Gloria Glam 086

OŽUJAK 2022. 

CIJENA 35 KN BR. 86 

Slovenija 5 €; BiH 9,00 KM; Makedonija 90,00 DEN 

ISSN 1846-3320 PRINTED IN CROATIA 

1

L’HOMME DE DEMAIN 

Fine jewelry collection 

www.zlatarnicekarat.com

EDGY PEARLS RENDEZ-VOUS 

Fine jewelry collection 

PRODAJNA MJESTA 

/ OSIJEK - TRG A. STARČEVIĆA (POTHODNIK); ŽUPANIJSKA 16 / 

www.zlatarnicekarat.com

IMPRESSUM 

Glavna urednica — VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO 

Kreativno vodstvo — ROMANO DECKER 

Art direktorica — ILIANA KLJAIĆ 

Zamjenica glavne urednice za online izdanje — NIKOLINA KRZNAR 

Redakcija — LEA LADIŠIĆ, ANELA MARTINOVIĆ, SRĐAN SANDIĆ, PAULA TILIĆ 

Voditelj grafičkih urednika — GORAN ŽUNIĆ 

Fotografi — JELENA BALIĆ, SOREN GAMMELMARK, DECKER & KUTIĆ, NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX, MARE MILIN, JOHN PAVLISH, VEDRAN PETEH/CROPIX 

Suradnici — SIMONA ANTONOVIĆ, MAYA BEUS, LAURA BOŠNJAK, JORDAN CVETANOVIĆ, EVA FELDMAN, LJUPKA GOJIĆ MIKIĆ, ANA IVANČIĆ, SAŠA JOKOVIĆ, 

INES MADUNIĆ, NIKOLINA LACKOVIĆ, SALON MANOS, MILENA MARŠIĆ, DAJANA PAJKIĆ, TOMISLAV PANCIROV, ANTE PAŽANIN, MIRTA PEJIĆ, HRVOJE PETRIĆ, 

ZRINKA ŠAMIJA, SALON GLAMOUR, SALON TEUTA, SALON VIKLER I RUŽ, SLAVKO SOBIN, PETAR TRBOVIĆ, JELENA VELJAČA, MISLAV ŽIVKOVIĆ 

Idejno rješenje — Tipometar d.o.o. TOMISLAV BOTIĆ 

Grafička redakcija — KATARINA BALENOVIĆ, LIDIJA BAUČIĆ, BRANKO KAUZLARIĆ, DEJANA OREŠIĆ 

Redaktorica — ANA JELINIĆ 

Tajnica redakcije — SNJEŽANA MARETIĆ, TELEFON: +385 1 610 3250, E-MAIL GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR 

Prodaja oglasnog prostora — ALEKSANDRA HROVATIN, direktorica marketinga za izdanja Glorije ALEKSANDRA.HROVATIN@HANZAMEDIA.HR, 01/617 3803 

Promocija — ZRINKA ČEOVIĆ, ZRINKA.CEOVIC@HANZAMEDIA.HR; 01/6173-788 

Fotografija na naslovnoj stranici — MARE MILIN Kreativno vodstvo i styling — ROMANO DECKER 

make-up SIMONA ANTONOVIĆ — kosa ANTE PAŽANIN — manikura MANOS — asistentica fotografkinje MIRTA PEJIĆ — asistentica stilista LEA LADIŠIĆ 

tihana lazović nosi haljinu i hlače VICTORIA BECKHAM heraldi for women; salonke ALDO. slavko sobin nosi mantil Y/GIA, čizme DR.MARTENS, shoe.be.do 

NAKLADNIK 

HANZA MEDIA D.O.O., ZAGREB, KORANSKA 2 

UPRAVA 

ANA HANŽEKOVIĆ KRZNARIĆ (članica Uprave) 

PROKURISTI 

ZORICA VITEZ SEVER (direktorica Korporativnih poslova i Cropixa), AMALIJA BILUŠIĆ (direktorica financija, računovodstva i kontrolinga) 

Nadzorni odbor — GVOZDEN SREĆKO FLEGO, MAJA ŠILHARD, MARIJANA RAGUŽ, KREŠIMIR ĆOSIĆ, DAVOR BUTORAC 

Izdavački savjet — DAMIR BORAS, PETAR MILADIN, DAVOR MAJETIĆ, VESNA BARIĆ PUNDA, DRAGAN LJUTIĆ, MARIO ZOVAK 

Direktor izdavaštva TOMISLAV WRUSS 

Direktor prodaje oglasnog prostora IGOR CENIĆ 

Direktor digitalnih operacija STIPE GRUBIŠIĆ 

Direktorica korporativnih komunikacija i promocije PAOLA POLJAK 

Direktor proizvodnje, pretplate i prodaje IGOR VOLAREVIĆ 

SLUŽBENIK ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA 

ADRESA: HANZA MEDIA D.O.O., KORANSKA 2, 10000 ZAGREB - ZA SLUŽBENIKA ZA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA 

E-MAIL: DPO@HANZAMEDIA.HR, TELEFON: 01/617 3939 

SERVISI I KONTAKTI 

PRODAJA NOVINA: 01 617 3870, CROPIX FOTO SERVIS HANZA MEDIA, TEL: 01/610 3117, 01/610 3090, FAX: 01/610 3033, 

WEB: WWW.CROPIX.HR, E-MAIL: CROPIX@HANZAMEDIA.HR 

Pretplata — TELEFON: 01/225 5374, PRETPLATA@HANZAMEDIA.HR 

ADRESA REDAKCIJE: KORANSKA 2, ZAGREB 

TELEFON: 01/610 3250, FAX: 01/610 3252 

E-MAIL: GLORIA.GLAM@HANZAMEDIA.HR, WWW.GLORIAGLAM.HR 

DISTRIBUCIJA ZA INOZEMSTVO 

UVOZNIK ZA SLOVENIJU: EKDIS D.O.O., VEVŠKA CESTA 52, 1260 LJUBLJANA- POLJE 

UVOZNIK ZA BIH: IPRESS D.O.O., FRA. DOMINIKA MANDIĆA 24A, 88220 ŠIROKI BRIJEG, TEL. 039 706 287 

UVOZNIK ZA MAKEDONIJU: MEDIA PRINT MACEDONIJA, SKUPI BB, 1000 SKOPLJE 

Tisak — VJESNIK D.D., 10000 ZAGREB, SLAVONSKA AVENIJA 4 

18 

© 2022. HANZA MEDIA. Sva prava pridržana. Za umnožavanje u bilo kojem obliku, iznajmljivanje, priopćavanje javnosti u bilo kojem obliku, 

uključujući internet, kao i prerađivanje na bilo koji način bilo kojeg dijela ili ove publikacije u cijelosti potrebno je zatražiti pisano dopuštenje nositelja prava. 

Kontakt: HANZA MEDIA 01/610 3250

sadržaj 

novosti 

24 

OD MODNIH TRENDOVA DO 

RASKOŠNIH DRAGULJA 

priče 

64 

KRISTIAN TOUBORG 

Vodene površine kao pasija 

66 

LUISA PASCU 

U univerzumu mlade 

slikarice 

70 

POP-KULTURA 

Strike a pose: znate li što su 

vogue i ballroom? 

74 

GG PROMJENE 

Novi glasovi koje slušamo 

82 

MATEJ JURČEVIĆ 

Intimna razmišljanja 

fotografa 

86 

SEKSUALNA REVOLUCIJA 

Novi prikazi intimnosti 

88 

GG FRAJER 

Glazbenik Matija Cvek 

moda 

100 

32 

Tihana 

Lazović 

& 

Slavko 

Sobin 

GG MODNI EDITORIJAL 

Eksplozivna modna formula 

112 

GG FENOMEN 

Vrijedi li i dalje - 'seks prodaje' 

116 

GG TRENDOVI 

O funkciji nefunkcionalne 

odjeće 

122 

GG MODNI EDITORIJAL 

Zavodljiva senzualnost 

minimalizma 

136 

GG DIJALOG 

Ksenija i Gala Vrbanić o 

budućnosti mode 

148 

DIZAJNERSKE VIZIJE 

Intervju s ikonom modne 

scene - Draganom Ognjenović 

ljepota 

156 

GG PARFEM 

Miris dobrog raspoloženja 

162 

INDUSTRIJA LJEPOTE 

Novo lice faceliftinga 

164 

UČINKOVITE FORMULE 

Cirkulacija veganske 

filozofije 

170 

LJEPOTA IZNUTRA 

Kodovi suplemenata 

lifestyle 

180 

GG GASTRO 

Kulinarska drama u pet 

činova 

188 

GG INTERIJER 

Život u urbanoj džungli 

192 

GG LICE 

Ljupka Gojić Mikić o Parizu 

koji ju je oblikovao 

194 

GG LICE ARHITEKTURE 

Una Barac - na vibracijama 

uspjeha 

206 

GG VIDEO ART 

Intervju s umjetnicom 

Majom Čule 

210 

KULTNA FIGURA 

41 godina Štefice Cvek 

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN 

20

GG UVODNIK 

Vrijeme 

srca 

Tog su me nedjeljnog jutra u fotografskom 

studiju, poput pravih štrebera 

profesionalaca, u istim majicama, 

uzbuđeni, pršteći žarom za akcijom i 

pozitivnom energijom, dočekali glumci 

Tihana Lazović i Slavko Sobin. Ona, 

neopterećena frajerica, samokritična profesionalka, 

duhovita i ugodno razigrana. On, veliki frajer i fajter, svjestan 

sebe, svojih mana i vrlina. Oboje ogoljeni, bez glumatanja, 

bez maske. Iskreno svoji, autentični. Onaj tip ljudi koje, ako 

kliknete na prvu, osjetite intimno i duboko, kao da ih 

poznajete cijeli život. 

Set je podsjećao na snimanje filma u kojem se isprepliću 

zarazno ludilo, drama i komedija. Uz glasnu je glazbu cijeli 

dan odzvanjao smijeh, a adrenalin je ključao do samog kraja 

snimanja - sretnog kraja. 

U tim trenucima ushićenja nismo mogli ni pretpostaviti 

što će se za samo nekoliko dana dogoditi sa svijetom. Tema 

je to koju sam željela izbjeći, jer što se više može ili uopće 

treba reći o ljudima usisanim u zonu straha i neizvjesnosti. 

No, nažalost to je danas okrutna stvarnost, a meni, na 

trenutke, potpuni apsurd. Je li moguće u vremenima u 

kojima čovjek leti u svemir, slobodu i integritet plaćati 

životima? Je li moguće da nesuvisla ideja o moći jednog 

čovjeka može ugroziti cijeli svijet? Moguće je. Povijest se 

ponavlja jer civilizacija nije u svom razvoju skočila do razine 

gdje rat postaje besmislen. I stalno mi se otvara jedno 

pitanje, vjerojatno potaknuto činjenicom da uskoro na svijet 

donosim ljudski život. Koliko on zapravo vrijedi? Koliko 

vrijedi ljudski život? Ne postoji ta mjerna kategorija. To je 

najčudesniji dio naše stvarnosti. A sloboda, usudila bih se 

reći, najuzvišenije stanje ljudskog bića. 

I nekako se baš ideja slobode i oslobađanja u ovom broju 

nametnula sama od sebe. Počevši od aktera naše nove 

naslovnice, koji emaniraju vlastitu slobodu. Kroz svoje 

duboko, divno prijateljstvo, kroz kreativno djelovanje, kroz 

način na koji su odlučili živjeti svoje živote, neopterećeni 

vanjskim zrcalima, odani svojoj nutrini. 

I mi je, dok ih promatramo, osjećamo, tu slobodu strasti, 

zaigranosti i opuštenosti. Oni su poput dječje igre u kojoj 

želimo sudjelovati, u koju želimo uroniti. U kojoj želimo 

pobjeći u sretniju imaginaciju. Neka vam divlja magija koju 

stvaraju Tihana Lazović i Slavko Sobin bude podsjetnik u 

kakvom svijetu zapravo želimo živjeti. 

Na našim smo stranicama taj svijet zamislili ispunjen 

plesom optimizma, bezbrižnosti i nezaustavljive energije s 

kojom rušimo sve prepreke, skidamo sve maske, grlimo sebe 

i sve oko sebe. Zamislili smo ga kao društvo karizmatičnih 

individualaca čije nas intimne oaze ohrabruju, a priče 

inspiriraju. Kao splet iskustava uz koja postajemo mudriji i 

hrabriji. Kao mjesto slobode i jednakosti. Naš smo svijet 

ispunili neodoljivim glasovima Antonije, Arije, Elle i Marine. 

Umjetnošću Matije Cveka, Kristiana Touborga, Mateja 

Jurčevića i Luise Pasco. Društvenim fenomenima, 

hedonizmom, novim konceptima wellnessa, lijepim dizajnom 

i uzbudljivom arhitekturom, psihologijom, međuljudskim 

odnosima i ljepotom sa stavom. 

Koketiramo s imaginacijom i stvarnošću, a u modnim 

prostranstvima slavimo zavodljivu senzualnost i 

individualizam svih generacija. Neka vas naš proljetni koktel 

tema, priča, kolumni i editorijala razvedri i odvede u bolju, 

ljepšu stvarnost. 

Web: gloriaglam.hr 

Instagram: @gloriaglammagazine 

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN, MAKE-UP: SIMONA ANTONOVIĆ, 

KOSA: ANTE PAŽANIN, ODJEĆA: VARTEKS 

22

aaauuuu 

pripremila ILIANA KLJAIĆ 

Uzvik 'vaaaaaaauuuuuuuu' najbolje dočarava dojam što ga na nas ostavljaju fotograije 

iz najnovije knjige slavnog redatelja i fotografa Brucea Webera, koji je za golemu 

kreativnost, obilje radosti i divno društvo zahvalan svojim najboljim prijateljima - 

zlatnim retriverima. 'The Golden Retriever Photographic Society', publikacija objavljena 

u izdanju kuće Taschen, ilustrirani je dnevnik koji je Weber bilježio proteklih pedeset 

godina, a riječ je o poziranju članova 'njegove bande' - kako odmila naziva svoje pse 

Augusta, Little Bear Rancha, McLeoda i Montanu - za najpoznatije modne kuće 

24

25

GG SMALL TALK 

Nova knjiga iz serijala koji 

veliča Diorove dizajnere 

posvećena je ekscentričnom 

Johnu Gallianu i njegovoj 

15-godišnjoj vladavini na 

modnom tronu. Nekadašnji 

kostimograf u Britanskom 

nacionalnom kazalištu 

dolaskom u Dior postao 

je kralj visoke mode, 

spektakla i glamura, 

a svaka njegova revija bila 

je među najiščekivanijim 

događajima godine. 

Inspiraciju je pronalazio 

u japanskoj tradiciji, 

ruskom folkloru, plemenu 

Masai ili Puccinijevoj 

'Madame Butterly', 

a otkaz je dobio nakon 

antisemitističkih izjava. 


26

Najnovija Boucheronova kolekcija nakita posvećena 

je jednoj od najimpresivnijih narudžbi u 164 godine 

dugoj povijesti ove draguljarske kuće. Godine 1928. na 

pariški je Place Vendôme stigao maharadža od Patila 

i slavnom dizajneru nakita Fredericu Boucheronu 

iskrcao šest željeznih sanduka punih dragog 

kamenja. Uz mnogo saira i rubina u njima su bila i 

1432 smaragda i 7571 dijamant. Kući se vratio sa 

149 unikatnih komada nakita kojima je nastojao smiriti 

strasti među svojih nekoliko žena i mnogo ljubavnica. 

Dva metra visok maharadža, vlasnik prvog 

privatnog aviona u Indiji, i sam je obožavao kititi se - 

i to najradije dijamantima veličine golf-loptica. 

27raskoš

art 

Louisa Bourgeois, najveća umjetnica 20. i 21. stoljeća, ne prestaje 

intrigirati ni 12 godina nakon smrti. Iako je poznata po golemim 

skulpturama, poput dvometarskog pauka ili spirale, nova izložba 

u Kunstmuseumu u Baselu daje naglasak na njezine emotivne 

poruke i psihoanalizu. Ovisnica o pisanju, iza sebe je ostavila brojne 

dnevnike i zapise o ljubavi, strahovima, majčinstvu, traumama, 

ljubomori, usamljenosti, boli i seksu, a poruke je ispisivala čak i 

na stolnjacima, rupčićima ili donjem rublju. Kustosica izložbe je 

američka konceptualna umjetnica Jenny Holzer koja je 

pomagala i u stvaranju knjige 'The Violence of Handwriting 

Across a Page' te besplatne mobilne aplikacije uz pomoć koje 

Bourgeoisina djela možete 'izložiti' i u vlastitom prostoru. 

28

Razigrana vješalica za kapute u obliku kaktusa ikona je u svijetu 

dizajna, a ove godine slavi 50. rođendan. Dizajnirali su je Guido Drocco 

i Franco Mello 1972. za talijanski brend Gufram, a popularnost 

zahvaljuje često slobodnim i dvosmislenim interpretacijama oblika. 

Sa 170 centimetara visine i 2165 mekanih poliuretanskih bodlji 

poigrali su se i mnogi umjetnici, poput Paula Smitha i Joba Smeetsa, 

izradivši limitirane edicije koje su rasprodane u samo nekoliko dana. 


