Shame European Stories_ E-Book_Croatia

SHAME 

EUROPEAN STORIES

potpišite peticiju kako biste zatražili od naših lidera da učine 

Europu sigurnom za djecu #safeforkids 

Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u 

dostojanstvu i pravima. 

Članak 1. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima

GUIDO FLURI 

«Shame - European Stories» – Europa može povratiti dio pravde 

O tome svjedoče ljudi koji su se fotografirali za izložbu «Shame - European Stories». 

Oni govore o zlostavljanju koje su doživjeli. Govore o zlostavljanju koje su morali 

trpjeti. Njihove su priče zapanjujuće. Naneseno je mnogo patnje u našem društvu. 

Pogođeni dolaze iz najrazličitijih zemalja Europe. Njihove su životne priče različite, ali 

ipak možemo prepoznati paralele. Ne radi se samo o zlostavljanju iz prošlosti. Riječ je 

i o životu nakon toga. Do današnjeg dana, mnogi od pogođenih pate od nepravde i 

srama. Mnogi su psihički opterećeni i žive u siromaštvu zbog toga što su preživjeli 

nasilje. Međutim, oni prije svega, pate od izražene tišine u društvu i politici. 

Napušteni još kao djeca i sada su u starosti prepušteni sami sebi. 

Suočavanje s prošlošću 

Slučajevi zlostavljanja u Švicarskoj su desetljećima bili tabu tema. U državnim i 

crkvenim ustanovama te privatnim kućama tisuće je dece sustavno ponižavano, 

kažnjavano, a ponekad i seksualno zlostavljano. Na farmama je desetine tisuća djece 

eksploatirano kao jeftina radna snaga. Vršene su prinudne sterilizacije, prinudne 

kastracije i prinudni abortusi. U švicarskim psihijatrijskim klinikama lijekovi su 

testirani na stotinama nesuđenih pacijenata. O ovom se mračnom poglavlju švicarske 

društvene povijesti desetljećima nije raspravljalo. Žrtve se nisu čule, niti su se usudile 

govoriti o svojoj sudbini. Bilo ih je sram zbog zlostavljanja koje su doživjeli. Bili su 

bez prava. 

Suočavanje s prošlošću u Europi 

Vrijednosti na kojima počiva Europa uključuju poštovanje ljudskog dostojanstva, 

slobode i jednakosti, vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava. U nekoliko zemalja 

u Europi uloženi su napori kako bi se ublažila patnja. U većini zemalja još uvek nije 

došlo do ozbiljne konfrontacije sa zlostavljanjem. 

Kada su se grupe žrtava iz cijele Europe obratile našoj fondaciji s ciljem umrežavanja 

i pokretanja europske inicijative, kao u Švicarskoj, shvatili smo da moramo podržati 

ovaj projekt. Izložba «Shame - European Stories» nam treba otvoriti oči i otvoriti put 

k pravednom rješenju u Europi. Podrška Savjeta Europe ovoj izložbi ne predstavlja 

samo čast, već je, prije svega, značajna. To pokazuje da Europa, kao zajednica 

vrijednosti, želi promjene. Žrtve, oni koji su pogođeni, preživjeli - svi oni trebaju 

dobiti pravdu tijekom svog života. 

Guido Fluri 

Inicijator europske «Justice Initiative» 

U tom kontekstu, moja je fondacija pokrenula inicijativu u Švicarskoj, a uspjela je 

zahvaljujući velikoj solidarnosti stanovništva i političara. Danas je više od 10.000 

žrtava dobilo reparacije - to je solidarni doprinos s ciljem da se ispravi pretrpljena 

nepravda. Danas se povijest zlostavljanja sveobuhvatno preispituje diljem zemlje. 

Diljem zemlje postoje spomen-obilježja, predmet se predaje u školama, pišu se knjige 

i snimaju filmovi. Mračno poglavlje švicarske društvene povijesti sada je dio švicarske 

povijesti. Niko se od pogođenih danas ne mora skrivati; oni su sada u stanju reći: 

«Ja sam žrtva, učinjena mi je nepravda».

MARIJA PEJČINOVIĆ BURIĆ 

Seksualno nasilje nad djecom ne samo da je odvratno, već je i izvor duboke, potpune 

i trajne štete. Događa se u svakoj zemlji, djeci iz svih sredina, i može se desiti samo 

jednom, ili više puta, bilo gdje, od kuće ili škole djeteta pa do njihovog lokalnog 

športskog kluba. Mnoga od ove djece pate u tišini, plašeći se posljedica ako kažu 

istinu o tome što im se događa ili tog da im se ne vjeruje. 

Godine 2007. usvojena je Konvencija Savjeta Europe o zaštiti djece od seksualnog 

iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (poznata i kao «Lanzarote konvencija» (The 

Lanzarote Convention)). Ukupno 48 zemalja jesu strane potpisnice, uključujući sve 

zemlje članice Savjeta Europe. Lanzarote konvencija je najambiciozniji i najsveobuhvatniji 

međunarodni pravni instrument u svojoj oblasti s četverosmjernim strateškim 

pristupom koji daje prioritet prevenciji, zaštiti, kaznenom gonjenju i unaprjeđenju 

nacionalne i međunarodne suradnje. 

Drago mi je što je Savjet Europe bio u mogućnosti ugostiti izložbu «Shame – 

European Stories» u našem sjedištu u Strasbourgu i nadam se da će ona biti poticaj 

za dalje djelovanje. 

Marija PEJČINOVIĆ BURIĆ 

Generalna tajnica Savjeta Europe 

Više od 10 godina nakon što je Lanzarote konvencija stupila na snagu mnogo je toga 

postignuto, uključujući veće podizanje svijesti, promociju efikasnih inicijativa, kao što 

su Dječje kuće (Children’s Houses’) ili Barnahus i usvajanje novih zakonodavstava 

u mnogim zemljama. Tijekom godina, rad Komiteta strana potpisnica Konvencije 

također je omogućio identifikaciju dobrih praksi, nedostataka i trendova, uključujući 

nove prijetnje koje predstavljaju informacijske i komunikacijske tehnologije. 

Od vitalnog je značaja da organizacije širom Europe pomognu da se nastavi ovakav 

napredak. Dakle, pohvaljujem Fondaciju Guido Fluri, kroz njezinu «Justice Initiative», 

da se čuje glas i vidi lice onih koji su preživjeli seksualno zlostavljanje kao djeca. Ovaj 

projekt, prvi put promoviran u Švicarskoj, ima za cilj prikazati stvarnost seksualnog 

zlostavljanja djece s vrlo važnim naglaskom na iskustvima pojedinaca iz prve ruke.

TOMISLAV RAMLJAK 

Zastrašujuće djeluje činjenica da je broj djece žrtava seksualnog zlostavljanja i 

iskorištavanja iz godine u godinu sve veći. Kako je moguće da smo kao društvo uspjeli 

postići toliki tehnološki napredak, a s druge strane podbacili zaštiti najranjivije korisnike 

tehnologije – djecu. Odrasli su napravili tu ‚’digitalnu džunglu’’ i pustili su da se djeca 

snalaze u njoj gdje su vrlo često meta raznih predatora. 

Na žalost djeca koja su žrtve seksualnog zlostavljanja vrlo često pate sama i u tišini, 

zbog straha da će njihove slike i videozapisi nekada biti dostupni njihovim prijateljima ili 

roditeljima, i ta agonija zna trajati i mjesecima pa i godinama. 

Može se napraviti puno toga da se taj zastrašujući niz zlostavljanja djece smanji i 

konačno zaustavi, kao društvo smo odgovorni da napravimo više u prevenciji i zaštiti 

djece na internetu. Iza svake slike i videozapisa je stvarna patnja djeteta, koja je možda 

počela samo prvom porukom na društvenim mrežama. Znanje i svjesnost o postojanju 

ove opasnosti je prvi korak prema sigurnijem i boljem internetu, edukacija i prevencija 

dugoročno daju rezultate i nužno je da se uključe svi relevantni dionici, a posebno je 

neophodno da se uključe pružatelji Internet usluga. Omogućili smo djeci da uđu u ‚’ 

digitalnu džunglu’’, nakon stotina tisuća djece koje su postale žrtve u njoj, naša je 

obveza je učiniti sigurnijom. 

