anche in questo caso adun ambito giuri<strong>di</strong>co. Osta però a questa secondainterpretazione il fatto che dopo la t vi sarebbe stato sullategola lo spazio sufficiente per terminare la parola.Un confronto estremamente interessante è fornito daun frammento <strong>di</strong> laterizio rinvenuto ad Aiello del Friuli,nell’area <strong>di</strong> un inse<strong>di</strong>amento rustico. Si tratta <strong>di</strong> unmattone che reca inciso un testo, purtroppo incompleto,che è stato oggetto <strong>di</strong> letture <strong>di</strong>fferenti (Blason Scarel1992; Tramontini 2008), ma che sembrerebbe fareriferimento all’organizzazione o alla delimitazione dellospazio in ambito locale. Vi compare sicuramente iltermine iusta/iusto, che potrebbe avvalorare la secondalettura qui proposta per il testo inciso sulla tegola econsentire <strong>di</strong> ipotizzare, anche per questa, la funzione <strong>di</strong>signaculum limitaneo.Nonostante la frammentarietà, il manufatto con la suabreve iscrizione, comunque essa vada interpretata,costituisce una nuova interessante attestazione della<strong>di</strong>ffusione della scrittura all’interno degli ambienti dellaproduzione artigianale e manifatturiera locale,affiancandosi ad altri esempi noti in regione <strong>di</strong> mattonio tegole utilizzati quale estemporaneo supportoepigrafico, 7 rispetto ai quali il nostro frammento, tuttavia,si <strong>di</strong>fferenzia per la qualità dell’incisione.In mancanza <strong>di</strong> affidabili riferimenti cronologicidesumibili dal contesto <strong>di</strong> rinvenimento, la datazione delframmento può essere proposta solo sulla base delleparticolarità grafiche, che non consentono tuttavia <strong>di</strong>formulare se non una vaga attribuzione ad un’epocacompresa tra la fine del I secolo d.C. e il II secolo d.C.Stefano Magnanizbornik_31_08.indd 258 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 259Note:1Cfr. http://www.lswn.it/comunicati/stampa/2008/antica_fornace_romana_rinvenuta_vicino_ad_aquileia2Rimane ancora ine<strong>di</strong>to il copioso materiale degli scarichi dellafornace <strong>di</strong> Monastero <strong>di</strong> Aquileia, che produceva in età tardoaugusteatiberianacoppette sabbiate a pareti sottili e brocche monoansate conuna decorazione sovrad<strong>di</strong>pinta a denti <strong>di</strong> lupo <strong>di</strong> color rosso, chenon appare nota da altri siti. Presumibilmente nell’area si producevanoanche olle in ceramica grezza, in età augustea (la datazione risultadal confronto con strati ben datati ad es. nella villa rustica <strong>di</strong> Pavia<strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne).3Si tratta con molta probabilità <strong>di</strong> un tracciato pertinente alla primacenturiazione aquileiese. Oltre che il suo andamento, perpen<strong>di</strong>colarealla strada che riprende il car<strong>di</strong>ne massimo, depone a favore <strong>di</strong> questaipotesi il fatto che esso si trovi alla <strong>di</strong>stanza <strong>di</strong> un miglio esatto dallastrada lungo la quale fu costruita la parte delle necropoli <strong>di</strong> Aquileiarimessa in vista dal Brusin negli anni Quaranta del Novecento,necropoli che rivela lo stesso orientamento <strong>di</strong> 69 gra<strong>di</strong> NE.4Devo l’informazione alla cortesia <strong>di</strong> Gianluca Ferriguti, assessoredel comune <strong>di</strong> Bagnaria Arsa, che qui sentitamente ringrazio.5Indagini geomagnetiche condotte nel mese <strong>di</strong> febbraio 2009 hannopermesso <strong>di</strong> accertare l’esistenza <strong>di</strong> una struttura pressoché circolare,<strong>di</strong> circa 4 m <strong>di</strong> <strong>di</strong>ametro, presumibilmente <strong>di</strong> epoca preromana.6Informazione <strong>di</strong> Stefano Scaravetti, che qui sentitamente siringrazia.7CIL, V, 8110, 176 (Aquileia); CIL, V, 8110, 177 (U<strong>di</strong>ne); AE, 1939,141 = AE 2002, 512 [S. Quirino (PN)]. Questi ed altri documenti sitrovano riprodotti in Buora, Ribezzi 1987, 31-34, e <strong>di</strong> Caporiacco1976, 35 (ill. 55-56).Bibliografia:http://www.lswn.it/comunicati/stampa/2008/antica_fornace_romana_rinvenuta_vicino_ad_aquileiaBachiorrini, A., 2008, Analisi delle scorie <strong>di</strong> ferro e dei resti <strong>di</strong> lavorazione.In: M. Buora (a cura <strong>di</strong>), Sevegliano romana, crocevia commercialedai Celti ai Longobar<strong>di</strong>, 254-256. Trieste.Bertacchi, L., 1974, Un anno <strong>di</strong> scavi archeologici. Antichità Altoadria<strong>di</strong>che5, 385-399.Blason Scarel, S., 1992, Definizione <strong>di</strong> confini (?). 1. Mattone. In:Instrumenta Inscripta Latina. Sezione aquileiese, Aquileia, E<strong>di</strong>ficio«Violin», 22 marzo-12 maggio 1992, 17.Buchi, E., 1979, Impianti produttivi del territorio aquileiese in etàromana. Antichità Altoadria<strong>di</strong>che 15/2, 439-459.Buora, M., 1981, L’acquedotto aquileiese dei Muri Gemini. MemorieStoriche Forogiuliesi 60, 53-72.Buora, M., 1988, Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne – scavo <strong>di</strong> una villa rustica edell’annessa area <strong>di</strong> fornace. Aquileia nostra, 59, 376-379.Buora, M., 1994, Lovaria Comune <strong>di</strong> Pradamano del Friuli. Campagne<strong>di</strong> scavi 1993-1994. Aquileia nostra, 65, cc. 36¸ 374.Buora, M., 2007, Sulla lavorazione del ferro in Friuli. AAA, 65, 305-326.Buora, M., Ribezzi, T. (a cura <strong>di</strong>), 1987, Fornaci <strong>di</strong> epoca romana inFriuli. In: Fornaci e Fornaciai in Friuli, 26-50. U<strong>di</strong>ne.Cuomo Di Caprio, N., 2007, La ceramica in archeologia 2. Roma.<strong>di</strong> Caporiacco, G., 1976, U<strong>di</strong>ne e il suo territorio dalla preistoria allalatinità, U<strong>di</strong>ne.Di Filippo Balestrazzi, E., 1988, Lucerne del museo <strong>di</strong> Aquileia II,Lucerne romane <strong>di</strong> età repubblicana e imperiale. Pordenone.Di Filippo Balestrazzi, E., 1988, Officine <strong>di</strong> lucerne ad Aquileia. AntichitàAltoadria<strong>di</strong>che 19, 445-466.Furlan, A., 2007, Bollo su tegola Ti.Nvcl. Quaderni friulani <strong>di</strong> archeologia,17, 207-217.Gomezel, C, Tiussi, C., 2002, La carta archeologica del Comune <strong>di</strong>Bagnaria Arsa e l’assetto territoriale in epoca antica. In: BagnariaArsa. Viaggio tra archeologia, storia e arte 8-19. BagnariaArsa.Lambertini, I., Tasca, G., 2006, Castelliere <strong>di</strong> Rivi<strong>di</strong>schia. Scavi 1998-2000: la ceramica. Quaderni friulani <strong>di</strong> archeologia 16, 113-184.Maionica, H., 1893, Fundkarte von Aquileia, Xenia Austriaca, XLIIIJahresberichte des K.K. Staatsgymnasiums in Görz, Gorizia. =Buora, M., 2000, Introduzione e commento alla Fundkarte vonAquileia <strong>di</strong> H. Maionica, traduzione <strong>di</strong> Francesca Tesei. Trieste.Schierl, T., Seidel, S., 2008, Ergebnisse und Ausblicke einergeomagnetischen Prospektionen bei Sevegliano (Ud). Ein Beitragzur Kenntniss des Umlandes von Aquileia. Aquileia nostra 79, 277-340.Tramontini, M., 2008, Un mattone scritto dalla villa romana dei „Prati”<strong>di</strong> Aiello. Ad Agellum 1, 22-25.zbornik_31_08.indd 259 31.08.2011. 23:51


260 Maurizio Buora / Stefano MagnaniSažetakNove keramičarske peći i ra<strong>di</strong>onice duž ceste od Akvileje prema NorikuGrad Akvileja bio je okružen nizom različitihobrtničkih ra<strong>di</strong>onica. Iako su neke od njih pronađene jošu 19. st., prvu je sintezu objavio tek Ezio Buchi 1979.go<strong>di</strong>ne. Tijekom posljednjih go<strong>di</strong>na u samoj Akvileji ina čitavom prostoru Furlanske nizine intenzivirala su searheološka rekognosciranja, arheološka iskopavanja isuvremena terestrička istraživanja. Stručnjaci Nacionalnoginstituta za oceanografiju i eksperimentalnu geofizikuiz Trsta potvr<strong>di</strong>li su, primjenom hiperspektralnetehnologije, postojanje keramičarske peći (za opeku?),koja se nalazila uz rustičnu vilu smještenu sjeveroistočnood Akvileje. Na to je mjesto upozorio još davne 1863.go<strong>di</strong>ne inženjer Karl Baubela. Zapadno od glavnogakarda, smještena u ravnini s dekumanom, nalazila se jošjedna keramičarska peć (Sl. 1).Od osamdesetih go<strong>di</strong>na prošloga stoljeća iskopomšljunka u rudniku južno od lokaliteta Castions delle Muragotovo je potpuno uništena rimska vila uz koju se vjerojatnonalazila i keramičarska ra<strong>di</strong>onica, prepoznata potragovima keramičkog otpada i materijala za loženje.Geomagnetskim istraživanjem i arheološkim son<strong>di</strong>ranjem,provedenima 2009. i 2010. go<strong>di</strong>ne, nije se uspjeloući u trag ra<strong>di</strong>onici iz rimskoga vremena, ali je potvrđenoda se prostor koristio od brončanoga doba i da je uželjezno doba na njemu postojala keramičarska ra<strong>di</strong>onicaod koje su danas preostali mnogi otpadci, selektiranimaterijal i nagomilani pepeo.Nešto sjevernije, na rimskom nalazištu u mjestuSevegliano, gdje se glavni kardo akvilejske centurijacijesusreće s <strong>di</strong>jelom ceste via Postumia, koji vo<strong>di</strong> premasjeverozapadu u smjeru Codroipa, geomagnetskim jeistraživanjima jedne njemačke ekipe utvrđeno postojanjedvaju ra<strong>di</strong>oničkih prostora, izgrađenih prema većpoznatoj shemi. Nalazi koji su otkriveni 2008. go<strong>di</strong>nebolje su proučeni i definirani tijekom 2009. go<strong>di</strong>ne. Tomje prilikom geomagnetski istražena i šira okolica gradaPavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne u kojoj je osamdesetih go<strong>di</strong>na prošlogastoljeća utvrđeno postojanje naseobinskih i obrtničkihstruktura. Tijekom novih istraživanja pronađena je jošjedna keramičarska peć, smještena desetak metara daljeod ranije poznatih nalaza.Na području ra<strong>di</strong>oničke peći, poznate već više oddvadeset go<strong>di</strong>na, nedavno su pronađeni prepečeni ulomcimaterijala koji je vjerojatno pripadao njezinu katu ilikatovima. Na istome mjestu pronađen je i vrlo zanimljivulomak tegule s natpisom u kurzivnoj kapitali. Elegantnostizvedbe i sadržaj natpisa upućuju na tekst pravnogasadržaja koji bi se mogao odnositi na samu proizvodnjuili predstavljati signaculum pograničnih trupa (usp. sličantekst zapisan na teguli s nalazišta Aiello del Friuli).zbornik_31_08.indd 260 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 261SummaryNew ceramic kilns and workshops along the road from Aquileia to NoricThe city of Aquileia was surrounded by a number of<strong>di</strong>fferent craft workshops. Although some of them werealready <strong>di</strong>scovered in the 19 th century, the first synthesiswas published by Ezio Buchi in 1979. During the lastyears more intense archaeological surveys, archaeologicalexcavations and contemporary terrestrial researcheswere carried out in Aquileia itself, as well as on the entirearea of the Friulian lowlands. Experts from the NationalInstitute of Oceanography and Experimental Geophysicsfrom Trieste confirmed, using hyperspectral technology,the existence of a kiln (for bricks?) which was situatedby the rustic villa located northeast from Aquileia. Theengineer Karl Baubela pinpointed that particular siteback in 1863. West of the main cardo, located in parallelto the decumanus, one more ceramic kiln was found (Fig.1).In 1980s, a Roman villa located south of the site Castionsdelle Mura, with the presumed ceramics workshops,identified by traces of ceramic waste and fueling materials,was almost completely destroyed by excavations inthe gravel mine. Geomagnetic survey and archeologicalprobing, conducted in 2009 and on 2010, <strong>di</strong>d not revealthe workshop from the Roman times, but it <strong>di</strong>d confirmthat the area had been in use since the Bronze Age andthat during the Iron Age a ceramic workshop existedthere, with plenty of waste, selected material and accumulatedash still in place.Somewhat further to the north, at the Roman siteSevegliano, where the main kardo of Aquileian centuriationmeets the part of the via Postumia which leads tonorthwest in the <strong>di</strong>rection of Codroipo, the geomagneticresearches conducted by the German team establishedthe existence of two workshop areas constructed accor<strong>di</strong>ngto the already well-known scheme. Discovered in2008, these finds were further stu<strong>di</strong>ed and defined moreprecisely in 2009. A wider area of Pavia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>ne wasgeomagneticly explored on that particular occasion inview of the fact that the existence of the residential andcommercial structures was already established in the1980s. In the course of the more recent researches, anotherceramic kiln was found on a location which wasabout ten meters away from the previously known fin<strong>di</strong>ngs.At the location of the workshop kiln, which has beenknown for more than twenty years, the fragments ofbaked material, which probably belonged to the kiln’ssuperstructure, were recently <strong>di</strong>scovered. A very interestingpiece of a tegulae was found on the very same spot,with a fragment of an inscription in cursive capital. Bothstyle of the make and the content of the inscription suggestthat the text could be of the legal context, whichcould be related to the actual production or a signaculumof the border troops (cf. similar text is written on a tegulafrom the Aiello del Friuli site).zbornik_31_08.indd 261 31.08.2011. 23:51


Production of tegulae in Burnum in the contextof buil<strong>di</strong>ng activitiesProizvodnja tegula u Burnumu u kontekstugrađevinskih aktivnostiŽeljko MiletićSveučilište u ZadruOdjel za arheologijuObala kralja Petra Krešimira IV. 2HR-23000e-mail: zmiletic@unizd.hrIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperOn the basis of the recent archaeological investigations, the dates when certain legions (XI, IIII, VIII) were stationed in Burnum,in the province of Dalmatia, as well as the periods of intensive buil<strong>di</strong>ng activities (buil<strong>di</strong>ng and reconstruction of thecastrum, buil<strong>di</strong>ng of castellum, buil<strong>di</strong>ng and renovation of the amphitheatre, buil<strong>di</strong>ng of campus and new municipal structures)are related to the finds of specific stamps on bricks (PANSIANA, LEG XI CPF, LEG IIII FF, LEG VIII AVG, Q. CLODI AM-BROSI).Keywords: tegula, Burnum, PANSIANA, LEG XI CPF, LEG IIII FF, LEG VIII AVG, Q. CLODI AMBROSI, amphitheatre,campus, castellumI, IIII, VIII) bile smještene u Burnumu u pokrajini Dalmaciji i razdoblja intenzivne građevinske aktivnosti kao što su gradnjai rekonstrukcija castruma, izgradnja castelluma, izgradnja i obnova amfiteatra te izgradnja campusa i novih municipalnihgrađevina povezani su na temelju novih arheoloških istraživanja s nalazima pečata na crjepovima (PANSIANA, LEG XI CPF,LEG IIII FF, LEG VIII AVG, Q. CLODI AMBROSI).Ključne riječi: tegula, Burnum, PANSIANA, LEG XI CPF, LEG IIII FF, LEG VIII AVG, Q. CLODI AMBROSI, amfiteatar,campus, castellum1. IntroductionOwing to the recent investigations at the site of Burnum,in the territory of the Krka National Park, carriedout since 2003 by the Drniš City Museum, Departmentof Archaeology in Zadar and Dipartimento <strong>di</strong> Archaeologia– Università <strong>di</strong> Bologna, 1 it is possible to presentthe production of tegulae in the context of buil<strong>di</strong>ng activitiesin this legionary camp and municipium. Thebuil<strong>di</strong>ngs in the camp and the general Burnum area wereinvestigated by non-destructive methods, the amphitheatrehas been excavated systematically, and segmentswere excavated at the auxiliary castellum area and at thebuil<strong>di</strong>ng that had probably been a military training structure(campus) subsequently converted into a civilianbuil<strong>di</strong>ng with the same purpose. (Fig. 1)Legions in the province were powerful industrial facilities.Let us only mention the construction of severalhundred miles of roads across the province with jointefforts of Legio XI from Burnum and Legio VII fromFig. 1 Topography of the site BurnumSl. 1 Burnum; topografi ja nalazištazbornik_31_08.indd 263 31.08.2011. 23:51


264 Željko MiletićTilurium. 2 It is therefore rather unusual that there are notegulae with the stamp of the 11 th legion in the chronologicalrange of some 30 years after its arrival in theprovince. The only tegulae with the stamp of the 11 thlegion <strong>di</strong>scovered so far were those with the epithet CPF(Clau<strong>di</strong>a pia fi delis), which was a title awarded to twolegions in Dalmatia only after AD 42, in the wake of theunsuccessful rebellion of the governor of the provinceof Dalmatia, the usurper Lucius Arruntius Camillus Scribonianus.3 In contrast to this, there is an abundance ofstonemasonry products, especially stelae, with both variantsof the title of Legio XI i.e. throughout the period thatit was stationed in Burnum 4 (Fig. 2). The lack of earlierstamps on tegulae, i.e. those without the CPF siglae, maybe interpreted by the hypothesis that the legion <strong>di</strong>d notstamp tegulae prior to AD 42, or that it <strong>di</strong>d not start theproduction at all. There is also a slight possibility thatsuch stamps simply have not been found yet, consideringthat the archaeological investigations in Burnum werelimited only to the buil<strong>di</strong>ng of the castrum principiumand the Plavno polje – Burnum aqueduct. 5 The recentsystematic investigations are <strong>di</strong>rected primarily to theamphitheatre, the buil<strong>di</strong>ng of which does not requiretegulae, and apart from that its buil<strong>di</strong>ng started duringthe reign of Clau<strong>di</strong>us, as a consequence of a politicalturmoil that earned the legion its honorary title. As thebuil<strong>di</strong>ng (campus) east of the amphitheatre was also builtin the somewhat later period, it is unlikely that the stampsof Legio XI from the period prior to 42 AD would befound there.Fig. 2 Inscription on the funerary stela of M. DomitiusSeverus, sol<strong>di</strong>er of the 11th legion (Archaeological museumin Zadar)Sl. 2 Natpis na nadgrobnoj steli M. Domicija Severa, vojnikaXI. legije (Arheološki muzej Zadar)2. PANSIANA stamps in the legionary campThe buil<strong>di</strong>ng that was built prior to that period is thelegionary camp - castra legionis. At the turn of the newera, Aquileia in northern Italy was still the winter camp(castra hiberna) of the Illyrian units. Aquileia yieldedseveral inscriptions mentioning Legio XX that are contemporarywith the ones from Burnum. 6 The buil<strong>di</strong>ng ofthe permanent legionary camp in Burnum started afterthe Pannonian-Dalmatian war of the two Batos (Fig. 3).It was finished at the latest in the period between thebeginning of the Publius Cornelius Dolabella’s mandateand the visit of Drusus Caesar, Tiberius’ designated heir,who was sent by his father to inspect the Illyrian armyin AD 17 and who spent almost three years with briefinterruptions in Dalmatia. 7 We are not certain which unitbuilt the camp. It may have been the sol<strong>di</strong>ers of LegioXI and an auxiliary unit. There were at least four suchunits in the camp during the 1 st century.Military barracks and other buil<strong>di</strong>ngs were coveredwith roofs whose surfaces measure tens of square meters,which required hundreds of thousands of tegulae. Suchamount could only be produced in huge workshops. Inthe region of Roman Liburnia and the entire province ofDalmatia there were no big manufactures such as theones in northern Italy. The finds of tegulae with the PAN-SIANA stamp in the area of the military camp in<strong>di</strong>catethat roof tiles were ordered from the state workshops innorthern Italy in the period imme<strong>di</strong>ately prior to Augustus’death 8 (Fig. 4). From southern Padan region theywere transported by sea, probably to the river-and seaport in Scardona, and from there by ox carts to Burnum.The end of the buil<strong>di</strong>ng of the legionary camp was alsothe end of the great buil<strong>di</strong>ng activities in Burnum, a partof which was roof covering. 9 They will be resumed on amassive scale during the reign of Clau<strong>di</strong>us.In the meantime there were definitely some less deman<strong>di</strong>ngbuil<strong>di</strong>ng activities in the area of canabae andwithin the peregrine settlement at Gra<strong>di</strong>na near Puljani.The buil<strong>di</strong>ng of canabae started from the reign of Tiberius.Since these segments of the settlement of Burnumhave not been excavated, it is possible that the stamps ofLegio XI from the period prior to AD 42 (without the titleCPF) will be <strong>di</strong>scovered. Probably tegulae PANSIANAwith stamps of the emperors following Augustus wereimported before the production of military tegulae started.There is a continuity of the import from the Pansianaworkshops in the region of Roman Liburnia from Augustusto Vespasian. 10 The example of Varvaria showszbornik_31_08.indd 264 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 265Fig. 3 Principia of the legionary camp (the first buil<strong>di</strong>ng phase is marked in a blue raster)Sl. 3 Principia vojnog logora (prva građevinska faza označena je plavo)zbornik_31_08.indd 265 31.08.2011. 23:51


266 Željko MiletićFig. 4 Tegulae with the PANSIANA stamp from the military camp at Burnum (Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler1979)Sl. 4 Tegule s pečatom PANSIANA iz vojnog logora u Burnumu (Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler 1979)Fig. 5 Military tegulae with the stamp LEG(ionis) XI CPF produced in Burnum (Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler 1979)Sl. 5 Vojne tegule s pečatom LEG(ionis) XI CPF proizvedene u Burnumu (Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler 1979)zbornik_31_08.indd 266 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 267that they were also imported into settlements in the regionsurroun<strong>di</strong>ng the Krka River (Titius fl umen) in theneighhbourhood of Burnum. Several tegulae with thestamp Tiberi Pansiana were found in Varvaria, revealingintensive buil<strong>di</strong>ng activities in relation to the acquisitionof the municipal status. 11 Tiles from the Augustan workshopPansiana were used in Scardona and Rider as wellas later specimens from Tiberius to Vespasian. 12 Scardonawas the major port for all the aforementioned settlementsand the products were imported via this port.Therefore, it is possible that a part of the cargo containingtegulae from the state workshops was transported toBurnum.Fig. 6 Tile with the stamp of the 11th legion from the militarycamp at BurnumSl. 6 Crijep s pečatom XI. legije iz vojnog logora u Burnumu3. LEG XI CPF – reconstruction of the legionary campThe first reconstruction of the camp happened duringthe reign of Clau<strong>di</strong>us imme<strong>di</strong>ately after the Scribonianus’rebellion in AD 42. The loyalty of the troops was rewardedby the construction of new buil<strong>di</strong>ngs and reconstructionof old ones. Preoccupation of the sol<strong>di</strong>ers withbuil<strong>di</strong>ng also reduced the possibility of a rebellion. Fragmentsof two inscriptions of the governor of Dalmatia,Publius Anteus Rufus, allow us to assume that the entirecamp was reconstructed prior to AD 51 or 52. 13 A considerablylarger size of the new principium and the shiftof two of its perimeter walls for at least several dozenmeters must have caused relocation of neighbouringbuil<strong>di</strong>ngs in the camp, or to be more precise their rebuil<strong>di</strong>ng.Due to reconstructions, changes in the volume ofbuil<strong>di</strong>ngs and the worn out constructions of roof beamsupon which PANSIANA tegulae were put some fortyyears earlier, the roofs had to be rearranged. Some of theold roof tiles were reused. Some of them might have beendamaged vetustate consumpti as it usually says on thebuil<strong>di</strong>ng inscriptions, or during the manipulation. Needfor ad<strong>di</strong>tional material emerged also due to possible enlargementof the camp, for which there are some clues.Sufficient amount of tegulae had to be acquired. It iscertain that by this time military tegulae with the stampLEG XI CPF were used (Fig. 5 and 6).They were produced next to the border of the territoryof Varvaria, in present-day Smrdelji. Kilns for firingroof tiles with the stamps of military units (Legio XI CPF,Legio IIII Flavia Felix and Legio VIII Augusta) were<strong>di</strong>scovered in this village more than a hundred yearsago. 14 The territory of the military camp encompasses akarst terrain of north Dalmatian plateau which is traversedby the Krka River. 15 One of the areas with <strong>di</strong>ffer-Fig. 7 Fragmented tile with the stamp LEG XI CPF from thecastellum of the auxiliary unitsSl. 7 Ulomak crijepa s pečatom LEG XI CPF iz castellumapomoćnih trupaent morphology is the canyon of the Kukelj-Jaruga rivuletwhich joins the Krka River near Visovac Lake. In thisarea, especially in the segment from the village ofSmrdelji to Varivode, there are abundant clay and marldeposits. Relatively rich water sources and lush forestvegetation were ideal precon<strong>di</strong>tions for the productionof tegulae in kilns which are at present no longer visiblein the field.Stamps of Legio XI CPF were found in two probesopened at the auxiliary castellum, east of the legionarycamp (Fig. 7). This object was <strong>di</strong>scovered during therecent archaeological investigations. 16 A great amount oftegulae was <strong>di</strong>scovered in the trenches near the roundednorth-eastern corner of the castellum wall and in thecentre of the western wall, in both cases on the inner sideof the camp. Since they were scattered at the height ofthe walking surface of the camp whose level was deter-zbornik_31_08.indd 267 31.08.2011. 23:51


268 Željko Miletićevidently had to be older than the find of the stamp onthe tegulae XI CPF in<strong>di</strong>cates. We may speculate thatLegio XI <strong>di</strong>d not stamp its products and so on, but at thebeginning of the research, with only about 50 squaremeters of excavated surface of the camp that measuresalmost 40 thousand square meters, any argumentation exsilentio seems superfluous. Future excavations will clarifythe actual situation.Fig. 8 Part of the western wall of the castellum with tegulaefallen from the roof of the adjacent porticoSl. 8 Dio zapadnog zida castelluma s tegulama palim s krovaobližnjeg portikamined by the height of carved bedrock, it is evident thatthey got there by falling from the roof of the porticowhich followed the wall at this segment (Fig. 8). Thisin<strong>di</strong>cates that castellum alarum et cohortium was builtafter 42, at the latest in 68, when Legio XI CPF left theprovince, which was the end of the production of tegulaewith this legion’s stamp in Burnum. Too small segmentof the entire surface of the auxiliary castellum has beenexcavated to make any definite chronological conclusions.There are some clues in<strong>di</strong>cating that the auxiliarycamp might have been built even earlier, at the same timeas castra legionis. Namely, Ala I Hispanorum may havebeen stationed in Burnum in the first decades of the 1 stcentury. In the scientific literature an agreement has stillnot been achieved concerning the question exactly howmany troops can be connected with ten <strong>di</strong>fferent epithetsrelated to Ala I Hispanorum. Therefore, its genesis an<strong>di</strong>tinerary during the 1 st century are poorly known. Itseems that this ala arrived in Burnum as early as theTiberian period, imme<strong>di</strong>ately after the great Pannonian-Dalmatian war of AD 6-9. 17 It is more than likely that itleft for the castellum on Bem-téri in Budapest (Aquincum)at the beginning of the reign of Clau<strong>di</strong>us, where itwas stationed until AD 69. On a <strong>di</strong>ploma dated to July2, 61 which was found in the imme<strong>di</strong>ate vicinity of thecity of Vukovar in Pannonia, there is a mention of twoAlae I Hispanorum: I Hispanorum et Aravacorum and IHispanorum Auriana. 18 They are denoted as a part of thearmy of Illyricum which definitely refers to IllyricumInferius (a synonym for the province of Pannonia) 19meaning that Ala I Hispanorum was no longer in Dalmatiaat that time. In that case, if it was stationed inBurnum at the beginning of the 1 st century, the castellum4. LEG IIII FF – the end of the buil<strong>di</strong>ng of the amphitheatreExcept for the reconstruction of the legionary campin Burnum during the reign of Clau<strong>di</strong>us, at the same timean amphitheatre was built as a sign of gratitude for theloyalty of Legio XI (Fig. 9). The time when buil<strong>di</strong>ngstarted was determined by the stratigraphy of movablefinds, which were found in huge amount in the depositthat was used before the buil<strong>di</strong>ng of the structure starte<strong>di</strong>n order to level the extremely karsty terrain. 20 The amphitheatrehad two buil<strong>di</strong>ng phases. At the beginning ofVespasian’s reign, Legio IIII Flavia Felix arrived in Burnumwhere it stayed for about 16 years, approximatelyuntil AD 86. 21 The legion has an imperial gentiliciumsince it was founded by Vespasian, who also sent it toBurnum as the first camp where it was stationed. In theprovince of Dalmatia few inscriptions were found mentioningthis legion. 22 On a honorary inscription CIL 3,9960 a famous lawyer C. Octavius Ti<strong>di</strong>us Tossianus LuciusJavolenus, originally from Ne<strong>di</strong>num is mentionedas its comman<strong>di</strong>ng officer. Judging from cursus honorumhe was probably legatus when the legion was still statione<strong>di</strong>n Dalmatia.One of the tasks of this unit was the reconstruction ofClau<strong>di</strong>us’ amphitheatre. The end of the works in AD 76or 77 was recorded by a monumental imperial inscription23 (Fig. 10). The amphitheatre was built in a naturalkarst-valley, with the stands which lie on a massive stoneembankment. There are no substructions with undergroundrooms so that it seems reasonable to expect severalancillary rooms near the perimeter wall once it isexcavated. One of such rooms has already been <strong>di</strong>scovere<strong>di</strong>n a funnel-shaped widening in front of the southernentrance. In its wall was a tegula with a stamp of LegioIV, <strong>di</strong>scovered in situ, which is exceptionally importantbecause it reveals terminus ante quem non for this room,meaning that it could not have been built prior to AD 70i.e. before the legion arrived (Fig. 11). Since fragmentsof tegulae were rarely used as buil<strong>di</strong>ng material in thezbornik_31_08.indd 268 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 269Fig. 9 Aerial view of the amphitheatre during excavations in 2007Sl. 9 Zračni pogled na amfi teatar tijekom iskopavanja 2007.Fig. 10 Inscription of the emperor VespasianSl. 10 Natpis cara VespazijanaFig. 11 Fragmented tile with a stamp of the 4th legionwalled in the room in front of the amphitheatre’s southernentranceSl. 11 Ulomak crijepa s pečatom IV. legije ugrađen uprostoriji pred južnim ulazom u amfi teatarwalls of buil<strong>di</strong>ngs in Burnum during the 1 st century, Ibelieve it is not presumptuous to assume that a masonleft the aforementioned fragment as a testimony of timeand people who built this structure. Several fragmentsof tegulae with the stamp of IIII Flaviae felicis were<strong>di</strong>scovered during the revisory Austrian investigationsin the 1970s in the area of the legionary camp principium.24 Most likely they can be related to some minorrepairs, some twenty or thirty years after the new principiumhad been built in the period of Legio VII CPF.Since Legio VII left Tilurium—the other legionary campin the province—as early as AD 56, it is understandablethat tegulae with the stamp of the Legio IIII can be found,except in Burnum and Tilurium, also in satellite auxiliarycamps in Andetrium and Humac near Ljubuški. 25zbornik_31_08.indd 269 31.08.2011. 23:51


270 Željko Miletić5. Problem of the stay of Legio VIII in BurnumEpigraphic records of Legio VIII in the province ofDalmatia are meagre. Few inscriptions have been foun<strong>di</strong>n the wide region from Labin to Sarajevsko polje. Theywere dated in the scientific literature to the chronologicalrange from the early 1 st to 3 rd centuries, and they relateto active sol<strong>di</strong>ers and veterans. 26 Tegulae with stampswere <strong>di</strong>scovered in Asseria, Burnum, Tilurium and Humac.27 Consequence of this incoherence is that the stayof the entire legion or some of its detachments is sometimesdated to the early 1 st century, often to AD 69, andsometimes to the second half of the 2 nd century. 28 Theperiod in which tegulae were produced was determinedon the basis of this chronology.For now neither archaeological nor literary sourcesconfirm that the legion was stationed in Burnum at thebeginning of the 1 st century. Likewise, a brief sojourn inAD 69, on a way to the civil war in Italy, is unlikely.Wrong interpretation might have occurred due to the useof the word Illyricum by Tacitus regar<strong>di</strong>ng the <strong>di</strong>stributionof legions. It is evident that he uses the word in thewider sense (provinces of Dalmatia, Pannonia and Moesia),and not the limited concept of Illyricum (provincesof Dalmatia and Pannonia). Namely, Tacitus clearlystates that the Illyrian army took Vespasian’s side, an<strong>di</strong>n the continuation of the chapter he mentions that thethird legion was an example for other Moesian legions(VIII and VII Clau<strong>di</strong>ana). 29 Accor<strong>di</strong>ng to this, at the beginningof the civil war in AD 69 legions VII and VIIIwere together in great Illyricum, in the part called Moesia.30 Legio VIII was stationed there from AD 44 in Novae(modern Svishtov in Bulgaria) from where its detachmentswere sent to <strong>di</strong>fferent missions.An even more complex question is whether Legio VIIIpassed through Dalmatia, i.e. Burnum on its way to Italyat all. There is a much shorter and faster connectionbetween Moesia and Italy over Pannonia, via Siscia andAemona, and major ”amber” road via the Postojna Gate(Ocra) to Aquileia and further. After the civil war endedthe legion was deployed in AD 70 over the Alps in theexpe<strong>di</strong>tion of Vespasian’s son-in-law Quintus PetiliusCerialis in order to pacify the Batavi who organized arebellion on the emptied Rhine border the previous year. 31It seems highly unlikely that the legion would launch anintensive production of tegulae amid a raging civil war.In the dynamic itinerary of the legion in AD 69 there wasjust no time for such activities. Roman technology impliedthat production of at least one contingent of tilesrequired the order, acquisition of raw material, preparingof clay, long-lasting drying, final firing and transport tooften <strong>di</strong>stant places. We can conclude that Legio VIII <strong>di</strong>dnot spend time in Dalmatia in 69, and it probably <strong>di</strong>d noteven pass through Burnum and the province.After the civil war it was stationed at the Rhine limesin Argentoratum (modern Strasbourg) almost until it was<strong>di</strong>sbanded. Though it was stationed in Germania its detachmentswere scattered across a wide area for <strong>di</strong>fferentpurposes, in <strong>di</strong>fferent expe<strong>di</strong>tions and for buil<strong>di</strong>ng activities.32 I believe that during this long stay in Germaniaone vexillation was separated and sent to Dalmatia.This happened after the departure of Legio IIII, sometimeafter AD 86. Bojanovski dated the only inscriptionof an active sol<strong>di</strong>er of Legio VIII from Burnum to thelast third of the 1 st century on the basis of tria nomina,mentioning of the tribus and other characteristics and herelated it to the aforementioned alleged stay of the legionin Burnum in AD 69. 33 Wilkes believes that the sol<strong>di</strong>erwas recruited after the legion had already been statione<strong>di</strong>n Germania, and considering the number of years spentin the army theoretically he could not have been in Burnumprior to AD 86. 34 However, he allows two possibledates when at least a detachment of the legion might havebeen in Burnum on the basis of finds of tiles with thelegion’s stamp. The first one is the mentioned brief stayfollowing the departure of Legio XI in AD 69 from Burnumand prior to the arrival of Legio IIII. In my opinionthis date should be abandoned because of what I haveargued earlier. The other date is after AD 86 when LegioIIII Flavia Felix left for the Danube. Bojanovski datedthe monument of the sol<strong>di</strong>er from Burnum to the lastthird of the 1 st century correctly. I believe that we canalso date it to the very beginning of the 2 nd century, whenthe mentioned epigraphic characteristics can still befound on most inscriptions from Dalmatia. If we rejectthe strict date (AD 69) proposed by Bojanovski, the datingof the monument will be in accordance with Wilkes’assumptions about the time of recruitment. I believe thatthe stay of a vexillation of Legio VIII in Burnum shouldbe dated to the period imme<strong>di</strong>ately after AD 86 untilachieving municipal status under Hadrian.At first sight this assumption is in contra<strong>di</strong>ction withan inscription from Salona of one Aurelius who was aduplicarius of Legio VIII. 35 The legion has the epithetpia fi delis which was assigned to it under Commodus. 36This means that duplicarius was in the province at thattime or sometime later. I agree with Bojanovski’s opinionthat Legio VIII was not in Dalmatia at that time, butthat only duplicarius came to the capital of the provincezbornik_31_08.indd 270 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 271– Salona, with a quite specific mission, and <strong>di</strong>ed thereunexpectedly. 37 Salona was not a military camp, but aconsiderable number of sol<strong>di</strong>ers from various units wereconstantly in this city, as a consequence of detachmentof in<strong>di</strong>viduals for certain tasks or duties in offi cium ofthe governor of the province. Some of the units mentione<strong>di</strong>n the inscriptions from Salona were never statione<strong>di</strong>n Dalmatia. Therefore, the appearance of pre-Commo<strong>di</strong>an and Commo<strong>di</strong>an component of the title ofLegio VIII in the epigraphic records in Dalmatia is by nomeans a testimony that this unit was stationed here constantlyfor a long period encompassing the time spanbetween two <strong>di</strong>fferent titles of the legion. Further confirmationof this assumption is the fact that the legion’stitle on all tiles from Asseria, Bigeste, Humac and Burnumis always Augusta, never with the epithet pia fi -delis, and the title Augusta also appears on the stonemonuments from Labin (miles), Burnum (miles), Curictum(veteranus), Gradac near Sarajevo (veteranus), andNe<strong>di</strong>num (veteranus). 38 However, Wilkes <strong>di</strong>d not excludethe possibility that a detachment of the legion was base<strong>di</strong>n Dalmatia, this time for military reasons, to be precisefor Marcomannic Wars, in the second half of the 2 nd century.39 For now there is no proof for this hypothesis, andBojanovski reasonably interprets inscriptions of severalveterans of Legio VIII from that period as a result ofdeduction and Romanization of central and eastern Bosnia,a region dominated by the gentilicium Aurelius. 40From the comparison with a huge number of monumentsof the seventh and eleventh legions, which werestationed in Dalmatia for several decades (i.e. almosthalf a century) it is evident that a modest number ofmonuments of Legio VIII in<strong>di</strong>cates that only vexillationsof this legion spent brief periods of time in the province. 41At the same time two important auxiliary units werestationed in the same region: Coh. VIII. VCR, which wasstationed in Dalmatia throughout the 1 st , 2 nd and early 3 rdcenturies, as well as Coh. I Belgarum, which was in thesame region from the end of the 1 st until the end of the2 nd century. 42 We may approximate that the number ofsol<strong>di</strong>ers in the detachment of Legio VIII Augusta in Dalmatiaand these auxiliary units was probably similar. Thenumber of epigraphic stone monuments of these auxiliaryunits is much greater. Leg. VIII Augusta spent abriefer period of time in Dalmatia than the auxiliaryunits. For the sake of comparison let us mention that leg.IIII Flavia Felix was stationed in Burnum for about 16years, epigraphic records of this legion are also meagre,and the tiles that they produced have a similar <strong>di</strong>stributionrange.Pliny states that the Burnistae were one of the moreimportant peregrine communities, but he does not mentionthat they received any privileges. 43 Burnum becamea municipium in AD 118 at the latest, which is confirmedby a honorary inscription to the emperor Hadrian an<strong>di</strong>nscriptions with the names of the city’s high-rankingofficials. 44 This happened some thirty years after the departureof Legio IIII. If we date the stay of a detachmentof Legio VIII within this period, perhaps the presence ofthis legion’s detachment might explain why this communitywas not enfranchised during the reign of Domitianor Trajan.6. LEG VIII AVG stamps from campusThe arrival of the vexillation of Legio VIII might havebeen related to military or buil<strong>di</strong>ng activities. 45 Intensiveproduction of tegulae with the stamps of this legion inDalmatia in<strong>di</strong>cates firmly that the vexillation consistedof builders who were sent to the province because ofcertain buil<strong>di</strong>ng activities. The stamps were found inBurnum, but also in the municipium of Asseria, as wellas in the quite <strong>di</strong>stant auxiliary camp in Humac nearLjubuški. 46 Technically they could have been producedFig. 12 The three-part entrance on the eastern side of thecampus during the excavationsSl. 12 Trodjelni ulaz na istočnoj strani campusa tijekomiskopavanjazbornik_31_08.indd 271 31.08.2011. 23:51


272 Željko Miletićin a year or two which is a usual duration of a completecycle of production process. However, the tile productionwas certainly connected with a series of buil<strong>di</strong>ng activitieswhich were performed by sol<strong>di</strong>ers, at least in themilitary centres Burnum and Bigeste. There is a greatnumber of examples from Dalmatia showing that <strong>di</strong>fferentkinds of military units, legions and their detachmentsas well as auxiliary units built city walls, roads, constructedwater-supply objects, reconstructed templesetc. 47The finds of tegulae prove that vexillation of LegioVIII was also active regar<strong>di</strong>ng buil<strong>di</strong>ng in Burnum. 48 Alarge buil<strong>di</strong>ng was <strong>di</strong>scovered south of the amphitheatrein 2006. – (Fig. 12) The possibility that it could havebeen another auxiliary castellum was rejected in 2007when two small probes were opened. A three-part doorwith a wide range was <strong>di</strong>scovered on the eastern walland on some fifty meters of the wall on the north-westerncorner. In the subsequent two years a segment of northperimeter wall was <strong>di</strong>scovered, measuring ninety metersin length for now. Since all outer walls of this buil<strong>di</strong>ngare two and half Roman feet thick on the average, it isevident that this was not a murrus of the auxiliary castellum.Judging from the architectural remains on a smallexcavated area and configuration of the terrain whichreflects the underground remains, as well as from theresults of non-destructive surveys, this might be a militarytraining structure (campus) that was gradually transforme<strong>di</strong>nto a city recreation centre. Of course, it is tooearly to make final conclusions about the function of thishuge buil<strong>di</strong>ng.On all three positions of excavations about twentyshreds of tegulae with stamp Legionis octavae Augustaewere <strong>di</strong>scovered (Fig. 13). When a <strong>di</strong>lapidated roof collapsedthey got into a layer above the buil<strong>di</strong>ng’s floor.Antefixes in the shape of tragic masks were found in thislayer (Fig. 14). All tegulae are identical, of the samecolour and form of the stamp. Stamps from Burnum areidentical to the stamp type on a tile of Legio VIII fromGermania, 49 which might mean that moulds were broughtfrom Germania to Dalmatia.We have mentioned that the amphitheatre was finishe<strong>di</strong>n AD 77/76. The northern wall of the campus buil<strong>di</strong>ngis only about 10 meters south of it. Accor<strong>di</strong>ng to ourproposition of chronology, campus was built ten to twentyyears later, at least during the buil<strong>di</strong>ng phase in connectionto the tegulae of Legio VIII. The amphitheatre,which was definitely finished during Vespasian’s timeFig. 13 One of a shreds of tegulae with the stamp Legionisoctavae Augustae found in the campusSl. 13 Jedan od ulomaka tegula s pečatom Legionis octavaeAugustae pronađen u campusuFig. 14 Antefix in the shape of a tragic maskSl. 14 Antefi ks u obliku tragične maskeand campus, probably from the late 1 st or early 2 nd centurieswere parts of a monumental sport- and recreationcentre. It needs to be mentioned that a sherd of a tile withthe stamp Legionis undecimae Clau<strong>di</strong>ae piae fidelis wasfound on the basic level of campus, on northern, outerside of the buil<strong>di</strong>ng. It is not possible to determine whetherthis tile was once on the roof of the campus buil<strong>di</strong>ngs.If it was, this would mean that there was an earlier buil<strong>di</strong>ngphase correspon<strong>di</strong>ng chronologically to the beginningof the amphitheatre buil<strong>di</strong>ng during the reign of Clau<strong>di</strong>us.For now these are only speculations.zbornik_31_08.indd 272 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 2737. Auxiliary unitsAfter the legions left the camp in Tilurium permanently,tiles for this castrum and satellite auxiliary castellawere produced first by Legio XI, then Legio IIII andfinally Legio VIII, all from Burnum. So far tiles withstamps of auxiliary units have not been found in Burnum.Auxiliary units are subor<strong>di</strong>nate in that sense just as inthe military sense troops in auxiliary castella are underthe command of legions. The general impression is thatauxiliary units in the province of Dalmatia launched theirproduction only after the departure of the legions, i.e.during the 2 nd century. Stamps on tegulae produced bythree auxiliary units were found: Cohors III Alpinorum, 50Cohors VIII voluntariorum civium Romanorum 52 andcohors I Belgarum 52 (Fig. 15). These three auxiliary unitsstand out for the greatest number of stone monumentsamong about twenty such units confirmed in Dalmatia.That is a consequence of their long-lasting stay in Dalmatia,inclu<strong>di</strong>ng the period after the departure of thelegions. Therefore, it is understandable that they «inherited»the tegulae production. Longer stay implies longerproduction of the tegulae and offers better chances forfin<strong>di</strong>ng the stamps.Fig. 15 Doubled stamp of Coh. I. Belgarum on a tegula fromHumac near Ljubuški in HerzegovinaSl. 15 Dvostruki pečat Coh. I. Belgarum na teguli iz Humcanedaleko Ljubuškog u Hercegovini8. Stamps Q CLODI AMBROSI – buil<strong>di</strong>ng for a newmunicipiumFig. 16 Tegula with the stamp Q CLODI AMBROSI foun<strong>di</strong>n BurnumSl. 16 Tegula s pečatom Q CLODI AMBROSI pronađena uBurnumuAfter the legions left Burnum, the new municipiumresumed the import of bricks from the great workshopsin northern Italy. Tegulae with the stamp Q CLODIAMBROSI were frequent chance finds in the Burnumregion and in the area of the former military camp 53 (Fig.16). The period of their production has not been preciselydetermined so far. A simple stamp with only twoorthographic variants in<strong>di</strong>cates that the activity of thisworkshop from the Aquileian ager was rather brief, 54though it was quite intensive and <strong>di</strong>rected towards usersin the large Periadriatic region. Matijašić narrowed downthe chronological range of production to the period fromthe mid-1 st to early 2 nd century. 55 Leg. XI CPF was stillstationed in Burnum in the mid-1 st century. Theoreticallythere might be a possibility of import of tegulaewith the stamp Q. Clo<strong>di</strong> Ambrosi at the same time whenthe local military production of tegulae with stamps wasstill active. We might explain it by state interests, marketcompetition, or even relatively limited production infiglinae in Burnum caused by limited clay deposits. Dueto this collision and in order to fill chronological hiatusfrom Augustus to Clau<strong>di</strong>us without any confirmed tegulaewith stamps in Burnum, Podrug and Pe<strong>di</strong>šić cautiouslyproposed an even earlier beginning of the productionof the tegulae of Quintus Clau<strong>di</strong>us – the first half,or even the first quarter of the 1 st century AD. 56 However,I believe that this hiatus is not a consequence ofincorrect dating of the stamps of Quintus Clau<strong>di</strong>us Ambrosius,but of a lack of excavations in canabae andperegrine settlement on Gra<strong>di</strong>na i.e. in the parts of Burnumthat were being built in that period.Out of about ten bricks with the stamp of QuintusClau<strong>di</strong>us Ambrosius found in Burnum we know preciseand not general circumstances of the <strong>di</strong>scovery for onlyone example. Zabehlicky-Scheffenegger states that itzbornik_31_08.indd 273 31.08.2011. 23:51


274 Željko Miletićwas found during the revisory excavations of the newprincipium in the 1970s in the layers of the area markedwith R4 (Fig. 3, inside the red circle) 57 . This is a markof the room which was separated by a wall from thecentral sanctuary of the new principium in the legionarycamp. Since new principia were built during Clau<strong>di</strong>us,in the 50s of the 1 st century, the tegula could not havebeen left in that room prior to that period. An overseasorder of the tegulae with the stamp Q. Clo<strong>di</strong> Ambrosi ofthe type found in the Burnum camp almost certainlyin<strong>di</strong>cates a more deman<strong>di</strong>ng kind of buil<strong>di</strong>ng activity. Itis not possible to state with certainty when the tegulaewere ordered for the new principium. Dating of theirproduction to the period prior to Clau<strong>di</strong>us i.e. prior tothe buil<strong>di</strong>ng of the new principium is out of question dueto horizontal stratigraphy. Military figlinae were foundedduring Clau<strong>di</strong>us. Many bricks of Legio XI CPF werefound in the later principia of the legionary camp in therooms R1 and R2. Burnum had a pronouncedly militarycharacter, so that finds of products ordered from stateandmilitary workshops are not surprising. Those werethe current statistical data though it needs to be mentionedthat they were obtained relatively limited sample.Therefore in my opinion Burnum specimens of the tegulaeQ. Clo<strong>di</strong> Ambrosi can be dated to the period ofachieving municipality at the beginning of the 2 nd century,in other words tegulae can be related to the adaptationof the military architecture. 58 In that time the castrumno longer functioned as a military structure and it wasintended for the civil purposes. The specimen of a Q.Clau<strong>di</strong>us Ambrosius tegula, which was found in a closedarchitectural context of the principium, which was adaptedfor the civilian needs, strongly in<strong>di</strong>cates that they wereproduced in the first decades of the 2 nd century. Let usrepeat that tegulae were produced in the Aquileian agerin great quantities, but over a relatively brief period,perhaps a few decades. I believe that the chronologicalrange of this workshop’s production should be limitedto the late 1 st and early 2 nd centuries.At the end I would like to say once more that after thefirst few years of systematic investigations of Burnum aPandora’s-box was opened, out of which many questionsemerged. However, the first answers are starting to takeshape, partly owing to finds of tegulae with stamps, asimple buil<strong>di</strong>ng material which plays an important rolein solving chronological, architectural and military issues.Notes:1For the overview of earlier researches see Zaninović 1968. The firstreports about the results of the recent investigations: Cambi et al.2006; Cambi et al. 2007; Giorgi et al. 2007; Miletić 2008; CambIet al. 2008; Miletić, Glavičić 2008; 2009.2Bojanovski 1974: 16-18; Cambi 1991; 1993; 2007; Maršić 2007;Sanader 2008.3Patsch 1900: 77-80, 95-97; Bulić 1905: 3 SEQ; Ritterling 1925,COL. 1705 SEQ; Alföldy 1967: 45-46.4Betz 1938: 17-19; Suić 1970: 120-121; Maršić 2007: 207-210,214-216, 221.5Reisch 1913; Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler 1979; Ilakovac1982, 35-105.6Legio XX arrived in Aquileia and Illyricum from Hispania around20 BC. Manning 2000, 69 etc. CIL 5, 948; 939. CIL 3, 2030;Zaninović 1968: 122; Cambi 2005, 53, fig. 68; CIL 3, 2911; CIL 3,2836; Ritterling 1925, col 1770.7Tacitus, Annales, 2. 44; Ren<strong>di</strong>ć-Miočević 1952: 41 etc.; Wilkes1969: 93-98; Cambi et al. 2007: 16-17.8Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler 1979: 41 states that during theresearch of the principium in 1973 and 1974, 11 pieces of tegulaewith the PANSIANA stamp were found. The chronology of thestamps of PANSIANA workshop can be found in Matijašić 1983:961-965. Typology of stamps was developed by Righini, Bior<strong>di</strong>,Pellicioni Golineli 1993: 42-44; Righini 1998: 45-52.9Pe<strong>di</strong>šić, Podrug 2008: 87 reached the same conclusion.10Matijašić 1989: 66.11Pe<strong>di</strong>šić, Podrug 2008: 110-111. An imperial inscription with thename of governor Lucius Volusius Saturninus offers informationregar<strong>di</strong>ng the period of achieving municipal status during the reignof Tiberius. Cf. Suić 1980: 32-36.12Pe<strong>di</strong>šić, Podrug 2008: 117-120.13Larger fragment: CIL 3, 14987; Patsch 1897a; Reisch 1913: 124-128; smaller fragment: Abramić 1924: 222.14Patsch 1900: 79-80, 95-97.15On the geomorphological characteristics see Borzić 2007: 164-167.On the boundaries of the camp territory see Zaninović 1985.16Miletić 2007: 190.17Raknić 1965: 71 etc; Spaul 1994: 145.18Dušanić 1998: 51 etc.19CIL III 1741; Ren<strong>di</strong>ć-Miočević 1964: 341.20Cambi et al. 2006: 24-26; Glavičić, Miletić 2009: 79.21Wilkes 2000: 107, 86. Legio VIII participated in the DacianWars.22Betz 1938: 46-48 and 72. A funerary inscription of AppiniusQuadratus, a veteran centurion from Roški slap should be added tothis list, cf. Zaninović, N. 2007: 271. Zaninović 1968: 122.23Cambi et al. 2006: 12-13; Glavičić, Miletić 2009: 77-78.24Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler 1979: 40-41, T. 22,1-3.25Betz 1938: 46; Do<strong>di</strong>g 2006: 35; 2008: 146, 156-157.26Betz 1938: 50-52 and 72; Bojanovski 1990: 699-701.27Patsch 1900: 79-80 and 95-97; Betz 1938: 51; Tončinić 2003: 266;Do<strong>di</strong>g 2006: 34 and 36; 2008: 145-146, 152-154; Bojanovski 1990:702-703.zbornik_31_08.indd 274 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 27528Patsch 1897; Bojanovski 1990: 704-705.29Tacitus, Historiae II.85: Adcelerata interim Vespasiani coeptaIllyrici exercitus stu<strong>di</strong>o transgressi in partis: Tertia legio exemplumceteris Moesiae legionibus praebuit: octava erat ac septimaClau<strong>di</strong>ana, imbutae favore Othonis, quamvis proelio noninterfuissent.30Departure of Legio VII from the province of Dalmatia to Moesia(where it stayed until around 40) is dated to <strong>di</strong>fferent periodsfollowing 54 AD. However the date of departure from Tilurium isnot precisely determined (it could have happened a whole decadelater) as well as the date of its arrival to Viminacium (modernKostolac) in Moesia Superior.31Tacitus, Historiae IV.68. CIL 13, 4625.32About 15 examples from the records on vexillations of Legio VIIIAug. are presented by Saxer 1967. Two inscriptions from Domitian’si.e. Hadrian’s era are particularly interesting to us (Saxer no. 39,40).33Bojanovski 1990: 699, no. 1.34Wilkes 1969: 115-116.35CIL 3, 14962.36Betz 1938: 51 and 72.37Bojanovski 1990: 700.38Betz 1938: 50-52 and 72. Bojanovski 1990: 700, correctly noticesthat inscriptions of the veterans from the second half of the 2 nd orearly 3 rd centuries are not a consequence of the stay of Legio VIIIin Dalmatia, but of veteran deduction. Another funerary inscriptionfrom Labin, of an active sol<strong>di</strong>er, is dated to the last third of the 1 stcentury by Bojanovski.39Wilkes 1969: 116.40Bojanovski 1990: 701.41Betz 1938: 6-17 (Legio VII), 17-40 (Legio XI). Several moremonuments of both legions were found after Betz’s publication.42Data were compiled by Spaul 2000, 35-37 (VIII VCR), 190-192(coh. I. Belgarum). Coh. VIII VCR was mentioned on a <strong>di</strong>plomafrom Salona, dated to AD 94 (CIL 16, 38), whereas coh. I. Belgarumwas not mentioned on it meaning that it arrived in the provinceafter this date.43Plinius, N. H. III, 139.44Suić 1952: 210-211, for the rea<strong>di</strong>ng of the inscription mentioningmunicipium Burnistarum with corrections see: ILJug, 845.Zaninović 1968: 124 etc. CIL 3, 9890 (=2828), inscription on thebase of the Hadrian’s honorary monument by the decision of thecouncil of decurions from the year 118; CIL 3, 9891 (=2830),decurions erect to Gnaeus Minucius Faustinus Sextus JuliusSeverus; CIL 3, 14321, mentioning of decurions.45Saxer 1967. This author classifies the records about vexillations inexactly the same way.46We usually call it Bigeste, after the name of the travel stationalthough the camp name has not been reliably confirmed.47We will mention only several examples from a huge number ofsuch inscriptions. Ren<strong>di</strong>ć-Miočević 1959: 156-158; ILJug 636;Glavičić 2009: 48-49, in Cavtat Coh.VI CR built some object duringTiberius’ governor Dolabella. On four inscriptions: lost CIL 3, 1979(Coh. I Delmatarum); CIL 3, 6374 (Coh. II Delmatarum); CIL 3,8570 (Leg. II Pia and Leg. III Concor<strong>di</strong>a), as well as on its doubletCIL 3, 1980 we read that auxiliary units and legionary vexillationsraise new walls around Salona during Marcus Aurelius. Abramić1940: 225-226 on an inscription from Tilurium during AntoninusPius cohors VIII voluntariorum is mentioned regar<strong>di</strong>ng buil<strong>di</strong>ng ofa water tower. CIL 3, 8484, Coh. I Belgarum reconstructed thetemple of Liber and Libera in Bigeste in AD 173.48Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler 1979: 41.49 Stamps from Burnum were compared with the ones fromArgentoratum shown on the web pages http://www.romancoins.info/Legionary-Bricks1.html.50Cohors III Alpinorum arrived in the province around AD 60, at firstto Burnum, and then it left for Humac, most likely around AD 70.It was based there at least until the end of the 1 st century since thename of this unit was attested on a military <strong>di</strong>ploma from Dalmatiadated to July 13, 93. Spaul 2000: 266-268; Tončinić 2003: 266.51Alföldy 1967: 47-48; Do<strong>di</strong>g 2008: 146, 157-158.52Tiles with the stamps COH I BELG are kept in the Collection ofthe Franciscan Monastery at Humac. Do<strong>di</strong>g 2008: 144-145, 148-152.53Patsch 1900, 87; Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler 1979: 41-42;Marun 1998: 56, 83, 92, 98, 195, 196; Pe<strong>di</strong>šić, Podrug 2008:126.54Slapšak 1974: 176-177, this author presents three variants, one ofwhich is known from only one example with orthographic variantof the ligature SI which is probably a result of a bad drawing, andnot of the actual look of the stamp. Marengo 1981: 111-112;Matijašić 1998: 98.55Matijašić 1989: 64. Workshops are usually located in San Giorgio<strong>di</strong> Nogaro or to Muzzana del Turgnano. Both settlements aresituated in the Aquileian ager and they are both close to the MaranoLagoon. Recent publication of several hundred new examples ofstamps further argumented the theory about the workshops in theSan Giorgio region, see Cargnelutti 1992: 97 etc.56Pe<strong>di</strong>šić, Podrug 2008: 97.57Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler 1979: 41.58About the date of achieving municipality see Zaninović 1968:124-125.Bibliography:Abramić, M., 1840, Historijski natpis iz Garduna. Vjesnik za arheologijui historiju dalmatinsku 51, 225-229.Abramić, M., 1924, Militaria Burnensia. In M. Abramić, V. Hoffiller(eds.), Strena Buliciana, 221-228. Zagreb – Split.Alföldy, G., 1967, Die Verbreitung von Militärziegeln im römischenDalmazien. Epigrapische Stu<strong>di</strong>en 4, 44-51.Bartoli, S., 2006, Bolli laterizi da Forum Popili. Forlimpopoli.Documenti e stu<strong>di</strong> 17, 41-82.Betz, A., 1938, Untersuchungen zur Militärgeschichte der römischenProvinz Dalmatien. Wien.Bojanovski, I., 1974, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provincijiDalmaciji, Djela ANUBiH XLVII/CBI 2. Sarajevo.Bojanovski, I., 1990, Legio VIII Augusta u Dalmaciji. Arheološkivestnik 41, 699-712.Borzić, I., 2007, Geografski položaj Burnuma na razmeđi liburnskogi delmatskog područja. Zbornik radova Simpozij Rijeka Krka iNacionalni park Krka. Prirodna i kulturna baština, zaštita i održivirazvitak. (Šibenik, 5.-8. listopada 2005), 163-178. Šibenik.Bulić, F., 1905, Dell’iscrizione che ricorda Furius Camillus Scribonianusluogotenente della Dalmazia negli a. 41-42 dopo Cristo, e dell’ epocazbornik_31_08.indd 275 31.08.2011. 23:51