29

GG SMALL TALK 

Španjolska arhitektica i produkt dizajnerica 

Patricia Urquiola svojim djelima uvijek nastoji 

pomaknuti granice, a svojim prvim izletom u 

svijet mode ušla je u suradnji s talijanskim 

brendom Max Mara. Njezina koloritna kolekcija 

Habito sastoji se od predimenzioniranih torbi, 

ugodnih kaputa te modela vesta-košulja-jakna 

u kombinaciji vune i tkanina visokih 

performansi, a bit će dostupna u rujnu. 

be happy 

U dijamantnom se stilu 

francuska dizajnerica 

nakita Messika pridružila 

proslavi 50. rođendana 

emotikona Smile. 'Rođen' je u 

novinama France Soir kao 

simbol dobrih vijesti, a pretvorio 

se u pokret kojim svakodnevno 

dijelimo i izražavamo svoju 

sreću. Njegova je poruka - ne 

dopustimo da svijet mijenja naš 

osmijeh, nego osmijehom 

mijenjajmo svijet. 


Modna razigranost ove je godine na vrhuncu. 

Fendi je torbu Peekaboo ukrasio djelom 

Stocking Girls legendarnog ilustratora 

Antonija Lopeza, koji je 1987. godine umro 

od AIDS-a. Christian Louboutin je štikle 'oživio' 

pin-up djevojkama francuskog umjetnika 

Doctora Boreda, dok modne skice vladaju 

Moschinovom kolekcijom haljina i torbi. 

30

32

33

34

Tihana Lazović 

& Slavko Sobin 

TRAKTAT O 

LUDOM 

PRIJATELJSTVU 

Eugène Ionesco nije mogao poznavati Tihanu Lazović i Slavka 

Sobina kad je napisao poznatu antidramu "Mahnitanje u dvoje". 

Upravo taj naslov organski odgovara atmosferi koju proizvode 

ovo dvoje poznatih umjetnika. Les enfants terribles glumačke 

scene. Sa svjetskim pedigreom. Tihanu sam upoznala kao 

studenticu glume. Prvo sam se zaljubila u svjetlosni spektar 

njezinih talenata, a onda smo se posvađale oko neke poslovne banalnosti. Za moj 

ego bila je drska balavica bez dlake na jeziku. Ispod socijalne maske skrivala se 

dubinska osjetljivost i krhkost. To je bio taj strastveni put na kojem je uspjela 

ponovno se useliti u moje srce. Ovaj put zauvijek. Slavka sam upoznala dok je 

radio mjuzikl "Srce na sceni" u kojem su glumili mladi s cerebralnom paralizom. 

Sjećam se njegovih plamtećih očiju s kojima je izgarao za taj projekt. Instant 

zaljubljivanje u njegovo biće. Prvo sam radila veliki intervju s njom. Pa s njim. 

Nije mi bilo dosta. I onda smo odlučili aktivirati napalm bombu i servirati vam taj 

neprepričljivi spoj njih dvoje. Fotografije govore više od riječi jer do riječi nismo ni 

došli. Sami su se predstavili, intervjuirali i kreirali, a mene transformirali u 

hipnotiziranu gledateljicu. Oni su vrtić. Oni su kazalište. Oni su film. Oni su strast. 

Oni su hodajući skandal. Oni su divljina. Oni su umjetnici sa srcima velikim kao 

kod žirafa. Oni su dubinski zaljubljeni u život i igraju ga autentično do boli. 

Oni su esencija slobode. Oni su bez okova. Njihovo prijateljstvo je najljepši 

format ljubavi. Karmički brak koji se u ovoj dimenziji pretočio u najuzvišeniji 

oblik ljudskog odnosa - prijateljstvo. Kategorija scenarija za serijal. 

Razgovarala 

ZRINKA ŠAMIJA 

Fotografije 

MARE MILIN 

Kreativno vodstvo 

i styling 

ROMANO DECKER 

35

TIHANA 

PREDSTAVLJA 

SLAVKA 

Budući da on piše bolje od mene, ne preostaje mi ništa 

drugo nego smisliti pjesmicu. 

Moj prijatelj Slavko 

Slavko mišiće najveće ima, 

dušu još veću, kunem vam se svima. 

Kavalir, gospodin, poštenjačina i zajebant, 

kad me nemir, tuga il' drama hvata, on se prvi javi, 

to vam je garant. 

Smijemo se puno, često i do povraćanja, 

različiti nekad jesmo, al' nam važna prihvaćanja. 

Talent njegov i karizma neviđena, 

kao prijateljica mu, uistinu, jesam povlaštena. 

Kažu ljudi da dobru kemiju imamo, 

kada stvaramo i filmove snimamo. 

Ja vam kažem da je s njim lako, 

kada strast i ljubav ga gone, planine taj bi pomak'o. 

Predanost i profesionalnost čine ga nezamjenjivim, 

na mnogim osobinama prilično mu zavidim. 

Ne vidjeh nikad da mu nešto teško pada, 

sumnjama i strahovima zadivljujuće spretno vlada. 

Sa Slavkom mogu pjevat', plesat', divljat', al' i šutit', 

samo bivat', mirovat', spavat' i misli svoje sabirat'. 

Pjesmicu mu pišem netalentiranu ovu, 

a u glavi vidim samo reakciju njegovu. 

Sigurna sam da ću ga nasmijat'. 

Kad već talenta za pero nemam, njemu će, 

nadam se, moja loša rima prijat'. 

SLAVKO PREDSTAVLJA TIHANU 

Tihana je prijateljica koja neće otvoriti tvoju poruku tri dana, ali nepogrešivo će osjetiti kad je 

trebaš. Ne zovite je nikad jer će vas dočekati poruka "Pošaljite SMS". U njezinu mobitelu sigurno 

niste memorirani imenom i prezimenom, nego, primjerice, oznakom P, ili Nemoj, ili Trnoružica. 

Ali Tihana je svejedno ovisna o ljudima, a ljudi koji je zavole ovisni su o njoj. Zarazit će vas smijehom, 

popljuvat će vas kad mislima odete "u crveno", snimat će s vama najgluplje audicije, za koje će vam 

na kraju reći da ih ipak ne radite ako i dobijete posao. Uvijek znate na čemu ste s njom i uvijek će 

vas, baš uvijek, podržati. To nešto što u njoj gori, ludo i divlje, zasad je još sputano standardima za 

koje se pravi da ih ne šljivi. A kad to jednom izleti van, kažem vam: neće je moći zaustaviti NITKO. 

36

Tihana nosi tuniku Y/Gia; nakit privatno vlasništvo; rublje i čarape iz fundusa stilista. 

Slavko nosi haljinu Ganni, Heraldi for women; čizme Dr. Martens, Shoe.Be.Do; nakit privatno vlasništvo; čarape iz fundusa stilista 

37

38 

Tihana nosi suknju s aplikacijama od bisera LeiLou by Alex Dojčinović; bodi i čarape iz fundusa stilista; stiletto salonke Aldo.

SLOBODA 

TIHANA: 

U jeku svega što se trenutačno zbiva u svijetu, ratova i nasilja, mržnje i čiste 

zlobe, teško mi je uopće i govoriti o slobodi. Na tom tragu, ostavit ću ovdje tekst 

jednog od mojih omiljenih bendova - Letu štuke: 

Zašto je Afrika kolijevka smrti 

kad sav je život doš’o od tamo 

Zašto su bogati uglavnom škrti 

za što smo spremni obraz da damo 

Kad ti znaš sve 

šta in je, a šta ne 

Ref. 

Reci šta je ljubav 

predaj mi to znanje 

Ako budeš znala šta je 

reci šta je ljubav 

da l’ ptica što sama 

ne leti na jug 

Reci šta je sreća 

da li zlato crno 

ili čiste duše zrno 

Kako je nastala zemaljska kugla 

Adam i Eva i roblje Googlea 

da li se đavolu brkovi smiju 

dok pretvara misao u materiju 

Kad ti znaš sve 

sve tajne i moje sne 

Ref. 

A šta je sloboda 

o, reci mi to 

šuplja priča liberala 

svijet bez srca i morala 

sloboda je topla voda 

svađalice moja mala 

SLAVKO: 

SLOBODA 

Sloboda je spavati osam sati u komadu. 

Sloboda je ne čitati portale. 

Sloboda je birati društvo. 

Sloboda je birati posao. 

Sloboda je otići na aplikaciju slikaj i plati na netbankingu i ne pogledati koliki ti je 

račun za plin. 

Sloboda je imati mogućnost izbora reakcije. 

Sloboda je šuma... psi kad se utrkuju do loptice... keksi u mlijeku za večeru... flert... 

Ne mogu pričati o ratu. Ljudi se ponašaju kao da rat stane u meme. U story. 

Ne da mi se. Puna mi je kapa korone, inflacije i rata. Jedino pozitivno što ovaj put 

vidim je da je mržnja usmjerena prema Putinu. Ne toliko prema ruskom narodu, 

nego prema Putinu. Kamo sreće da je uvijek ljudima jasno da ne ratuju narodi, 

ne ratuju ljudi. Ratuju luđaci na vrhu. 

39

40 

Slavko nosi haljinu Proenza Schouler, Heraldi for women; 

tajice Maison Martin Margiela x H&M, privatno vlasništvo; 

nakit Tanja Ćurin, privatno vlasništvo; čizme Dr. Martens, 

Shoe.Be.Do; čarape iz fundusa stilista

ŠTO SVE ČINIMO KAO 

POJEDINCI DA BISMO SE 

OSJEĆALI PRIHVAĆENIMA 

TIHANA: 

Ono što najčešće činimo da bismo se osjećali 

validirano i "priznato" je poništavanje samoga sebe. 

Tako smo odgojeni, takvo nam je školstvo, sistem. 

Ne potiče se kreativnost i individualizam, nego 

poslušnost, "uklopljenost", općenitost, ne prašta se 

drugačijost, ako stršiš, bivaš poklopljen i 

ukalupljen. Ostati "svoj" u takvom društvu prilično 

je izazovan zadatak. Meni nepodnošljivo privlačan. 

SLAVKO: 

U današnje vrijeme, nažalost, jako puno toga, ali 

najčešće utišavamo svoj glas. Koliko puta nešto 

prešutim jer mi se čini da nije vrijedno potencijalnih 

gubitaka. A onda se noćima vrtim u krevetu ljut na 

sebe i dobijem rozaceju. Ili psorijazu. Nešto od toga 

imam. Ja, osim toga, često lažem da sam gledao 

neki film o kojem se priča u društvu. Ne znam zašto. 

Ne da mi se objašnjavati. Nisi to gledao, pa kako, to 

je antologija, to je ovo, to je ono. Poštedim se 

opravdavanja. Dovoljan mi je onaj moj progonitelj u 

glavi koji ima visoke kriterije za mene. 

MIT O VELIKOJ PARTNERSKOJ 

LJUBAVI ILI LJUBAV KAO TAKVA 

TIHANA: 

Svog obožavanog partnera upoznala sam u trenutku kada sam 

se, ne događa se često, nažalost, odlučila isključivo baviti 

sobom. Kad sam zasukala rukave i spremila se na taj rudarski, 

zahtjevan posao učenja kako se to bira sebe, odnosno što 

uopće znači sintagma ljubav prema sebi - baš u tom trenutku 

upoznala sam svog čovjeka. Nije da se nisam zapitala trebam li 

možda ipak biti sama, da napokon razotkrijem tko sam i zašto 

sam ovdje. Nije bilo moguće. Shvatila sam da se ne mogu 

odvojiti od čovjeka kojeg volim i da ne moram biti sama da bih 

nastavila svoj proces. Netko o sebi uči u samoći. Netko najbrže 

učenje upija kroz odnos. I dobila sam upravo onog koji mi i u 

odnosu pruža autentičnu slobodu. Uz kojeg postajem bolja i 

slojevitija osoba. I to je moj put u ovom trenutku života. Toliko 

smo različiti i dobivamo različita učenja. Partnerski odnos 

samo je jedan format ljubavi. Ja vjerujem u ljubav kao stanje. 

To je moje gorivo. 

SLAVKO: 

Ljubav je obavezna. Čovjek je društveno biće, mislim da smo 

ostvareni kad dijelimo s nekim život, kad nam je bitno da 

nekoga usrećimo, kad nismo možda sebi samima na prvom 

mjestu iako bismo zapravo i trebali biti sebi na prvom mjestu, 

ali ne znam, meni je puno ljepše kad sam u funkciji nekog 

drugog. Ta ljubav uopće ne mora biti partnerska. Obitelj, 

prijatelji, kućni ljubimci, pa čak i publika. Ja samo znam da se 

najbolje i najostvarenije osjećam kad je nekome drugome 

dobro zbog mene. 

SUSRET S NAJVEĆIM STRAHOM 

TIHANA: 

Mislim da su dva najveća straha strah od smrti i strah od ludila. Svi 

ostali strahovi samo potječu iz gore navedenih. Strah od neuspjeha 

također je strah od smrti, od smrti slike koju predstavljamo na van, 

sliku koju smo osmislili za druge ljude, društvene mreže itd. Tko smo i 

što smo kad nismo majka, kći, glumica, kozmetičarka, sestra? Strah od 

onoga što ostaje kad nema nijedne etikete, nijedne "priče koju 

pričamo", kad nas ništa izvanjsko ne određuje, kad smo sami sa sobom? 

Prilično je zastrašujuće uploviti u tu avanturu istraživanja samog sebe. 

SLAVKO: 

Mislim da se ne bojim smrti i otkako sam nedavno imao iznenadni 

smrtni slučaj u obitelji, stalno svima naglašavam da i ako mi se slučajno 

sutra nešto dogodi, imao sam brutalan život i nitko ne treba tugovati za 

mnom. Toliko je organski bojati se nepoznatog. Zato nas smrt 

zastrašuje. I što nam preostaje nego živjeti inspirirano, biti koristan i 

biti sretan. Smrt je možda samo početak nečeg boljeg. Ja se više bojim 

demencije i da ću nekome biti na grbači. To je moj stvarni strah. 

41

42

43

44

KAKO IZGLEDA VAŠA PRAKSA U IZBJEGAVANJU ŽIVOTA… 

VAŠ OKUS ESKAPIZMA 

TIHANA: 

Oh, taj divni eskapizam... ugašen zvuk na telefonu, kauč, puno kauča, ljubovanje, igranje Čovječe ne 

ljuti se, serijali, filmovi, knjige... Ja sam radnik, ali sam i lijenčina. Vrijedna sam, ali i sklona 

odgađanju, vječnom odgađanju obaveza koje se moraju odraditi, ona dobra stara "još samo pet 

minuta", ili "aj zapalim pa idemo“. Anksioznost sam prvi put osjetila još u 5. razredu osnovne škole, 

upoznala sam strah i znojenje, lupanje srca i kratki dah. Mislila sam često da samo ja to osjećam, da 

nešto sa mnom nije u redu, o tome se nikad nije govorilo, ne otvoreno, nije naprosto bilo dovoljno 

"uvjerljivo" da djevojčicu od 12 godina koja ima sve u životu išta može mučiti. Danas više ne 

poznajem osobu koja ne pati ili nije patila od anksioznosti i/ili depresije. Važno je, itekako je važno 

govoriti do besvijesti o mentalnom zdravlju. Pogotovo u ovim vremenima suludim, u kojima samo 

idiot može proći neoštećen. Generalno smo uplašeni. Uplašeni od neuspjeha, uspjeha, od drugih 

ljudi i njihovih očekivanja, kao i sebe samih i vlastitih nagomilanih očekivanja. Moj strah je strah od 

mene same koja sam prema sebi samoj nemilosrdna kučka koja traži i izvrsnost i ne oprašta 

greške. 

SLAVKO: 

Nisam siguran da izbjegavam život. Osim kad pobjegnem u poroke tu i tamo na nekom partyju (ha 

ha ha). Teško se prepuštam dekici, šutnji i tuzi jer mi ta stanja izazivaju otpor i grižnju savjesti. 

Moja struktura teško prašta neaktivna stanja. Eskapizam mi nosi negativan prefiks. Možda je moj 

bijeg pretjerano vježbanje. A s druge strane, gradim kuću u šumi. Znači da duša ipak čezne za 

mirom. Ja sam neki kontradiktorni bipolarni spoj. 

45

SLAVKOVA VERZIJA 

NJIHOVOG 

UPOZNAVANJA 

Lazovićku ne možeš upoznati, nju moraš upoznavati. 

Ja sam je upoznavao tijekom nekoliko susreta. 

PRVA SCENA 

Dolazim na set serijala "Crno-bijeli svijet" prije nekih 

šest, sedam godina. Ona sjedi okružena kolegicama. 

Ne znam tko je, ali vidim da sva energija grupe gravitira 

prema njoj pa pretpostavljam da ima "ono nešto". 

Poprilično sam siguran da me ogovara dok prolazim. 

DRUGA SCENA 

Dolazim na set filma "Zvizdan" gdje zajedno snimamo 

scenu, ali u nju utrčavamo s različitih strana, tako 

da je, realno, vidim samo dok glumi. A glumi bogovski. 

Takvu glumu dosad nisam vidio u nas. Možda i nigdje. 

TREĆA SCENA 

Sutradan na setu "Zvizdana" ona je na podu i nešto 

traži. Diže se i s krezubim, ali predivnim osmijehom i 

zubom u ruci, viče: "Našla sam ga!" I tu sam postao 

opsjednut njezinim likom i djelom. Dalje sve ide "k'o da 

smo si oduvijek". 

46

TIHANINA VERZIJA NJIHOVOG UPOZNAVANJA 

Imam kadar u glavi. Snimanje "Zvizdana". Eksterijer. Slavko je nekoliko metara iza mene. Ja 

mislim da je statist. Ili u najboljem slučaju statist sa zadatkom. Scena snimljena. 