Tomislav Ramljak, dipl. soc. radnik 

Voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu

SIMONE PADOVANI 

Od siječnja do svibnja 2022. godine putovao sam diljem Europe – od Portugala do 

Rumunjske, od Grčke do Norveške, akumulirajući oko 25.000 km – kao bih upoznao 

žrtve zlostavljanja i maltretiranja i da ih prikažem i intervjuiram putem video snimka. 

Priče koje sam čuo nisu me mimoišle, a da nisu ostavile trag. One su promijenile moje 

viđenje Europe. Među nama žive ljudi koji su iskusili beskrajnu patnju, ali nikada nisu 

spoznali pravdu. 

Ono što sam pokušao ispričati i prenijeti onima koji će vidjeti ovaj projekt je da su 

životi ljudi koje sam sreo, nažalost, imali paralelnu evolucijsku liniju s prirodnom. 

Ovo se događa prilikom zlostavljanja. Osoba se tada nasilno suočava s novom linijom 

života. I bilo je mnogo, previše paralelnih linija života na koje sam naišao. 

Odatle potječe naslov: «Shame - European Stories». To je provokacija i, u isto 

vrijeme riječ koja se ponavlja u iskustvima žrtava. Često se žrtve osjećaju 

posramljeno. Većina ljudi ne govori o svojim iskustvima, ili se čak srame sebe. Ipak, 

oni su žrtve. I naša je sramota što nismo uočili patnju, niti čuli tihe vapaje. Priče o 

zlostavljanju jesu priče o preživljavanju i priče o daljem životu: osim što su trpjeli 

neljudske okrutnosti i svakodnevno živjeli s njihovim posljedicama, pogođeni 

ljudi i dalje mogu svakog dana praviti male, nevjerojatne geste prema čovječanstvu, 

vraćajući im ljudskost. Oni ne traže ništa zauzvrat; oni to rade jer nastavljaju biti ljudi. 

I, srećom, takvih ljudi već ima, uključujući Guida Flurija, inicijatora projekta «Justice 

Initiative»; Paskala i Veru, s kojima mi je omogućeno da realiziram ovaj foto projekt 

i sve europske udruge koje su srcem i dušom dale život ovom projektu. Nikad im ne 

mogu dovoljno zahvaliti što su mi pokazali svu svoju beskrajnu humanost. 

Ovo djelo je posvećeno svima njima, svim ovim ljudima koji mijenjaju svijet malim 

čudima. 

Simone Padovani 

Međunarodni fotoreporter 

Moramo promijeniti stvari sada i poduzeti akciju, malim gestima, tako što ćemo 

uistinu slušati one oko nas, i zauzeti stav i tražiti rješenja od zainteresiranih strana, 

vlada i Europske zajednice.

ITALIJA

Imao sam 13 godina. Moja je majka bila vrlo religiozna. 

Poslala me je u crkvu. I jednog me je dana svećenik 

silovao... To je bilo 1981. godine. Trajalo je godinama. 

Kada sam imao 15 godina, bio sam skrhan. Počeo sam se 

drogirati. Razbolio sam se. Trebalo mi je skoro 40 godina 

da shvatim zašto je moj život godinama išao ovim 

putem. Jednog sam dana, međutim, zauvijek okrenuo 

leđa smrti, želji da se ubijem, koju sam godinama nosio u 

sebi. Preživio sam i počeo sam se ponovno dizati. 

Krivci su ljudi: svećenici koji su nas zlostavljali i oni koji 

su ih pokrivali. Patio sam, ali sada imam životnu misiju: 

osigurati transparentnost. Jesmo li stigli do ove točke? 

Tražiti od žrtava da rade posao drugih? Shvatate li koliko 

je to srceparajuće? Ovo je jedan od razloga zašto živim. 

Ali nema li zajednica, a posebno Vatikan, osjećaj srama 

zbog ovoga? 

Francesco 51 

Seksualno zlostavljanje od strane svećenstva

Kada sam prvi put čuo riječ «preživjeli» nisam razumio 

što to znači i pitao sam: «Dječaci koji su izvršili 

samoubojstvo zbog svećenika su preživjeli?» Tad sam 

shvatio da više nisam žrtva, već preživjeli. 

Osjećam hitnost da svima kažem istu stvar: kada ste 

suočeni s nasiljem, morate ga prijaviti, i to morate 

učiniti odmah. I nije me briga za moje bivše prijatelje, 

one dječake iz oratorija koji danas, kada me sretnu na 

ulici, prijeđu i odu na trotoar s druge strane ceste. Da 

nisam uradio ono što sam uradio, druga bi djeca bila u 

opasnosti poput mene. Svi moramo preuzeti 

odgovornost. 

Alessandro 24 


Nije me pustio. Osjećala sam se kao paralizirana. Kada 

me je pustio, pobjegla sam, a sjećam se da mi je zadnji 

dio haljine bio mokar. Još uvijek se sjećam: to je bila 

mala haljina koju mi je moja majka napravila. Ona je 

bila krojačica. Zeleno-bijela karirana haljina s okruglom 

kragnom. 

Voljela bih da svijet bude pažljiviji u obrani krhkih ljudi, 

posebice djece i adolescenata. Oni često ne znaju kako 

se braniti. Voljela bih da onima koji počine ova djela 

nikad ne bude oprošteno, da ne postoji rok 

zastarjelosti za ova kaznena djela i da postoji opći 

fokus na kulturu, koja mora širiti poruku da nasilje, 

posebice nad malodobnima, nikada nije dopušteno. 

Giuliana 79 

Zlostavljanje u obitelji i druga zlostavljanja

Priče počinju od početka, ja bih ovu započeo od 

kraja, 4. veljače 2022. godine. Kjara, moja i Kristinina 

kći, oduzela je sebi život na tragičan i dramatičan način 

koji je za nas bio neočekivan, zbog zlostavljanja koje 

je pretrpjela od svojeg djeda po majci. Ne možemo 

garantirati što će biti s nama, jer se ponekad s ovim 

bolom ujutru susrećemo na krajnje užasan način. Kada 

dođe do buđenja, to je kao ustajanje iz crne rupe koja 

upija sav vaš bol, svu vašu energiju i svu vašu radost. 

Bitno je da se zakon promijeni i da se pravda 

sprovede prema ovom mnoštvu ljudi koji su mnogo, 

mnogo brojniji nego što mislite. To smo, nažalost, 

otkrili nakon naše traume, jer je ovo otvorilo bezbroj 

drugih drama. 

Alessandro 62 

Otac žrtve zlostavljanja koja je izvršila samoubojstvo

U tom sam trenutku shvatila kako se iz toga nećemo 

izvući, jer kako preživjeti toliki bol kada vas zlostavljaju? 

Naredni su mjeseci bili agonija. Preispitivala sam se i 

pitala iznova i iznova kako je to bilo moguće? Nakon 

Kjarinog samoubojstva prestala sam raditi. Ova osoba 

koju sada vidite drugačije zrači. Više nisam ista osoba, 

jer osoba od ranije u meni više ne postoji. Nema je 

više. Postoji samo ova stvar koja sam postala. 

Pedofili su tu, oni postoje. Pedofili postoje onamo gdje 

su djeca. Prije svega u obiteljima. U oratorijima. U 

školama. U sportskim klubovima. Najvažnije je da 

budete na oprezu, da budete pažljivi. Ako dijete 

pokaže i najmanji znak, ne vjerujte nikome, žao mi je 

što to moram reći. No bolje je biti oprezniji, nego 

kasnije plakati. 

Cristina 58 

Majka žrtve zlostavljanja koja je izvršila samoubojstvo

Seksulano me počeo zlostavljati ujak. Bilo je prvobitnog 

pokušaja komunikacije u obitelji, ali to nije uzeto u obzir, 

kao što se često događa u obiteljima, dijelom zbog 

postojećeg tabua, dijelom zbog poteškoće da članovi 

obitelji uistinu prihvate ono što se dogodilo. Pojavljuju se 

disocijativni simptomi, a ponekad netko pomisli da je 

duh koji živi u tijelu, zbog čega se i javljaju misli o 

samoubojstvu. Nažalost mnoge žrtve biraju ovaj put kao 

ekstremni potez, u nadi da će na ovaj osjećaj razorne 

patnje tako staviti točku. To je osjećaj koji osobu 

potpuno obuzme. 