276 Željko Miletićdell’ introduzione del cristianesimo in Salona. Bullettino <strong>di</strong>archeologia e storia dalmata 28, 3-34.Cambi, N., 1991, Two solders’ stelai from Salona, RömischesÖsterreich, Jahresschriften der Österreichischen Gesellschaft fürArchäologie 17-18 (1989-1990), 61-72. Wien.Cambi, N., 1994, Stele iz kasnoantičke grobnice u Dugopolju. Vjesnikza arheologiju i historiju dalmatinsku 86, 147-181.Cambi, N., 2005, Kiparstvo rimske Dalmacije. Split.Cambi, N., 2007, Kiparstvo rimskog legijskog logora Burnum ikasnijeg municipija Burnum, Zbornik radova Simpozij Rijeka Krkai Nacionalni park Krka. Prirodna i kulturna baština, zaštita i održivirazvitak. (Šibenik, 5.-8. listopada 2005), 23-48. Šibenik.Cambi, N., Glavičić, M., Maršić, D., Miletić, Ž., Zaninović, J., 2006,Amfi teatar u Burnumu. Stanje istraživanja 2003.-2005. Drniš –Šibenik – Zadar.Cambi, N., Glavičić, M., Maršić, D., Miletić, Ž., Zaninović, J., 2007,Rimska vojska u Burnumu. L’Esercito Romano a Burnum. [Katalozii monografije Burnum 2]. Drniš – Šibenik – Zadar.Cambi, N., Glavičić, M., Maršić, D., Miletić, Ž., Zaninović, J., 2008,Amfiteatar u Burnumu – preliminarno izvješće o istraživanjima. 10.obljetnica Oluje (1995.-2005.), 397-408. Knin.Cargnelutti, C., 1992, Quintus Clo<strong>di</strong>us Ambrosius: un industrialesangiorgiono ante litteram?. Ad undecimum. Annuario 91, 97-104.Do<strong>di</strong>g, R., 2006, Ljubuški kraj u antici. Magistarski rad, Sveučilište uZagrebu, Zagreb.Do<strong>di</strong>g, R., 2008, Rimski vojni pečati na crijepu iz Ljubuškoga.Opuscula archaeologica 31, 143-163.Dušanić, S., 1998, An Early Diploma Militare. Starinar 49, 51-62.Giorgi, E. et al., 2007, Castrum romano <strong>di</strong> Burnum. In: Rimska vojskau Burnumu. L’Esercito Romano a Burnum, [Katalozi i monografijeBurnum 2], 37-64. Drniš – Šibenik – Zadar.Glavičić, M., 2009, Epigrafska baština rimskodobnog Epidaura.Archaeologia Adriatica, 2.1, 43-62.Glavičić, M., Miletić, Ž., 2008, Roman epigraphical monuments fromAsseria and Burnum: the role of epigraphy in reconstructing thehistory of sites. In N. Marchetti, I. Thuesen (eds.), ARCHAIA: CaseStu<strong>di</strong>es on Research Planning, Characterisation, Conservation andManagement of Archaeological Sites, BAR S1877, 435-444. Oxford.Glavičić, M., Miletić, Ž., 2009, Excavations on the LegionaryAmphitheatre of Burnum. In: T. Wilmott (ed.), Roman Amphitheatresand Spectacula: a 21 st -century perspective. Papers from aninternational conference held at Chester, 16 th -18 th February, 2007,BAR Internat. Ser. 1946, 75-84. Oxford.Ilakovac, B., 1982, Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije.Zagreb.ILJug = A. Šašel, J. Šašel, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslawiainter anos MCMLX et MCMLXX repertae et e<strong>di</strong>tae sunt, Situla 19.Ljubljana.Manning, W. H., 2000, The fortresses of legio XX. In R. J. Brewer(ed.), Roman Fortresses and their Legions, 69-81. London –Car<strong>di</strong>ff.Mardešić, J., 2006, Tegule s pečatima iz starog fonda arheološke zbirkeu Vidu kod Metkovića. Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku99, 99-112.Marengo, S. M., 1981, I bolli laterizi <strong>di</strong> Quinto Clo<strong>di</strong>o Ambrosio nelPiceno. Picus 1, 105-113.Maršić, D., 2007, Nadgrobni spomenici Burnuma (pregled). Zbornikradova Simpozij Rijeka Krka i Nacionalni park Krka. Prirodna ikulturna baština, zaštita i održivi razvitak. (Šibenik, 5.-8. listopada2005), Šibenik, 203-228. Šibenik.Marun, L., 1998, Starinarski dnevnici (M. Petrinec, ed.). Split.Matijašić, R., 1983, Cronografia dei bolli laterizi della figulina Pansiananelle regioni adriatiche. Mélanges de l’Ecole franéçaise de Rome.Antiquité 95. 2, 961-965.Matijašić, R., 1989, Rimske krovne opeke s ra<strong>di</strong>oničkim žigovima napodručju sjeverne Liburnije. Arheološka istraživanja na otocimaKrku, Rabu i Pagu i u Hrvatskom primorju, Izdanja HAD-a 13,61-71. Zagreb.Matijašić, R., 1998, I bolli laterizi dell’area istriana. In V. Righini (ed.),Le fornaci romane – produzione <strong>di</strong> anfori e laterizi con marchi <strong>di</strong>fabbrica nella Cispadana orientale e nell’Alto Adriatico, 89-105.Rimini.Miletić, Ž., 2007. Prostorna organizacija i urbanizam rimskogBurnuma. Zbornik radova Simpozij rijeka Krka i Nacionalni parkKrka. Prirodna i kulturna baština, zaštita i održivi razvitak. (Šibenik,5.-8. listopada 2005), 181-202. Šibenik.Patsch, C., 1897, Die legio VIII Augusta in Dalmatien, WissenschaftlicheMittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina 5, 338-340.Patsch, C., 1897a, Burnum, Paulys Realencyclopä<strong>di</strong>e der classischenAltertumswissenschaft III. 1, col. 1068-1070. Stuttgart.Patsch, C., 1900, Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zurGeschichte der römischen Provinz Dalmatien IV. WissenschaftlicheMittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina 7, 33-166.Pe<strong>di</strong>šić, I., Podrug, E., 2008, Antički opekarski pečati iz fundusamuzeja grada Šibenika. Opuscula archaeologica 31, 81-142.Raknić, Ž. 1965, Dvojni epigrafički spomenik iz Burnuma. Diadora3, 71-84.Reisch, E., 1913, Das Standlager von Burnum. Jahreshefte desösterreichischen archäologischen Institutes in Wien 16, col. 112-135.Ren<strong>di</strong>ć-Miočević, D., 1952, Druzov boravak u Dalmaciji u svjetlunovog viškog natpisa. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku54, 41-50.Ren<strong>di</strong>ć-Miočević, D., 1959, Cohors VI Voluntariorum. Notaepigraphica. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 61, 156-158.Ren<strong>di</strong>ć-Miočević, D., 1964, P. Cornelius Dolabella legatus pro praetoreprovinciae Dalmatiae, proconsul provinciae Africae Proconsularis.Problèmes de chronologie. Akte des IV. internationalen Kongressesfür griechische und lateinische epigraphik (Wien, 17. bis 22.September 1962), 338-347. Wien.Righini, V., Bior<strong>di</strong>, M., Pellicioni Golineli, M. T., 1993, I bolli lateriziromani della regione Cispadana (Emilia e Romagna). In C. Zaccaria(ed.), I laterizi <strong>di</strong> etá romana nell’area Nordadriatica, 23-93. Roma.Righini, V., 1998, I bolli laterizi <strong>di</strong> età romana nella Cispadana. Lefiglinae. In: V. Righini, Le fornaci romane – produzione <strong>di</strong> anfori elaterizi con marchi <strong>di</strong> fabbrica nella Cispadana orientale e nell’AltoAdriatico, 29-68. Rimini.Ritterling, E., 1925. Legio, Paulys Realencyclopä<strong>di</strong>e der classischenAltertumswissenschaft, XII.1-2, col. 1186-1829. Stuttgart.Sanader, M., 2003, Tilurium I: istraživanja. Forschungen 1997.-2001.,Zagreb.Sanader, M., 2008, Tipologija nadgrobnih spomenika vojnika VII.legije iz Tilurija. Imago provinciarum, 119-128. Zagreb.zbornik_31_08.indd 276 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 277Saxer, R., 1967, Untersuchungen zu den Vexillationen des römischenKaiserheeres von Augustus bis Diokletian. Epigraphische Stu<strong>di</strong>en1, Köln – Graz.Slapšak, B., 1974, Tegula Q. Clo<strong>di</strong> Ambrosi, Situla 14-15, 173-181.Spaul, J. H., 1994, Ala 2 , The auxiliary cavalry units of the pre-Diocletianic imperial Roman army. Andover.Spaul, J. H., 2000, Cohors 2 . The evidence for and a short history ofthe auxiliary infantry units of the Imperial Roman Army, BAR 841.Oxford.Suić, M., 1952, Neobjelodanjeni rimski natpisi iz sjeverne Dalmacije.Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 54, 207-217.Suić, M., 1970, Noviji natpisi iz Burnuma. Epigraphica Burnensiarecentiora. Diadora 5, 93-130.Suić, M., 1980, Faze izgradnje bedema stare Varvarije. Uz jedan novinatpis iz Bribira. Gunjačin zbornik, Zagreb, 31-42.Tončinić, D., 2003, Koštani i drugi nalazi. In: M. Sanader, Tilurium I:istraživanja. Forschungen 1997-2001, 257-270.Tončinić, D., Babić, A., Librenjak, A., 2005, Pečati legije VII Clau<strong>di</strong>aepiae fidelis; Simpozij Rijeka Krka i Nacionalni park «Krka».Prirodna i kulturna baština, zaštita i održivi razvitak. Knjigasažetaka, 21-22. Šibenik.Wilkes, J. J., 1969, Dalmatia. London.Wilkes, J. J., 2000, Roman Legions and their Fortresses in the Danubelands. In R. J. Brewer (ed.), Roman Fortresses and their Legions,101-119. London – Car<strong>di</strong>ff.Zabehlicky-Scheffenegger, S., Kandler, M., 1979, Burnum I. ErsterBericht über <strong>di</strong>e Kleinfunde der Grabungen 1973 und 1974 auf demForum. Wien.Zaninović, M., 1968, Burnum. Castellum – municipium. Diadora 4,119-129.Zaninović, M., 1985, Prata legionis u Kosovom polju kraj Knina sosvrtom na teritorij Tilurija. Opuscula archaeologica 10, 63-79.Zaninović, N., 2007, Arheološka topografija na prostoru NP Krka,Zbornik radova Simpozij Rijeka Krka i Nacionalni park «Krka».Prirodna i kulturna baština, zaštita i održivi razvitak. (Šibenik, 5.-8.listopada 2005), 259-275. Šibenik.SažetakProizvodnja tegula u Burnumu u kontekstu građevinskih aktivnostiNove spoznaje dobivene tijekom recentnih arheološkihistraživanja omogućile su prikazati produkciju tegula ukontekstu građevinskih aktivnosti u legijskom logoru imunicipiju Burnum. Zbog vojnog značenja Burnumakroz cijelo prvo stoljeće koriste se tegule iz državnihra<strong>di</strong>onica Pansiana, odnosno iz vojničkih ra<strong>di</strong>onica. Nalazipečaćenih tegula triju legija (XI Clau<strong>di</strong>a pia fi delis,IIII Flavia felix i VIII Augusta) ukazuju da je postojalavojnička proizvodnja koja se odvijala na rubu legijskogteritorija prema municipiju Varvariji u današnjem seluSmrdeljima. Prije više od stoljeća tamo su otkrivenekeramičke peći i crjepovi s pečatima.Stalni legijski logor u Burnumu bio je započet izapanonsko-delmatskog rata dvaju Batona 6. – 9. go<strong>di</strong>ne,a dovršen je najkasnije u razdoblju između početka mandataPublija Kornelija Dolabele 14. go<strong>di</strong>ne i posjeteDruza Cezara, Tiberijevog princa nasljednika, kojeg otacšalje u inspekciju iliričke vojske 17. go<strong>di</strong>ne. Za krovovesu naručene augustovske PANSIANA tegule. Do rekonstrukcijelogora došlo je u doba Klau<strong>di</strong>ja, neposrednonakon pobune guvernera Dalmacije Lucija Aruncija Skribonijana42. go<strong>di</strong>ne. Tada je XI. legija dobila počasninaziv Clau<strong>di</strong>a pia fidelis i pokrenuta je vojničkaproizvodnja crjepova. Tim tegulama prekriveni su trjemovis unutrašnje strane bedema recentno otkrivenogcastelluma pomoćnih postrojbi. U isto vrijeme počeo segra<strong>di</strong>ti amfiteatar, a dovršen je 76./77. naporima leg. IIIIFlavia felix koju je Vespazijan formirao 70. go<strong>di</strong>ne iposlao u Burnum. U pomoćnoj prostoriji ispred južnogulaza otkriven je crijep s pečatom LEG IIII FF. U člankuse dokazuje da neposredno nakon odlaska IV. legije oko86. u Burnumu stacionira veksilacija VIII. legije Augustae.Ona je proizvela crjepove za veliku građevinu sjužne strane amfiteatra. Ta je zgrada možda campus, vojnovježbalište, koje je kao i kastrum nakon odlaska legijeiz Burnuma dobilo civilne sadržaje. Burnum postajemunicipij u doba Hadrijana. Za građevine novogmunicipija sada se naručuju cigle velikog privatnogproizvođača Kvinta Klo<strong>di</strong>ja Ambrozija iz Akvileje. Uradu se predlaže sužavanje vremena produkcije tih akvilejskihcrjepova na kraj 1. i prva desetljeća 2. stoljeća.zbornik_31_08.indd 277 31.08.2011. 23:51


Sarius šalice iz BurnumaSarius cups from BurnumIgor BorzićSveučilište u ZadruOdjel za arheologijuObala kralja Petra Krešimira IV. 2HR-23000 Zadare-mail: igorborzic@gmail.comIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperVojni karakter i značajan geostrateški položaj odre<strong>di</strong>li su Burnum kao perspektivno trgovačko i potrošačko sre<strong>di</strong>šte. U slojevimaiz prve polovice 1. stoljeća na području amfiteatra pronađena je velika količina sjeverno-italskog keramičkog materijala odkojeg su za ovu priliku izdvojene tzv. Sarius šalice. Osim njihove kratke obrade, u članku se posebno obraća pozornost na ulogugore navedenog karaktera Burnuma i na značajnu količinu sjeverno-italske reljefne keramike na području donjeg toka rijekeKrke koji gravitira važnoj opskrbnoj luci u antičkoj Skardoni.Ključne riječi: Burnum, Scardona, Sarius šalice, Clemens, reljefna tera sigillataThe military nature and <strong>di</strong>stinctive geostrategic position of Burnum made it an exceptionally promising commercial andconsumer centre. The layers from the first half of the 1 st cent. BC in the area of the amphitheatre yielded a substantial ceramicassemblage of north Italian origin, of which we chose to present here the so-called Sarius cups. This paper focuses, in ad<strong>di</strong>tionto the short time of their processing, on the role played by Burnum, as well as on the substantial quantity of north Italian reliefware in the lower reach of the Kupa, which gravitates to the important supply port in ancient Scardona.Keywords: Burnum, Scardona, Sarius cups, Clemens, relief terra sigillataUz tzv. Aco čaše i reljefne kupe na nozi Sarius šalice 1predstavljaju <strong>di</strong>o bogate sjevernoitalske produkcijereljefne sigilate s kraja 1. stoljeća pr. Kr. i prve polovice 1.stoljeća po Kr. (Mazzeo Saracino 1985: 175-230; MazzeoSaracino 2000: 31-45; Schindler Kaudelka 2006: 239-244). Riječ je o stolnom posuđu specifičnog dvo<strong>di</strong>jelnogtijela čiji je donji polukuglasti, reljefno ukrašeni <strong>di</strong>oizrađen u kalupu. Na njega je nakon spojnog stegnutog<strong>di</strong>jela nadodan gornji, na lončarskom kolu izvučen,konveksno profilirani <strong>di</strong>o recipijenta koji završava blagoizvijenim obodom naglašenim tek plitkim utorom. Natijelo posude su naknadno dodavane dvije prstenastetrakaste ručke te prstenasta noga. Dekorativni repertoardonjeg <strong>di</strong>jela posude uglavnom je vezan uz florealne tenešto rjeđe antropomorfne i druge motive, raspoređeneslobodno ili pak u geometrijskim okvirima (Brusić 1999:22-29; Schindler Kaudelka 1980: 30-35).Tako oblikovane posude nastaju djelovanjem trijufaktora: keramike tankih stijenki kod koje se tijekom1. stoljeća pr. Kr. pojavljuje forma koja odgovaraprototipu Sarius šalica – Marabini Moevs XXV, Ricci2/316 (Marabini Moevs 1973: 81-82; Ricci 1985: 298),helenističke reljefne keramike čiju tehniku, ali i principi stil dekoriranja preuzimaju aretinske ra<strong>di</strong>onice reljefnesigilate koja kao treći faktor sigurno ima stanovitogutjecaja na proizvodnju sjeverno-italske reljefnekeramike (Brusić 1989: 94-96; Lavizzari Pedrazzini1987; Lavizzari Pedrazzini 2000: 365-369; MazzeoSaracino 2000: 40-41; Scotti Maselli 1975: 487-502).Nalazi kalupa i keramičarskog škarta lociraju ra<strong>di</strong>oniceu Ravenni, Budriu kod Bologne i Miradolu, a gustoćanalaza ih pretpostavlja i na potezu od Adrije do Akvileje(Bermond Montanari 1972: 65-76; Bermond Montanari1992: 57-68; Lavizzari Pedrazzini 1989: 282-283;Mazzeo Saracino 1985; 222-224; 2000: 32). S obziromna to, očekivana je njihova najgušća rasprostranjenostna padskom obalnom i kontinentalnom području(Fasano 1988: 77-94; Mazzeo Saracino 1985: 220-228;Sfredda, Della Porta, Tassinari 1998: 73-74) odakle jeizvoz većinom bio usmjeren prema Noriku (SchindlerKaudelka 1980) i Dalmaciji (Brusić 1999), a poje<strong>di</strong>niprimjerci bilježe se i drugdje (Schindler Kaudelka 2006:239-244).U Dalmaciji se intenziviranjem istraživanja u novijevrijeme bilježi konstantno povećanje nalaza, a dobarprimjer je upravo Burnum 2 gdje su nakon prvotnihzbornik_31_08.indd 279 31.08.2011. 23:51


280 Igor BorzićSl. 1 Amfiteatar u Burnumu, istražena područja (slika: S. Ferić); Odsječak – Topografija burnumskog krajaFig. 1 Burnum – Amphitheatre, excavated areas (photo by S. Ferić); Segment – Topography of the Burnum areaistraživanja u sre<strong>di</strong>štu logora (Reisch 1913: 112-135;Zabehlicky, Scheffenegger, Kandler 1979) 2003. go<strong>di</strong>ne.započeta nova istraživanja i to na području amfiteatra(Cambi et al. 2006; Zaninović 2006: 326-327) s čijegšireg prostora i potječu ovdje prezentirane Sarius šalice(Sl. 1).U stratigrafskoj slici istraženih son<strong>di</strong> na lokalitetuBurnum – amfiteatar utvr<strong>di</strong>o se arheološki sloj datiranu prvu polovicu 1. stoljeća, 3 nastao neposredno nadmatičnom stijenom i to vjerojatno planskim nasipanjemškrapastog terena ra<strong>di</strong> izgradnje amfiteatra (Zaninović2007: 364-366). Arheološku korist navedenog slojamoguće je dvojako promatrati. S jedne strane ne trebakriti zadovoljstvo njegovim materijalnim bogatstvom, as druge strane ne može se zanemariti činjenica da se ra<strong>di</strong>o sloju koji je već u trenutku nastanka bio lišen svojeprecizne stratigrafske vrijednosti. Navedeni karaktersloja rezultirao je velikom fragmentiranošću i pretežitomnemogućnošću spajanja keramičkih ulomaka, što donekleograničuje analizu posuda.Iz sveukupnog burnumskog materijala kao<strong>di</strong>jagnostički uzorak uzeto je dvjestotinjak ulomakaSarius šalica. 4 Klasifikacija materijala utemeljena je nanekoliko razina. Prva od njih je faktura na temelju kojesu makroskopski izdvojene četiri grupe proizvoda. 5 Ovuklasifikaciju prati tro<strong>di</strong>jelna kvalitativna klasifikacija. 6Odnos između ovih dviju razina moguće je svesti naustanovljeno pravilo po kojem proizvo<strong>di</strong>ma s FTS 1 i 10odgovaraju oni dobre kvalitete proizvodnje, proizvo<strong>di</strong>mas FTS 2 odgovaraju oni srednje kvalitete proizvodnje tenaposljetku proizvo<strong>di</strong>ma s FTS 6 odgovaraju oni slabekvalitete proizvodnje. Dimenzionalno je bilo mogućeutvr<strong>di</strong>ti da se u svim grupama pojavljuju obo<strong>di</strong> čijipromjer varira od 8 cm do 16 cm, a o visinama posudateško je govoriti.Treća razina na kojoj je uspostavljena klasifikacijatemelji se na konceptu ukrašavanja i to određenomgeometrijskim i slobodnim shemama koje su uopćeneza sve gore navedene grupe. U kategoriju geometrijskesheme ulaze svi primjerci na kojima je očita geometrijskiorganizirana podjela dekorativnog prostora i to izvedbomjednostrukih ili višestrukih ravnih ili povijenih traka kojeoblikuju različita geometrijska polja, poglavito trokutei rombove. Shemu upotpunjuju pretežito vegetabilnimotivi na sjecištima linija te unutar ili van geometrijskihlikova, primjerice, različito oblikovane rozete, palmete,listovi (T. 1 i 2), a ponekad se javljaju i figuralni motivi,primjerice, ptice (T. 1/3).Kategoriji sa slobodno organiziranom dekoracijompripadaju svi primjerci na kojima nema linija opisanihu prvoj grupi. Ovu je grupu moguće po<strong>di</strong>jeliti u dvijevarijante. Prvoj odgovaraju primjerci kojima je gotovočitava površina ukrašenog <strong>di</strong>jela recipijenta ispunjenazbornik_31_08.indd 280 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 281reljefom i to pretežito onim iz florealnog (T. 3/2-4), alii drugih opusa, primjerice, nizovi vertikalnih rebara (T.3/1 i 5) i barbotinske mreže (T. 4/1). Drugoj varijantipripadaju proizvo<strong>di</strong> na kojima su motivi pretežno florealnetematike slobodno razmješteni po površini posude.Posebno se pazilo na simetriju njihova postavljanja. Uovoj se varijanti na posu<strong>di</strong> nalazi relativno dosta praznogprostora, a često se pojavljuju kombinacije više motiva(T. 4/2-4).Zbog usitnjenosti ostaje veliki broj ulomaka za koje sene može sa sigurnošću tvr<strong>di</strong>ti kojoj od navedenih grupapripadaju, posebno kad je riječ o onima na kojima suočuvani samo limitni frizovi na kojima se opet javljajurazličiti motivi.Prilikom atribucije određenih primjeraka poje<strong>di</strong>nomkeramičaru iznimno su važni njihovi pečati (Brusić1999: 24-29; Schindler Kaudelka 2000: 55-56). Međuburnumskim materijalom oni se javljaju na 13 ulomaka.Na njih deset slova su <strong>di</strong>sperzno postavljena u reljefu,odnosno kao sastavni <strong>di</strong>o dekoracije, a tri su na donjojstrani noge (T. 1/1). Tri ih sigurno (T. 1/1; 3/1; 4/4), a 5vjerojatno (T. 2/5-7; 4/5-6) nosi ime majstora Clemensa, 7čije su se ra<strong>di</strong>onice, sa širokom <strong>di</strong>stribucijskom mrežom,vjerojatno nalazile u trokutu Padova – Bologna – Ravennate u Akvileji (Lavizzari Pedrazzini 1987: 92-98; i 1989:281-292). Burnumska situacija ne iznenađuje jer se jedanod Clemensovih trgovačkih nukleusa nalazio upravona području Liburnije, posebice njezina južnog <strong>di</strong>jela(Brusić 1999: 24 i 26). 8 Među burnumskim primjercimau trima su slučajevima slova istaknuta u okviruslobodne dekorativne sheme na posudama naše prvekvalitativne grupe (T. 3/1; 4/4-5), što su, prema Brusiću,karakteristike prve faze Clemensova djelovanja izAugustova vremena (Brusić 1999: 24). Većina primjerakapripada posudama naše druge kvalitativne skupine saslovima uklopljenim u geometrijsku shemu dekoracije(T. 1/1; 2/5-7), što odgovara Brusićevoj drugoj fazi iztiberijevsko-klau<strong>di</strong>jevskog doba (Brusić 1999: 26). Zapotpuniju sliku o Clemensovim proizvo<strong>di</strong>ma u Burnumuvažno je reći da se, s obzirom na njegov stil dekoracijekojeg krasi česta geometrijska shema s motivomvišekrake zvijezde s brojnim palmetama, akantima irozetama (Lavizzari Pedrazzini 1989: 281-295), poje<strong>di</strong>neanepigrafske ulomke također može pripisati istommajstoru (T. 4/8-9).Od ostalih epigrafskih svjedočanstava na ovomemjestu spominjemo dva ulomka. Na jednom je slovo A iliV uklopljeno u naturalistički motiv prepleta listova i viticavinove loze i grozdova (T. 3/2), što je analogno posu<strong>di</strong>majstora ATH (Athimetus) s nekropole Velika Mrdakovica(Brusić 1999: 25). Drugi ulomak zbog fragmentiranostinikako nije moguće izravno pripisati nekom odmajstora koji u svojem imenu sadržavaju sačuvanoslovo A (T. 4/7).Ovim dolazimo do problema repertoarne, stilskei kompozicijsko-dekorativne homogenosti Sariusproizvoda. Bazirajući se samo na burnumski materijal,i to onaj na kojem je osim samih motiva mogućeočitati većinu kompozicijske slike, primjetno je da suiznimno rijetki primjerci za koje je moguće naći izravnuanalogiju, primjerice, kod gore spomenutog Clemensovaprimjerka. Ovo govori u prilog širokom spektru idejaprilikom kombiniranja poje<strong>di</strong>nih motiva na posudamauz zadržavanje osnovne kompozicije, ali i otvara pitanjeučestalosti korištenja istog kalupa. Dobar je primjerposuda s motivom stiliziranih kapitela i vertikalnihnizova točkica (T. 3/5). Istu kompoziciju, ali s neštodrugačijim motivom na limitnom frizu nalazimo naprimjerku iz Bologne kojeg potpisuje sjeverno-italskimajstor Hilarus (Serena Fava 1972: 48). Nadalje, ne trebaposebno napominjati slučaj brojnih varijanti geometrijskiorganiziranih površina posuda, što samo naizgled sličejedna drugoj.Za sada je pojava Sarius šalica na tlu rimske provincijeDalmacije najbrojnija u Liburniji gdje je zabilježena na12 lokaliteta (Sl. 2): Grobnik, Karlobag, Osor, Zaton,Nin, Zadar, Na<strong>di</strong>n, Aserija, Bribir, Velika Mrdakovica,Gra<strong>di</strong>na kod Dragišića i Burnum (Brusić 1999: 23).Također, prema dosadašnjem stanju istraživanja, izvanliburnskih granica one se javljaju u Ekvumu (Babić2008: 190), Tiluriju (Šimić-Kanaet 2003: 117-119;2004: 187-191), Naroni (Topić 2003: 200), rtu Planki –Promontorium Diome<strong>di</strong>s i Palagruži (Miše, Šešelj 2008:114, 118) te Farosu (Katić, Migotti 1996: 66, 95).Po količini nalaza prednjače dvije nekropole južnoliburnskihgra<strong>di</strong>nskih naselja Velike Mrdakovice i Gra<strong>di</strong>nekod Dragišića (Brusić 1976: 116-117) na kojima se pratikontinuirana uporaba luksuznog grčkog, helenističkog irimskog posuđa još od 5. stoljeća pr. Kr. (Brusić 1977:85-95). 9 Tomu je sigurno doprinio i njihov povoljangeografski smještaj na važnim prometnicama u bliziniSkardone koju kao 12 milja u kopno uvučeno naseljena rijeci Krki i sre<strong>di</strong>šte sudskog konventa za Liburniju iJapo<strong>di</strong>ju spominje Plinije Stariji (NH III, 139 i 141). Tosamo potvrđuje njezinu važnost kao luke, ali i kao mjestagdje je autohtono stanovništvo dolazilo u izravan kontaktsa svim aspektima rimske duhovne i materijalne kulturezbornik_31_08.indd 281 31.08.2011. 23:51


282 Igor BorzićSl. 2 Karta nalazišta Sarius šalica na obalnom <strong>di</strong>jelu rimske provincije Dalmacije; Odsječak – južno liburnsko područjeFig. 2 Map with the sites with Sarius cups on the coastal area of Roman Dalmatia; Segment – South Liburnian area(Cambi 2001:146-147, Glavičić 2007: 251-257) i stogaje velika šteta što ona nije značajnije istražena (Pe<strong>di</strong>šić2001). Smještaj Skardone duboko u unutrašnjosti kopnane svrstava ju u skupinu luka koje su bile nezaobilazneduž jadranskog plovnog puta, već u luku koja je, osimzadovoljavanja potreba svojeg neposrednog okruga, uširim razmjerima bila mjesto gdje su započinjali cestovniputevi prema unutrašnjosti ne samo provincijskogdalmatinskog, nego i mnogo šireg prostora (Miletić1993: 137-139).Ovako definiran položaj Skardone pokazuje da jeona bila od vitalne važnosti Burnumu koji je tijekomvećeg <strong>di</strong>jela 1. stoljeća bio „naselje” vojnog karaktera(Cambi et al. 2007). Poznata je stvar da je prisutnostrimske vojske na svim područjima višestruko potenciralaekonomiju, odnosno trgovinu (Verboven 2007: 311), štose može pretpostaviti i u slučaju Skardone i Burnuma.Dobra i relativno lagana cestovna povezanost tih dvajunaselja je tomu samo doprinijela (Miletić 1993: 132-140).Postojanje tako dobre luke kao što je Skardona može bitii jedan od razloga smještanja vojnog logora upravo namjestu gdje i nastaje (Borzić 2007: 163-180; Miletić 2007:181-212). Prisutnost vojske na skra<strong>di</strong>nskom teritoriju,vjerojatno u svrhu nadgledanja prometnica i osiguranjalogistike logora u Burnumu, dokazuju brojni epigrafskispomenici sa spomenom vojnika pretežito XI. legije(Glavičić 2007: 255). Postoje i mišljenja da je upravo vojnaprisutnost razlog što je Skardona status municipija stekla tekza Vespazijana (Glavičić 2007: 255-256; Zaninović 1968:126-128).Opisana novonastala situacija morala je privućičlanove italskih trgovačkih obitelji koje tijekomvremena bilježimo u Skardoni i Burnumu, a kojesu u trgovini na ovim prostorima vidjele prilikuza ekonomsku dobit (Glavičić 2002: 58-59; 2007:252-253). Vojska jest imala djelomičnu samoopskrbu,poglavito prehrambenim, građevinskim i <strong>di</strong>jelomkeramičarskim proizvo<strong>di</strong>ma, ali bilo je i onih proizvodakoje je vojska obilno rabila, ali ih nije proizvo<strong>di</strong>la, većkupovala na tržištu. Jedan od tih proizvoda sigurno je bilai fina keramika, posebice sigilata, koja se često deklarirakao simbol romanizacije određenog područja, a čija sezbornik_31_08.indd 282 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 283<strong>di</strong>stribucija povezivala poglavito uz kretanje rimskihlegija. Međutim, iako se to ne može uzeti kao para<strong>di</strong>gma,sigurno je da je vojska upravo zbog svoje trgovačkeprivlačnosti o<strong>di</strong>grala značajnu ulogu u predstavljanjuodređenih proizvoda na novoosvojenim područjima(Wells 1992: 195-206). Stoga, potaknut sve većomkoličinom nalaza Sarius posuda u Burnumu, mislim daje njihova množina na dvama spomenutim liburnskimgra<strong>di</strong>nskim naseljima koja gravitiraju Skardoni neizravnovezana i uz vojni karakter Burnuma i opisanu trgovačkusituaciju. Evidentno je da je ova vrsta posuđa bila iznimnopopularna među vojnicima kojih je na ovom područjubilo nekoliko tisuća. Time se može pretpostaviti da supo sustavu tržišne potražnje Sarius šalice do Burnuma,Skardone i okolnih naselja dolazile u velikim količinama.U ovom se trenutku možemo prisjetiti majstora Clemensai pohvaliti njegovu umjesnost u prepoznavanjupotencijala južne Liburnije kao tržišta. Bez obzira štokonkretno za njega nije poznato je li na tržištu nastupaoi kao artis e negotiator cretarii ili samo kao obrtnik,općenito se trgovačke posrednike (negotiatores cretarii),iako to njihovi natpisi ne govore, između ostalog, možetražiti u članovima italskih obitelji s epigrafskih nalazaiz Skardone i Burnuma. 10 Nije zanemariva ni činjenicada su neke od tih obitelji, primjerice, Mutilii, Caerelii,Helvii i Papirii porijeklom iz sjeverne Italije (Alföldy1969: 68, 89 i 107) gdje je i bilo isho<strong>di</strong>šte proizvodnjeSarius posuda, kao ni to što je dosta poznatih vojnikaXI. legije s istog prostora. 11Distribucija sjeverno-italskih proizvoda bila jelogično usmjerena na najbliža okolna provincijalnapodručja s kojima je prometna povezanost bila najlakšai najrazvijenija. Tra<strong>di</strong>cionalno je mišljenje da je kaoisho<strong>di</strong>šna točka cestovnih i pomorskih trgovačkihpravaca prema provincijalnim civilnim i vojnimpunktovima u Noriku, Retiji i Dalmaciji bila Akvileja(Schindler Kaudelka, Zabehlicky, Scheffenegger 2006:152-153). Međutim, konkretno govoreći za Dalmaciju,uz Akvileju se kao izvozne luke mogu pretpostaviti iAdrija, Ravena ili neke druge manje luke na obalnom<strong>di</strong>jelu Caput Adriae. Upravo je ovo priobalno područjebilo ispresijecano brojnim kapilarnim endolagunarnimputevima povezanim cestama na liniji Ravena – Akvilejakoje su prihvaćale trgovačku robu iz unutrašnjostisjeverne Italije (Scotti Maselli 1980: 176-178; Fasano1988: 87-90). Odre<strong>di</strong>šne luke na dalmatinskoj obali bilesu brojne i receptivne, što najbolje dokazuje sjevernoitalski,poglavito keramički i stakleni materijal pronađenna čitavom području rimske Dalmacije. Burnum se uklapau ovu sliku, a osim obrađenih Sarius šalica, to dokazujei glatka sigilata (keramičari Vegetus, Calvius, Castvs,Fvscvs, Nico, Solo, A. Terentius Corn(elius), Festus idr.), keramika tankih stijenki, lucerne te tegule sjevernoitalskeprovenijencije (Pansiana, Q. Clo<strong>di</strong> Ambrosi).Na kraju se može zaključiti da su vojni karakter iznačajan geostrateški položaj odre<strong>di</strong>li Burnum kaoiznimno perspektivno trgovačko i potrošačko sre<strong>di</strong>štete da su ovdje obrađene Sarius šalice, koje predstavljajusamo <strong>di</strong>o sveukupnog rimskog materijala pronađenog unjemu, tomu značajan dokaz. S obzirom na svu snaguitalske trgovačke klase, koja je u simbiozi s vojskomo<strong>di</strong>grala najznačajniju ulogu u romanizaciji Dalmacije,skup lokaliteta kao što su Burnum i Skardona s okolicomnameću se kao idealan prostor za proučavanje navedenogprocesa i kao takvog ga treba i tretirati.Bilješke:1Sarius šalice ime dobivaju prema majstoru koji se zvao L. SariusSurus koji je vjerojatno među prvima započeo s njihovomproizvodnjom oko 20. go<strong>di</strong>ne pr. Kr., a čiji su primjer do sre<strong>di</strong>ne 1.stoljeća slije<strong>di</strong>li i brojni drugi sjeverno-italski keramičari, primjerice,Clemens, Hilarus, Sipa, A. Terentius i dr. U današnjoj keramografijise za isti tip posude rabe i nazivi EAA 13 D (Mazzeo Saracino 1985:222-224) = Magdalensberg 2 (Schindler Kaudelka 1980: 13-15) =Conspectus R 13 (Conspectus 1990: 182-183).2Rimski Burnum svoj život započinje na prijelazu stare u novu eru i tou vidu vojnog logora, prvo XX., zatim XI. te naposljetku IV. legije,uzkonstantnu prisutnost manjih vojnih pomoćnih je<strong>di</strong>nica i čitave masepopratnog osoblja. S vremenom u korist civilnog on gubi vojniznačaj tako da u vrijeme cara Hadrijana stječe status autonomnoggrada koji egzistira do Gotsko-bizantskih ratova (Cambi et al. 2007;Zaninović 1968: 119-129).3Datiranje prve faze amfiteatra u Klau<strong>di</strong>jevo doba dokazuje sitniarheološki materijal, a može se povezati s carskom donacijomXI. legiji koja mu je bila privržena i koja nakon Skribonijanovepobune dobiva naslov Clau<strong>di</strong>a Pia Fidelis. Obnovu amfiteatra uVespazijanovo vrijeme dokazuje monumentalni natpis pronađenispred južnog ulaza (Cambi et al. 2006).4Ova brojka nije konačna jer još uvijek nije obrađen sav materijal sdosadašnjih iskopavanja. Od navedenog se ističe stotinjak reljefnoukrašenih ulomaka od kojih je za ovu priliku zbog ograničenogprostora izdvojen tek <strong>di</strong>o. Također je važno napomenuti da se,osim ovdje fokusiranih Sarius šalica, pronašao tek jedan primjerakreljefne kupe karakteristične upravo za ra<strong>di</strong>onicu Sarius.5Klasifikacija faktura <strong>di</strong>o je ukupne analize sigilatnog materijala slokaliteta Burnum – amfiteatar pa će se prema njoj i navesti grupe:FTS 1 – svijetlosmeđa, dobro pročišćena sitno zrnata glina bezposebno vidljivih primjesa, premaz varira od svjetlijih do tamnijihnijansi narančaste i crvene boje; FTS 2 – narančasta boja gline,znatnije prašnaste strukture od strukture gline grupe FTS 1, ponekads vidljivim sitnim svjetlucavim zrncima primjese, premaz isti kaoi kod FTS 1; FTS 6 – smeđe siva boja gline, porozna, slabijezbornik_31_08.indd 283 31.08.2011. 23:51


284 Igor Borzićkvalitete s tamnocrvenim premazom i FTS 10 – tvrdo pečena glina,tamnonarančasto smeđe boje s brojnim vidljivim zrncima u primjesi,premaz je izrazito tamne, bordo boje.6Izdvojene su tri skupine proizvoda:1. dobra kvaliteta – izrazito dobro pečena glina s postojanomčvrstinom i bojom fakture i premazom koji je u savršenom stanjusačuvanosti, stijenke su debljine od 2 mm do 5 mm, a reljef iznimnokvalitetno izveden;2. srednja kvaliteta – nešto prašnatija glina i premaz koji se donekleljušti, stijenke su nešto deblje od 4 mm do 7 mm, a reljef je evidentnoslabije izveden;3. slaba kvaliteta – potpuno prašnasta glina, slabo pečena, spremazom koji je u potpunosti nestao, stijenke su debljine kao i udrugoj grupi, a reljef je izrazito slabe kvalitete, gotovo nečitljiv.7Razlog takve podjele leži u činjenici što se na poje<strong>di</strong>nim ulomcimabilježi samo po jedno dva ili tri slova potpisa, ali motivi i stilukrašavanja odgovaraju Clemensovu karakterističnom stilu.8Na području Liburnije proizvo<strong>di</strong> majstora Clemensa poje<strong>di</strong>načnosu zabilježeni u Grobniku, Karlobagu i Ninu, a nekoliko desetakačitavih, ali i fragmentarno sačuvanih posuda pronađeno je u ranorimskimnekropolama na lokalitetima Velika Mrdakovica (Arausona)i Gra<strong>di</strong>na kod Dragišića u južnoj Liburniji. Svi primjerci objavljenisu u navedenoj literaturi.9Važno je napomenuti da su za razliku od ostale fine importiranekeramike, koja je polagana u grobove kao grobni prilog, Sariusposude ritualno razbijane ili nad grobom ili na samoj lomači prilikomspaljivanja pokojnika.10Pojmovi artis cretarii i negotiatores cretarii se obično smatrajulatinskim prijevo<strong>di</strong>ma za trgovce finom keramikom i keramičkimfigurinama. Na području provincije Dalmacije nema ni jedan primjerspominjanja te trgovačke djelatnosti, ali s obzirom na količinuuvezene keramičke robe, nema sumnje da je i u njoj operirala taklasa gospodarstvenika.11Zabilježeni domo na nadgrobnim spomenicima vojnika XI. legijesu Cremona, Brescia, Verona, Bononia, Como, Heraklea i Ravenna(Patsch 1895: 379 i d.; Suić 1970: 93-130), a poznato je da su nekiod navedenih gradova mjesta produkcije Sarius šalica i općenitosigilate.Literatura:Alföldy, G., 1969, Die Personennamen in der römischen ProvinzDalmatia. Heidelberg.Babić, A., 2008, Keramika. U: M. Topić (ur.), Arheološka zbirkaFranjevačkog samostana u Sinju, 187-228. Sinj.Bermond Montanari, G., 1972., Pozzi a sud-ovest <strong>di</strong> Ravenna enuove scoperte <strong>di</strong> officine ceramiche. In: I problemi della ceramicaromana <strong>di</strong> Ravenna, delle Valle padana e dell’alto Adriatico, 65-76. Bologna.Bermond Montanari, G., 1992, La sigillata Nord-Italica a rilievo <strong>di</strong>Ravenna. RCRF XXXI / XXXII, 57.Borzić, I., 2007, Geografski položaj Burnuma na razmeđi liburnskogi delmatskog područja. U: D. Marguš (ur.), Zbornik radova RijekaKrka i Nacionalni park Krka, prirodna i kulturna baština, zaštitai održivi razvitak. (Šibenik, 5.-8. listopada 2005.), 163-180.Šibenik.Brusić, Z., 1976, Gra<strong>di</strong>nska utvrđenja u šibenskom kraju. MaterijaliXII, 113-120. Zadar.Brusić, Z., 1977, The importation of Greek and Roman relief potteryinto the territory of Southern Liburnia. RCRF, Acta XVII / XVIII,85-95.Brusić, Z., 1989, Reljefna sjevernoitalska terra sigillata u Liburniji.Diadora 11, 93-158.Brusić, Z., 1999, Hellenistic and Roman Relief Pottery in Liburnia,BAR International Series 817. Oxford.Cambi, N., 2001, I porti della Dalmazia, Strutture portuali e rottemarittime nell’ Adriatico <strong>di</strong> età romana. Antichità Àltoadriatiche46, 137-160.Cambi, N., Glavičić, M., Maršić, D., Miletić, Ž., Zaninović J., 2006,Amfi teatar u Burnumu, stanje istraživanja 2003.-2005. Drniš -Šibenik - Zadar.Cambi, N., Glavičić, M., Maršić, D., Miletić, Ž., Zaninović J., 2007,Rimska vojska u Burnumu – L’esercito romano a Burnum. Drniš –Šibenik – Zadar.Fasano, M., 1988, Nuovi ritrovamenti <strong>di</strong> Terra Sigillata Nord Italicadecorata a matrice nel Friuli – Venezia-Giulia. Aquileia nostra LIX,77-104.Glavičić, M., 2002, Gradski dužnosnici na natpisima obalnog područjarimske provincije Dalmacije. Neobjavljena doktorska <strong>di</strong>sertacija,Sveučilište u Zadru, Zadar.Glavičić, M., 2007, O municipalitetu antičke Skardone. U: D. Marguš(ur.), Zbornik radova Rijeka Krka i Nacionalni park Krka, prirodnai kulturna baština, zaštita i održivi razvitak. (Šibenik, 5.-8. listopada2005.), 251-258. Šibenik.Katić, M., Migotti, B., 1996, Pharos, antički Stari Grad, katalogizložbe. Stari Grad.Lavizzari Pedrazzini, M. P., 1987, Ceramica Romana <strong>di</strong> tra<strong>di</strong>zioneellenistica in Italia Settentrionale. Il vaselame „tipo Aco”.Firenza.Lavizzari Pedrazzini, M. P., 1989, Il vasaio Nor<strong>di</strong>talico Clemens:Proposta per l’ubicazione dell’officina. Antichita ÀltoadriaticheXXXV, 281-295.Lavizzari Pedrazzini, M. P., 2000, Echi ellenistici e microasiatici nellaceramica italosettentrionale. Rei Cretariae Romanae Fautorum Acta36, 365-369.Makjanić, R., 1981, Reljefne šalice tipa „Sarius” iz Osora. VjesnikArheološkog muzeja u Zagrebu 3/XIV, 49-53.Marabini Moevs, M. T., 1973, The Roman thin walled pottery fromCosa (1948-1954). Roma.Mazzeo Saracino, L., 1985, Terra sigillata Nord-Italica. Atlanta II,175-230. Roma.Mazzeo Saracino, L., 2000, Lo stu<strong>di</strong>o delle Terre Sigillate Padane:problemi e prospetive. In: G. P. Brogiolo, G. Olcese (ur.), Produzioneceramica in area Padana tra il II secolo a. C. E il VII secolo d. C.:Nuovi dati e prospettive <strong>di</strong> ricerca, Documenti <strong>di</strong> archeologia 21,31-45. Mantova.Miletić, Ž., 1993, Rimske ceste između Jadera, Burnuma i Salone.Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Raz<strong>di</strong>o povijesnih znanosti32(19), 117-150.Miletić, Ž., 2007, Prostorna organizacija i urbanizam rimskog Burnuma.U: D. Marguš (ur.), Zbornik radova Rijeka Krka i Nacionalni parkKrka, prirodna i kulturna baština, zaštita i održivi razvitak. (Šibenik,5.-8. listopada 2005.), 181-202. Šibenik.Miše, M., Šešelj, L., 2008, The Late Hellenistic and Early Roman finepottery from the Sanctuaries of Diomedes in Dalmatia. Rei CretariaeRomanae Fautorum Acta 40, 113-119.Patsch, K., 1895, Rimski kameniti spomenici Kninskog muzeja.Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine VII, 379 i d.Pe<strong>di</strong>šić, I., 2001, Rimska Skardona. Skra<strong>di</strong>n.zbornik_31_08.indd 284 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 285Reisch, E., 1913, Die Grabungen des Österreischischen archäologischenInstituts während der Jahren 1912 und 1913. Jahreshefte desÖsterreischischen archäologischen Instituts 1913. Wien.Ricci, A., 1979, Ceramica a pareti sottili. Atlanta II, 231-358. Roma.Schindler Kaudelka, E., 1980, Die romische Modelkeramik vomMagdalensberg. Klagenfurt.Schindler Kaudelka, E., 2000, Ceramica Nor<strong>di</strong>talica decorata delMagdalensberg: Problemi aperti. In: G. P. Brogiolo, G. Olcese (acura <strong>di</strong>), Produzione ceramica in area Padana tra il II secolo a. C.E il VII secolo d. C.: Nuovi dati e prospettive <strong>di</strong> ricerca, Documenti<strong>di</strong> archeologia 21, 53-67. Mantova.Schindler Kaudelka, E., 2006, La Terra Sigillata Nor<strong>di</strong>talica Decorata.A che punto siamo arrivati?. Territorio e produzioni ceramiche,Paesaggi, economia e societa in eta Romana, Atti del ConvegnoInternazionale, Pisa 20-2 Ottobre 2005, 239-244. Pisa.Schindler Kaudelka, E., Zabehlicky-Scheffenegger, S., 2006, Lecommerce entre l’Adriatique et le Magdalensberg. Putovi antičkogJadrana, Geografi ja i gospodarstvo, 151-165. Bordeaux-Zadar.Scotti Maselli, F., 1975, Ceramica Nord Italica dall Agro <strong>di</strong> IuliaConcor<strong>di</strong>a. Aquileia nostra XLV-XLVI. 487-502.Scotti Maselli, F., 1980, Spunti per una ricerca sulla <strong>di</strong>ffusione delleTerre Sigillate Italiche nell Alto Adriatico. Aquileia nostra LI, 170-196.Serena Fava, A., 1962, Una ignota produzione <strong>di</strong> sigillata Padana nelmuseo <strong>di</strong> Bologna. Rei Cretariae Romanae Fautorum Acta IV,45-76.Sfredda, N., Della Porta, C., Tassinari, G., 1998, Ceramica a matrice.Ceramiche in Lombar<strong>di</strong>a tra II secolo a. C. e VII secolo d. C. Raccoltadei dati e<strong>di</strong>ti, Documenti ai <strong>Archeologia</strong> 16, 68-75. Mantova.Suić, M., 1970, Noviji natpisi iz Burnuma. Diadora 5, 93-130.Šimić-Kanaet, Z., 2003, Keramika. U: M. Sanader (ur.), Tilurium I.Istraživanja 1997-2001, 109-188. Zagreb.Šimić-Kanaet, Z., 2004, Sarius šalica iz Garduna. OpusculaArchaeologica 28, 187-191.Topić, M., 2003, Stolno posuđe i glinene svjetiljke iz AugusteumaNarone. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 95, 183-344.Verboven, K., 2007, Good for Business. The Roman Army and theemergence of a Business class in the Northwestern provinces of theRoman Empire (1st century BCE – 3rd century CE). The Impactof the Roman Army (200 BC – AD 476), 295-314. Brill, Leidenand Boston.Wells, C. M., 1992, Pottery manufacture and military supply northof the Alps.Rei Cretariae Romanae Fautorum Acta XXXI/XXXII,195-206.Zabehlicky-Scheffenegger, S., Kandler, M., 1979, Burnum I. ErsterBericht über <strong>di</strong>e Kleinfunde der Grabungen 1973 und 1974 aufdem Forum. Wien.Zaninović, J., 2006, Burnum – amfiteatar. Hrvatski arheološki go<strong>di</strong>šnjak2/2005, 326-327.Zaninović, J., 2007, Burnum – amfiteatar. Hrvatski arheološki go<strong>di</strong>šnjak3/2006, 364-366.Zaninović, M., 1968, Burnum, castellum – municipium. Diadora 4,119-129.zbornik_31_08.indd 285 31.08.2011. 23:51


286 Igor BorzićSummarySarius cups from BurnumMilitary character and important geostrategic positiondetermined Burnum as an exceptionally promisingtrade and consumers’ centre which is confirmed by thearchaeological material with provenance from all overthe Roman Empire. So-called Sarius cups are selectedfor this occasion among numerous finds of north Italicceramic production found in the excavations of theBurnum amphitheatre from the first half of the 1stcentury (Fig. 1).Classification of the material on the sample of abouttwo hundred sherds was based on several criteria. Thefirst and the second one are related to the fabric andquality of the product. The general conclusion is thatproducts made of light brown clay with <strong>di</strong>fferent nuancesof red<strong>di</strong>sh slip belong to good quality products. Productsmade of orange clay with <strong>di</strong>fferent nuances of red<strong>di</strong>shslip belong to me<strong>di</strong>um quality products whereas sherdsof greyish-brown clay with dark red slip represent poorquality products.The third criterion of classification is based on theconcept of decoration characterized by certain geometricand freely organized schemes which were generalized forall mentioned groups. Category of geometric schemesconsists of all examples which show obvious geometricorganization of decorative field by single or multiplestraight or bent lines which form <strong>di</strong>fferent geometricfields, primarily triangles and rhombs which arecompleted mainly with plant motifs (T. 1 and 2).Category with freely organized decoration canbe <strong>di</strong>vided into two variants. The first one comprisesexamples which have almost entire surface of therecipient’s ornamented part filled with <strong>di</strong>fferent motifsin relief (T. 3 and 4/1). The second variant refers toproducts with mostly floral motifs, freely <strong>di</strong>stributedon the surface of the vessel, special attention being paidto their symmetrical <strong>di</strong>stribution. In this variant thereis quite a lot of empty space, and the combinations ofseveral motifs are frequent (T. 4/2-4).Potters’ stamps are exceptionally important inattribution of certain examples to their makers. Theyappear on 13 sherds from Burnum, 10 of which haveletters <strong>di</strong>spersedly organized in relief and 3 of them arelocated on the lower side of the foot (T. 1/1). Three ofthem (T. 1/1; 3/1; 4/4) definitely bear master Clemens’name, and five more (T. 2/5-7; 4/5-6) probably have thesame signature. Situation in Burnum is not surprisingas one of the Clemens’ tra<strong>di</strong>ng centres was situated inthe Liburnia region, especially its southern part. Someanepigraphic fragments can be attributed to the samemaster on the basis of their decorative style (T. 4/8-9).Out of other epigraphic finds we shall mention heretwo fragments one of which bears a naturalistic depictionof interwoven leaves and vine tendrils with grapes withletter A or V (T. 3/2), whereas on the other one only letterA was preserved (T. 4/7).Sarius cups in Dalmatia are quite numerous, especiallyin southern Liburnia (Fig. 2), on native Liburniansettlements of Dragišići and Velika Mrdakovica(Arausona), and now also in Roman Burnum which hasto do with the fact that all of these settlements are situate<strong>di</strong>n the vicinity of Scardona, an exceptionally importantport, especially regar<strong>di</strong>ng the supply of legionary unitsstationed at Burnum. The foundation of legionary campat Burnum at the beginning of the 1st century had toplay an important role in increase of import and tradein general with north Italic region which is not reflectedonly by numerous Sarius cups, but also by mainlyceramic (sigillata) material (Vegetus, Calvius, Castvs,Fvscvs, Nico, Solo, A. Terentius Corn(elius), Festus etc.),thin-walled pottery, lamps etc. This confirms the strengthof Italic trade class once more which in symbiosis withthe army was the crucial factor in the Romanization ofnewly conquered regions inclu<strong>di</strong>ng Dalmatia.zbornik_31_08.indd 286 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 287T. 1 Sarius šalice iz Burnuma (crteži: Z. Bakić, foto: I. Borzić)Pl. 1 Sarius cups from Burnum (drawing by Z. Bakić, photo by I. Borzić)zbornik_31_08.indd 287 31.08.2011. 23:51


288 Igor BorzićT. 2. Sarius šalice iz Burnuma (crteži: Z. Bakić, foto: I. Borzić)Pl. 2 Sarius cups from Burnum (drawing by Z. Bakić, photo by I. Borzić)zbornik_31_08.indd 288 31.08.2011. 23:51


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 289T. 3 Sarius šalice iz Burnuma (crteži: Z. Bakić, foto: I. Borzić)Pl. 3 Sarius cups from Burnum (drawing by Z. Bakić, photo by I. Borzić)zbornik_31_08.indd 289 31.08.2011. 23:52


290 Igor BorzićT. 4 Sarius šalice iz Burnuma (crteži: Z. Bakić, foto: I. Borzić)Pl. 4 Sarius cups from Burnum (drawing by Z. Bakić, photo by I. Borzić)zbornik_31_08.indd 290 31.08.2011. 23:52