Presvlačimo se za iduću scenu, Slavko statist pored mene i baca fore. Duhovit je, nema što. Tad 

sam ga prvi put pogledala i osjetila da je to taj lik s kojim ću prijateljevati vjerojatno do kraja života. 

Iduća scena koja mi je u glavi. Premijera "Zvizdana" u Beogradu. Dva je ujutro, Sergej Trifunović 

pušta glazbu, ja sam glavna i plešem i pjevam i po stolu i po podu i na plafonu, odjednom je Slavko, 

ne više statist, pored mene i mrtav ozbiljan pita: "Zašto se mi ne družimo?" 

The rest is history. 

47

48

'Ovaj intervju je djelo 

stvarnosti. Svaka sličnost 

sa stvarnim događajima i 

osobama je namjerna' 

49

50

52 

Slavko nosi haljinu od tila Lokomotiva by Lana Puljić; čizme Dr. Martens, Shoe.Be.Do; čarape iz 

fundusa stilista; crnu haljinu od finog tila s perjem Ivan Alduk; rublje Calvin Klein, privatno vlasništvo

TIHANINA PITANJA SLAVKU 

Čega se ti bojiš, Slavko? Kad legneš navečer i misli se 

uskovitlaju, koji strah te mori? 

- Uspijevam leći u krevet sretan i zahvalan u osamdeset posto 

slučajeva. Ali, naravno, to ni ne shvatiš. Onih preostalih dvadeset 

posto pakao su. Bojim se da su sve moje odluke pogrešne. Bojim 

se da ću se probuditi i da neće postojati nikakav interes za mene. 

Bojim se da će me voljeni ljudi prevariti, ostaviti, umrijeti. Ima noći 

kad legnem i kad nisam siguran tko je to u mojoj glavi. Ali nekako 

sam se naučio nositi i s takvim danima. Općenito pokušavam biti 

neutralan kad je riječ o mojim mislima. One su samo dio mojeg 

bića. Postoji i jedan mirni promatrač koji se trudi ne talasati 

pretjerano u neke ushite da padovi ne bi bili tako niski i strašni. 

Tko si ti kad nisi glumac, kad nisi partner i kad nisi vlasnik 

svojih predivnih pasa, kad nisi sin, prijatelj? Uglavnom se 

definiramo u odnosu prema drugima. Tko si kad nisi ništa od 

toga? Znaš li uopće i zanima li te to? 

- To je pitanje od milijun dolara svih knjiga o samopomoći, na 

koje ja još nemam odgovor, nisam došao do te razine svijesti, ali 

zapravo mi se sviđa ovo tvoje pitanje zanima li me to. Možda čak i 

ne, možda sam u potpunosti zadovoljan ulogama koje sam 

odabrao. Obožavam svoj posao, obožavam biti sin svojih roditelja, 

obožavam biti vlasnik svojih pasa, obožavam biti prijatelj, pisac, 

partner... U svakom slučaju, ne definira me samo jedna funkcija, 

tako da ako mi život nešto i oduzme, imat ću ostale organske 

uloge. Što ne znači da neću nastojati i dalje u životu nalaziti 

odgovor na to čuveno pitanje "Tko sam ja zapravo?" Mislim da 

otkrivanje tek slijedi u nekim sljedećim epizodama života. 

Aktivan si na društvenim mrežama, usudim se reći da si 

influencer, otići ću još dalje i reći da si poznata ličnost (celebrity). 

Smeta li ti to? Smeta li ti da te ljudi prepoznaju zbog sudjelovanja 

u "Plesu sa zvijezdama", a ne, recimo, zbog uloge u filmu, 

serijalu ili kazalištu? Čezneš li ponekad za anonimnošću? 

- Pa, zapravo, prepoznaju me više po ulogama, pogotovo u 

"Crno-bijelom svijetu", a i u "Plesu" nisam radio budalu od sebe, 

nego pokazao iznimnu disciplinu i vještinu, tako da ne, ne smeta 

mi. Ima dana kad bih sve dao da se mogu potpuno rebrendirati, 

kad poželim da se nikad nisam pojavio na Instagramu, kad 

poželim da neki glupi portal ne može sliku s mojim psom podijeliti 

uz naslov "Sobin otkrio s kim dijeli krevet". Ali čak i tad sve bih to 

volio više zbog toga da, recimo, neki izvrstan redatelj kad me vidi, 

vidi talentiranog i sposobnog glumca, a ne mainstream zvjezdicu. 

Bi li radije bio bogati glumac s ulogama u prosječnim 

projektima ili vlasnik Zlatne palme i živio skromnijim životom? 

- Žao mi je što radim u sredini u kojoj, izgleda, jedno isključuje 

drugo. Uvijek ću odabrati zadovoljiti potrebu za zdravim i 

ugodnim životom, za donošenjem kruha na stol. Mislim da je kruh 

na stolu vredniji od nagrade na polici. Opet, to što radim 

mainstream projekte, nadam se, ne znači da si zatvaram put 

prema nekakvoj naklonosti kritike i struke u vidu velikih 

postignuća kasnije. Na kraju krajeva, ne znam tko se još u ovoj 

našoj državici može pohvaliti činjenicom da ga je Pawel 

Pawlikowski odabrao za film. Ali, eto, meni se takve stvari baš i ne 

priznaju. Uvijek će mi nedostajati ta neka nota koju je potrebno 

da te se kod nas smatra velikim umjetnikom, i u redu. Ja sam 

53

Vježbaš jer imaš komplekse? To mi je baš... ne mogu ni naći riječ 

koja nije politički nekorektna da je iskoristim. Vježbam jer je to 

higijena. Jer je to disciplina. Zdravlje. Na kraju krajeva, ti si jedna 

od rijetkih osoba koja vježba kao ja. Mislim da si me zapravo 

htjela pitati zašto se toliko hvalim mišićima. Tu ti imam 

jednostavan odgovor. Zbog ega i taštine. Znam da dobro 

izgledam. Nisam odrastao kao zgodan tinejdžer i volim danas 

na pragu četrdesete čuti da sam nekome savršen. Ujedno 

smatram i da sam dobar primjer današnjim klincima koji "puše" 

rubne ličnosti, šmrču speed i voze pijani. Ja, eto, treniram, 

radim, čitam i šetam pse, i idem ljudima na živce. A iznutra 

radim toliko na sebi da sam napravio još jedan puni krug i sad se 

opet ne volim jer sam kopajući našao sve, sve, sve, laži i mane 

koje prikrivam. I ulazim u novi ciklus. Ali polako prihvaćam i njih 

kao svoje. Iskreno, zavidim ljudima koji ne rade na sebi. Možda je 

taj rad na sebi potpuno precijenjen. Možda nismo na planetu da 

bismo toliko mislili o svemu. Moja duša nekako ne zna drugačije. 

Čega nema u tvom životu? Što nedostaje, ako išta? 

- Smijeha. Opuštenosti. Spontanih večera dokasna. Ljudi. 

Da pogledaš moj dnevnik do kraja ove godine, samo vapim za 

tim. Za bukom, za velikim stolom, za rukama u kojima su čaše 

vina, za pričama, ludim smijehom... Ali što ću kad mi je teško s 

ljudima. Ne mogu podnijeti upadanja usred rečenice, tipkanja 

po mobitelu, ogovaranja, ljubomoru, a ne sjećam se kad sam 

zadnji put bio u društvu koje se nije svelo na to. Ne cijenim 

većinu ljudi s kojima završim u društvu, iskreno. Ne mogu više 

slušati ljude kako kritiziraju druge iza leđa pa ih grle i ljube za 

story. Pa biram tebe i još nekoliko ljudi, biram roditelje, biram 

posao, pse, svoj dom i šumu. To je moja sigurna zona ugode. 

netko tko voli raditi i mora raditi. Čekati ulogu koja će mi 

donijeti nagradu smatram privilegijom koju nemam. A možda 

si je priuštim radeći tempom kojim radim. Možda ću dogodine 

moći reći: "U redu, financijski sam na mjestu gdje mogu 

zaštititi i sebe i ljude oko sebe i sad mogu neke stvari i odbiti". 

Želiš li biti otac? 

- Moj odgovor je uvijek automatski - ne. Iako mislim da se 

samo ne usuđujem imati tu želju. 

Koje su tvoje borbe? O čemu bi volio, kao javna osoba koja 

nosi određenu odgovornost prema publici koja te prati, 

pokrenuti raspravu? Na koje bi probleme u društvu volio 

ukazati? I imaš li uopće potrebu za tim? 

- Znaš što... S pisanjem dječjih knjiga došla je ta divna 

spoznaja da empatijom, pozitivom i nekim moralnim 

konstantama mogu utjecati na najmlađe. I to mi je super. To 

ima svoju težinu. Ljepotu. Vrijednost. I time je prestala moja 

bitka za raspravama. O manjinama. O ovome. O onome. Moj 

mikrosvijet manjina je za koju ću se boriti rukama i nogama, a 

za ostalo neka se bore neki plemenitiji ljudi. Ja sam odlučio biti 

sebično sretan. 

Vježbaš redovno i paziš na to kako izgledaš. Koji su tvoji 

kompleksi? Jesu li teretana i rad na mišićima bijeg od rada 

na onom "unutra"? Kojim se treningom koristiš za dušu? 

- Ej, ljubavi, pa ne možeš me ti to pitati. To ne prihvaćam. 

SLAVKOVA PITANJA 

TIHANI 

Bi li se usudila sama sebe smjestiti u vrh hrvatskog 

glumišta ili ćeš se praviti fina? Ako ne, zašto, što je to u 

hrvatskom odgoju što nas koči da sami sebi kažemo: 

"Ej, je... si"? 

- Znaš što, nije da sam lažno skromna, ali zbilja zazirem od 

epiteta kao što su "najbolja", "vrh", kao što si napisao, i slično. 

Iskrena ću ti biti, ne znam je li to manjak samopouzdanja, 

odgoj, društvo, naš posao, koji je specifičan, ali sklonija sam 

umanjiti samu sebe nego dičiti se uspjesima. Valjda računam 

na to da ako dobro radiš svoj posao, da se to i prepoznaje. Da 

postoji poštovanje, koje mi je puno važnije nego razbacivanje 

hvalama. Naravno da sam zadovoljna svojom karijerom, 

nemam se na što požaliti, ali u glumi je važno jedino trajanje. 

Sklona sam samokritici. Zvuči otrcano, puno smo to puta čuli, 

ali perfekcionizam je više mana nego vrlina. Tjera te naprijed, 

ali te isto tako polako uništava. Nikad nisi dovoljno dobar, 

nikad dovoljno talentiran, pametan, zgodan... Radim na tome 

da se u tom smislu opustim. Da si lakše oprostim greške, da si 

dozvolim da "fulam", da se opustim. Ako sam nezadovoljna 

odrađenim poslom, to će me proganjati, kad dobijem nagradu, 

ni blizu je neću slaviti kao što ću očajavati ako nečim nisam 

zadovoljna. Ali veseli me raditi na sebi i otkrivati svoje 

mehanizme obrane, svoje naučene obrasce ponašanja... 

54

55

56

Tihana nosi haljinu Nataša Mihaljčišin; bodi Cos i čarape privatno vlasništvo; stiletto salonke Aldo. 

Slavko nosi jaknu Ines Bašić; top privatno vlasništvo; čizme Dr. Martens, Shoe.Be.Do; čarape iz fundusa stilista 

57

Iako u regiji ne radiš, recimo, mainstream projekte, 

možeš li na primjeru Netflixovih serijala reći što je 

najniža kvaliteta projekta na koji bi pristala? Odnosno, 

ne najniža, nego što bi bez problema radila? 

- Meni ti se malo toga sviđa. Nažalost. Ja bih voljela da me 

više stvari zanima i veseli, ali prilično sam zahtjevna kad je 

riječ o serijalima, filmovima i kazalištu. Uglavnom se sve svodi 

na scenarije koji su, nažalost, vrlo često loši, isprazni, dosadni 

i plošni. Ne znam ti odgovoriti na pitanje koja je najniža 

kvaliteta projekta na koji bih pristala, ali znam ti reći da ne 

mogu izgovarati loše napisane rečenice i igrati likove koji su 

funkcije. Gledam serijal "The Wire" ili "Succession" i kako da 

nakon toga gledam "La Casa de Papel", naprimjer, ili "Emily 

in Paris". Da ti odgovorim na pitanje: ako ne radim zbog 

novca, onda ne bih mogla raditi ništa što nije barem solidno 

napisano. I, naravno, ako mi nije omogućena sloboda da 

istražujem i igram se na projektu, onda bih radije svirala na 

ulici za novac nego se mučila u projektima u koje nimalo ne 

vjerujem. 

Jesi li sretna? 

- Jesam, uglavnom. Sretna sam osoba često. Nisam uvijek, 

ali je sreća i biti u redu s tim da nisi uvijek sretan. Volim i 

voljena sam. Sretna sam danas. I nesretna sam bila, ali i to je 

sreća, uglavnom. Svašta se događa kad si nesretan, ako si 

voljan pogledati u sebe i vidjeti čega sve tu ima. Ne bih svoje 

nesretne trenutke mijenjala ni za što. Ne bih ni znala da sam 

danas sretna da nekad nisam bila nesretna. I tako, ukrug. 

Sve se mijenja, sve prolazi, mrak je pa je svjetlo, noć je pa je 

dan, sreća je pa nije... Mislim da sreća leži u prihvaćanju svega 

što jest. Sad. Tako kako jest. Baš tako. 

Što bi se trebalo dogoditi da kažeš "To je to, uspjela sam"? 

- Da osvojim, recimo, Zlatnu palmu. Mogla bih odmah 

zahvaliti, nakloniti se i otići saditi masline. Šalim se. Sadit ću 

masline i bez Palme. Ne znam, Slavko. Tek mi je 31. Možda mi 

sad uspjeh predstavlja odlična uloga, možda će mi sutra uspjeh 

biti odgojiti dijete, odgojiti čovjeka. Uspjeh je meni i kad 

svladam vožnju po Beogradu, naprimjer. Kad napravim juhu, 

recimo, i to je uspjeh. Kad nasmijem svog dečka. Tako... Svašta 

je uspjeh, s obzirom na to da ga nismo definirali. 

Kakav je osjećaj znati da su muški kolege bolje plaćeni od 

tebe? Što misliš da se mora dogoditi da se to promijeni i 

jesmo li mi muškarci dužni voditi tu borbu pa zahtijevati 

da nam kolegica bude jednako plaćena? 

- Naravno da tvoja dužnost nije da išta zahtijevaš, ali ako 

dođeš na set i kažeš da ne želiš raditi ako nisi plaćen kao tvoja 

kolegica, onda ćeš biti jako dobar kolega i feminist, i to je jako 

važno. Ja, recimo, zahtijevam da sam jednako plaćena kao i 

muški kolege. Naravno, ako imamo isti dan snimanja i 

veličinu uloge. Postala sam nemilosrdna što se toga tiče i 

upravo je to da ja moram biti nemilosrdna problem. Ali nije tu 

samo riječ o financijama. Evo, ti si snimao dosta serijala u 

Hrvatskoj. Zašto gledamo iste muške face iz serijala u serijal, 

a glumice mijenjaju kao na traci? Da ne idem još dalje i 

govorim o tome da je glumcima dozvoljeno da budu mršavi, 

visoki, debeli, ovakvi i onakvi, dok se ženama ne oprašta ni 

starenje, ni debljina, bore ili način života. Promjene se 

događaju sporo, najsporije, ali ipak se događaju. Važno je 

voditi dijalog o ovoj temi, pa čak i kad se čini da ste sve o tome 

već rekli. 

Zašto u Hrvatskoj nema solidarnosti među glumcima? Ili 

se varam? Osjetiš li podršku? 

- Mislim da je otpočetka pogrešno postavljena teza da smo 

svi konkurencija i da se svi borimo za iste uloge. Malo je 

tržište, mala je kinematografija i samo iz tog razloga rađa se 

frustracija i zavist, jer se osjećate odbijeno ako ne radite. 

Frustracija je vrlo česta i svi je osjetimo, samo je pitanje što 

činimo s njom. Hranim li je i podupirem pa strahujem da ću 

se jednog dana probuditi nesretna i gnjevna ili radim na tome 

da vidim što ta frustracija jest, zašto sam neostvarena, što 

me boli i zašto. Ja prirodno nisam ljubomorna osoba, ali 

naravno da osjetim zavist kada gledam, primjerice, kolegice 

iz većih zemalja koje imaju više prilika i mogućnosti. Ali ta 

frustracija i zavist takav su gubitak energije i vremena. Iza 

toga se skriva uvjerenje da za tebe ne postoji prostor na 

svijetu. I da, naravno da i u nas osjetim zavist, ali osjetim i 

podršku. Ljudi koji su dobro sami sa sobom znaju se veseliti i 

tuđim uspjesima, a ja se nastojim okružiti takvim ljudima. 

Neću te pitati kad će brak i djeca, ali imam osjećaj na 

temelju naših razgovora da se užasno bojiš da ne bi bila 

"dobra" majka, što god to značilo. Ako sam u pravu, 

zašto, pobogu? Ako nisam, opali mi šamarčinu. 

- Naravno da se bojim roditeljstva. Prestravljena sam. Ne 

znam želim li ili ne želim. Ujutro sanjam o troje djece, već 

popodne shvatim da toliko volim svoj život da ga ne bih 

mijenjala ni za što. Imam 31 godinu, to su moje trenutne 

more. Osjećam majčinske instinkte oduvijek, ali što sam 

starija, to su mi moja sloboda i komocija dragocjenije. Čudna 

mješavina osjećaja. 