Voljela bih kada bi svi dali svoj doprinos tomu da se ovo 

društvo promijeni, jer se nadam kako će buduće 

generacije uistinu moći živjeti u boljem svijetu. Ovakvi se 

slučajevi nastavljaju događati i ostaju skriveni: često 

se zlostavljači ne procesuiraju, iako su počinili pravo 

psihičko ubojstvo. 

Irene 32 

Zlostavljanje u obitelji

ŠVICARSKA

Hranitelj je jednostavno bio vrlo frustriran samim 

sobom. Došao je do mene i rekao: «Dajem ti pet 

minuta; znaš gdje trebaš poći». Došao je potom i 

zlostavljao me; prvi puta sa sedam i pol godina. 

Nastavilo se. Kada sam napunila dvanaest godina, 

primijetila sam da sam trudna. Dijete sam morala roditi 

kod kuće, a ono mi je odmah oduzeto. 

Danas se osjećam oslobođeno, zato što je on (hranitelj) 

umro, a ja mogu nastaviti s većinom stvari. Ne sa svim 

stvarima, ali sa dosta njih. 

Anita 56 

Seksualno zlostavljanje u hraniteljskim ustanovama

U to sam vrijeme imao deset godina, a vlasnik farme 

me je tretirao kao slugu. Rekao mi je da sam sluga i 

ništa više. Trpio sam to samo zato što je na farmi bilo 

životinja te sam uživao radeći s njima. 

Danas se osjećam bolje. No još uvijek imam osjećaj da 

sam autsajder. Ponekad se javlja i osjećaj inferiornosti. 

Nikad ga se nisam oslobodio; postao je dio mene. 

Bernhard 72 

Dječji rad

Svakog mi je dana bilo stavljeno do znanja da sam 

ništa. Da sam drugima samo teret. Nije bilo moguće 

postavljati nikakve zahtjeve, jer ste bili samo šljam. U 

tom smislu ovdje nije bilo mjesta sreći. 

Kada sam se probudila nakom trećeg pokušaja 

samoubojstva, rekla sam Bogu: «Slušaj, ako postojiš, to 

je sada tvoja odgovornost. Javi se, pokaži se, ali to je 

sada u tvojim rukama». Odjednom, vrata su se otvorila 

na način na koji nikada nisam mislila da će biti moguće. 

To je osnažilo moju vjeru. Naučila sam da ne mogu 

kriviti Boga za nešto što su drugi ljudi pokvarili. 

Lydia 72 

Dječji rad i seksualno zlostavljanje

FRANCUSKA

Jednog su dana došla dva čovjeka iz socijalne službe 

i odvela me. «Odvedena» je pravi izraz, jer se moja 

sestra sjeća da sam joj ležala u naručju i držala se za 

nju. Vrištala sam i plakala, a ona je također vrištala. 

Uzeta sam joj iz naručja i potjerali su me. Trenutno se 

ne mogu sjetiti koliko se često to događalo. No upravo 

su me ti muškarci u spavaonici dodirivali. 

Skoro želim viknuti, vrisnuti: «Vodite računa o djeci!» 

Ima mnogo djece koja pate, mnogo maltretirane 

djece, mnogo zlostavljane djece. Stoga vas molim, 

molim vlade, ljude na vlasti, socijalne službe - vodite 

računa o djeci. To je također i vaša uloga. To je i uloga 

roditelja. Roditelji moraju imati odnos pun ljubavi i 

brige prema svojoj djeci. Vodite računa o njima. 

Sylvie 54 

Otmica, seksualno zlostavljanje, maltretiranje

Moj brat i ja smo usvojeni zajedno. Zlostavljanje je 

započelo odmah. Riječ je bilo o fizičkom i psihičkom 

nasilju. Prvi sam put pokušao samoubojstvo kada sam 

imao deset godina, jer nisam mogao tako živjeti. Bilo 

je suviše teško. 

Srećan sam što nisam potpuno psihički uništen i što 

sam konačno u stanju razmisliti. To je ono što mi je 

omogućilo preživjeti. Shvatio sam kako funkcionira 

njihov metod nasilja i sada mi je cilj to preokrenuti te 

služiti cilju i svjedočiti, boriti se. 

Javier 44 

Otmica, prisilno usvajanje, seksualno zlostavljanje od strane svećenstva

Bila sam zlostavljana od strane obitelji koja je primala 

novac da se o nama brine. Otac me je tukao; jako me 

je udarao. Jedino mjesto na kojem sam se osjećala 

sigurno bilo je ispod stola. I još jedna bitna stvar je ta 

da me je mama svakog mjeseca vodila frizeru kako bi 

mi ispravljao kosu, jer je htjela izbrisati moje podrijetlo. 

Rekla bih svim vladama, rekla bih svijetu koji promatra: 

nemate pravo zlostavljati dijete. Nemate pravo 

odlučivati o budućnosti ljudskog bića. Pogotovo kada 

je u pitanju dijete. Prebačeni smo poput predmeta. 

Postavljeni smo poput predmeta. Danas bih rekla 

roditeljima koji usvajaju: nemojte lagati svoju djecu, jer 

te laži mogu biti vrlo, vrlo, vrlo, vrlo, vrlo šokantne. 

Valérie 59 

Otmica, prisilno usvajanje, maltretiranje

Bila sam mala franko-japanska djevojčica od 5 godina 

kada me je trideset devetogodišnji rođak seksualno 

zlostavljao tijekom vrelog ljeta 1977. godine. Ova su me 

silovanja gurnula u crnu rupu u trajanju od tridest 

dvije godine. Kada mi se sjećanje obnovilo, počela sam 

nemilosrdno govoriti, iako su ti zločini već bili zastarjeli 

u Francuskoj. 

Ova traumatična iskustva otvorila su mi oči za globalne 

razmjere seksualnog zlostavljanja djece. Pridružila 

sam se drugim hrabrim preživjelima i aktivistima koji 

nastoje okončati ovu pošast. Naša se bitka odnosi na 

borbu za pravdu, pravedan svijet i mir. Nikada 

nećemo odustati! 

Mie 50 

Seksualno zlostavljanje u obitelji

Imao sam osam, devet, deset i jedanaest godina kada 

me je moj praujak, koji je bio misionar, silovao. 

Prezentirao mi je to kao otkrivanje mojega tijela, zatim 

kao vid seksualnoga odgoja. Uslijedilo je potom skoro 

deset godina djelomične traumatske amnezije. Imao sam 

dvanaest godina kada su me dvojica mojih rođaka od 

dvanaest i petnaest godina silovali i zlostavljali. Svoj su 

zločin predstavili kao igru. To je kod mene dovelo do 

totalne traumatske amnezije koja je trajala petnaest 

godina. 

Sada govorim, izlazim u javnost, jer me više nije sram. 

Sram sam nekada snažno osjećao... Više se ne sramim, 

jer želim da djeca budu zaštićena. Želim da žrtve znaju 

da nisu same, da mogu imati koristi od posebne brige o 

psihičkoj traumi. Također želim priznavanje traumatske 

amnezije. Želim optužbe i za one koji nisu osuđivali ove 

zločine. Želim pravednije društvo. 

Arnaud 41 

Seksualno zlostavljanje od strane svećenstva i seksualno zlostavljanje u obitelji

Imao sam tada deset godina. Bio sam član St Luc 

izviđača dvije godine i volio sam ovu grupu. Jednog 

smo dana dobili jedan od bedževa, koji smo ponosno 

donijeli našim mamama, koje su bile zadivljene, da nam 

ih prišiju na pulovere. Na kraju sastanka, kada je otac 

Bernard raspustio grupu, mene je zamolio da ostanem 

još malo. Sjećam se svojih prijatelja koji su izišli iz sobe. 

Neki su od njih imali smješak na licu, kao da su znali što 

me čeka. Drugi su s nelagodom gledali u svoje 

cipele, dok su se preostali činili ljubomornima na 

posebnu pažnju koju mi je otac Bernard posvetio. 

Ako u Francuskoj postoji nekoliko stotina žrtava, širom 

svijeta postoji nekoliko milijuna koji su još uvijek živi. 

U smislu «masovnog zločina», prošlo je dosta vremena 

od kada smo nešto dobro napravili. 

François 43 


Direktor me je uveo unutra, počeo mi je pokazivati 

okruženje te je rekao: «Ovo je vešernica». Tražio je od 

mene da se skinem te me je počeo dodirivati. Borila 

sam se, ali me je uvjerio da shvatim kako me je zakon 

postavio ovdje i da ću tu ostati sve dok ne napunim 

osamnaest godina. 