Primjena atomske emisijske spektrometrije uz induktivnospregnutu plazmu (ICP-AES) u analizi keramičkihulomaka s lokaliteta Arhiv II u SiskuApplication of inductively coupled plasma atomic emissionspectroscopy (ICP-AES) in the analysis of pottery fragmentson the site of Arhiv II in SisakIvana Miletić ČakširanMinistarstvo kultureUprava za zaštitu kulturne baštineKonzervatorski odjel u SiskuI. Meštrovića 28HR-44000 Sisake-mail: ivana.miletic@min-kulture.hrIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperZdravka SeverAgronomski fakultet Sveučilišta u ZagrebuZavod za pedologijuSvetošimunska cesta 25HR-10000 Zagrebe-mail: zsever1@agr.hrPosljednjih go<strong>di</strong>na kemijske analize znatno doprinose interpretaciji arheoloških nalaza i nalazišta. Kombinacijom mineraloškei kemijske analize nastoji se utvr<strong>di</strong>ti sastav glinene smjese i postotci raznih primjesa te opisati kemijski procesi prilikom pečenja.U ovom radu 19 kasnolatenskih i rimskih keramičkih ulomaka s arheološkog istraživanja na lokalitetu Arhiv II u istočnom <strong>di</strong>jelurimske Siscije, današnjeg Siska u Hrvatskoj, analizirano je ICP-AES metodom.Ključne riječi: kasnolatenska keramika, rimska keramika, analize keramike: ICP-AES, Siscia, SisakIn recent years, chemical analysis has been established as a significant contributor to science-based archaeology. The compositionof clay and the content of ad<strong>di</strong>tives, as well as the chemical processes during firing, have been stu<strong>di</strong>ed by a combination ofmineralogical and chemical analyses. In this work 19 Late La Tène and Roman ceramic sherds from the archaeological excavationof site Arhiv II in eastern part of roman town Siscia, today Sisak, in Croatia were characterized by ICP-AES method.Keywords: Late La Tène pottery, Roman pottery; ceramic analysis; ICP-AES, Siscia, Sisak1. Instrumentne metode u analizi arheološkihuzorakaKarakterizacija mnogih materijala, a među njima ikeramike, započinje makroskopskim opažanjima fizičkihsvojstava poput boje, čvrstoće, gustoće i drugih. Samosu za mali broj uzoraka ta svojstva dovoljna da bi ih semoglo razlikovati i klasificirati. Stoga je sljedeći korakodređivanje mineralnog i kemijskog sastava. Ako je tomoguće, keramički se materijal prvo podvrgavamineralnoj analizi koja u puno slučajeva daje smjerniceo vrsti kemijske analize koja je potrebna kako bi se dobioželjeni rezultat (Tykot 2004: 407-432).Kombinacijom mineraloške i kemijske analize nastojise utvr<strong>di</strong>ti sastav glinene smjese i postotci raznih primjesate opisati kemijski procesi prilikom pečenja. Dobivenipodatci mogu dati predodžbu o podrijetlu sirovinskogmaterijala korištenog prilikom izrade keramičkogpredmeta, potvr<strong>di</strong>ti pripadnost određenoj ra<strong>di</strong>onici te datiuvid u način uporabe toga predmeta. Za proučavanje ikorištenje metoda za utvrđivanje koncentracije elemenatai strukture materijala koristi se termin fi ngerprinting ofpottery (Kilikoglu et al. 1988: 37-46).zbornik_31_08.indd 291 31.08.2011. 23:52


292 Ivana Miletić Čakširan / Zdravka Sever2. Metoda atomske emisijske spektrometrije uzinduktivno spregnutu plazmu (ICP-AES)Primjena atomske emisijske spektrometrije uzinduktivno spregnutu plazmu u arheološkim stu<strong>di</strong>jamazapočinje devedesetih go<strong>di</strong>na prošlog stoljeća (Tykot2004: 407-432). Zbog brojnih prednosti pred nekimdrugim spektroskopskim tehnikama veliku primjenu,osim u arheologiji, ima i u me<strong>di</strong>cini, forenzici itoksikologiji. Njom se mogu analizirati različite vrsteuzoraka, primjerice, voda, krv, urin, serum, zemlja,keramika i razni industrijski proizvo<strong>di</strong>. Danas je tonezamjenjiva tehnika u multielementnim analizamakeramičkog materijala. Podatci dobiveni ICP-AES-omkoriste se za pravilnu kemometrijsku klasifikacijulončarija s obzirom na njihovo datiranje i mjestoproizvodnje. Ti su podatci od velikog značaja zaarheološka istraživanja o čemu svjedoče i brojni radoviobjavljeni na tom području. Mnoge vrste keramika iglina, a i puno mramornih skulptura s područja Španjolskei ostalih <strong>di</strong>jelova bivšega Rimskog Carstva analiziranisu upravo ICP-AES metodom.ICP-AES tehnika temelji se na trima osnovnimprocesima:a) atomizaciji i ionizaciji uzorka;b) pobuđivanju uzorka;c) emisiji zračenja.3. Primjena ICP-AES metode u analizi keramičkihulomaka s lokaliteta Arhiv II u SiskuDogradnji i rekonstrukciji zgrade Državnog arhiva uSisku u Frankopanskoj ulici, br. 21 pretho<strong>di</strong>la su 2004.go<strong>di</strong>ne zaštitna arheološka istraživanja. Lokalitet senalazi u blizini sjeverozapadnih zi<strong>di</strong>na rimske Siscije.Lokalitet je važan jer je po prvi put unutar bedema Siscijezabilježen latenski sloj. Nađeni su ostatci drvenih kuća,jame od kolaca, niz vatrišta, ognjište, bunar te otpadne iradne jame. Na ostatcima kasnolatenske kuće i pratećihobjekata javlja se ranorimski sloj. Prostor se kontinuiranokoristio do 4 stoljeća (Sl. 1) (Burmaz 2005:122;Burkowsky 2007: 6-13).Upravo zbog kontinuiteta života zabilježenog naovom lokalitetu i znatne količine keramičkog materijala,ovaj lokalitet poslužio je kao primjer za primjenu ICP-AES metode. Određeni su uzorci grube i fine keramikeiz prapovijesnog, ranorimskog i rimskog razdoblja.Prilikom odabira uzoraka poželjno je da većina odnavedenih kriterija bude zadovoljena.• Potrebno je odabrati veliki broj uzoraka jer se timepovećava vjerojatnost da dobiveni rezultati dobro opisujustanje sustava.• Uzorci moraju biti što veći kako bi se mogli razbitina sitnije <strong>di</strong>jelove u svrhu ponavljanja eksperimenata.• Uzorci moraju imati dobro očuvanu površinu bezvidljivih utjecaja erozije, mineralizacije ili promjeneboje. Također je korisno da ukrasi, ako su prisutni nakeramici, budu što bolje očuvani.Prema navedenim kriterijima odabrano je 19keramičkih ulomaka s lokaliteta Arhiv II u Sisku. Uzorcisu birani prema vrsti (gruba i fina) i prema vremenskimslojevima (prapovijesni, ranorimski i rimski). Tako jeodabrano 12 uzoraka grube i 7 uzoraka fine keramike ito 8 uzoraka iz prapovijesnog sloja, 3 uzorka izranorimskog sloja i 8 uzoraka iz rimskog sloja (Sl. 2).U suradnji sa Zavodom za analitičku kemijunapravljene su kemijske analize kojima se utvr<strong>di</strong>o sadržajglavnih metala i metala u tragovima u uzorcimabaSl. 1 a, b Lokalitet Arhiv II u SiskuFig. 1 a, b Arhiv II site in Sisakzbornik_31_08.indd 292 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 293Sl. 2 Odabrani ulomci za analizu ICP-AES metodomFig. 2 Selected framgments for the ICP-AES analyseskeramičkih ulomaka. Analizom su utvrđene razlike isličnosti u kemijskom sastavu latenske i rimskekeramike.Uzorci grube i fine keramike iz prapovijesnog,ranorimskog i rimskog razdoblja te pripadajućeg tlaprevedeni su u otopinu tehnikom mikrovalnog mokrogspaljivanja. Točnost metode određena je analizomreferentnog uzorka MESS-3 (National Research CouncilCanada, NRCC). Dobiveni rezultati međusobno suuspoređeni u svrhu karakterizacije grube i fine keramikeiz određenih povijesnih razdoblja. Također su koreliraniizmjereni sadržaji elemenata u sirovoj glini i keramici izprapovijesnog sloja u svrhu procjene geokemijskesličnosti.Prije same razgradnje od keramičkog je materijala naviše mjesta otkinuto nekoliko <strong>di</strong>jelova koji su potomsmrvljeni u prah. Na taj se način dobiva reprezentativanuzorak svih analiziranih materijala. Tako odvojeni uzorcimogu se analizirati zasebno ili pak pomiješati neposrednoprije razgradnje što je ovdje i bio slučaj. Kao i koduzorkovanja keramike, prilikom same pripreme uzorakaza razgradnju, potrebno je vo<strong>di</strong>ti računa da sav korištenialat bude čist kako bi se izbjegla kontaminacija.Razaranje uzoraka keramike provedeno je smjesomkoncentrirane dušične kiseline i koncentriraneklorovo<strong>di</strong>čne kiseline u omjeru 1:3 i zagrijavanjemmikrovalovima u zatvorenom sustavu (teflonske posude).Maksimalna temperatura mikrovalnog uređaja je200 şC, a najveći radni tlak koji uređaj postiže je13,8 · 10 5 Pa. Na rotirajuću ploču moguće je smjestitiSl. 3 Rotirajuća ploča s 12 teflonskih posuda mikrovalnoguređajaFig. 3 Rotation plate with 12 tefl on vessels of the microvaweovenSl. 4 Instrument: ICP-AES, Teledyne Leeman PRODIGY,USAFig. 4 Instrument: ICP-AES, Teledyne Leeman PRODIGY,USAzbornik_31_08.indd 293 31.08.2011. 23:52


294 Ivana Miletić Čakširan / Zdravka Sever12 teflonskih posuda s uzorcima tijekom jednograzlaganja (Sl. 3).U teflonskim posudama odvagano je oko 0,1 gpraškastog uzorka keramike. Dodatkom 6,0 cm 3 smjesekoncentrirane HNO 3i koncentrirane HCl (1:3) uzorci surazlagani tijekom 60 minuta u otvorenim teflonskimposudama. Nakon toga u svaki uzorak dodano je oko 2cm 3 čiste vode i razlaganje je nastavljeno u mikrovalnojpećnici. Za ICP-AES analizu uzoraka keramike korištenje Teledyne Leeman Pro<strong>di</strong>gy spektrometar (Sl. 4).U svim su uzorcima određeni sadržaji glavnihelemenata (Fe, Ca, Mg, Na, K i Al) i elemenata utragovima (Mn, Cr, Ni, Co, Ba, Sr, Zn, Cu i Cd).Mjereni sadržaji većine elemenata pokazivali suodstupanja od certificiranih vrijednosti u području od 2%do 10%, tj. u zadovoljavajućim granicama točnostimetode. Veća odstupanja (~ 20%) izmjerena su zaelemente Ni, Cr i Co, čije slabo osjetljive emisijske linijeSl. 5 Maseni u<strong>di</strong>o glavnih elemenata u uzorcima 1, 2 i 3 izprapovijesnog sloja 152Fg. 5 Mass portion of the main constituents in the samples1, 2 and 3 from the prehistoric layer 152Sl. 6 Maseni u<strong>di</strong>o elemenata u tragovima u uzorcima 1, 2 i 3iz prapovijesnog sloja 152Fg. 6 Mass portion of the trace elements in the samples 1, 2and 3 from the prehistoric layer 152u plazmi također opterećuju i dodatne spektralneinterferencije Fe i Al.Iz prapovijesnog razdoblja analiziran je uzorak tla izsloja 319 te gruba i fina keramika iz slojeva 152, 172 i360.Analiza glavnih elemenata u uzorku tla dala je sljedećerezultate: 2,41% Fe 2O 3, 8,94% CaO, 3,46% MgO, 0,08%Na 2O, 0,60% K 2O i 4,09% Al 2O 3(T. 1).Analizom elemenata u tragovima utvrđeno je da glinasadrži 264,47 ppm Mn, 103,32 ppm Ba, 69,75 ppm Sr,56,39 ppm Zn i 21,62 ppm Ni. Elementi Cr, Co, Cu i Cdsu ispod detekcijske granice.Analizirana glina je najvjerojatnije sekundarna glinakoja se pod utjecajem vode, erozije ili vjetra pomicala.Taloženjem u vo<strong>di</strong> postala je plastičnija zbog raznihelemenata koje sadrži.Analizirani uzorak gline u odnosu na glinu s dvjemarazličitim dubinama iskopa s lokaliteta Pedalj kod Dvorasadrži oko šest puta veći u<strong>di</strong>o kalcija (Ca 2+ ) i magnezija(Mg 2+ ). Maseni udjeli natrija (Na + ) i kalija (K + ) su od 3do 3,5 puta manji s obzirom na glinu s ležišta Pedalj(Jurković 1993: 39-58). Usporedba tih dviju glina navo<strong>di</strong>na zaključak kako analizirana zemlja ima veću plastičnostu odnosu na glinu s područja Pedalj te je samim timeglina finija i pogodnija za izradu keramike dobrekvalitete.Prapovijesni sloj 152 vezan je uz keramičarsku peć.U njemu su nađene posude koje su oštećene tijekompečenja te manje posu<strong>di</strong>ce koje su vjerojatno služile kaomjerice ili za potrebe proizvodnje. Analizirana su triuzorka grube keramike. Dobiveni rezultati jasno suukazivali na sličnost u kemijskom sastavu uzoraka našto upućuje i njihovo podrijetlo. Naime, povišenekoncentracije kalcija mogu se očekivati u uzorcimamaterijala u koje je dodavan kalcijev karbonat s ciljembržeg vezanja i povećanja čvrstoće gline, što je i u skladus opažanjima i pretpostavkama arheologa (Miletić 2007:347-362). Osim toga, elementni sastav zemlje pokazujesličan trend u sastavu kao i uzorci. Iz toga se možezaključiti kako istraživani uzorci potječu iz istoggeološkog okružja (Fig. 5, 6).Sloj 360 jedan je od slojeva poda unutar drvenogobjekta za koji je ustanovljeno da je gorio. Analiziran jeuzorak grube i uzorak fine keramike. Artefakti iz sloja360, za razliku od sirove gline i uzoraka iz sloja 152,sadrže nešto veće količine barija i kroma, ali i bakra ikobalta. To može biti poslje<strong>di</strong>ca prisutnosti ovihelemenata u keramičarskoj peći koja je istovremenozbornik_31_08.indd 294 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 295mogla služiti i za proizvodnju metalnih predmeta ili supak ti elementi bili dodavani u sirovu glinu tijekomprocesa proizvodnje. Unatoč različitoj obra<strong>di</strong> uzorkagrube i fine keramike, rezultati ICP analize jasno pokazujukako nema izražene razlike u njihovu sastavu.Iz prapovijesnog sloja 172 analizirana su dva uzorkagrube keramike izrađena na sporo rotirajućem kolu ijedan uzorak fine keramike. Ulomci grube keramikepokazuju ujednačenost u elementnom sastavu kodglavnih elemenata i kod elemenata u tragovima. Drugimriječima, sličnost u kemijskom sastavu upućuje nazaključak kako su oba lonca izrađena iz glinene smjesevrlo sličnog sastava. U sloju 172 po prvi put nailazimona određene, iako male razlike u sastavu keramike ovisnoo načinu obrade. Uzorak fine keramike sadrži povećanekoncentracije barija, cinka i mangana. Mangan kao takavdaje tamnosmeđu nijansu keramici, a vrlo rijetko ga imadovoljno u prirodnim glinama da uzrokuje njihovu crnuboju (w(Mn) > 10 %) 1 (Rice 1987: 336-337). Budući daje analizirani uzorak crne površine, boja vjerojatnopotječe od sitnih komada ugljena u kombinaciji sprisutnim manganom.Povrh ostataka kasnolatenskih kuća i pratećih objekatazabilježen je ranorimski sloj 167. Za analizu su odabranadva uzorka grube keramike. Jedan je građevinski ulomak,tj. opeka svijetlocrveno narančaste boje, a drugi ulomakkuhinjskog posuđa, tj. lonca. Stijenke ulomka sutamnosive boje, a površina zaglađena i svijetlosive boje.Uzorak fine keramike je amfora tipa Dressel 6B sljevkasto proširenim rubom. Analizom je uočena sličnostu sastavu uzoraka grubih keramika s većom razlikom ukoncentraciji željeza (gotovo 6% u ulomku opekenasuprot 2% u ulomku lonca). Također, uzorak finekeramike znatno odstupa od grube keramike u sadržajukalcija i magnezija. Na razliku u udjelu željeza u uzorcimagrube keramike upućuje i vanjski izgled ulomaka, tj.boja. Poznato je da željezo u oksidacijskom stanju +3 uudjelu iznad 3% doprinosi crvenoj boji pečene keramike. 12Zamijećen je jednaki trend i u slučaju fine keramike kojaje također narančaste boje. Osim toga, boja uzorka možebiti i pokazatelj temperature pri kojoj je glina pečena.Kad je riječ o keramici koja sadrži povećane količineželjeza, karakteristična crvenkasto narančasta bojanajviše dolazi do izražaja ako je temperatura obradeizmeđu 900 i 950 °C. No, ako temperatura prijeđe 1000°C, ta boja gubi na stabilnosti. Povećana koncentracijakalcija u uzorku amfore može se dovesti u vezu stehnikom za koju je ustanovljeno da je bila dosta raširenau antičkom svijetu. Naime, ra<strong>di</strong> poboljšanja sustava zahermetizaciju amfora, često je u amfore dodavan kalcijevkarbonat koji, zbog svoje bazične naravi, hidroliziraesterske veze u ostatcima ulja na stijenkama posude idaje kalcijeve sapune. Upravo ti sapuni pokazali su sevrlo djelotvornima u procesu brtvljenja amfora (Luxán1994: 70-76; Dorrego 2004: 369-374).Na temelju analize elemenata u tragovima kuhinjskiuzorak (lonac) pokazuje vrlo sličan sastav s kuhinjskimposuđem nađenim u starijim prapovijesnim slojevima.Uzorak amfore, prema očekivanjima, razlikuje se odprethodnih dvaju ulomaka grube keramike, naročito ukoncentraciji stroncija, što se može dovesti u vezu spovećanim udjelom kalcija i magnezija (stroncij kaopratitelj najzastupljenijih zemnoalkalijskih elemenata).Iz rimskog sloja 24 analizirana su četiri uzorka. Prvadva uzorka su ulomci dvaju različitih lonaca, oba siveSl. 7 Maseni u<strong>di</strong>o glavnih elemenata u uzorcima 12, 13, 14i 15 iz rimskog sloja 24Fig. 7 Mass portion of the main constituents in the samples12, 13, 14 and 15 from the Roman layer 24Sl. 7 Maseni u<strong>di</strong>o elemenata u tragovima u uzorcima 12, 13,14 i 15 iz rimskog sloja 24Fig. 7 Mass portion of the trace elements in small doses inthe samples 12, 13, 14 and 15 from the Roman layer 24zbornik_31_08.indd 295 31.08.2011. 23:52


296 Ivana Miletić Čakširan / Zdravka Severboje i grube izrade. Treći je uzorak fine keramike, tj.ulomak ruba tanjura sa zakošenim, blago zaobljenimstijenkama svijetlosmeđe boje s crvenim do sivimpremazom, s više tonova boja unutra i vani preko oboda.Četvrti je uzorak ulomak fine izrade, <strong>di</strong>o tanjura ili zdjelecrne polirane površine. Pretpostavlja se kako su uzorcifine keramike proizvedeni kod domaćih majstora koji suimitirali uvezene keramičke proizvode (Fig. 7, 8).Za razliku od svih dosadašnjih analiziranih uzorakakoji datiraju iz prapovijesnog i ranorimskog razdoblja,po prvi put se jasno uočava izražena razlika u sastavuovisno o načinu obrade, tj. ra<strong>di</strong> li se o ulomcima fine iligrube keramike. Ovo se najviše očituje u finim uzorcimakoji sadrže znatno više aluminija, a slijede ga kalij imagnezij. Uzorci grube keramike sličnog su sastava.Razlika fine i grube keramike je još uočljivija u sastavuelemenata u tragovima. Karakteristike fine keramikedolaze do izražaja prvo u povišenim koncentracijamabarija i stroncija te cinka, bakra, kroma i mangana. Starisu majstori često dodavali bakar, krom i mangan kaobojila u gline pa bi otuda mogle potjecati visokevrijednosti udjela navedenih elemenata u ispitivanimuzorcima. Barij i stroncij su također bili dodavani uglinene smjese kao bojila, ali se pritom moralo paziti danjihove koncentracije ne budu visoke (ne više od 30%)zbog njihove toksičnosti. Posebno visoka koncentracijamangana u uzorku tanjura crne boje u usporedbi s ostalimtrima iz sloja 24 odražava se i u njegovoj boji. Upravoje taj uzorak najtamniji s crnom poliranom površinom.Isti je slučaj zabilježen već ranije, u sloju 172, na ulomkucrne boje kojeg karakterizira sličan vanjski izgled, a ICP-AES analiza pokazala je povišene koncentracije mangana.Osim mangana, i barij i cink su zastupljeniji te je ulomakkao takav klasificiran u finu keramiku. Međutim, razlikeizmeđu grube i fine keramike prapovijesnog sloja nisubile tako izražene kao u ovom rimskom sloju (prvenstvenou sastavu kroma, stroncija i bakra), što definitivnopokazuje znatan tehnološki napredak u razvoju lončarstvana sisačkom području.Iz sloja 33 analizirana su dva uzorka grube keramike(ulomak lonca smeđe boje bez ukrasa i ulomak loncaovalnog ili blago trbušastog oblika, stijenki smeđe dotamonosive boje s ukrasom ispod ruba izrađenim utiskomprsta na pravilnim razmacima) te jedan ulomak finoobrađene keramike (dno zdjele, bez ukrasa i svijetlosivihstijenki). Uzorci grube i fine keramike razlikuju se usastavu glavnih elemenata kao što je bio slučaj i suzorcima u prethodnom sloju 24. Međutim, može seuočiti da ulomak grube keramike s ukrasom poneštoodstupa od ustanovljenih kriterija prema kojima seodređeni uzorak može svrstati u grubu, odnosno finukeramiku. To se u prvom redu odnosi na znatno veći u<strong>di</strong>oaluminija i kalija u usporedbi s grubo obrađenim uzorkombez ukrasa. Razlika između ulomaka grube i finekeramike očituje se i u količinama elemenata u tragovima.Uzorak fine keramike iz sloja 33, kao i uzorci finekeramike iz sloja 24, ima povišene koncentracije barijai stroncija te bakra, kroma i mangana.Iz rimskog sloja 33 analiziran je ulomak terre sigillate.Stijenke su narančaste boje s karakterističnim jednoličnimcrvenim premazom. Rezultati ICP-AES analizespomenutog uzorka te usporedba elementarnog sastavasa sličnim ulomkom iz sloja 24 utvr<strong>di</strong>li su kako se ovadva uzorka bitno razlikuju u relativnom odnosu poje<strong>di</strong>nihelemenata pri čemu je ulomak iz sloja 24 siromašniji naudjelu željeza, kalcija, magnezija i natrija. Ova činjenicadonekle potvrđuje teze arheologa da je uzorak tanjura izsloja 24 zapravo pokušaj lokalnih majstora da imitirajutipične jednolične crvene premaze keramika iz skupineterra sigillata.Međutim, ulomak terre sigillate sadrži najvišekoncentracije mangana, kroma i nikla od svih analiziranihuzoraka rimskog sloja, a u usporedbi s uzorkom iz sloja24 uočava se podjednaki trend u zastupljenosti glavnihelemenata. Naime, iz literature je poznato da se upravonavedeni elementi (Mn, Cr i Ni) koriste kao bojila uproizvodnji glinenih premaza i glazura pa je stogadobiveni rezultat i očekivan.4. ZaključakKao što je već ranije spomenuto, ICP analiza pokazalase izuzetno vrijednom i korisnom tehnikom uz pomoćkoje se može odre<strong>di</strong>ti pripadnost uzorka keramikeodređenom lokalitetu pa čak i ra<strong>di</strong>onici.Metoda atomske emisijske spektrometrije uzinduktivno spregnutu plazmu (ICP-AES) primijenjenaje za analizu 19 arheoloških uzoraka grube i fine keramikete uzorka zemlje sa sisačkog područja. Analiziran jesadržaj sljedećih elemenata: Al, Ba, Ca, Cd, Co, Cr, Cu,Fe, K, Mg, Mn, Na, Ni, Sr i Zn.Otopine za ICP-AES analizu pripravljene sumikrovalnim razaranjem u smjesi dušične i klorovo<strong>di</strong>čnekiseline. Za kontrolu analitičkog postupka u slučajuodređivanja elementnog sastava uzorka tla korišten jereferentni uzorak tla MESS-3 (National Research Councilzbornik_31_08.indd 296 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 297Canada, NRCC). Mjereni sadržaji većine elemenatapokazivali su odstupanja od certificiranih vrijednosti upodručju od 2% do 10%. Veća odstupanja (~ 20%)izmjerena su za elemente Ni, Cr i Co, što se može pripisatispektralnim interferencijama Fe i Al.Za većinu mjerenih signala instrumentna preciznostpokazivala je relativne standardne devijacije od 0,1% do2%. Reproducibilnost primijenjene metode mikrovalnograzaranja uzoraka tla i keramike u zlatotopci bila jezadovoljavajuća i to u granicama od najmanje mjerenihodstupanja (0,4% RSD) za liniju Mg do najvećih (6,9%RSD) za liniju Na.Rezultati dobiveni ICP-AES metodom međusobno suuspoređeni u svrhu karakterizacije grube i fine keramikeiz određenih povijesnih razdoblja. Uzorci grube i finekeramike iz prapovijesnog razdoblja (slojevi 152, 360 i172) i ranorimskog razdoblja (sloj 167) pokazujuujednačenu zastupljenost po glavnim metalima i metalimau tragovima.Izmjereni sadržaj elemenata u sirovoj glini koji jeuspoređen s glinom s područja Pedalj upućuje da jeanalizirana glina tzv. finija glina te da daje keramikudobre kvalitete.Uspoređivanjem relativnih odnosa elemenata u glinii u uzorcima iz prapovijesnog razdoblja (osobito iz sloja152) potvrđena je geokemijska sličnost, što znači da tiuzorci najvjerojatnije potječu iz istog geološkog okružja.Uzorci iz slojeva 360 i 172, za razliku od sirove gline,sadrže nešto više koncentracije bakra, kroma i kobalta,što može biti poslje<strong>di</strong>ca prisutnosti ovih elemenata ukeramičarskoj peći koja je istovremeno mogla služiti iza proizvodnju metalnih predmeta ili su pak ti elementibili dodavani u sirovu glinu tijekom procesaproizvodnje.U uzorcima rimskog razdoblja (slojevi 24 i 33) uočenaje jasnija razlika u sastavu ovisno o načinu obrade, tj.ovisno o tome ra<strong>di</strong> li se o ulomcima fine ili grubekeramike. Uzorci fine keramike imaju veće relativnekoncentracije aluminija, kalija i magnezija. Također sui koncentracije nekih metala u tragovima povišene uodnosu na grubu keramiku.Zahvala:Zahvaljujemo dr. sc. San<strong>di</strong> Rončević sa Zavoda zaanalitičku kemiju Prirodoslovno-matematičkog fakultetana pomoći oko realizacije ove suradnje i samog rada.Literatura:Boss, C. B., Fredeen, K. J., 1999, Concepts, Instrumentation andTechniques in Inductively Coupled Plasma Optical EmisssionSpectrometry. Perkin Elmer Corporation, U.S.A.Boumans, P. W. J. M., 1987, Inductively Coupled Plasma OpticalEmisssion Spectroscopy, Part I. Wiley, New York.Burmaz, J., 2005, Izvještaj Sisak – povijesni arhiv. Hrvatski arheološkigo<strong>di</strong>šnjak 1/2004, 122.Burkowsky, Z., 2007, Od latenskih nastambi do suvremene arhivskezgrade. Gradski muzej Sisak – Državni arhiv u Sisku, Sisak.Conspestus formarum terrae sigillatae Italico modo confectae, 1990.Römisch-Germanische Kommission des Deutschen ArchaologischenInstituts zu Frankfurt am Main, 33-39. Halbet, Bonn.Dorrego, F., Carrera, F., Luxán, M. P., 2004, Materials and Structures37, 369-374.Horvat, M., 1999, Keramika. Tehnologija keramike, tipologijalončenine, keramični arhiv. Znanstveni inštitut Filozofske fakulteteLjubljana, Ljubljana.Jurković, I., 1993, Mineralne sirovine sisačkog područja.Rudarskogeološki naftni zbornik 5, 39-58.Kilikoglu, V., Maniatis, Y., Grimanis, A. P., 1988, The effect ofpurification and firing of clays on trace element provenance stu<strong>di</strong>es.Archaeometry 30/1, 37-46.Luxán, M. P., Dorrego, F., 1994, Surface Coatings International 77,70-76.Luxán, M. P., Laborde, A., Dorrego, F, 1995, Cement and ConcreteResearch 25, 1755-1765.Miletić, I., 2007, Struktura keramičkog materijala. Opusculaarchaeologica 31, 347-362.Papadopoulou, D. N., Zacharia<strong>di</strong>s, G. A., Anthemi<strong>di</strong>s, A. N., TsirliganisN. C., Stratis, J. A., 2006 Talanta, 68, 1692-1699.Rice, P. M., 987. Pottery Analysis. A Sourcebook., The University ofChicago Press, Chicago.Rye, O. S., 1988. Pottery Technology. Principles and Reconstruction,Manuals on Archaeology 4, Taraxactum, WashingtonSchneider, G., Daszkiewicz, M., 2004, Chemical Analysis of ItalianSigillata from Italy and from the Notrhern Provinces. In: D.Malfitana, J. Poblome, J. Lund (eds.) Old Poterry in a New Century-Innovating perspectives on Roman Pottery Stu<strong>di</strong>es, Atti delConvegneo Inzernazianole <strong>di</strong> Stu<strong>di</strong>, 537-544, Catania.Shepard, A. O., 1985, Ceramics for the archaeologist. CarnegieInstitution of Washington, Washington.Skoog, D. A., Holler, F. J, Crouch, S. R., Principles of InstrumentalAnalysis, Sixth E<strong>di</strong>tion, Thomson Brooks/Cole, Belmont, U.S.A.Skoog, D. A., West, D. M., Holler, F. J., 1999, Osnove analitičke kemije.Školska knjiga, Zagreb.Šoufek, M, 1991, Svijet minerala. Školska knjiga, Zagreb.Taylor, R. J., Robinson, V. J., Gibbins, D. J. L., 1997, Archaeometry39, 9.Thompson, M., Walsh, J. N., 1983, A handbook of Inductively CoupledPlasma Spectrometry Blackie, Glasgow – LondonTykot, R. H., 2004, Scientific methods and applications to archaeologicalprovenance stu<strong>di</strong>es, M. M. Martini, M. Milazzo i M. Piacentini (eds.)Procee<strong>di</strong>ngs of the International School of Physics „Enrico Fermi”Course CLIV, 407-432. IOS Press, Amsterdam.Verigo, B., 1960, Keramika. Tehnologija keramičkih materijala zaumjetničke škole. Beogradhttp://lindaarbuckle.com/handouts/colorants_and_opacifiers.pdf.(15 12. 2008.)http://lindaarbuckle.com/handouts/ceramic_materials.pdf.(15. 12. 2008.)zbornik_31_08.indd 297 31.08.2011. 23:52


298 Ivana Miletić Čakširan / Zdravka SeverSummaryApplication of inductively coupled plasma atomic emission spectroscopy(ICP-AES) in the analysis of pottery framgments on the site of Arhiv II in SisakNineteen sherds of Late La Tène and Roman ceramicsherds from the archaeological excavation of site ArhivII in eastern part of roman town Siscia, today Sisak, inCroatia were analyzed by inductively coupled plasmaemission spectroscopy (ICP-AES). Principal componentanalyses were performed on the analytical data to obtainseparate classifications of the sherds by accounting formajor and minor elements, on the one side, and for traceelements, on the other. A simple method for the analysisof ceramic sherds samples by inductively coupledplasma-atomic emission spectrometry (ICP-AES) isdescribed.The results of these analyses allow the comparisonamong pieces and the establishment of conclusions aboutseveral aspects of their manufacture, the origin of theraw materials and the provenance (local or imported).They provide information supporting certainarchaeological hypothesis. This article explores thepossibility of chemical analysis, particulary ICP-AESmethod in interpreting archaeological finds.zbornik_31_08.indd 298 31.08.2011. 23:52


Distribucija terrae sigilatae kao prilog poznavanjurimskog lokaliteta CornacumDistribution of terra sigillata as a contribution to the understan<strong>di</strong>ngof the Roman site of CornacumMato IlkićSveučilište u ZadruOdjel za arheologijuObala Petra Krešimira IV. 2HR-23000 Zadare-mail: milkic@unizd.hrIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperTino LelekovićHrvatska akademija znanosti i umjetnostiOdsjek za arheologijuAnte Kovačića 5HR-10000 Zagrebe-mail: lelekovic@gmail.comČlanak tematizira do sada neobjavljenu terra sigillata keramiku iz Sotina. Na tome slabo istraženom višeslojnom arheološkomlokalitetu u Vukovarsko-srijemskoj županiji otkriveno je 327 ulomaka te vrste luksuzne rimske keramike. Zbirka je važna zabolje i cjelovitije poznavanje <strong>di</strong>stribucije sigilatnog posuđa u jugoistočnoj Panoniji. Ona također doprinosi boljem poznavanjuarheološke topografije civilno-vojnog punkta Cornacum.Ključne riječi: Sotin, Cornacum, terra sigillata, <strong>di</strong>stribucija keramikeThe paper focuses on the hitherto unpublished terra sigillata assemblage from Sotin. This insufficiently investigated stratifiedarchaeological site in the Vukovar-Syrmia County yielded 327 fragments of that type of luxury Roman ware. The collection isimportant for a better and more comprehensive understan<strong>di</strong>ng of the <strong>di</strong>stribution of sigillata ware in southeast Pannonia. Moreover,it also contributes to a better understan<strong>di</strong>ng of the archaeological topography of the civilian/military site of Cornacum.Keywords: Sotin, Cornacum, terra sigillata, pottery <strong>di</strong>stributionNa području Sotina, rimskog civilnog naselja i vojnoguporišta pod imenom Cornacum, dosad nisu provedenasustavna arheološka iskopavanja. Ipak, s toga nalazištana limesu u hrvatskom Podunavlju (Karta 1) slučajno jeotkrivena, među inim, i brojna terra sigillata. Dospjelaje na površinu različitim zemljanim radovima, osobitodubokim oranjem. Uočena je još prije stotinjak go<strong>di</strong>na.Naime, u svojim je putnim bilježnicama Josip Brunšmidzabilježio prvi takav nalaz iz Sotina. 1 Olga Bruknerpublicirala je petnaestak ulomaka. 2 Podatke o još njih 37donio je i koautor ovoga teksta, Mato Ilkić. 3 Međutim,s područja Sotina potječe znatno veća količina te vrsterimske keramike. Trenutačno je prikupljeno 327ulomaka. 4 Od toga broja njih 260 je reljefno ukrašenih.Ostali primjerci pripadaju glatkoj sigilati. Ta slučajnootkrivena arheološka građa polazna je točka u proučavanjuKarta 1 Položaj Sotin (rimski Cornacum)Map 1 Position of Sotin (Roman Cornacum)zbornik_31_08.indd 299 31.08.2011. 23:52


300 Mate Ilkić / Tino LelekovićKarta 2 Područje rimskog naselja CornacumMap 2 Area of Roman settlement of Cornacumuvoza terra sigillata keramike na područje rimskogcivilno-vojnog naselja Cornacum.Prema podrijetlu građa se <strong>di</strong>jeli na devet skupina(uspore<strong>di</strong>ti Tablicu 1, Grafikon 1). Dakle, za 15 ulomakaje utvrđeno da su proizvo<strong>di</strong> ra<strong>di</strong>onica iz Italije (4,6 %),sedam iz južne Galije (2,1 %), a pet iz istočne Galije (1,5%). Proizvo<strong>di</strong> ra<strong>di</strong>onica koje su svoj vrhunac dosegle uvrijeme Antonina i Severa, a čiji proizvo<strong>di</strong> prevladavajuna svim panonskim nalazištima, čine većinu i na područjuSotina. Tako su 42 komada izrađena u sre<strong>di</strong>šnjoj Galiji(12,8%), 72 u Rheinzabernu (52,6%), a 74 u Westerndorfu(22,6%). Dva ulomka potječu iz ra<strong>di</strong>onica u Pfaffenhofenu(0,6%). Otkriven je jedan ulomak afričke sigilate.Od sigilate izrađene u regiji pronađeno je pet reljefnoukrašenih komada iz Mezije (1,5%) te jedan pečatiranikomad iz Panonije.Za većinu terra sigillata keramike poznata su točnamjesta pronalaska tako da se ti nalazi mogu iskoristiti iza proučavanje topografije rimskog naselja u Sotinu.Terra sigillata je nađena na području između Popinogabrda na sjeverozapadu do Ilkićevog vinograda na jugoistokute sve do položaja Jaroši na jugozapadnom <strong>di</strong>jelunalazišta (Karta 2). S toga položaja, čini se, rani primjercipripadaju nekropoli. 5 Ostale nalaze terrae sigillataevjerojatno treba vezati uz civilno-vojni Cornacum.Buduća arheološka istraživanja vjerojatno će rasvijetlititu problematiku.Cilj obrade keramičke građe iz Sotina utvrđivanje jetrajanja te intenziteta uvoza sigilate u Cornacum, odnosnoispitivanje iz kojih se krajeva to luksuzno posuđenajviše dovozilo. Slična analiza dosad je napravljena nagrađi prikupljenoj od 1954. do 2000. go<strong>di</strong>na na područjugrada Vinkovaca. 6 Znatna količina sigilate otkrivena jezbornik_31_08.indd 300 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 301i na području Murse, no ta građa do sada nijeobjavljena,iako je <strong>di</strong>o nalaza obrađen. 7Uvoz sigilatne keramike u Cibale može se raz<strong>di</strong>jelitina četiri razdoblja. Prvom razdoblju, koje je obuhvaćalo1. i početak 2. stoljeća, svojstven je uvoz iz ra<strong>di</strong>onicasmještenih u sre<strong>di</strong>šnjoj i sjevernoj Italiji te u južnoj Galiji.Od 490 nalaza reljefne sigilate prikupljenih u Cibalamasamo se tri ulomka mogu odre<strong>di</strong>ti u to razdoblje.Preliminarna obrada građe iz Murse pokazala je pak daulomci sigilate izrađene između 50. i 150. go<strong>di</strong>ne činegotovo 20% nalaza.U Sotinu su pronađena 22 ulomka sigilate iz tograzdoblja (T 1:1). Nađeno je 15 ulomaka italskeproizvodnje i 7 ulomaka južnogalske proizvodnje kojise mogu datirati u flavijevsko i Trajanovo razdoblje. Toje ukupno 8% od sve građe, a u<strong>di</strong>o takve sigilate u Vinkovcima(Cibalae) iznosi 0,01%. Takva razlika u udjelurane sigilate u dvama susjednim rimskim sre<strong>di</strong>štimamože se objasniti na dva načina. Jedan je stanje iskopavanja,odnosno nedostatak istraživanja slojeva 1. ipočetka 2. stoljeća na području Cibala, ali možda i nereprezentativnostuzorka prikupljenog u Sotinu. Ako seta dva uzorka uzimaju kao valjani, može se pretpostavitida je tijekom druge polovice 1. stoljeća i početkom 2.stoljeća Cornacum bio točka širenja rimskog načinaživota. Nalaze rane sigilate u Sotinu vjerojatno trebavezati uz rimsku vojsku. No, još se ne zna kada je onazauzela Cornacum. Pretpostavlja se da je to moralo bitiodmah po osvajanju južne Panonije, 8 najkasnije u vrijemegradnje podunavskog limesa za Flavijevaca. 9Među sigilatom 1. stoljeća prevladavaju sjevernoitalskikoma<strong>di</strong> i raniji proizvo<strong>di</strong> južne Galije. Iz tih nalazamože se iščitati da su utvrda i pripadajuće joj rimskonaselje izgrađeni sre<strong>di</strong>nom 1. stoljeća te da od tadazapočinje ujednačeni priljev sigilate u Cornacum. DénesGabler je obradom sigilate s nalazišta na dunavskomkoljenu došao do sličnog zaključka. Na utvrdama Obudai Albertfalva najraniji nalazi sigilate jesu proizvo<strong>di</strong> izra<strong>di</strong>onica u sjevernoj Italiji, iz čega se zaključuje da sute utvrde osnovane tek u flavijevskom razdoblju. Zanjihovo osnivanje u Klau<strong>di</strong>jevom razdoblju nema potvrdeu pokretnom materijalu. 10 No, za razliku od utvrdau sjeveroistočnoj Panoniji, u Sotinu su pronađeni ulomciranije sigilate koja se može odre<strong>di</strong>ti kao aretinskaproizvodnja. To se posebno odnosi na ulomke aretinskesigilate koja se može objasniti samo kao imovina nekogod vojnika, a nikako predmet koji je organiziranim uvozomdospio u Panoniju. To nije prvi takav nalaz u ovom<strong>di</strong>jelu Panonije. Primjerci rane sigilate pronađeni su uIloku (Cuccium) i Osijeku (Mursa) 11 zbog čega se trebaizdvojiti „predfaza” koja bi obuhvaćala predmete kojinisu u Panoniju prispjele trgovinom. Vrijeme uspostaveredovitog uvoza sigilate u Panonije tek treba utvr<strong>di</strong>ti, noza sada se može pretpostaviti da je do toga došlo zavrijeme Flavijevaca s početkom urbanizacije i trajnimpostavljanjem vojnih postrojbi na granicu antičke vojnevelesile.Glatka sigilata Reljejfna sigilata UkupnoKomada U<strong>di</strong>o Komada U<strong>di</strong>o Komada U<strong>di</strong>oItalija 15 22,4 % 0 % 15 4,6 %Južna Galija 5 7,5 % 2 0,8 % 7 2,1 %Sre<strong>di</strong>šnja Galija 1 1,5 % 41 15,8 % 42 12,8%Mezija 0 % 5 1,9 % 5 1,5 %Istočna Galija 1 1,5 % 4 1,5 % 5 1,5 %Rheinzabern 25 37,3 % 147 56,5 % 172 52,6 %Westerndorf 15 22,4 % 59 22,7 % 74 22,6 %Pfaffenhofen 0 % 2 0,8 % 2 0,6 %Afrika 1 1,5 % 0 % 1 0,3 %Pečatirana 1 1,5 % 0 % 1 0,3 %Neodređeno 3 4,5 % 0 % 3 0,9 %Ukupno 67 100 % 260 100 % 327 100 %Tablica 1 Količina terra sigillata keramike po podrijetluTable 1 Quantity of terra sigillata pottery based on provenancezbornik_31_08.indd 301 31.08.2011. 23:52


302 Mate Ilkić / Tino LelekovićGrafikon 1 Grafički prikaz količine terra sigillata keramike po podrijetluChart 1 Graphic representation of the quantity of terra sigillata pottery based on provenanceObradom građe iz Cibala utvrđena je skupina sigilatekoja se sastojala od proizvoda srednjoglaskih ra<strong>di</strong>onicaLezoux, istočnogalskih ra<strong>di</strong>onica Ittenweiler i Dinsheim-Heiligenberg t te ranih proizvoda ra<strong>di</strong>onica u Rheinzabernu.Svi se ti proizvo<strong>di</strong> mogu datirati od 140-ih do170-ih go<strong>di</strong>na. Prema njima se može utvr<strong>di</strong>ti da se uranom antoninskom razdoblju uvoz u Cibale mijenja,takoda se može utvr<strong>di</strong>ti zasebna antoninska faza uvoza zakojoj je svojstven prestanak uvoza iz Italije, te potpunaprevlast robe dopremljene Dunavom iz SZ provincija. 12Za to je razdoblje znakovita i lokalna proizvodnja u samojPanoniji. Utvrđeno je da se terra sigillata izrađivalau Akvinku 13 i Petoviju. 14I za Cornacum može se izdvojiti faza uvoza iz Antoninskograzdoblja. S 42 utvrđena ulomka u toj fazi prevladavajuproizvo<strong>di</strong> ra<strong>di</strong>oničkog sre<strong>di</strong>šta Lezoux, s timda većinu čini roba ra<strong>di</strong>onice Cinnamus. Pronađeno jepet ulomaka ra<strong>di</strong>onice Ittenweiler (T. 1/3), 15 te 14 ulomakarheinzabernske proizvodnje Bittnerove Ia skupine, 16među kojima su uočljivi proizvo<strong>di</strong> ra<strong>di</strong>onica Janu I iReginus I (T. 1/7). Od regionalno izrađene sigilatepronađena je roba izrađena u ra<strong>di</strong>nicama Viminacium-Margum (T. 1/4). 17Treća faza uvoza u Cibale započinje u 170-im go<strong>di</strong>na,u vrijeme Markomanskih ratova, kada ra<strong>di</strong>onice u Rhein-zabernu i Westerdorfu istisnuju svu konkurenciju natržištu podunavskih provincija, tako da lokalna proizvodnjai uvoz iz sre<strong>di</strong>šnje Galije nestaju. 18 Većina sigilatepronađene na nalazištima Cibale, Mursa i Cornacummože se odre<strong>di</strong>ti u ovu fazu. U Sotinu je pronađeno 160ulomaka rheinzabernske i 72 ulomaka westerndorfskeproizvodnje (T. 1/5,8), te jedan ulomak zdjele izrađeneu ra<strong>di</strong>onici Pfaffenhofen ((T. 1/6), što je 70% od sveobrađene sigilate. Razlog tolikoj prevlasti sigilate iz ovefaze uvoza može se <strong>di</strong>jelom vidjeti u načinu proizvodnjesigilate ta dva ra<strong>di</strong>onička centra, koja je organizacijom,složenošću i obimom na<strong>di</strong>šla sva dotadašnja ra<strong>di</strong>oničkasre<strong>di</strong>šta. Tome se treba pribrojiti činjenica da Panonijau vrijeme <strong>di</strong>nastije Severa proživljava svoj najveći procvat,tako da ona postaje tržište na kojem je postojalasnažna potražnja za sigilatom. Jedan od razloga gospodarskograsta sigurno jest smanjenje vrijednosti srebrnognovca koji je uzrokovao porast proizvodnje i trgovine– posebice u pograničnim provincijama. 19Sagledavanje organizacije ra<strong>di</strong>onica, odnosno vremenskoodređivanje poje<strong>di</strong>nih tipoloških skupina u ra<strong>di</strong>onicamau Rheinzabernu i Westerndorfu pokazalo seteškom zadaćom koja još uvijek nije do kraja riješena. 20Kako na ovoj razini istraživanja još nije moguće čvrstodatirati proizvode poje<strong>di</strong>nih majstora, vrlo je teško odre-zbornik_31_08.indd 302 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 303<strong>di</strong>ti podfaze unutar ovog razdoblja. Ovo se pokazaloznatnim nedostatkom jer je jedno od glavnih pitanja vezanihuz uvoz sigilate u Panoniju razrješavanje problematrgovine tijekom Markomanskih ratova. Naime, nijeutvrđeno je li tijekom tog dvadesetogo<strong>di</strong>šnjeg razdobljapromet Dunavom bio prekinut ili je trgovina tijekom tihsukoba tekla normalno.Većina građe iz Cibala gotovo se ravnomjerno možeraz<strong>di</strong>jeliti na dvije Bittnerove skupine, i to na skupinu IB i skupinu II. Dakle, iz tih nalaza ne može se vidjetiprekid ili smanjenje intenziteta uvoza u vrijeme Markomanskihratova, već se može zaključiti da je nakon 170-ih go<strong>di</strong>na uvoz tekao ujednačeno. Na rheinzabernskimulomcima prikupljenim u Sotinu takvu analizu nijemoguće napraviti jer je građa iznimno usitnjena. Za svega10% nalaza može se precizno odre<strong>di</strong>ti majstor i vrijemeproizvodnje. No, prema koma<strong>di</strong>ma za koje jemoguće odre<strong>di</strong>ti majstora može se pretpostaviti da jeroba iz Rheinzaberna u Cornacum dospijevala istom<strong>di</strong>namikom kao i u Cibale, tako da je uvoz u čitavujugoistočnoj Panoniju vjerojatno bio ujednačen.Usporedo s Rheinzabernom, svoju robu izvoze i ra<strong>di</strong>oniceiz Westerndorfa. U Sotinu su nađena 74 ulomkawesterndorfske proizvodnje, što čini 20% od prikupljenihulomaka sigilate. Obrada nalaza s podunavskihnalazišta u Mađarskoj pokazala je da su westerndorfskera<strong>di</strong>onice većinu proizvoda prodavale u pograničnimutvrdama i naseljima, tako da je u pograničnoj zoninađeno znatno više westerndorfskih ulomaka nego li uunutrašnjosti provincija. 21 Nalazi iz Sotina potvrđuju topravilo, tako da se Cornacum može uvrstiti u nalazištasa zamjetnim udjelom westerndorfske sigilate. Od prikupljena74 komada 16 ulomaka izrađeno je u ra<strong>di</strong>oniciComitialis, 17 u ra<strong>di</strong>onici Helenius, 5 u ra<strong>di</strong>onici Onniorix,dok za ostale nalaze nije bilo moguće odre<strong>di</strong>tiproizvođača. Ti rezultati obrade govore da je uvoz Cornacumiz Westerndorfa, kao i u obližnjim Cibalama, bioravnomjeran tijekom cijelog trajanja masovne proizvodnjeu tom keramičarskom sre<strong>di</strong>štu. 22Ovoj fazi se može pridružiti i jedan ulomak afričkesigilate/ARSW-A (T. 1/9). Nađen je ulomak sigilatnogtanjura oblik Hayes 24 čiji je rub bio ukrašen apliciranimmotivom ribe. 23 Taj nalaz može se datirati u kasno 2. irano 3. stoljeće. 24 Iako je ovo prvi takav komad nađen uhrvatskom Podunavlju, on se ne može smatratineuobičajenim. Ulomci afričke sigilate (ili african redslip ware) nađeni su na čitavom nizu panonskih nalazišta,podjednako u pograničnoj zoni i u unutrašnjosti provincije.Većina panonskih nalaza izrađena je na područjudanašnjeg sre<strong>di</strong>šnjeg Tunisa u 3. stoljeću, iako ni nalaziiz 4. stoljeća nisu rijetkost u Panoniji. 25 Vjerojatno afričkasigilata nije uvijek prepoznavana, tako da se ovaj nalaziz Sotina ne može smatrati komadom koji je slučajnodospio na limes. U razdoblju Severa zacijelo je postojaoveći priljev afričke robe, tako da bi podrobnijom obradomkeramičke građe s nalazišta jugoistočne Panonijebroj nalaza tog oblika keramike trebao porasti.Obradom sigilate iz Sotina uočeno je prije svega dato nalazište u većoj mjeri ne odstupa o pravilnosti kojesu do sada utvrđena na ostalim nalazištima u Panoniji. 26Među prikupljenim ulomcima većinu čine proizvo<strong>di</strong> izRheiznaberna i Westerndorfa, što je svojstveno svimpodunavskim nalazištima u Panoniji. 27 U usporedbi sokolnim nalazištima Sotinu je izniman po sigilati iz 1.stoljeća koja čini u<strong>di</strong>o od 5%. Do sada je veća količinasigilate iz tog razdoblja pronađena samo u Sisku 28 kojije u 1. stoljeću bio legionarska utvrda i falvijevska kolonija.Uspoređujući ta dva nalazišta ističemo da je širepodručje oko Siscije u to vrijeme bilo romanizirano teda znatan u<strong>di</strong>o ranije sigilate potvrđuje da je to područjebilo integrirano u Rimsko carstvo. Za prostor oko Sotinato se ne može reći. Iako po broju italske sigilate Sotinznatno odskače od okolnih nalazišta, u usporedbi sa Siskomipak je riječ o malom broju ulomaka. Iz toga semože zaključiti da ulomci ranije sigilate nisu dospjeliredovnom trgovinom, kao u slučaju Siscije, već s vojskomkoja je tamo bila utvrđena. Jedno od mogućihrješenja je i to da prikupljeni ulomci italske sigilatepotječu iz grobova 1. stoljeća, što bi ih moglo povezatis nekropolom romaniziranih starosje<strong>di</strong>laca, poput grobovaiz Iloka. 29 No, za proučavanje te pretpostavke potrebnoje obaviti arheološka iskopavanja na položaju po<strong>di</strong>menom Jaroši, gdje je pronađena većina tih ulomaka.Ovaj rad predstavlja obradu nalaza koje je tijekomniza go<strong>di</strong>na sakupio Mato Ilkić. Nova građa otkrivenaje nedavno prigodom sustavnog pregleda nalazišta uSotinu. U tijeku je izrada kataloga svih do sada nađenihnalaza terrae sigillatae s tog nalazišta te slije<strong>di</strong> njegovaskora objava. Ta obrada <strong>di</strong>o je rada na proučavanju <strong>di</strong>stribucijesigilate u jugoistočnoj Panoniji, čija je jezgragrađa iz Osijeka (Mursa) i Vinkovaca (Cibalae), doknalazi iz Sotina (Cornacum) čine važnu nadopunu kojaje jako doprinijela u izra<strong>di</strong> modela <strong>di</strong>stribucije sigilatena području istočnog <strong>di</strong>jela hrvatskog Podunavlja.zbornik_31_08.indd 303 31.08.2011. 23:52


304 Mate Ilkić / Tino LelekovićBilješke:1Balen-Letunić, Radman-Livaja 2008: 426, Sl. 9.2Brukner 1981: 11, T. 6, 26, T. 14, 6, T. 21, 2, T. 22, 17, T. 25, 35,T. 27, 44, 47, T. 28, 66, T. 29, 67, 71, T. 32, 92, T. 33, 98, T. 34,106, Karta 1.3Ilkić 2003: 111-112, kat. br. 413-452.4Ulomci terrae sigilatae pronađeni su uglavnom prije Domovinskograta. Ta arheološka građa, zajedno s dokumentacijom, čuvala se ukući koautora ovih redaka, Mate Ilkića. No, nju je bila zadesilateška sudbina tijekom srpske okupacije Sotina. Naime, neprijateljju je bio bacio u dvorište iza kuće. Tada su mnogi ulomci pretrpjelidodatna oštećenja. Nažalost, <strong>di</strong>o ih je nestao, poput dva ulomkaterrae sigillatae iz ra<strong>di</strong>onice Pacatus. Ipak, na početku ponovneuspostave hrvatske vlasti, Marija i Antun Ilkić su prikupili ostatkeostataka razbacane terrae sigillatae. Ta arheološka građa je sada uprivatnom vlasništvu. Za brojne ulomke sačuvani su podatci otočnom mjestu pronalaska.5Rimski grobovi otkriveni su nedaleko Jaroša, u ulicama MaticeHrvatske i Vla<strong>di</strong>mira Nazora. O tome vidjeti u: Hutinec 2010: 29-33.6Leleković 2008a: 179-184.7U ovom radu se koriste podatci dobiveni obradom građeprikupljenom istraživanjem na položaju Poljoprivredni fakultet unekadašnjoj Vojarni u Osijeku (Filipović, Katavić 2004: 8-10).Prikupljeno je gotovo 4000 ulomaka sigilate čija je obrada još utijeku. Drugi izvor za Osijek je građa prikupljena na položaju Trgbana Jelačića (Leleković 2008b) na kojoj je obavljena tekpreliminarna obrada.8Mócsy 1971: 43.9Gabler 1971: 89-90.10Gabler 1995: 88-90.11Tonc, Filipović, 2010: 503-518.12Leleković 2008a: 179-184.13Kiss 1938: 212-228.14Tomanič-Jevremov 2004: 95-97.15Lutz 1986: 180.16Bittner 1996: 233-259.17Bjelajac 1990: 143-144.18Bernhard 1981: 87-90.19Birley 2005: 185.20Delage 2010: 173-191.21Gabler 1983: 354-356.22Gabler, Kellner 1993: 269-271.23Sličan motivu Atlante 168. (motiv 45), T LXXXII/17.24Hayes 1972: 48-49; Atlante, 145.25Gabler 1988: 12-22.26Gabler 2002: 79.27Gabler 1983: 354.28Makajanić 1995: 60-63.29Tomičić et al. 2007: 40.Literatura:Atlante - Enciclope<strong>di</strong>a dell’arte antica, classica e orientale. Atlantedelle forme ceramiche,: Vincenzo Cappelletti (ed.), Roma, 1981-1985.Balen-Letunić, D., Radman-Livaja, I., 2010, Izvorište arhivskih podataka:izvadci iz putnih bilježnica Josipa Brunšmida o rimskim nalazimas dunavskog limesa. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu41: 417-438.Bernhard, H., 1981, Zur Diskussion um <strong>di</strong>e Chronologie RheinzabernerRelieftöpfer. Germania 59(2), 79-93.Birley, A. R., 2005, Septimius Severus. In: Manfred Clauss (ed.), Dierömischen Kaiser, 173-185. München.Bittner, F. K., 1996, Zur Fortsetzung der Diskussion um <strong>di</strong>e Chronologieder Rheinzaberner Relieftöpfer. Bayerische Vorgeschichtsblätter51, 233-259.Bjelajac, Lj., 1990, Terra sigillata u Gornjoj Meziji – import i ra<strong>di</strong>oniceViminacuim – Margum. Beograd.Brukner, O., 1981, Rimska keramika u jugoslavenskom delu provincijeDonje Panonije. Beograd.Delage, R., 2010, Le sigilée de Rheinzabern. In: R. Brulet, F. Vilvorder,R. Delage, La céramique romaine en Gaule du Nord: <strong>di</strong>ctionnairedes céramiques: la vaisselle à large <strong>di</strong>ffusion, 173-191.Filipović, S., Katavić, V., 2004, Mursa – Vojarna. Hrvatski arheološkigo<strong>di</strong>šnjak 1, 8-10.Gabler, D., 1971, Die Eroberung Pannoniens im Spiegel der Sigillaten.Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae 23, 83-91.Gabler, D, 1983, Die Westerndorfer Sigillata in Pannonien – einigeBesondersheiten ihrer Verbreitung. Jarbuch des Römisch-GermanischenZentralmuseums Mainz 30, 349-357Gabler, D., 1988, Spätantike Sigillaten in Pannonien. Ein Nachtrag zuden nordafrikanischen Sigillaten. Carnuntum Jahrbuch. Zeitschriftfür Archäologie und Kulturgeschichte des Donauraumes 1988,9-40.Gabler, D., 1995, Early Roman occupation in the Pannonian DanubeBend. In: Roman frontier stu<strong>di</strong>es. Procee<strong>di</strong>ngs of the XVIth InternationalCongress of Roman Frontier Stu<strong>di</strong>es, Oxbow Monographs91, 85-92. Oxford.Gabler, D., 2002, A balácai II. Épűlet sigillatái – Sigillaten aus demGebäude II. Von Balaca. Balácai közlemények 8, 123-164.Gabler, D., Kellner, H.-J., 1993, Die Bildstempel von Westerndorf II.Bayerische Vorgeschichtsblätter 58, 185-271.Hayes, J. W., 1972, Late Roman pottery. London.Hutinec, M., 2010, Sotinska groblja u antici. U: Arheološke spoznajeo Sotinu, 29-33. Vukovar.Ilkić, M., 2003, Cornacum – sotinski prostor i njegovo mjesto u organizacijijužnog <strong>di</strong>jela provincije Panonije. Neobjavljeni doktorskirad, Sveučilište u Zadru, Zadar.Kiss, K., 1938, Die chronologische Reihenfolge der Fabrikate desTöpfers Pacatus von Aquincum. Laureae Aquincenses 1, 212-228.Leleković, T., 2008a, Relief terra sigillata from Cibalae (Vinkovci,Nort-Eastern Croatia), Rei cretariae Romanae fautorum acta 40,179-184.Leleković, T., 2008b, Osijek – Trg bana Jelačića. Hrvatski arheološkigo<strong>di</strong>šnjak 5, 45–51.zbornik_31_08.indd 304 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 305Lutz, M., 1986, La période de plein fonctionnement. In: La Terre sigilléegallo-romaine: lieux de production du Haut-Empire: implantations,produits, relations, 179-182. Paris.Makjanić, R., 1995, Terra sigillata. In: R. Koščević i R. Makjanić,Siscia - Pannonia Superior BAR International Series 621. Oxford.Mócsy, A., 1971, Zur frühesten Besatzungsperiode in Pannonien. ActaArchaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae 23, 41-46.Tomanič-Jevremov, M., 2004, Obrtniške delavnice rimske Petovione.Ptuj.Tomičić, Ž., et al., 2007, Dvor knezova Iločkih. Hrvatski arheološkigo<strong>di</strong>šnjak 3/2006, 38-41.Tonc, A., Filipović, S., 2010, Novi osvrt na Aco pehar iz Osijek. VjesnikArheološkog muzeja u Zagrebu 43, 503-518.SummaryDistribution of terra sigillata as a contribution to the understan<strong>di</strong>ngof the Roman site of CornacumThe paper presents the results of a preliminary analysisof the sigillata assemblage from the site of Sotin (EasternCroatia), a Roman civilian settlement and a militarystronghold named Cornacum. The assemblage hasbeen collected over the last couple of decades duringfield surveys or in various farming activities at the site.The assemblage can be <strong>di</strong>vided into nine groups (compareTable 1, Chart 1). It was ascertained that 15 potsherdswere produced in Italian workshops (4.6%), seven fragmentscome from south Gaul (2.1%), while five wereproduced in east Gaul (1.5%). Products of workshopsthat reached their heyday during the Antonine and Severanperiods—which prevail at all Pannonian sites—arealso the most common finds in Sotin. For instance, 42pieces (12.8%) were made in central Gaul, 72 (52.6%)in Rheinzabern and 74 (22.6%) in Westerndorf. Twofragments come from the workshops in Pfaffenhofen(0.6%). There is also a sigillata fragment from Africa.Of the sigillata from the workshops in the region, thereare five relief-decorated fragments from Moesia (1.5%)and a stamped piece from Pannonia.By the majority of its finds Sotin fits well into thepattern established for the Pannonian sites. Nevertheless,a <strong>di</strong>stinctive feature of Sotin is the 5% proportion ofsigillata from the 1 st century AD. Such sigillata was notfound in neighbouring Cibalae. These earlier sigillatafinds speak in favour of the assumption that there hadbeen a Roman fort in Sotin as early as the beginning ofthe 1 st century, and that Sotin was one of the first Romansettlements in the Croatian part of Pannonia Inferior.This paper presents the analysis of the finds collectedover a number of years by Mato Ilkić. A catalogue of all<strong>di</strong>scovered finds of terra sigillata from that site is currentlyin preparation and will soon be published. Thiscatalogue will include the material <strong>di</strong>scovered in therecently published systematic survey of the site.zbornik_31_08.indd 305 31.08.2011. 23:52