Da imaš frajera koji se boji tvog uspjeha, bi li ga ostavila 

ili bi umanjila uspjeh? 

- Sklona sam umanjivanju same sebe. Prije deset bih 

godina možda i bila u odnosu s frajerom koji je neostvaren i 

koji se plaši samog sebe, no danas više ne bih. Radije bih bila 

sama. Dosta mi je mojih nesigurnosti, ne bih se mogla nositi 

još i s nesigurnim frajerom. 

Ako postoji nešto što sama proizvodiš, a koči te u 

ostvarenju svih snova, što bi to bilo? 

- Možda je to lijenost. Da se razumijemo, radoholičar sam, 

kad radim, radim 200 na sat, ali isto tako kad ne radim, onda 

zbilja ništa ne radim. Možda nije lijenost, nego prirodni 

dalmatinski zen (smijeh). Možda je to samo smirenost. Ne bih 

rekla da nisam ambiciozna, ali nisam ni sumanuto nabrijana. 

Go with the flow. Ne pada mi na pamet otići, naprimjer, u 

London, ili ne daj bože L.A., i tražiti posao. Eto, to mi se ne da. 

Kad si ljuta na sebe, zbog čega si ljuta? 

- Prečesto sam ljuta na sebe, pa sam ljuta i zbog toga što 

sam ljuta na sebe. Ali trudim se malo se više voljeti. Pomaziti 

se. "Pomazi se malo", rekao bi moj Bane. "Poljubi se u rame." 

Napredujem polako. Recimo, poslije svakog određenog 

treninga kažem si tiho: "Bravo!" 

59

60

Tihana nosi slip haljinu i lakirane hlače, sve Victoria Beckham, Heraldi for women 

61

Tihana nosi bundu Charlie Design i čarape privatno vlasništvo; stiletto salonke Aldo. Slavko nosi predimenzionirani lakirani mantil Y/Gia 

Make-up SIMONA ANTONOVIĆ 

Kosa ANTE PAŽANIN 

Manikura MANOS, MEDVEDGRADSKA 8, ZAGREB 

Asistentica fotografkinje MIRTA PEJIĆ 

Asistentica stilista LEA LADIŠIĆ 

62

63

GG ART 

Touborgovi radovi nastaju kolažnim 

spajanjem digitalno tiskanih tkanina, 

raznih industrijski obrađenih 

materijala i izrezanog platna 

ZA VIZUALNOG AUTORA 

IZ KOPENHAGENA 

UMJETNOST JE NUŽNA I 

ESENCIJALNA, A POMAŽE 

NAM POJMITI TKO SMO, 

ZAŠTO SMO OVDJE I 

ŠTO RADIMO NA 

OVOM PLANETU 

tekst SRĐAN SANDIĆ 

fotografije PRIVATNI ALBUM 

64

VODENE 

POVRŠINE PASIJA 

SU KRISTIANA 

TOUBORGA 

Za razliku od mnogih suvremenih stvaratelja, 

ovaj umjetnik, radnik umjetnosti (točnije bi 

bilo reći) zapravo nije pretjerano zainteresiran 

za umjetnost. Je li to suviše kontroverzno za 

reći? - pita se Kristian Touborg (35), kreativac 

čiji je poslovni i privatni život situiran u 

Kopenhagenu. Nakon što je završio studij umjetnosti na Školi 

dizajna na Danskoj akademiji likovnih umjetnosti, bio je asistent 

Tala R., poznatog umjetnika. Prije pet godina dobio je radnu 

stipendiju umjetničke zaklade The Danish Arts Foundation. 

Touborgovi radovi kompilacije su digitalno tiskanih tkanina, 

raznih industrijski obrađenih materijala i izrezanog platna, koji 

se potom spajaju kolažnom tehnikom. Cjelina koju čine 

povezani fragmenti različitih tekstura razvlači se u okvire, koji 

se pak odlikuju netipičnim oblicima. Sam umjetnik priznaje da 

rijetko ide u muzeje, gotovo uopće ne čita art knjige. Za njega je 

umjetnost, naime, nužna i esencijalna stvar, koja nam pomaže 

pojmiti tko smo, zašto smo ovdje i što radimo na ovom planetu. 

Vodenim površinama naprosto je opsjednut jer su, kako kaže, 

"neizrecivo magične sa svojom prelijepom dinamikom i 

organskim oblicima". Nemoguće je napraviti dobru sliku 

vodene površine a da ne izgleda na neki način otrcano, no 

postoji nešto posebno zadovoljavajuće u stvaranju te iluzije na 

ravnom, blijedom platnu, pojašnjava nam svoju opsjednutost. 

"Zainteresiran sam i za šire teme: kako su ljudi upleteni u 

sistem koji se zove 'vodeni krug' - možda je to tako jer su naša 

tijela sazdana od vode, živimo u ekosistemu gdje voda ispari, 

pijemo je, naše je tijelo apsorbira, mokrimo je. 

Sve je to jedan veliki sustav ulaska i izlaska. Konačno, želim 

reći da me voda zanima i kao indikator posljedica koje je naše 

vrijeme i društvo stvorilo ovom planetu - te upravo zbog tih 

akcija očekujemo sve više i više razine vode" - zaključuje. 

65

GG UMJETNOST 

LUISA PASCU 

DOBRO DOŠLI U PROSTRANI UNIVERZUM MLADE SLIKARICE 

KOJA ISTIČE - 'AUTORSTVO ĆE SE UVIJEK OSJETITI, ALI NE 

SMIJE OGRANIČAVATI - ZANIMLJIVE SE STVARI DOGAĐAJU KAD 

SE LJUDI IGRAJU S TIM DIJELOM SVOG IDENTITETA' 

tekst PAULA TILIĆ fotografija NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX 

Ovoj perspektivnoj i talentiranoj slikarici tek su 

dvadeset i dvije godine. Iza nje je nekoliko izložbi, 

ilustrirala je dvije naslovnice albuma i jednu dječju 

slikovnicu. Luisin hrabar, autentičan i ekspresivan 

stil ne zazire od tabu tema: autorica svojim djelima 

hrabro progovara o nesigurnosti, strahu i kaosu, 

naličju mladosti i umjetničke hipersenzibilnosti. Njeni radovi na međi 

reprezentacije snova i stvarnosti djeluju poput reflektora uprtog u našu 

podsvijest. Oni su prodor svjetla u one mračne kutove u nama koji 

sačinjavaju našu ranjivost. Konkretizacija su kantovskog uzvišenog koje 

tražimo u umjetnosti i zahtijevamo od nje. Gledajući ih, shvaćamo da u 

vlastitim nemirima nismo sami i zbog toga osjećamo ugodu i utjehu. 

Luisa Pascu nas je pustila u svoj prostrani univerzum i riječima pokušala 

dočarati ono što slike ne mogu - i obrnuto. 

66

Strah i ljubav 

… su očito povezani. Ismijavam često njihov 

međuodnos nazivajući ga klišejem, ali sam 

svjesna da taj odnos i dalje vlada mojim 

odnosima. Ovo je osnova, barem ja mislim: u 

strahu smo da nas netko neće voljeti, da će 

nas prestati voljeti ili da će nas previše 

zavoljeti. Volimo kad nas netko voli i bojimo se 

priznati zašto. Bojimo se da ćemo nekoga ili 

nešto previše zavoljeti i zatim prestati voljeti. 

Ovo sve očito nema puno veze s kontrolom, 

zato je valjda i tako intenzivno. 

67

Anksioznost 

… osjećam u tijelu. Znojni 

dlanovi, mucanje, napeta 

ramena, hladnoća, sve stvari u 

glavi prije nego što uspijem 

zaspati. Anksioznost ima 

utjecaj na moje radove kao i 

na moje ponašanje: 

razmišljam, preispitujem, ne 

započinjem i ne dovršavam. 

Kada anksioznost osjetim kod 

drugih, onda se ona u meni 

stiša. I taj osjećaj je sigurno 

upleten u mrežu glume pred 

drugim ljudima. Samo što mi 

se ovaj osjećaj ponekad čini 

težim za odgonetnuti nego 

neki drugi. Anksioznost je 

glupa i uporna. 

Identitet autorstva 

Smatram da ništa ne nastaje zaslugom 

samo jednog čovjeka, nego pomoću 

mnoštva zapetljanih starih i novih sila. 

Autorstvo je zanimljiva tema, možda sada 

čak i više nego prije par godina. Ako 

razmišljam o autorstvu, krenem 

preispitivati definiciju i važnost 

autentičnosti, pa me to dovede do pitanja 

tko je uopće zaslužan za određivanje tih 

stvari, i onda dobijem čudan djetinjast 

osjećaj. Znam da nitko nije autentičan i da je 

svatko autentičan, i da je to na neki način 

izvan moje moći, i izvan moći svakog autora. 

Identitet nečijeg autorstva će se uvijek 

osjetiti, ali ne smije biti ograničavajući. 

Zanimljive stvari se događaju kad se ljudi 

igraju s tim dijelom svog identiteta. 

Društvo 

danas 

Ovo je tema o kojoj 

ne znam mnogo. Živim u 

mjehuriću s ljudima koji mi 

odgovaraju i ne napuštam 

prečesto tu sigurnu zonu. 

Ono što osjećam prema 

društvu nije utemeljeno na 

konkretnim informacijama, 

vijestima, povijesti, ne znam 

puno o ovim stvarima. 

Utemeljeno je na meni - 

na trenucima u kojima se 

osjećam ili kao dio nečeg ili 

kao da nisam dio ničega. 

Osjećam da je društvo danas 

dostupno u tim dvama 

ekstremima. Mislim da je 

društvo danas zbunjeno i 

pod velikim pritiskom. 

Ponekad želim biti dio 

ne-današnjeg društva. 

68

Stvaralačka 

energija 

… je najbolja i najljepša stvar kod 

svih ljudi. Nadam se da ni kod 

koga neće nikada presušiti jer je 

zdrava i jer smo živi kada je 

osjećamo. Ona treba ostati bitna. 

Osobne pobjede 

... su za mene trenuci kada me ne vodi glupa i uporna anksioznost, 

nego moje želje. Mislim da se osobne pobjede događaju kad si 

svjestan onog što želiš i onda budeš u pravim trenucima hrabar. Kod 

mene nakon te hrabrosti ne nastupa osjećaj pobjede, nego je češće 

popraćena grčom, krivnjom i nelagodom (vjerojatno zato što za 

osobne pobjede moram izaći iz “sigurne zone”). Tek kasnije shvatim 

da sam nešto dobro učinila, jer sam bliže ostvarenju neke želje. 

Često razmišljam o iskrenosti ovih želja, jesu li moje ili tuđe? 

Ispunjavam li ih za sebe ili za druge? Ali to je sad već druga tema... 

Kreativni kaos 

… je nešto što je potrebno kao pokretač. 

To je dječje, nestrpljivost, netrpeljivost, boja 

u kavi, labirint s personaliziranim preprekama. 

To je nered u glavi i na papiru i stolu oko 

njega. Kreativni kaos se kod mene nalazi u 

svakom radu, ako spontanost i impulzivnost 

smatram kaosom. Ponekad ovaj kaos nije 

romantičan, nego samo znak lijenosti. 

U kreativnom kaosu, kao i u svakom drugom 

kaosu, snalazi se samo osoba koja ga proizvodi. 

69

GG POP KULTURA 

Strike 

a 

pose 

VOGUE I BALLROOM KULTURA 

FOTOGRAFIJA: PROFIMEDIA 

O manifestacijama na kojima se slavi 

LGBTIQ+ zajednica, različitosti i 

kreativnost te talentiranim pojedincima 

nude prilike za stjecanje popularnosti, a 

koje su se proširile po cijelom svijetu, kao i 

o vogue radionicama u Hrvatskoj govori 

pionir domaće scene Boris Vrdoljak 

tekst 

MISLAV ŽIVKOVIĆ 

70

71

Kad čujemo riječ "vogue", nekoliko stvari 

odmah pada na pamet, a najučestalije su 

Madonnin hit iz ranih devedesetih te 

istoimeni lifestyle magazin. Međutim, ona 

primarno označava vrstu plesa koja sve više i 

više ulazi u mainstream, a integralan je dio 

ballroom kulture i njezine stoljetne povijesti. Netflixov serijal 

"Pose", klasični dokumentarac "Paris Is Burning" te reality 

natjecanje u vogueu "Legendary" samo su neki od fenomena 

koji su pomogli popularizaciji ballroom kulture i dizanju 

svijesti o njezinoj umjetničkoj i političkoj važnosti. Budući da je 

ballroom sve veći fenomen čak i u našem kontekstu, odlučili 

smo napraviti mali pregled povijesnog razvoja te sadašnje 

situacije. U tome nam je pomogao Boris Vrdoljak, voguer i 

sveučilišni profesor te jedan od pionira naše lokalne, rastuće 

ballroom scene. 

Ballroom kultura započela je u New Yorku u kasnom 19. 

stoljeću u obliku organiziranih balova koji su bili mnogo sličniji 

današnjim maškarama nego suvremenim balovima. Naime, 

ondašnji su zakoni zabranjivali oblačenje u odjeću koja asocira 

na suprotni spol te su tako kostimirani balovi postali izraz 

protesta trans i queer pojedinaca iz crnačkih i latino zajednica. 

Harlemska renesansa tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća 

bila je tu posebno značajan fenomen jer je predstavljala 

povratak intelektualnim i kulturnim vrijednostima 

afroameričkih zajednica: popularizirala se tradicionalna 

crnačka glazba, plesovi, moda, filozofska i politička misao. 

Neki umjetnici i kulturni teoretičari tvrde da Harlemska 

renesansa zapravo nikad nije završila, s obzirom na to da 

umjetnički pokreti nastali tijekom idućih desetljeća ( jazz, rock 

'n' roll, disco, house, hip-hop) vuku svoje korijene upravo iz 

afroameričkog nasljeđa. 

Balovi su se sve ovo vrijeme održavali, ali im se forma počela 

mijenjati: kroz natjecanja ljepote za drag umjetnike pa sve do 

osamdesetih kad su dobili oblik sličan današnjem. Počeli su 

označavati veliko slavlje u kojem se zajednica okuplja i natječe 

u brojnim kategorijama - od plesa i poziranja do mode, šminke, 

kostimografije i drugih izvedbenih kategorija. Kad kažemo 

zajednica, važno je naglasiti da mislimo na crne i latino 

LGBTIQ+ zajednice kojima dugujemo ovu kulturu. Balovi 

nikad tijekom svoje povijesti nisu izgubili tu značajnu političku 

dimenziju: u doba kad je SAD gradio svoju konzumerističku 

kulturu opsjednutu filmskim i modnim ikonama i 

dekadentnim životnim stilom, cijele su zajednice bile 

isključene iz nje. Ondašnjem mladom crnom gej muškarcu ili 

trans Hispanoamerikanki bilo je jasno da bez obzira na svoj 

talent nikad neće završiti u svijetu poznatih i slavnih ni živjeti 

njihove živote. Balovi su, s druge strane, predstavljali mjesto 

gdje su oni mogli živjeti svoje snove i biti slavljeni zbog svojih 

talenata u sigurnom prostoru. Bilo da su plesali, bavili se 

dragom, modelirali odjeću koju su sami izradili ili naprosto 

slavili ljepotu svojih tijela, svi su ovi pojedinci mogli biti 

zvijezde. Možda ne na velikom platnu, možda ne u cijelom 

svijetu, ali u svojoj zajednici mogli su dobiti osjećaj onoga što 

slava zapravo znači. 

Budući da su brojni mladi queer umjetnici bili izbačeni iz 

kuće ili su ih se obitelji odrekle zbog njihovog roda i/ili 

seksualnosti, oni su se počeli okupljati u tzv. "houses" 

(odnosno kućama), gdje su dijelili smještaj s ostalim 

umjetnicima koji su se natjecali na balovima - sa svojom 

izabranom obitelji. Majka kuće bila je starija queer osoba, 

VOGUE KROZ POKRETE 

POSTAVLJA PITANJA O 

ŽENSTVENOSTI I MUŽEVNOSTI, 

O TOME KAKO TI FENOMENI 

UTJEČU NA NAŠE VIĐENJE 

SVIJETA TE O SNALAŽENJU NA 

NJIHOVOM RAZMEĐU 

najčešće trans žena, koja bi ih poučavala o važnosti kulture 

kojoj pripadaju te im pružala potporu kroz životne teškoće. U 

ballroom kulturi "majke" su uglavnom bile etablirane 

"legende", osobe koje su desetljećima dio ballrooma i čija 

imena svi znaju. Kuće su se međusobno natjecale na balovima 

u raznim kategorijama, od kojih su brojne prisutne i danas: 

Face (ljepota lica), Body (ljepota tijela i samopouzdanje), 

Runway (hodanje po pisti i modeliranje odjeće), Realness 

(umjetnost kamuflaže, odnosno uklapanje u cisrodno 

heteroseksualno društvo), Bizarre (vještina izrade kostima na 

zadanu temu) te brojne plesne kategorije kojima je zajednička 

odrednica - vogue. 

Ples vogue nastao je u osamdesetima kao imitacija modela 

iz modnih časopisa, egipatskih hijeroglifa i borilačkih 

sportova. Pleše se na house glazbu, a karakteriziraju ga brzi 

čvrsti pokreti u pravilnim linijama i poziranje. Ta prva forma 

voguea danas se naziva The Old Way (dosl. stari način), s 

obzirom na to da se u devedesetima razvio u fluidniju formu, 

tzv. The New Way (dosl. novi način), u kojem se naglasak 

stavlja na komplicirana istezanja i kontorzije udova te 

pripovijedanje kroz pokrete rukama i pantomimu. 