Predstavnici u svijetu i predstavnici suvremenih naroda, 

zauzmite se za djecu i branite njihova prava od 

rođenja do punoljetnoti. Pobrinite se za poštivanje 

njihovih prava. Neka sve europske zemlje i svijet 

sprovode potpisane povelje, deklaracije i konvencije. 

Moramo zaustaviti patnju djece, moramo zaustaviti 

ovaj pokolj. Potrudite se i podarite ljubav svojim 

bližnjima. 

Fawzy 59 

Seksualno zlostavljanje u sirotištu

ŠPANJOLSKA

Probudio me je jedne noći dok sam spavao. Ispuzao 

sam ispod ćebeta, hlače su mi bile spuštene, a majica 

podignuta. Probudio sam se, sjeo u polusnu i navukao 

hlače i deku. Pokrio sam se. No on me je zgrabio, 

zaslijepio lampom te povukao nazad na pod. Ponovno 

me je skinuo i u tom trenutku mi se oštetio mozak. 

Ono što vam želim reći jeste da je djetinjstvo početak 

naših života, početak, kada akumuliramo vrijednosti, 

kada počinjemo imati loše misli i kada izgrađujemo 

svoju osobnost. Sve što želim je da nitko drugi, nikada 

više, ne pretrpi ono što sam ja pretrpio. 

Emiliano 55 


Jednog dana u školi kada je padala kiša svećenik me 

je pozvao u svoju sobu da se osušim. Bio sam pomalo 

usamljeno dijete. Nisam igrao nogomet kao moj brat 

blizanac, koji je bio prirodni vođa. Bio sam usamljeniji 

tip osobe. Ovaj je čovjek vrlo dobro poznavao moj 

život i moju situaciju. Pozvao me je u svoju sobu kako bi 

se osušio te je tu sve započelo. Zlostavljao me je više 

od godinu dana. Svakog dana. 

Zamolio bih svijet za pronicljivost i osjetljivost, da 

primjeti kada se ovo događa djetetu te uoči znakove, 

da reagira zaštitnički i educira djecu tako kako bi se 

ona osjećala prijatno te da mogu pričati o ovim 

temama bez tabua i tereta religije. 

Fernando 61 


Situacija u kojoj sam se našao nije mi dala da živim, tlačila 

me je i gušila. Nisam o tome mogao pričati, a zlostavljao 

je i moju braću. Teret je postajao sve teži i teži jer sam 

se osećao krivim i kao sudionik. I povrh toga sam šutio i 

mislio kako sam dopustio da se to dogodi. Osjećao sam 

se odgovornim za postupke pedofila dugi niz godina, no 

uz pomoć terapije sam shvatio da sam učinio dovoljno da 

preživim. 

Bio sam seksualno zlostavljan od osme do jedanaeste 

godine u bezbroj navrata od strane nogometnog 

trenera. Da sam mogao nekome pričati o tome kada je 

počelo, sigurno bi patnja bila mnogo manja. Ipak, nisam 

ja kriv što se to dogodilo meni i drugoj djeci. Krivica je 

jedino i isključivo na onima koji su izvršili zlostavljanje te 

onima koji ih prikrivaju. Ako vidite dijete u opasnosti, 

nemojte šutjeti. Pružite mu ili joj šansu da živi i bude 

dijete. 

Pepe 49 

Seksualno zlostavljanje u sportu

Imao je običaj ustati i doći i sjesti pored mene. Imao je 

običaj zavući svoju ruku u moje hlače i pipati me. 

S dvanaest godina nisam bio u potpunosti svjestan što 

se događa, ali sam znao da je to nenormalno i da mi se 

ne sviđa. 

Postoji nešto još štetnije od zlostavljanja: 

zataškavanje i ponovna viktimizacija. Crkva treba biti 

odgovorna za ublažavanje bola izazvanog ovim 

zločinima, naročito kao vidljivo lice dobrote i 

kršćanstva. Netko tko se usuđuje nositi zastavu 

dobrote nikada ne može počiniti ove zločine, a kada 

to učini, treba ga oštrije kazniti. 

Juan 25 


PORTUGAL

Smatrali su nas divljacima samo zbog toga jer nismo 

imali ni majku ni oca. Pošto sam nešto pogrešno 

prepisao, direktor me je udario satom u oko te umalo 

nisam izgubio vid. Usta su mi ovakva zbog batina koje 

su mi zadali. 

Ljudi koji žive u ustanovi nisu divljaci; oni su samo ljudi 

bez oca i majke. Ljudima je potrebno razumijevanje, 

ljubav i naklonost. U ustanovama često odrastaju djeca 

koja su izložena nasilju, te im je potreban nadzor, 

psihološka pomoć i podrška dok odrastaju. 

Marco 31 

Zlostavljanje u hraniteljskim ustanovama

Rekao mi je da ne mogu nikome reći, jer je on 

svećenik, a ja devojčica te moja riječ protiv njegove ne 

znači ništa. Moja riječ nije vrijedila ništa. Da sam rekla 

sestrama, one bi me izbacile iz zajednice. Ne bi 

željele nekog poput mene, nekoga tko nije čist, i što bi 

mi ostalo? Zbog toga sam stekla ogroman strah da će 

se sve otkriti. Nisam bila kriva, bila sam zlostavljana, ali 

se završilo ovom ucjenom. 

Kažem vam da se radi o slomljenim životima, 

razbijenim osobnostima, srušenim snovima. 

Slomljenom svijetu. To su djeca koja su imala radosti u 

sebi, no nakon zlostavljanja sve je to nestalo. Problem 

je cijelo društvo koje dopušta da se ovo događa, 

koje pokazuje ravnodušnost i ne priča o tome. 

Filipa 43 


To se dogodilo tijekom raspusta, u kući rođaka. Čim 

sam mogla, pozvala sam svoje kod kuće kako bi tražila 

pomoć, da dođu po mene, i oni su to učinili. Kada sam 

došla kući i ispričala im što se sve dogodilo, nitko ništa 

nije poduzeo. Danas znam da je to bilo zbog straha od 

suočavanja s obitelji i nade da ću sve ipak zaboraviti, 

budući da sam bila mala. Međutim, neke stvari nikada ne 

zaboravljate te ostaju tragovi za cijeli život. 

Djeca ne lažu i govore samo o stvarnosti koju poznaju. 

Dakle, kada vas dijete zamoli za pomoć, pomozite mu! 

Nikada ne sumnjajte! Čak i ako ova djeca ne mogu 

verbalizirati molbu za pomoć, naša je obveza, kao 

odraslih, da prepoznajemo znakove koje daju! Moramo 

djelovati, zaštiti djecu, čak i onu koja još ne shvataju da 

im je pomoć potrebna. Moramo ih poštovati i osnažiti. 

Prevencija je moguća samo uz informiranje i edukaciju. 

Država ima obvezu osigurati sigurnost ove djece te ih 

brzo i trajno udaljiti od agresora, pružiti svaku vrstu 

podrške i olakšati žalbe za brzo i ozbiljno delovanje 

pravosudnog sustava. 

Melania 38 

Zlostavljanje u obitelji

Jednom me svećenik poveo sa sobom u Porto, 

stopirajući, naravno, u posjet dobročiniteljici. Noću, kada 

je gospođa rekla: «Već sam našla kauč za dječaka», on je 

rekao: «Ne, to nije potrebno, dječak spava sa mnom». 

Pa me te večeri uzeo za ruku da mu opipam testise i 

masturbiram. Ovo ponašanje ponovio je i u drugim 

prilikama u Refugio da Mãe do Céu. 

Bol, sjećanje i trauma zlostavljanog ili silovanog djeteta 

ne zastarijevaju. Zato ni za zločine ove prirode ne može 

nastupiti zastara. Ova zastara je trofej za zlostavljače i 

kriminalce. 

António 70 


IRSKA

Uzeli su me od majke i stavili u vjerski dom za majku i 

dijete te joj nisu htjeli reći gdje sam. Predali su me bez 

njezinog ili mojeg pristanka. Nisu imali pravo to učiniti. 

Nitko ne bi smio imati pravo uzeti dijete od majke samo 

zbog toga što je mlada i neudana. Posljedice su 

traumatične i štetne. Moramo zaštiti prava djeteta. 

Djeca moraju biti zaštićena u svakome trenutku. 