T. 1 Odabrani ulomci terra sigillata keramike iz SotinaPl. 1 Selected fi nds of terra sigillata pottery from Sotinzbornik_31_08.indd 306 31.08.2011. 23:52


Gruba rimska keramika s lokalitetaVirovitica – Kiškorija jugRoman coarse pottery from the siteof Virovitica – Kiškorija SouthKristina JelinčićInstitut za arheologijuVukovarska 68HR-10000 Zagrebe-mail: kristina.jelincic@iarh.hrIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperPrilikom zaštitnih arheoloških istraživanja provedenih 2005. go<strong>di</strong>ne na trasi zapadne obilaznice grada Virovitice istražen jelokalitet Virovitica – Kiškorija jug. Riječ je o antičkom i srednjovjekovnom naselju. Antičko je naselje ruralnog karaktera, asmješteno je u Gornjoj Panoniji nedaleko od antičke ceste koja je spajala Petovij i Mursu. Istraživanjem je pronađena znatnakoličina grube, uporabne i lokalno izrađene keramike. U radu se govori o osnovnim tipološkim, tehnološkim i strukturalnimobilježjima uporabne keramike s ovog lokaliteta i uspoređuje ju se s keramikom drugih lokaliteta.Ključne riječi: gruba keramika, antika, Gornja Panonija, Virovitica – Kiškorija jug, lokalna proizvodnjaThe site of Virovitica – Kiškorija South was excavated during the 2005 rescue archaeological investigations on the westernby-pass of Virovitica. The site consists of an ancient and a me<strong>di</strong>aeval settlement. The former is a rural settlement, situated inUpper Pannonia, near the ancient road that connected Poetovio and Mursa. The investigations yielded a substantial amountof coarse, utilitarian and locally-produced pottery. The paper <strong>di</strong>scusses the basic typological, technological and structuralfeatures of utilitarian pottery from this site, with a comparison with pottery from other sites.Keywords: coarse pottery, antiquity, Upper Pannonia, Virovitica – Kiškorija South, local production1. UvodNa trasi zapadne obilaznice grada Virovitice 2005. i2006. go<strong>di</strong>ne istraženo je osam lokaliteta, a jedan od njihje Virovitica – Kiškorija jug (Karta 1, Sl. 1). Viroviticaje smještena u Podravini u sjevernoj Hrvatskoj. Nalokalitetu Kiškorija jug prevladavaju nalazi iz antičkograzdoblja i <strong>di</strong>jelom iz ranog srednjeg vijeka. Antičkilokalitet datira se od 2. do početka 5. stoljeća, a riječ jeo ruralnom naselju. Lokalitet je smješten u neposrednojblizini antičke ceste koja je vo<strong>di</strong>la od Petovija do Murse.Naselje se sastoji od nadzemnih objekata (koliba) izemunica. Pronađeni su također ostatci ograda, jama iložišta peći (Sl. 2) u čijim je ložištima pronađen ugljens ulomcima konstrukcije peći na jako zapečenom dnu.Ulomci keramike nisu pronađeni tako da namjenu ovihpeći nije moguće utvr<strong>di</strong>ti. Također, te peći nisu grupiranena jednom mjestu, nisu povezane i smatra se da vjerojatnonisu služile za proizvodnju keramike. Budući da se nalokalitetu nalaze i objekti iz srednjeg vijeka (8. – 10.st.), a nisu rađene 14 C analize ugljena iz samih peći,Karta 1 Položaj lokaliteta Virovitica – Kiškorija jug i OrešacMap 1 Position of the sites Virovitica – Kiškorija South andOrešaczbornik_31_08.indd 307 31.08.2011. 23:52


308 Kristina Jelinčićnije sigurno jesu li one antičkog ili srednjovjekovnogpostanka (Jelinčić 2006: 61-66; 2007: 28-34; SekeljIvančan, Tkalčec 2008: 113-128; Jelinčić 2009a).2. Tipologija (Tablica 1)Sl. 1 Pogled na južni <strong>di</strong>o lokaliteta Virovitica – Kiškorija jug2005. go<strong>di</strong>ne (foto: K. Jelinčić)Fig. 1 View of the southern part of the site Virovitica –Kiškorija South in 2005 (photo: K. Jelinčić)Sl. 2 Peći pronađene na lokalitetu Virovitica – Kiškorija jug(foto: K. Jelinčić)Fig. 2 Kilns on the site of Virovitica – Kiškorija South(photo: K. Jelinčić)Na lokalitetu Virovitica – Kiškorija jug pronađeni sulonci, tanjuri, zdjele, poklopci, tarionici, tava i posudeza čuvanje hrane. Lonci su najzastupljeniji keramičkioblik. Oni su tipološki najraznovrsniji i zastupljeni su uosam različitih tipova. Što se tiče prapovijesne tra<strong>di</strong>cijeu keramici s lokaliteta Virovitica – Kiškorija jug, onase jasno vi<strong>di</strong> u loncu tipa 1.1 (Sl. 3, Tablica 1). Taj tiplonca javlja se na ovom lokalitetu od 2. do 4. stoljeća(Jelinčić 2009a: 29-30). Među keramičkim oblicimajavljaju se imitacije metalnog posuđa, a od takvihlonaca na lokalitetu Virovitica – Kiškorija jug pronađenje tip lonca 1.4 (Jelinčić 2009: 33-35). Tipovi lonaca1.1, 1.2, 1.3 i 1.4, iako prisutni na drugim panonskimlokalitetima, strukturalno su jako različiti od lonaca s tihlokaliteta, izuzev lonaca iz Orešca. Tipovi 1.5, 1.6, 1.7 i1.8 uglavnom nisu zastupljeni na drugim lokalitetima imože se zaključiti da predstavljaju specifičnost lokalitetaVirovitica – Kiškorija jug (Jelinčić 2009a: 27-37, 221-234).Tanjuri su zastupljeni u dvama jednostavnim oblicima,2. 1 i 2. 2 , a njihove su analogije brojne u Panoniji. Poklopcis lokaliteta Virovitica – Kiškorija jug su jednostavni ineprofilirani. Oni svojom jednostavnošću prate oblikelonaca koji su se koristili u naselju, a zastupljeni su utrima tipovima, 3.1, 3.2 i 3.3 (Jelinčić 2009a: 38-42).Pronađena su četiri tipa zdjela. Tip 4.1 je jednostavans ravnim obodom i ravnim dnom 3 , tip 4.2 ima uvučenobod, a ra<strong>di</strong> se ili o imitacijama sigilate ili o oblikuprapovijesnih tra<strong>di</strong>cija. 4 Tip 4.3 su glazirane zdjelevodoravno izvučenog oboda koje se javljaju u kasnojantici i brojne su u Panoniji i Meziji. 5 Tip 4.4 je raširen,ima S profilaciju koja je na keramici s ovog lokalitetablago izvedena, a riječ je o tipu zdjela koji u sebi imaprapovijesnu tra<strong>di</strong>ciju oblikovanja. 6U svim područjima Rimskog Carstva, osim u njegovume<strong>di</strong>teranskom <strong>di</strong>jelu, tarionici su jasan pokazateljdolaska rimske kulture i običaja jer su neizostavni elementpripreme rimske hrane. U ruralnom naselju na Virovitici– Kiškoriji jug nema mnogo ulomaka tarionika. Tarionicikoji su pronađeni glazirani su, pripadaju razdoblju kasneantike i imaju lokalna obilježja. Razlog može biti to štose u 2. stoljeću više osjećaju prapovijesne tra<strong>di</strong>cije negozbornik_31_08.indd 308 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 309Sl. 3 Lonac, tip 1.1 (rekonstrukcija: M. Vuković Biruš, foto:H. Jambrek)Fig. 3 Pot, type 1.1 (reconstruction: M. Vuković Biruš,photo: H. Jambrek)u kasnoj antici. U Virovitici – Kiškoriji jug zastupljena sutri tipa tarionika 5.1 7 , 5.2 8 i 5.3 9 . Strukturalno se razlikujuod tarionika pronađenih na ostalim lokalitetima GornjePanonije (na hrvatskom <strong>di</strong>jelu te provincije), a nemajuni mnogo analogijaZanimljiv je nalaz tave s ovalnom drškom, tip 6.1.Tave su u Panoniji rijetko dokumentirane, što ne značida ih nema. Vjerojatno ih je teško prepoznati zbogfragmentarnosti uporabne keramike (Jelinčić 2009a:59-60). Na lokalitetu su zastupljene i posude za čuvanjehrane, bilo kao veliki vrčevi 6.2, bilo kao veliki lonci 6.3(Jelinčić 2009a: 61-63).3. Strukture (Tablica 2)Keramika s lokaliteta Vinkovci – Kiškorija jugizrađena je od 29 različitih struktura. Od tih 29 strukturaneke se ističu po svojoj količini te je najvjerojatnije da suproizvedene u ovoj sre<strong>di</strong>ni. To su strukture VKJ 1, VKJ2, VKJ 22, VKJ 24, VKJ 28 i VKJ 29. Od navedenihstruktura prevladava keramička struktura VKJ 2 s 83%.Od nje su izrađivani svi tipovi posuda uporabne keramike.Ova struktura prisutna je od 2. do početka 5. stoljeća,a ako se makroskopski promatra, ona se tijekom tograzdoblja ne mijenja. To je struktura keramike izrađenaod pjeskovite gline, jako je mekana i nije hrapava. U ovojstrukturi zastupljene su primjese vidljive u obliku kratkihvodoravnih linija, što nije uočeno na drugim strukturama.Ovdje je riječ o strukturi keramike koja nije <strong>di</strong>o masovnei organizirane proizvodnje, već je rezultat rada većegbroja lončara koji su se time bavili povremeno. U tojstrukturi postoje razlike i odstupanja u količini primjesaunutar poje<strong>di</strong>nog stoljeća i tijekom cijelog vremenaizrade keramike ovakve strukture (Jelinčić 2009a: 174-182, 184).Struktura VKJ 1 prisutna je samo u 2. stoljeću. Riječ jeo tamnosivo do crno pečenoj keramici koja je gruba i vrlohrapava na do<strong>di</strong>r. Ima primjesa pijeska, tinjca i kvarca.Pored navedenih primjesa u strukturi su se sigurnonalazile primjese organskog porijekla, što je vidljivou različitim šupljinama nepravilnog oblika u presjekustrukture (Rye 1988: 61-62; Jelinčić 2009a: 183).Strukture VKJ 24, VKJ 28 i VKJ 29 javljaju se u 3. i 4.stoljeću, a struktura VKJ 22 zastupljena je samo u 5. stoljeću.Struktura VKJ 1 razlikuje se od kasnoantičkih strukturaVKJ 22, 24, 28 i 29 po tome što je kvalitetnije izrade,crne je boje pečenja i ima više krupnih primjesa kvarca.Sve navedene kasnoantičke keramičke strukture uodnosu na VKJ 1 imaju manje krupnih primjesa kvarca.Struktura VKJ 29 ima više primjesa tinjca, a manjeprimjesa kvarca te je crvenkaste, neujednačene bojepečenja. Kasnoantičke strukture su neujednačene bojepečenja, loše su pečene i hrapavije su od VKJ 1 (Jelinčić2009a: 174-211).Dosada nisu provedene geokemijske analize uporabnekeramike s lokaliteta Virovitica – Kiškorija jug i glines tog lokaliteta i njegove bliže okolice. Zbog toga jenemoguće tvr<strong>di</strong>ti je li ta keramika proizvedena u samomnaselju na lokalitetu Virovitica – Kiškorija jug. Akose uzme u obzir raznolikost keramičkih struktura odlokaliteta do lokaliteta, proizvodnju opisane keramikemožemo pretpostaviti na samom lokalitetu ili baremu njegovoj bližoj okolici. Peći koje su pronađene nalokalitetu ne mogu se povezati isključivo uz proizvodnjukeramike. Moguće je da se ra<strong>di</strong> o krušnim pećima, amoguće je i da pripadaju srednjem vijeku. Drugo mogućemjesto proizvodnje ove keramike može biti neki većisusjedni lokalitet koji je u ovoj regiji mogao predstavljatisvojevrsni proizvodni lokalni keramički centar. Beznalaza peći i bez geokemijskih analiza keramikepoje<strong>di</strong>nih lokaliteta i raznih uzoraka gline nemoguće jetvr<strong>di</strong>ti točno mjesto proizvodnje. Dvadeset kilometaraistočno od lokaliteta Virovitica – Kiškorija jug nalazizbornik_31_08.indd 309 31.08.2011. 23:52


310 Kristina JelinčićTablica 1 Tipovi posuda s lokaliteta Virovitica – Kiškorija jug (crtež: M. Galić)Table 1 Vessel types from the site Virovitica – Kiškorija jug (drawing: M. Galić)se selo Orešac na mjestu antičkog naselja koje je premaitinerarima i kartama prepoznato kao Boletio, odnosnomutatio Bolenta (Tabula Peutingeriana; ItinerariumHierosolymitanum/Bur<strong>di</strong>galense 560-563; Kukuljević-Sakcinski 1873: 108; Soproni 1980: 213). Orešac jeistraživan od 80-ih go<strong>di</strong>na prošlog stoljeća više puta.Ta su istraživanja pokazala da se tu nije nalazila samostanica za izmjenu konja, već je tu postojalo i značajnonaselje. Ovaj je lokalitet značajan jer je u Orešcupronađena znatna količina keramike koja je tipološki,tehnološki i strukturalno analogna uporabnoj keramici slokaliteta Virovitica – Kiškorija jug. Na svakom lokalitetupronađena je keramika koja je strukturalno, tehnološkii tipološki podudarna te čini jednu cjelinu. Ta keramikačini većinu uporabne keramike na obama lokalitetima.Ostaje otvoreno pitanje točnog mjesta proizvodnjeuporabne keramike lokalne proizvodnje koja se javljana lokalitetu Virovitica – Kiškorija jug i u Bolenciju(Orešac), (Jelinčić 2009b: 48-50).4. ZaključakLokalitet Virovitica – Kiškorija jug primjer je ruralnogrimskog naselja i uporabne keramike lokalne proizvodnje.Analogni oblici keramike iz ovog sela u tipološkom,dekorativnom, strukturalnom i tehnološkom smislupronađeni su isključivo u Orešcu, lokalitetu udaljenom20-ak km, a razlikuju se od uporabne keramike drugog<strong>di</strong>jela Gornje Panonije. Svaki lokalitet u Gornjoj Panonijiima za sebe karakteristične oblike i strukture koji gazbornik_31_08.indd 310 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 311Tablica 2 Strukture keramike s lokaliteta Virovitica – Kiškorija jug i Orešac (foto: K. Jelinčić)Table 2 Structure of ceramics from the sites Virovitica – Kiškorija South and Orešac (photo: K. Jelinčić)izdvajaju u zasebnu sre<strong>di</strong>nu, često s njemu susjednimlokalitetima. U takvim mikroregijama uočavaju sestrukturalne, tehnološke, tipološke i dekorativnepodudarnosti u uporabnoj keramici lokalne proizvodnje(Jelinčić 2009a: 221-234, T. 1-153).Keramika s lokaliteta Virovitica – Kiškorija jugpotječe iz zatvorenih arheoloških cjelina. Neke sudatirane 14 C analizom ugljena iz tih cjelina, a ostalesu datirane kontekstom (Jelinčić 2009a: 24). Međuarheološkim nalazima s lokaliteta Virovitica –Kiškorija jug prevladava keramika, a najzastupljenijaje uporabna lokalno proizvedena keramika. Keramikapanonske provincijske proizvodnje prisutna je sa sveganekoliko ulomaka, kao i terra sigillata. Uporabnakeramika zastupljena je loncima, tanjurima, zdjelama,posudama za čuvanje hrane, tarionicima, poklopcimai tavom. Obilježje uporabnog posuđa je jednostavnosti funkcionalnost oblika, a izuzev dvaju lonaca, svaje keramika neukrašena. Većina keramike je potpunoizrađena rukom na način da su spajani vrpčasto ilitrakasto oblikovani koma<strong>di</strong> gline (rolls, coils) slaganiu krug (coiling) te su na kraju zaglađivani. Tragovizaglađivanja različitim alatkama i prstima uočavajuse posebno na unutrašnjoj stijenki posuda s lokalitetaVirovitica – Kiškorija jug. Na nekim posudama obodnije do kraja spojen s vratom na unutrašnjoj strani posude(Jelinčić 2009a: 174-178).Na raznolikost lokalno proizvedene keramike uhrvatskom <strong>di</strong>jelu rimske provincije Gornje Panonije,kojoj je pripadalo naselje na lokalitetu Virovitica –Kiškorija jug, djelovalo je više činjenica. Kao osnovnielement oblikovanja uporabne keramike lokalneproizvodnje uvijek se spominju prapovijesne tra<strong>di</strong>cije. Zapodručje Gornje Panonije treba uzeti u obzir to da je prijedominacije Tauriska na tom prostoru živjelo više plemena.Velike tipološke, dekorativne i tehnološke razlike suvjerojatno rezultat i te raznolike prapovijesne podloge.Dolaskom Rimljana, njihovih običaja ali i keramike,oblikovanje uporabnog posuđa dobiva još jedan važanelement. Jačina prapovijesne tra<strong>di</strong>cije, nametanje novihrimskih oblika i njihov međusobni odnos razlikuju se odpodručja do područja. Zemljopisne cjeline i postojanjemanjih cjelina određenih zemljopisnim uvjetima takođersu važan element. Veličina i važnost poje<strong>di</strong>nih rimskihnaselja, jačina proizvodnje u tom naselju kao i cestovnapovezanost su također činjenice koje ne treba zaobilaziti.Sve navedene činjenice, različito naglašene u poje<strong>di</strong>nimpodručjima, kao rezultat imaju različito oblikovanuuporabnu keramiku u poje<strong>di</strong>nim mikroregijama.Pored zajedničkih osobina uporabne keramike u timzbornik_31_08.indd 311 31.08.2011. 23:52


312 Kristina Jelinčićmikroregijama svaki lokalitet ima <strong>di</strong>o uporabne keramikeizrađen od strukture koja je prisutna samo na tom jednomlokalitetu. Usporedbom uporabne keramike s lokalitetaVirovitica – Kiškorija jug i iz Orešca utvrđeno je kako takeramika pripada jednoj mikroregiji i kako se razlikujeod keramike iz drugih naselja koja pripadaju drugimmikroregijama (Vikić 1971: 94; 1975: 30-31, 33; Gabler1982: 57-128; 1990–1991: 51; Jelinčić 2009a: 10-23;247-251).321, CCVIII; Vikić-Belančić 1968: 92-94, T. IX. 2; Giesler 1981:87, T. 37. 5, 6; 56. 16, 19; Demo 1982: 292, T. 24, 14; Vikić-Belančić 1983 – 1984: 157, T. 11. 11; Bónis 1991: 94, 98, Abb. 1.1, 7; Marković 1993: 27, 28; Katavić 2001: 37, T 14, 11; Wiewegh2001: 96, T. XI-XII; Medgyes 2002: 116, 117, T. I. 87, 450, 561;Bíró 2004: 120.8Curle 1911: 263-265; Bónis: 1980, 374-375; Tomović 1984: 349,T I. 1; Cvjetičanin 1995: 30; Ožanić 2004: 139, T. 27, 8.9Parović – Pešikan 1971: 35, XXI, 73, 10; Bónis 1991: 94-95, Abb.1. 14; Motyková, Drda, Rybová 1991: fig. 5.1; Katavić 2001: 37,T. 14. 12; Medgyes 2002: 116, 118, T. II. 56; Hargis 2007: 7;Jelinčić 2009a: 49-53.Bilješke:1Vikić-Belančić 1970: 167, T. VIII. 7; Parović-Pešikan 1973: 24, T.XVIII. 1; Cserményi 1977: 246, 264, Abb. 60, 10; Petru, 1978: 74,T. XXXVI. 29; Šarić 1980: 139, 141, T. VII. 7; Ercegović – Pavlović1980: 9, Pl. X. 8; Brukner 1981: 85, T. 65,.10 – 11; Topál 1981:34, 54, XXVII - grob 80, 1, L - grob 161, 3-4, 62, LVIII-grob 195,2; Kujundžić 1982: 16, 27, 37, T. 3. 6, T. 12. 22, T. 18. 14; Drenje1987: 30, 34-35, 39, 42, T.9. 1-4, T. 19. 4; Knez 1992: T. 63. 4, 6;Bugar 2000: 25, T. XI. 1; Istenič 2000: 29, T. 9. 8; Katavić 2001:28, T. VI. 8, 9; Kor<strong>di</strong>ć 2001: T. 13. 2, 3; Wiewegh 2001: 95, T. IX.3, 8; Vidošević 2003: 17, T. 7. 1; Csirke 2004: 245-246, 250-253,Abb. 4; 5. 1, 4; 6, 3; 7. 3; Ožanić 2004: 84, T. 16. 12, T. 71. 3, 4;Fazekas 2007: 119, T. 20, 160.2Parović-Pešikan 1973: T. XVI, 7; Cserményi 1977: 246, 262, Abb.56. 29; Brukner 1981: 86, T. 65. 12-17; Topál 1981: 43, XXXVIII- grob 114, 8; Košćević – Makjanić 1987: 45, T. XIII. 147; Gregl1989: 21, T. 10. 5; Bíróné et al. 1992: 173, Abb. 47. 3-8; Topál1993: 15, 18, 25, Pl. 14. grob 15-16. 2, Pl. 20. grob 24. 2, Pl. 35.grob 40. 2; Cvjetičanin 1996: 96, T. 2. III. 21; Bugar 2000: 25, T.XI. 5-6, T. XII-XIII; Katavić 2001: 29, T. VII, VIII; Kor<strong>di</strong>ć 2001:T. 14-18; Wiewegh 2001: 95, T. IX. 5, 9-12, T. 10; Medgyes 2002:116, T. XI. 95, 234; Vidošević 2003: 17, T. 7. 3; Ožanić 2004: 85,T. 15. 2, T. 15. 3,T. 16. 13, T. 17. 15, T. 62. 7, 10, T. 71. 1, 5; Fazekas2007: 115, T. 17. 109.3Dombay 1957: 327, T. 35. 6, 7; Cserményi 1977: 246, 258, Abb.48,1; Knific 1979: 735, 739, 742, 743, 745, br. 58, 99, 104, 137;Gabler – Ottományi 1990: 176, Fig. 11. 1-2, 176; Knez 1992: 35,37, 40, 49, 50, 58, 61, 65, 68, T. 17. 4, T. 21. 7, T. 27. 2, T. 41. 5,6; T. 42. 10; T. 44. 10; T. 56. 11, 13; T. 63. 4-6; T. 70. 11; T. 72. 9;T. 117. 9; Bjelajac 1995: 34; Nikolić – Đorđević 2000: 35, 36, 208;Nikolić – Đorđević 2002: 224, Sl. 2. 23.4Bónis 1942: 174-175, T XXII. 5; Poczy 1957: 133, T. XVI. 12;Sagí 1960: 188, Abb. 2. 6; Brukner 1971: 92, T. 78; Bilkei – Solti1976: 176, 178, 181, Abb. 28. 3, Abb. 29. 5, Abb. 32. 1, Abb. 38.;Cserményi 1977: 246, 258, Abb. 48. 2-3; Petru, Petru 1978: 73,XXXIV. 6; Brukner 1981: 88, 92; Kujundžić 1982: 50, T. 25. 18;Gregl 1989: 19, T. 6. 6; Knez 1992: 54, T. 50. 5; Tušek 1993: 396,T. 2. 13, 15; T. 19. 8; Brukner 1995: 100, 128, 204, 216, T. XVIII,181, T. XI. Grob 51, 3; Bugar 2000: 19, T. VII.1-3; Dautova-Ruševljan 2003: 32, T. LI. 3; Vidošević 2003: 18.5Cermanović-Kuzmanović 2004: 116; Ožanić 2004: 27-28, 74;Ottományi 2005: 113, Abb. 14. 5; 4.3: Thomas 1955: 106, Abb. 3.41 – 42; Thomas 1964: 321, T. CCVI; Parović-Pešikan 1971: 35,XXI. 72, 3; Maróti 1985: T. X; Bónis 1991: 91,103-104, Abb. 1.129, Abb. 9. 3; Jelinčić 2003: 81, T. 1. 7; Ožanić 2004: 80, T. 20.31, 32; Cvjetičanin 2006: 34 -39.6Kujundžić 1982: 18, T. 5. 12; Gabler – Ottományi 1990: 177, 181,Fig. 13. 1; Eke, Horváth 2006: 78, sl. 6. 5.7Thomas 1955: 107, Abb. 3. 67, 122, 123, T. LI. 17; Thomas 1964:Literatura:Bilkei, I., Solti, J., 1976, Hauskeramik. Acta Archaeologica AcademiaeScientiarum Hungaricae XXVIII 1-2, 176-192.Bíró, Sz., 2004, Savaria nyugati temetője (Das westliche gräberfeldvon Savaria). Savaria 28, 63-134.Bjelajac, L., 1995, Late Roman Glazed Pottery in Singidunum (MoesiaI). Rei Cretariae Romanae Fautorum Acta XXXI, 33-37.Bónis, É., 1942, Die Kaiserzeitliche Keramik von Pannonien.Dissertationes Pannonicae, ser. II. No. 20. Budapest.Bónis, É., 1991, Glasierte Keramik aus Tokod. Acta ArchaeologicaAcademiae Scientiarum Hungaricae XLIII, 1-2, 88-150.Brukner, O., 1971, Osnovne forme i tehnike rimsko-provincijskekeramike u Sirmiju. Materijali VIII, 31-46. Zenica.Brukner, O., 1981, Rimska keramika u jugoslovenskom delu provincijeDonje Panonije. Beograd.Brukner, O., 1995a, Domorodačka naselja. U: Arheološka istraživanjaduž auto puta kroz Srem, 91-136. Novi Sad.Bugar, A., 2000, Ranija rimska keramika s lokaliteta Sv. Križ – Sisak.Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.Cermanović-Kuzmanović, A., 2004, Tekija. Beograd.Cserményi, V., 1977, Hauskeramik. Acta Archaeologica AcademiaeScientiarum Hungaricae, 1-2, 245-269.Cvjetičanin, T., 2006, Late Roman Glazed Pottery, Glazed Pottery fromMoesia Prima. Dacia Ripensis, Dacia Me<strong>di</strong>terranea and Dardania.Beograd.Czirke, O., 2004, Késő római sírok Balácán – Spätrömische Gräber inBaláca. Balácai közlemények VIII, 237-256.Dautova-Ruševljan, V., 2003, Kasnoantička nekropola kod Sviloša uSremu. Novi Sad.Demo, Ž., 1982, Rezultati arheoloških iskopavanja ranocarskenekropole u Kunovec Bregu kraj Koprivnice. Podravski zbornik36, 279-327.Dombay, J., 1957, Későrómai temerők Baranyában (SpätrömischeFriedhöfe im komitat Baranya), A Janos Pannonius MúzeumÉvkönyve, 181-330. Pečuh.Drenje, Rezultati istraživanja 1980 – 1985, 1987. Brdovec.Eke, I., Horváth, L., 2006, Late Roman cemeteries at Nagykanizsa.Archaeological Investigations i n Hungary 2005, 73-86. Bu<strong>di</strong>mpešta.Ercegović-Pavlović, S., 1980, Les nécropoles romaines et mé<strong>di</strong>evalesde Mačvanska Mitrovica, Sirmium XII. Beograd.Fazekas, F., 2007, Die römische Siedlung bei Babarc, Komitat Baranya/Ungarn. Passau.zbornik_31_08.indd 312 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 313Gabler, D., 1982, Aspects of the development of Late Iron Agesettlements in Transdanubia into the Roman period (evidence basedupon the excavations at Szakály in Southern Hungary).In: Stu<strong>di</strong>es inthe Iron Age of Hungary, BAR IS 144, 57-128. Oxford.Gabler, D., Ottományi K., 1990, Késő római házak Szakályban (Lateroman houses in Szakály). Archaeologiai Értesitő 117/2, 161-188.Gabler, D., 1990-1991, The shaping of the life of the late La TèneSettlements in the Roman period. Antaeus 19-20, 51-72.Giesler, U., 1981, Die Kleinfunde. In: T. Ulbert (ed.), Ad Pirrvm(Hrušica). Spätrömische Passbefestigung in den Julischen Alpen,Münchener Beriträge zur Vor. und Frühgeschichte 31, 163-246.München.Gregl, Z., 1989, Rimskodobna nekropola Zagreb – Stenjevec.Zagreb.Hargis, M. B., 2007, A mortarium at Cetamura del Chianti in context.Magistarski rad, The Florida State University.Istenič, J., 2000, Poetovio, zahodna grobišča II. Grobne celote izDeželnega muzeja Joanneuma v Gradcu. Ljubljana.Jelinčić, K., 2003, Rimska keramika iz Iloka. Prilozi Instituta zaarheologiju 20, 79-88.Jelinčić, K., 2006, Zaštitno arheološko iskopavanje lokaliteta ViroviticaKiškorija jug. Annales Instituti Archaeologici II, 61-66.Jelinčić, K., 2007, Virovitica – Kiškorija jug. U: D. Sabolić (ed.),Zapadna virovitička obilaznica, 28-34. Virovitica.Jelinčić, K., 2009a, Rimska keramika lokalne proizvodnje u hrvatskom<strong>di</strong>jelu rimske provincije Donje Panonije. Neobjavljena doktorska<strong>di</strong>sertacija, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb. (http//bib.irb.hr/prikazirad?&rad=431380).Jelinčić, K., 2009b, Orešac, arheološko iskopavanje 2008. AnnalesInstituti Archaeologici V, 48-50.Katavić, V., 2001, Pregled rimskog materijala izvan jugozapadnog<strong>di</strong>jela bedema antičke Siscije. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu,Zagreb.Knez, T., 1992, Novo Mesto II, Keltsko-rimsko grobišće Beletov vrt.Novo Mesto.Knific, T., 1979. Vranje pri Sevnici. Arheološki vestnik XXX, 732-763.Kor<strong>di</strong>ć, A., 2001, Keramika 3. i 4. stoljeća s lokaliteta Sv. Križ – Sisak.Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.Kujundžić, Z., 1982, Poetovijske nekropole, Katalogi in monografi je2. Narodni muzej v Ljubljani, Ljubljana.Marković, Z., 1993, Nekoliko zanimljivih arheoloških nalazaiz Koprivničke Podravine. Muzejski vjesnik: glasilo muzejasjeverozapadne Hrvatske 16, 26-30.Maróti, E., 1985, Römischer Wachtturm auf dem Kalvarienhügel vonPilisszántó. Stu<strong>di</strong>a Comitatensia 17, 159-184.Medgyes, M., 2002, Késő Római telep a „Tokorcs kincs” lelőhekyén(Late Roman settlement at the site of the Tokorcs coin-hoard),Savaria 25/3 (2000-2001), 99-132.Motyková, K., Drda, P., Rybová, A., 1991, Some imports from theend of the Roman period at the site of Závist. In: Archaeology inBohemia 1986-1990, 56-63. Prag.Nikolić-Đorđević, S., 2000, Antička keramika Singidunuma.Singidunum II, 11-244. Beograd.Kukuljević Sakcinski, I., 1873, Panonija Rimska. Rad JAZU XXIII,86-157.Nikolić-Đorđević, S., 2002, Nalazi antičke keramike sa prostora konakakneginje Ljubice. U: Singidunum III, 221-236. Beograd.Ottományi, K., 2005, Die Spätlatènezeitlich-Römische Siedlung vonBudaörs. Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae1-3, LVI, Bu<strong>di</strong>mpešta.Ožanić, I, 2004, Tipologija rimske keramike iz Vinkovaca. Magistarskirad, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb.Parović-Pešikan, M., 1971, Excavations of a Late Roman villa atSirmium. U: Sirmium II, 34-36. Beograd.Parović-Pešikan, M., 1973, Excavations of a Late Roman Villa atSirmium. U: Sirmium III, 22-26. Beograd.Petru, S., Petru, P., 1978, Neviodunum (Drnovo pri Krškem).Ljubljana.Poczy, Sz. K., 1957, Keramik. In: Intercisa. Acta ArchaeologicaAcademiae Scientiarum Hungaricae 36, 29-139. Budapest.Rye, O., 1988, Tecnology, Principles and Reconstruction. Manuals inarchaeology 4, Washington.Sekelj Ivančan, T., Tkalčec, T., 2008, Me<strong>di</strong>eval settlements in theVirovitica Region of the Drava River Basin in the period fromthe 7th to the 11th centuries. U: Srednji vek. Mittelalter, 113-128.Ljubljana – Koper.Sagí, K., 1960, Die Spätrömische Bevölkerung der Umgebung vonKeszthely. Acta Archaeologica Academiae Scientiarum HungaricaeXII, 187-256.Šarić, M., 1979-1980, Rimski grob u Topuskom. Vjesnik Arheološkogmuzeja u Zagrebu 12-13, 125-150.Soproni, S., 1980, Roads. U: A. Lengyel, G. T. B. Radan (eds.), TheArchaeology of Roman Pannonia, 207-218. Bu<strong>di</strong>mpešta.Thomas, E. B., 1955, Die Römerzeitliche villa von Tác-Fövenypusta.Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae VI 1-4,79-152.Thomas, E. B., 1964, Römische Villen in Pannonien. Budapest.Topál, J., 1981, The Southern Cemetery of Matrica (Százhalombatta– Dunafüred). Budapest.Topál, J., 1993, Roman Cemeteries of Aquincum, Pannonia. TheWestern Cemetery (Bécsi Road) I. Budapest.Tušek, I., 1993, Rimsko grobišće na novi obvoznici ob Potrčevi cestiv Ptuju. U: Ptujski arheološki zbornik, ob 100-letnici muzeja inMuzejskega društva Ptuj, 385-448. Ptuj.Vidošević, I., 2003, Rimska keramika s lokaliteta Starčevićeve ulice 37u Sisku. Go<strong>di</strong>šnjak Gradskog muzeja Sisak III-IV, 11-74.Vikić, B., 1971, Karakter rimske keramike južne Panonije i problematikanjene tipologije i kronologije. Materijali VIII, 91-110. Zenica.Vikić-Belančić, B., 1975, Keramika grublje fakture u južnoj Panoniji sosobitim obzirom na urne i lonce. Arheološki vestnik 26, 25-45.Wiewegh, Z., 2001, Rimska keramika iz Siska s lokaliteta „Kovnica”,istraživanja iz go<strong>di</strong>ne 1985. Opuscula archaeologica 25, 89-149.zbornik_31_08.indd 313 31.08.2011. 23:52


314 Kristina JelinčićSummaryRoman coarse pottery from the site of Virovitica – Kiškorija SouthThe site of Virovitica – Kiškorija South was excavatedduring the 2005 rescue archaeological investigations onthe western by-pass of Virovitica (Map 1, Fig. 1-3). Theexcavations uncovered a Roman rural settlement datedfrom the 2nd to the beginning of the 5th century. Themajor part of the archaeological assemblage consists oflocally produced Roman coarse pottery, which consistsof pots, lids, bowls, plates, mortaria, pans and storagevessels.Pots are the most common type at the site and accountfor the greatest number of pieces. A prehistoric tra<strong>di</strong>tionis evident in type 1.1 (Fig. 1; T. 1), present at this sitefrom the 2nd-4th century. Types 1.1, 1.2, 1.3 and 1.4 arepresent at other sites in Upper Pannonia, but—with theexception of pots from Orešac—their fabric is <strong>di</strong>fferent.Types 1.5, 1.6, 1.7 and 1.8 are rarely present at othersites.There are 2 types of plates (T. 1). Like pots, these plateshave numerous analogies in Pannonia; nevertheless, theywere locally produced. The only known analogies infabric are found at Orešac. The lids are very simple; thereare 3 types: 3.1, 3.2 and 3.3 (T. 1).Four types of bowls 4.1-4.4 were found on theKiškorija South site. Type 4.1 is a simple bowl with flatrim and foot, while type 4.2 has inverted rim. It couldbe an imitation of a terra sigillata form, or a prehistorictra<strong>di</strong>tion. Type 4.3 is a glazed bowl with a horizontallyinverted rim, often present in late antiquity in Pannoniaand Moesia. Type 4.4 is common in Pannonia andrepresents a prehistoric tra<strong>di</strong>tion. It is present at theKiškorija site with a mild S-profilation.Late Roman glazed mortaria are present with types5.1-5.3. Their fabric is quite <strong>di</strong>fferent from that ofmortaria found at other Pannonian sites. Of interest is alocally produced pan (6.1). Pans are rarely documented inPannonia, but surely represent a vessel type often used ineveryday Roman cooking. The site yielded also storagevessels (6.2-6.3), which represent local types.There are 29 <strong>di</strong>fferent fabrics in the Virovitica –Kiškorija ceramic assemblage (T. 2). Some of them are<strong>di</strong>stinguished by number and it is sure that they wereproduced nearby: VKJ 1, VKJ 2, VKJ 22, VKJ 24, VKJ28 and VKJ 29. The dominant fabric is VKJ 2 with 83%,present at the site from the 2nd-5th century. This fabricwas used in production of all pottery types. The fabric issoft and consists of clay and sand. Pottery characterized bythis fabric is mostly hand-made, probably by in<strong>di</strong>vidualsover an extended period of time. That is the reason whythere are always some <strong>di</strong>fferences within this fabric.Fabric VKJ 1 appears only in the 2nd century: this is darkgrey and black burned pottery, very coarse and rough.It contains clay, sand, mica and quartz. Fabrics VKJ 24,28 and 29 are present in the 3rd and 4th centuries, whilefabric 22 appears only in the 5th century. Fabric VKJ 1is better in quality and has bigger inclusions than all lateRoman fabrics at this site. Fabric 29 contains more micainclusions and less quartz. In general, late Roman fabricshave a very rough surface.Until now, geochemical analyses have not beencarried out on the coarse pottery from Kiškorija southor the clay from the site and from its surroun<strong>di</strong>ngs. Dueto this, the exact place of production of this local coarsepottery is uncertain. Kilns found at the site cannot beconnected with pottery production because there were nopottery finds in them. A review of the coarse pottery inUpper Pannonia made it clear that the coarse pottery fromKiškorija was produced locally, as it <strong>di</strong>ffers in fabric,technology, decoration and typology from pottery fromother sites. Analogies can be found only in Orešac, theRoman Bolentio, situated 20 km northeast from KiškorijaSouth.The analysis of pottery in the Croatian part of UpperPannonia showed the existence of several micro-regions.In these micro-regions, sites with similar or same potterytypes, decoration, technology and fabric are found. Thesemicro-regions were formed on various bases: geography,prehistoric background, Roman infrastructure, Romaninfluence. These elements <strong>di</strong>ffer from one region toanother. Pottery from Orešac and Virovitica – KiškorijaSouth surely represent one micro-region, probably withother settlements in that area.zbornik_31_08.indd 314 31.08.2011. 23:52


Keramički importi u LiburnijiCeramic imports in LiburniaAsja ToncInstitut za arheologijuUlica grada Vukovara 68HR-10000 Zagrebe-mail: asja.tonc@iarh.hrStručni radProfessional paperUvozna keramika in<strong>di</strong>kator je trgovačkih kontakata određenih regija u poje<strong>di</strong>nom razdoblju, ali i razlika između poje<strong>di</strong>nihgeografski bliskih područja. U slučaju Liburnije <strong>di</strong>stribucija reljefno ukrašene keramike od razdoblja helenizma do augustovskogi tiberijevskog doba pokazuje veliku koncentraciju nalazišta na prostoru južne Liburnije, odnosno sjeverne Dalmacije. Reljefnoukrašena keramika use u sjevernoj Liburniji javlja spora<strong>di</strong>čno, što je vjerojatno odraz razlika u razvoju lokalnih zajednica nakraju željeznoga doba.Ključne riječi: Liburnija, uvozna keramika, helenizam, augustovsko dobaCeramic imports in<strong>di</strong>cate trade contacts between specific regions in a given time frame, but also show <strong>di</strong>fferences betweengeographically close areas. In Liburnia, the <strong>di</strong>stribution of vessels with relief decoration from the Hellenistic era to the Augustanand Tiberian periods shows a great concentration of finds in Southern Liburnia, i. e. North Dalmatia. The finds of such potteryin Northern Liburnia are spora<strong>di</strong>c, which is most likely a reflection of the <strong>di</strong>fferences in the evolution of local communities atthe end of the Iron Age.Keywords: Liburnia, imported ware, Hellenistic period, Augustan agePosljednja faza razvoja grupe koju nazivamoliburnskom datira se u razdoblje 4. do 1. st. pr. Kr., pri čemuse može izdvojiti stariji stupanj (4. i 3. st. pr. Kr.) i mlađistupanj (2. i 1. st. pr. Kr. (Batović 1987: 351). Helenističkiutjecaji i početak rimske prevlasti na istočnoj jadranskojobali značajne su karakteristike mlađeg stupnja ovefaze, prijelaznog razdoblja u kojem autohtone zajedniceprolaze kroz proces romanizacije čije odlike možemoposredno pratiti putem materijala. Uvoz helenističke,aretinske i sjevernoitalske keramike s reljefnim ukrasom(kod posljednje je riječ o karakterističnim proizvo<strong>di</strong>maaugustovskog doba, tzv. Sarius šalicama i Aco peharima)jedna je od značajki upravo prijelaznog razdoblja. Zbogtoga se ove keramičke kategorije razmatraju ovdje ra<strong>di</strong>boljeg razumijevanja jadranske trgovačke mreže naprijelomu tisućljeća.Karta <strong>di</strong>stribucije helenističke reljefne keramike napodručju Liburnije (Karta 1) jasno pokazuje nesrazmjersjevernog i južnog <strong>di</strong>jela pretpostavljenog liburnskogteritorija. Na samoj periferiji južne Liburnije nalaze sedva bogata lokaliteta – Velika Mrdakovica i Gra<strong>di</strong>nakod Dragišića. Blizina mora putem plovne riječnekomunikacije omogućila je stanovnicima tih naseljatrgovanje s helenističkom Issom (Vis), ali i s nedalekimkopnenim lokalitetima, primjerice, Danilom na suprotnojobali Krke. Helenistički utjecaj je, sasvim logično, očitobio jači u prostoru koji je i fizički bliži helenističkimsre<strong>di</strong>štima pa se može pretpostaviti posrednička uloganavedenih južno-liburnskih lokaliteta u komunikacijis nešto sjevernijim lokalitetima šireg zadarskog ininskog područja na kojima se ova keramika ipakjavlja u puno manjem broju. Pojava iste vrste keramikena samo dvama lokalitetima u Kvarnerskom zaljevu,točnije Krku i Osoru, predstavlja specifičnu pojavu nasjeverno-liburnskom području jer se ovaj keramičkitip ne javlja na kopnenim nalazištima istog područja,pri čemu naravno ne treba isključiti mogućnost da jeriječ o odrazu stanja istraženosti. Činjenica da je riječ ootocima smješta ove lokalitete na sjeverni rub istočnogjadranskog pomorskog trgovačkog puta, a ujedno sugerirada razloge za nedostatak kopnenih nalaza treba tražiti iu specifičnim potrebama određene zajednice. Nalazi izKrka i Osora uklapaju se u sliku otvorenih trgovačkihzajednica koje su se razvile na određenom povoljnomgeografskom položaju i koje su trgovale i luksuznijimuvoznim materijalom za kojim je postojala potražnja, štoodgovara situaciji u južnoj Liburniji.Sljedeća keramička kategorija, aretinska sigilata,javlja se isključivo na južno-liburnskom području (Kartazbornik_31_08.indd 315 31.08.2011. 23:52


316 Asja ToncKarta 1 Rasprostranjenost helenističke reljefne keramike na području Liburnije (A. Tonc, prema Brusić 1999)Map 1 Distribution of the helenistic relief pottery in Liburnia (A. Tonc, after Brusić 1999)2 – kvadrat) u razdoblju srednjeg augustovskog dobau slučaju pehara iz Velike Mrdakovice (Brusić 1999:20; Porten Palange 2009: 174) do 15. go<strong>di</strong>ne po Kr.(Brusić 1999: 21; Oxe, Comfort, Kenrick 2000: 504).Usporedba količine i rasprostranjenosti ove i prethodnekeramike pokazuje drastične razlike, a zbog kronološkebliskosti sa sljedećim keramičkim tipovima upravo jeova kategorija prikazana na karti rasprostranjenosti jer<strong>di</strong>stribucija ostalih dviju kategorija materijala pokazujemale razlike. Karta rasprostranjenosti (Karta 2 – krug)nalaza augustovskog datiranja pehara „tipa Aco”(Lavizzari Pedrazzini 1997: 247) i nešto kasnijih Sariusšalica (Mazzeo Saracino 1985: 188; Lavizzari Pedrazzini1989: 281) pokazuje gotovo identičnu situaciju kao uslučaju helenističke reljefne keramike. Riječ je većinomo južno-liburnskim lokalitetima, a sjevernije od ovihsu Karlobag, Osor te Grobničko polje (usp. Karta 1).Istaknimo i da sigurne nalaze pehara „tipa Aco” imamosamo u Ninu, Zadru i Velikoj Mrdakovici, a poje<strong>di</strong>nise ulomci s posljednjeg lokaliteta te Osora i Dragišića(Brusić 1999: 28) moraju isključiti kao primjerci ovogkeramičkog tipa. Trgovina sjevernim jadranskim zaleđemmogla je proizvode ra<strong>di</strong>onica smještenih u Padskoj dolini<strong>di</strong>stribuirati dalje prema jugu, pri čemu bi bilo logičnoočekivati ovaj tip materijala i na području sjeverneLiburnije. Grobnički nalaz uklapao bi se u kopneni putkao njegova krajnja točka, ali blizina pomorske trgovačkerute i postaja poput Osora, kao i <strong>di</strong>stribucija materijala,zasada više idu u prilog drugoj varijanti opskrbe. Naseljena mjestu današnjeg Osora zasigurno je bilo trgovačkosre<strong>di</strong>šte iz kojeg se komuniciralo i prema sjevernomjadranskom zaleđu, ali i prema sjevernoj Dalmaciji idalje, ali ujedno i krajnja destinacija luksuzne robe kojomzbornik_31_08.indd 316 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 317Karta 2 Rasprostranjenost aretinske (kvadrat) i sjeverno-italske reljefne keramike (krug), (A. Tonc, prema Brusić 1999)Map 2 Distribution of the Aretine (square) and North-Italic relief pottery (circle), (A. Tonc, after Brusić 1999)se trgovalo. Osorska zajednica bila je razvijena i bogata,što dokazuje prisutnost uvoznog posuđa u vrijemetrajanja helenističke, ali i kasnije sjeverno-italske reljefnekeramike. Položaju Osora na suprotnom kraju liburnskogpodručja odgovarala bi Velika Mrdakovica. Riječ je odvama sre<strong>di</strong>štima autohtonih zajednica koja barem jednovrijeme nakon rimskih osvajanja zadržavaju svoju uloguvodećeg <strong>di</strong>stributivnog i trgovačkog centra.Usporedba liburnskih lokaliteta na temelju navedenihtipova materijala pokazuje velike razlike između sjevernei južne Liburnije. Nije dovoljno objašnjenje proglasitijužno-liburnske zajednice bogatijima od sjevernih,pogotovo kad se uzme u obzir da se slika <strong>di</strong>stribucijepuno ne mijenja kroz navedeno razdoblje.Južno-liburnske zajednice imale su drugačiji razvoji drugačije potrebe od sjevernih susjeda, a tek ćedaljnje analize <strong>di</strong>stribucije specifičnih kategorija nalazaomogućiti ne samo isključivanje stanja istraženosti kaoglavnog faktora ovih razlika, već i bolju usporedbu sjeverai juga Liburnije i pokazati u kolikoj mjeri možemo uopćegovoriti o sličnim zajednicama kroz ovo, ali i prethodnarazdoblja.zbornik_31_08.indd 317 31.08.2011. 23:52


318 Asja ToncLiteratura:Batović, Š., 1987, Liburnska grupa. U: A. Benac (ed.), Praistorijajugoslavenskih zemalja V. Željezno doba, 339-390. Sarajevo.Brusić, Z., 1999, Hellenistic and Roman Relief Pottery in Liburnia(North-East Adriatic, Croatia), BAR International Series 817.Oxford.Lavizzari Pedrazzini, M. P., 1989, Oxford. Il vasaio nor<strong>di</strong>talico Clemens:proposta per l’ubicazione dell’officina. Aquileia tardorepubblicanae imperiale, Antichità Altoadriatiche XXXV, 281-292.Mazzeo Saracino, L., 1985, Terra sigillata nord-italica. In Atlante delleforme ceramiche II. Ceramica fine romana nel bacine me<strong>di</strong>terraneo(tardo ellenismo e primo impero). Roma.Oxe, A., Comfort, H., Kenrick, Ph., 2000, Corpus vasorum arretinorum.A Catalogue of the Signatures, Shapes and Chronology of ItalianSigillata (2 nd e<strong>di</strong>tion). Bonn.Porten Palange, F. P., 2009, Die Werkstätten der arretinischenReliefkeramik, Monographien RGZM 76. Mainz.Lavizzari Pedrazzini, M. P., 1997, Nuove osservazioni sul vasellame„tipo Aco”. Athenaeum 85 (I), 233-251.SummaryCeramic imports in LiburniaThe last phase of the Iron Age communities in Liburniacan be <strong>di</strong>vided into two periods, the first comprising the4th-3rd centuries BC, and the second encompassing thelast two centuries BC (Batović 1987: 351). Hellenisticinfluences and the beginning of Roman authority on theeastern Adriatic coast mark the younger period of the latterphase, a time of transition in which the autochthonouspopulations went through the Romanization process.Imports of Hellenistic, Arretine and North Italian (i.e.forms of the Augustan age, Sarius cups and Aco beakers)relief decorated vessels are present in this transitionalperiod, and are considered here briefly.The <strong>di</strong>stribution map of Hellenistic relief pottery(Map 1) in Liburnia clearly reveals <strong>di</strong>fferences betweenthe northern and southern areas. On the periphery ofsouthern Liburnia lie two sites of major importance,Velika Mrdakovica and Dragišić. Both could have easilyreached the sea routes that linked them to Hellenistic Issaand other sites, serving as <strong>di</strong>stribution centres. Furthernorth, we find only Krk and Osor, a gap which couldreflect the state of research, but surely these sites covereda strategically well-based spot and we cannot excludedemand for luxury imported ware among locals.The Arretine sigillata is rare (Map 2 – square),appearing only in the south spora<strong>di</strong>cally from themiddle Augustan age (Brusić 1999: 20; Porten Palange2009: 174) to after AD 15 (Brusić 1999: 21). The partlycontemporary group of North Italian relief ware is bettercompared to the previous group of Hellenistic reliefpottery. Aco beakers appear on only three sites (VelikaMrdakovica, Nin, Zadar), while Sarius cups coverroughly the same sites as the Hellenistic ware (Map 2 –circle). Again we have few sites in the north, surprisinglyso if we consider the existence of a trade route linking theNorth Adriatic hinterland with the Po valley. Again wesee Osor as a rich site, hol<strong>di</strong>ng its position as centre forthe local communities, a position that can be comparedto that of Velika Mrdakovica in south Liburnia.This brief comparison of Liburnian sites showsimportant <strong>di</strong>fferences between specific areas. Althoughwe cannot <strong>di</strong>sregard the problem of the lack of data,these <strong>di</strong>fferences are surely also a reflection of <strong>di</strong>fferentevolution patterns and needs of the communities in southLiburnia compared to their northern neighbours. Furtheranalysis of <strong>di</strong>stribution patterns of specific material typeswill help in establishing the reasons of these <strong>di</strong>fferencesand similarities in this and other periods.zbornik_31_08.indd 318 31.08.2011. 23:52


Staklarske ra<strong>di</strong>onice: proizvodnja i trgovinaOffi cine per la produzione del vetro: lavorazione e commercioGlass manufactures: production and tradezbornik_31_08.indd 319 31.08.2011. 23:52


KATAXAIPE KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥAnamarija EterovićMuzej antičkog staklaPoljana Zemaljskog odbora 1HR-23 000 Zadare-mail: eterovic@mas-zadar.hrIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperU radu se obrađuju dekorativne reljefne čaše puhane u kalup na čijim se tijelima čita tekst ispisan grčkim alfabetom KATAXAIPE(ili KATAIXAIPE) KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥ (katachaire kai euphrainou), što u prijevodu znači Raduj se i veseli. Njihovi ulomci nalazese u fundusima Arheološkog muzeja u Zadru, Muzeja antičkog stakla u Zadru i Museo Nazionale <strong>di</strong> Murano u Veneciji, apotječu sa šireg zadarskog područja. Takve je čaše, s obzirom na razlike u izvedbi, prije svega u natpisu, moguće po<strong>di</strong>jelitiu dvije podgrupe. One su <strong>di</strong>o veće grupe staklenih predmeta s grčkim natpisima proizvedene u ra<strong>di</strong>onicama istočnog <strong>di</strong>jelaRimskog Carstva tijekom 1. stoljeća.Ključne riječi: Zadar, rimsko staklo, čašeThe paper <strong>di</strong>scusses decorative relief mould-blown cups inscribed on the body with a Greek alphabetic inscription KATAXAIPE(or KATAIXAIPE) KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥ (katachaire kai euphrainou), which translates as Rejoice and be merry, fragments of whichare kept in the Archaeological Museum in Zadar, the Museum of Ancient Glass in Zadar and the Museo Nazionale <strong>di</strong> Murano inVenice. These glass items were <strong>di</strong>scovered in the wider Zadar region. Based on the <strong>di</strong>fferences in the workmanship, particularlyregar<strong>di</strong>ng the inscription, such cups can be <strong>di</strong>vided into two groups. They belong to a wider group of glass objects with Greekinscriptions manufactured in the factories in the eastern part of the Roman Empire during the 1 st century AD.Keywords: Zadar, Roman glass, cupsJedna portugalska poslovica kaže: Kako vino ulazi,tako riječi izlaze. Slično se govorilo i u antičko vrijeme,što znamo iz latinskih izrjeka kao što su Vinum verbaministrat i ona općepoznata In vinum veritas. Okruženidobrim raspoloženjem s čašom u ruci lju<strong>di</strong> su od davninaimali potrebu izraziti dobre želje domaćinu, slavljenikuili lju<strong>di</strong>ma oko sebe. Veoma je inovativan bio trenutakkada se takva dobra želja ili zdravica ispisala natijelu čaše. Na taj se način dobio vrlo reprezentativanpredmet koji je obje<strong>di</strong>nio svrhu i namjeru. Onaj čijomse rukom po<strong>di</strong>zala takva čaša, morao je znati cijenitinjezine estetske odlike, što je konačno i danas slučaj kodljubitelja dobre kapljice.U tom je smislu među brojnim antičkim staklenimrecipijentima moguće izdvojiti posebnu skupinu reljefnihčaša puhanih u kalup koje se uz obrtničku i umjetničkuvrijednost od ostalih izdvajaju i po pojavi različitihnatpisa na grčkom alfabetu. Zbog ukusa poje<strong>di</strong>naca ivjerojatno visoke cijene nisu bile namijenjene širemtržištu, o čemu svjedoči relativno mali broj pronađenihprimjeraka. One su <strong>di</strong>o veće grupe staklenih predmetapuhanih u kalup na čijim se stijenkama čitaju natpisi nagrčkom alfabetu.Danas još uvijek važi podjela ove vrste staklenihproizvoda na 11 grupa (A-L) iako je već dosta stara izbog novijih nalaza nepotpuna. Napravio ju je 1935.go<strong>di</strong>ne D. B. Harden (Harden 1935: 163-186). 1 Prvečetiri grupe obuhvaćaju predmete koje, između ostalog,potpisuju majstori Ennion, Jason, Meges i Neikais, a uostale grupe spadaju oni s natpisima u vidu zdravica idobrih želja.Ovom prilikom priča prati čaše Hardenove F grupe kojena sebi imaju ispisano KATAXAIPE (ili KATAIXAIPE)KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥ (katachaire kai euphrainou), što uslobodnom prijevodu znači Raduj se i veseli. Njihoviulomci nalaze se u fundusima Arheološkog muzejau Zadru, Muzeja antičkog stakla u Zadru i MuseoNazionale <strong>di</strong> Murano u Veneciji, a potječu sa širegzadarskog područja. 2 Inače se čaše grupe F <strong>di</strong>jele na petprepoznatih podgrupa (F i – F v), (Harden 1935: 163-186;McClellan 1983: 71-78; Stern 2001: 53-54). Ovom ćemose prilikom, s obzirom na zadarske primjerke, detaljnijeosvrnuti samo na one iz podgrupa F i i F ii. 3Općenito govoreći, riječ je o čašama cilindričnogoblika s blago razvraćenim rezanim obodom, ravnimdnom na niskoj prstenastoj nozi i frizno organiziranomreljefnom dekoracijom. Čaša je u horizontalnom smislupo<strong>di</strong>jeljena na dva jednaka <strong>di</strong>jela i to dvama motivimauspravnog stiliziranog palminog lišća. Smještanje ovihmotiva na nasuprotnim stranama čaše je, osim u čistozbornik_31_08.indd 321 31.08.2011. 23:52