Najprepoznatljiviji stil voguea zasigurno je Vogue Fem koji su 

osmislile trans plesačice u devedesetima, a kombinira klasični 

vogue s dramatičnim akrobacijama i elementima baleta i 

modernih plesova. Cilj je plesa pretjerano naglašavanje 

ženstvenosti, što se postiže kroz specifičan rad ruku, hod po 

pisti s izraženim pokretima kukova (tzv. catwalk) i borbenu 

energiju koju plesači iznose. 

Važno je napomenuti da vogue nije tipičan ples niti se može 

svesti samo na ples. Intelektualno nasljeđe Harlemske 

renesanse pomoglo je da se unutar crnih i latino LGBTIQ+ 

zajednica 20. stoljeća dođe do uistinu visoke razine znanja o 

performativnosti i društvenoj uvjetovanosti roda, tako da i 

plesne i drag prakse žele kroz izvedbu izokrenuti i preispitati 

društvene predrasude o rodu i seksualnosti. Jednako tako, 

vogue je mnogo više od pokreta koji ga karakteriziraju: on je 

iznošenje roda pred povećalo, a kroz pokrete postavlja pitanja 

o tome što je ženstvenost, što je muževnost, kako ovi fenomeni 

oblikuju način na koji vidimo svijet oko sebe i kako mi 

postojimo na njihovom razmeđu. Uvredljivi pojmovi za ženske 

genitalije (pussy, cunt) u ballroom kulturi su preuzeti sa 

svrhom emancipacije kako bi označili esenciju voguea, a to je 

autentičnost i samoekspresija. 

Iako su balovi natjecateljske naravi, u svojoj su suštini vrlo 

kolektivni i inkluzivni: svi su dobrodošli dok god nisu 

homofobni, transfobni ili rasisti, dok god poznaju pravila 

ponašanja, etiku ballrooma i znaju svoje mjesto unutar kulture. 

72

I bez obzira na to što je natjecateljska komponenta danas 

jedan od glavnih razloga zašto ljudi idu na balove, treba imati 

na umu da je to primarno posljedica rastuće individualizacije u 

cijelom svijetu, pa tako i u ballroom kulturi. Stvarna glavna 

odrednica takvih manifestacija primarno je slavlje: slavlje 

zajednice, slavlje različitosti, slavlje kreativnosti i slavlje 

pojedinaca kojima je do slave teže doći zbog onoga što jesu. 

Natjecatelji isto nisu tamo samo da bi se natjecali, nego da bi 

dali jedan dio sebe natrag zajednici. Kroz različite kategorije 

oni dijele svoju intimu i svoje životno iskustvo s publikom te se 

zajednica tako jača. 

Ballroom se danas proširio po čitavom svijetu, a vogue 

radionice nije teško naći ni kod nas. Da ne bi stalo samo na 

tome, lokalna scena već godinama marljivo radi na stavljanju 

Hrvatske na mapu europskog ballrooma. Razgovarali smo 

tako s Borisom Vrdoljakom koji nas je uveo u svoje osobno 

vogue putovanje, kao i u formaciju lokalne scene, čiji je 

integralni dio od samih njezinih početaka. 

Borise, možeš li nam reći kad si i kako počeo vogueati? 

- Počeo sam vogueati kad je 2014. u Zagreb, na poziv Vesne 

Grandeš, došao održati radionice poznati voguer Aviance 

Milan. Jako mi se svidio taj plesni stil, a u razgovoru s 

Avianceom doznao sam ponešto o povijesti voguea i ballroom 

kulture, što me jako zainteresiralo. Posebno me oduševio moj 

prvi bal na kojem sam bio, u Berlinu 2015.: sva ta energija, 

samouvjerenost i autentičnost osoba koje se natječu, originalni 

kostimi, podrška... Te večeri sam znao da želim biti dio te 

priče. 

Kad je i kako u Zagrebu započela ballroom scena? 

- Zvonimir Arapović, Mateja Miković i ja krenuli smo 2015. 

učiti vogue na radionicama u Berlinu, Bratislavi i Beču, a 

krajem 2016. počeli smo i walkati, tj. natjecati se na balovima u 

inozemstvu te podučavati u Zagrebu. Kasnije nam se 

pridružila Valentina Pandžić koja je vrlo uspješna na balovima 

u Europi, kao i mnogi drugi. Prvi bal u Zagrebu imali smo 2018. 

u Močvari u suradnji s House of Flamingo. Također smo još 

2015. počeli plesati vogue koreografije na zagrebačkoj Povorci 

ponosa, a kasnije ste nas mogli vidjeti i na Split Prideu, Balkan 

Trans Inter Maršu, na Pride Rideu, kao i na festivalu Smoqua u 

Rijeci. 

Kakva je trenutačno situacija sa zagrebačkom ballroom 

scenom? 

- Zadovoljan sam kako se ballroom scena razvila u Hrvatskoj 

i što se stvorila entuzijastična ekipa koja je gura naprijed. Sve 

više ljudi uči plesati vogue ili barem prate i podržavaju to što 

radimo. Svakako je tome pridonijelo i to što smo od 2018. radili 

barem jedan bal godišnje u Zagrebu, sa sucima iz inozemstva, 

kao i to što smo vidljivi na događanjima koje organizira 

LGBTIQ+ zajednica. U Zagrebu nam je gostovala i legendarna 

Lasseindra Ninja iz Pariza. Aktivni smo u glavnom gradu, ali bili 

smo nekoliko puta i u Splitu, Rijeci i Zadru. Posebno me veseli 

što se sve više ljudi natječe na balovima u Zagrebu i pritom sve 

bolje razumiju i neplesne kategorije u kojima se natječe na 

balovima (Face, Runway, Realness itd.), znaju što su kuće, kako 

treba ispoštovati dress code... 

A kakva je situacija s Hrvatskom u kontekstu Europe? 

- Ne možemo reći da smo jako važni u kontekstu Europe, ali 

nastojimo se što bolje povezati sa scenama u Beču, Berlinu, 

Bratislavi, Varšavi i Budimpešti, gdje smo proteklih godina 

grupno išli na balove i planiramo nastaviti s vogue ekskurzijama 

koje su uvijek poseban doživljaj. Spremamo se krenuti s 

natjecanjima i u Parizu, gdje je najjača vogue scena u Europi. 

Što nam možeš reći o ovogodišnjem balu? 

- The Zodiac Kiki Ball održat će se u subotu 26. ožujka u 

Zagrebu. Imat ćemo troje poznatih stranih sudaca, MC-a iz 

Amsterdama te DJ-a iz Beča. Bal organiziramo Valentina 

Pandžić i ja uz pomoć ostale ekipe s naše ballroom scene. 

Dosad smo na balovima imali tek pokojeg natjecatelja iz 

inozemstva, a sad su nam se već prijavili kandidati iz 

Njemačke, Nizozemske, Poljske, Austrije... Bit će vrlo 

zanimljivo i uzbudljivo! 

I za kraj, možeš li nam reći što vogue i ballroom znače za 

tebe na osobnoj razini? 

- Poseban je to svijet gdje u isto vrijeme možemo izraziti 

sebe takve kakvi jesmo, a istodobno s mnogo kreativnosti 

stvarati svoj svijet mašte. Vogue kao ples vrlo je ekspresivan, a 

zaista dobro izgleda tek kad pokret uspijemo povezati s 

vlastitim emocijama. Atmosfera i energija na vogue balu su 

nešto što treba doživjeti. Uzbudljiva mi je i sama priprema po 

nekoliko outfita za odlazak na bal, a natjecanje na balu mi u 

život unosi uzbuđenje, prihvaćanje, ali i neizostavne šljokice... 

Nudi mi siguran prostor bez homofobije, transfobije, rasizma 

ili body shaminga i to sam zaista osjetio na balovima. Primijetio 

sam da mi je kroz natjecanja poraslo samopouzdanje i da se 

osjećam više svoj u svakodnevnom životu. Vogue je kod mene 

potaknuo proces u kojem istražujem svoj identitet i svoje 

osjećaje, prihvaćam i svoju žensku stranu, igram se s rodnim 

stereotipovima kroz pokret i odijevanje, tražim vlastiti izričaj i 

sve ga više pronalazim. Naposljetku, upoznao sam kroz vogue 

mnogo kreativnih i dragih ljudi iz cijelog svijeta, a posebno me 

veseli što se u vogue zajednici u Hrvatskoj osjeća zajedništvo, 

entuzijazam i međusobna podrška. 

FOTOGRAFIJA: PRIVATNI ALBUM 

Boris Vrdoljak jedan je od osnivača ballroom scene u Hrvatskoj 

73

GG PROMJENE 

NOVI 

GLASOVI 

One su dijametralne suprotnosti koje u svojim 

područjima djelovanja prkose predrasudama, krše 

stereotipe i drčno se bore za svoje ciljeve. One su živi 

dokaz da je, kad žena nešto odluči, samo nebo granica. 

Antoniju, Ariju, Ellu i Marinu slušamo sada 

razgovarala JELENA VELJAČA fotografije JOHN PAVLISH styling LEA LADIŠIĆ kosa&šminka VIKLER I RUŽ 

74

75

Košulja oversized kroja H&M 

Može se reći da je Marina 

Redžepović "late to the 

fame party". Žena koja je 

postala zvijezda na pragu 

četrdesete trenutačno je 

najpoželjnija glumica u 

Hrvatskoj. Ona je novo lice, ali zrelo, pa može 

pripovijedati priče o nama koje (više) nismo 

klinke, nismo nevine ni naivne i imamo neke 

bore i traume na svojim licima i u svojim 

dušama. Kad pitam Marinu kako to da su je 

velike uloge i pažnja javnosti zaobilazile 

tijekom dvadesetih i tridesetih, kaže: 

"Jedva sam čekala da prođe tinejdžersko 

doba i sva njegova duševna komešanja, kao i 

dvadesete - u njima mi se na neki način sve 

podrazumijevalo, pa tako i da zrelost nastaje 

stihijski. Imam skoro četrdeset i zahvalna sam 

na iskustvima tih godina. Sad sam sebi bliska. 

Naravno da je bilo uloga koje sam htjela i nisam 

ih dobila, ali ona poznata vrijedi - sve u svoje 

vrijeme. Floskula ili ne, tako osjećam. Shvatila 

sam da i sama volim filmove u kojima su 

protagonistice žene u zrelijoj dobi, a i mnoge 

kolegice su čekale (čekaju) puno dulje za 

vidljiviju afirmaciju." 

Gledala sam je u "Zbornici", hvaljenom 

MARINA 

filmu Sonje Tarokić, u kojem u svakom kadru 

Marina razvaljuje. Ne samo da nosi film nego 

gledateljica ima osjećaj da na tisuću nivoa 

poznaje tu ženu, kao majku i kao ženu, a ne 

samo kao pedagoginju, i da 

Redžepović 

bi se o njoj moglo snimiti još tisuću filmova. 

"Bez obzira što sam dugo godina bila 

djelomično uključena u faze pretprodukcije 

'Zbornice' i vrlo upućena u režijski pristup, tek 

sam na glumačkim probama osjetila kamo bi 

me film mogao odvesti i koliko će sama trpnost 

lika Anamarije biti zahtjevna." 

Kamo god da odem, koji god projekt da dotaknem, svi govore o Marini i svi preporučuju Marinu. U 

filmskoj i kazališnoj industriji stječe se dojam da svi žele gledati samo Marinu. 

"Trenutačno smo u HNK Šibenik u završnoj fazi proba predstave 'Ženski orkestar', u režiji Arije Rizvić, 

tako da su mi premijera u prvoj polovici ožujka, kao i ugovorena gostovanja ona sigurna budućnost. Osim 

toga, nemam zasad ništa novo u planu. Doduše, kao što je poznato, u ovom poslu se sve može promijeniti 

jednim telefonskim pozivom. Točno tako sam ušla u ovaj projekt, kad me Arija nazvala i ponudila suradnju. 

I uživam, hvala joj." 

Za kraj, pitam je ima li osjećaj da se nečega zbog karijere morala odreći, ima li dojam da glumicama pati 

privatni život. 

"Bioritam nam je nestalan i samim time je komplicirano stalno izmišljati nove organizacije svakodnevice, 

to zna biti jako teško, rijetko da ima strukture. A nama glumicama će privatni i poslovni život biti lakši, 

pravedniji ako i kad se predrasude o nama barem propitaju. Ili da pitaju nas, dovoljno je nazvati." 

76

Hlače na crtu Varteks, 

košulja oversized kroja H&M 

Jednog ranog proljeća prelijepa djevojka zamolila me da podržim projekt namijenjen 

povećanju kvalitete života obitelji s djecom. Na Zrinjevac je donijela kutiju u kojoj se 

nalazila didaktička igra. Bio je to kao susret s anđelom: mlada, pametna, društveno 

angažirana, studentica psihologije koja volontira na dječjoj onkologiji. Sljedeći put sam 

je vidjela u kombiju Radio Sljemena, za vrijeme prosvjeda inicijative #spasime. Tada 

sam u govoru prepoznala voditeljski trening. Već je bila zaposlena na HTV-u. Nismo 

mogle sanjati da će ubrzo zamrznuti status i plaću i otići u Ministarstvo zdravstva u vrijeme kad su 

“vladali panika, strah i briga”. 

“Kao članica tima, koja je ujedno psihologinja, pazila sam na to da sve poruke budu jasne i 

nedvosmislene, trebalo je naći balans između medicinskih izraza i svakodnevnog govora. I - što je jako 

važno - trudili smo se da su sve informacije što više dostupne, kao i glavni govornici, da ljudi steknu 

osjećaj sigurnosti. Svi su tada prozvani dobrim komunikatorima. Sad je klima u Hrvatskoj drugačija, ali 

vjerujem da su ljudi frustrirani 

zbog virusa pa sve nelogičnosti 

pripisuju stožeru. Isto je u većini 

država diljem svijeta, svugdje su 

prosvjedi i propitivanja.” 

Sad na HTV-u radi Vijesti iz 

kulture. Kad je pitam kakve su 

joj ambicije, nakon iskustva u 

političkom i kriznom PR-u, 

volontiranju, radiju, televiziji i 

ima li uz sve svoje projekte 

vremena za privatni život, kaže: 

“Zakinulo me to koliko sam 

radila za brojna iskustva na koja 

se sad moram ciljano fokusirati 

da bih ih ostvarila. Dok su moji 

prijatelji išli na dugo planirani 

put u Pariz, ja sam radila na 

crowdfunding kampanji za 

'Ku-kuc', dok su me zvali petkom 

i subotom navečer na druženja, 

ja bih se spremala za posao, za 

svoju redovitu smjenu subotom 

8 - 13 i nedjeljom 11 - 17, smjene 

koje sam odrađivala tri godine. 

I sad mi dolaze ideje što raditi i 

koje nove projekte pokrenuti. 

Zapišem ih i pospremim u ladicu. 

Uzela sam vrijeme za sebe, svoje 

hobije, prijatelje i bližnje te 

putovanja. Za mene je to kao da 

sam stala na loptu. Ali korona 

me naučila presložiti prioritete te 

više ulagati u ljude i odnose koje 

skupa gradimo. Radoholičar koji 

se angažira paralelno na dva 

posla te tri projekta u meni i dalje 

čuči, samo je na prisilnom 

odmoru. Sad sam fokusirana na 

to kako biti što bolja u jednom 

poslu koji me okupira. Za kraj, 

vjerujem da se u medijskom 

prostoru može ciljano raditi na 

isticanju dobrih priča koje će 

biti poticaj drugima. Dan kad 

prestanem vjerovati u to - dan je 

kad dajem otkaz.” 

Antonia Ćosić 

77

Ella 

Dvornik 

Ella već desetak godina izaziva i krši stereotipe. Njezino izazivanje preraslo je u 

mainstream, a njezino je ime brend, koji prvi padne na pamet kad pomisliš na zanimanje 

"influencerica". 