Oona 53 

Otmica, hraniteljska ustanova

I danas je šokantno saznanje da sam kao dijete bio 

podvrgnut eksperimentiranju na ljudima u Irskoj u 

ustanovi za majku i dijete, koju vodi katolički red. 

Nekoliko djece mješovitih rasa, poput mene, izabrano 

je za ispitivanje cjepiva protiv dječje paralize 1965. 

godine, a bez pristanka naših majki. Ovo je bilo kršenje 

Nürnberškog kodeksa. 

Djeca imaju ljudska prava i moraju biti zaštićena od 

rasne diskriminacije te kršenja ljudskih prava. Djeca se 

nikada više ne smiju koristiti u eksperimentima na 

ljudima bez punog pristanka njihovih roditelja ili 

staratelja. Kao djeca nismo imali glas, a nisu ga imale 

niti naše samohrane majke. 

Conrad 58 

Zlostavljanje u hraniteljskim ustanovama, klinička ispitivanja

Morao sam spavati s muškarcem, njegovim sinom, koji 

je bio dvadeset jednu godinu stariji od mene, a on me 

je napao i seksualno me je zlostavljao. Maltretirao me je 

fizički, kao i starac. Zapravo su započeli s groomingom 

u trenutka kada sam tamo otišao. 

Mnogo je, mnogo djece poput moje braće i mene. 

Dobro je poznato da su bili žrtve različitih vrsta 

zlostavljanja, od fizičkog zlostavljanja, seksualnog 

zlostavljanja, odvajanja od obitelji, nedostatka 

obrazovanja. Trebamo prije svega istupiti i prepoznati 

svako dijete koje je bilo u staračkom domu, u 

hraniteljstvu i kazati: «Vidi, ovi preživjeli zaslužuju više.» 

James 72 


Sjećam se, jednom me je tukao remenom koji je imao 

na tavanu i tjedan dana nisam mogao ležati na leđima. 

Krv mi je tekla iz kože, a on je nastavio s batinama. 

Nisam mogao nikome reći, jer nisam mogao nikoga 

vidjeti od ponedjeljka do nedjelje. Nitko nije bio tu. 

I upravnici su mi rekli da nas podržavaju, ali nas guraju 

pod tepih, a mi... Tražimo ispriku i obeštećenje kako bi 

pokazali barem malo poštovanja prema našim životima. 

David 66 


Uzet sam zbog pogodnosti, kako bih radio na farmi kao 

radnik. Nekoliko sam puta dobio batine. Skinuo bi 

remen, svukao mi hlače, stavio me preko njegovih 

koljena i udarao me. I krv bi mi potekla iz zadnjice. 

Potrebno nam je dostojanstvo i poštovanje. Zbog 

svega onog što je prošlo kroz nas. Nedostaje mi sestra, 

bila je 10 godina mlađa od mene. 

Jason 79 


NORVEŠKA

Sjećam se da sam sjedila na kauču. Ostale prijateljice 

su otišle plesati, plesati sa starijim dječacima i dobro su 

se zabavljale. Sjela sam na kauč te mi je ponuđena čaša 

gaziranog pića. Uzela sam je. Ne sjećam se više ničega 

od te noći prije nego što sam se probudila, a na meni 

je ležao muškarac i imao je seks sa mnom. Došla sam k 

sebi kada se to dogodilo. 

Generalno, svi trebamo paziti jedni na druge te se 

brinuti o uzajamnoj sigurnosti. Moram se pojaviti u 

javnosti te preuzeti ovu ogromnu odgovornost. 

Iris 34 

Seksualno zlostavljanje

Bio je to prvi put da sam upoznala svog ujaka. Bio je 

pedofil i zlostavljao me je. Tada nisam razumjela ovu 

tajnu, niti da je to potpuno pogrešno. 

Od početka vremena tisuće su se njih borile za nas. 

Sve te hrabre i nevjerovatne žene. Sve one su patile od 

zanemarivanja i tretirane su kao objekti. Suosjećam s 

njima i odajem im svoje poštovanje. Dakle, muškarcima 

i ženama koji imaju izbor: upotrebite svoj glas, 

progovorite i zaustavite ovo nasilje. 

Letisha 35 


ŠVEDSKA

Seksualno zlostavljanje je počelo kada sam imala 

dvanaest godina, i nastavilo se tijekom mojih 

tinejdžerskih godina. Poslednji put se dogodilo kada 

sam imala dvadeset godina. Sada imam noćne more 

svake noći i još se uvijek teško nosim s psihološkim 

posljedicama. Često imam napade panike. Nekada sam 

mislila kako je to moja pogreška i bilo me je sram. 

Osjećala sam da je bila moja greška ako bi mi se 

dogodilo više seksualnih napada. 

Sada je najvažnije da svi vi, kao ljudska bića te kao 

građansko društvo, postanete mnogo bolji u slušanju 

djece. Također bih željela poručiti političarima da 

osnaže zakone koji štite prava djece. Također trebamo 

pojačati rad na otkrivanju i identifikaciji, kako bismo ušli 

u trag djeci žrtvama seksualnog napada. 

Saga 23 

Seksualno zlostavljanje i iskorištavanje

FINSKA

Kada se to dogodilo prvi put, samo me je dodirivao. 

Onda sam ponovno bila sama kod kuće, gledala TV, a 

kada sam izašla iz sobe, zgrabio me je za rame i 

nekako gurnuo na krevet. Zgrabio me je, na silu mi 

strgao hlače i bacio na trbuh. To je bio prvi put da je 

skroz ušao unutra i silovao me. 

Oporavak od zločina seksualnog nasilja traje vrlo dugo, 

a potrebno je i mnogo vremena da se nekome ispriča 

o tome, posebno u slučajevima incesta unutar obitelji. 

Potrebne su nam značajne zakonodavne promjene. 

Heli 49 


Moji zlostavljači su oba moja roditelja. Majka mi je 

rekla da sam još kao beba dobivala batine zato što sam 

plakala. Dakle, takva vrsta nasilja je postojala. 

Moja najranija sjećanja bila su vezana za seksualno 

zlostavljanje. Moj je otac priznao da me je prvi put 

silovao kada sam imala četiri-pet godina. 

Kako možete zatvoriti svoja srca za tako malu djecu te 

učiniti nešto tako strašno? Trebalo bi vas biti sram! 

Seijamirjami 44 


Često sam boravila u kući poznate obitelji i tu se 

dogodila moja trauma seksualnog zlostavljanja. Pošto sam 

tamo provela dosta noći, bila sam traumatizirana i 

saznanjem da su tamo gdje sam ja boravila, zlostavljana 

i druga djeca. Čudno je kako se tako malo dijete može 

osećati krivim zato što ne može ništa učiniti protiv toga. 

Prije svega, željela bih se obratiti onima koji odlučuju u 

Lestadijskoj (Luteranskoj) crkvi: kako možete djelovati, ili 

ne djelovati, kada znate što se radi s ovom malom 

djecom u vašim crkvama? Kako možete pomisliti kako ste 

jedini koji doista idu u raj? Postoje oni među vama koji 

imaju načine na koje mogu intervenirati. No vi to ne 

radite. Mi, žrtve, uputili smo ovu poruku i rekli što sve 

možete učiniti da intervenirate, no ništa nije učinjeno. 

Također bih željela uputiti sličnu poruku luteranskoj crkvi: 

zašto ne intervenirate u svojoj zajednici, ali i na 

zlostavljanja koja se događaju u manjim vjerskim 

zajednicama? 

Outi 49 


Imala sam oko osam godina kada je ta osoba ušla u moj 

život i odvela me u svijet koji nije namijenjen djeci. To je 

postala naša tajna te mi je rečeno da sam uradila nešto 

loše. Razvila se neka vrsta zida srama unutar kojeg sam 

provela djetinjstvo i u kojem sam izrasla. Moja vlastita 

ideja o tome što je normalan razvitak djeteta, na primjer, 

postala je nevjerojatno izobličena i trebalo mi je mnogo 

vremena kako bih naučila to razumjeti. 

Ljudi moraju vidjeti djecu, vidjeti njihove brige i gledati 

iza njihovih osmjeha. A što se tiče kazne, ona bi trebala 

zahtijevati barem to da osoba mora biti nazočna na 

terapiji žrtve. To bi možda bilo bliže pravoj kazni. Ali 

nisam sigurna kako doći do situacije da prijestupnici 

doista shvate što su uradili. Čini se da ne razumiju utjecaj 

svojih postupaka niti razmjere posljedica. I samo bi se 

kroz ovo razumijevanje moglo doći do prave promjene. 

promjene. 