322 Anamarija Eterovićdekorativne svrhe, služilo i za maskiranje tragova kalupa.U vertikalnom smislu dekorativni friz bio je sastavljenod nekoliko elemenata. S gornje i donje strane friz jeograničen dvostrukom profilacijom. Na gornjoj straniispod profilacije nalazi se niz od četiriju različitousmjerenih reljefno stiliziranih palminih listova. Sre<strong>di</strong>šnji<strong>di</strong>o friza čini natpis KATAXAIPE (ili KATAIXAIPEKAI) EΥΦΡΑΙΝΟΥ 4 koji je po sre<strong>di</strong>ni rastavljen gorespomenutim vertikalnim palminim listovima. Ispod donjeprofilacije friza nalazi se reljefni ukras s neprekinutimmotivom riblje kosti.Razlike između F i i F ii podgrupe svode se nanekoliko detalja. Tako podgrupu F i odlikuje natpissadržaja KATAIXAIPE KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥ, a podgrupuF ii karakterizira natpis KATAXAIPE KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥ(Harden: 1935, 171). Dakle, kao osnova za izdvajanjedviju podgrupa Hardenu je poslužio način pisanja prveriječi teksta koja se u F i podgrupi pojavljuje sa slovomI ispred X tvoreći tako rijetku inačicu riječi KATAXAIPE(Liddell-Scott 1996). No, s vremenom se uvidjelo daovo nije bila je<strong>di</strong>na razlika među podgrupama. TakoE. M. Stern primjećuje i razliku u pisanju slova A, čijasre<strong>di</strong>šnja linija na čašama podgrupe F i ima oblik malogaslova v, a na čašama podgrupe F ii oblik kose crte (Stern2002: 166-167). Nadalje, kao razlika može se istaknuti irazmak između natpisa i donje profilacije dekorativnogfriza kojeg u čašama prve podgrupe gotovo i nema. Kodčaša druge podgrupe jasno je vidljiv razmak od nekolikomilimetara. Vezano uz to moguće je primijetiti i razlikuu morfologiji dviju podgrupa jer su čaše F i podgrupenešto niže od čaša F ii podgrupe, što se manifestira ustisnutosti natpisa u okvirima dekoracije.Također je daljnjom analizom tih čaša mogućeprimijetiti da se i unutar jedne podgrupe javljaju razlikeu izvedbi. Tako se u podgrupi F ii izdvajaju one sjednostrukom ili dvostrukom profilacijom ispod samogaoboda. 5Svi ovi razlikovni elementi su nam u poje<strong>di</strong>nimslučajevima od iznimne koristi pri tipološkom određenjui najmanjih sačuvanih ulomaka, a uz to su vrlo važanpokazatelj da se prilikom proizvodnje ovih čaša koristiloviše različitih kalupa.Prevladava mišljenje da je ova vrsta staklenih čašabila puhana u dvo<strong>di</strong>jelne kalupe. Međutim, Harden natemelju čaše sa Sifnosa, na čijoj se bazi ne vide nikakvitragovi kalupa, drži da su ne samo taj, nego svi predmetiove grupe puhani u tro<strong>di</strong>jelni kalup (Harden 1944: 90-91). Je<strong>di</strong>ni mogući put ka razrješenju ovog pitanja biobi pregled svih cjelovito sačuvanih primjeraka jer semožda i u ovom detalju mogu prepoznati elementi dvijurazličitih podgrupa. Nažalost, s obzirom da nijednomovdje obrađenom primjerku sa zadarskog prostora nijesačuvano dno, takvo što na ovom mjestu ne može bitipotkrijepljeno.Gore opisane morfološke i dekorativne elemente biloje moguće izdvojiti na temelju 40-ak poznatih primjerakačaša podgrupa F i i F ii te nešto primjeraka neodre<strong>di</strong>vekategorije.Distribuciju ovih čaša moguće je pratiti širomRimskog Carstva. 6 Tako se one iz podgrupe F i bilježena tlu današnje Sirije, Cipra (Idalium, Hagios Photios,Marion), (Harden 1935: 171-173), Sudana (Shirfa<strong>di</strong>q),(Stern 1995: 99), Kiklada (Sifnos), Italije (Tarquinia,Castelleone <strong>di</strong> Suasa), (Harden 1935: 171-173; Harden1944: 90-91), Makedonije (Palatino), (Antonaras -Anagnostopoulou-Chatzipolichroni 2002: 120) 7 teHrvatske (zadarsko područje), (Ravegnann 1994: 124;Fa<strong>di</strong>ć 1997: 192). Među njima se ističe Cipar s do sadanajmanje šest poznatih primjeraka, gotovo trećinomcjelokupne brojke, što može argumentirati smještajra<strong>di</strong>onice upravo na ovom otoku (von Saldern 2004:251-252; Harden 1935: 181). 8 S nepoznatog nalazištaima svega nekolicina čaša ove grupe (Harden 1935:172). Čaše podgrupe F ii nalazimo u današnjoj Siriji(Yahmour), (Harden 1944: 81-95), Izraelu (Ophel)(Harden 1935: 173), Ukrajini (Pantikapaion), (Sorokina1967: 70, 77), Grčkoj (Weinberg 1992: 128) 9 , Sar<strong>di</strong>niji(Cornus), (Harden 1935: 173) te Hrvatskoj (zadarskopodručje). Ipak njih je najviše s nepoznatih lokaliteta,gotovo trećina, a ono što je zanimljivo jest činjenicada tu brojku prati zadarsko područje s deset ulomakakoji vjerojatno pripadaju ostatcima najmanje pet čašaove podgrupe, o čemu nešto kasnije. Uz ove, čaše grupeF bilježimo i na prostorima Švicarske (Vindonissa),Njemačke (Rottweil) i Nizozemske (Nijmegen), (vonSaldern 2004: 251) 10 .Za određenje mjesta proizvodnje ovih čaša možemose poslužiti dvama kriterijima. Prvi je statistički kojim sekao mjesto moguće produkcije izdvaja otok Cipar. Kakoje gore navedeno, na njemu je pronađeno, po svemusudeći, barem šest čaša i što je posebno zanimljivo, svepripadaju podgrupi F i. Ovo bi upućivalo na eventualnopostojanje barem jedne lokalne ra<strong>di</strong>onice koja je,između ostalog, razvila i proizvodnju ove podgrupe zašto ipak ne postoje valjani arheološki argumenti osimsame pretpostavke temeljene na statistici. Ipak, trebazbornik_31_08.indd 322 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 323naglasiti da je statistički kriterij za određenje ra<strong>di</strong>onicevrlo varljiv čemu primjer može biti Zadar gdje je istozabilježen veliki broj ovakvih i njima sličnih staklenihpredmeta, a koji gotovo sigurno nije bio mjesto njihoveproizvodnje. Međutim, Cipar se ipak nalazi u istočnome<strong>di</strong>teranskom ra<strong>di</strong>oničkom arealu tako da ga ne trebapotpuno zanemariti kao mjesto produkcije. Također,kao mali prilog teoriji o staklarskoj djelatnosti na Cipruu rano carsko vrijeme mogu se spomenuti i reljefnečaše koje potpisuje majstor Aristeas koji na njimaizričito navo<strong>di</strong> svoje ciparsko podrijetlo (APICTEA/CKΥΠRIO/CEΠΟΙΕΙ), (Buljević 2005: 95) 11 . Međutim,u poje<strong>di</strong>nim znanstvenim djelima Cipar se isključujekao mjesto proizvodnje i to prvenstveno zbog šutnjeantičkih izvora o staklarskoj djelatnosti na ovom otoku(Harden 1935: 181; von Saldern 2004: 251) 12 . Općenitoje poznavanje staklarske industrije na Cipru vrlo slabo,što, između ostalog, pokazuje i činjenica da se, unatočbrojnom staklenom materijalu, ušlo u trag samo jednoj,ali nažalost nedatiranoj ra<strong>di</strong>onici na lokalitetu Tamassos(Vessberg 1952: 110).Drugi kriterij za određenje mjesta produkcije našihčaša čini literarna fama koja, međutim, do sada nijei arheološki potkrijepljena. U tom se smislu izdvajasirijsko-palestinski prostor, prvenstveno Sidon kaonajpoznatiji ondašnji staklarski centar. O njegovu značajuuz ostale piše i sam Plinije Stariji koji spominje da jegrad između ostalih tehnika izrade staklenih predmetabio poznat i po onoj koju naziva argenti modo caelare(cizeliranje poput srebra), (Stern 1995: 67-68; 2002: 166-167) 13 . C. Isings pretpostavlja da se to odnosi upravona tehniku puhanja u kalup jer zaista stakleni predmetiizvedeni ovom tehnikom uvelike podsjećaju na srebrnoposuđe. Takvo razmišljanje prihvaća E. M. Stern koja uzto isključuje mogućnost da je tu riječ o brušenom staklu(Stern 1995: 67-68; 2002: 166-167; Isings 1957: 45). Onanapominje da se rezano i brušeno staklo izrađuje predkraj Plinijeva života oko 60-ih i 70-ih go<strong>di</strong>na 1. stoljećai da na koncu takve predmete ni ne možemo povezatisa Sidonom ili uopće sirijsko-palestinskom obalom. Sobzirom da latinski jezik nema termin za puhanje staklau kalup, Plinije tehniku vjerojatno naziva ravnajući seprema konačnom izgledu. Ako ovo prihvatimo, Sidon sezaista u to vrijeme izdvaja kao mjesto moguće produkcijeovakvih predmeta. No, zasada je teško točno uprijetiprstom na ijedno mjesto. Možda je najprihvatljivije onorješenje da su se čaše proizvo<strong>di</strong>le u više centara istočnog<strong>di</strong>jela Rimskog Carstva (Stern 1995: 94; Lazar 2006:116). Sigurno je da je za takvo fino posuđe karakterističnaupravo široka rasprostranjenost od istoka ka zapadu.Razlog tomu leži u činjenici da je očigledno bilo vrlocijenjeno. Želja za ovakvim predmetima svakako semorala pojaviti i kod taštog italskog svijeta koji je krozeleganciju s Istoka, prepoznatu <strong>di</strong>ljem Carstva, pokazivaosvoj statusni simbol.Osim pitanja ra<strong>di</strong>onica iz kojih su izašle ove čaše, jošje uvijek otvoreno i pitanje njihova preciznijega datiranjai to prvenstveno zbog malog broja čaša koje su pronađeneu dobro datiranom arheološkom kontekstu. Datiranje udrugu polovicu 1. stoljeća do sada je uglavnom temeljenona nalazu jedne čaše podgrupe F i među materijalom uskupini grobova na Sifnosu koja je novcem Flavijevacai drugim predmetima datirana u zadnju četvrtinu1. stoljeća (Harden 1944: 87-88; von Saldern 2004:251-252). Također, iz grobnog konteksta dolaze i dviječaše F ii podgrupe pronađene u grobovima u Yahmourukoji se ipak datiraju nešto šire i to kroz čitavu drugupolovicu 1. stoljeća (Harden 1944: 86-87). Međutim,ovakvi nalazi potvrđuju samo gornju granicu izradespomenutih predmeta. Ako se uzme da je puhanje u kalupzapočelo negdje u vremenu Tiberijeve vladavine (Lazar2003: 46), ništa nas zasada ne sprječava pomišljati i naranije datiranje izrade naših čaša od onog predloženogu inozemnoj literaturi.Nakon kratkog opisa svih poznatih elemenata vezanihuz ove čaše (statistike, provenijencije, datiranja i sl.),potrebno je reći nekoliko riječi i o onima pronađenimna zadarskom području. Odmah se na početku ističerelativna brojnost fragmentarno sačuvanih čaša u odnosuna spomenuti ukupani broj od četrdesetak do danaspoznatih primjeraka. Naime, sa zadarskog područjapotječe jedna cjelovito sačuvana čaša i možda najmanješest fragmentarno sačuvanih primjeraka koji se čuvajuu trima različitim institucijama i to u Arheološkommuzeju u Zadru, u Muzeju antičkog stakla u Zadru i uMuseo Nazionale <strong>di</strong> Murano u Veneciji. Među njima je,ravnajući se već spomenutim razlikama, moguće dviječaše pripisati podgrupi F i, a ostale podgrupi F ii.U podgrupu F i spada je<strong>di</strong>na cijela čaša koja se danasčuva u Muranu, a pretpostavlja se da je pronađena nadjelomično istraženoj nekropoli antičkog Nina (Kat. br. 1),(Guida 1913: 83). O njoj se na više mjesta pisalo pa toovdje nije potrebno, no prilika je da se ispravi grješkakoja se potkrala prijepisom samog natpisa. Naime,natpis na njoj glasi KATAIXAIPE KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥ,a ne KATAXAIPE kao što je navedeno na više mjestazbornik_31_08.indd 323 31.08.2011. 23:52


324 Anamarija Eterović(Ravegnann 1994: 124; Fa<strong>di</strong>ć 1997: 192) 14 . Iako je tonaizgled mala grješka, mora biti ispravljena ra<strong>di</strong> statistike.U istu se podgrupu svrstava i jedan ulomak (Kat. br. 2) ito na temelju izgleda slova A i razmaka između natpisa idonje profilacije dekorativnog friza kojeg gotovo i nema.Također je na istom primjerku vidljiva ona, nazovimoje osnovna razlika, a to je pisanje prve riječi sa slovomI ispred X.Od čaša druge podgrupe na prvom mjestu trebaistaknuti onu pohranjenu u Arheološkom muzeju uZadru, je<strong>di</strong>nu s vrlo dobrom popratnom dokumentacijomkonteksta nalaza (Kat. br. 3) 15 . Naime, pronađena je 1989.go<strong>di</strong>ne prilikom zaštitnih arheoloških istraživanja nalokalitetu T. C. Relja u Zadru. Tom prilikom pronašlose oko 900 grobova od kojih je većina sadržavala vrloreprezentativne priloge. U grobu 224 je, između ostalog,pronađena i spomenuta fragmentarno sačuvana čaša nakojoj je čitljiv <strong>di</strong>o teksta KAIEYΦΡΑΙ…, a koju natemelju izvedbe slova A i razmaka između natpisnogpolja i donje dvostruke profilacije sa sigurnošćupripisujemo F ii podgrupi 16 . Iako je mjesto nalazau ovom slučaju dobro dokumentirano, pronađeni sematerijal grobne cjeline zbog okolnosti nalaza ne može sasigurnošću datirati, što nam uskraćuje još jednu potvrdudatiranja ovih čaša (Gluščević 2006: 450) 17 .Nadalje, na temelju detalja koji su opisani prilikomopćenitog definiranja razlika između dviju podgrupau F ii podgrupu moguće je svrstati i deset zasebnoinventiranih fragmenata (Kat. br. od 4 do 10) kojimanažalost nije poznato mjesto nalaza. Za njih je na temeljuopćih karakteristika izgleda (debljina, boja, fakturastakla te položaj u rekonstruiranom dekorativnom frizu)moguće pretpostaviti da pripadaju ostatcima najmanječetiriju čaša 18 . U tom bi slučaju fragmenti u katalogupod brojem 4 bili <strong>di</strong>o jedne čaše, pod brojevima 5 i 6 <strong>di</strong>odruge čaše, a pod brojem 7 <strong>di</strong>o treće čaše. Za posljednjačetiri prikazana fragmenta opisana pod brojem 8, 9 i 10teško je pretpostaviti jesu li <strong>di</strong>o jedne od već spomenutihčaša, jesu li možda <strong>di</strong>jelovi više njih ili su, što mi se čininajvjerojatnije, i to na temelju boje i debljine stijenki,<strong>di</strong>o jedne zasebne čaše.Možemo zaključiti da se, bez obzira na stvarni brojčaša kojeg je teško odre<strong>di</strong>ti iz ovdje obrađenih ulomaka,zadarsko područje u općenitoj slici <strong>di</strong>stribucije ističekao mjesto zavidne količine ovog reprezentativnogstaklenog posuđa. Velika je šteta što za većinu njihnemamo arheološki kontekst, što umanjuje njihov značajza razrješenje još uvijek aktualnih pitanja prvenstvenoo preciznijem datiranju. Njihovu brojnost na zadarskompodručju moguće je zahvaliti činjenici da se onodobniJader prometnuo u veoma značajnu trgovačku, a time imultietničku luku inače vrlo frekventne istočno jadranskeobale (Cambi 2001: 137-160). Također, njihovu pojavumoguće je promatrati i u sklopu inače brojnog luksuznogstaklenog materijala istočno me<strong>di</strong>teranske provenijencije1. i 2. stoljeća (druge reljefne čaše, tzv. sirijski vrčići,balzamariji u obliku datulje i dr.) pronađenog nazadarskom području (Fa<strong>di</strong>ć 2006: 253-255) i to uglavnomunutar grobova velike gradske nekropole antičkog Jaderana kojoj je do danas istraženo preko 2000 grobova Nalazproizvoda ove grupacije u grobovima svjedoči da subili cijenjeni i popularni, ali da su i svjedočili zavidnojplatežnoj moći i rafiniranom ukusu stanovništva ovogprostora.Na koncu treba pročitati poruku ovih čaša koja setiho provukla kroz ovaj rad i reći da se trag umjetnostiotisnut na ovim predmetima čita u tim riječima čijimoptimizmom uistinu moramo biti potaknuti i čije značenjemoramo živjeti.zbornik_31_08.indd 324 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 325Kat. br. 1Inventarni broj: 6010Mjesto pohrane: Museo Nazionale <strong>di</strong> Murano, VeneziaMjesto nalaza: Nin (?)Opis predmeta: Čaša cilindričnog tijela s blago razvraćenim rezanim obodom. Dekorativni reljefni friz je s gornje i donje straneograničen dvostrukom profilacijom. Ispod gornje profilacije nalazi se niz ood četiriju različito umjerenih reljefno stiliziranihpalminih listova. Sre<strong>di</strong>šnji <strong>di</strong>o friza čini natpis KATAIXAIPE KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥ, koji je po sre<strong>di</strong>ni rastavljen vertikalnimpalminim listovima. Ispod donje profilacije friza nalazi se reljefni ukras s neprekinutim motivom riblje kosti. Dno ravno naniskoj prstenastoj nozi. Boja zelenkasta.Mjere: v = 7.7 cm; š = 7.3 cmPodgrupa: F iDatacija: 1. st.Bibliografija: Ravegnann 1994: 255 (XV), cat. n. 232; Larese 2004: 115 (VII); Fa<strong>di</strong>ć 1997: 192Napomena: Crtež i fotografija preuzeti su iz Ravegnann 1994: 255 (XV), cat. n. 232; Larese 2004: 115 (VII).Kat. br. 2Inventarni broj: A11514Mjesto pohrane: Muzej antičkog stakla u ZadruMjesto nalaza: nepoznatoOpis predmeta: Čaša cilindričnog tijela. Sačuvan je veći ulomak na kojem je vidljiv <strong>di</strong>o horizontalnog rebra gornje dvostrukeprofilacije ispod kojeg je motiv stiliziranog palmina lišća. Ispod su vidljiva zadnja tri slova prve riječi ..IPE… odvojenauspravnim stiliziranim palminim listom od drugog <strong>di</strong>jela formule sačuvane gotovo u cijelosti KAI EΥΦΡΑIN..., s tim da suslova IN vidljiva samo u dnu. Ispod teče donja dvostruka profilacija i neprekinuti motiv riblje kosti. Boja zelenkasta.Mjere: sač. v. = 5.8 cm; š. = 7.3 cmPodgrupa: F iDatacija: 1. st.Bibliografija: neobjavljenozbornik_31_08.indd 325 31.08.2011. 23:52


326 Anamarija EterovićKat. br. 3Inventarni broj: A8040Mjesto pohrane: Arheološki muzej u ZadruMjesto nalaza: Zadar, T.C. Relja 1989., Gr. 224Opis predmeta: Čaša cilindričnog tijela. Sačuvan je veći ulomak na kojem je vidljiv <strong>di</strong>o gornje dvostruke profilacije ispodkojeg je motiv stiliziranog palmina lista. Sačuvan je <strong>di</strong>o uspravnog stiliziranog palminog lista i natpisa KAIEYΦΡΑΙ…ispodkojeg je <strong>di</strong>o donje dvostruke profilacije i motiv riblje kosti. Boja zelenkasta.Mjere: sač. v. = 7.5 cm; sač. š. = 6.8 cmPodgrupa: F iiDatacija: 1. st.Bibliografija: Gluščević 2006: 450Kat. br. 4Inventarni broj: A11516, A11517Mjesto pohrane: Muzej antičkog stakla u ZadruMjesto nalaza: nepoznatoOpis predmeta: Čaša cilindričnog tijela. Sačuvana su dva ulomka na kojima je vidljiv blago razvraćeni rezani obod ispodkojeg je dvostruka profilacija te motiv stiliziranog palmina lišća. Ispod je vidljiv početak prve riječi KATAX… i početak drugeriječi KAIEY…, s tim da su je<strong>di</strong>no slova IE sačuvana gotovo u punoj visini. Ispod teče donja dvostruka profilacija i motiv ribljekosti. Boja žućkasto-zelenkasta.Mjere: A11516: sač. v. = 6.4 cm; sač. š. = 5.5 cm; A11517: sač. v. = 3 cm; sač. š. = 6.1 cmPodgrupa: F iiDatacija: 1. st.Bibliografija: neobjavljenoNapomena: Ulomci su zasebno inventirani međutim, sudeći po debljini i boji stakla, najvjerojatnije su <strong>di</strong>o iste čaše.zbornik_31_08.indd 326 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 327Kat. br. 5Inventarni broj: A11518Mjesto pohrane: Muzej antičkog stakla u ZadruMjesto nalaza: nepoznatoOpis predmeta: Čaša cilindričnog tijela. Sačuvan je ulomak na kojem je vidljiv blago razvraćen rezani obod ispod kojeg jedvostruka profilacija te stilizirano palmino lišće. Od natpisa su vidljiva djelomično sačuvana slova …YΦΡΑ...Boja žućkasto-zelenkasta.Mjere: sač. v. = 3.5 cm; sač. š. = 4.1 cmPodgrupa: F iiDatacija: 1. st.Bibliografija: neobjavljenoNapomena: Na temelju djelomično sačuvanog slova A na kojem se raspoznaje sre<strong>di</strong>šnja kosa crta može se svrstati u podgrupuF ii.Kat. br. 6Inventarni broj: A11519Mjesto pohrane: Muzej antičkog stakla u ZadruMjesto nalaza: nepoznatoOpis predmeta: Čaša cilindričnog tijela. Sačuvan je ulomak na kojem je vidljiva gornja dvostruka profilacija te stiliziranopalmino lišće. S lijeve strane uspravnog stiliziranog palminog lista vi<strong>di</strong> se <strong>di</strong>o slova E, a s desne strane slova K.Boja žućkasto-zelenkasta.Mjere: sač. v. = 6.2 cm; sač. š. = 4.6 cmPodgrupa: F iiDatacija: 1. st.Bibliografija: neobjavljenoNapomena: Na temelju razmaka između natpisnog polja i donje dvostruke profilacije može se svrstati u podgrupu F ii. Ovaj iprethodni fragment (A11518) najvjerojatnije su <strong>di</strong>o iste čaše.zbornik_31_08.indd 327 31.08.2011. 23:52


328 Anamarija EterovićKat. br. 7Inventarni broj: A11520, A11522Mjesto pohrane: Muzej antičkog stakla u ZadruMjesto nalaza: nepoznatoOpis predmeta: Čaša cilindričnog tijela. Sačuvana su dva ulomka na kojima je vidljiv lagano razvraćen rezani obod ispodkojeg je dvostruka profilacija te stilizirano palmino lišće. Ispod se vi<strong>di</strong> <strong>di</strong>o natpisa …AIP…te <strong>di</strong>o horizontalnog rebra donjeprofilacije. Boja žućkasta.Mjere: sač. v. = 5.9 cm; sač. š. = 4.1 cmPodgrupa: F iiDatacija: 1. st.Bibliografija: neobjavljenoNapomena: Iako su ulomci zasebno inventirani naknadnim pregledom uspjelo ih se spojiti.Kat. br. 8Inventarni broj: A11521Mjesto pohrane: Muzej antičkog stakla u ZadruMjesto nalaza: nepoznatoOpis predmeta: Čaša cilindričnog tijela. Sačuvana su dva ulomka. Na jednom je vidljiv <strong>di</strong>o uspravnog stiliziranog palminalista, a na drugom <strong>di</strong>o horizontalnog stiliziranog palmina lista ispod kojeg su djelomično vidljiva slova KA…Boja zelenkasta.Mjere: lijevo: sač. v. = 1.8 cm; sač. š. = 2.4 cm; desno: sač. v. = 2.8 cm; sač. š. = 1.9 cmPodgrupa: ?Datacija: 1. st.Bibliografija: neobjavljenoNapomena: Fragmenti su inventirani pod istim brojem. Teško je na temelju sačuvanog reći kojoj podgrupi pripadaju fragmenti,no ako se pretpostavi da su ova dva <strong>di</strong>o iste čaše kao i fragmenti pod kat. br. 9, onda bi pripadali F ii podgrupi.zbornik_31_08.indd 328 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 329Kat. br. 9Inventarni broj: A11523Mjesto pohrane: Muzej antičkog stakla u ZadruMjesto nalaza: nepoznatoOpis predmeta: Čaša cilindričnog tijela. Sačuvan je ulomak na kojem se vi<strong>di</strong> <strong>di</strong>o slova Φ ispod kojega je <strong>di</strong>o donje dvostrukeprofilacije. Boja zelenkasta.Mjere: sač. v. = 2.6 cm; sač. š. = 1.5 cmPodgrupa: F iiDatacija: 1. st.Bibliografija: neobjavljenoNapomena: Na temelju razmaka između slova i donje dvostruke profilacije spada u F ii podgrupu.Kat. br. 10Inventarni broj: A11524Mjesto pohrane: Muzej antičkog stakla u ZadruMjesto nalaza: nepoznatoOpis predmeta: Čaša cilindričnog tijela. Sačuvan je ulomak s motivom riblje kosti. Boja zelenkasta.Mjere: sač. v. = 1.3 cm; sač. š. = 1.5 cmPodgrupa:?Datacija: 1. st.Bibliografija: neobjavljenoNapomena: Teško je na temelju sačuvanog reći kojoj podgrupi pripada fragment, no ako se pretpostavi da je <strong>di</strong>o iste čaše kaoi fragmenti pod kat.br. 9, onda pripada F ii podgrupi.* Fotografije: I. Fa<strong>di</strong>ć i A. Eterović, crteži: J. Belevski.zbornik_31_08.indd 329 31.08.2011. 23:52


330 Anamarija EterovićBilješke:1M. C. McClellan 1983. g. izdvaja još dvije grupe predmeta M i N.U grupu M spadaju malobrojni predmeti koje potpisuje majstorAristeas, a u grupu N ubrajaju također malobrojni predmeti koji nasebi nose natpis ΚΕΡΟС ΚΑΙ ΕYΦΡΟСYΝΗ (McClellan 1983:76-78).2Zbog ograničenog prostora za ovu je priliku izdvojena grupa F, aostale grupe (G, K i N), čije primjerke također posjeduje Arheološkimuzej u Zadru, objavit će se drugom prilikom.3S obzirom da će se karakteristike podgrupa F i i F ii detaljnijeopisati u tekstu, ovdje navo<strong>di</strong>mo najosnovnije odlike ostalihpodgrupa. F iii podgrupu izdvaja 1983. go<strong>di</strong>ne M. C. McClellanna temelju čaše kupljene na Cipru koju još 1964. objavljuje Israeli(Israeli 1964: 35-36). Ona ima iste morfološke karakteristike kaoi ostale čaše grupe F, no ono što je razlikuje jest vitičasti ukrasiznad natpisnog friza umjesto uobičajenog palmina lišća. ČašaF iv podgrupe pronađena u Sudanu također je cilindrična, no višaod ostalih ove grupe s nejasnom dekoracijom u relativno visokomreljefu. Natpis s gornje strane uokviruje motiv vinove loze, a sdonje motiv dviju lovorovih grana. Čaša pronađena u Si<strong>di</strong> el Hani(Tunis), koju D. B. Harden svrstava u F ii podgrupu, nedavno jerekonstruirana kao varijanta s dodatnim cik cak ukrasom ispodsamog oboda, što bi značilo da je riječ o petoj varijanti, odnosnočaši F v podgrupe.4Posljednje dvije riječi su zajedno napisane.5Kao primjere vi<strong>di</strong> čaše donesene kod Whitehouse 2002: 22-23.6Određenom broju primjeraka nije poznato mjesto nalaza, čime jeuvelike smanjeno njihovo arheološko značenje.7Na temelju crteža jednog od prikazanih fragmenata puhanih u kaluppretpostavljam da je riječ o čaši ove podgrupe. Na fragmentu seprepoznaje slovo A ispod kojega je vidljiva dvostruka profilacija temotiv riblje kosti.8Još je jedan primjerak kojeg Harden navo<strong>di</strong> kao F i možda sCipra.9Riječ je o djelomično sačuvanoj čaši nepoznatog nalazišta koja sečuva u National Archaeological Museum, Athens.10Predmeti nisu atribuirani u određene podgrupe zbog nedostatkapostojeće literature (npr. Hoffmann, B., 2002, Roemisches Glas inBaden-Wuerttemberg (Stuttgart: Theiss)).11Iako Aristeas navo<strong>di</strong> svoje ciparsko podrijetlo takvo što nije i dokazda je djelovao na Cipru. Štoviše takvo naglašavanje podrijetla moglisu forsirati upravo oni koji nisu djelovali na matičnim prostorima(Stern 1995: 72).12Drži se da bi Cipar spomenuli poje<strong>di</strong>ni antički autori da se u tovrijeme istaknuo kao mjesto gdje su se proizvo<strong>di</strong>li reprezentativnistakleni predmeti puhani u kalup.13Plinius, Naturalis Historia 36.193: levibus autem ari<strong>di</strong>squelignis coquitur ad<strong>di</strong>to cypro ac nitro, maxime Aegyptio. continuisfornacibus ut aes liquatur, massaeque fiunt colore pinguinigricantes. acies tanta est quacumque, ut citra sensum ullumad ossa consecet quidquid adfl averit corporis. ex massis rursusfun<strong>di</strong>tur in officinis tinguiturque, et al.iud flatu figuratur, aliud tornoteritur, aliud argenti modo caelatur, Sidone quondam his offi cinisnobili, siquidem etiam specula excogitaverat.Prijevod: „U taljenju se kao gorivo koristilo lagano i suho drvo,ciparski bakar i soda koji su se dodavali smjesi, najčešće soda izEgipta. Nastavlja se topiti kao bakar u peći i rezultat je garava imasna smjesa. Rastaljeno staklo je takve prirode da bi odsjekaodo same kosti bilo koji <strong>di</strong>o tijela ako mu se približi i to prije negose osjeti. Ovakva masa se ponovno podvrgava vatri u peći zbogbojanja i nakon toga se staklo ili puše u različite forme, okrećena kolu ili reže poput srebra. Najpoznatiji po svojim staklarskimra<strong>di</strong>onicama je Sidon, mjesto gdje se izumilo ogledalo.„14Krivo čitanje primjećuje i E. M. Stern (Stern 2002: 166).15Zahvaljujem ravnatelju D. Maršiću i djelatnicima Arheološkogmuzeja u Zadru na ljubaznom ustupljivanju čaše za objavu.16U doktorskoj se <strong>di</strong>sertaciji S. Gluščevića, na temelju tamo donesenogteksta, čaša svrstava u F i podgrupu, što, s obzirom na spomenutedetalje, ne može biti slučaj (Gluščević 2006: 450).17Riječ je o djelomično uništenom zidanom grobu s inhumiranimpokojnikom. Nalazi keramike i stakla, kao i <strong>di</strong>o brončane fibule,ne mogu se koristiti za datiranje jer su nađeni oko i iznad groba.Čaša je pronađena na predjelu karlice. Sam autor drži da su, uslijedobrade terena, krovne tegule i ostali materijal dospjeli u grob. Ongrob datira u 1. stoljeće na temelju grobnih priloga premda izražavasumnju u takvo vremensko atribuiranje, vjerojatno iz razloga štokonstrukcija groba ne odgovara datiranju materijala.18Ti fragmenti pripadaju starom fundusu Arheološkog muzeja u Zadručiji su se podatci nakon Drugog svjetskog rata izgubili. S obziromna to, vrlo je teško na temelju samih fragmenata pretpostaviti jasnubrojku čaša.zbornik_31_08.indd 330 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 331Literatura:Antonaras, A., Anagnostopoulou-Chatzipolichoroni, E., 2002, GlassFinds from Ancient Ioron. In: Hyalos, Vitrum, Glass: History,Technology, and Conservation of Glass and Vitreous Materials inthe Hellenic World, 113-122. Athens.Buljević, Z., 2005, Tragovi staklara u rimskoj provinciji Dalmaciji.Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 98, 93-106.Cambi, N., 2001, I porti della Dalmazia. Strutture portuali e rottemarittime nell’Adriatico <strong>di</strong> età Romana, Antichità AltoadriaticheXLVI, 137-160.Fa<strong>di</strong>ć, I., 1997, Il Vetro. U: Trasparenze imperiali. Vetri romani dallaCroazia, 73-238. Milano.Fa<strong>di</strong>ć, I., 2006, Import of Syrio-Palestinian Glass Products in Liburnia.Les routes de L’Adriatique antique, geographie et economie, 253-255. Bordeaux – Zadar.Gluščević, S., 2006, Zadarske nekropole od 1. do 4. stoljeća.Organizacija groblja, pogrebni obre<strong>di</strong>, podrijetlo, kultura, status istandard pokojnika. Neobjavljena doktorska <strong>di</strong>sertacija, Sveučilišteu Zadru, Zadar.Guida del Museo <strong>di</strong> S. Donato in Zara, 1913. Vienna.Harden, D. B., 1935, Romano-Syrian Glasses with Mould-blownInscriptions. Journal of Glass Stu<strong>di</strong>es 25, 163-86.Harden, D. B., 1944, Two tomb-groups of the first century A.D. fromYahmour, Syria, and a supplement to the list of roman-syrian glasseswith mould-blown inscriptions. Syria 24.1, 81-95.Isings, C., 1957, Roman Glass from Dated Finds. Gröningen –Djakarta.Israeli, Y., 1964, Sidonian Mold-blown Glass Vessels in the MuseumHaaretz, Journal of Glass Stu<strong>di</strong>es 6, 34.-41.Lazar, I., 2003, Rimsko steklo Slovenije, The Roman Glass of Slovenia.Ljubljana.Lazar, I., 2006, Inscriptions on glass vessels craftsmen, workshops andtrade routes. Sažetak: Natpisi na staklenim posudama – podatci oobrtnicima, ra<strong>di</strong>onicama i trgovačkim putovima. Histria antiqua14, 115-124.Liddel, H. G., Scott, R., 1996, A Greek-English lexikon. Oxford.McClellan, M. C., 1983, Recent Finds from Greece of First-century A.D. Mold-blown Glass. Journal of Glass Stu<strong>di</strong>es 25, 71-78.Ravegnann, G. L., 1994, Vetri antichi del Museo Vetrario <strong>di</strong> Murano,Corpus delle Collezioni Archeologiche del Vetro nel Veneto 1.VeneziaSorokina, N. P., 1967, Das Antike Glas der Nordschwarzmeerkuste.Anales du Congres de lAssociation internationale pour l’histoire duverre, Liége 4, 67-79. Ravenne – Venice.Stern, E. M., 1995, Roman Mold blown-blown Glass. The First ThroughSix Centuries. Rome.Stern, E. M., 2001, Roman, Byzantine and Early Me<strong>di</strong>eval Glass.Ostfildern – Ruit.Stern, E. M., 2002, Three notes on Early Roman Mold-blown Glass.Journal of Glass Stu<strong>di</strong>es 42, 165-167.Vessberg, Ö., 1952, Roman glass in Cyprus, Opuscula Arhaeologica7 (Stockholm), 109-165.von Saldern, A., Nolte, B., La Baurne, P., Haevernick, T. E., 1974,Gläser der Antike. Hamburg.von Saldern, A., 2004, Antike Glas. München.Weinberg, G. D., 1992, Glass vessels in ancient Greece. Athens.Whitehouse, D., 2002, Roman Glass in the Corning Museum of Glass.Corning – New York.zbornik_31_08.indd 331 31.08.2011. 23:52


332 Anamarija EterovićSummaryKATAXAIPE KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥA separate group of relief mould-blown cups can be<strong>di</strong>stinguished among numerous ancient glass vesselson the basis of their craftsmanship, artistic value andappearance of inscriptions in the Greek alphabet. Theclassification of this type of glass products put forwardby D. B. Harden in 1935 is still valid, though at present itis quite obsolete and incomplete due to new finds. Thereare 11 groups (A-L) in this classification.The first four groups encompass objects with themaker’s name (Ennion, Iason, Meges, Neikais), whereasthe remaining groups comprise the ones with inscriptionsconsisting of toasts and good wishes. This paper presentsthe analysis of glass cups of the subgroups F i and Fii, fragments of which are kept in the ArchaeologicalMuseum in Zadar, the Museum of Ancient Glass in Zadarand the Museo Nazionale <strong>di</strong> Murano in Venice.These cups were produced in the eastern Me<strong>di</strong>terraneanworkshops from the 1 st century AD and bear the inscriptionKATAIXAIPE (or KATAXAIPE) KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥ(katachaire kai euphrainou), meaning ”Rejoice and bemerry”. These glass items were <strong>di</strong>scovered in the widerZadar region. Generally speaking, these are cylindricalcups with slightly everted and cut rim, with a flat baseon a low annular foot and relief decoration organize<strong>di</strong>n friezes. In the horizontal sense, frieze decoration is<strong>di</strong>vided into two equal parts by the motifs of verticalstylized palm leaves. These motifs were placed at theopposite sides of the cup not only for decorative purposesbut also to hide the mould traces.The decorative frieze consisted of several elementsin the vertical sense. The frieze is bordered by a doublemoul<strong>di</strong>ng on the upper and lower sides. There is a seriesof four relief stylized palm leaves in <strong>di</strong>fferent <strong>di</strong>rectionson the upper side under the moul<strong>di</strong>ng. The central partof the frieze comprises the inscription KATAIXAIPE (orKATAXAIPE) KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥ, which is separated inthe middle by the aforementioned vertical palm leaves.A relief ornament with a continuous herringbone motifis under the lower moul<strong>di</strong>ng of the frieze. Certain detailsin the execution of the inscription can serve as a basis forthe further classification of this group of cups.The subgroup Fi is characterized by the inscriptionKATAIXAIPE KAI EΥΦΡΑΙΝΟΥ with the horizontal barof the letter A in the form of small letter v. The subgroupF ii is characterized by the inscription KATAXAIPE KAIEΥΦΡΑΙΝΟΥ with the horizontal bar of the letter A inthe form of a slanted line, and with the <strong>di</strong>stance which isseveral millimetres wide between the inscription and thelower moul<strong>di</strong>ng of the decorative frieze. In this subgroupthere are also cups with a single or double moul<strong>di</strong>ngunder the rim. Previously described morphological anddecorative elements were defined on the basis of some40 glass cups of the subgroups F i and F ii.On the basis of their <strong>di</strong>stribution, it is evident that thecups from the first subgroup were found exclusively inthe narrow coastal zone of the Me<strong>di</strong>terranean, whereasthe other subgroup reached the European inland, as wellas the African continent. One complete cup was found inthe Zadar region. Six fragmentary specimens from thesame area might also belong to this type. Two of thesecups can be attributed to the subgroup F i (Cat. nos. 1 and2), and the others to the subgroup F ii (Cat. nos. 3-10).Regardless of the actual number of cups, which is<strong>di</strong>fficult to deduce from the fragments analyzed in thispaper, the Zadar region stands out on a general mapof <strong>di</strong>stribution as a place with a substantial amountof this representative glass ware. Unfortunately, thearchaeological context for most of these finds is missing,which <strong>di</strong>minishes their importance in solving relevantquestions, primarily concerning their dating. Therelatively great number of these items in the Zadar regioncan be related to the fact that the Roman-era Iader turne<strong>di</strong>nto an important trade and therefore multi-ethnic porton a heavily travelled eastern Adriatic coast.zbornik_31_08.indd 332 31.08.2011. 23:52


Pseudo Merkur bočice s područja Liburnije – proizvo<strong>di</strong>lokalne staklarske ra<strong>di</strong>onicePseudo Mercury bottles – products of local glass workshopIvo Fa<strong>di</strong>ćMuzej antičkog staklaPoljana Zemaljskog odbora 1HR-23000 Zadare-mail: ivo.fa<strong>di</strong>c@mas-zadar.hrIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperNa prostoru istočne Jadranske obale, točnije u Liburniji, ustanovljen je sasvim specifičan oblik staklenih bočica koje su, zbogsličnosti s Merkur bocama, nazvane pseudo Merkur bočicama. Moguće ih je klasificirati u tri skupine – one četverokutnog,šesterokutnog i osmerokutnog tijela. Pronađene su u Starigradu podno Velebita (Argyruntum), Zadru (Iader), Podgrađu kodBenkovca (Asseria), Ninu (Aenona), Caskoj na otoku Pagu (Cissa), Bakru (Volcera) i Sv. Juraj (Lopsica). Pseudo Merkurbočice s <strong>di</strong>jela hrvatskog priobalja, posebice one šesterokutnog i osmerokutnog tijela, veoma su specifične i po morfologiji,ali i po reljefnim žigovima. S obzirom na to, kao i s obzirom na brojnost nalaza (ukupno je do danas poznato 42 primjerka),moguće je zaključiti da su pseudo Merkur bočice šesterokutnog i osmerokutnog tijela proizvod neke od lokalnih staklarskihra<strong>di</strong>onica od druge polovice 2. do kraja 3. st. po Kr., a bočice četverokutnog tijela do početka 4. st. po Kr.Ključne riječi: antika, pseudo Merkur bočice, lokalne staklarske ra<strong>di</strong>onice, rimsko staklo, žigovi, Argyruntum, Iader, Asseria,Aenona, Cissa, Volcera, LopsicaOn the eastern Adriatic coast, or to be more exact in Liburnia, a very specific form of glass bottles was noted, which are, becauseof their similarities with Mercury bottles, called pseudo Mercury bottles. These bottles can be classified into three groups– with the rectangular, with the hexagonal and with the octagonal container. Examples were found in Starigrad beneath VelebitMauntain (Argyruntum), Zadar (Jader), Podgrađe near Benkovac (Asseria), Nin (Aenona), Caska on the island of Pag (Cissa),Bakar (Volcera) and Sv. Juraj (Loptica). Pseudo ”Mercury” bottles from the Croatian coast, especially those with the hexagonaland the octagonal container, are highly specific in terms of both morphology and relief stamps. In view of these specifics and thenumber of specimens found (there are 42 known to date) we can conclude that the pseudo ”Mercury” bottles with the hexagonaland octagonal body are products of one of local glass workshops dating from the second half of the 2 nd , until the end of the 3 rdcentury AD, whereas the bottles with the rectangular container are dated as far as the beggining of the 4 th century AD.Keywords: the classical period, pseudo Mercury bottles, local glass workshops, Roman glass, impressions, Argyruntum, Iader,Asseria, Aenona, Cissa, Volcera, LopsicaNa prostoru istočne Jadranske obale, posebno napodručju nekadašnje južne Liburnije, nekoliko staklenihoblika ukazuje na lokalnu produkciju stakla. Tu prvenstvenospadaju boce zvonolikog tijela za koje sam,tipološko-komparativnim analizama, davne 1982. go<strong>di</strong>neustvr<strong>di</strong>o da su proizvod lokalnih staklarskih ra<strong>di</strong>onica(Fa<strong>di</strong>ć 1982: 61-66). Nešto kasnije, u kategoriju lokalnihproizvoda izdvojio sam i bočice zvonolikogtijela i dugog cilindričnog vrata, vrčeve kvadratičnogtijela, zatim male urnete i balsamarije te sasvim specifičanoblik staklenih bočica koje sam nazvao pseudo Merkurbočicama (Sl. 1), (Fa<strong>di</strong>ć 1986: 1-56; 1993: 74-75; 1997:82, 86; 2002: 395; 2004: 95-106). Oblik je sasvimspecifičan jer su prethodno spomenuti oblici općeprihvaćene forme kojima isho<strong>di</strong>šte treba tražiti na istočnomMe<strong>di</strong>teranu i Apeninskom poluotoku. Njihova iznimnabrojnost i poje<strong>di</strong>ne osobitosti u izra<strong>di</strong> i reljefnomžigu proizvođača daju dovoljno argumenata tvrdnji daje izradu tih oblika preuzela i neka lokalna staklarskara<strong>di</strong>onica na prostoru Liburnije. S druge strane, pseudoMerkur bočice, posebno one šesterokutnog i osmerokutnogtijela, predstavljaju potpuno autohtoni proizvodstaklarske industrije.Pseudo Merkur bočice su stakleni recipijenti koji suu nekim elementima slični Merkur bocama, pa se u literaturikoja se bavi izučavanjem antičkoga stakla veomačesto pod takozvanim Merkur bocama obrađuju naokosrodne, ali ipak različite kategorije staklenih recipijenata(na primjer: Isings 1957: 100-101; Ružić 1994: 20;Kirigin 1980: 61-65; Fremersdorf 1984: 59-63). Takvazajednička kvalifikacija u osnovi nije prihvatljiva jer jeriječ o različitim staklenim oblicima. U grupu Merkurzbornik_31_08.indd 333 31.08.2011. 23:52


334 Ivo Fa<strong>di</strong>ćSl. 1 Oblici bočica lokalne staklarske produkcijeFig. 1 Forms of bottles of local glass productionzbornik_31_08.indd 334 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 335boca, uz velike četverokutne i rjeđe šesterokutne bocevisine 20 do 30 cm, kod poje<strong>di</strong>nih autora su uvrštenemale četvrtaste bočice čija visina iznosi 10 do 14 cm.Zajednički tretman u izučavanju spomenutih oblika stvaramogućnost šireg kronološkog raspona u datiranju,ali i nemogućnost eventualne spoznaje proizvodnih centaraza svaku poje<strong>di</strong>nu kategoriju. Četverokutne išesterokutne boce opravdano se nazivaju Merkur bocamajer se na njihovu dnu često nalazi reljefni prikaz bogaMerkura i inicijali proizvođača (Sl. 2), (Vanderhoeven1961: br. 114-115; Trois Millenaires d’art verrier ...1958: br. 80-81; Goethert-Polaschek 1977: forma 105;Glass from the ancient world 1957: 135, br. 264; Kisa1908: 780-786, T. B, 195-196; Arveiller 2006: 125-133,Pl. 60-63; Nenna 2006: 201-215, Pl. 132-134; Follmann-Schutz 2006: 81-102, T. 9, 10; Klein 2006: 133-144, T.4; Lazar 2006: 201-215, 263-271, T. 6; Foy 2006: 467-489, T. 13).Iz navedenog proizlazi da se, neovisno o poligonalnostitijela, ovi srodni oblici primarno <strong>di</strong>jele u dvije kategorije:i to na Merkur boce i pseudo Merkur bočice.Naravno, obje sadrže različite inačice s obzirom narazličitu višestraničnost, na kvalitetu i boju stakla, ali is obzirom na reljefni žig na dnu recipijenta.Dakle, Merkur boce mogu imati četverokutno ilišesterokutno tijelo, relativno su kratkog cilindričnogvrata i najčešće velikih <strong>di</strong>menzija. Stijenke su im uvijekizrazito debele, a na bazi imaju reljefni prikaz boga Merkurapo čemu su konvencionalno i nazvane Merkur boce.Na uglovima baze nalaze se inicijali proizvođača (GFHI,MCHR, MACN ...), (Arveiller 2006: 125-133, Pl. 60-63;Nenna 2006: 201-215, Pl. 132-134; Follmann-Schutz2006: 81-102, T. 9, 10; Klein 2006: 133-144, T. 4). Izliterature je poznato da se na ovakvim bocama nalazi itekst: FIRMI HILARI ETILAE, odnosno samo FIRM(Arveiller 2006: 125-133, Pl. 60-63; Nenna 2006: 201-215, Pl. 132-134).Primjerci s malom zapremninom recipijenta nazvanisu pseudo Merkur bočicama kako bi se razlikovali odMerkur boca koje su do sada na hrvatskom priobaljupoznate u trima primjercima (jedna iz Pule i dvije izZadra). 1 Naime, međusobno su ovi oblici slični po tomešto im je tijelo četverokutno ili šesterokutno, odnosnoosmerokutno samo kod pseudo Merkur bočica. Osobitosu slični četverokutni primjerci. Nadalje, kao što se i izterminologije jasno uočava, riječ je o bočicama čija visinau prosjeku iznosi od 10 do 14 cm, a ne o bocamakoje okvirno imaju 20 do 30 cm visine, kako je to slučajSl. 2 Merkur boca iz Arheološkog muzeja Istre u PuliFig. 2 Mercury bottle from the Archaeological Museum ofIstria in Pulas pravim Merkur bocama. One se mogu nazivati bočicamai po zapremnini recipijenta koja je neuspore<strong>di</strong>vo manjaod Merkur boca.Kod ovih malih šesterokutnih i osmerokutnih recipijenataodnos tijela i vrata je oko 1:2 za razliku od velikihčetverokutnih ili šesterokutnih boca kojima je odnos tijelai vrata oko 1:1. Takav odnos tijela i vrata je i kodčetverokutnih primjeraka pseudo Merkur bočica. Staklenestijenke kod pseudo Merkur bočica su veoma tanke,a reljefni žigovi na njihovu dnu se bitno razlikuju od onihna velikim primjercima debelih stijenki. Dakle, iz manjegpoligonalnog tijela izvlači se dugi uski cilindričnivrat koji završava razvraćenim pa prstenasto uvijenimobodom. Zbog izražene „elegancije” pseudo Merkurbočice često nisu dovoljno simetrične pa takav staklenioblik zna biti nakrivljen i nestabilan. Izrazito dugi i uskizbornik_31_08.indd 335 31.08.2011. 23:52


336 Ivo Fa<strong>di</strong>ćvrat je očito morao sprječavati veliku hlapljivost tekućesadržine, ali je omogućavao i postupno i odmjereno iskapavanjeiz tijela bočice. Zbog takvih odlika ne čini sehipotetičnim kazati da su i pseudo Merkur bočice, kao iMerkur boce, imale farmaceutsku namjenu, odnosno dasu u njihovim recipijentima bili pohranjeni ljekoviti preparati.Pseudo Merkur bočice puhane su u kalup sa slobodnoformiranim vratom i obodom. No, usprkos tomešesterokutni i osmerokutni primjerci boca su tankihstijenki. Na njihovu dnu javljaju se raznorazni žigoviproizvođača, poput reljefnih kružića, dvostrukih ispresijecanihlinija (postavljene u križ), stiliziranih rozeta,troliste palme sa slovom A i zrcalnim slovom P, reljefnikriž s proširenim hastama te drugi biljni i geometrijskiornamenti (Sl. 3). Na kvadratičnim recipijentima nalazese žigovi: reljefno stilizirani listići oblika djeteline unutarčetiriju malih plastičnih umba na uglovima dna (Sl.3: 1), nejasna stilizirana rozeta s umbom u sre<strong>di</strong>ni (Sl.3: 2), stilizirana rozeta u reljefnoj kružnicini s četirimalaticama na gornjem <strong>di</strong>jelu i s umbom u sre<strong>di</strong>ni (Sl. 3:3), četiri križno postavljene reljefne latice (Sl. 3: 4), dvostrukereljefne križno ispresijecane linije (Sl. 3: 5) tečetiri reljefna kruga u uglovima i sre<strong>di</strong>šnji reljefni kružić(Sl. 3: 6). Na šesterokutnim recipijentima najčešće senalaze: reljefne kružnice s izdankom – u obliku slova QSl. 3 Reljefni žigovi na dnu pseudo Merkur bočica četverokutnog, šesterokutnog i osmerokutnog tijela s prostora antičkeLiburnijeFig. 3 Relief stamps on the bottom of the pseudo Mercury bottles with the rectangular, hexagonal and octagonal containerfrom the area of ancient Liburniazbornik_31_08.indd 336 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 337Karta 1 Rasprostranjenost pseudo Merkur bočica na prostoru antičke LiburnijeMap 1 Distribution of pseudo Mercury bottles in the area of ancient Liburnia(Sl. 3: 7), te troliste palme sa slovom A s desne i zrcalnimslovom P s lijeve strane (Sl. 3: 8). Na osmerokutnimrecipijentima javljaju se: četverolatične rozete (Sl. 3: 9),stilizirani jednokraki križ (Sl. 3: 10) ili šest nepravilnoraspoređenih reljefnih kružića (Sl. 3: 11). Uz to, tri dnaosmerokutnog recipijenta sadrže dosta nejasne reljefneotiske poput nepravilne kružnice koja je po<strong>di</strong>jeljena udva <strong>di</strong>jela s uspravnom hastom (Sl. 3: 12). Teško je vjerovatida su ovi reljefni otisci tragovi pontila jer sudrugačiji tragovi držača dna pri obra<strong>di</strong> gornjeg <strong>di</strong>jelaposude zapaženi na nekim drugim primjercima pseudoMerkur bočica (T. 4: 19-21). Naravno u ovoj tipološkojskupini – pseudo Merkur bočice – nalaze se i primjerci,mada malobrojni, bez ikakvog reljefnog žiga ili tragapontila (T. 4: 22-24). Kad je riječ o reljefnim žigovimana pseudo Merkur bočicama, posebno je važno napomenutida se neki žigovi – šest nepravilno raspoređenihreljefnih kružića, kao i reljefni otisak u obliku nepravilnekružnice koja je po<strong>di</strong>jeljena u dva <strong>di</strong>jela s uspravnomhastom – javljaju i na malim kvadratičnim vrčićima sazadarskog područja. I ta činjenica ukazuje na lokalnuprovenijenciju pseudo Merkur bočica i poje<strong>di</strong>nih skupinavrčića kvadratičnog tijela.Zbog svega navedenog, ali i zbog mogućeg preciznijegdatiranja i određenja mjesta nastanka, potrebno je<strong>di</strong>stancirati ovo srodno stakleno posuđe u dvije, odnosnou tri skupine. To bi opravdalo daljnju podjelu na: a)četverokutne i b) višekutne pseudo Merkur bočice, odnosnona a) četverokutne, b) šesterokutne i c) osmerokutnepseudo Merkur bočice. Kod četverokutnih primjerakauočavaju se blage neujednačenosti u obliku, izra<strong>di</strong>i kvaliteti stakla. S tim u vezi, nužno je upozoriti da jeprimijećeno da su višekutni primjerci pseudo Merkurbočica, točnije onih sa šesterokutnim i osmerokutnimtijelom u odnosu na kvadratične, znatno brojniji i homogenijina prostoru istočne Jadranske obale, odnosnoantičke Liburnije. S druge strane, primijećeno je da sušesterokutne i osmerokutne pseudo Merkur bočice u drugimkrajevima Rimskoga Carstva gotovo nepoznate, zarazliku od četverokutnih koje se javljaju na većem brojulokaliteta zapadnog <strong>di</strong>jela Carstva (Calvi 1968: 58, 59,kat. br. 142-143; Isings 1957: 100-101, forma 84; Vanderhoeven1961: 192; Goethart-Polaschek 1977: 351,forma 105; Isings 1971: 11, kat. br. 16; Doppelfeld 1966:57; Dusenbery 1967: 43,44; Barkóczi 1966./67: sl. 27,1 i 33, 2; 1968: sl. 29, 1; 1988: 131-133, kat. br. 264-271;Régészeti füzetek 1962: T 12: 1, 3, 5; Morin-Jean 1923:71; Kisa 1908: forma 105, 107; Isings 1957: 100-101;Vanderhoeven 1961: 102; Goethart-Polaschek 1977:351). U istočnim provincijama nije zapažena prisutnostpseudo Merkur bočica.zbornik_31_08.indd 337 31.08.2011. 23:52