"Influenceri postoje oduvijek. To su pjevači, glumci, sportaši, umjetnici, dizajneri i 

mnoge poznate osobe koje su se po nečemu istaknule u društvu i u medijima. Društvene 

mreže kreirale su platformu na kojoj se sve osobe na svijetu mogu pokazati kako žele i 

kreirati svoje profile koje prate drugi ljudi, ako su se zainteresirali za sadržaj. Cijela ta priča društvenih 

mreža već se nekoliko godina razvija u više smjerova, postaju izvor sadržaja za medije koji svakodnevno 

preuzimaju priče i fotografije s profila zanimljivih osoba, a i marketinški budžeti koji se ulažu u društvene 

mreže i influencere su sve veći, što ne čudi, jer npr. moja objava zna imati i pola milijuna pregleda pa je 

isplativost jasna. Ljudi zaista više nego ikad žele autentičnost i to je tajna influencera. Meni to odgovara 

jer sam oduvijek bila otvorena i uz moj glam uvijek dolazi i doza klošarice, ljudi to vole jer jednostavno svi 

smo ponekad oboje. Brendovi se žele vezati uz ljude koji su pozitivni i odašilju pozitivnu vibru, sve su 

otvoreniji za humorističan sadržaj i malo outside of the box koncept koji ja nudim, a što je kod nas 

ogroman pomak jer mi smo kao društvo i dalje više naklonjeni konzervativizmu i tradiciji u svemu. Mislim 

da je budućnost društvenih mreža baš u kreiranju drugačijeg sadržaja i da će ljudi koji su dosad bili realni 

najviše profitirati od tog marketinga. Što se tema tiče, svatko ima neke svoje teme, ali osjeća se neka 

globalna želja za promjenom, posebice kod generacije Z. Više se ide na održivu priču, smanjuje se sadržaj 

fast fashiona, čak i food influenceri sve više mijenjaju sadržaj prema nekom ekološkom pristupu hrani, 

tipa sadnice, veganstvo, zero waste... Generalno svi influenceri na platformama sada idu u tom smjeru, ali 

to su stvari koje sporo dolaze i koje se sporo integriraju. Kad je pitam kakav je biznis plan, kaže: "Svoju 

platformu koristim da se povežem s ljudima koji me prate, da podijelimo dobre i loše trenutke, da im 

predstavim svoje suradnje, ali i da ih darivam kroz projekte poput AdventElla i LoveElla. Zajedno smo 

pokrenuli i realizirali neke humanitarne akcije, na što sam posebno ponosna, jer to pokazuje koliko 

možemo biti složni i brzo djelovati kad je potrebno. U životu ne želim biti kao svi, izgledati kao svi i pratiti 

trendove, sad sam baš posvećena sebi, kreativnija nego ikad i želim pomicati granice. Većina misli da ja 

samo čekam ponude na e-mail i radim fotografije. Potpuno pogrešna pretpostavka. Ja kreiram projekte, 

nove poslovne koncepte, više sam zainteresirana i angažirana za stvaranje nečeg novog, luđeg i 

otkačenijeg nego za samo fotkanje koje je zadnja faza procesa. Rekla sam i reći ću opet - ovo je fakat moja 

godina. Bit će svega!" 

Iako se i sama zeza da je već svima dosadila, pa da ona svakako nije novi glas na tržištu, opet prva 

postavlja nova pravila u vezi s normalizacijom stigmatiziranih fenomena, kao što je estetska 

kirurgija. Pa tako vodi FB grupu Estetski zahvati - savjeti i iskustva, koja broji 15.000 članica i članova, od 

kojih su neki i najpoznatiji estetski kirurzi, koji odgovaraju na pitanja, anonimna ili potpisana. 

"Ove teme su izašle iz zone tabua. Bar su trebale. To kažem jer mi je iznenađujuće da se ljudi šokiraju 

kad netko kaže da je bio na botoksu, filerima ili operaciji grudi. Ako imamo priliku izgledati bolje, 

popraviti neke nedostatke koji nam smetaju, odgoditi znakove starenja, zašto ne?! Isto tako, ako netko to 

ne želi - poštujem, ali očekujem i obrnuto. Grupu smo napravile jer je puno lakše donijeti odluku kad vidiš 

kako je nekome neki zahvat napravljen, pogotovo ako želiš nešto slično. Prije su žene 'priznavale' zahvate 

samo ako bi nešto pošlo po zlu, baš zato smo htjele napraviti neku zajednicu gdje žene mogu dijeliti i 

dobra iskustva te dati svoje preporuke. Naravno da postoje i forumi, ali osobno ne uvažavam prijedloge 

ljudi bez slike, imena i prezimena. Nerijetko klinike odluče promovirati neke akcije baš preko naše grupe, 

dajući posebne popuste za naše članove, što je također dodatni benefit članovima, kao i klinikama, s 

obzirom na to da je riječ o nišnoj grupi i svi njihovi potencijalni klijenti su upravo tamo. 

78

Hlače od odijela Varteks, dolčevita od tankog pletiva Varteks, kaput vlasništvo stilistice 

79

Arija Rizvić 

Ariju Rizvić znamo kao lice iz sapunice, lice iz 

zabavnog showa "Zvijezde pjevaju" (u kojem 

je i pobijedila), ali veliki obrat dolazi uvijek u 

drugom dijelu rečenice: ona nije starleta, 

instagramuša, kako bi joj tepali šovinistički 

bijesni dinosauri, ona je i kazališna redateljica, 

koja bez opravdanja spaja glamur s dubokim promišljanjem 

umjetnosti. Mnogima se podigla obrva kad je ravnatelj 

drame Ivica Buljan pozvao Ariju da režira tekst Tene Štivičić o 

borbi s neplodnošću, i zbog stila, i zbog njezinih godina. 

“I ja sam mislila da će me ta prilika dočekati s 37, a ne s 27 

godina. Meni je osobno i redateljski bilo izazovno režirati ovaj 

tekst baš iz pozicije mlade žene koja je tek na pragu tridesetih i 

koju će za koju godinu zapljusnuti taj val, ta ista pitanja koja 

muče glavno lice komada Evu. To su pitanja o roditeljstvu, 

braku, majčinstvu. 'Kad ćeš pred oltar?' Ili: 'Kad će beba, 

vrijeme vam je?' A predstava 'Da sam ptica' inspirirana je 

stvarnom pričom mojih roditelja koji su bili izbjeglice iz BiH 

90-ih, za vrijeme rata. Predstava tematizira izbjeglištvo i 

nastala je prema tekstu Nikoline Bogdanović i iskustvu glavnih 

glumaca Darije Lorenci Flatz i Tarika Filipovića koji su u njega 

utkali svoje osobne priče vezane 

uz rat i BiH, kao i razne situacije 

mojih roditelja. Tako smo stvorili 

našu fiktivnu priču o bračnom 

paru koji na pragu svojih 30-ih s 

kćeri napušta svoj dom, snove i 

odlazi u Beč, gdje pokušavaju 

ponovno izgraditi život. Jako mi 

je važno bilo napraviti ovu 

predstavu. Ja sam se rodila 1993. 

u Rijeci, ali posljedice rata sam 

itekako osjećala već kao dijete na 

svojoj koži. Moji roditelji su izgubili 

najbliže članove svoje obitelji u 

ratu i, naravno, to je samo jedna 

od tužnih priča kakvih je mnogo u 

raznim obiteljima i, evo, ne mogu 

vjerovati da je moja predstava 

'Da sam ptica' upravo toliko 

aktualna danas, u momentu kada 

smo svjedoci novih besmislenih 

ratova i kada mnoge ljudske 

duše ponovno lutaju svijetom u 

potrazi za mirom i novim 

domom. Godinama sam osjećala i 

strah i nelagodu ovu priču dijeliti s 

drugima i često sam se susretala i 

s predrasudama o izbjeglicama 

koje su me jako boljele i ponekad 

izazivale i sram, pogotovo kao 

dijete koje tada nije puno znalo. 

Nevjerojatan je spoj koji 

Arija emanira: prkos mladosti koji 

se ne želi odreći glamura, prava 

da nosi visoke potpetice i 

dizajnerske haljine, a pamet i 

iskustvo žene koja se hrabro lovi 

u koštac s temama i tekstovima 

koji su presudni za moderno 

društvo i naš identitet. 

“Naravno da sam se susretala i susrećem se s nekom vrstom 

predrasuda u kazališnim krugovima na temelju izgleda i 

ovakvih, po njima, showbiz 'iskoraka'. Još na Akademiji je 

mnogima bilo neobično što dođem na ispit ili na probe s 

nalakiranim noktima i make-upom i visokim potpeticama jer se 

to po njima ne uklapa u 'imidž redatelja' i 'intelektualca'. 

Grozim se takvih stavova i mislim da im nije mjesto ni u jednoj 

branši. Moramo poštovati različitost i nikad na temelju nečijeg 

izgleda i vanjštine procjenjivati i podcjenjivati nečiji rad i talent. 

Uživam u modi, frizuri, make-upu, od toga nikad ne bih 

odustala i to ne umanjuje moj umjetnički rad. Volim se lijepo 

obući i našminkati i za probu, ne volim raditi u trenirci, odjenem 

se upravo onako kako bih se obukla da idem i na kavu u grad." 

Predstavu "64" možete pogledati u HNK Zagreb, samo, 

pripazite, karte su rasprodane tjednima unaprijed. "Da sam 

ptica" možete pogledati u Kazalištu Vidra u Zagrebu pa 

provjerite kada igra sljedeći put. A "Ženski orkestar" 

(tekst Jean Anouilh), nova Arijina predstava, s isključivo 

ženskom postavom, u ožujku ima premijeru u HNK Šibenik. 

Pretpostavljamo da će Arija biti odjevena u Krie dizajn, koji joj 

je, kaže, trenutačno jako zanimljiv vizualno. 

Hlače na crtu i bijela košulja Varteks 

80

GG FOTO ART 

U iskrenosti 

JE SPAS 

FOTOGRAF MATEJ JURČEVIĆ U UMJETNIČKOM RADU ISTRAŽUJE 

STRUKTURE IDENTITETA, MEMORIJE I KULTURE MLADIH DANAS, A U 

MINI ESEJIMA S NAMA JE PODIJELIO SVOJA INTIMNA RAZMIŠLJANJA 

tekst SRĐAN SANDIĆ fotografije KARLA JURIĆ (PORTRET), I try to take care of myself now 

82

Matej Jurčević (27) mladi je fotograf i autor nedavno objavljene zanimljive fotografske knjige 

"I try to take care of myself now" (OV izdavaštvo, 2022.), koja je nastala kao rezultat višegodišnjeg 

(autorefleksivnog) projekta koji prati/dokumentira odnos s depresijom te pokušava pronaći 

moguće načine vizualne i tekstualne reprezentacije proživljenih stanja. Impresivno je to umjetničko 

istraživanje koje otvara prostor za javnu raspravu o mentalnom zdravlju mladih i umanjivanju stigme. 

Jurčević je diplomirao fotografiju na Royal Academy of Fine Arts (KASKA) u Antwerpenu. 

Dobitnik je nagrade VID Grant koju dodjeljuje VID Foundation for Photography za poticanje razvoja projekata koji 

tematiziraju relevantne društvene probleme na području Balkana. U svojoj umjetničkoj praksi ističe da istražuje 

strukture identiteta, memorije i kulture mladih danas. Ideja ponuđenih natuknica je da mladog umjetnika pozovu na 

raspisivanje mini eseja vođenih terminologijom koja određuje njegovo stvaralaštvo. 

depresija 

Ne sviđa mi se kada umjetnici polaze iz pozicije samosažaljenja i 

monetizacije patnje u svrhu samopromocije. Jako me brine ta pozicija. 

Jedno od glavnih pitanja koje sam si postavljao radeći na knjizi jest kako 

napraviti rad koji može biti u službi teme koju obrađuje i otvoriti prostor 

javnog diskursa. Ne zanima me ništa drugo. U grubo tema knjige je obračun 

s mentalnim (ne)zdravljem. Pokušavam izbjegavati riječ depresija jer mi se 

čini da je previše upotrebljavamo i tako joj umanjujemo težinu, a ona je jako 

teška. Po život opasan poremećaj s kojim se bitka katkad čini nemoguća. 

Depresivna stanja prisutnija su više nego ikada. Mnogo je razloga za to, a 

koji god oni bili, nošenje s bilo kakvim osjećajem bespomoćnosti težak je 

zadatak. Iskusio sam je u nekom obliku i osjetio sam potrebu tematizirati je 

i u svojoj umjetničkoj praksi. Prije svega kako bih sebi odgovorio na neka 

unutarnja pitanja, a onda kada se ukazala prilika za rad u formatu knjige, 

odlučio sam iskoristiti to kao mjesto susreta svih tih ideja i misli. 

intimna represija 

Sve više ljudi osjeća se bespomoćno i žudi za nekakvim novim tipom 

iskustva. Iskrenijim i smislenijim od onih koje trenutačno uživamo na 

internetu. Umjetnost može probijati taj led jako dobro. Već sam vodio par 

jako produktivnih razgovora o mentalnom zdravlju otkako je knjiga u 

optjecaju. To me najviše uveseljava i inspirira za nastavak rada na toj temi. 

manipulacija 

Brzini današnjeg života odgovara površnost jer za dubinu se nema 

vremena. U toj klimi cvatu egomanija i narcizam, a Instagram se nudi 

kao odlično rješenje za takve obrasce ponašanja. Instagramov algoritam 

teži zaradi, a zarada je veća što smo mi dulje na njemu po cijenu našeg 

mentalnog zdravlja. Tu mora doći do promjene. Na koji način se mi 

možemo lakše oduprijeti takvom obliku manipulacije kada nemamo 

vremena za autorefleksiju? Nosimo se kao generacija s nesigurnostima 

na pogrešne načine. Također, to je i pitanje odgovornosti. Moramo 

preuzeti tu odgovornost i pitati se stavljam li ja sadržaj čiji je zadatak 

manipulirati, ako da, kako to promijeniti? Nude nam se brzi i iluzivni 

83

trikovi koji ne rješavaju problem u njegovoj srži, već ga samo 

maskiraju i preusmjeravaju pažnju na nešto drugo. Dodatna inercija 

i pasivnost prouzročena osjećajem bespomoćnosti i izgubljenosti 

dodatno otvara tržište takvim proizvodima i rješenjima. 

briga o sebi 

Briga o sebi u eri Instagrama vizualno se reprezentira kao selfie s 

kozmetičkom maskom ispod koje piše #Selfcare. Maska u drugim 

kontekstima gotovo uvijek predstavlja ono površinsko i artificijelno, 

a sada, u eri Instagrama, simbol je brige o sebi. Kroz knjigu ta ideja 

maske se proteže na razne načine. Ona se ustvari raspada i gradi iznova 

i tako u krug. Instagram era uživa narcizam i profitira iz te površnosti. 

Ljudi su duševno sve gore, a na Instagramu svi izgledaju sve bolje. 

fotografija (ni)je 

Potrebno je povećati vizualnu pismenost u društvu i edukacijom osvijestiti 

fotografiju u kodu vizualnog jezika. Fotografija nije nikada objektivna 

istina, već nečiji subjektivan dojam. U našoj eri to znači okruženost 

milijunima malih subjektivnih manipulacija stvarnosti koje poziraju kao 

dokazi uspješnosti, popularnosti, statusa i brojnih drugih stvari. 

Možemo li očekivati da to neće utjecati na kvalitetu života društva koji to 

konzumira, a nema edukaciju potrebnu za uspješno svladavanje te zamke? 

(auto)refleksivnost 

Umjetnost je uvijek na neki način proces (auto)refleksije i 

samospoznaje. U procesu kreiranja rada potrebno je 

konstantno preispitivanje i propitivanje. To je jedino moguće 

postići kada si svjestan tko si i iz koje pozicije dolaziš. Nekako 

se uvijek u radu prepozna koliki je nivo iskrenosti. Iskrenost je 

ranjiva i time gotovo nemoguća ako nisi napravio proces 

autorefleksije s kojim dolaziš do te ključne spoznaje; tko sam 

zapravo ja? U odgovaranju na ta pitanja nastaje knjiga. 

katarza 

Čini mi se da serijal "Euforija" pokušava odgovoriti na aktualne 

društvene fenomene na jedan epski način, a u toj tragediji mnogi 

pronalaze i neku vrstu katarze. Golemi uspjeh tog serijala kod publike 

sugerira vapaj za sadržajem koji nije ciničan, već potpuno iskren u 

svojoj zamisli i realizaciji. Ono što mi se sviđa kod "Euforije" je upravo 

ta ranjivost u prikazu koju rijetko viđam. U toj ranjivosti je i ključ 

izlječenja mentalnog (ne)zdravlja; depresije ili nekih drugih 

poteškoća. Potaknuti ljude na refleksiju mnogo je lakše kada je nešto 

poput serijala/fotografije alat za pokretanje tog procesa. Treba nam 

kao kulturi trenutak konfrontacije. Možda u obliku TikTok klipa, 

ako je to trenutačni kapacitet pažnje kojom raspolažemo. 

84

'Jedno od glavnih pitanja koje 

sam si postavljao radeći na knjizi 

jest kako napraviti rad koji može 

biti u službi teme koju obrađuje i 

otvoriti prostor javnog diskursa' 

FOTOGRAFSKA KNJIGA 

MLADOG UMJETNIKA 

'I TRY TO TAKE CARE OF 

MYSELF NOW' REZULTAT 

JE VIŠEGODIŠNJEG 

PROJEKTA KOJI PRATI I 

DOKUMENTIRA ODNOS S 

DEPRESIJOM 

85

GG STRASTI 

Nova 

FOTOGRAFIJA: UNSPLASH 

definicija 

seksa 

SVJEDOČIMO LI SVOJEVRSNOJ SEKSUALNOJ REVOLUCIJI SADA KADA 

NAM FILMSKA UMJETNOST DONOSI DRUGAČIJI PRIKAZ INTIMNOSTI? 

tekst MISLAV ŽIVKOVIĆ 

U 

svojim gledateljskim navikama često smo upravo seks ono što je donijelo popularnost "Igri prijestolja", 

izloženi cijelom nizu poštapalica i klišeja "Euforiji", "Kako se izvući s ubojstvom" ili "Bridgertonu"? 

vezanih uz seks u popularnoj kulturi, a ona Čak i kad uzmemo u obzir da je uzročno-posljedičnost u 

najučestalija je: seks prodaje. Iako se ova ovakvim zaključcima utemeljena na vrlo površnoj i manjkavoj 

izjava često predstavlja kao činjenično stanje logici, ostaje činjenica da je seksa u suvremenim serijalima i 

stvari, ona je u većini slučajeva utemeljena na filmovima uistinu mnogo, ali i da se njegov prikaz znatno 

prikrivenoj mizoginiji. Ono što se zapravo kroz nju često želi promijenio. Sve više serijala ne libi se prikazati genitalije, 

reći je da kad popularna glazbenica ne može prodati album, kunilingus, eksperimentiranje u krevetu ili pokazati da 

najbolji način da to instantno postigne je da se skine ili snimi seksualni odnos ne mora nužno biti penetrativan i/ili trajati 

seksi videospot. Isto vrijedi i za serijale i filmove: najbolji način dvadeset sekundi. Mnogo je više scena koje u svoje središte 

da se privuče gledatelje je ubacivanjem scena seksa, a za 

stavljaju ženski užitak, prikazuju intiman odnos između 

glumice je to i način da održe relevantnost. Istu logiku, dakako, neheteroseksualnih parova ili započinju dijalogom u kojem se 

ne primjenjuje se na glumce i pjevače. Na kraju krajeva, nije li eksplicira pristanak: ne samo da se ovakvi serijali udaljuju od 

86

mitova i klišeja vezanih uz seks i seksualnost nego zapravo 

uspijevaju stvoriti doista realistične prikaze intimnosti. I, 

možda još zanimljivije, ovakve su scene vrlo često zapravo 

atraktivne i seksi - ne na pornografski način, ne zbog 

eksplicitnosti, nego iz puno jednostavnijeg razloga - one 

pokazuju ljepotu konsenzualnog seksualnog odnosa i intime 

koja se kroz njega gradi. One pokazuju da to nije samo prazan 

fizički čin nego i pokazatelj međuljudske dinamike i ljepote 

bliskosti i komunikacije. 