Minna 48 


DANSKA

Bio sam izložen seksualnom zlostavljanju u djetinjstvu, 

u mjestu Emdrupvej, gdje sam odrastao. Započelo je 

tako što moji roditelji nisu znali da u selu postoji takva 

osoba, njihov prijatelj. Nažalost, ne sjećam se koliko 

puta točno, ali dogodilo se mnogo puta. Imao sam 

zbog toga mnogo suicidnih misli. Bio sam posramljen i 

depresivan. 

To će biti doživotni proces, u kojem ne samo da ću 

možda morati posjetiti psihologa, već i potražiti 

psihoterapeute, tretmane tijela te mnoge druge 

stvari, zbog toga što se to nije manifestiralo samo u 

mojoj glavi, već i unutar tijela. Moram iznova upoznati 

svoje tijelo. 

Mikael 51 


Seksualno zlostavljanje započelo je kada sam imala 3 

godine. Započelo je tako što sam se tuširala s očuhom. 

Ne mogu se sjetiti koliko se često to događalo, ali je 

bilo redovito. 

Ima mnogo djece za koje nismo svjesni da su 

izložena ovim nasilnim stvarima te koja to vješto 

skrivaju od vanjskog svijeta. Vi to ne primjećujete. Oni 

su navikli da se uklope svugdje i posvete se tome tako 

da odrasla osoba ne primjećuje koliko se loše osjećaju. 

Gry Sara 49 


NIZOZEMSKA

Odmah po rođenju su me se odrekli. Na kraju sam bila 

smještena u hraniteljski dom u kojem je život postao bolji. 

Tek mnogo kasnije, nakon što sam pogledala svoja 

dokumenta i čula priče moje biološke sestre, saznala sam 

da moj biološki otac nije pristao da me se odrekne. Borio 

se 5 godina da sve ovo poništi. Vlasti nisu ni propitale je 

li odrastanje s ocem i bakom bilo bolja opcija od doma, 

gdje uvjeti šezdesetih godina prošlog stoljeća sigurno 

nisu bili najbolji. 

Ono što bih željela reći je da i danas, kada su djeca iz 

bilo kojeg razloga odvojena od roditelja, bilo da završe u 

hraniteljstvu ili u ustanovi, moramo imati na umu da oni 

uvijek nose roditelje sa sobom. Oni su dio svojih roditelja. 

Roditelji, čak i ako nisu nazočni, jesu dio identiteta 

djeteta. Mislim da vlasti to ne bi trebale zaboraviti. 

Ponekad se roditelji omalovažavaju i mislim da to nije 

dobro, pogotovo za djecu. 

Monique 56 

Prisilno usvajanje

Usvojili su me roditelji iz Nizozemske, koji imaju svoje 

dvoje djece. Odrastao sam u dobroj obitelji, ali kada 

sam počeo tražiti svoje prave roditelje, putem DNK 

testa sam saznao da ona zapravo nije moja «biološka 

majka». Osjećao sam se kao da mi je oduzet identitet. 

Kasnije sam saznao da su moji papiri za usvajanje 

zamenjeni papirima malog dečaka koji je takođe 

usvojen. 

Ako ste usvojeni ili imigrant, ili niste odgajani u svojoj 

zemlji, kulturi ili obitelji: idite i tražite svoje podrijetlo. 

Posjetite svoje rodno mjesto, svoju rodnu zemlju ili 

pronađite svoju obitelj, jer su vama, kao osobi koja 

osjeća, vaša osjećanja važna. Tijelo to ne poriče. Vrlo je 

lako to ostaviti sa strane, a također je vrlo strašno 

raditi na svojim osjećanjima. Saznajte gdje leži vaše 

podrijetlo. Važno je znati svoje podrijetlo. 

Rodrigo 41 

Papiri za usvajanje su bili zamijenjeni

BELGIJA

Moj je otac bio bijelac iz Belgije, a majka iz Konga. 

Odrasla sam u Belgiji s bratom, bakom i djedom. 

Odjednom smo pronašli sestru koja je živela u 

Kongu. Nismo znali ništa o njoj. Pokazala nam je 

bilježnicu s adresom bake i djeda u Belgiji i 

fotografijama nas i našeg rođaka. Shvatili smo da je naš 

otac bio u kontaktu s njom i slao joj stvari. Objasnila 

nam je da je cijeli život znala da je izvanbračno dijete. 

Ali je mislila da nije dobrodošla u obitelj. 

Ono što bih željela reći je da i danas, kada su djeca iz 

bilo kog razloga odvojena od roditelja, bilo da završe 

u hraniteljstvu ili u ustanovi, moramo imati na umu da 

djeca uvijek nose roditelje sa sobom. Oni su dio svojih 

roditelja. Roditelji, čak i ako nisu nazočni, dio su 

identiteta djeteta. Mislim da vlasti to ne bi trebale 

zaboraviti. Ponekad se roditelji malo omalovažavaju i 

mislim da to nije dobro, pogotovo za djecu. 

Claudine 70 

Kolonijalna zlostavljanja

Znam da ni mojoj kćeri nije bilo lako. Suočila se s 

rasističkim reakcijama u školi, a sve je to bilo skriveno 

iza osmjeha. Sve je samo ne lako. I dalje je teško. Zato 

joj govorim da je ona plod različitih etničkih grupa, 

ljudi beskrajne hrabrosti koji su se borili za njezino 

postojanje. A ona je postala veliki rezultat njihove 

borbe. 

Više ne živimo onako kako smo živjeli u prethodnom 

stoljeću, kada su se vlade plašile da će ljudi «mješovitih 

rasa» biti podjednako kompetentni kao i «bijeli» ljudi i 

da će zato sakriti svoju «crnu» stranu. Vrijeme je prošlo 

i ovo gledište više nije istinito. Svi ljudi pripadaju istoj 

vrsti. Zajedništvo čini život bogatijim. Nijedno dijete ne 

bi trebalo biti žrtva rasizma. Dijete je svetinja. 

Sandra 55 

Kolonijalna zlostavljanja (druga generacija)

Kako sam saznao kroz svoje istraživanje, rođen sam u 

Francuskoj. U mom izvodu iz matice rođenih se ne 

pominju imena mojih roditelja i ne sadržavaju se nikakvi 

podaci. Pokupio me je jedan institut u Belgiji, a zatim 

me je usvojila neka obitelj. Rođen sam s nasljednom 

bolešću koja pogađa moje bubrege. No pošto nije bilo 

podataka o meni pri rođenju, nije bilo načina da se 

liječim. Kada je doktor pitao moju maćehu o bolesti 

bubrega u obitelji, ona nije mogla odgovoriti. Institut u 

Belgiji je izbrisao sve relevantne informacije. 

Naši korijeni pripadaju nama, ne trebamo biti od njih 

odsječeni. Nadam se da moje poruke neće izostati, jer 

djeca izrastaju u snažnije ljude kada znaju tko su i tko su 

im roditelji. 

Benoit 60 

Prinudno posvajanje

Ova je priča bolna. To je priča o razdvajanju. To je priča 

o kolonijalnom nasilju. To je priča o ljudima koji ne 

shvataju kakvu štetu čine. Oni su dio sustava koji ne 

preuzima odgovornost. 

Vjerujem kako svaka osoba i njezina prošlost čine 

društvo. Čini mi se važnim da institucije koje nas 

okružuju pričaju dugu priču jednog društva. U ovim 

društvima, usred ovih institucija, postoje ljudi koji se 

rađaju i umiru. Mi samo prolazimo, no institucije ostaju. 

Ove institucije moraju biti u stanju ostvariti ono 

najbolje od nas, najbolje od onoga što društvo može 

prenijeti. Belgija ima bolnu i sramnu povijest: povijest 

kolonijalizma. 

Olivier 55 

Kolonijalna zlostavljanja (druga generacija)

Rođena sam tijekom kolonijalnog perioda. Moj je otac 

bio Belgijanac, a majka iz Afrike. Nakon očeve smrti, 

belgijska je kolonijalna administracija zabranila mojoj 

majci da nas zadrži. Nakon tri pokušaja, policija nas je 

odvela i smjestila u specijalnu dječju ustanovu za 

mulate. Izolirali su nas od zajednice bijelaca i crnaca te 

preselili u Belgiju, gdje sam odrasla odvojena od svoje 

braće i sestara. Bila sam vrlo usamljeno dijete u teškoj 

obitelji. Na mene se nije trošio novac, jer sam bila 

dijete zabranjene ljubavi: previše pametna da bih 

vjerovala, previše lijepa da bih bila voljena. 