338 Ivo Fa<strong>di</strong>ćGrafikon 1 Nalazišta pseudo Merkur bočica na prostoru LiburnijeChart 1 Sites with pseudo Mercury bottle fi nds in the area of ancient LiburniaGrafikon 2 Oblikovna zastupljenost pseudo Merkur bočica u LiburnijiChart 2 Presence of forms of pseudo Mercury bottles in Liburniazbornik_31_08.indd 338 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 339S obzirom na sadašnje stanje istraženosti, pseudoMerkur bočice pronađene su u Starigradu podno Velebita(Argyruntum), Zadru (Iader), Podgrađu kod Benkovca(Asseria), Ninu (Aenona), Caskoj na otoku Pagu(Cissa), Bakru (Volcera) i Sv. Jurju (Lopsica), (Karta 1).Ako se za pet primjeraka koji se čuvaju u Arheološkommuzeju u Splitu pretpostavlja dalmatinska provenijencija(Kirigin 1980: 61-65), onda se za njih s velikomsigurnošću može predpostaviti da su iz Aserije, jer je tajMuzej, između Prvog i Drugog svjetskog rata s tog lokalitetaotkupio preko 270 staklenih izrađevina. 2 Akoubrojimo posude iz Aserije, prostor Liburnije je do sadadao nalaze 42 pseudo Merkur bočice. Najviše ih jepronađeno u Jaderu (11) i Argiruntu (11), a zatim uAseriji (9). U antičkoj Kisi nedavnim arheološkimistraživanjima pronađene su tri (3) pseudo Merkurbočice, 3 u Volceri dvije (2), a antička nekropola Sv. Jurja(Lopsica) dala je jedan (1) nalaz pseudo Merkur bočice.S nekropola Zadra, Nina ili Aserije sačuvana su još četiri(4) primjerka. 4 Četverokutni recipijenti su u odnosu našesterokutne i osmerokutne znatno slabije zastupljeni(11 u odnosu 31). Njih je do sada pronađeno svega jedanaest(11), dok je šesterokutnih i osmerokutnih jepronađen 31 komad, odnosno petnaest (15) šesterokutnihi šesnaest (16) osmerokutnih primjeraka (Grafikon 1, 2,3).Sve spomenute pseudo Merkur bočice koje su do sadapronađene na prostoru Liburnije, posebice šesterokutnei osmerokutne, čine zasebnu homogenu skupinu staklenihracipijenata. Morfološki su posve osobite, a njihovaposebnost očituje se i u specifičnim reljefnim žigovima.Uz brojne komparacije s četverokutnim recipijentima(Kisa 1908: vol. 1, sl. 65-66, vol. 2, 325, vol. 3, 780-936;Dusenbery 1967: 43; Mollo Mezzena 1990: 312; Barkóczi1969: Sl. 3:2; Règèszeti füzetek 1962: T. 12:1, 3,5; Damevski 1976: 79, br. 4; Cermanović-Kuzmanović1987: sl. 40; Morin-Jean 1923: for. 19; Isings 1957: for.84; Calvi 1968: grupa A; Paffgen 1989: 20, Sl. 2:13;Kirigin 1980: 61-65; 74-75, T. 2:2,3; Facchini 1998:139-146; Arveiller 2006: 125-133, Pl. 60-61, br. 004-009;Sableroles 2006: 15-69, T. 18, BV 51-53; Glöckner 2006:187-208, T. 7, AUS 70; Lazar 2006: (Vol. 2), 245- 261,T. 5, SI 82; 263-271, T. 6, H 32-35; da Cruz 2006: 325-349, T. 7, P MER 001-002; Lazar 2006: 245-247, T. 5,SI 82; Foy 2006: 467-489, T. 7, F-MER 050,055), najvećusličnost s liburnskim primjercima moguće je pronaći sasrodnim bočicama iz sjeverne Italije (Facchini 1998:139-146). One potječu s 23 lokaliteta s najvećom koncentracijomoko Breše. No, ovdje su žigovi gotovoisključivo s reljefnim prikazom palmete u kombinaciji sčetirima reljefnim umbima i slovima I V, odnosno sčetirima umbima i slovima IMM, DE. Uz to, za razlikuod liburnskih primjeraka, svi su recipijenti (bez iznimke)četverokutnog tijela (Sl. 4). Očigledno je da je primjenai liburnskih i sjevernoitalskih bočica jednaka. Zbog spomenutihmorfoloških odlika može im se pripisatiGrafikon 3 Postotak oblikovne zastupljenosti pseudo Merkur bočica u LiburnijiChart 3 Presence of forms of pseudo Mercury bottles in Liburnia expressed in percentageszbornik_31_08.indd 339 31.08.2011. 23:52


340 Ivo Fa<strong>di</strong>ćfarmakološka namjena, odnosno da su u njihovim recipijentimabili pohranjivani kozmetički i ljekoviti preparati.Za razliku od četverokutnih recipijenata, šesterokutnei posebno osmerokutne pseudo Merkur bočice, koje supronađene na priobalju Hrvatske, odnosno na područjustare Liburnije u rimskoj provinciji Dalmaciji, predstavljajuveoma specifičnu skupinu antičke staklarske produkcije.Analogije na drugim prostorima Carstva nisupronađene, kao što nisu pronađeni ni srodni reljefnižigovi.Veliki broj pseudo Merkur bočica u Liburniji, posebnoonih šesterokutnih i osmerokutnih, govori u prilogtomu da je u rimskoj provinciji Dalmaciji postojala lokalnara<strong>di</strong>onica (ili ra<strong>di</strong>onice) stakla, što je već u nekolikonavrata isticano. Osim kvantitetom (ukupno 42pronađena primjerka), pseudo Merkur bočice s prostoraLiburnije veoma su specifične po morfološkim odlikama,ali i po reljefnim žigovima te je sa sigurnošću mogućezaključiti da su proizvod neke od lokalnih staklarskihra<strong>di</strong>onica iz druge pol 2. i 3. stoljeća po Kr. Njihovudataciju potvrđuju i poje<strong>di</strong>ni nalazi iz grobnih cjelinaantičke nekropole u Zadru i u Caskoj na otoku Pagu(Zadar: ZF – Zrinsko-Frankopanska gr. 5 i 16, TC –Trgovački centar gr. 37, 55, 58, 492, 806, Vrt Relja - VRgr. 63; Caska: gr. 6, 10, 16). Iako, Merkur boce i pseudoMerkur bočice okvirno pripadaju istom vremenskomrazdoblju, za četverokutne pseudo Merkur bočice možese predpostaviti i nešto mlađi datum proizvodnje odšesterokutnih i osmerokutnih primjeraka. Njih je mogućesvrstati u vremensko razdoblje od kraja 2. do početka 4.stoljeća po Kr. Stoga se čini da proizvodnja i uporabašesterokutnih i osmerokutnih pseudo Merkur bočica nebi išla u potpuno isti kronološki okvir. Njih bi trebalodatirati u razdoblje od sre<strong>di</strong>ne 2. do kraja 3. stoljeća,odnosno vjerojatnije do druge polovice 3. stoljeća.Sl. 4 Žigovi na pseudo Merkur bočicama četverokutnog tijela iz sjeverne ItalijeSl. 4 Stamps on the pseudo Mercury bottles from Northern Italyzbornik_31_08.indd 340 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 341Katalog:Pseudo Merkur bočice četverokutnoga tijelaU ovu kategoriju pseudo Merkur bočica spadaju primjerci izduženoga kvadratičnog tijela i dugog cilindričnoga vrata.Obod ovakvih bočica ljevkasto je razvraćen i prstenasto zadebljan. Rame im je naglašeno, a dno blago udubljeno. Na blagoudubljenom dnu najčešće se nalazi reljefni vegetabilni ili geometrijski žig proizvođača. Boja stakla je blijedo žućkasta dožućkasto-zelenkasta. Odnos tijela i vrata kod ovih primjeraka je oko 1:1.1. Starigrad – Paklenica (Argyruntum)Inventarni broj: A 4783 (st. inv. br. O. 1172)V = 14,4 cm, Š = 2,7 cm, R oboda = 2,3 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruCjelovito sačuvana bočica izduženog četverokutnog tijela i dugogcilindričnog vrata. Obod ljevkasto razvraćen i prstenasto zadebljan.Rame naglašeno. Dno blago udubljeno, s reljefnim žigom proizvođača– rozeta sa sedam latica četirima reljefnim kružićima (trokutima?)u kutovima. Trag pontila na dnu. Odnos tijela i vrata oko 1:1. Bojablijedo plavkasto-zelenkasta.Datacija: kraj 2. – rano 4. st. po Kr.Objavljeno: Fa<strong>di</strong>ć 2006: 56, br. 71.2. Zadar (Iader); Trgovački centar (grob 806)Inventarni broj: A 8531Š dna = 2,8 cm, R oboda = 2,8 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruPseudo Merkur bočica izduženog četverokutnog tijela i dugogcilindričnog vrata koji prelazi u razvraćen pa prstenasto uvijenobod. Rame naglašeno. Nedostaje <strong>di</strong>o tijela iznad baze. Dno ravno, sreljefnim žigom proizvođača načinjenim od stilizirane reljefne rozete.Odnos tijela i vrata veći od 1:1. Boja blijedo-zelenkasta.Datacija: kraj 2. – rano 4. st. po Kr.Neobjavljeno3. Zadar (Iader); Trgovački centar (1989. g., grob 806)Inventarni broj: A 8530V = 14 cm, Š = 3,4 cm, Š dna = 3,2 cm, R oboda = 3 cmPohrana: Arheološki muzej u ZadruCjelovito sačuvana bočica izduženog četverokutnog tijela i dugogcilindričnog vrata koji prelazi u razvraćen pa prstenasto formiranobod. Rame naglašeno. Dno blago udubljeno s reljefnim žigomproizvođača u vidu stiliziranog cvijeta. Na uglovima blaga kružnaizbočenja. Odnos tijela i vrata oko 1:1. Boja blijedo-žućkasta.Datacija: kraj 2. – rano 4. st. po Kr.Neobjavljenozbornik_31_08.indd 341 31.08.2011. 23:52


342 Ivo Fa<strong>di</strong>ć4. Starigrad – Paklenica (Argyruntum)Inventarni broj: A 4729 (st. inv. br. O. 15/../)V = 13,2 cm, Š = 2,6 cm, R oboda = 2,3 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruGotovo cjelovito sačuvana bočica izduženog četverokutnog tijela idugog cilindričnog vrata koji prelazi u razvraćen obod. Dio obodanedostaje. Rame naglašeno. Dno blago udubljeno s reljefnim žigomproizvođača u vidu stiliziranog cvijeta – na uglovima četiri laticeizmeđu kojih su V ukrasi. Trag pontila na dnu. Odnos tijela i vrataoko 1:1. Boja blijedož-ućkasta.Datacija: kraj 2. – rano 4. st. po Kr.Objavljeno: Fa<strong>di</strong>ć 2006: 57, br. 72.5. Podgrađe kod Benkovca (Asseria)Inventarni broj: G 1555V = 14,3 cm, Š = 3,1 cm, Š dna = 2,8 cm, R oboda = 2,8 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruCjelovito sačuvana pseudo Merkur bočica izduženog četverokutnogtijela i dugog cilindričnog vrata koji prelazi u razvraćen obod. Obodprstenasto zadebljan. Rame naglašeno. Dno ravno, s reljefnimžigom proizvođača načinjenim odod dviju plitkih reljefnih linijapostavljenih u križ (mreža). Odnos tijela i vrata veći od 1:1. Bojablijedo maslinasto-zelenkasta.Datacija: kraj 2. – rano 4. st. po Kr.Objavljeno: Kirigin 1980: 62-63, sl. 1: 1.6. Starigrad – Paklenica (Argyruntum)Inventarni broj: A 3996 (st. inv. br. O. 1172)Sač. V = 11,9 cm, Š = 3,2 cm, Š dna = 2,8 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruPseudo Merkur bočica izduženog četverokutnog tijela i dugogcilindričnog vrata. Nedostaje <strong>di</strong>o vrata i obod. Rame naglašeno. Dnoravno s reljefnim žigom proizvođača načinjenim od dviju plitkihreljefnih linija postavljenih u križ (mreža). Boja blijedo zelenkasta.Datacija: kraj 2. – rano 4. st. po Kr. 3.Neobjavljeno:7. Bakar (Volcera)Inventarni broj: 11062Sač. V = 9,6 cm, Š dna 3 cmPohrana: Arheološki muzej u ZagrebuPseudo Merkur bočica četverokutnog tijela, koje se pri dnu sužava.Dno ravno s reljefnim žigom ččetiriju <strong>di</strong>jametralno postavljenihduguljastih latica. Dekolorirano staklo.Datacija: kraj 2. – rano 4. st. po Kr.Objavljeno: Ljubić 1882: 52, E 61; Lazar 2008: 125, T. 16, 1.zbornik_31_08.indd 342 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 3438. Podgrađe kod Benkovca (Asseria) ?Inventarni broj: G 1633V = 15,6 cm, Š = 3,4 cm, R oboda = 3 cmPohrana: Arheološki muzej u SplituCjelovito sačuvana pseudo Merkur bočica izduženog četverokutnogtijela i dugog cilindričnog vrata koji prelazi u razvraćen pa prstenastouvijen obod. Rame naglašeno. Dno blago udubljeno s reljefnim žigomproizvođača – rozeta sa sre<strong>di</strong>šnjom kružnicom i četiri vidljive latice.Odnos tijela i vrata veći od 1:1. Boja žućkasto-zelenkasta.Datacija: kraj 2. – rano 4. st. po Kr.Objavljeno: Kirigin 1980: 62, 63, sl. 1: 2.9. Caska (Cissa)Inventarni broj: CZN 0037/’07 (grob 16)V = 15,8 cm, Š = 3,2 cm, Š dna 2,7 cm, R oboda = 3,1 cmPohrana: privremena pohrana u Muzeju antičkog stakla u ZadruPseudo Merkur bočica četverokutnog tijela koje se pri dnu sužava.Rame naglašeno. Dno blago udubljeno s tragom otiska žiga. Odnostijela i vrata oko 1:1. Boja žućkasto-zelenkasta.Datacija: kraj 2. – rano 4. st. po Kr.Neobjavljeno10. Zadar (Iader); Zrinsko FrankopanskaInventarni broj: A 8749V = 15,3 cm, Š = 2,9 cm, Š dna = 2,7 cm, R oboda = 2,5 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruCjelovito sačuvana bočica izduženog četverokutnog tijela i dugogcilindričnog vrata. Obod ljevkasto razvraćen i prstenasto zadebljan.Rame blago zakošeno. Recipijent ispucan. Dno neznatno udubljenosa slabim tragom pontila. Odnos tijela i vrata oko 1:1. Boja blijedo-žućkasta.Datacija: kraj 2. – rano 4. st. po Kr.Neobjavljeno11. Zadar (Iader), Nin (Aenona), Podgrađe kod Benkovca (Asseria)Inventarni broj:187 (stari inv. br. 3568) 05/00041038V = 13,5 cm, R oboda = 3,5 cmPohrana: Museo vetrario <strong>di</strong> MuranoCjelovito sačuvana pseudo Merkur bočica izduženog četverokutnogtijela i dugog cilindričnog vrata koji prelazi u razvraćen pa prstenastouvijen obod. Rame naglašeno. Dno ravno s reljefnim žigom proizvođača– četiri reljefna izbočenja u uglovima i jedno u sre<strong>di</strong>ni. Odnos tijela ivrata veći od 1:1. Boja žućkasta-transparentna.Datacija: kraj 2. – rano 4. st. po Kr.Objavljeno: Ravagnan 1994: 146, br. 281.zbornik_31_08.indd 343 31.08.2011. 23:52


344 Ivo Fa<strong>di</strong>ćPseudo Merkur bočice šesterokutnog tijelaDrugoj inačici pseudo Merkur bočica spadaju primjerci sa šesterokutnim izduženim tijelom i uskim dugim cilindričnim vratom. Prijelaz iz tijelau vrat kod pseudo Merkur bočica može biti postupan ili izrazito naglašen (blago istaknuto rame). Odnos tijela i vrata kod ove inačice je oko1:2. Obod je horizontalno razvraćen i prstenasto zadebljan. Na blago udubljenom dnu najčešće se nalazi reljefni žig proizvođača – reljefnikružići, latice, reljefni krug, reljefni križ, inicijali i palma. Boja stakla kod ovih primjeraka je blijedo-žućkasta, bijelo-žućkasta do plavkastozelenkasta.12. Starigrad – Paklenica (Argyruntum)Inventarni broj: A 4800 (st. inv. br. O. 1570)V = 14,1 cm, Š = 3,4 cm, R oboda = 2,7 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruCjelovito sačuvana bočica izduženog šesterokutnog tijela koje prekoblago naglašenog ramena prelazi u dugi uski cilindrični vrat. Obodljevkasto razvraćen i prstenasto zadebljan. Dno blago udubljeno sreljefnim žigom proizvođača – reljefni krug s kvačicom (možda Q).Odnos tijela i vrata nešto manji od 1:2. Boja blijedo-žućkasta.Datacija: druga polovica 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Fa<strong>di</strong>ć 2006: 57, br. 73.13. Starigrad – Paklenica (Argyruntum)Inventarni broj: A 4755 (st. inv. br. O. ?)V = 14,1 cm, Š = 3,4 cm, R oboda = 2,7 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruCjelovito sačuvana bočica izduženog šesterokutnog tijela koje prekonaglašenog ramena prelazi u dugi uski cilindrični vrat. Obod ljevkastorazvraćen i prstenasto zadebljan. Dno blago udubljeno, s reljefnimžigom proizvođača – reljefni krug s kvačicom (možda Q). Preko žigaprelazi trag pontila. Odnos tijela i vrata oko 1:2,5.Boja blijedo-žućkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Fa<strong>di</strong>ć 2006: 58, br. 75.14. Starigrad – Paklenica (Argyruntum)Inventarni broj: A 4734 (st. inv. br. O. ?)Sač. v = 14,1 cm, Š = 3,3 cm, R oboda = /Pohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica izduženog šesterokutnog tijela i dugog uskog cilindričnogvrata. Gornji <strong>di</strong>o vrata i obod nedostaju. Rame blago naglašeno izaobljeno. Dno blago udubljeno s djelomice nejasnim reljefnim žigomproizvođača – prvo slovo moguće zrcalno ρ, a zadnje A. Između tihdvaju slova najvjerojatnije stablo palme. Na dnu vidljiv blagi tragpontila. Odnos tijela i vrata najvjerojatnije oko 1:2.Boja plavkasto-zelenkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Fa<strong>di</strong>ć 2006: 58, br. 74.zbornik_31_08.indd 344 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 34515. Podgrađe kod Benkovca (Asseria) ?Inventarni broj: G 1637Sač. V = 2,2 cm, Š = 2,9 cmPohrana: Arheološki muzej u SplituDonji <strong>di</strong>o pseudo Merkur bočice šesterokutnog tijela. Dno ravno sreljefnim žigom proizvođača – trolisna palmeta u sre<strong>di</strong>ni izmeđuzrcalnog slova P i slova A. Nedostaje veći <strong>di</strong>o recipijenta te vrat iobod. Boja zelenkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Kirigin 1980: 62, 63, sl. 1:7.16. Zadar (Iader), Nin (Aenona). Podgrađe kod Benkovca (Asseria) ?Inventarni broj: A 5554Sač. V = 7,9 cm, Š = 2,8 cm, Š dna = 2,7 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica šesterokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelaziu duži cilindričan vrat. Nedostaje veći <strong>di</strong>o vrata i obod. Dno ravnos reljefnim žigom proizvođača – trolisna palmeta u sre<strong>di</strong>ni izmeđuzrcalnog slova P i slova A. Boja blijedo-zelenkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno17. Caska (Cissa)Inventarni broj: CZN 0051/’05 (grob 6)V = 11,3 cm, Š = 3,2 cm, Š dna 2,7 cm, R oboda = 2,3 cmPohrana: privremena pohrana u Muzeju antičkog stakla u ZadruPseudo Merkur bočica šesterokutnog tijela (koje se pri dnu sužava)i dugog uskog cilindričnog vrata koji prelazi u prstenasto zadebljanobod. Dno blago udubljeno s reljefnim žigom proizvođača – trolisnapalmeta u sre<strong>di</strong>ni između zrcalnog slova P i slova A. Rame naglašeno.Odnos tijela i vrata oko 1:2. Boja žučkast-zelenkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno18. Zadar (Iader); Trgovački centar (grob 37)Inventarni broj: A 7784Sač. V = 5,2 cm, Š = 3,2 cm, Š dna = 2,8 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica šesterokutnog tijela. Nedostaje vrat i obod. Na blagoudubljenom dnu reljefni otisak – tri reljefna trokutića postavljenapoput latica. Preko žiga prelazi trag pontila. Boja blijedo žućkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljenozbornik_31_08.indd 345 31.08.2011. 23:52


346 Ivo Fa<strong>di</strong>ć19. Zadar (Iader); Zrinsko Frankopanska (grob 16)Inventarni broj: A 8758V cca = 13 cm, Š = 3,1 cm, Š dna = 3 cm, R oboda cca = 2,9 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica izduženog šesterokutnog tijela i dugog cilindričnog vrata.Obod ljevkasto razvraćen. Rame blago zakošeno. Dno neznatnoudubljeno. Na dnu možda trag pontila. Odnos tijela i vrata oko1:1. Nedostaje manji <strong>di</strong>o ramena te <strong>di</strong>o vrata i oboda. Boja blijedožučkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno20. Caska (Cissa)Inventarni broj: CZN 0040/’06 (grob 10)V = 11,3 cm, Š = 3,2 cm, Š dna = 2,7 cm, R oboda = 2,3 cmPohrana: privremena pohrana u Muzeju antičkog stakla u ZadruPseudo Merkur bočica šesterokutnog tijela koje se pri dnu sužava.Rame naglašeno. Dno blago udubljeno s plitkim i nejasnim reljefnimotiskom – moguće od pontila. Odnos tijela i vrata oko 1:2.Boja zelenkasto-bijela.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno21. Podgrađe kod Benkovca (Asseria)Inventarni broj: G 1554V = 13,3 cm, Š = 3,1 cm, Š. dna = 2,8 cm, R oboda = 2,8 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruPseudo Merkur bočica izduženog šesterokutnog tijela i dugogcilindričnog vrata koji prelazi u razvraćen obod. Obod prstenastozadebljan. Rame naglašeno. Dno blago udubljeno bez tragovareljefnog žiga. Napukline na nekoliko mjesta. Nedostaje mali <strong>di</strong>o uzrub jedne stranice recipijenta. Na dnu loš reljefni otisak (moždapontila). Odnos tijela i vrata veći od 1:2. Boja blijedo-žučkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Kirigin 1980: 62-63, sl. 1:4.22. Podgrađe kod Benkovca (Asseria) ?Inventarni broj: G 1634V = 10,5 cm, Š = 3,7 cm, R oboda = 2 cmPohrana: Arheološki muzej u SplituPseudo Merkur bočica izduženog šesterokutnog tijela i dužegcilindričnog vrata koji prelazi u razvraćen obod. Obod prstenastozadebljan. Rame naglašeno. Dno blago udubljeno bez tragovareljefnog žiga. Nedostaju tri stranice recipijenta. Odnos tijela i vrataveći od 1:2. Boja žućkastobijela.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Kirigin 1980: 62, 63, sl. 1:4.zbornik_31_08.indd 346 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 34723. Podgrađe kod Benkovca (Asseria) ?Inventarni broj: G 1635Sač. V = 4,7 cm, Š = 3,4 cmPohrana: Arheološki muzej u SplituDonji <strong>di</strong>o pseudo Merkur bočice šesterokutnog tijela. Rame naglašeno.Dno blago udubljeno bez tragova reljefnog žiga. Nedostaje <strong>di</strong>orecipijenta te vrat i obod. Boja žućkasto-bijela.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Kirigin 1980: 62, 63, sl. 1:5.24. Zadar (Iader), Nin (Aenona), Podgrađe kod Benkovca (Asseria) ?Inventarni broj: A 4284Sač. V = 7,4 cm, Š = 3,2 cm, Š dna = 3,4 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica izduženog šesterokutnog tijela i dugog cilindričnog vrata kojije sačuvan samo pri dnu. Rame blago zakošeno. Dno zaravnjeno.Nedostaje neznatni <strong>di</strong>o tijela, veći <strong>di</strong>o vrata i obod. Boja blijedo-žućkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno25. Podgrađe kod Benkovca (Asseria)Inventarni broj: G 1636Sač. V = 8,8 cm, sač. Š = 2,8 cm, R oboda = 2,4 cmPohrana: Arheološki muzej u SplituGornji <strong>di</strong>o pseudo Merkur bočice šesterokutnog tijela. Ramenaglašeno. Iz naglašenog ramena izlazi dugi cilindrični vrat kojizavršava s razvraćenim pa prstenasto uvijenim obodom. Nedostajegotovo cijeli recipijent. Boja bijelo-žućkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Kirigin 1980: 62, 63, sl. 1: 6.26. Sv. Juraj kod Senja (Lopsica)Inventarni broj:V = 13 cm, Š = 2,9 cm, R oboda = 2,9 cmPohrana: Arheološki muzej u ZagrebuPseudo Merkur bočica šesterokutnog tijela koje se pri dnu sužava.Rame naglašeno. Dno blago udubljeno s plitkim i nejasnim reljefnimotiskom – moguće od pontila. Odnos tijela i vrata oko 1:2. Bojazelenkasto-bijela.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Brunšmid 1900: 182, sl. 66.zbornik_31_08.indd 347 31.08.2011. 23:52


348 Ivo Fa<strong>di</strong>ćPseudo Merkur bočice osmerokutnog tijelaTrećoj inačici pseudo Merkur bočica pripadaju primjerci osmerokutnoga tijela, koje preko zaobljenog ramena prelazi u dugi uski cilindričnivrat. Na blago udubljenom dnu u pravilu je reljefni žig proizvođača (osam reljefnih listića – latica, četiri reljefna listića ili nejasan kružni reljefniotisak). Odnos tijela i vrata je veći od 1:2. Stijenke bočica su iznimno tanke. Boja im je žućkasta, zelenkasta ili zelenkasto-žućkasta.27. Starigrad – Paklenica (Argyruntum)Inventarni broj: A 4749 (st. inv. br. O. ?)Sač. V = 9,1 cm, Š = 3,2 cm, R oboda = /Pohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica osmerokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelazi ucilindričan vrat. Dno blago udubljeno. Na dnu reljefni pečat – četirireljefna listića. Boja zelenkasta. Nedostaje oko polovice vrata iobod.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Fa<strong>di</strong>ć 2006: 59, br. 76.28. Starigrad – Paklenica (Argyruntum)Inventarni broj: (st. inv. br. O. ?)V = 14,5 cm, Š = 3,2 cm, R oboda = 2,5 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica osmerokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelazi udugi cilindrični vrat. Obod ljevkasto razvraćen. Rub oboda zadebljan.Rame blago zaobljeno. Odnos tijela i vrata veći od 1:2. Na blagoudubljenom dnu četiri zrakasto postavljena reljefna listića (latice).Boja zelenkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Fa<strong>di</strong>ć 2006: 59, br. 78.29. Starigrad – Paklenica (Argyruntum)Inventarni broj: A 4754 (st. inv. br. O. 14/00/)Sač. V = 8 cm, Š = 3,2 cm, R oboda = /Pohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica osmerokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelazi ucilindričan vrat. Na ravnom dnu četiri reljefna listića. Boja žućkasta.Nedostaje veći <strong>di</strong>o vrata i obod.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Fa<strong>di</strong>ć 2006: 59, br. 77.zbornik_31_08.indd 348 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 34930. Zadar (Iader); Vrt Relja (grob 63)Inventarni broj: A 8908V = 16 cm, Š = 3,3 cm, Š dna = 3,2 cm, R oboda = 2,7 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica osmerokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelaziu duži cilindričan vrat. Obod horizontalno razvraćen pa prstenastouvijen. Odnos tijela i vrata oko 1:2. Na ravnom dnu reljefni otisak –četiri <strong>di</strong>jametralno postavljene latice. Rame i vrat nesimetrični.Boja blijedo-žućkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno31. Zadar (Iader); Trgovački centar – ulica P. Svačić (grob 13)Inv. br. A 8660V = 14,5 cm, Š = 3,0 cm, Š dna = 3,0 cm, R oboda = 2,7 cmSmještaj: Arheološki muzej u ZadruBočica osmerokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelazi udugi cilindrični vrat. Obod ljevkasto razvraćen. Rub oboda zadebljan.Rame blago zaobljeno. Odnos tijela i vrata veći od 1:2. Na blagoudubljenom dnu četiri zrakasto postavljena reljefna listića (latice).Boja bijelo-žućkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno32. Starigrad – Paklenica? (Argyruntum)Inventarni broj: A 5459 (st. inv. br. O. 14/00/)Sač. V = 6,1 cm, Š = 3 cm, Š dna = 3 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruPseudo Merkur bočica osmerokutnog tijela. Boja zelenkasta.Nedostaje <strong>di</strong>o ramena, vrat i obod. Na ravnom dnu nejasni blagoreljefni otisak u obliku nepravilne kružnice po<strong>di</strong>jeljene na dva polja.Boja zelenkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno33. Starigrad – Paklenica (Argyruntum)Inventarni broj: A 4770 (st. inv. br. O. 18/../)V = 15,4 cm, Š = 2,9 cm, R oboda = 2,7 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica osmerokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelaziu duži cilindričan vrat. Obod horizontalno razvraćen. Rub obodazadebljan. Odnos tijela i vrata veći od 1:2. Na ravnom dnu nejasniblago reljefni otisak u obliku nepravilne kružnice po<strong>di</strong>jeljene na dvapolja. Rame i vrat nesimetrični. Boja žućkasto-zelenkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Fa<strong>di</strong>ć 2006: 60, br. 79.zbornik_31_08.indd 349 31.08.2011. 23:52


350 Ivo Fa<strong>di</strong>ć34. Zadar (Iader), Nin (Aenona), Podgrađe kod Benkovca (Asseria) ?Inventarni broj: A 5844V = 13 cmPohrana: Arheološki muzej u ZadruBočica osmerokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelaziu duži cilindričan vrat. Obod horizontalno razvraćen pa prstenastouvijen. Odnos tijela i vrata oko 1:2. Na ravnom dnu nejasni blagoreljefni otisak – nepravilna kružnica po<strong>di</strong>jeljena na dva polja.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Giunio 2010, 85, br. 94.35. Zadar (Iader); Trgovački centar (grob 55)Inventarni broj: A 9091V = 15 cm, Š = 3 cm, Š dna = 2,9 cm, R oboda = 2,5 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica osmerokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelaziu duži cilindričan vrat. Obod horizontalno razvraćen pa prstenastouvijen. Odnos tijela i vrata oko 1:2. Na ravnom dnu nejasni blagoreljefni otisak pet nepravilno raspoređenih kružića. Rame i vratnesimetrični. Boja mliječno-bijela.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno36. Bakar (Volcera)Inventarni broj: 11090V = 15 cm, š. dna 2,6 cm, R oboda = 2,8 cmPohrana: Arheološki muzej u ZagrebuPseudo Merkur bočica osmerokutnog tijela koje se pri dnu sužava.Dno ravno s reljefnim žigom koji se sastoji od pet nepravilnoraspoređenih plastičnih točaka. Boja žućkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Objavljeno: Ljubić 1882: 52, E 65; Lazar 2008: 125, T. 16, 2.37. Zadar (Iader), Nin (Aenona), Podgrađe kod Benkovca (Asseria) ?Inventarni broj: A 14318Sač V = 6,8 cm; Š = 3 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruPseudo Merkur bočica osmerokutnog tijela. Vrat nedostaje. Naravnom dnu reljefni otisak od šest nepravilno raspoređenih kružića.Boja blijedo-zelena.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljenozbornik_31_08.indd 350 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 35138. Zadar (Iader); Trgovački centar 2005 (grob 58)Inventarni broj: A 9093V = 14 cm, Š = 3,4 cm, Š dna = 3,2 cm, R oboda = 3 cmPohrana: Arheološki muzej u ZadruBočica osmerokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelazi uduži cilindričan vrat. Odnos tijela i vrata nešto manji od 1:2. Nedostajeveći <strong>di</strong>o dna i oko ½ tijela te veći <strong>di</strong>o oboda. Na sačuvanom <strong>di</strong>jelu dnavidljiv reljefni žig – vjerojatno šest nepravilno raspoređenih kružnica.Boja blijedo-žućkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno39. Zadar (Iader); Trgovački centar (1989. g., grob 492)Inventarni broj: A 8336V = 14 cm, Š = 3,4 cm, Š dna = 3,2 cm, R oboda = 3 cmPohrana: Arheološki muzej u ZadruBočica osmerokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelaziu duži cilindričan vrat. Obod horizontalno razvraćen pa prstenastouvijen. Odnos tijela i vrata nešto manji od 1:2. Na blago udubljenomdnu reljefni istokračni križ s proširenim hastama. Rame naglašeno.Boja žućkasto-zelenkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno40. Zadar (Iader); Vrt Relja (grob 163)Inventarni broj: A 8942V = 15 cm, Š = 3,2 cm, Š dna = 3,1 cm, R oboda = 2,7 cmPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBočica osmerokutnog tijela koje preko zaobljenog ramena prelaziu duži cilindričan vrat. Obod horizontalno razvraćen pa prstenastouvijen. Odnos tijela i vrata oko 1:2. Na blago udubljenom dnu reljefniistokračni križ s proširenim hastama. Rame i vrat nesimetrični.Boja žućkasto-zelenkasta.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljeno41. Podgrađe kod Benkovca (Asseria)Inventarni broj: /Sač. V = ?Pohrana: Privatna zbirkaBočica osmerokutnog tijela koje preko zakošenog ramena prelazi ucilindričan vrat. Boja žućkasto-zelenkasta. Nedostaje oko polovicevrata i obod. Žig nije poznat.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.Neobjavljenozbornik_31_08.indd 351 31.08.2011. 23:52


352 Ivo Fa<strong>di</strong>ć42. Podgrađe kod Benkovca (Asseria)Inventarni broj: /Sač. V = ?Pohrana: Privatna zbirkaDonji <strong>di</strong>o pseudo Merkur bočice osmerokutnog tijela. Nedostaje vrati obod. Boja žućkasto-zelenkasta. Žig nije poznat.Datacija: druga polovina 2. – kraj 3. st. po Kr.NeobjavljenoBilješke:1Glavninu te kolekcije vi<strong>di</strong> u Fa<strong>di</strong>ć 1988: 29-70.2Na ovome mjestu zahvaljujem se kolegici prof. dr. sc. AnamarijiKurilić (vo<strong>di</strong>teljici istraživanja na Caskoj) na ustupanju tri pseudoMerkur bočice za objavu.3Neki od primjeraka pseudo Merkur bočica čuvaju se u Muzejustakla u Muranu. Njih, kao i ostale staklene primjerke kojima jenepoznata točna provenijencija, G. L. Ravagnan prikazuje kaostaklene predmete koji potječu iz Zadra, Nina ili Aserije. Stoga iovdje za takve primjerke navo<strong>di</strong>m ta tri lokaliteta kao mogućemjesto nalaza.4Posebno zahvaljujem Jadranki Belevski, dokumentaristici u Muzejuantičkog stakla koja je izra<strong>di</strong>la crteže.Literatura:Arveiller, V., 2006, Les bouteilles Mercure. U: Corpus des signatureset marques sur verres antiques (Vol. 1 – La France), 125-133.Lyon.Barkóczi, L., 1966./67, Die datierten Glasfunde aus dem II Jahrhundertvon Brigetio. Folia Archaeologica 18, 67-89.Barkóczi, L., 1968, Die datierten Glasfunde aus dem 3-4 Jahrhundertvon Brigetio. Folia Archaeologica 19, 57-86.Barkóczi, L., 1969, Merkurflaschen mit bodenstempel in UngarischenNationalmuseum. Folia Archaeologica 20, 47-52.Barkóczi, L., 1988, Pannonische Glasfunde in Ungarn. Budapest.Calvi, M. C., 1968, I vetri romani del Museo <strong>di</strong> Aquileia. Aquileia.Cermanović-Kuzmanović, A., 1987, Rimsko staklo. Beograd.Foy, D., 2006, Marques sur verres antique trouvé en France (addenda).U: Corpus des signatures et marques sur verres antiques (Vol. 2),467-489. Lyon.da Cruz, M., 2006, Marques sur verres antiques du Portugal. U: Corpusdes signatures et marques sur verres antiques (Vol. 2), 325-347.Lyon.Damevski, V., 1976, Pregled tipova staklenog posuđa iz italskih,galskih, me<strong>di</strong>teranskih i porajnskih ra<strong>di</strong>onica na području Hrvatske.Arheološki vestnik 25, 62-87.Doppelfeld, O., 1966, Römishes und Fränkisches glas in Köln. Köln.Dusenmery, B., 1967, Ancient Glass from the Cemeteries ofSamothrace. Journal of Glass Stu<strong>di</strong>es 9, 34-49.Facchini, G. M., 1998, La bottiglietta mercuriale. In: Vetro e vetri –prezioze iridescenze (Forma e forme nei vetri romani <strong>di</strong> Lombar<strong>di</strong>a),139-146. Milano.Fa<strong>di</strong>ć, I., 1982, Antičko staklo u provinciji Dalmaciji. Dometi 12,61-66.Fa<strong>di</strong>ć, I., 1986, Antičko staklo Argyruntuma, 1-56, Zadar.Fa<strong>di</strong>ć, I., 1988, Antičko staklo Asserije iz Arheološkog muzeja u Splitu,Benkovački kraj kroz vjekove, Zbornik 2, 29-70. Benkovac.Fa<strong>di</strong>ć, I., 1993, Antičko staklo istočne Jadranske obale u konteksturimske civilizacije. U: Zbornik Pedagoškog fakulteta, Umjetnost naistočnoj obali Jadrana u kontekstu Europske tra<strong>di</strong>cije, 71-80. Rijeka.Fa<strong>di</strong>ć, I., 1997, Il Vetro. U: Trasparenze imperiali – Vetri romani dalaCroazia, SKIRA, 73-246. Milano – RimFa<strong>di</strong>ć, I., 2002, Antičke staklarske ra<strong>di</strong>onice u Hrvatskoj. Go<strong>di</strong>šnjakCentra za Balkanološka ispitivanja ANU BiH knjiga 32, 385-405.Sarajevo – Frankfurt am Main – Berlin – Heildeberg.Fa<strong>di</strong>ć, I., 2004, Antičke staklarske ra<strong>di</strong>onice u Hrvatskoj. Drobciantičkega stekla, (Međ. kong. „Steklo v arheoloških obdobjih” –Fa<strong>di</strong>ć, I., 2005, Merkur boca iz Arheološkog muzeja Istre u Puli.Histria antiqua 13, 205-211.Follmann-Schutz, A.-B., 2006, Römische Gläser mit Buchstabenmarkenim Rheinischen Landesmuseum Bonn. In: Corpus des signatures etmarques sur verres antiques (Vol. 2), 81-102. Lyon.Foy, D., 2006, Marques sur verres antique trouvé en France (addenda).In: Corpus des signatures et marques sur verres antiques (Vol. 2),467-489. Lyon.Fremersdorf, F., Polónyi Fremersdorf, E., 1984., Die farblosen Gläserder Frühzeit in Köln – 2. und 3. Jahrhundert, Die Denkmäler desrömischen Köln Bd. IX. Köln.Glass from the ancient world, 1957. Corning.Goethert-Polaschek, K., 1977, Katalog der Römischen Gläser desRheinischen Landesmuseums. Trierer Grabungen und Forschungen9. Mainz.Glöckner, G., 2006, Signs, Inscriptions and other designs on Romanglass Vessels in Austria. U: Corpus des signatures et marques surverres antiques (Vol. 2), 187-208. Lyon.zbornik_31_08.indd 352 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 353Lazar, I., 2006, Base marks on glass vessels found on the territory ofmodern Slovenia: commentary and cataloque. U: Corpus des signatureset marques sur verres antiques (Vol. 2), 245- 261. Lyon.Lazar, I., 2006, Base marks on the glass vessels in Hungary. In: Corpusdes signatures et marques sur verres antiques (Vol. 2), 263-271.Lyon.Isings, C., 1957, Roman Glass from dated Finds, Archaeologica Traiectina2. Groningen – Djakarta.Isings, C., 1971, Roman Glass in Limburg, Archaeologica Traiectina9. Groningen.Kirigin, B., 1980, Merkur bočice iz Arheološkog muzeja u Splitu.Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 74, 61-65.Kisa, A., 1908, Das Glas im Altertume, Hiersemanns Handbüker, 1-3.Leipzig.Klein, M. J., 2006, Les marques des verres antiques conservé à Mayence(Rhénanie-Palatinat). U: Corpus des signatures et marques surverres antiques (Vol. 2), 133-144. Lyon.Mollo Mezzena, R., 1990, Augusta Praetoria Tardoantica Viabilitá eTerritorio. In: Atti del convegno „Milano capitale dell’impero romano”:Milano, 8-11 marzo 1990., 300-312. Milano.Morin-Jean, J., 1923, La Verrerie en Gaule sous l’Empire Romain.Paris.Nenna, M. D., 2006, Marques conservées dans les muséçais de provenanceinconnue ou étrangère. U: Corpus des signatures et marquessur verres antiques (Vol. 1 – La France), 201-215. Lyon.Paffgen von, B., 1989, Glasbeigaben in Römischen Gräbern beiSt.Severin in Köln. Kölner Jahrbuch für Vor- und Frühgeschichte22, 17-23.Perović, Š., Fa<strong>di</strong>ć, I., 2009, Zaštitna arheološka istraživanja <strong>di</strong>jelaantičke nekropole Zadra u Zrinsko-Frankopanskoj ulici. Diadora23, 45-132.Ravagnan, G.L., 1994, Vetri antichi del Museo Vetrario <strong>di</strong> Murano,CCAVV 1. Venezia.Règèszeti füzetek, 1962, 2/11. Magyar Nemzeti museum, Törtenetimuseum, Budapest.Ružić, M. A., 1994, Rimsko staklo u Srbiji. Beograd.Sableroles, Y., 2006, Marks on glass vessels from the Netherlands andFlanders (Belgium). U: Corpus des signatures et marques sur verresantiques (Vol. 2), 15-69. Lyon.Vanderhoeven, M., 1961, Verres Romains (1 er - III me siecle) des MuséesCurtius et du Verre a Liége, Journées Internationales du Verre. Liége.Trois millenaires d’art verrier à travers les collections publiques etprivé es de Belgique, 1958. Liége.SummaryPseudo Mercury bottles – products of local glass workshopOn the eastern Adriatic coast, particularly in the areaof the former southern Liburnia, several glass forms pointto local production of glass. This primarily concernsbottles with the bell-shaped container for which I, usingtypological and comparative analysis, established backin 1982 that they were the product of local glass workshops(Fa<strong>di</strong>ć 1982: 61-66). Later, I also included bottleswith the bell-shaped container and a long cylindricalneck, jugs with square container, small urns and balsamariaas well as a very specific form of glass bottles,which I called pseudo Mercury bottles (Fa<strong>di</strong>ć 1986: 1-56;993: 74-75; 1997: 82, 86; 2002: 395; 004: 95-106), (Fig.1). In the area of Liburnia 42 specimens of pseudo Mercurybottles were found. Most of them in Jader (11) andArgyruntum (11), and in ad<strong>di</strong>tion in Asseria (9). In ancientCaska (Cissa) during recent archaeological researchesthree pseudo Mercury bottles were <strong>di</strong>scovered,while two were found in Volcera and one in St. Juraj(Lopsica). Five more are maintained from the necropolisin Zadar, Nin and Asseria (Map 1). Bottles with the rectangularcontainers are less represented than those withhexagonal or octagonal containers (11:31). Only 11 ofthese have been found so far, while there are 31 of thehexagonal and the octagonal type, i.e. fifteen bottles withthe hexagonal, and sixteen with the octagonal container(Chart 1, 2, 3).Pseudo Mercury bottles are glass containers that resemblethe Mercury bottles in certain elements (Fig. 2),and the literature dealing with the ancient glass veryoften describes seemingly related, but <strong>di</strong>fferent categoriesof glass recipients, confusing them with the so-calledMercury bottles.Pseudo Mercury bottles are blown into a mould, thatis in the mould with a loosely formed neck and rim, butnonetheless these hexagonal and octagonal specimensare known for their markedly thin walls. Different manufacturers’stamps can be found on their bases. Thefollowing stamps are found on the rectangular containers:embossed stylized clover leaves within four small plasticconvex elevations at the corners of the base (Fig. 3: 1)unclear stylized rosette with a convex elevation in thecentre (Fig. 3: 2), a stylized rosette within the embossedcircle with four petals on the upper section and a convexelevation in the centre (Fig. 3: 3), four embossed petalsin the shape of a cross (Fig. 3: 4), double embossedzbornik_31_08.indd 353 31.08.2011. 23:52


354 Ivo Fa<strong>di</strong>ćcross-shaped intersecting lines (Fig. 3: 5), and four embossedcircles in the corners and embossed circle in thecentre (Fig. 3: 6). Stamps on the hexagonal containersare usually shaped as follows: an embossed circle withan ornament resembling letter Q (Fig. 3: 7), and a threeleafpalm tree with a letter A on the right, and a mirrorletter P on the left side (Fig. 3: 8). Stamps on the octagonalcontainers are shaped as follows: four-leaf rosettes(Fig. 3: 9), a stylized single-leg cross (Fig. 3: 10), andsix irregularly <strong>di</strong>stributed embossed circles (Fig. 3: 11).In ad<strong>di</strong>tion, two bases of the octagonal containers containrather unclear embossed prints resembling irregular circle<strong>di</strong>vided into two parts by a vertical hasta (Fig. 3: 12).Of course, in this typological group of pseudo Mercurybottles there are also examples, albeit few in number,with no relief stamps or marks of pontile. When it comesto relief stamps on the pseudo Mercury bottles, it is especiallyimportant to note that some stamps – six irregularlyarranged embossed circles, and embossed print,such as an irregular circle <strong>di</strong>vided into two parts by verticalhasta – appear on small rectangular jugs found inZadar area. This fact in<strong>di</strong>cates the local provenance ofpseudo Mercury bottles and certain groups of jugs withrectangular body.This large number of pseudo Mercury bottles foun<strong>di</strong>n Liburnia, especially those with the hexagonal and theoctagonal containers, only supports the theory, mentionedon several occasions, that a local glass workshop (orworkshops) existed in the Roman province of Dalmatia.In ad<strong>di</strong>tion to the quantity (total of 42 specimens), thepseudo Mercury bottles from the area of Liburnia arehighly specific in terms of both morphology and reliefstamps, and it is certainly possible to conclude that theywere products of some of the local glass workshops datingfrom the second half of the 2 nd and 3 rd century AD.Their dating is confirmed by some of the grave assemblagesfrom the ancient necropolis in Zadar and Caskaon the Island of Pag (Zadar: ZF gr. 16, TC gr. 37, TC gr.55, TC gr. 58, TC gr. 492, TC gr. 806, VR gr. 63; Caska:gr. 6, gr. 10, gr. 16).Although Mercury bottles and pseudo Mercury bottlescan loosely be dated within the same period, the rectangularpseudo Mercury bottles may be considered to besomewhat younger than the hexagonal and the octagonalspecimens. They can be dated in the period from thesecond half of the 2 nd to the beginning of the 4 th centuryAD. Therefore, it seems that the production and use ofhexagonal and octagonal pseudo Mercury bottles wouldnot fit in exactly the same chronological framework. Withsome caution, they should be dated to the period fromthe mid 2 nd to the end of the 3 rd century, or more likelyto the mid 3 rd century AD.zbornik_31_08.indd 354 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 355T. 1 Pseudo Merkur bočice s područja Liburnije (crtež: J. Belevski)Pl. 1 Pseudo Mercury bottles s područja Liburnije (drawing by J. Belevski)zbornik_31_08.indd 355 31.08.2011. 23:52


356 Ivo Fa<strong>di</strong>ćT. 2 Pseudo Merkur bočice s područja Liburnije (crtež: J. Belevski)Pl. 2 Pseudo Mercury bottles s područja Liburnije (drawing by J. Belevski)zbornik_31_08.indd 356 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 357T. 3 Pseudo Merkur bočice s područja Liburnije (crtež: J. Belevski)Pl. 3 Pseudo Mercury bottles s područja Liburnije (drawing by J. Belevski)zbornik_31_08.indd 357 31.08.2011. 23:52


358 Ivo Fa<strong>di</strong>ćT. 4 Pseudo Merkur bočice s područja Liburnije (crtež: J. Belevski)Pl. 4 Pseudo Mercury bottles s područja Liburnije (drawing by J. Belevski)zbornik_31_08.indd 358 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 359T. 5 Pseudo Merkur bočice s područja Liburnije (crtež: J. Belevski)Pl. 5 Pseudo Mercury bottles s područja Liburnije (drawing by J. Belevski)zbornik_31_08.indd 359 31.08.2011. 23:52


Staklene rebraste zdjelice iz BurnumaSmall glass ribbed bowls from BurnumIvana JadrićSveučilište u ZadruOdjel za arheologijuObala kralja Petra Krešimira IV.2HR-23000 Zadare-mail: ijadric@unizd.hrIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperU članku se obrađuju ulomci rebrastih zdjelica pronađenih tijekom sustavnih arheoloških istraživanja amfiteatra u Burnumu.Pronađeni su unutar bogatog kulturnog sloja koji se prema nalazima novca može precizno datirati u vremensko razdoblje odcara Tiberija do cara Klau<strong>di</strong>ja, tj. od 14. go<strong>di</strong>ne do sre<strong>di</strong>ne 1. stoljeća. Nešto ranije pojavljuju se plitke rebraste zdjelice s vrlomalim, gustim, uskim reljefnim rebrima raspoređenim samo po sre<strong>di</strong>ni tijela (grupa 1a) koje se datiraju u kraj 1. stoljeća pr. Kr.početak 1. stoljeća te luksuzne skupocjene zdjelice rađene tehnikom mramorizirajućeg stakla iz druge polovice 1. stoljeća pr.Kr. ili početka 1. stoljeća.Ključne riječi: Burnum, staklene rebraste zdjelice, Zarte Rippenschalen, amfiteatarThe paper presents the analysis of fragments of small ribbed bowls <strong>di</strong>scovered in the systematic archaeological investigationsof the Burnum amphitheatre. All the fragments were found in a rich cultural horizon that could be accurately dated by the coinfinds to the period spanning the reigns of Emperors Tiberius and Clau<strong>di</strong>us, i.e. from AD 14 to the mid-1 st cent. AD. Shallowribbed bowls with very small, dense and narrow relief ribs <strong>di</strong>stributed across the middle of the body (group 1a) appearedslightly earlier, at the end of the 1 st cent. BC and the beginning of the 1 st cent. AD. The case is similar with the luxurious bowlsmade in the marbling glass technique, dating from the second half of the 1 st cent. BC or the beginning of the 1 st cent. AD.Keywords: Burnum, small glass ribbed bowls, Zarte Rippenschalen, amphitheatreArheološki lokalitet Burnum sa svima namaprepoznatljivim simbolom, ostatcima lukova principija,mjesto je bogate i burne prošlosti koje sakriva ispod svojepovršine brojne tragove jednog davnog, minulog životarimskih legionara i njihovih obitelji. Nalazi se u blizinidanašnjeg mjesta Ivoševci kod Kistanja na zaravni nadesnoj obali Krke, na području koje je pripadaloliburnskim Burnistima 1 (Sl. 1). S lijeve strane nalazi sestrmi kanjon rijeke Krke, 2 prirodna barijera koja jepružala sigurnost logoru, a u blizini današnjeg mjestaBobodol, na mjestu istoimenog isušenog jezera, nalaziose prijelaz preko rijeke 3 pa je time Burnum imao i važnuulogu kontrole ove ključne strateške točke.Od 2003. go<strong>di</strong>ne pa nadalje u Burnumu uzastopnotraju sustavna arheološka istraživanja koja provo<strong>di</strong>Gradski muzej u Drnišu i Odjel za arheologiju Sveučilištau Zadru. Istraživanja su usmjerena na područjeamfiteatra koji je smješten nešto zapadnije od vojnoglogora (Sl. 2). Tijekom tih istraživanja otkriveni sunjegovi brojni arhitektonski, konstruktivni elementi,primjerice, ulazni <strong>di</strong>jelovi, prostor gledališta s klupama– cavaea, stepeništa, svetište itd. Vrlo je interesantna izanimljiva činjenica da je pronađena i neopisivo velikakoličina sitnog arheološkog materijala (brojni ulomcikeramičkih posuda, staklenih posuda, koštanih predmeta,žetoni za igru, metalni ulomci vojne opreme, metalni<strong>di</strong>jelovi konjske opreme, brojne fibule osobito oneaucissa tipa, brojni novčići) od kojeg su za ovu prilikuodabrani stakleni predmeti, tj. staklene rebraste zdjelice.Navedeni predmeti pronađeni su na prostoru ispre<strong>di</strong>stočnog ulaza 4 uokolo vanjskog jugoistočnog plaštaamfiteatra 5 i na prostoru ispred njegova južnog ulaza. 5Stratigrafski odnosi, relativno usko vremensko razdobljenjihove uporabe, njihovo vojničko podrijetlo te iznimnobogatstvo nalaza pokazuju da su se oni prvotno nalazilina nekom drugom mjestu, tj. da potječu iz nekog objektakoji se nalazio u neposrednoj blizini, a koji je u vrijemecara Klau<strong>di</strong>ja, kada započinje i gradnja amfiteatra,prestao funkcionirati. 7Ulomci su obrađeni tipološko-komparativnommetodom. Po<strong>di</strong>jeljeni su u osnovne skupine premastaklarskoj tehnici uz s pomoću koje je posuda bilanapravljena. To su:• posude na kalupu/lijevane u kalup;• slobodno puhane posude kod kojih su rebranapravljena puhanjem u kalup.zbornik_31_08.indd 361 31.08.2011. 23:52


362 Ivana JadrićSl. 1 Topografija burnumskog krajaFig. 1 Topography of the area of BurnumUnutar klasifikacije prema tehnici proizvodnje zdjelicesu dalje grupirane prema formi, veličini posude. Već suse ranije u literaturi razlikovala dva tipa ovakvih zdjelica:plitki i duboki, poznate kao Isings 3.a i 3.b = Morin-Jean68 = Goether-Polaschek 3.a i 3.b. Proučavajući rimskostaklo iz Nide-Heddernheima, E. Welker ih je po<strong>di</strong>jelilaprema veličini promjera u male (veličine od 11,5 cm do13,5 cm), srednje (od 14 cm do 16,5 cm) i velike zdjelice(od 17 cm do 20 cm), (Welker 1974: 18-19). Budući daje u Burnumu pronađen zaista veliki broj njihovihulomaka, 8 zdjelice su prema tehnici proizvodnje, veličinii varijacijama izvedbe rebara dalje grupirane u sljedećepodgrupe:Sl. 2 Amfiteatar u Burnumu, istražena područja (2003. –2008.), (foto: S. Ferić); Odsječci – sonda 7, sonda 9/1,sonda 9/2Fig. 2 Amphitheatre of Burnum, excavated areas (2003. –2008.), (photo: S. Ferić); Smaller images – trench 7, trench9/1, trench 9/21. Plitke zdjelice unutar kojih razlikujemo: 9Tip 1.a – plitke rebraste zdjelice malih <strong>di</strong>menzija sgustim, uskim, reljefnim rebrima (T. 1);Tip 1.b – plitke rebraste zdjelice malih <strong>di</strong>menzija svrlo malim, gustim, reljefnim rebrima po sre<strong>di</strong>ni tijela(T. 2)Tip 1.c – plitke rebraste zdjelice malih <strong>di</strong>menzija sispupčenim rebrima (T. 2).zbornik_31_08.indd 362 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 363Osnovne karakteristike ovih zdjelica su zaobljenotijelo na kojem se nalaze okomita rebra, blago razvraćenii pravilno rezani rub te neznatno udubljeno dno. Obodje trakasti, a s vanjske strane vide se četiri horizontalnelinije koje predstavljaju tragove brušenja. Sačuvano jedevet ulomaka različitih zdjelica s gustim kratkimreljefnim rebrima koja se okomito pružaju uokolo tijelazdjelice te dva primjera s gustim reljefnim rebrima kojase pružaju samo po sre<strong>di</strong>ni tijela. Zdjelice s gustimreljefnim rebrima postavljenim samo po sre<strong>di</strong>ni tijelapripadaju samim početcima izrade rebrastih zdjelica (kraj1. stoljeća pr. Kr. – početak 1. stoljeća), a mogu sepripisati aleksandrijskim staklarima (Buljević 2003: kat.br. 20; Kirigin 1984, kat. br. 1; Fa<strong>di</strong>ć 2001: 289). Naostalim lokalitetima s područja provincije Dalmacije nisubrojno zastupljene pa ih je tako s područja Liburnijepoznato svega 6, a potječu iz Zadra, Nina, Podgrađa iGrobnika (Fa<strong>di</strong>ć 2001: 289). U Burnumu su pronađenadva ulomka.2. Duboke zdjelice: 10Tip 2.a – duboke rebraste zdjelice velikih <strong>di</strong>menzija svrlo masivnim ispupčenim rebrima (T. 3);Kao što i samo ime podgrupe govori, riječ je ozdjelicama velikih <strong>di</strong>menzija s vrlo masivnim iispupčenim rebrima. Pronađeno je ukupno jedanaestnjihovih ulomaka, <strong>di</strong>jelova trakastih oboda različitihzdjelica s jednim ili dvama sačuvanim rebrima rađenimod prirodno obojenog stakla plavkaste, zelenkaste iliplavkasto-zelenkaste boje ili od prozirnog stakla jantarneboje.Tip 2.b – duboke rebraste zdjelice srednje veličine sispupčenim rebrima (T. 4);Sačuvano je ukupno sedam ulomaka luksuznihrebrastih zdjelica rađenih od mramorizirajućeg stakla izBurnuma. Četiri ulomka su kobaltno plave boje saspiralnim uzorkom od neprozirnog bijelog i svijetloplavogstakla, 11 jedan je ulomak od ljubičasto-svijetloplavogstakla, 12 a ostali od ljubičastog stakla sa spiralnimuzorkom od neprozirnog bijelog, ljubičastog isvijetloljubičastog stakla. 13 Ovu vrstu rebrastih zdjelica 14pronalazimo u čitavom antičkom svijetu Istoka, Galije,na Iberskom poluotoku i u Germaniji, a osobitoprevladavaju na Zapadu gdje se obnavlja njihovaproizvodnja na helenističkoj tra<strong>di</strong>ciji. 15 Relativno surijetke na Cipru i u Egiptu, a bile su poprilično brojnemeđu staklom Korinta. Može se pretpostaviti da su moglebiti proizvedene na području Padske nizine, kako jenaznačila Isings, gdje se pronalaze njihovi brojni primjeri(Isings 1957) ili na području Kampanije. 16 Proizvo<strong>di</strong>lesu se u drugoj polovici 1. stoljeća pr. Kr. te u 1. stoljeću(Calvi 1968; Grose 1984: 26). Ulomke ovakvih zdjelicas područja provincije Dalmacije možemo pronaći uArheološkom muzeju u Splitu 17 i Arheološkom muzejuu Zadru. 18 Bogatu paletu različitih rebrastih mramorizirajućihzdjelica poznajemo iz Polhov Gradeca (Lazar2003: 32, 36-37). Grob 202 iz Emone (Lazar 2003: 40),koji datira iz početka 2. stoljeća ima među prilozimamozaičku staklenu rebrastu zdjelicu, što pokazuje da suproizvo<strong>di</strong> od obojanog stakla bili posebno dragocjeni tesu se mogli pronaći i u dužem razdoblju kao prilozi umlađim grobovima.Višebojne zdjelice proizvo<strong>di</strong>le su se na više načina.Prvi je način rezanjem pripremljenih višebojnih staklenihštapića na horizontalne pločice koje su zatim postavljaliduž unutrašnje strane kalupa na koji bi položili gornji<strong>di</strong>o kalupa. Potom se sve skupa stavljalo u peć dok sepločice nisu spojile, a nakon hlađenja proizvod bi sedovršavao brušenjem ili poliranjem (Isings 1971;Weinberg 1973: 35-51; Welker 1974; Auth 1976; Grose1984: 25-34; Lightfoot 1993: 22-38; Lazar 2003; 2004:158). Drugi način bio je uvijanjem pripremljenogplosnatog staklenog <strong>di</strong>ska sastavljenog od višebojnihpločica na kalup (Isings 1971; Weinberg 1973: 35-51;Welker 1974; Auth 1976; Grose 1984: 25-34; Lightfoot993: 22-38; Lazar 2003). Proces proizvodnje zahtijevaoje da se na <strong>di</strong>sk prije uvijanja preko kalupa utisne ukrasrebara s posebnim alatom ili kalupom koji bi se potomstavio u peć te bi se prilikom zagrijavanja zdjelicaoblikovala po kalupu. Ohlađene bi se posude izbrusile ito obično samo unutrašnjost jer je vanjski <strong>di</strong>o bio izloženizravno vatri i pritom zaglađen (Calvi 1968; Isings 1971;Auth 1976; Lazar 2003). Trag poliranja često se možezapaziti na objema stranama oboda i u donjemunutrašnjem <strong>di</strong>jelu recipijenta u obliku horizontalnihžljebova. Treća hipoteza zagovara uporabu lončarskogvretena (Lierke 1993). Staklena pločica uvila bi se nakalup i zatim bi se posebnim alatom oblikovala rebra.Na kraju bi se posuda oko oboda i u unutrašnjostirecipijenta fino dora<strong>di</strong>la brušenjem i poliranjem.Monokromne zdjelice s vertikalnim rebrima jedan suod najčešćih staklenih proizvoda ranog Rimskog Carstva.Razvile su se iz helenističkih sirijsko-palestinskihprototipova koji su kasnije kopirani u ra<strong>di</strong>onicama <strong>di</strong>ljemMe<strong>di</strong>terana i Italije (Stern, Schlick-Nolte 1994: 308).zbornik_31_08.indd 363 31.08.2011. 23:52