Naravno, ova je pojava u prikazivanju relativno nova, a 

ključnu je ulogu u njoj odigrao pokret #MeToo. Posljednjih 

nekoliko godina razgovor o ženskim pravima konačno postaje 

sve zastupljeniji u javnom diskursu te se uspijeva pokrenuti 

čak i bez kolutanja očima konzervativaca. Važnost #MeToo 

pokreta ne leži samo u razgovoru o apstraktnim pravima nego 

u činjenici da na vrlo jasan način pokazuje da je sve privatno u 

velikoj mjeri i političko. Drugim riječima, pitanja ženskih prava 

stavljaju se u vrlo konkretne situacije, čime se povlači cijeli niz 

pitanja o međuljudskim interakcijama; Kako u interakciji s 

drugima pokazati poštovanje? Gdje su granice u kojima flert 

postaje bezobziran ulazak u osobni prostor? Kako i gdje je u 

redu nekoga dotaknuti ili ostvariti fizički kontakt? Koliko je 

pristanak bitan da bi seksualni čin zapravo bio seksualni 

odnos? Zahvaljujući pokretu #MeToo možemo vidjeti kako se 

odnos moći između rodova reflektira u našem svakodnevnom 

životu i situacijama u kojima stupamo u kontakt s drugima. 

Naravno, jedno od polja u kojima je rodna nejednakost 

najvidljivija upravo je prostor vizualnih medija. Filmska 

povijest prepuna je seksističkih prikaza žena i ženske 

seksualnosti te je vrlo lako uočiti na koji je način oblikovala i 

ujedno bila oblikovana stvarnim predrasudama i nezdravim 

seksualnim praksama u kojima se žene dehumanizira. Jasno 

je da, ako zaista težimo pravednijem društvu, moramo iznova 

razmotriti načine na koje smo dosad prikazivali žene, 

a pogotovo žensku seksualnost. 

I to je upravo ono što se sad događa na filmskim setovima. 

Sve je uobičajenija praksa da u filmskom timu tijekom 

snimanja bude seksolog ili koordinator za intimnost. Ta osoba 

usko radi s filmskim timom i funkcionira kao medijator 

između redatelja i glumaca. Zadužena je za stvaranje ugodne 

atmosfere između glumaca, objašnjava funkciju seksualnih 

scena glumcima te se brine da je prikaz seksa realističan i 

utemeljen na pristanku. Mora nam, dakako, biti jasno da 

ovakvi prikazi nisu izvrtanje prethodnih prikaza ili prelamanje 

nečeg "neutralnog" kroz žensku perspektivu. Nema apsolutno 

ništa neutralno ni realno u prikazima seksa kakvi su bili u 

"Američkoj piti", "Prljavom plesu" ili "Vuku s Wall Streeta". 

U brojnim filmološkim, kulturnim i medicinskim studijama, 

kao što je studija medicinske savjetodavne organizacije Zava, 

utvrđeno je ono što je bjelodano već i tijekom samog gledanja: 

seks na holivudskom platnu nije realan te je, da stvar bude još 

gora, često prikazan kroz nasilnu i nerijetko nasilničku 

perspektivu tradicionalnog maskuliniteta. Žene se ovako 

prikazuje kao da su pasivni predmeti, veliča se muška 

seksualna moć i ejakulacija kao signal završetka seksualnog 

čina, a sam seks se iskrivljuje kroz provlačenje kroz vrlo 

nekonvencionalna mjesta, manjak predigre i mitologizaciju 

ženskog orgazma. Ne treba ni napominjati da se pitanje 

pristanka u većini slučajeva ni ne povlači, s obzirom na to da je 

seks prikazan kao magična i mitološka eksplozija snažnih 

osjećaja, toliko jaka da ne ostavlja prostor za pitanja - a samim 

U brojnim medicinskim studijama, 

poput one savjetodavne organizacije 

Zava, utvrđeno je ono što je 

bjelodano već i tijekom samog 

gledanja ilmova: seks na 

holivudskom platnu NIJE REALAN 

te je često prikazan kroz nasilnu i 

nerijetko nasilničku perspektivu 

tradicionalnog maskuliniteta 

time i pitanje žele li likovi u njemu uopće sudjelovati. 

Jedan od najzanimljivijih primjera suvremenog prikaza 

seksa jest u mini serijalu "Normalni ljudi", adaptaciji romana 

Sally Rooney. Ne samo da seks prikazuje puno "realističnije" 

nego mu daje i mnogo prostora i jasnu narativnu ulogu. Scena 

koja prikazuje prvo seksualno iskustvo protagonistice 

Marianne tako traje gotovo deset minuta i obuhvaća pregršt 

malih trenutaka koji stvaraju dojam intimnosti i istinitosti. 

Prije samog seksa pratimo njezin razgovor s Connellom, 

njihovo simpatično petljanje kroz fraze, vidimo kako Marianne 

zapne grudnjak kad se svlači, kako se zajedno nasmiju na 

pitanja koja otkrivaju njihovu nesigurnost, a zatim i kako 

Connell potiče Marianne da bude iskrena tijekom seksa i kaže 

ako joj nešto ne bude ugodno. Scena je ne samo lijepa i 

realistična nego utječe na nastavak radnje i daljnji razvoj 

dinamike između Marianne i Connella. Ovdje nije riječ o seksu 

radi seksa, ovo je seks kao dio svega ostaloga što je za odnos 

između ovih likova bitno. 

Uzevši u obzir manjkavost seksualnog obrazovanja unutar 

obrazovnih ustanova, kao i činjenicu da brojni mladi stavove o 

seksu formiraju upravo kroz konzumaciju popularne kulture, 

uistinu je korisno da postoje filmovi i serijali koji seks prikazuju 

na način na koji on u stvarnosti funkcionira: ako dijelimo 

intimnost, od ključne je važnosti da se to radi na način kojim se 

iskazuje uzajamno poštovanje prema osobama koje su u seks 

uključene, kao i spoznaja da on ne može biti jednostran i 

funkcionirati na instantnoj i spontanoj strasti, nego da mnogo 

češće dolazi kroz intimu, dijalog i zajedničko istraživanje. 

Naravno, tvrdnje o tome da nam serijali duguju određeni tip 

prikaza, kao i taj da svjedočimo nekakvoj seksualnoj revoluciji, 

možda su pretjerane. Na jednoj odmjerenoj razini, nije riječ o 

revoluciji, nego o reformi, redefiniciji seksa. Riječ je o pokušaju 

da se s prikaza seksa u pop-kulturi odstrane slojevi 

predrasuda, mitova, nezdravih uvjerenja sa štetnim 

posljedicama na gledatelje i na društvenu dinamiku. Riječ je o 

tome da postanemo svjesni kako društvena nejednakost 

prožima sve dimenzije naših života, od svakodnevnih 

interakcija do sadržaja koji konzumiramo te da ona tako nije 

ništa nepromjenjivo. Riječ je o tome da je seks toliko integralan 

dio svega što nas čini ljudima, da su intimnost i bliskost većini 

nas bitne preokupacije u životu - a samim time su i dovoljno 

vrijedne da ih adekvatno prikažemo na ekranu. Umjetnička 

djela možda nam ne duguju realnost - ali ako je već pokušavaju 

prikazati, realističniji prikaz seksa ključan je sastojak u 

prikazivanju međuljudskih odnosa i veliki korak u pozitivnom 

smjeru, kako za filmsku umjetnost tako i za cijelo društvo. 

87

M 

atija 

CVEK, 

29, 

glazbenik 

88

89

90 

CVEK, OPUŠTENO

Kreativnost crpi iz neozbiljnosti, neopterećenosti, a s druge 

strane epifanije, ekstaze i duhovnosti. Sve u vezi s glazbom 

isključivo ga zabavlja i hrani energijom, ali je doživljava 

ozbiljno i apsolutno joj je posvećen. Mi smo pak bili ozbiljni 

u namjeri da upoznamo onu drugu, intimnu stranu jednog 

od najperspektivnijih glazbenika mlađe generacije 

razgovarala VEDRANA ČARAPOVIĆ PROPADALO 

fotografije MARE MILIN kreativno vodstvo i styling ROMANO DECKER 

make-up i kosa SIMONA ANTONOVIĆ asistentica snimanja LEA LADIŠIĆ 

Matija, na što su trenutačno fokusirane vaše misli? 

Tko ili što je u središtu vašeg svijeta? 

- Fokusiran sam na rad. Konstantno promišljam o novim 

idejama i rješenjima, tražim načine za pomicanje vlastitih 

granica i jačanje produktivnosti, a da u isto vrijeme artistički 

pristup nije doveden u pitanje. Veselim se svakom novom 

nastupu. Zapravo, teško je govoriti o tome što je u središtu 

moga svijeta. Takve su okolnosti da je zdravlje svakako na 

prvome mjestu, kao i uvijek, ali sada još više jer se ne brinem 

samo o sebi i bližnjima, cijeli je svijet zahvaćen. Kroz to, kroz 

"novu" odgovornost, promišljam i o budućnosti društva, 

svijeta u kojem živimo. Pretpostavljam da mi je glazba i 

kreativnost koju kroz nju ispoljavam i svojevrsni ventil i 

izlječenje i neopisiv je osjećaj, kada znate da glazba liječi, biti 

dio toga lijeka. 

MIdeja ovog intervjua nije bila nabrajati sve uspjehe Matije 

Cveka. Niti razgovarati o tome kako se prometnuo u 

predvodnika mlađe generacije domaće glazbene struje. 

Suvišnim sam smatrala ispitivati ga i o njegovim nagradama i 

priznanjima struke te obožavanju publike. Ili o četiri nominacije 

za Porin čija će se dodjela održati nakon što ovaj broj izađe (op. 

a. mi svog favorita imamo!). Kao i o njegovom neupitnom 

talentu - kako za vokalne izvedbe, tako za autorsko izražavanje. 

Ideja ovog razgovora bila je ući u Matijin svijet, doznati njegova 

najintimnija promišljanja, stavove, nadanja, navesti ga da nam 

kaže čemu stremi, što ga pokreće. Onako iskreno. Ideja je bila 

filozofirati o životu, društvu u kojem živimo i svemu onome što 

nas okružuje, onako kao kad to radite s nekim jako bliskim. 

Ideja je bila upoznati organskog Matiju Cveka. Najprije smo se 

susreli s jednim pristojnim profesionalcem koji se ubrzo nakon 

našeg okupljanja na setu - opustio. Usprkos tome što mu je 

bivanje u spotlightu od početka karijere neprivlačno i usprkos 

nervozi koja mu se nepogrešivo javi prije fotografiranja. Ovoga 

puta sve je bilo nekako drugačije. I snimanje fotografija i 

intervju koji slijedi… 

Jeste li čovjek s planom ili puštate da se stvari dogode? 

- Prilično sam spontan, ali volim postaviti kratkoročne i 

dugoročne ciljeve. Sviđa mi se ona "Čovjek planira, Bog se 

smije", ali nama tako malima plan je ponekad potreban. 

Događaju se stvari ionako, od vremena lijeganja i buđenja do 

poziva na prekrasne nastupe ili same inspiracije, ali planirati 

makar što kupiti u dućanu rješava nas nepotrebnih briga u 

bliskoj budućnosti. 

MOŽDA ČOVJEK NAĐE 

SVOJ MIR KADA SE RIJEŠI 

OČEKIVANJA I DOBIJE 

MUDROST DA UVIDI ČIJA 

ŽELI DOSTIĆI 

91

92 

CVEK, OPUŠTENO

TRUDIM SE PROMIŠLJATI STOIČKI, NA GRANICI IZMEĐU STRAHA I 

USHIĆENJA. PRUŽATI NAJBOLJE OD SEBE I NE OČEKIVATI UZVRAT 

Košulje Joop! i Strellson, Heraldi for men; hlače COS, fundus stilista 

93

94 

CVEK, OPUŠTENO

MOJA DEFINICIJA LJUBAVI, PARTNERSKOG ODNOSA? KOMPROMIS, 

TOLERANCIJA I STRAST. LJUBAV, POŠTOVANJE, PRIJATELJSTVO 

Što za vas znači danas ozbiljno se baviti glazbom? 

- Ne znam, s obzirom na to da većinu motivacije i 

kreativnosti crpim iz neozbiljnosti, neopterećenosti, a s druge 

strane epifanije, ekstaze i duhovnosti. Ako ozbiljno bavljenje 

glazbom podrazumijeva 8-satno službeno radno vrijeme s 

održivim rasporedom i smjenama, onda ja nisam taj. Ozbiljan 

sam u poštivanju dogovora, ispunjavanju obaveza i održavanju 

higijene glasa. Sve ostalo u vezi glazbe isključivo me zabavlja i 

hrani energijom, ali sve to smatram ozbiljnim poslom i 

apsolutno sam tome posvećen. Znam da sad i ovaj odgovor 

zvuči paradoksalno, ali - što uopće znači ozbiljno? Ozbiljno se 

glazbom bave i kolege koji imaju full-time poslove izvan glazbe. 

Zašto ste se zaljubili u glazbu? 

- Zato što je neovisna i nesputana buntovnica, 

nadahnjujuća, inspirirajuća i senzualna, pouzdana i učinkovita, 

pravovremena i empatična. Ona je moj život, u nju se ni nisam 

morao zaljubiti niti mogao - naprosto sam se s njom rodio. 

Umjetnici su poznati kao kompleksna, da ne kažem 

komplicirana bića. Možete li sebe svrstati u tu kategoriju? 

- Teško mi je svrstati sam sebe u kategoriju, posebno 

umjetničku. Bez lažne skromnosti, uopće biti u toj ladici mi je 

apstraktna pomisao, a zahvalan sam ako su oni uopće bili 

komplicirana bića, kako vi kažete, zbog svega što su ostavili 

čovječanstvu. Sebe smatram čovjekom, prije svega, koji uživa 

u stvaranju. 

Koliko je teško, odnosno lako biti Matija Cvek? Ili pokušajmo 

ovako - u kojim situacijama je teško, a u kojima lako? 

- Lako je u stanju duševnog mira, teško u stanju 

nesigurnosti, kolebljivosti i nemoći. Iliti, lako je kada shvatite 

da vas razumiju, da publika pjeva riječi koje su vama bile u 

glavi, kada se ljube i plešu na ritam koji ste nekada kuckali 

prstima. Teško je kada pred sebe postavite velika očekivanja 

pa se suočite s razočaranjima, ali pretpostavljam da je tako 

svakom živom biću. 

Uz vas i publika i kritika, ali i starije kolege vežu velika 

očekivanja. Osim što laska, koliko pritiska proizvodi? 

- Pritisak je neminovan, a izbor prilično jednostavan - 

prihvatiti i suočiti se ili odustati. Prethodno sam i bio 

odgovorio kako prevelika očekivanja, od sebe ili od drugih, 

dovode do razočaranja. Možda čovjek doista nađe svoj mir 

kada se riješi prvenstveno svojih očekivanja i dobije mudrost 

da uvidi čija (od drugih) želi dostići. Sve ostalo može, ali i ne 

mora biti muka. 

U kojoj ste relaciji s vlastitim egom, očekivanjima? 

- Trudim se promišljati stoički, na granici između straha i 

ushićenja. Pružati najbolje od sebe i ne očekivati uzvrat. 

Naravno da labilno dijete u meni povremeno podlegne 

napadima taštine. Uostalom, svatko tko se uopće usudi snimiti 

nešto iz svoje glave pa s tim izaći na pozornicu ima dozu 

ekshibicionizma u sebi, a svatko od nas ionako ima ego. 

Vjerujem da je bitno s egom tu i tamo popiti čaj i porazgovarati. 

Kako doživljavate i kako definirate uspjeh? 

- Budući da uspjeh možemo mjeriti na svakom životnom 

polju, reći ću da je mir zajednička karakteristika svakom 

uspjehu u životu. 

Često se kaže da se ništa nije dogodilo preko noći i da je iza 

svega lijepog što se događa puno truda i rada. 