Nadam se promjeni. Svako može brinuti o drugom. 

Svaka osoba može promijeniti stvari na bolje. 

Jacqui 66 

Kolonijalna zlostavljanja

NJEMAČKA

Tu se ujutro dogodio prvi napad. Milovao me je i 

iskoristio je moju slabost u tom trenutku. Kulminiralo je u 

šestotjednom kampu za odmor, daleko od velikih 

izviđačkih kampova. 

Ove radnje se odvijaju u različitim, odvojenim 

«ormarićima». Postoje obitelji, postoje različite grupe 

mladih, a oni žele čuvati sve u ovim «ormarićima». Ako 

ih na trenutak pogledate, oni požele da ih ponovno 

brzo zatvorite. Pokušajte vidjeti veze i spojite 

pojedinačne «ormariće». 

Harald 55 

Seksualno zlostavljanje kod izviđača

Ovaj svećenik je ignorirao svaki rizik da bude otkriven i 

birao je nezamisliva mjesta da izvrši svoja silovanja: 

galeriju u kapeli, gdje su svi svirali orgulje i gdje je 

crkveni zbor obično pjevao, sakristiju ili teretanu. Tuš 

kabinu ili foto laboratorij u školi. Na svakom mjestu koje 

se može zamisliti radio je ono što je htio. 

Ojačajte djecu! Dječja prava su ljudska prava. 

Učvrstite prava djece u zakonima svoje zemlje. Sve 

komšije i prijatelji te obični građani zemlje: 

intervenirajte kada vidite nasilje nad djecom! 

Karl 71 


Kao student jedne prestižne škole, bio sam seksualno 

zlostavljan od strane dvojice svećenika jezuita. Tjerali su 

me da radim što su htjeli govoreći mi da je to za moje 

dobro. Zlouporabili su moje povjerenje i vjeru. To je 

oblikovalo moj život, moje odnose s drugim ljudima kao 

i moj odnos prema sebi. Bio me je sram preko svake 

mjere. I ćutao sam. 

Nakon desetljeća šutnje, konačno je razgovor o tome 

bio čin oslobođenja. Od tada želim da svi ljudi koji 

su pretrpjeli nasilje u djetinjstvu budu u mogućnosti 

doživjeti ovo oslobođenje. Za mnoge je ljude ova tema 

neprijatna. Mogu to razumjeti. Ali, ako mi kao društvo 

želimo da djeca i mladi odrastaju u svijetu bez 

seksualnog nasilja, moramo naučiti slušati. 

Matthias 59 


AUSTRIJA

Moja prva sjećanja iz djetinjstva obilježena su nasiljem, 

alkoholom i zlostavljanjem. I konstantnim kretanjem 

naprijed-nazad između kuće i dječjih domova. Za mene 

je bilo mučenje otići u novi dom ili hraniteljsku obitelj. 

Svaki sam se put vraćala kući sretna, uprkos brutalnosti 

u domu. 

Da, važni i moćni ljudi uistinu trebaju odgovarati 

zajedno s onima koji su djeci radili takve stvari, bez 

obzira kako. Danas kažu da djeca moraju živjeti s tim, 

no djeca pate cijeli život. Trauma se vraća iznova i 

iznova, i kada su odrasle osobe, pogotovo danas. Ne 

možete se nositi s tim. 

Romana 64 

Seksualno, fizičko i psihičko zlostavljanje u hraniteljskim ustanovama

Tjerala nas je da masturbiramo dok je stajala u tuš kabini 

ili sjedila na stolici. Ona (guvernanta) ga je povukla toliko 

jako da je počeo krvariti. 

Svako zlostavljanje ima svoje znakove! A kada ljudi 

uoče ove znakove, onda je zagarantirano da se neka 

od zlostavljanja mogu spriječiti. I to je ono što ja želim. 

Robert 71 

Seksualno, fizičko i psihičko zlostavljanje u hraniteljskim ustanovama

SLOVENIJA

Doživela sam seksualno zlostavljanje od strane svojeg 

djeda. Dogodilo se između pete i osme godine. Moja je 

obitelj bila vrlo bliska s djedom. Bio je važan dio naših 

života, ali su me roditelji često ostavljali njemu na 

čuvanje. I tako je sve počelo. 

I najmanji komentar može napraviti razliku. Ako smo 

voljni slušati ljude i vidjeti takve stvari, možemo 

pomoći mnogim drugim ljudima. Razgovor o tome 

može donijeti samo dobro. To nikada ne može 

naškoditi. 

Tjaša 28 

Seksualno zlostavljanje u obitelji

SRBIJA

20. studenog 1981. godine srećno sam stigla u rodilište 

Narodni front, misleći da sam došla roditi. Stigla sam u 

deset sati deset minuta i vrlo brzo sam uočila da je 

cijelo osoblje pomalo nervozno. Nakon sat-dva rekli su 

mi da nešto nije u redu. Spremali su me za indukciju 

kako bi ubrzali porod. Bila sam uznemirena i uplašena. 

Primalja mi je rekla da okrenem glavu kako ne bih 

vidjela rođenje djeteta, jer ću roditi mrtvorođeno dijete 

s pola glave. 

Bila bih sretna kada bih mogla zagrliti svoje dijete. 

Rekla bih: «Gdje si, sine moj? Ti si mi sve na svijetu». 

Dušanka 64 

Dijete joj je ukradeno iz rodilišta

Mi smo žrtve trgovine ljudima u Beogradu. Samo su mi 

oduzeli dijete; oduzeli su mi zdravlje; oduzeli su mi život. 

Obraćam se svim vladarima svijeta: vaša beba vama 

nije oduzeta. Zato pomozite u donošenju zakona, ne 

samo u Srbiji, već i širom svijeta, koji svakoj majci daju 

pravo da zna gdje se nalazi njezino dijete, a svakoj 

majci ostavite da odluči hoće li zadržati svoje dijete ili 

ga dati na usvajanje. Vi, djeco, niste krivi. 

Milena 65 

Dijete joj je ukradeno iz rodilišta

Bio sam na poslu. Radim kao dostavljač i raznosim kruh 

od Obrenovca do Aranđelovca. Kada sam stigao na 

Novi Beograd da vidim što se dogodilo s našim 

djetetom, nisu mi dali da ga vidim. Ponovno smo moja 

supruga i ja izbačeni. Rekli su da je dijete dobro. Kada 

sam kasnije tog dana nazvao bolnicu, također su rekli da 

je sve u redu. 

Zli ljudi koji kupuju tuđu djecu trebali bi barem reći toj 

djeci da su kupljena. Djeca trebaju znati da imaju 

roditelje koji su živi i zdravi, da imaju obitelj. Svijet nije 

svjestan ove djece. 

Tomislav 72 

Dijete mu je ukradeno iz bolnice

Imala sam osjećaj da mi se cijeli svijet srušio. Kad sam 

došla tamo u školu, imala sam osjećaj da mi je zapravo 

oduzeo djetinjstvo. Imala sam osjećaj da mi je uzeo nešto 

što sam najviše voljela, jer je mjesto koje sam najviše 

voljela postalo mjesto straha. Netko koristi tvoje tijelo i 

imaš osjećaj da ne možeš ništa učiniti i najviše što možeš 

je reći mu «Nemojte molim Vas!». Ali još gori mi je iz tog 

perioda osjećaj da sam drugačija od svih ostalih. Od tog 

trenutka počinje život sa strahom. 

Moramo djeci koja idu u školu objasniti što je seksualno 

zlostavljanje, kako se taj proces događa. Kako se odnos 

pun povjerenja, bio on s članom obitelji ili nekim koga 

upoznajemo kroz život, može pretvoriti u ovo preko noći. 

Moramo razgovarati kao društvo i svi građani ovoga 

svijeta trebaju prihvatiti da se to događa svugdje: u 

crkvama, školama, obiteljima, mnogim djevojčicama i 

dječacima. Da to nije neka ekskluzivna priča, nikakav 

skandal, neko neočekivano ludilo koje je krenulo sada, 

odjednom. Ne, to se događa stalno i oduvijek i 

jedini način da zaštitimo našu djecu je da to prestane 

biti tabu tema. 