364 Ivana JadrićZbog velike količine plitkih rebrastih zdjelica nanalazištima sjeverne Italije i Galije (Morin-Jean 1913;Calvi 1968; Isings 1957; 1971; Goethert-Polaschek1977; Fa<strong>di</strong>ć 2001: 289) možemo pretpostaviti kako suse proizvo<strong>di</strong>le na tom području i to u drugoj polovici1. stoljeća kada dominiraju pa sve do kraja 1. stoljeća. 19Tada se tehnika proizvodnje staklenog posuđa ra<strong>di</strong>kalnomijenja prolazeći kroz plastičnost u krhku jezgru puhanjakoja se koristi i danas, što donosi veliku promjenu ukvaliteti stakla koje je od sada lagano s vrlo tankimstijenkama. 20 Ovom tehnikom rađene su zdjelice zvaneZarte Rippenschalen te zdjelice tipa 3.b i 3.c.3. Ostale zdjeliceTip 3.a – narebrene zdjelice s utisnutim nitima ZarteRippenschalen 21 (T. 5);Riječ je o skupocjenoj skupini narebrenih zdjelica smalim, gustim i na vruće apliciranim bijelim staklenimnitima uokolo tijela. Rebra su im vrlo tanka, a pružajuse od dna do visine ramena. Mnogi primjerci imaju rebrapovezana arkadama. U Burnumu je pronađeno dvanaestnjihovih fragmenata. Riječ je o ulomcima oboda jantarne,plave, ljubičaste ili prirodne zelenkaste boje s horizontalnoapliciranim nitima od neprozirnog bijelog stakla narazmeđu prema vani svijenog oboda i narebrene stijenketijela te na samu liniju početaka rebara. Samo dno posudetakođer je ukrašeno bijelim nitima koje su veće širine.Čest je slučaj i apliciranja bijelih niti po čitavoj površinirebara.Te zdjelice, poznate u literaturi kao ZarteRippenschalen, (Calvi 1968: svrstava ih u grupu G) prviput su pažljivo proučili i opisali W. Pfeffer i T. E.Haevernick koji su utvr<strong>di</strong>li kako je neopravdanoimenovati ih kao zdjelice sirijske proizvodnje jer ih nenalazimo južnije od Atene i Cipra (Pfeffer – Haevernick1958). Također su pažljivo ograničili vremenski krajnjihove produkcije uz pomoć ostalih grobnih prilogapronađenih s njima u Klau<strong>di</strong>jevu razdoblju (Pfeffer-Haevernick 1958: 76-88). Prvi se put javljaju u kasnomAugustovom dobu, najbrojnije su u tiberijevskoklau<strong>di</strong>jevskodoba, a ubrzo poslije nestaju (Grose 1982:28; Goethert-Polaschek 1997). M. C. Calvi raz<strong>di</strong>jelila jepodručje njihova najvećeg rasprostiranja u tri zone: zonasjevernoistočne Italije, Slovenije i Hrvatske, zonasjeverozapadne Italije i Švicarske te zona obale Rajne(T. 6/1). Time je svakoj zoni odre<strong>di</strong>la i proizvodni, žarišnicentar iz kojeg su se te posude širile, a centar zasjeveroistočnu Italiju i istočnu Jadransku obalu bila jeAkvileja. Akvileja se bez sumnje može smatrati jednimod proizvodnih centara za veliki broj primjerakapronađenih u njezinoj okolici. Posude su, naime, rađeneod tankog i prozirnog stakla najveće kvalitete i živahnihboja, jednakog onomu od kojeg su izrađivani balzamariji(carenati, <strong>di</strong>scoi<strong>di</strong>) akvilejske produkcije (Calvi 1968:70). Učestalost ovih staklenih posuda u grobovimarimskih nekropola na području rijeke Po omogućila jeznanstvenicima (Kisa, kasnije Harden, Isings) da potvrdepostojanje staklarskih proizvodnih centara na područjuJadrana u Akvileji, ali također i u dolini Ticina. Oni suanalizirali stakleni materijal iz sjeverno-italskih područjaiz druge polovice 1. stoljeća te time pokušali sadržajnorekonstruirati tehnički i tipološki repertoar sjevernoitalskihra<strong>di</strong>onica (Maccabruni 2004: 26, 28). U dopunis epigrafski posvjedočenim ra<strong>di</strong>onicama iz Akvileje(Sentia Secunda) te bazi geografskih i povijesnihopservacija precizno su smjestili proizvodni centar uLocarno-Muralto koji je bio aktivan u vrijeme srednjegcarskog razdoblja (Maccabruni 2004 38).Tip 3.b – rebraste zdjelice bez apliciranih bijelih niti(Roffia 1996; Grose 1984; Fa<strong>di</strong>ć 2001: kat. br. 309):(T. 5);Riječ je o trima ulomcima različitih zdjelica snaglašenim i izvijenim prema van trakastim obodom iispupčenim elegantnim rebrima.Tip 3.c – rebraste zdjelice s naglašenim ramenom(T. 5).U Burnumu je zasad pronađen jedan primjer overebraste zdjelice. Obod je izvijen prema van, a rub jeravno rezan. Pripada vrsti zdjelica raširenim po cijelomRimskom Carstvu. Prema gustoći nalaza rasprostranjenihna Zapadu M. Stern predlaže njihovu moguću proizvodnjuu zapadnim ra<strong>di</strong>onicama (Stern 1995: 111-113, 280, kat.br. 13–14). Primjer zdjelice od prozirnog stakla žute bojepronađen je u Augusteumu Narone (Buljević 2004: 119,kat. br. 15).Iz svega do sada navedenog, rebraste zdjelice možemoopisati kao plitke otvorene staklene posude kod kojih ješirina vidno veća od visine. Rebra im mogu biti gusto ilirijetko postavljena duž čitavog tijela ili samo duž polovicetijela. Tijelo im je ili zaobljeno ili polukuglasto s trakastimobodom koji završava s ravno rezanim rubom. Dno jelagano konkavno. S unutrašnje strane recipijenta, prijezaravnjenog dna i na obodu, mogu biti vidljive dvijeparalelne horizontalne linije te tragovi strojnog brušenjai poliranja posude. Proizvo<strong>di</strong>le su se od mozaičkog,obojanog ili prirodno obojanog stakla. Rezultatiiskopavanja na nalazištima u Cosi, Livijinoj kući u Rimuzbornik_31_08.indd 364 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 365i Morgantini na Siciliji, potvrđuju da su se proizvo<strong>di</strong>leod zadnjeg desetljeća 1. stoljeća pr. Kr. pa nadalje (Lazar2003). Višebojne su najviše bile raširene u prvoj polovici1. stoljeća, zatim opada njihova moda i prevladavajujednobojne zdjelice u intezivnoj plavoj, zelenoj ilijantarnoj boji, a od sre<strong>di</strong>ne 1. stoljeća prevladavajubezbojne. Ove zdjelice od prirodno obojenog stakla bilesu u uporabi u svim slojevima društva, 22 a njihovaproizvodnja polako prestaje u flavijevsko doba. 23 Brojnevarijante u proizvodnji i oblicima, kao što nam pokazujuprimjeri iz Burnuma, upućuju na različite proizvodnecentre od kojih su neki mogli biti i lokalni. Tako jeKirigin pretpostavio ra<strong>di</strong>onički centar u Saloni zaprimjere iz Arheološkog muzeja u Splitu (Kirigin 1984:123), a zdjelice pronađene u Augusteumu Narone iTiluriju su vjerojatno uvezene iz sjeverne Italije iliKampanije (Buljević 2004: 113). Za jednobojne zdjeliceplavkasto-zelenkaste boje pronađene na područjuLiburnije Fa<strong>di</strong>ć je pretpostavio galsko-rajnsko podrijetlo(Fa<strong>di</strong>ć 2001: 287).Ovime možemo pretpostaviti kako su vjerojatno irebraste zdjelice iz Burnuma koje su bile rađene umramorizirajućoj tehnici u Padskoj nizini i na područjuKampanije uvezene iz sjeverne Italije, točnije iz Akvileje.Zdjelice s gustim uskim reljefnim rebrima po sre<strong>di</strong>nitijela mogu se pripisati aleksandrijskim staklarima.Prirodno obojene zdjelice, plavkasto-zelenkaste nijansepotječu iz galsko-rajnskih ra<strong>di</strong>onica 24 (T. 6/2). Svi suulomci pronađeni unutar bogatog kulturnog sloja kojiprema nalazima novca precizno datiramo u vremenskorazdoblje od cara Tiberija do cara Klau<strong>di</strong>ja 25 pa timemožemo precizno datirati sve monokromne zdjelice izBurnuma u tiberijevsko-klau<strong>di</strong>jevsko doba. Nešto ranijeod njih nastale su plitke rebraste zdjelice s vrlo malim,gustim, uskim reljefnim rebrima raspoređenim samo posre<strong>di</strong>ni tijela koje datiraju u kraj 1. stoljeća pr. Kr. ipočetak 1. stoljeća te luksuzne skupocjene zdjelicerađene u mramorizirajućoj tehnici iz druge polovice 1.stoljeća pr. Kr. ili početka 1. stoljeća (Buljević 2003:272). One su stizale u Burnum preko važnih trgovačkotranzitnihgradova, Skardone 26 ili Jadera. Njihova dobracestovna povezanost s Burnumom osiguravala je vojsciosnovne živežne namirnice i sve ostale potrebne stvaribez kojih ne bi bio moguć život na prostoru vojnoglogora. 27 Budući da je, uz vojno, u Burnumu vjerojatnoegzistiralo i supsi<strong>di</strong>jarno civilno naselje u kojem suživjele obitelji vojnika, obrtnici i trgovci, 28 značenjeSkadrone i Jadera bilo je još i veće. I za kraj možemoreći kako su staklene rebraste zdjelice instrumentalnoširili i sami rimski vojnici te time njegovali procesromanizacije novoosvojenih područja, što nam upravolijepo pokazuju primjeri iz Burnuma.Bilješke1Plinije Stariji spominje Burnistae među plemenima koja supripadala sudbenom konventu Skardone. Njihovo sre<strong>di</strong>šte nalazilose na Gra<strong>di</strong>ni kod Puljana na lijevoj obali Krke. U vrijeme kad segra<strong>di</strong>o vojni logor Burnum, to je područje bilo posve pacificirano(Plinije: III, 138).2Na poje<strong>di</strong>nim mjestima relativna visinska razlika između koritarijeke i zaravni nad njom je i do 100 m.3Na ovom mjestu nalazio se antički most od kojeg su ostali sačuvaniveliki klesani kameni blokovi koji su bili naslonjeni uz sedru.Nažalost, danas ti ostatci nisu vidljivi in situ. Oni su uklonjeniradovima na regulaciji toka rijeke Krke (Zaninović 2007: 260).4Istraživanje je izvršeno 2007. go<strong>di</strong>ne ra<strong>di</strong> konzerviranja ulaza. Zboglakše i djelotvornije evidencije nalaza, okolni ulazni <strong>di</strong>o po<strong>di</strong>jeljenje na: SONDU 1 (JZ i JI od istočnog ulaza) i SONDU 2 (SZ i SIod istočnog ulaza). Arheološki materijal pronađen je uglavnom usloju 4 (sloj tamne crne zemlje, na poje<strong>di</strong>nim mjestima s ulomcimaugljena) i sloj 8 (sloju zemlje i sitnog kamenja).5SONDA 1: dužine oko 33,20 m te prosječne širine 1,50 m.6Zapadno od radne kućice 2007. go<strong>di</strong>ne istražen je prostor <strong>di</strong>menzija7 x 7 m koji se naziva SONDA 4. Ovogo<strong>di</strong>šnjom kampanjomnastavljeno je njegovo daljnje istraživanje prema jugu.Pri kraju prošlogo<strong>di</strong>šnje kampanje započeto je i s iskopavanjemprostora ispred južnog ulaza koji se naziva SONDA 6. Ustanovljenesu dvije stratigrafske je<strong>di</strong>nice (SJ 15; sloj smeđe zemlje s manjimkamenjem i SJ 16 koji je vjerojatno činio hodnu površinu ulaza uamfiteatar).7Na temelju novčića koji su pronađeni u sloju nasutom ispodamfiteatra, a među kojima se ne pojavljuju oni kasniji od rane fazevladanja cara Klau<strong>di</strong>ja moglo se precizno odre<strong>di</strong>ti vrijeme prestankafunkcioniranja objekta.8U vrijeme prvih arheoloških istraživanja foruma principija Burnum,koja je vo<strong>di</strong>la Austrijska arheološka školae, otkrivena su četiriulomka rebrastih zdjelica od prirodno obojenog stakla(Taf. 16/1-3: Isings 3.a; Taf. 16/4: Isings 3.a s malim reljefnimgustim rebrima) koji su objavljeni u „Burnum I” (Zabehlicky-Scheffenegger, Kandler 1979: 35; Taf: 16/1-4).9Poznate u literaturi i kao: forma 68 (Morin-Jean 1913), grupa A(Calvi 1968), forma 3.a (Isings 1957: Goethert-Polaschek 1977) igrupa C (Lightfoot 1993).10Morin-Jean 1913: forma 68; Calvi 1968: grupa A; Isings 1957:forma 3.b; Isings 1971: 74, 80, kat. br. 63-135, 151; Goethert-Polaschek 1977: forma 3.b; Kirigin 1984: T. IX, 1-3; Grose 1982:24., 29; Gluščević 1986: 264; Lightfoot 1993: grupa C; Fa<strong>di</strong>ć 2001:kat. br. 298, 307; Buljević 2003: 271-272, 278-285, kat. br. 1, 15-29, T. 1.1, 2.7, 3 - 4; Lazar 2003: sl. 9; Buljević 2004: 110, kat. br.1-6.11Horizontalne pločice rezane od mozaičkog štapića postavljene suu kobaltno plavu stijenku posude.12Horizontalne spiralne pločice od neprozirnog bijelog, svijetloplavogi ljubičasto-plavog stakla posložene jedna do druge tvore stijenkuposude.zbornik_31_08.indd 365 31.08.2011. 23:52


366 Ivana Jadrić13Spiralni uzorak od neprozirnog bijelog, ljubičastog isvijetloljubičastog stakla izrađen je na način da su horizontalnepločice rezane od mozaičkog štapića postavljene u tamnoljubičastupoza<strong>di</strong>nu stijenke posude.14M. C. Calvi ih stavlja u grupu A kao coppe baccellate, a Engleziih općenito nazivaju pillar molded (Calvi 1968).15No, za razliku od helenističkih monokromnih zdjela, rebraste zdjeleod Augustova doba proizvedene su od mozaičkog stakla.Uključivanjem helenističkih zemalja u okvire Rimskog Carstva u2. i 1. stoljeću pr. Kr. razvili su se uvjeti koji su omogućili razvoji širenje staklarstva. U tome su veliku ulogu o<strong>di</strong>grali helenističkimajstori od kojih su rimski staklari preuzeli mnoge tehnike pa sestaklarstvo razvilo u jednu od najmoćnijih industrija RimskogCarstva.16„Za rebraste polukuglaste zdjele koje su izrađene u tehnicimramoriziranja smatra se da su nastale u aleksandrijskim staklarskimra<strong>di</strong>onicama. Ali, izgleda da su majstori iz Aleksandrije veoma ranoprenijeli izradu ovakvih zdjela i u sjevernu Italiju, pa se doneklemože govoriti o istovremenoj proizvodnji na ova oba udaljenapodručja.” (Fa<strong>di</strong>ć 2001: 287).17Kirigin datira primjere u sre<strong>di</strong>nu 1. stoljeća pr. Kr. i prvu polovicu1. stoljeća (Kirigin 1984: inv. br. G 293 i G 163), a Buljević smatrakako je ulomak iz Garduna vjerojatno rimsko-italski proizvodAugustova doba (Buljević 2003: 272, T.1.1). Italski su primjerci<strong>di</strong>stribuirani ekskluzivno za Italiju ili za civilna i vojna naselja kojaje osnovao August i njegovi izravni nasljednici u susjednimzapadnim provincijama.18S područja Liburnije poznata je samo jedna cjelovita mramorizirajućazdjelica od ljubičastog stakla te dva ulomka plavo-bijelih zdjelica.Potječu s nekropola u Jaderu, Enoni i Aseriji. Novim je istraživanjimapronađeno još oko pet ulomaka mramorizirajućeg stakla kobaltnoplave boje sa spiralnim uzorkom od neprozirnog bijelog isvijetloplavog stakla (Fa<strong>di</strong>ć 2001: kat. br. 298). Ovom se prilikomzahvaljujem na velikoj pomoći i pruženim informacijama dr. sc. I.Fa<strong>di</strong>ću.19Goethert-Polaschek datira oblik 3.a u Tiberijevo doba, a 3.b ukalau<strong>di</strong>jevsko-flavijevsko doba (Goethert-Polaschek 1977).20Slobodnim puhanjem dobivao se željeni oblik posude (kuglasto,polukuglasto tijelo zdjelice), a zatim se ukras sačinjen od vrlo tankihi jednakih rebara izvo<strong>di</strong>o na način da se napuhano tijelo stavljalou kalup te su daljnjim puhanjem nastajala istovrsna elegantna rebraraspoređena u pravilnim razmacima po čitavom tijelu.21Morin-Jean 1913: forma 69; Calvi 1968: grupa G; Isings 1957:forma 17; Welker 1974: 18; Auth 1976: 50; Goether-Polaschek1977: forma 4; Kirigin 1984: 124, br. 9; Lightfoot 1993: 37; Fa<strong>di</strong>ć2001: 292, kat. br. 310-316. S nekropola u Jaderu, Enoni i Aserijipotječe 9 primjera. Jedan cjeloviti primjerak i dva ulomka potječuiz Osora na Cresu. Također, cjeloviti primjeri pronađeni su uOmišlju (uvala Sepen) i Mrdakovici. Svi potječu iz sre<strong>di</strong>ne 1.stoljeća; Buljević 2003: 285, 286, kat. br. 30-33, datira primjere izTilurija u tiberijevsko-klau<strong>di</strong>jevsko doba; Buljević 2004: 119, kat.br. 16. Primjer iz Augusteuma Narone datira u prvu polovicu 1.stoljeća.22Količina i različitost zdjelica od prirodno obojanog plavkastozelenkastogstakla dokazuju da se njihova uporaba raširila i da suti proizvo<strong>di</strong> bili dostupniji po nižoj cijeni, nego oni unikatni odmozaičkog i obojanog stakla.23Grobne cjeline, koje sadrže takve zdjelice, uglavnom se klasificirajuu drugu polovicu 1. stoljeća, a još se mogu pronaći s izuzetkom uranom 2. stoljeću.24Jedan od glavnih proizvoda koji su <strong>di</strong>stribuirali sjeverno-italskitrgovci bila je sjeverno-italska i južno-galska keramika. Budući dasu sjeverno-italski trgovci trgovali sa sjeverno-italskim staklenimposuđem i južno-galskom keramikom, čini se da je njihov<strong>di</strong>stribucijski razvoj tekao paralelno. No, o tome će se moći višereći nakon pažljive usporedbe staklenog importa s keramičkim(Demaine 1983).25Sloj je nastao popunjavanjem škrapa ra<strong>di</strong> nivelacije terena zagradnju amfiteatra, tj. prije samog zidanja amfiteatra nasuta jezemlja u pukotine i škrape, koje su na nekim mjestima bile i vrlovelike dubine. Nažalost, zbog takvih uvjeta, te prilikom premještanjakulturnog sloja sa svojeg izvornog mjesta došlo je do miješanjaarheološke stratigrafije, ali i do lomljena staklenih i keramičkihpredmeta. Time su nam do današnjih dana ostali sačuvani ulomcisitno rebrastih zdjelica: obo<strong>di</strong> s rebrima, ulomci tijela s rebrima ilidonji <strong>di</strong>jelovi s dnom.26Prometni značaj Skardone raste kad ona postaje luka preko koje seopskrbljuje vojska u Burnumu, tj. važno lučko i prometno sre<strong>di</strong>šteiznimnog trgovačkog ili trgovačko-tranzitnog značenja.Već u ranom1. stoljeću u Skardoni i njezinoj okolici (Roški slap, Mratovo)potvrđena je nazočnost vojnika i veterana XI. legije koji su nadziralipromet i osiguravali prometnice koje su iz Skardone vo<strong>di</strong>le premaVarvariji, Burnumu, Rideru, Saloni i dalje (Miletić 2007: 182;Glavičić 2007: 251-259).27U vrijeme kojem pripadaju ulomci rebrastih zdjelica iz Burnumaboravili su u logoru vojnici XX. legije Valeriae Victrixis koji dolaze20. go<strong>di</strong>ne pr. Kr. iz provincije Hispanije te tu borave do 9. go<strong>di</strong>ne.Nakon njihova odlaska i ugušenja Batonova ustanka, logor postajesje<strong>di</strong>šte vojnika XI. legije. Poslije 69. go<strong>di</strong>ne legija odlazi naRajnski limes, a u Burnum je poslana IV. Flavia Felix koja tu ostajepribližno do 86. go<strong>di</strong>ne. Nakon nje u logoru više nema vojnihje<strong>di</strong>nica (Cambi, Glavičić, Maršić, Miletić, Zaninović 2007).28Na terenu se najbolje zamjećuju ostatci gradnji (vjerojatno canabae)na prostoru nekoliko stotina metara južnije od logora. Može sepretpostaviti kako su te građevine okruživale logor sa svih stranate da su poje<strong>di</strong>ni objekti bili dosta udaljeni od te jezgre s najvećomkoncentracijom. O odnosima između logora i civilnog naselja(canabae) moći će se pouzdanije govoriti tek nakon istraživanja ijoš temeljitijega rekognosciranja okolnog terena (Cambi, Glavičić,Maršić, Miletić, Zaninović 2007; Cambi 2007: 25; Miletić 2007:193, 194).Literatura:Auth, S. H., 1976, Ancient Glass at the Newark Museum. NewJersey.Biaggio Simona, S., 1991, I vetri romani provenienti dale terredell’atuale Cantone Ticino. Locarno.Borzić, I., 2007, Geografski položaj Burnuma na razmeđi liburnskogi delmatskog područja. U: D. Marguš (ed.), Zbornik radova RijekaKrka i Nacionalni park Krka, prirodna i kulturna baština, zaštita iodrživi razvitak (Šibenik, 5.-8. listopada 2005.), 163-180. Šibenik.Buljević, Z., 2003, Stakleni inventar. U: M. Sanader (ed.), Tilurium I,Istraživanja – Forschungen, 1997.-2001., 271-356. Zagreb.Buljević, Z., 2004, The Glass. U: E. Marin (ed.), The Rise and Fallof an Imperial Shrine, Roman Sculpture from the Augusteum atNarona, 186-209. Split.Buljević, Z., 2005, Narona – Augusteum, Stakleni inventar izAugusteuma Narone. Vjesnik za historiju i arheologiju dalmatinsku97, 109-150.zbornik_31_08.indd 366 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 367Buljević, Z., 2006, Tragovi staklara u rimskoj provinciji Dalmaciji.Vjesnik za povijest i arheologiju dalmatinsku 98, 93-105.Calvi, M. C., 1968, I vetri romani del Museo <strong>di</strong> Aquileia. Aquileia.Cambi, N., 2001, I porti della Dalmazia, Strutture portuali e rottemarittime nell’Adriatico <strong>di</strong> eta’ Romana. Antichita’ Altoadriatiche46/2001, 137-160.Cambi, N., Glavičić, M., Maršić, D., Miletić, Ž., Zaninović, J., 2006,Amfi teatar u Burnumu, stanje istraživanja 2003.-2005. Drniš –Šibenik – Zadar.Cambi, N., Glavičić, M., Maršić, D., Miletić, Ž., Zaninović, J., 2007,Rimska vojska u Burnumu - L’esercito romano a Burnum. Drniš–Šibenik – Zadar.Cambi, N., 2007, Kiparstvo rimskog legijskog logora i kasnijegmunicipija Burnum. U: D. Marguš (ed.), Zbornik radova RijekaKrka i Nacionalni park Krka, prirodna i kulturna baština, zaštita iodrživi razvitak (Šibenik, 5.-8. listopada 2005.), 23- 49. Šibenik.Canivet, M. T. F., 1969, I vetri romani <strong>di</strong> Cornus conservati al Museo<strong>di</strong> Cagliari. Journal of Glass Stu<strong>di</strong>es 25, 19-26.Cassola, F., 1977, Aquileia e l´Oriente Me<strong>di</strong>terraneo. AntichitàAltoadriatiche 12, 67-98.Czurda-Ruth, B., 1979, Die Römischen Gläser vom Magdalensberg.Klagenfurt.Demaine, M. R., 1983, Ancient Glass Distribution in Illyricum.Journal of Glass Stu<strong>di</strong>es 25, 79-86.Dusenbery, E. B., 1967, Ancient Glass from the cemeteries ofSamothrace. Journal of Glass Stu<strong>di</strong>es 9, 34-49.Goether-Polaschek, K., 1997, Katalog der römischen Gläser desRheinischen Landesmuseums Trier. Mainz.Glavičić, M., 2007, O municipalitetu antičke Scardone. U: D.Marguš (ed.), Zbornik radova Rijeka Krka i Nacionalni park Krka,prirodna i kulturna baština, zaštita i održivi razvitak (Šibenik, 5.-8.listopada 2005.), 251-259. Šibenik.Gluščević, S., 1986, Neki oblici staklenog materijala iz antičke luke uZatonu kraj Zadra. Arheološki vestnik 37, 255-278.Grose, D. F., 1982, The Hellenistic and Early Roman Glass fromMorgantina (Serra Orlando). Journal of Glass Stu<strong>di</strong>es 24, 20-29.Grose, D. F., 1984, Glass Forming Methods in Classical Antiquity:some considerations. Journal of Glass Stu<strong>di</strong>es 26, 25-34.Fa<strong>di</strong>ć, I., 2006, Argyruntum u odsjaju antičkog stakla. Zadar.Fa<strong>di</strong>ć, I., 2001, Antičko staklo u Liburniji. Neobjavljena doktorska<strong>di</strong>sertacija, Filozofski fakultet u Zadru Sveučilišta u Splitu, Zadar.Isings, C., 1957, Roman Glass from Dated Finds. ArchaeologiaTraiectina 2. Groningen.Isings, C., 1971, Roman Glass in Limburg. Archaeologica Traiectina9. Groningen.Kirigin, B., 1984. Roman Glass Bowls from the ArchaelogicalMuseum at Split. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku77, 121-131.Lazar, I., 2003, Rimske steklo Slovenije. Ljubljana.Lazar, I., 2004, Drobci antičnega stekla. Koper.Lierke, R., 1993, Aliud torno teritur.” Rippenschalen und Spuren einerubekannten Glastechnologie: Heißes Glas aufder Töpferscheibe.Antike Welt 3, 218-234.Lightfoot, C. S., 1993, Some Examples of Ancient cast and ribbedbowls in Turkey. Journal of Glass Stu<strong>di</strong>es 35, 22-38.Maccabruni, C., 2004, La ricerca sulla produzione vetraria antica inarea Nor<strong>di</strong>talica. Drobci antičnega stakla, 25-42. Koper.Miletić, Ž., 2007, Prostorna organizacija i urbanizam rimskogBurnuma. U: D. Marguš (ur.), Zbornik radova Rijeka KrkaiNacionalni park Krka, prirodna i kulturna baština, zaštita i održivirazvitak (Šibenik, 5.-8. listopada 2005.), 181-203. Šibenik.Morin-Jean, J., 1913, La Verrerie en Gaule sous l’empire Romain.Paris.Pfeffer, W., Haevernick, T. E., 1958, Zarte Rippenschalen. SaalburgJahrbuch XVII, 76-88.Ravagnan, G. L., 1994, Vetri antichi del Museo Vetrario <strong>di</strong> Murano,Corpus delle collezioni archeologiche del vetro nel Veneto 1.Venezia.Roffia, E., 2006, Vetri. U: A. M. Tamassia (ed.), <strong>Archeologia</strong> <strong>di</strong> unambiente padano. S.Lorenzo <strong>di</strong> Pegognaga (Mantova), 313-369.Firenza.Stern, E. M., Schlick-Nolte, B., 1994, Early Glass of the AncientWorld. 1600 B.C. – A.D. 50. Ostfildern.Stern, E. M., 1995, Roman Mold-Blown Glass, The fi rst through sixthcenturies. Roma.Stern, E. M., 1999, Roman Glassblowing in the cultural context.American Journal of Archeology 103/3, 441-484.Stern, E. M., 2000, Three notes on Early Roman Mold-Blow Glass.Journal of glass stu<strong>di</strong>es 42, 165-167.Welker, E., 1974., Die römischen Gläser von Nida-Heddernheim.Frankfurt am Main.Whitehouse, D., 2001., Roman Glass in the Corning Museum ofGlass, vol. II. Corning – New York.Weinberg, G. D., 1973., Notes on Glass from Upper Galilee. Journalof Glass Stu<strong>di</strong>es 15, 35-51.Zabehlicky-Scheffenegger, S., Kandler, M., 1979., Burnum I. ErsterBericht über <strong>di</strong>e Kleinfunde der Grabungen 1973 und 1974 aufdem Forum. Wien.Zaninović, M., 1968., Burnum, castellum – municipium. Diadora 4,119-129.Zaninović, M., 1984., Vojni značaj Tilurija u antici, Cetinska krajinaod prethistorije do dolaska Turaka. Izdanja HAD-a 8, 65-75.Zaninović, N., 2007., Arheološka topografija na prostoru NP Krka.U: D. Marguš (ur.), Zbornik radova Rijeka Krka i Nacionalnipark Krka, prirodna i kulturna baština, zaštita i održivi razvitak(Šibenik, 5.-8. listopada 2005.), 259-277. Šibenik.zbornik_31_08.indd 367 31.08.2011. 23:52


368 Ivana JadrićSummarySmall glass ribbed bowls from BurnumThe archaeological site of Burnum, with itsrecognizable symbol – the remains of arches of theprincipium – is a place of rich and tumultuous past thathides beneath the surface the rich remains of elapsed lifeof Roman legionaries and their families. The site issituated in the vicinity of the present-day village ofIvoševci near Kistanje, on a plateau on the right bank ofthe Krka River, in a region that once belonged to theLiburnian Burnistae.Systematic archaeological investigations have starte<strong>di</strong>n 2003 and are still underway, conducted by the DrnišMunicipal Museum and the Department of Archaeologyof the University of Zadar. The investigation focuses onthe amphitheatre area, situated to the west from themilitary camp. During the research numerous architecturaland constructive elements of the amphitheatre werefound, such as parts of the entrance, the seating area withbenches – cavea, stairways, sanctuary etc. A particularlyinteresting feature is the abundance of small archaeologicalfinds, such as many potsherds, glass fragments, boneartefacts, game pieces, metal fragments of the militaryequipment, metal parts of the cavalry equipment,numerous fibulae, especially of the Aucissa type, coins.For this occasion, small glass ribbed bowls were selectedand analyzed using the typological-comparative method.They were classified into basic groups on the basis ofthe glass-making technique used in the production of thebowl. Within the classification accor<strong>di</strong>ng to the productiontechnique, small bowls were grouped by the form andsize of the bowl. Two basic types were previously<strong>di</strong>stinguished in the literature: shallow and deep, knownas Isings 3a and 3b = Morin-Jean 68 = Goether-Polaschek3a and 3b. In the study of Roman glass from Nide-Heddernheim E. Welker classified them accor<strong>di</strong>ng to the<strong>di</strong>ameter into small (11,5 cm x 13,5 cm), me<strong>di</strong>um (14cm x 16,5 cm) and large bowls (17 cm x 20 cm) (Welker1974: 18-19). As the number of <strong>di</strong>scovered fragmentsfrom Burnum is exceptionally big, bowls were furthersubclassified accor<strong>di</strong>ng to production technique, size andvariations in rib production technique, and the followingsubgroups were formed:1. Small shallow bowls:Type 1.a – small sized shallow ribbed bowls withdense, narrow relief ribs;Type 1.b – small sized shallow ribbed bowls withvery small, dense relief ribs in themiddle of the body;Type 1.c – small sized shallow ribbed bowls withembossed ribs.2. Small deep bowls:Type 2.a – large sized deep ribbed bowls with verymassive embossed ribs;Type 2.b – me<strong>di</strong>um sized deep ribbed bowls withembossed ribs.3. Other bowls:Type 3.a – ribbed bowls with marvered threadsZarte Rippenschalen;Type 3.b – ribbed bowls produced withoutapplication of white threads;Type 3.c – ribbed bowls with emphasized shoulder.They were made of mosaic glass, coloured or naturallycoloured glass. The results of excavations at the sites ofCosa, Livia’s house in Rome and Morgantina in Sicilyconfirm that they were produced from the last decade ofthe 1 st century BC onwards (Lazar 2003). Polychromebowls were most widespread in the first half of the 1 stcentury, then their popularity decreased and monochromebowls in intensive blue, green or amber colour becamedominant. From the mid-first century the colourlessbowls were the most popular. These small bowls madeof naturally coloured glass were used by all social classes,and their production slowly ceased in the Flavian period.Numerous varieties of production and form, as examplesfrom Burnum show, point to <strong>di</strong>fferent production centres,some of which might have been local. Accor<strong>di</strong>ng toKirigin there might have been a workshop centre inSalona that produced examples from the ArchaeologicalMuseum in Split (Kirigin 1984: 123), whereas smallbowls found in the Augusteum of Narona and in Tiluriumwere probably imported from northern Italy andCampania (Buljević 2004: 113). Fa<strong>di</strong>ć assumed thatmonochrome bowls of bluish-greenish colour found inzbornik_31_08.indd 368 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 369the Liburnia region were of Gallic-Rhine origin (Fa<strong>di</strong>ć2001: 287). Therefore it is reasonable to suppose thatribbed bowls from Burnum were imported from northernItaly, more precisely Aquileia, the ones made by usingthe marbling technique from the Po Valley and theCampania region. Small bowls with dense narrow reliefribs in the middle of the body can be assigned toAlexandrian glassmakers. Small monochrome bowls ofbluish-greenish colour are products of Gallic-Rhineworkshops. All sherds were found within a rich culturallayer which can be precisely dated thanks to <strong>di</strong>scoveredcoins to the period from Emperor Tiberius to EmperorClau<strong>di</strong>us, so that all small monochrome bowls fromBurnum can be dated to this period. Small shallow ribbedbowls with very small dense narrow relief ribs <strong>di</strong>stributedacross the middle of the body can be dated to a somewhatearlier period – the end of the 1st century BC, as well assmall luxurious bowls made by using the marblingtechnique dated from the second half of the 1st centuryBC or the beginning of the 1st century AD. They reachedBurnum via important trade and transit centres Scardonaand Iader. A developed road system connected Burnumwith these centres, which was necessary for the supplyof the military camp with the food provisions and othergoods. As a subsi<strong>di</strong>ary civil settlement was probablyformed next to the camp for sol<strong>di</strong>ers’ families, craftsmenand traders, their importance was even greater. In the endwe can say that small glass ribbed bowls were spreadalso thanks to Roman sol<strong>di</strong>ers, who in that way supportedthe Romanization process, which is illustrated well byexamples from Burnum.zbornik_31_08.indd 369 31.08.2011. 23:52


370 Ivana JadrićT. 1 1-3: Tip 1.aPl. 1 1-3: Type 1.azbornik_31_08.indd 370 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 371T. 2 1-2: Tip 1.b; 3: TIP 1.cPl. 2 1-2: Types 1.b; 3: Type 1.czbornik_31_08.indd 371 31.08.2011. 23:52


372 Ivana JadrićT. 3 ˝1-2: Tip 2.aPl. 3 1-2: Type 2.azbornik_31_08.indd 372 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 373T. 4 1-4: Tip 2.bPl. 4 1-4: Type 2.bzbornik_31_08.indd 373 31.08.2011. 23:52


374 Ivana Jadrić1234 56 7T. 5 1-3: Tip 3.a; 4-5: Tip 3.b (Sl. 5 preuzeto iz Fa<strong>di</strong>ć 2001, kat. br. 309); 6-7: Tip 3.c (Sl. 7 preuzeto iz Marin 2004, kat. br. 15)Pl 5 1-3 Type 3.a; 4-5: Type 3.b (Fig. 5 after Fa<strong>di</strong>ć 2001, cat. no. 309); 6-7: Type 3.c ( fi g. 7 after Marin 2004, cat. no. 15)zbornik_31_08.indd 374 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 375T. 6 /1 Zone rasprostiranja Zarte Rippenschalen (Calvi 1968:70)Pl. 6/1 Map of <strong>di</strong>stribution of Zarte Rippenschalen (Calvi 1968:70)T. 6/2 Import rebrastih zdjelica u BurnumPl. 6/2 Import of ribbed bowls in Burnumzbornik_31_08.indd 375 31.08.2011. 23:52


Stakleni vretenasti recipijenti sa šireg zadarskog područjaGlass spindle-shaped containers from the wider area of ZadarBerislav ŠtefanacMuzej antičkog staklaPoljana Zemaljskog odbora 1HR-23000 Zadare-mail: stefanac@mas-zadar.hrIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperU članku su obrađeni stakleni vretenasti recipijenti pronađeni na širem zadarskom području (Zadar – ant. Jader, Podgrađe kodBenkovca – ant. Asseria, Nin – ant. Aenona, Starigrad – ant. Argyruntum). Predmeti su po<strong>di</strong>jeljeni u dvije skupine prema izgledurecipijenta, vremenu njihova nastanka i njihovoj namjeni. U prvu skupinu uvršteni su manji recipijenti koje karakterizira kratkivrat sa širokim otvorom. Na temelju izgleda recipijenta i široko razvraćenog oboda autor navo<strong>di</strong> kako su se poje<strong>di</strong>ni primjercimogli koristiti i u me<strong>di</strong>cinske svrhe za liječenje različitih bolesti primjenom vakuum efekta. Nalazi su datirani u drugu polovicu1. i u početak 2. stoljeća. Drugoj skupini pripadaju recipijenti izdužena cjevasta tijela s proširenjem u sre<strong>di</strong>ni (oblik Isings 105),karakteristični za razdoblje druge polovice 3. i početak 4. stoljeća.Ključne riječi: rimsko staklo, vretenasti recipijentiGlass spindle-shaped recipients which were found in the wider Zadar region (Zadar – roman Iader, Podgrađe kod Benkovca –roman Asseria, Nin – roman Aenona, Starigrad – roman Argyruntum). are presented in the article. The objects were classifie<strong>di</strong>nto two groups accor<strong>di</strong>ng to the look of the recipients, their datation and function. The first group consists of smaller recipientscharacterized by short neck with wide mouth. On the basis of the look of the recipients and widely everted rim the authormentions that certain examples could have been used for me<strong>di</strong>cal purposes, in curing <strong>di</strong>fferent <strong>di</strong>seases by using the vacuumeffect. The finds were dated to the second half of the 1 th and early 2 nd centuries. The second group comprises recipients withelongated tubular body, expanded in the middle (form Isings 105) which were characteristic for the second half of the 3 rd andearly 4 th centuries.Keywords: Roman glass, spindle-shaped containersUvodU kontekstu izučavanja antičke trgovine na istočnojjadranskoj obali značajnu ulogu zauzima i prostorjužne Liburnije. Brojni stakleni predmeti pronađenina antičkim nekropolama južno-liburnskih sre<strong>di</strong>štaZadra, Nina, Starigrada i Aserije ukazuju na razgranatumrežu trgovačkih puteva i <strong>di</strong>stribuciju staklarske robe uzaleđe provincije Dalmacije. Prostor rimskodobne južneLiburnije, smješten na sre<strong>di</strong>šnjem <strong>di</strong>jelu istočne jadranskeobale, svoj je procvat doživio već u prvim stoljećimaranog Carstva. Na tom su se području izmjenjivalakulturološka iskustva Istoka i Zapada. Ako je su<strong>di</strong>tiprema brojnim nalazima staklene građe, odvijala se iintenzivna trgovina staklarskim proizvo<strong>di</strong>ma. Raznolikostpronađenih staklenih oblika svjedoči o ranim vezamasa staklarskim proizvodnim centrima <strong>di</strong>ljem Carstva, apoje<strong>di</strong>ni tipovi i forme staklenih proizvoda upućuju i napostojanje lokalne produkcije. (Fa<strong>di</strong>ć 1982: 61-66; 2002:385-405; 2004: 95-105; 2006: 26).U raznolikosti staklene građe izdvaja se i skupinavretenastih recipijenata koja se ubraja u relativno rijetkestaklarske proizvode rimskog razdoblja. U našim ihje krajevima najviše otkriveno tijekom recentniharheoloških istraživanja na prostoru antičke nekropoleu Zadru, a osim njih, nekoliko primjeraka registriranoje u Ninu (ant. Aenona), Starigradu (ant. Argyruntum) iPodgrađu kod Benkovca (ant. Asseria).Predmete <strong>di</strong>jelimo u dvije skupine prema vremenunastanka, izgledu recipijenta i njihovoj namjeni.Vretenasti recipijenti širokog otvoraU prvu skupinu ulaze recipijenti proširenog sre<strong>di</strong>šnjeg<strong>di</strong>jela tijela s kratkim vratom i širokim otvorom. Najviševariraju veličinom. Postoje manji (6 cm) i nešto većiprimjerci (17 cm). Dno im je zaravnjeno ili blagozaobljeno. Izrađeni su tehnikom slobodnog puhanja odprozirnog zelenkastog i modro-zelenkastog stakla.U stručnoj literaturi za taj oblik o kojemu je riječ nenalazimo odgovarajuće analogije, no donekle ih se možeuspore<strong>di</strong>ti s bikoničnim oblicima staklenih proizvodakoji su kategorizirani kao forma Tomasso 55.zbornik_31_08.indd 377 31.08.2011. 23:52


378 Berislav ŠtefanacDva takva recipijenta (kat. br. 1-2; T. I: 1-2, Sl.1)pronađena su u jednom paljevinskom grobu na antičkojnekropoli u Zadru. Iako se međusobno razlikuju upoje<strong>di</strong>nim detaljima forme, bočice karakterizira proširenjeu sre<strong>di</strong>šnjem <strong>di</strong>jelu tijela te kratak vrat koji prelazi uširoki obod. Predmeti su, prema ostalim prilozima izgrobne cjeline, datirani u drugu polovicu 1. stoljeća i upočetak 2. stoljeća (Glušćević 2004: 406-407).Toj skupini pripadaju i dvije bočice pronađene na širemzadarskom području. Nema točnih podataka o mjestu iokolnostima njihova pronalaska. Pretpostavlja se da suotkrivene na jednoj od antičkih nekropola Jadera, Aserijeili Enone (Fa<strong>di</strong>ć 1997: 208). Jedan primjerak danas sečuva u Muzeju stakla u Muranu (Ravagnan 1994: 39),Sl. 1 Bočica, nekropola, Zadar, G 182Fig. 1 Bottle, necropolis, Zadar, G 182Sl. 2 Bočica, ZadarFig. 2 Bottle, Zadara drugi je pohranjen u Muzeju antičkog stakla u Zadru(kat. br. 3, T. I: 3, Sl. 2). Obje bočice možemo datiratiu drugu polovicu 1. stoljeća i početak 2. stoljeća premasličnim tipološkim karakteristikama kao i prethodna dvakronološki in<strong>di</strong>kativna primjerka.Među vretenastim recipijentima široka otvora svakakovalja navesti primjerak koji potječe s nekropole antičkogStarigrada (Fa<strong>di</strong>ć 2006: 61). Riječ je o recipijentuproširena tijela koji ima nešto duži cilindrični vrats znatno proširenim grlom i obodom (kat. br. 4; T. I:4). Izgledom podsjeća na kasnije oblike vretenastihrecipijenata koji su u stručnoj literaturi klasificirani kaoforma Isings 105, ali starigradski primjerak ipak imadrukčije oblikovan vrat i obod. Bočicu iz Starigradamožemo donekle uspore<strong>di</strong>ti s primjerkom iz Topuskogkoji je datiran u kraj 2. stoljeća (Šarić 1979: 133) te sjednim primjerkom iz zbirke Dunjić u Srbiji koji pripadaistom razdoblju (Ružić 1994: 32).Kada govorimo o recipijentima sa širokim otvorom,treba posebice spomenuti jedan neobjavljeni primjerakkoji potječe s nekropole antičkog Nina (kat. br. 5; T.I: 5). Bočica je pronađena kao prilog u jednoj grobnojcjelini prilikom arheoloških iskapanja koja su provedenasre<strong>di</strong>nom prošlog stoljeća. Taj primjerak karakteriziravišekonično tijelo s kratkim vratom koji prelazi u širokikružni obod (Sl. 3). Bočicu, prema datiranju ostalihpriloga iz tog groba, možemo datirati u 2. stoljeće. Valjanapomenuti kako tom obliku ne nalazimo odgovarajućeanalogije. Samo donekle sličan primjerak pronađen je uSremskoj Mitrovici (ant. Sirmium) i datiran u 4. stoljeće(Šaranović-Svetek 1986: 64).Usprkos potvrđenom importu različitih staklarskihproizvoda s istočnog me<strong>di</strong>teranskog područja u našekrajeve, možemo pretpostaviti kako je većina netomnavedenih primjeraka produkt sjevernoitalskih staklarskihra<strong>di</strong>onica. Može se zaključiti, i pored manjeg brojakomparativnih primjeraka, da je riječ o proizvo<strong>di</strong>makoji su uvezeni s italskog područja.Ti su se proizvo<strong>di</strong> izrađivali u ra<strong>di</strong>onicama na sjeveruItalije te su posredstvom Akvileje pristizali na prostorsjeverne Dalmacije. Osim toga, okvirno postavljenodatiranje (druga polovica 1. stoljeća i početak 2.stoljeća) za ovdje obrađene primjerke potkrijepljeno jei istodobnim komparativnim primjercima s talijanskihnalazišta. Svakako treba napomenuti da na istočnomme<strong>di</strong>teranskom području za taj tip recipijenata nenalazimo odgovarajuće analogije. Samo donekle sličnepoje<strong>di</strong>načne primjerke nalazimo u Grčkoj (Antonaraszbornik_31_08.indd 378 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 379Sl. 4 Bočica, nekropola, Zadar, G 825Fig. 4 Bottle, necropolis, Zadar, G 825Oribasius – 4. stoljeće) doznaje se kako su se raznistakleni recipijenti koristili u liječenju različitih bolesti(Oribasius Collectiones Me<strong>di</strong>cae: VII, 16; Milne 1907:102). Učinkovitost liječenja postizala bi se stvaranjemvakuuma u recipijentu. Vakuum se stvarao umetanjemgorućeg predmeta unutar recipijenta te prislanjanjemoboda bočice na upaljeno mjesto bolesnika (Jackson1994: 182-184). Takvi su se recipijenti mogli koristiti uliječenju različitih reumatskih oboljenja, ispuštanja krvikod inficiranih rana te izdajanju mlijeka kod upaljenihdojki dojilja. Prema tome, nije isključena niti mogućnostda su se neki od ovdje navedenih primjeraka koristiliupravo u te svrhe.Sl. 3 Bočica, nekropola, Nin, G 25Fig. 3 Bottle, necropolis, Nin, G 252009: 326-329). Primjercima iz kraja 2. i početka 3.stoljeća, kao što je primjerak iz Starigrada, podrijetlotreba tražiti u rajnsko-galskim ra<strong>di</strong>onicama gdje se tajoblik široko rabi.Bočice s vretenasto oblikovanim tijelom i širokimotvorom, osim što su mogle služiti u kozmetici zapohranu mirisnih esencija i balzama, mogle su se koristitii u me<strong>di</strong>cinske svrhe (Fa<strong>di</strong>ć 2006: 33). Naime, premazapisima iz antičke me<strong>di</strong>cine (Antyllus – 2. stoljeće;Vretenasti recipijenti s dugim cilindričnim vratom iuskim otvorom (Isings 105)U drugu skupinu možemo svrstati recipijenteizduženog cjevastog tijela, dugog vrata i uskog otvora.Tijelo, koje je po sre<strong>di</strong>ni prošireno, na jednom sekraju sužava u dugi uski vrat, a na drugom u izduženokapljičasto dno. Sre<strong>di</strong>šnji <strong>di</strong>o tijela i vrat boce načinjenisu od vrlo tankih stijenki, a dno i obod su zadebljani. Svirecipijenti izrađeni su tehnikom slobodnog puhanja odprozirna bezbojna stakla. Boce su različitih <strong>di</strong>menzija,veličine od 17 cm do 35 cm.Opće tipološke karakteristike recipijenata ukazujuda je riječ o prilično homogenoj skupini staklenihproizvoda čiji se oblik kroz dva stoljeća (3. i 4. stoljeće)tek neznatno promijenio. Razlike nastale tijekom tograzdoblja uočavaju se u poje<strong>di</strong>nim detaljima forme kaošto su veličina recipijenta i oblik oboda.U stručnoj literaturi predmeti te skupine kategoriziranisu kao oblik Isings 105 (Isings 1957: 126), a premaklasifikaciji koju je De Tomasso dao za italski materijalpripadale bi formi 57 (De Tomasso 1990: 76).Među priloženim vretenastim bocama u grobovimaJadera možemo izdvojiti ukupno 7 primjeraka. Svizbornik_31_08.indd 379 31.08.2011. 23:52


380 Berislav Štefanaccjelina u kojoj je taj primjerak pronađen može se datiratiu kraj 2. i početak 3. stoljeća. (Glušćević 2005: 1065). Iztog su razdoblja rijetke odgovarajuće analogije, a najbližeusporedbe nalazimo među građom s emonske nekropoleu Sloveniji (Lazar 2004: 65).Pored navedene inačice, brojnije su boce koje imajuzadebljan ljevkasti obod. Registrirano ih je 5 primjeraka(T. II/8 – III/9-12). Riječ je o velikim recipijentima kojidosežu visinu do 35 cm s prosječnom zapremninom odoko 0,25 l. Kod njih je obod ljevkasto razvraćen te pritomsavijen prema unutra. Tako oblikovanim obodom stvaraose mali otvor, promjerom uži od promjera vrata.Među netom navedenim recipijentima najmanja jeboca koja je pronađena kao prilog u paljevinskom ukopupod tegulama (kat. br. 8, T. II/8, Sl. 5). Bocu možemookvirno datirati u početak 3. stoljeća na temelju datiranjaostalih priloga iz groba.Preostala četiri primjerka pronađena su u grobovimas inhumiranim pokojnikom (kat. br. 9-12, T. III/9-12, Sl.6). Sve četiri boce s tipološkog motrišta imaju zajedničkoobilježje s tek neznatnim razlikama uočljivim zbogprirode tehnike slobodnog puhanja.Sl. 5 Bočica, nekropola, Zadar, G 629Fig. 5 Bottle, necropolis, Zadar, G 629primjerci tek se neznatno razlikuju oblikom, no premaizvedbi oboda mogu se razlikovati dvije inačice.Jednu inačicu karakteriziraju manji recipijenti visokauskog vrata koji imaju jednostruk ljevkasti obod. Takavje obod potvrđen na jednom primjerku iz Zadra (kat. br.6; T. II: 6).Riječ je o nešto ranijoj inačici vretenastih recipijenatate tipološke skupine koja se pojavljuje u drugoj polovici2. stoljeća i prvoj polovici 3. stoljeća. Pretpostavke oranijem datiranju potvrđene su i s ostalim nalazima izgrobne cjeline u kojoj je taj primjerak pronađen. Sličanprimjerak zabilježen je u Podgrađu kod Benkovca(Asseria) izrađen u istom vremenu (Fa<strong>di</strong>ć 1988: 42).Toj inačici možemo pribrojiti i drugi primjerakpronađen u jednom paljevinskom grobu zadarskenekropole (kat. br. 7, T. II: 7). Obod bočice nije sačuvan,no na temelju izgleda gornjeg <strong>di</strong>jela iznimno uskogtankog vrata možemo pretpostaviti da je i ona imalaobod nalik prethodnoj. Na tom primjerku uočavaju sei uleknuća na sre<strong>di</strong>šnjem <strong>di</strong>jelu tijela (Sl. 4). GrobnaNa temelju datiranja grobnih cjelina u kojima surecipijenti pronađeni možemo reći kako su svi primjercinastali tijekom 3. i početkom 4. stoljeća. Za preciznijukronološku odrednicu svakako je vrijedan nalazvretenaste boce iz groba 400 jadertinske nekropole (kat.br. 10; T. III/10). Naime, grob je datiran prema nalazubrončanog novca Filipa Arabljanina u sre<strong>di</strong>nu 3. stoljeća(Glušćević 2005: 631).Analizom grobnih cjelina unutar jadertinske nekropolevi<strong>di</strong>mo da su se vretenaste boce druge skupine prilagaleu grobovima s inhumiranim i incineriranim pokojnikom.Prilaganje vretenastih boca uz inhumiranog pokojnika jeučestalije i potvrđeno je u pet slučajeva. Ovdje svakakovalja napomenuti da je antropološka analiza načinjenana osteološkom materijalu iz skeletnih grobova 133 iSl. 6 Bočica, nekropola, Zadar, G 133Fig. 6 Bottle, necropolis, Zadar, G 133zbornik_31_08.indd 380 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 381Sl. 7 Bočica, nekropola, Zadar, G 46Fig. 7 Bottle, necropolis, Zadar, G 46242 (kat. br. 11-12) pokazala da su boce bile priloženeuz jednog pokojnika muškog spola starog između 35 i40 go<strong>di</strong>na te uz <strong>di</strong>jete preminulo u dobi između 3,5 i 4go<strong>di</strong>ne. U paljevinskim grobovima vretenaste se bocejavljaju vrlo rijetko te su kod nas registrirane u samodvama slučajevima.Usporedbe s ovim materijalom su brojne i nalazimoih gotovo na čitavom području Rimskog Carstva. Brojnigrobni nalazi upućuju da su vretenaste boce visokogvitkog tijela karakteristične za razdoblje 3. i 4. stoljeća,a vrlo se rijetko pojavljuju ranije. Njihov oblik postajeomiljen u ranokršćanskom razdoblju, osobito u vrijemecara Konstantina. Takvi su proizvo<strong>di</strong> rašireni uz Rajnu teih većinu možemo pripisati galsko-rajnskim ra<strong>di</strong>onicama(Morin-Jean 1923: 81-82; Goethert-Polascek 1977: 142-145; Arveiller Dulong – Arveiller 1985: 143-144).Vretenaste boce potvrđene su i na ostalim europskimnalazištima i to u Britaniji (Price, Cottam 1998: 187),Italiji (De Tommaso 1990, 76), Mađarskoj (Barkóczi1988: 128-9), Rumunjskoj (Bucovala 1968: 128-130,Preda 1980: 34), Sloveniji (Petru 1974: 17; Lazar 2004:br. 54), Srbiji (Ružić 1994: 32; Drča 2000: 214; Pop-Lazić2002: 59; Spasić-Đurić 2008: 402-404) te u Makedoniji(Mikulčić 1974: 196), Albaniji (Tartari 2005: 108) i CrnojGori (Cermanović-Kuzmanović 1974: 180). U ostalimse predjelima hrvatske boce javljaju tek spora<strong>di</strong>čno. Dvaprimjerka zabilježena su na kasnoantičkim nekropolamau Treštanovcima i Štrbincima (Sokač-Štimac, Bulat1974: 124; Raunig 1980: 154-158).Svakako treba napomenuti da je taj oblik recipijenata,kako potvrđuju brojni primjerci, bio osobito prihvaćeni na području Grčke te <strong>di</strong>ljem Istočnog Sredozemlja(Vessberg 1952: 141; Antonaras 2009: 326-329).Govoreći o podrijetlu ovdje obrađenih primjerakadruge skupine, možemo pretpostaviti kako je riječ oproizvo<strong>di</strong>ma koji su uvezeni iz zapadnih staklarskihra<strong>di</strong>onica tijekom 3. i početkom 4. stoljeća. U prilog tojpretpostavci ide činjenica da se jedna inačica vretenastihboca sa širokim i zadebljanim ljevkastim obodom (kat.br. 8-12) javlja većinom na području zapadnih provincija.Primjerke s tako oblikovanim obodom nalazimo upravona području Italije (Calvi 1968: 152-153, br. 323; BezziMartini 1987: 38) te na panonskom prostoru (Barkóczi1988: 128, kat. br. 254; Ružić 1994: 32, kat. br. 446).Slične boce javljaju se na Cipru (Vessberg 1952: 141)i u Egiptu (Edgar 1905: 61, br. 32.693), no kod tihprimjeraka obod je ipak drukčije izveden sa znatnotanjim cjevastim rubom.S obzirom da je većina vretenastih boca otkrivenau grobovima, nije nam poznata njihova namjena usvakodnevnom životu. Poje<strong>di</strong>ni autori smatraju da su sekoristile isključivo za pogrebe jer sadržavaju miomirisei ostale sastojke vezane uz ritual pokopa (Larese 2004:94).S obzirom da su boce izrađivane u različitimveličinama, vjerojatno su korištene za pohranu raznihtekućih sadržaja. U manjim recipijentima mogli su sečuvati razni kozmetički pripravci, a veće boce mogle suslužiti i za pohranu kvalitetnih vina (Arveiller Dulong,Arveiller 1985: 143). Isto tako, vidljivo je da boce zbogizrazito izdužena tijela i zaobljenog dna nisu moglestajati samostalno, već su se najvjerojatnije vješale narazne načine (opletene slamom, postavljene na metalneili drvene stalke), stoga nije isključena niti mogućnost dasu mogle služiti i kao svjetiljke (Fa<strong>di</strong>ć 2006: 23).ZaključakNa kraju se može zaključiti da je riječ o oblicimarecipijenata koji odgovaraju različitim tipološkimskupinama koji kronološki obuhvaćaju razdoblje oddruge polovice 1. do početka 4. stoljeća.U prvu skupinu ulaze manji recipijenti vretenastooblikovanog tijela s kratkim vratom i širokim otvorom(kat. br. 1-5). Predmeti te skupine vezani su upravo uznamjenu gdje široko razvraćen obod odražava istovjetnostuporabe. Vretenaste bočice sa širokim otvorom, osim štosu mogle služiti u kozmetici za pohranu raznih mirisnihesencija i balzama, mogle su se koristiti i u me<strong>di</strong>cinskesvrhe za liječenje različitih oboljenja (izvlačenje krvi kodupaljenih rana, isisavanje mlijeka kod upaljenih dojkidojilja te liječenje reume) primjenom vakuum efekta.Taj se tip staklenih recipijenata uz stanovite mo<strong>di</strong>fikacijekoristio u dužem kronološkom rasponu. Prema kontekstuzbornik_31_08.indd 381 31.08.2011. 23:52


