EnjoyIstra12 HR-IT
EnjoyIstra12 HR-IT
EnjoyIstra12 HR-IT
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
history<br />
history<br />
Rabac<br />
Danas poznato turističko ljetovalište Rabac<br />
sredinom 19. stoljeća je malo ribarsko selo sa<br />
svega desetak kućnih brojeva. Zbog lijepe uvale<br />
i pitoma kraja ubrzo ga posjećuju prvi izletnici.<br />
Jedan od prvih rabačkih turista je engleski putopisac<br />
i književnik Richard Francis Burton, koji<br />
u Rapcu boravi još 1876. godine. U to vrijeme<br />
Rabac počinje dobivati i prve ljetnikovce, a najpoznatije<br />
je zdanje riječke trgovačke obitelji Prohaska,<br />
rodom iz Češke. Po njoj se danas zove<br />
jedan od najljepših dijelova tog mjesta, dok je<br />
ljetnikovac uništen za vrijeme Drugog svjetskog<br />
rata. Prvi rabački hotel ‘Quarnero’ otvoren je 11.<br />
lipnja 1889. godine. U njemu je bilo svega nekoliko<br />
soba, a u prizemlju se nalazila gostionica.<br />
Redoviti gost bio je austrijski časnik Kaiser, koji<br />
kasnije kupuje stanciju Dubrova, danas poznatu<br />
po Mediteranskom kiparskom simpoziju. Kroničari<br />
bilježe da je početkom ovog stoljeća, 1907.<br />
godine, Rabac ugostio i austrougarskog prijestolonasljednika<br />
princa Ferdinanda, kojemu se<br />
salutiralo na glavnoj rivi.<br />
Il paese di Rabac, noto centro turistico estivo,<br />
verso la meta del secolo XIX era un piccolo paese con<br />
una decina di case. Grazie alla sua bella insenatura,<br />
ben presto venne scoperto dai primi visitatori. Uno<br />
tra i primi turisti di Rabac e stato lo scrittore di viaggi<br />
Richard Francis Burton, che vi soggiorno gia nel 1876.<br />
A quel tempo Rabac cominciava ad avere le prime<br />
ville, delle quali la più famosa era quella della ricca<br />
famiglia dei commercianti fiumani Prohaska di origine<br />
ceca. Con il loro nome venne chiamata una delle più<br />
belle zone del posto, mentre la villa e stata distrutta<br />
durante la seconda guerra mondiale. Il primo albergo<br />
di Rabac, il ‘Quarnero’ é stato aperto l’11 giugno del<br />
1889. Questo albergo aveva un paio di camere e nel<br />
pianterreno c’era una trattoria. Ospite consueto dell’albergo<br />
era l’ufficiale austriaco Kaiser che più tardi compro<br />
il castello di Dubrova, non lontano da Albona, oggi<br />
conosciuto per il Simposio mediterraneo di scultura. Le<br />
cronache registrano che all’inizio di questo secolo e<br />
precisamente nel 1907 Rabac aveva ospitato l’erede<br />
al trono austroungarico, il principe Ferdinando, che fu<br />
accolto sulla riva principale.<br />
Otok sv. Nikola<br />
Ovaj prirodni lukobran Poreča bio je naseljen od<br />
pretpovijesti. Prvi stanovnici za koje se pouzdano<br />
zna da su dulje vrijeme tu obitavali, bili su svećenici,<br />
najvjerojatnije grčki, koji su u 9. stoljeću<br />
sagradili crkvu svetom Anastaziju u čast. Oni napuštaju<br />
otok početkom 12. st. a porečki biskup<br />
Bertoldo ga sa svim njegovim dobrima 1114. godine<br />
ustupa benediktincima samostana Sv. Nikole<br />
od Lida. Zna se i cijena te transakcije: naknada<br />
je bila simbolična, jedna libra godišnje i imala se<br />
isplatiti 21. studenog, na dan sv. Maura, zaštitnika<br />
Poreča. Prema venecijanskom samostanu na Lidu<br />
iz kojeg su fratri pristigli, otok je 6. prosinca 1481.<br />
godine dobio ime Sveti Nikola od Otoka. Od tada<br />
otok postaje kultno mjesto mornara, kapetana,<br />
vlasnika brodova koji hodočaste svakog prosinca<br />
iz svih krajeva Istre pa čak i iz Venecije i dolaze<br />
blagoslivljati nove brodove, moliti se za dobro<br />
more. A svakom tko je uplatio misu benediktinci<br />
su dijelili Čudotvornu medalju: s gornje strane u<br />
oblacima i s Isusom u naručju je Bogorodica, podno<br />
nje na otoku, na kojem se vidi i kula-svjetionik,<br />
kleči sveti Nikola pokazujući rukom prema Poreču<br />
ispred kojeg je veliki brod.<br />
Isola di S. Nicolò<br />
Questo frangionde naturale di Parenzo è stato popolato<br />
sin dall’era preistorica. I sacerdoti erano i primi<br />
abitanti per i quali si è certi abbiano vissuto qui per<br />
lungo tempo e molto probabilmente erano Greci che<br />
nel IX secolo costruirono la chiesa in onore di S. Anastasio.<br />
Agli inizi del XII secolo essi abbandonarono<br />
l’isola e il vescovo di Parenzo, Bertoldo, assieme a<br />
tutti i suoi averi, nel 1114 la cedette ai benedettini<br />
di S. Nicolò del Lido. È noto anche il prezzo di questa<br />
transazione: l’importo era simbolico, una libbra<br />
all’anno che doveva essere pagata il 21 novembre<br />
per la festa di S. Mauro, patrono di Parenzo. Il 6 dicembre<br />
1481 l’isola ricevette il nome dal convento<br />
del Lido dal quale giunsero i frati, ovvero S. Nicolò<br />
dell’Isola. Da allora l’isola diventa luogo di culto di<br />
marinai, capitani, proprietari di navi che ogni dicembre<br />
arrivano da tutta l’Istria, addirittura da Venezia a<br />
benedire nuove imbarcazioni e pregare per un mare<br />
calmo. Ad ognuno che pagava la messa, i benedettini<br />
davano una Medaglia ritenuta miracolosa: sul fronte<br />
fra le nuvole vi è raffigurata la Madonna con in braccio<br />
Gesù, ai suoi piedi, sull’isola, sulla quale si vede<br />
la torre-faro, vi è S. Nicolò, inginocchiato che con la<br />
mano indica Parenzo; davanti alla città è raffigurata<br />
una grossa nave.<br />
24 25