Milena 28 


RUMUNJSKA

Primjetila sam što se dešava u centru: droga, 

prostitucija, batine među djecom, batine među 

osobljem i djecom. Neki odgojitelji su zabili klin između 

djece. Kada sam pokušala pričati o tome što se u 

centru događa, počela sam predstavljati prijetnju. 

Želela bih da se djeca u ustanovama istinski uključe u 

društvo, kroz različite projekte i aktivnosti. Nadam se 

da će se do 2023. godine budžeti za djecu povećati, a 

njihove potrebe čuti. 

Andreea 21 

Zlostavljanje u obitelji i hraniteljskim ustanovama

Majka mi je umrla kada sam se rodio. Otac me je 

napustio. Službe su odvodile nas djecu i smjestili su nas 

u sirotišta. Ne sjećam se točno gdje. Svi smo imali 

poteškoće prilikom integriranja u društvo. 

Službe koje se bave djecom koja napuštaju sustav, ili 

mladima uopće, trebalo bi bolje sagledavati ovu temu. 

Morao sam se sam nositi s diskriminacijom i 

poniženjem iza zatvorenih vrata. 

Vasile 41 


Majka mi je umrla kada sam se rodio. Otac mi je 

preminuo sutradan. Odrastao sam u vremenu kada 

obrazovni sustav nije nudio jednake mogućnosti svoj 

dijeci koje tvrdi da nudi. 

Vrlo je važno da nas svijet počne razumjevati. Mislim na 

parlamente, vlade, institucije i neke od zemalja, 

posebice one u Istočnoj Europi. Određene mjere oni 

će poduzeti samo ako su na to prinuđeni, jer vjeruju da 

postoje važniji problemi od onih protiv kojih se mi 

borimo. 

Cosmin 22 


Kada smo stigli, stanje tamo je bilo vrlo loše. Nije bilo 

struje niti vode. Djeca su plakala, vrištala, tukla se. Grizli 

su nas živi štakori, ponašali su se kao da nemaju srca. 

Trebalo bi zaustaviti zlostavljanje. Želim bolji život za 

nas i sve one koji su zlostavljani. 

Sirmanca 37 

Zlostavljanje u sirotištu

GRČKA

Najčudniji i najtragičniji aspekt svega ovoga jeste to što 

se dogodilo u novogodišnjoj noći. Novu godinu smo 

započeli kao potpuno razbijena obitelj. Ono što je ostalo 

od moje obitelji postalo je izolirano u različitim 

sredinama: majka mi je bila mrtva, otac mi je bio u 

psihijatrijskoj bolnici, sestra mi je bila u bolnici u kojoj 

je pokušala samoubojstvo, brat mi je bio s obitelji moje 

majke, a mene su smjestili u ustanovu za djevojčice. Bilo 

je mnogo ljutnje i bola te osjećanja očaja među svim 

članovima obitelji. 

Želim reći da trebamo voljeti ljude bez obzira na 

njihovu seksualnost, boju kože i nacionalnost te da ih 

ne trebamo ih osuđivati. Nemojte izolirati i stigmatizati 

ljude samo zbog toga što su drugačiji od vas. 

Effie 21 

Zanemarivanje od strane roditelja praćeno smještajem u ustanovu

Poražavajuće je ono što mi se dogodilo nakon trinaest 

godina života u ustanovama. Najgora stvar koja mi se 

dogodila kao djetetu jeste gubitak sposobnosti da volim 

i budem voljen. 

Mislim da svi trebamo voditi računa o djeci te da im 

pomognemo da žive u boljim uvjetima, kako bismo 

svijet učinili boljim. 

Argyris 63 


Stvari su bile dobre u početku, a onda su me odrasli 

počeli zlostavljajti. Direktor fondacije me je počeo 

zatvarati danima u sobe bez svjetla, bez hrane i vode. 

Počeo sam reagirati kada sam imao jedanaest godina, 

pa me je smjestio u duševnu bolnicu. 

Stvari se u ustanovama moraju promijeniti. Nijedno 

dijete ne bi trebalo trpjeti bilo kakvo zlostavljanje. Ni u 

jednoj zemlji nijedno dijete ne bi trebalo biti zatvoreno 

i zlostavljano u sobi. 

Theodoros 27 


Sve slike i intervjue, kao i sve tekstove koji se tiču 

situacije u pojedinim zemljama, potražite na linku: 

https://justice-initiative.eu/shame-europeanstories/ 

Skenirajte QR kod za brzi pristup.

UZ POSEBNU ZAHVALNOST 

Italija 

Rete L’Abuso 

Eca Global 

La Gabbianella 

Amnesty International Italia 

Università di Pisa 

Associazione il Provolo 

Gian Carlo Bruno 

Save The Children 

Emergency 

Švicarska 

Anne Berger 

Corina Dürr 

Sina Hasler 

Maria Belén Muñoz Gerstein 

Vera Pagnoni 

Pascal Krauthammer 

Sonja Glauser-Rychener 

Tânia Fluri-Simão 

Francuska 

Sylvie Arcos 

Erick-Alexander Mijangos 

Valérie Andanson 

Élisabeth Rabesandratana 

Laurent Sermet 

Sylviane Paulinet 

Jean-Lucien Herry 

Jean-Claude Giannota 

Cécile Baquey 

Anne David 

Marion Felman 

Pierre Verdier 

Stefania Cateleta 

Španjolska 

Juan Cuatrecasas Asua 

Leticia De La Hoz 

Juan Cuatrecasas Cuevas 

Pepe Godoy 

Fernando García Salmones 

Emiliano Álvarez 

Javier Méndez 

Alberto Cano 

Anna Cuartas (Anna Currilla) 

Isabel Campos Pérez (Constanza Rúa) 

Miriam Ruiz Salmerón 

Covadonga González 

Mamen Escalante 

José Manuel Vidal 

Jesús Bastante 

Ana Cuevas 

Portugal 

Instituto de Apoio à Criança 

Marco Branco 

Melânia Gomes 

Filipa Almeida 

Norveška 

Ecpat Norge 

Švedska 

Child10 

Inte din Hora 

Finska 

Protect Children/Suojellaan Lapsia ry 

Danska 

Landsforeningen Spor 

Nizozemska 

Rodrigo van Rutte 

Monique Weustink 

Belgija 

Jacqui Goegebeur 

Njemačka 

Maria Mesrian 

Karl Haucke 

Matthias Katsch 

Austrija 

Weisser Ring 

Romana Schwab 

Natascha Smertnig 

Slovenija 

Tita Mayer 

Prof. Dr. Darja Zaviršek 

Srbija 

Association Missing Babies of Belgrade 

Milena Jankovic 

Dušanka Buzanin 

Tomislav Petrovic 

Mila Tolstoj 

Jovan Krstic 

Ana Stanimirov 

Milena Radulović 

Hrvatska 

Serbeze Haxhiaj 

Centar za nestalu i zlostavljanu djecu 

Rumunjska 

Asociaţia Phoneo 

Muzeul Abandonului 

Institutul de Investigare a Crimelor 

Co- munismului şi Memoria Exilului 

Românesc Andy Guth 

Maria Roth 

Daniel Rucăreanu 

Consiliul Tinerilor Instituţionalizaţi 

Grčka 

Eliza - Society for the Prevention of 

Cruelty to Children

Impressum 

SHAME – EUROPEAN STORIES 

Naslov: SHAME – EUROPEAN STORIES 

Fotografija: © Simone Padovani 

Koncept: © Krauthammer & Partner 

Nakladnik: Guido Fluri Foundation 

Schulhausstrasse 10 

CH-6330 Cham 

Švicarska 

Razvojni urednici: Pascal Krauthammer & Vera Pagnoni 

Layout: Krauthammer & Partner 

Datum publikacije: kolovoz, 2023. godine 

Na interntet stranici: www.justice-initiative.eu 

© Guido Fluri Foundation 

Sva prava su zadržana. Nijedan dio ove publikacije ne smije se reproducirati, 

fotokopirati, čuvati u sustavu za pretraživanje ili prenositi u bilo kojem obliku, ili na 

bilo koji način, bez prethodne pismene dozvole nakladnika ili nosilaca prava. 

Tiskano i ukoričeno u Beogradu.

Shame European Stories_ E-Book_Croatia

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?