382 Berislav Štefanacnalaza vi<strong>di</strong>mo da je njihova uporaba potvrđena već odsre<strong>di</strong>ne 1. stoljeća i traje sve do 3. stoljeća.U drugu skupinu možemo svrstati veće recipijentevretenasto oblikovanog tijela s dugim uskim vratom (kat.br. 6-12) kategorizirane u stručnoj literaturi kao formaIsings 105. Iz netom navedenih primjeraka vi<strong>di</strong>mo da jeriječ o prilično homogenoj skupini staklenih proizvodačiji se oblik kroz dva stoljeća (3. i 4. stoljeće) neznatnopromijenio. Primjerci se razlikuju tek u poje<strong>di</strong>nimdetaljima forme kao što su veličina recipijenta, proširenjesre<strong>di</strong>šnjeg <strong>di</strong>jela tijela te izvedba oboda. Kronološkigledano, naše primjerke možemo svrstati u isti vremenskiokvir s brojnim analognim primjercima <strong>di</strong>ljem Carstva.Kako i potvrđuju analize grobnih cjelina, vretenastesu boce karakteristične za razdoblje 3. i 4. stoljeća snaglaskom na sre<strong>di</strong>nu 3. stoljeća i početak 4. stoljeća.Govoreći o genezi, isho<strong>di</strong>šte vretenastih oblikastaklenih proizvoda valja tražiti na području istočnogMe<strong>di</strong>terana. Kada promotrimo opće karakteristike(uključujući obje tipološke skupine) tih recipijenata,vi<strong>di</strong>mo da je taj oblik nastao najvjerojatnije po uzoruna oblike proizvoda napravljenih od keramike i metala.Raznoliki keramički vretenasti recipijenti pojavljuju se uznatnom broju već u helenističkom razdoblju na čitavomprostoru istočnog Sredozemlja (Thompson 1934: 472-473). U ovom kontekstu možemo reći kako su najranijeforme raznovrsnih vretenastih boca (oblik Isings 105)zabilježene upravo na istočnom me<strong>di</strong>teranskom području(Clairmont 1968: 140; Stern 2001: 241). Dakako, brojninalazi vretenastih recipijenata na europskim nalazištimaukazuju da je njihova proizvodnja vrlo rano preuzetai u zapadnom <strong>di</strong>jelu Carstva. U prilog toj činjeniciide i tipološko-komparativna metoda, provedena naovdje obrađenim primjercima, kojom je utvrđeno kakosu svi recipijenti najvjerojatnije izrađeni u zapadnimstaklarskim ra<strong>di</strong>onicama.Prilikom dovršavanja posljednjih redaka ovoga rada doautora je dospio podatak da je u najnovijim arheološkimistraživanjima (srpanj 2009., vo<strong>di</strong>telj istraživanja G.Skelac) na prostoru antičke nekropole „Relja” otkrivenjoš jedan primjerak vretenaste boce.Naime, boca je pronađena u zidanoj grobnici (grob46), smještena uz glavu pokojnika (Sl. 7.). Boca tipološkipripada drugoj skupini ovdje obrađenih recipijenata.Karakterizira je iznimno vitko izduženo tijelo sproširenjem u sre<strong>di</strong>ni te dugi uski vrat koji prelazi uljevkasto razvraćen obod. Prema ostalim nalazima izgroba bocu možemo datirati u 3. stoljeće. 1Katalog:Popis kratica u katalogu:inv. br. = inventarni brojA = Arheološki muzej u Zadruv = visinaš = širinar.o = ra<strong>di</strong>us oboda1. Inv. br. A 7917 (T. I: 1, Sl. 1) v – 12,5 cm, š – 5,1 cm,r.o – 5 cmNalazište: Zadar (Iader) – antička nekropola „Relja”(1989.); paljevinski grob 182Vretenasta bočica proširena tijela i oboda; obod širokorazvraćen pa na rubovima cjevasto uvijen premaunutra; dno je zaravnjeno; boja zelenkastaDatiranje: druga polovica 1. stoljećaBibliografija: neobjavljenaPohrana: Muzej antičkog stakla u Zadru2. Inv. br. A 7921 (T. I: 2); v – 10,5 cm, š – 4,5 cm, r.o– 3,6 cmNalazište: Zadar (Iader) – antička nekropola „Relja”(1989.); paljevinski grob 182Bočica vretenasta tijela; obod razvraćen s rubomcjevasto savijenim prema unutra; tijelo sa sre<strong>di</strong>šnjimproširenjem, sužava se prema dnu; dno je zaobljeno;boja zelenkastaDatiranje: druga polovica 1. stoljećaBibliografija: neobjavljenaPohrana: Arheološki muzej u Zadru3. Inv. br. A 9932 (T. I: 3, sl. 2); v – 10,7 cm, š – 5,1 cm,r.o – 4,3 cmNalazište: nepoznato (Zadar, Nin, Aserija?)Bočica vretenasta tijela; obod razvraćen s rubomcjevasto savijenim prema unutra; tijelo sa sre<strong>di</strong>šnjimproširenjem; sužava se prema dnu; dno je zaobljeno;boja plavkastaDatiranje: druga polovica 1. stoljeća – početak 2.stoljećaBibliografija: Fa<strong>di</strong>ć 1997: 208, br. 215.Pohrana: Muzej antičkog stakla u Zadru4. Inv. br. A 4752 (T. I: 4); v – 16,2 cm, š – 3,6 cm,r. o – 5 cmNalazište: Starigrad (Argyruntum) – antička nekropolaVretenasta bočica sa široko razvraćenim ljevkastimobodom; rub presavijen prema unutra; proširuje sezbornik_31_08.indd 382 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 383široki cilindrični vrat pod obodom; dno je zaobljeno;boja zelenkastaDatiranje: kraj 2. stoljeća – prva polovica 3. stoljećaBibliografija: Fa<strong>di</strong>ć 2006: 61, br. 82.Pohrana: Muzej antičkog stakla u Zadru5. Inv. br. A 12747 (T. I: 5, sl. 3); v – 11,1 cm, š – 4,8cm, r.o – 5,2 cmNalazište: Nin (Aenona) antička nekropola Nin – Ždrijac(1954.), grob 25Vretenasta bočica sa širokim otvorom; obod dvostrukoprofiliran s rubom izvučenim prema van i premadolje, zadebljan s donje strane; tijelo s proširenimramenima; sužava se prema dnu; dno je zaobljeno;boja zelenkastaDatiranje: 2. stoljećeBibliografija: neobjavljenaPohrana: Muzej antičkog stakla u Zadru6. Inv. br. A8648 (T. II: 6); v – 18,7 cm, š – 3,4 cm,r.o – 2 cmNalazište: Zadar (Iader) – antička nekropola „Relja”(Ul. Petra Svačića, 1998.), skeletni grob 1Bočica s tijelom u obliku vretena; dugi cilindrični vrat privrhu prelazi u blago razvraćen jednostruk obod; dnoje zaobljeno; nedostaje sre<strong>di</strong>šnji <strong>di</strong>o tijelaDatiranje: druga polovica 2. stoljećaBibliografija: neobjavljenaPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBoca s tijelom u obliku vretena; tijelo se prema vrhusužuje u uski cilindrični vrat, a pri dnu se sužava izavršava zaobljenim dnom; obod ljevkast s zadebljanimrubom i uskim otvoromDatiranje: kraj 2. stoljeća – početak 3. stoljećaBibliografija: neobjavljenaPohrana: Muzej antičkog stakla u Zadru9. Inv. br. A8272 (T. III: 9); sačuvana v – 26 cm,š – 7 cmNalazište: Zadar (Iader) – antička nekropola „Relja”(1989.), skeletni grob 456 (zidana grobnica)Boca s tijelom u obliku vretena; tijelo sa sre<strong>di</strong>šnjimproširenjem, sužava se prema dnu u kapljičasto dno;nedostaje vratDatiranje: druga polovica 3. stoljeća – početak 4.stoljećaBibliografija: neobjavljenaPohrana: Muzej antičkog stakla u Zadru10. Inv. br. A 8208 (T. III: 10); sačuvana v – 33 cm,š – 6,6 cmNalazište: Zadar (Iader) – antička nekropola „Relja”(1989.), skeletni grob 400Boca s tijelom u obliku vretena; tijelo se prema vrhusužuje u uski cilindrični vrat, a pri dnu se sužava izavršava zaobljenim dnom; nedostaje <strong>di</strong>o obodaDatiranje: sre<strong>di</strong>na 3. stoljećaBibliografija: neobjavljenaPohrana: Muzej antičkog stakla u Zadru7. Inv. br. A8549; (T. II: 7, sl. 4) sačuvana v – z 20,2cm, š – 4 cmNalazište: Zadar (Iader) – antička nekropola „Relja”(1989.), paljevinski grob 825Bočica s tijelom u obliku vretena; tijelo se prema vrhusužuje u uski cilindrični vrat, a pri dnu se sužava izavršava zaobljenim dnom; na sre<strong>di</strong>šnjem <strong>di</strong>jelu tijelablaga uleknuća; nedostaje obodDatiranje: 3. stoljećeBibliografija: neobjavljenaPohrana: Muzej antičkog stakla u Zadru11. Inv. br. A8918 (T. III: 11, sl. 6); v – 33,2 cm, š – 6,7cm, r.o – 3,8 cmNalazište: Zadar (Iader) – antička nekropola „Relja”(Relja – vrt, 2005.), skeletni grob pod tegulama 133Boca s tijelom u obliku vretena; dno je zaobljeno;dugi vrat pri vrhu prelazi u obod ljevkasta oblika sazadebljanim rubom i uskim otvoromDatiranje: druga polovica 3. stoljeća – početak 4.stoljećaBibliografija: Perović 2008: 39Pohrana: Muzej antičkog stakla u Zadru8. Inv. br. A 8407 (T. II: 8, sl. 5); v – 28,2 cm,š – 4,9 cm, r.o - 3,9 cmNalazište: Zadar (Iader) – antička nekropola „Relja”(1989.), paljevinski grob pod tegulama 62912. Inv. br. A8976 (T. III: 12); v – 33,7 cm, š – 7,1 cm,r.o – 4,2 cmNalazište: Zadar (Iader) – antička nekropola „Relja”(Relja –vrt, 2005.), skeletni grob 242zbornik_31_08.indd 383 31.08.2011. 23:52


384 Berislav ŠtefanacBoca s tijelom u obliku vretena; dugi cilindrični vrat privrhu prelazi u obod ljevkasta oblika sa zadebljanimrubom i uskim otvorom; dno je zaobljenoDatiranje: druga polovica 3. stoljeća – početak 4.stoljećaBibliografija: neobjavljenaPohrana: Muzej antičkog stakla u ZadruBilješke:1Ovom prilikom želim zahvaliti vo<strong>di</strong>telju istraživanja G. Skelcu naustupljenim podatcima o novootkrivenoj vretenastoj boci iz grobnecjeline 46. Navedena istraživanja provedena su na prostoru antičkenekropole na lokaciji „Parkiralište – Relja 2009”.Literatura:Antonaras, A. C., 2009, Roman and Early Christian Glassworking 1 st c.B.C. – 6 th c. A.D. (Production and Products Vessels from Thessalonikiand its environs). Athens.Arveiller-Dulong, V., Arveiller, J., 1985, Le Verre d’époque romaineau Musée archéologique de Strasbourg. Paris.Barkóczi, L., 1988, Pannonische Glasfunde in Ungarn. Budapest.Bezzi Martini, L., 1987, Necropoli e tombe romane <strong>di</strong> Brescia e<strong>di</strong>ntorni. Brescia.Bonomi, S., 1984, Me<strong>di</strong>ci in Este romana: 2. La tomba del me<strong>di</strong>co.Aquileia nostra, LV 77-108.Bucovala, M., 1968, Vase antice de sticlă la Tomis. Constanta.Buljević, I., 2004, Stakleni balzamariji iz Salone. In: I. Lazar (ed.)Drobci antičkega stekla, 81-94. Kope.rCalvi, M. C., 1968, I vetri romani del Museo <strong>di</strong> Aquileia. Aquileia.Cermanović-Kuzmanović, A., 1974, Pregled i razvitak rimskog staklau Crnoj Gori. Arheološki vestnik 25, 175-190.Clairmont, C. W., 1963, The Glass Vessels. The Excavations at Dura-Europos, Final Report, v. 4, pt. 5. Dura-Europos Publications, NewHaven – Connecticut.De Tommaso, G., 1990, Ampullae vitreae. Contenitori in vetro <strong>di</strong>unguenti e sostanze aromatiche dell’Italia romana (I sec.a.C.-IIIsec.d.C.), Archeologica 94. Roma.Drča, S., 2000, Rimsko staklo u niškom muzeju. Glasnik Srpskogarheološkog društva 15-16, 209-229.Edgar, C. C., 1905, Graeco-Egyptian Glass, Catalogue Général desAntiquités Egyptiennes du Museé du Caire. Cairo.Fa<strong>di</strong>ć, I., 1982, Antičko staklo u provinciji Dalmaciji. Dometi 12,61-66.Fa<strong>di</strong>ć, I., 1988, Antičko staklo Asserije iz Arheološkog muzeja u Splitu.Benkovački zbornik (Benkovački kraj kroz vjekove) 2, 29-70.Fa<strong>di</strong>ć, I., 1997, Il vetro. In: Trasparenze imperiali. Vetri romani dallaCroazia, 73-238. Milano.Fa<strong>di</strong>ć, I., 2006, Argyruntum u odsjaju antičkog stakla. Zadar.Glušćević, S., 2005, Zadarske nekropole od 1. do 4. stoljeća.Neobjavljeni doktorski rad, Sveučilište u Zadru, Zadar.Goethert-Polaschek, K., 1977, Katalog der römischen GläserRheinischen Landesmuseum Trier. Mainz am Rhein.Isings, C., 1957, Roman Glass from dated Finds. Groningen –Djakarta.Jackson, R., 1994, The Surgical Instruments, Appliances and Equipmentin Celsus’ De Me<strong>di</strong>cina. In: G. Sabbah and J. Mundry (eds.), LaMédecine de Celse, 167-209. Publications de l’Université Saint-Étienne, Saint-Étienne.Larese, A., 2004, Vetri antichi del Veneto, Corpus delle collezioniarcheologiche del vetro nel Veneto 8. Venezia.Lazar, I., 2004, Odsevi davnine. Antično steklo v Sloveniji. U: Rimljani.Steklo, glina, kamen, 18-81. Celje ‒ Ptuj – Maribor.Lazar, I., 2008, Staklo iz rimske nekropole u Bakru. U: Z. Gregl, I.Lazar, Bakar ‒ Staklo iz rimske nekropole, 49-100. Zagreb.Mikuličić, I., 1974, Antičko staklo iz Scupi i ostali makedonski nalazi.Arheološki vestnik 25, 191-210.Milne, J., 1907, Surgical Instruments in Greek and Roman Times.Oxford.Morin-Jean., J., 1923, La Verrerie en Gaule sous l’Empire Romain.Paris.Perović, Š., 2008, Rimsko staklo-restauracija, katalog izložbe. Zadar.Pop-Lazić, S. P., 2002, Nekropole rimskog Singidunuma. Singidunum3, 7-100.Preda, C., 1980, CALLATIS Necropola romano-bizantina. Bucuresti.Price, J., Cottam, S., 1998, Romano-British Glass Vessels: a Handbook,Practical Handbooks in Archaeology 14. London.Raunig, B., 1980, Dva kasnoantička groba iz okolice Đakova. Vjesnikarheološkog muzeja u Zagrebu 12-13, 151-167.Ravagnan, G. L., 1994, Vetri antichi del Museo Vetrario <strong>di</strong> Murano,Corpus delle collezioni archeologiche del vetro Veneto 1. Venezia.Ružić, M., 1994, Rimsko staklo u Srbiji. Beograd.Sokač-Štimac, D., Bulat, D., 1974, Prvi rezultati arheološkihistraživanja. Požeški zbornik 4, 116-140.Spasić-Đurić, D., 2008, Prilog proučavanju pozlačenih krstoobraznihfibula iz Viminacijuma. Glasnik Srpskog arheološkog društva 24,401-430.Stern, M., 2001, Roman, Byzantine, and Early Me<strong>di</strong>eval glass, 10BCE - 700 CE, Ernesto Wolf Collection. Ostfildern.Šafranović-Svetek, V., 1986, Antičko staklo u jugoslavenskom deluprovincije Donje Panonije. Novi Sad.Šarić, M., 1979, Rimski grob u Topuskom. Vjesnik arheološkog muzejau Zagrebu 12-13, 125-146.Šubic, Z., 1974, Tipološki in kronološki pregled rimskega stekla vPoetovioni. Arheološki vestnik 25, 39-61.Tartari, F., 2005, Prodhime quelqi łë shekujve I-IV łë erës sonë nëShqipëri. Durres.Thompson, H. A., 1934, Two Centuries of Hellenistic. Pottery.Hesperia 3, 311-480.Vessberg, O., 1952, Roman glass in Cyprus. Opuscula archeologica7 (Stockholm), 109-165.zbornik_31_08.indd 384 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 385SummaryGlass spindle-shaped containers from the wider area of ZadarThe region of Roman southern Liburnia is veryimportant in the context of the research of ancient tradeon the eastern Adriatiac coast. Numerous glass findsfrom ancient necropolises of southern Liburnian centresZadar, Nin, Starigrad and Asseria point to developedsystem of trade routes and <strong>di</strong>stribution of glass productsto hinterland of the province of Dalmatia.Among many glass finds from the wider Zadar regionthere is also a group of glass spindle-shaped vessels. Mostsuch finds were <strong>di</strong>scovered during the archaeologicalresearches at the area of the ancient necropolis of Reljain Zadar which lasted for the last two decades. Besidesfinds from Zadar there are also several examples fromancient necropolises of Nin, Starigrad and Asseria.The objects were classified into two groups accor<strong>di</strong>ngto the look of the recipients, their datation and function.The first group consists of smaller recipients characterizedby short neck with wide mouth. On the basis of the lookof the recipients and widely everted rim the authormentions that certain examples could have been usedfor me<strong>di</strong>cal purposes, in curing <strong>di</strong>fferent <strong>di</strong>seases byusing the vacuum effect. Such hypotheses are supportedby me<strong>di</strong>cal notes of ancient doctors Antyllus (2 nd century)and Oribasius (4 th century). The finds were dated to thesecond half of the 1 th and early 2 nd centuries. The secondgroup comprises vessels with elongated tubular body,expanded in the middle (form Isings 105). Consideringthe form this is quite homogeneous group of productscharacteristic for the 3 rd and 4 th centuries. Suggesteddatation is supported by analyses of closed grave unitsin which vessels were found.zbornik_31_08.indd 385 31.08.2011. 23:52


386 Berislav ŠtefanacT. 1 Stakleni vretenasti recipijenti (crež: M. Plohl)Pl. 1 Glass spindle-shaped containers (drawing by M. Plohl)zbornik_31_08.indd 386 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 387T. 2 Stakleni vretenasti recipijenti (crež: M. Plohl)Pl. 2 Glass spindle-shaped containers (drawing by M. Plohl)zbornik_31_08.indd 387 31.08.2011. 23:52


388 Berislav ŠtefanacT. 3 Stakleni vretenasti recipijenti (crež: M. Plohl)Pl. 3 Glass spindle-shaped containers (drawing by M. Plohl)zbornik_31_08.indd 388 31.08.2011. 23:52


Tehnologija proizvodnje neprozirnih stakala u anticiProduction technology of the opaque glassin Classical AntiquityŠime PerovićMuzej antičkog staklaPoljana Zemaljskog odbora 1HR-23000 Zadare-mail: sime.perovic@zd.t-com.hrIzvorni znanstveni radOriginal scientific paperU prilogu se prema povijesnim izvorima te uz konzultiranje rezultata suvremenih analitičkih postupaka ispituju fizičke ikemijske osobine neprozirnih staklenih antičkih artefakata. Pokušavaju se utvr<strong>di</strong>ti posebnosti u procesu proizvodnje međuneprozirnim staklenim materijalima. Osobita se pažnja posvećuje objašnjavanju postupka obrade ohlađene i usitnjene staklenemase čiji se produkt ponekad naziva staklena pasta, pasta vitrea ili pâtte de verre.Ključne riječi: antika, neprozirno staklo, tehnike izrade, staklena pastaIn the article, by historical sources and by consulting the results of modern analityc procedures, we test physical and chemicaltraits of antic artefacts made of opaque glass. We try to determine specialties in the process of manufacturing within thematerials made of unclear glass. Special attention is paid to the explanation of processing cooled and small quantities of glassmass, which product is sometimes called glass paste, pasta vitrea or patte du verre.Keywords: Classical Antiquity, opaque glass, manufacturing techniques, glass paste1. UvodVrlo često povijesna otkrića pripisuju se pukojslučajnosti ili genijalnosti nadarenog poje<strong>di</strong>nca. Međutim,pri pokušaju razumijevanja pojavljivanja noviteta uodređenom vremenu, nikako ne smijemo izostaviti izanemariti ukupne dosege društva u danom trenutku nisva ona akumulirana znanja što tim dosezima prethode ikoja uvelike uvjetuju pojave i spoznaje. Priča o sirijskimtrgovcima koji su prvi talili staklene mase na logorskojvatri na pješčanoj plaži feničanske obale, spremajućivečeru u posu<strong>di</strong> naslonjenoj na blokove nitra koje suprevozili svojim brodom, zvuči uistinu romantično. No,ona je ustvari samo tra<strong>di</strong>cijska potvrda da se na tomsirijsko-palestinskom području obavljalo tehnološkoeksperimentiranje na tragu materijala koje će uvelikeobilježiti razmeđu era. I izrada prvog predmeta od staklavezana je uz napredak i mo<strong>di</strong>fikacije već postojećihtehnologija. Najvjerodostojnija su tumačenja koja uzproizvodnju fajanse (majolike) vežu nastanak prvihstaklenih recipijenata (Stern 1994: 87). Glaziranje posuda,odnosno presvlačenje keramike staklastim slojem, kojesusrećemo vrlo rano, još u III. tisućljeću pr. Kr. izvo<strong>di</strong>lose stapanjem sitnih zrnaca kvarcnog pijeska na površiniposude pod utjecajem topline s ciljem proizvodnje čvršćihi neporoznijih keramičkih posuda prikladnih za držanjetekućina. U mogućim eksperimentima majstora fajanse,koji je uklanjanjem unutarnjeg keramičkog sloja fajansemogao stvoriti prototip pravog staklenog predmeta, trebatražiti začetke staklarstva.Ovo je dokaz postupnosti razvoja i stalne nadogradnje teunaprjeđivanja postojećih i srodnih tehnika i tehnologija.Osim preuzimanja i razrade postupaka keramičarskeprodukcije i produkcije fajanse, to je vidljivo i izkopiranja tipoloških oblika istovremenih keramičkihizrađevina, a vrlo sličnu situaciju možemo prepoznati iu uzorima iz povijesnog razvoja metalurgije.2. Antičko stakloI suvremeno staklo i staklo antike rađeno je odmaterijala koji je nastao topljenjem, stapanjem i hlađenjemsmjese osnovnih sastojaka. Najčešće mu je osnovakvarcni pijesak kojeg je moguće taliti na temperaturamavišim od 1700 °C. Budući da antički tehnolozi nisu imalimogućnosti postići tako visoke vrijednosti, silikatna sebaza obogaćivala alkalima (najčešće karbonatima sode).Oni su omogućivali taljenje mješavine na puno nižimtemperaturama (ispod 1000 °C) i puno duže zadržavanjezbornik_31_08.indd 389 31.08.2011. 23:52


390 Šime Perovićstaklene mase u žitkom stanju, što je iznimno važno uobra<strong>di</strong> stakla. Ipak, ovako dobiveni spoj je kemijskiizrazito nestabilan te praktički topiv u vo<strong>di</strong> tako da suspojevi kalcijevih ili magnezijevih karbonata dodavanikao stabilizatori. Specifična obojanost poslje<strong>di</strong>ca jedodavanja oksida metala tijekom postupka topljenja.Male količine željeznog oksida, koji je prisutan ugotovo svakom kvarcnom pijesku, daje većini rimskihstaklenih artefakata karakterističnu blijedo-zelenkastuboju. Dodavanjem oksida mangana može se proizvestibezbojno staklo, dodavanjem oksida kobalta plavo staklo,dodavanjem bakrenog oksida zeleno i crveno staklo, adodavanjem oksida antimona žuto staklo.Stapanjem opisanih sastojaka nastaje neporozan, krut,gladak i proziran materijal specifično obojan. Evolucijupripreme staklene smjese, koju najgrublje možemopo<strong>di</strong>jeliti na razdoblje uporabe prefabriciranih ohlađenihkoma<strong>di</strong>ća stakla i razdoblje uporabe rastaljenog „vrućeg”stakla, treba promatrati odvojeno od evolucije obradestaklenih predmeta koja o prethodnoj uvelike ovisi.Proizvodne tehnike korištene za obradu materijala uranijoj fazi u kojoj se staklo za obradu koristi u krutomstanju, a omekšava se dogrijavajući se su sabiranjegrumenja (chunk gathering), tehnika oblikovanja okojezgre, valjanje i utiskivanje u kalup, izrada jednobojnihploča ponovnim taljenjem smrvljenog stakla, tehnikepreuzete iz obrade kamena (brazdanje, rezanje, brušenjei poliranje), tehnika prešanja u otvorenim i zatvorenimkalupima, oblikovanje mozaičkih šipki, a tek nakonpočetka uporabe rastaljenog stakla u rimsko doba tehnikalijevanja te od zadnje četvrtine 1. stoljeća pr. Kr. puhanjestakla koje će zapravo omogućiti masovnu proizvodnjustaklenih predmeta (Stern 1994: 28-79).3. Neprozirna staklaIako je prozirnost jedna od najreprezentativnijih, pačak i najučestalijih odlika stakla, povremeno se susrećemos materijalima slične kemijske strukture poput opisanih,ali s različitim optičkim karakteristikama, ponekad kaoposlje<strong>di</strong>ca različitih proizvodnih postupaka. Riječ je oneprozirnim materijalima sa svim karakteristikama staklaosim prozirnosti ili providnosti. Neprozirnost ovih vrstastakala poslje<strong>di</strong>ca je prisutnosti <strong>di</strong>sperziranih, kristalnih,koloidalnih ili plinovitih spojeva koji im mo<strong>di</strong>ficirajusvjetlosnu provodljivost. Ove se materijale ponekadnaziva mliječnim staklom, ponekad neprozirnim staklom,a ponekad staklenom pastom, (tal. pasta vitrea, franc.pâtte de verre), što je do te mjere nedosljedno da poneka<strong>di</strong>stom predmetu različiti autori daju različito ime. 1 Većova terminološka nedosljednost potakla me na pokušajutvrđivanja proizvodnih postupaka za poje<strong>di</strong>ne vrstematerijala i moguće razlike među njima.Neprozirnost ili ograničena providnost nekih ranihstakala poslje<strong>di</strong>ca je niske temperature taljenja kojaomogućuje mikroskopskim mjehurićima zraka daostanu zarobljeni unutar strukture stakla. No, ovuvrstu neprozirnosti moramo razlikovati od artefakatas namjerno dodanim opacificirajućim agensima.Primjerice, dodavanjem kalcijeva antimonata (Ca 2Sb 2O 7)u mješavinu za pripremu stakla ili staklenu rastalinu,možemo proizvesti bijelo neprozirno staklo (Moretti2005: 15-16). Na ovom se principu temeljila tehnikaizvedbe specifičnih polikromnih predmeta poznatapod nazivom „kameo tehnika”. Najpoznatiji primjerakizrađen ovom tehnikom je tzv. „Portland vaza” iz 1.stoljeća po Kr. koja se nalazi u British Museumu uLondonu. Drugi se antički način dobivanja neprozirnogbijelog stakla temelji na dodavanju kositrenog <strong>di</strong>oksida(SnO 2) koji se rabio za bezolovna stakla 2. – 1. stoljećapr. Kr.. Ova vrsta stvaranja neprozirnih materijala vrlo jeslična srednjovjekovnoj produkciji na području Murana(Venecija) koju opisujemo sintagmom Lattimo staklo,odnosno mliječno staklo (od tal. latte – mlijeko). Takvo jestaklo izrađivano kako bi imitiralo porculanske primjerke(Moretti 2001: 32-35).Zadržimo se trenutak na ovoj mogućnosti imitacijenekih drugih materijala. Produkcija staklenih predmetatijekom 2. tisućljeća pr. Kr. je prema povijesnim izvorimai arheološkim nalazima vezana uz tri proizvodna kruga:mezopotamski, egipatski i mikenski. Ta je produkcijauglavnom obilježena predmetima izrađenim od plavogstakla ili predmetima u kojima je predominantna plavaosnova nadopunjena tamnocrvenim ili narančastimslojevima. Ukrašavanje se uglavnom sastoji od apliciranjana vruće trakice staklene mase živih boja. Kod svih seovih predmeta, a osobito kod ogrlica i privjesaka, staklorabilo ponajprije kao surogat puno skupljeg poludragogkamenja (Ratković-Bukovčan 2006: 16). Zapravo sestaklo nije cijenilo kao takvo, nego zbog sposobnosti dakopira vizualne odlike cjenjenijih i rijetkih materijala kaošto su alabastera, malahita, onixa (za izradu kameja),lapis lazulija itd. Tako je postalo moguće oblikovatinakit, intarzije i posu<strong>di</strong>ce uz puno manje troškove.Odlike većine ovih predmeta su neprozirnost te čestohrapava površina. Izrađivani su tehnikom oblikovanjazbornik_31_08.indd 390 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 391Sl. 1 Tehnika oblikovanja oko jezgre, okretanjem postaklenom prahu (prema: C. Moretti)Fig. 1 Technique of shaping around the core, by turning onglass powder (after C. Moretti)oko jezgre koja je bila formirana od smjese gline ibiljnih vlakana te obogaćena slojem kalcita unutarplatnene vrećice pričvršćene na motku. Postoje dvijevarijante oblikovanja oko jezgre. Prva se rabila tijekom1. tisućljeća pr. Kr. i sastojala se u omatanju dovoljnoviskozne zagrijane staklene niti oko cijelog volumenajezgre koja se naknadno stapala u jednoličnu stijenkuokretanjem po mramornoj ili kakvoj drugoj ravnojpovršini. Još stariji način rabio se tijekom 2. tisućljeća pr.Kr. Rekonstruirana je tehnika izrade okretanjem jezgrepo smrvljenom staklenom prahu (Sl. 1). ubljen prvi slojmogli su se dodavati i sljedeći slojevi ponavljajući višeputa radnju na isti način i stvarajući tako posude punopravilnijih i debljinom ujednačenijih stijenki (Moretti2001b: 57, Stern 1994: 28-30).Čini se da je ova starija tehnika s okretanjem jezgrepo izmrvljenom staklu puno prikladnija za modeliranjenedovoljno pročišćene staklene mase, odnosno sirovinaod kojih je sastavljena te je tako i odraz dosegnute razine uevoluciji pripreme staklene smjese koja nije omogućivalamanipuliranje rastaljenom staklenom masom.I u rimskodobnoj staklenoj produkciji postojitipologija predmeta čije su karakteristike sličneopisanima, tj. neprozirni su i površina im je izbrazdana.Tu ponajprije ubrajamo kockice mozaika, žetone za igru,perle, manje posude, ali i neke njihove <strong>di</strong>jelove (ručke,obode) i sl. Iako je u tom razdoblju priprema staklenesmjese uznapredovala do te mjere da je postalo mogućeobrađivati staklo i puhanjem, pojava ovakvih artefakatapotvrđuje nam da su neke prednosti obrade ohlađene iizmrvljene staklene sirovine korištene paralelno s tzv.vrućim sakupljanjem. To posvjedočuju i neke opservacijePlinija Starijeg koji u svojem djelu Naturalis Historiaopisuje metodu izrade žetona za igru kao postupakponovnog taljenja ulomaka smrvljenog stakla (Naturalishistoria, XXXVI: 198). Prednosti uporabe i obradeprefabriciranih ohlađenih grumenčića ili koma<strong>di</strong>ća staklasu gotovo 200 °C niža temperatura od one koja je nužnaza obradu rastaljenog stakla (iznad 1100 °C) koja uz totijekom čitavog radnog procesa ne mora biti stalna te čaknije neophodno korištenje zatvorene peći, već ulomcimogu biti sakupljani i grijani iznad otvorene vatre. Sveto omogućuje znatno manji utrošak energije od onogpotrebnog za taljenje stakla, a istodobno omogućuje imanje gubitke same staklene mase koji su izraženi prikorištenju posuda za taljenje (Stern 1995: 37-38). Iz ovihsu razloga inačice korištenja tehnike fuziranja izmrvljenihkoma<strong>di</strong>ća preživjele i nakon uvođenja rastaljenog staklate se u reduciranoj primjeni koristile za izradu manjihkoličina obojenog stakla za ukrasne gumbe, žetonei manje posude jednostavnijih formi. Tijekom prvogstoljeća vjerojatno su poneki rimski staklari zadržalikorištenje ovakvih tehnika ovisno o tipu peći koji sukoristili, a isto tako i o predmetima koje su izrađivali(Brill, Cahill 1988: 17).Sveukupno, opis tehnika izrade najranijih egipatskihpredmeta iz 2. tisućljeća pr. Kr., a i rimskodobnaprodukcija sličnih karakteristika i načina proizvodnjenude jednu poveznicu između predmeta izrađenih odmaterijala neprozirne strukture i hrapave površine.Prije svega, to je specifičan način izrade kojegamožda ponajbolje opisuje sintagma staklena pasta (tal.pasta vitrea ili franc. pâtte de verre) iz dosta kasnijeterminologije venecijanskih staklara iz 15. stoljeća.Sintagma pasta vitrea je zapravo žargonski staklarskiizraz za artefakt izrađen od izmrvljenog stakla s mogućimdodavanjem otapala ili oksida za obojanost koji seomekšava i stapa unutar pripremljenog kalupa vanjskimzagrijavanjem. Doslovno se prevo<strong>di</strong> kao stakleno tijesto,što znači nešto izrađeno od staklenog brašna ili prašine.Ova definicija, koju u svojem Rječniku venecijanskogstakla donosi C. Moretti (Moretti 2002: 61), povezujei potvrđuje zajedništvo tehnika izrade predmeta sličnihsvojstava. Njihovu je primjenu moguće povezati i uzstupanj onečišćenosti sirovina koji je sigurno bio znatanu početcima staklarstva u 2. tisućljeću pr. Kr. Vrlovjerojatno se i u rimskim staklarskim ra<strong>di</strong>onicama javljasličan onečišćeni materijal makar u obliku neuspjelogodbačenog proizvoda koji se onda na ovaj način mogaoreciklirati.zbornik_31_08.indd 391 31.08.2011. 23:52


392 Šime Perovićcopper oxide), taljenjem u oksi<strong>di</strong>ranoj atmosferiomogućuje proizvodnju plavkasto-zelenkastog staklau prozirnom i u neprozirnom obliku. U reduciranojatmosferi bakar se reducira u Cu+ (Cu 2O) ili čak umetalizirani bakar koji onda precipitira u staklo ukoloidalnoj formi te staklo postaje crveno. 2 Iako bitakva stakla trebala biti prozirna i neprozirna, u anticije velika većina crvenih stakala neprozirna. Bijela seneprozirna osnova, kako smo prethodno istaknuli, možedobiti korištenjem kalcijeva antimonata (Ca 2Sb 2O 7) ilikositrenog <strong>di</strong>oksida (SnO 2).4. Analitička ispitivanjaSl. 2 Zdjelica na nozi, AMZ, ZF 123/21 (foto: S. Govorčin)Fig. 2 Small pedestalled bowl, AMZ, ZF 123/21 (photo: S.Govorčin)Sl. 3 Mikroskopski snimak površine posude, s integriranimčesticama bronce (povećanje 20x), (foto: Š. Perović)Fig. 3 Microscopic photograph of the surface of the vessel,with integrated bronze particles (magnifi cation 20 X), (photo:Š. Perović)To u rimskodobnoj produkciji posredno potvrđuje iistodobna, odnosno paralelna izrada neprozirnih staklenihpredmeta primjenom potpuno drugačijih proizvodnihtehnika poput lijevanja ili čak puhanja. Odlike izrađevinaizrađenih na ovaj način su neprozirnost i neprovidnoststrukture, ali i glatkoća te pravilnost površine koja jeistovjetna prozirnim staklima. U produkciji ovakvihneprozirnih artefakata rabe se već spomenute namjernododane tvari za potenciranje neprozirnosti (Tablica 1).U slučaju izvedbe žutih stakala, koja je analizirana naprimjercima datiranim u 15. stoljeću pr. Kr., utvrđeno jeda se ra<strong>di</strong> o olovnom antimonatu (Pb 3(SbO 4) 2), (Moretti2005: 22-23). Crvena neprozirna stakla bojana su iopacificirana djelovanjem bakrenog oksida. Obojanoststakla korištenjem bakra rabi se od samih početakastaklotvorne tehnologije. Bakar u oksi<strong>di</strong>ranom obliku(Cu++), uz izbor odgovarajućeg oksida (CuO – blackKako bismo provjerili moguće specifičnosti predmetaizrađenih sinteriranjem (stapanjem) ohlađene i izmrvljenestaklene sirovine, u odnosu na širi pojam predmeta odneprozirnih stakala za koje su analize sastava iskazaneu tablici 1, odlučili smo analizirati jedan arheološkiartefakt koji se čuva u Muzeju antičkog stakla u Zadru.Riječ je o minijaturnoj zdjelici na nozi s kružnom stopomkoja potječe iz antičkog groba 21, pronađenog prilikomzaštitnih istraživanja na lokalitetu Zrinsko-Frankopanskeulice u Zadru. 3 Ukupno je ovaj paljevinski grob učetvrtastoj kamenoj urni s brojnim staklenim prilozimadatiran u 1. stoljeće po Kr. te je time datirana i samazdjelica na nozi (Sl. 2).Zdjelica je izrađena od neprozirnog crvenog staklenogmaterijala čija je površina prošarana bijelom masom namjestima potpuno inkorporiranom u strukturu. Izrađenaje korištenjem kalupa posebno za recipijent s nogom,a posebno za nogu i kružnu stopu. Izmrvljeni crveni iSl. 4 Krivulje ramanskog spektra u prolasku kroz crveni ibijeli uzorakFig. 4 . Curves of the Raman spectre in transition through redand white samplezbornik_31_08.indd 392 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 393Boja: bijela žuta crvenaRazdoblje: 1. st. po Kr. 1. st. po Kr. 1. st. po Kr.Opacifikant:kalcijevantimonatolovniantimonatbakarSiO2 64,9 47,2 55,8Al2O3 2,2 2,1 2,5MgO 0,5 0,3 1,1CaO 7,2 3,8 7,1PbO


394 Šime Perovićneprozirnim staklima, a termin staklena pasta prikladanje samo za izdvojenu skupinu neprozirnih materijalakoje, osim toga, odlikuje i hrapava i izbrazdana površinai kojima je, prije svega, moguće utvr<strong>di</strong>ti specifičanpostupak izrade fuziranjem usitnjenih staklenih mrvica.Preciznije je reći da je priprema staklene paste ustvarijedna od tehnika obrade staklenog materijala.Sl. 7 Grafikon zastupljenosti elemenata u sastavu crvenogstaklaFig. 7 Chart with representation of elements in the compositionof red glassNeprozirnost ovako obrađivanih materijala uvelikeovisi o veličini usitnjenih koma<strong>di</strong>ća i o visini temperaturesinteriranja tako da uz dovoljno velike koma<strong>di</strong>će i višutemperaturu pri stapanju rezultat ove tehnike u teorijimože biti i providna ili prozirna struktura materijala. Toje osobito potvrđeno primjenom postupaka izrade o<strong>di</strong>zmrvljene staklene sirovine u suvremenim umjetničkimstu<strong>di</strong>jima za eksperimentiranje staklom.Bilješke:1Jedan od primjera su posude tirkizno plave boje objavljene u: Lazar2004: 52 i Plesničar-Gec 1972: 100, T. 133.2Potvrđeno je to i projektom Colouring and Opacifyng Agents inRoman Glass: a Multitechnique Analitical Approach. Njihove suanalize (XAFS) i (XPS) također omogućile zaključke da je bakar ucrvenim uzorcima neprozirnog stakla prisutan u obliku metaliziranihnano-clustera s pridruženim monovalentnim bakrom. (Arletti 2005:239-245).Sl. 8 Grafikon zastupljenosti elemenata u sastavu bijelogstaklaFig. 8 Chart with representation of elements in the compositionof white glasskockica mozaika, žetona za igru, perli, manjih <strong>di</strong>jelovaposuda, (ručki, oboda) i minijaturnih oblika staklenihposuda primjerice, zdjelica na nozi iz Muzeja antičkogstakla u Zadru.Analize nedestruktivnim fizičkim metodama obavljenena Institutu „Ruđer Bošković” u Zagrebu (ramanskomspektroskopijom i PIXE analizom) omogućile su namuvid u strukturu neprozirne crvene i bijele antičke staklenemase izrađene sinteriranjem (stapanjem) izmrvljenihkoma<strong>di</strong>ća stakla. U usporedbi sa strukturom antičkihpuhanih neprozirnih stakala i kod bijelog i kod crvenoguzorka uočavamo izostanak spojeva kositra i antimona.Kod bijelog je kao bojonosni spoj izdvojen karbonatolova, no ostali parametri u usporedbi s prethodnimčinjenicama (Tablica 1) sugeriraju donekle sličankemijski sastav bijele i crvene staklene mase sastavupuhanih ili lijevanih neprozirnih stakala.Na ovaj način možemo potvr<strong>di</strong>ti da je sve neprozirnematerijale amorfne kristalne strukture ispravno nazivati3Objava ovih nalaza u članku pod naslovom Zaštitno arheološkoistraživanje <strong>di</strong>jela antičke nekropole na Zrinsko-Frankopanskoj uliciu Zadru, uslije<strong>di</strong>ti će u slijedećem, 23. broju časopisa Diadora.4Rekonstrukciju je izveo autor ovog rada, kustos – restaurator uMuzeju antičkog stakla u Zadru.5Analiza je izvršena u Centru za nuklearnu i magnetnu rezonancijuna Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu,dobrohotnošću dr. AndreeMoguš-Milanković kojoj sna ovom mjestu srdačno zahvaljujem naobavljenim analizama i tumačenju istih.Literatura:Arletti, R., 2006, Roman coloured and opaque glass: a chemical andspectroscopic study. Applied physics, Materials Science, ProcessingA83, 239-245.Fa<strong>di</strong>ć, I. (ed.), 1997, Transparenze imperiali – Vetri romani dallaCroazia. Milano.Goldstein, S. M., 1979, Pre-Roman and Early Roman Glass in theCorning Museum of Glass. New York.Lazar, I., 2004, Rimljani – steklo, glina, kamen. Ljubljana.Moretti, C., 2001, Le techniche <strong>di</strong> fabricazione dei vetri archeologici.In: Atti della V giornata Nazionale <strong>di</strong> Stu<strong>di</strong>o Vetri <strong>di</strong> ogni tempo,Massa Martana (Perugia) 30 ottobre 1999, 1-14. Milano.Moretti, C., 2002, Glossario del vetro veneziano. Venezia.Moretti, C., 2005, Techniche <strong>di</strong> produzione dei vetri opachi impiegatedai vetrai veneziani tra il XV ed il XX secolo. Rivista della StazioneSperimentale del Vetro, Murano – Venezia (2005), 15-32.zbornik_31_08.indd 394 31.08.2011. 23:52


Zbornik I. međunarodnog arheološkog kolokvija / Rimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice 395Perović, Š., 2008, Antičko staklo – restauracija. Zadar.Perović, Š., Fa<strong>di</strong>ć, I., 2009, Zaštitno arheološko istraživanje <strong>di</strong>jelaantičke nekropole Zadra u Zrinsko-Frankopanskoj ulici. Diadora23, 45-132.Plesničar-Gec, Lj., 1972, Severno emonsko grobišče, Katalogi inmonografi e 8. Ljubljana.Plinius, G. P., 1866, Historiarum mun<strong>di</strong> libri XXXVII. Venezia.Stern, E. M., 1994, Early Glass of the Ancient World, 1600 B.C. – A.D. 50. Ostfildern.Stern, E. M., 1995, Roman Mold-blown glass, the fi rst through sixthcenturies, Toledo.Šmit Ž., Kos, M., 2004, Analize stekla z jedrskimi spektroskopskimimetodami. U: I. Lazar (ed.), Drobci antičnega stekla, 141-144.Koper.Ratković-Bukovčan, L., 2004, Staklo staroga vijeka u muzeju Mimara.Zagreb.SummaryProduction Technology of Opaque Glasses in Classical AntiquityOpaque glasses were very popular as cheap replacementsof artefacts made of precious stones or othervaluable materials throughout the bigger part of the 2 ndmillennium BC. In that period such objects were usuallymade of broken and crumbled prefabricated glassmaterial, resulting in products with opaque structure an<strong>di</strong>rregular striated surface. This corresponds well to thesyntagm ‘glass paste’ (pasta vitrea) from the jargon ofVenetian glass making tra<strong>di</strong>tion. In the Roman-era productionof the 1 st century AD, use of opaque glass materialproduced in the mentioned way was replaced by theproduction of blown opaque objects made of moltenglass with deliberate ad<strong>di</strong>tion of opacifying agents. Useof cooled and crumbled glass raw material was retainedonly in the production of mosaic cubes, game pieces,beads, small parts of the vessels (handles, rims) andminiature forms of glass vessels such as a small pedestalledbowl from the Museum of Ancient Glass in Zadar.Analyses carried out at the ”Ruđer Bošković” Institutein Zagreb by using non-destructive physical methods(Raman spectroscopy and PIXE analysis) offered us insightinto the structure of opaque red and white ancientglass mass made by blen<strong>di</strong>ng (sintering) crumbled glasspieces. In comparison with the structure of ancient blownopaque glasses in both red and white sample we cannotice lack of tin and antimony compounds. Lead carbonatewas recognized as the colouring compound in thewhite sample, but the remaining parameters in comparisonwith the previously mentioned facts (Table 1) suggestrelatively similar chemical composition of whiteand red glass mass in the composition of blown or castopaque glasses.In this way we can confirm that all opaque materialswith amorphous crystal structure should be called opaqueglasses, and the term glass paste is appropriate only fora separate group of opaque materials which are, in ad<strong>di</strong>tion,characterized by rough and striated surface. Forthese materials it is possible to determine a specific productionprocedure which involves blen<strong>di</strong>ng glass crumbles.More precisely, preparation of glass paste is justone of the techniques of treating glass material.zbornik_31_08.indd 395 31.08.2011. 23:52


Prilog: Program KolokvijaApen<strong>di</strong>ce: Programma del ColloquioAppen<strong>di</strong>x: Colloquium Programmezbornik_31_08.indd 397 31.08.2011. 23:52


Program KolokvijaProgramma del ColloquioColloquium Programmezbornik_31_08.indd 399 31.08.2011. 23:52


Znanstveni odbor Kolokvija:prof. dr. sc. Mirjana Sanaderdr. sc. Goranka Lipovac VrkljanOrganizacijski odbor Kolokvijadr. sc. Goranka Lipovac Vrkljanzbornik_31_08.indd 400 31.08.2011. 23:52


Međunarodni arheološki kolokvijRimske keramičarske i staklarske ra<strong>di</strong>onice:,proizvodnja i trgovina na jadranskom prostoru<strong>Crikvenica</strong>, 23.-24. listopada 2008.Colloquio archeologico internazionaleOffi cine per la produzione <strong>di</strong> ceramica e vetro in epoca romana:Produzione e commercio nella regione adriaticaCrikvenca, (Croazia) 23-24 Ottobre 2008International Archaeological ColloquiumRoman Ceramic and Glass Manufactures;Production and Trade in the Adriatic Region<strong>Crikvenica</strong>, (Croatia) 23-24 October 2008Program Kolokvija:Programma del Colloquio:Colloquium Programme:Četvrtak / Giove<strong>di</strong> / Thursday, 23 / 10 / 20089.00 – 10.00 Otvorenje Kolokvija / Apertura del Colloquio / Opening of the Colloquium10.00 – 12.00 Prva skupina priopćenja / Prima sessione / First session:Sjeverno Hrvatsko primorje u antičko doba:Istraživanje nalazišta Ad turres – <strong>Crikvenica</strong> /L’area settentrionale <strong>di</strong> Hrvatsko primorje (Quarnero) nell’antichità classica:Scavo del sito Ad turres – <strong>Crikvenica</strong> /Northern area of Hrvatsko primorje in Antiquity:The excavation at Ad turres – <strong>Crikvenica</strong>Ranko STARAC, Antička topografi ja Hrvatskog primorjaGoranka LIPOVAC VRKLJAN – Boško LUGOVIĆ, Lokalna keramičarska proizvodnja ra<strong>di</strong>oniceSeksta Metilija Maksima u Crikvenici – Crikvenička varijanta rimskih amfora ravnog dnaIrena RADIĆ ROSSI, Proizvo<strong>di</strong> iz ra<strong>di</strong>onice Seksta Metilija Maksima u jadranskom podmorjuIvana OŽANIĆ ROGULJIĆ, Terra sigillata i keramika tankih stijenki s lokaliteta <strong>Crikvenica</strong> – „ Igralište”Bartul ŠILJEG, Staklarske ra<strong>di</strong>onice u Crikvenici i KorintijiIva MALARIĆ, Mateo GAŠPAROVIĆ, GIS lokaliteta <strong>Crikvenica</strong> – „ Igralište”Miljenko ŽABČIĆ, Dokumentiranje arheoloških lokaliteta i nalaza na temelju podataka 3D laserskogskeniranja – primjer Crikvenice12.00 – 12.30 Pauza / Pausa / Break12.30 – 14.00 Druga skupina priopćenja – prvi <strong>di</strong>o / Seconda sessione – prima parte /Second session – part one:zbornik_31_08.indd 401 31.08.2011. 23:52


Keramičarske ra<strong>di</strong>onice: proizvodnja i trgovina /Offi cine per la produzione <strong>di</strong> ceramica: lavorazione e commercio /Ceramic manufactures: production and tradeVesna GIRARDI JURKIĆ, Okolnosti otkrića prve keramičarske peći na sjevernom Jadranuu Červar Portu 1976. go<strong>di</strong>neKristina DŽIN, Istraženost keramičarskih i opekarskih peći u IstriVla<strong>di</strong>mir KOVAČIĆ, Chiara D’INCA, Corinne ROUSSE, Figlina u Lorunu: struktura proizvodnjeChiara D’INCA, Antonio MARCHIORI, Le fornaci <strong>di</strong> Lorun (Istria – Croatia)14.00 – 16.00 Pauza – Koktel zakuska / Pausa – Rinfresco partecipanti / Break – Cocktail refreshment16.00 – 19.00 Druga skupina priopćenja – drugi <strong>di</strong>o / Seconda sessione – seconda parte /Second session – part two:Maria Luisa STOPPIONI, Fornaci romane in Romagna: i ritrovamenti più recentiPaola VENTURA, Tiziana CIVIDINI, Chiara MAGRINI, Paola MAGGI, Il Progetto „Antiche fornaci inFriuli”, Provincia <strong>di</strong> U<strong>di</strong>neCristina MONDIN, Strutture produttive per ceramica e laterizi nella decima regio. Alcune questionimetodologicheTina ŽERJAL, Ceramic production in Northern Istria and Školarice near KoperVerena VIDRIH PERKO, Matej ŽUPANČIĆ, Lokalna izrada amfora u Perariolu kod Kopra17.30 – 17.45 Pauza / Pausa / BreakTamás BEZECZKY, Roman amphorae in EphesusPaola MAGGI, Yolande MARION, La produzione <strong>di</strong> anfore e <strong>di</strong> terra sigillata a LoronAlessandra TONIOLO, Laguna <strong>di</strong> Venezia. Anfore. L’ine<strong>di</strong>ta attività <strong>di</strong> un bisnonnoSilvia CIPRIANO, Stefania MAZZOCCHIN, Le produzione ceramica grigia e grezza a Pataviumin epoca <strong>di</strong> romanizzazione19.30 – 20.00 Rasprava / Dibattito / Discussion20.30 Zajednička večera / Cena partecipanti / Dinner for the participantsPetak / Vener<strong>di</strong> / Friday, 24 / 10 / 20089.00 – 11.00 Druga skupina priopćenja – treći <strong>di</strong>o / Seconda sessione – terza parte /Second session – part three:Janka ISTENIČ, Pottery production at Poetovio (Pannonia Superior) and Emona (Italy, Regio X)Zdenko BRUSIĆ, Aretinska sigillata u grobovima liburnsko-rimskih naseljaZrinka ŠIMIĆ-KANAET, Keramika tankih stijenki iz TilurijaBoris ČARGO, Maja MIŠE, Kasnohelenistička i ranorimska keramičarska proizvodnja u antičkoj IssiSimoneta MENCHELLI, Marinella PASQUINUCCI, Maria Raffaella CIUCCARELLI, Production andtrade of kitchen and common wares in the South Picenum (III th cent. BC – VI th cent. AD)Rita AURIEMMA, Valentina DEGRASSI, Patrizia DONAT, Dario GADDI, Dorotea RICCOBONO,Paesaggi costieri dal Timavo alla penisola muggesana: merci e circuiti preferenziali11.00 – 12.30 Pauza / Pausa / BreakU Gradskoj vijećnici:Predstavljanje izložbe „Tekuća arheološka istraživanja u Hrvatskoj’’ /Nella sala Consigliare del Municipio:Presentazione della mostra „Scavi archeologici in corso in Croazia” /In the Town Hall:Presentation of the exhibition ”Current archaeological excavations in Croatia„zbornik_31_08.indd 402 31.08.2011. 23:52


12.30 – 14.00 Pauza – Koktel zakuska / Pausa – Rinfresco partecipanti / Break – Cocktail refreshment14.00 – 16.00 Druga skupina priopćenja – četvrti <strong>di</strong>o / Seconda sessione – quarta parte /Second session – part four:Željko MILETIĆ, Produkcija tegula u BurnumuIgor BORZIĆ, Sarius čaše iz BurnumaIvana MILETIĆ, Arheologija i analitička kemija – Rezultati kemijske analize latenske i rimske keramike slokaliteta Arhiv II u SiskuMato ILKIĆ, Tino LELEKOVIĆ, Distribucija rimske keramike kao prilog poznavanju KornakumaKristina JELINČIĆ, Gruba rimska keramika s lokaliteta Virovitica16.00 – 16.30 Pauza / Pausa / Break16.30 – 19.00 Treća skupina priopćenja – prvi <strong>di</strong>o / Terza sessione – prima parte /Third session – part one:Staklarske ra<strong>di</strong>onice: proizvodnja i trgovina /Offi cine per la produzione del vetro: lavorazione e commercio /Glass manufactures: production and tradeZoran GREGL, Nalazi rimskog stakla na području Hrvatskog primorjaIrena LAZAR, Trgovina s rimskim staklom na sjevernom Jadranu – podrijetlo staklaiz nekropole u Bakru (Volcera)Smiljan GLUŠČEVIĆ, Staklarska ra<strong>di</strong>onica (ra<strong>di</strong>onice) antičkog ZadraAnamarija ETEROVIĆ, Latinski izvori o stakluIvo FADIĆ, Pseudo Merkur bočice – proizvo<strong>di</strong> lokalne staklarske ra<strong>di</strong>oniceIvana JADRIĆ, Staklene rebraste zdjelice iz BurnumaBerislav ŠTEFANAC, Stakleni vretenasti recipijenti sa šireg zadarskog područjaŠime PEROVIĆ, Antičko staklo: tehnologija i restauracijaMaurizio BUORA, Fornaci romane lungo il car<strong>di</strong>ne massimo della prima centuriazione aquileiese19.00 – 19.30 Zaključci Kolokvija / Conclusioni del Colloquio / Conclusions of the Colloquium20.00 Zajednička večera / Cena partecipanti / Dinner for the participantsPosteri / Sessione poster / Poster session:Chiara BELOTTI, Il commercio delle anfore a fondo piatto <strong>di</strong> ForlimpopoliMartina ČELHAR, Mate PARICA, Posuđe iz antičke luke u PakoštanimaDiana DOBREVA, Anfore a fondo piatto dalla Bulgaria: alcuni casi <strong>di</strong> stu<strong>di</strong>oSmiljan GLUŠČEVIĆ, O proizvodnji keramike u Jaderu i NavaliiJure KRAJŠEK, Roman Pottery production in CeleiaGoran SKELAC, Martina RONČEVIĆ, Nalazi žigova na rimskoj keramici iz Caske na otokuPagu: tragovi ra<strong>di</strong>onica i trgovineAsja TONC, Keramički importi u LiburnijiAlessandra TONIOLO, Laguna <strong>di</strong> Venezia. Una bolla <strong>di</strong> consegna <strong>di</strong> un carico navale <strong>di</strong> I sec. a.C.Erica VECCHIETTI, Produzione ceramica nelle Marche settentrionali in età romanazbornik_31_08.indd 403 31.08.2011. 23:52

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!