Ipak, jeste li ikad na tom putu pomislili na odricanje, s čime 

vam se najteže bilo nositi? 

- Najveći kamen spoticanja svakako su bile skepse i sumnje 

koje pozitivnim valovima učenja, rasta i razvoja mogu naštetiti 

te tako sputati osobu. Vjerujem da se sve uspješnije borim s 

demonima ništavila i kompleksima manje vrijednosti, ali... 

mlad sam, imam vremena... 

Što vas ljuti, stvara vam nelagodu? 

- Ne volim kada se gubi vrijeme nepotrebno, a svi mi ljudi na 

mnoge nebitne stvari bespotrebno gubimo dragocjeno 

vrijeme. 

Autor ste vlastitih pjesama. Koliko su one odraz vas? 

Je li to vaš način za raznorazna životna čišćenja? 

- Moje su mi pjesme katalizatori. Svaka na meni ostavlja 

trag i svaka me na neki način mijenja. Pjesmama želim da 

ostanu, a sebi da postanem. 

Kako biste sebe opisali kao muškarca, partnera, 

suradnika, a kako kao prijatelja? 

- Trudim se biti pošten u svakom odnosu. Ne bih se kladio 

da mi to uvijek polazi za rukom, ali okružen sam predivnim 

ljudima koji su izuzetno tolerantni i moja su najveća snaga. 

Oni me definiraju te se osjećam kvalitetnim čovjekom zbog 

njihova prisustva. 

U stabilnoj ste vezi s kolegicom Nikom Turković. 

Kako izgleda život dvoje glazbenika? 

- Nadam se da nitko ne misli kako stanom svaki dan 

odzvanjaju anđeoski dvoglasi. Ne prakticiramo ni gugutanje 

ljubavnih pjesama na cvjetnim livadama ni šaputanje 

petrarkističkih stihova prije sna. Razgovaramo, mirimo se, 

svađamo, kuhamo objede, ponekad naručujemo glupu hranu, 

gledamo Netflix, cugamo s prijateljima. Razmatramo 

(i glazbenu) budućnost i tu i tamo poslušamo demo snimke. 

Koja je vaša definicija ljubavi? Partnerskog odnosa? 

- Kompromis, tolerancija i strast. Ljubav, poštovanje, 

prijateljstvo. 

A u koje moralne vrijednosti vjerujete i od kojih ne odustajete? 

- Vjerujem u poštovanje i iskrenost. Svaka moralna 

vrijednost ima svoju težinu, a ovisno o načinu na koji ih 

95

CVEK, OPUŠTENO 

VJERUJEM DA SE U ŽIVOTU MOŽEMO VRATITI JEDNOSTAVNOSTI 

POSTOJANJA I UŽIVANJA U SVAKOM TRENUTKU 

individualac kombinira, tako mi se sviđa više ili manje... 

Moralne vrijednosti se ogledaju u ponašanju okoline, pa tako 

(ne) odustajem od ljudi. 

Postoje li neke ograde koje biste voljeli srušiti, 

metaforički, naravno? 

- Ne volim destruktivnost, stoga radije nađem način da 

otvorim ogradu, a ako nije moguće, onda je preskočim. 

Vjerujem u građenje mostova, a ne zidova. Što se ljudskih 

ograda tiče, njihove su, a ne moje. Nije na meni da ih rušim niti 

da se sudim oko "meje". 

Što za vas znači sloboda? 

- Sloboda je stanje uma i duha. Nalazim je na različitim 

mjestima, a trudim se ostati slobodan okružujući se pozitivnim 

ljudima, odličnom glazbom s puno ljubavi. Slobodu sami biramo! 

Čime se vodite kroz život, kako biste opisali svoju životnu 

filozofiju? 

- Moja filozofija je kombinacija svakodnevnog života i 

suživota te pjesama koje stvaram. "Za mene postoji u životu 

samo ekstaza. Ne razlikujem ima li u toj ekstazi neke moralne 

sreće, nekog sazrijevanja, nečega etičkog. To je moj život, 

svagdašnji", govorila je velika Vesna Parun. Volim tu misao. 

O čemu je maštao Matija kao klinac, a o čemu mašta ovaj 

odrasli? 

- Mali Matija je, kao i svaki klinac, maštao o raznim 

stvarima, zanimanjima, interesima... Nekada sam želio igrati 

nogomet na stadionima, a danas ih želim napuniti divnim 

ljudima s kojima ću pjevati, plesati i "okinuti" tu sličicu nakon 

zadnje pjesme. 

Koji lik iz serije/filma/knjige bi najbolje opisao vas - 

vas danas? 

- Krenuo sam razmišljati, ali vrlo brzo mi je došlo... 

Baloo - veliki, raspjevani medo iz "Knjige o džungli", to je taj! 

Kako izgledaju procesi stvaranja? 

- Inspiracija ne bira ni vrijeme ni mjesto pa se trudim uvijek 

biti spreman. Quincy Jones je govorio da uz krevet uvijek ima 

notes i olovku kako inspiracija ne bi pobjegla kod sljedećeg 

sretnika. Svako novo stvaranje je individualno, nemam kalup ili 

vrijeme stvaranja. 

O čemu se najviše propitujete? 

- Pitam se postoje li crvena i plava pilula te koji je pravi 

odabir. 

Što biste rekli, je li vam se dogodila "prava zrelost"? 

Ako da, u kojem trenutku? 

- Ako mi se još nije dogodila, volio bih da tako i ostane, 

a ako jest, onda idem još malo igrati Fifu. Uostalom, zar nije 

poanta zadržati dijete u sebi? Pritom, što definira zrelost? 

Po nekim sam društvenim uzusima itekako zreo. Godište mi 

možda ne ide u prilog. I, eto nam opet oksimorona! 

Jeste li sebi najbolji prijatelj - jeste li uspjeli doseći razinu 

da najviše vjerujete sebi i da sa sobom njegujete jedan lijep, 

skladan odnos? 

- Sâm sa sobom se dosta dobro slažem i trudim se uvijek 

vjerovati intuiciji. Istina, nekad se i posvađamo, ali 

funkcioniramo skroz okej. Pa to je normalno, zar ne? 

Koliko vas je životni put glazbenika promijenio i koliko 

vas mijenja? 

- Mijenja me iz dana u dan, upoznavanjem novih predivnih 

ljudi i glazbenika. Sve je to dio mog životnog puta kroz 

glazbu, zahvalan sam što imam priliku sjediti s velikim ljudima 

diljem regije, družiti se s njima i razgovarati o glazbi. 

Koliko je zahtjevno u svijetu društvenih mreža, raznih 

pritisaka, očekivanja, zadržati sebe i svoj psihološki 

balans? 

- Hvala vam, ovime smo se dotakli jednog od najvećih 

problema današnjice, pogotovo ako govorimo o mlađoj 

populaciji. Teški tjedni, dani ili sati se događaju svakome pa i 

meni. Radim na sebi i učim se usporiti ovaj ludo brzi svijet kada 

osjetim da ide puno brže od mene. Kada se sve zbroji i oduzme, 

sretnih je dana puno više i zbog toga sam jako zahvalan. 

Naravno da je na svakome njegov/njen odabir što će objaviti i 

poštujem one koji objavljuju samo lijepe fotografije i sretne 

trenutke, ali nije zgorega još jednom naglasiti da život nije 

samo to. Da jest, možda bi nam bio dosadan. A kad nije, tome 

stremimo i uspoređujemo se s onim što na tim mrežama 

vidimo. Komplicirano je, ali vjerujem da se u životu možemo 

vratiti jednostavnosti postojanja i uživanja u svakom trenutku. 

Spoznaji onoga što volimo, želimo i otprilike kamo idemo. 

Kako biste opisali svijet i društvo u kojima živimo? 

- "Blagi povjetarac, mekana struktura, upitna kultura, 

neupitna je praznina." 

Zahvaljujemo Galeriji Kranjčar na pomoći i 

ustupljenom prostoru za snimanje editoriala 

96

97

fashion & beauty 

Stil je stav, modni jezik kojim 

izražavamo individualizam. 

Iris Apfel 

99

O 

IRIS 

100

H, 

!FOTOGRAFIJE 

ROMANO DECKER 

& DEJAN KUTIĆ 

101

102

gg x Iris Apfel x H&M 

Mix&match eksplozivna modna 

formula Iris Apfel osmišljena je za 

eklektičarke svih generacija. 

Visokooktanska kolekcija ove 

stogodišnje influencerice provocira 

retinu promatrača, slaveći 

jedinstven, kreativan stil žena 

koje slave individualizam. 

Lijevo: voluminozna kratka jakna od plisiranih mikrovolana, hlače od žakarda i nakit od plastične smole. 

Desno: kaftan od viskoze maksi dužine i predimenzionirani nakit od plastične smole 

103

104

Lijevo: mantil od višebojnog žakarda; nakit od plastične smole i kristala. 

Desno: predimenzionirani kaftan od viskoze s volanima maksi dužine i nakit od plastične smole 

105

106

Lijevo: odijelo od višebojnog žakarda i nakit od plastične smole i kristala. 

Desno: pidžama-odijelo od svile i predimenzionirani nakit od plastične smole i kristala 

107

Lijevo: Jakna od umjetnog krzna, suknja od višebojnog žakarda i nakit od plastične smole i kristala 

Desno: Pidžama-odijelo od svile i predimenzionirani nakit od plastične smole i kristala 

Kolekcija je elegantno razigrana, zasićena vibrantnim bojama i živopisnim 

organskim printovima na raskošnim tkaninama. Ovaj više-je-više modni 

koncept okrunjen je predimenzioniranim nakitom s kristalnim dekorom 

te motivima flore i faune, karakterističnim za Iris Apfel 

108

109

Kreativno vodstvo DECKER + KUTIĆ 

Styling ROMANO DECKER 

Model IVANA BRAJDIĆ @IM Studio Model Agency 

Make-up SAŠA JOKOVIĆ 

Kosa MILENA MARŠIĆ @Salon Glamour 

Manikura @Manos, Medvedgradska 8, Zagreb 

Asistentica fotografa MIRTA PEJIĆ 

Asistentica stilista LEA LADIŠIĆ 

110

Bluza s predimenzioniranom mašnom, plisirana suknja s volanima maksi dužine od printane viskoze i predimenzionirani nakit od plastične smole i kristala 

111

GG FENOMEN 

/ 2 

/ 1 

VRIJEDI LI EGIDA 

'SEKS PRODAJE'? 

Smjena generacija i društvene promjene na 

svim razinama razlozi su zašto golo žensko tijelo 

uz mišićavog muškarca više nije dovoljno kako 

bi se prodao sapun, parfem, torbica ili haljina 

tekst LEA LADIŠIĆ fotografije PROFIMEDIA 

112

4 

/ 3 

/ 5 

/ 1. Model Anna Ewers pozirala je fotografu Stevenu 

Kleinu za kampanju dizajnera Alexandera Wanga 2014. 

/ 2. Suptilni sex appeal u kampanji modne kuće Paco 

Rabanne u povodu Valentinova 2021. / 3. Kontroverzna 

kampanja Toma Forda za parfem iz 2007. godine 

/ 4. Kendall Jenner u kampanji Calvina Kleina 'Deal With It' 

/ 5. Kampanja za traperice Calvina Kleina iz 2014. 

Vjeruje se kako je prva reklama koja je u svrhu prodaje 

iskoristila žensku požudu ona iz 1911. godine. Na 

plakatu kojim se reklamirao sapun Woodbury ispisano 

je: "Koža koju ćete voljeti dodirivati", a copy erotičnog 

prizvuka osmislila je Helen Lansdowne Resor, kako se 

vjeruje, prva copywriterica. Ta reklama, koja u prvi plan 

stavlja muškarca i žene u elegantnoj haljini, smatra se pionirskom - jer 

skrenula je fokus s muškog zadovoljstva i preusmjerila ga na potrebe 

žene. I dizajner Yves Saint Laurent pomicao je granice kada je 1971. 

pozirao gol za svoj prvi parfem Pour Homme. Fotografirao ga je Jeanloup 

Sieff, a kontroverzna fotografija prva je koja je prikazivala parfumera u 

reklami za vlastiti proizvod. Dok je Laurent ipak prikrio intimne dijelove 

tijela, kuća YSL je 2002. otišla korak dalje i u kampanji za parfem 

prikazano je potpuno otkriveno, golo muško tijelo i sva njegova raskoš. 

Modnu kuću tada je vodio Tom Ford, što objašnjava kontroverznost 

kampanje, a izjavio je tada: "Parfem se nosi na koži, 

pa zašto bismo onda skrivali tijelo?" 

U međuvremenu seks se redovito kao motiv provlačio kroz svijet 

oglašavanja, no vrhunac doživljava u godinama koje slijede. Osamdesete i 

devedesete te početak tisućljeća iskorištavaju 

maksimum od seksa, soft porna i erotike koja se 

pakira u oglase za modne i beauty proizvode. 

Calvin Klein, a zatim i Tom Ford za Gucci utabali 

su put ostatku industrije. Oglašavanje nabijeno 

seksualnom energijom, kojom se često prelazila 

granica dobrog ukusa, koketiranje sa soft 

pornografijom, bahata provokacija, doveli su do one 

dobro poznate - sex sells. Zaista je najbolje 

prodavao u tim desetljećima, ali možemo li isto 

tvrditi i danas? 

Sa smjenom generacija i društvenim 

promjenama koje se događaju na svim razinama 

golo žensko tijelo uz mišićavog muškarca više nije 

dovoljno kako bi se prodao sapun, parfem, torbica 

ili haljina. Štoviše, mizogino je i duboko 

problematično. Seks je kao motiv, jasno, i dalje 

prisutan, no giganti (prvenstveno) modne i beauty 

industrije moraju oprezno vući svoje poteze jer i 

najmanja pogreška danas se kažnjava pravilima 

cancel kulture, odnosno "otkazivanjem", 

nestankom iz javnog prostora. Početak tisućljeća 

na tron je stavljao mnoge prakse danas detektirane 

kao iznimno problematične - od veličanja 

premršavih figura, pretjerane seksualizacije žena i 

ne-inkluzivnosti na svim razinama. Nekada je više 

vrijedila ona "i loša reklama je dobra reklama", a 

prolazila je jer za one kontroverzne kampanje koje 

su se najčešće zabranjivale u javnosti nije bilo 

posljedica s kakvima bi se susreli danas. Kampanja 

talijanske kuće Dolce & Gabbana iz 2007. prozvana 

je zbog insinuacije na "gang rape". Naime, 

fotografija je prikazivala polugole muškarce koji 

okružuju ženu, dok je jedan od modela silovito 

113

drži za zapešća. Kampanja je izazvala skandal, D&G je optužen 

za ponižavanje žena i mizoginiju, a ipak, gotovo dva desetljeća 

nakon toga Dolce & Gabbana (unatoč još mnogim drugim 

ispadima koje su imali u međuvremenu) i dalje djeluju na 

modnoj sceni. 

A 

priča o hedonističkom trendu oglašavanja 

ne prolazi bez isticanja Calvina Kleina još u 

osamdesetima. I danas kontroverzna, 

ali i kultna kampanja za traperice s tada 

15-godišnjom glumicom Brooke Shields 

potaknula je pitanje je li riječ o dječjoj 

pornografiji, s obzirom na to da fotografija dolazi uz slogan 

"Ništa ne stoji između mene i mojih Calvin traperica". No, seks 

je spasio Calvin Klein od propasti i tijekom devedesetih godina 

bilo ga je nemoguće izbjeći. Uz tadašnji power duo i zaštitna 

lica - nabildanog Marka Wahlberga i supermodel Kate Moss - 

Calvin Klein je podizao valove negodovanja diljem svijeta, ali 

istodobno ostvarivao dobar profit. Unatoč glamuriziranju 

heroin chica i krhkoj posturi manekenke koja se izvijala u 

rukama Marka Wahlberga, seks je - pokazalo se - prolazio kao 

najbolji alat za dobru prodaju. Marka i Kate kasnije je u 

kampanjama zamijenila manekenka Christy Turlington, 

a nakon nje i glumica Eva Mendes, koja je zavodljivo pozirala 

na bijelim plahtama za reklamu parfema Secret Obsession. 

Ta ista reklama bila je zabranjena u SAD-u jer se u jednom 

trenutku na spotu ukazala njezina bradavica. 

Gradivo "seks prodaje" je u devedesetima, uz CK, utvrdio i 

Tom Ford za vrijeme vođenja talijanskog Guccija (1994. - 

2004.). Tada javnosti još nepoznat, mladi američki dizajner - 

/ 1 

Seksepil koji danas 

prodaje ne sadrži 

elemente erotike i 

pornograije koji su 

dominirali proteklim 

desetljećima 

bahat i samopouzdan - seks stavlja u prvi plan kroz modne 

kolekcije i svoje kampanje, i tako talijanski brend izvlači iz 

propasti. Učinio ga je jednim od najprofitabilnijih i najpoželjnijih 

brendova na svijetu, generirajući profit od 1,3 milijarde eura. 

Kampanje za Gucci napucao je seksepilom pomiješanim s 

hedonističkim luksuzom kojima je hranio javnost početkom 

dvijetisućitih. Ford kao da je ispitivao granice, redovito ih 

prelazeći, pritom itekako svjestan da ciljanjem na seks najlakše 

otvara apetit za potrošnjom kod kupaca. Jedna od takvih 

kampanja je "Pubic Enemy" za koju je model Carmen Kass 

otkrila svoju intimnu zonu i pokazala "G točku" - točnije, 

pažljivo izbrijane dlačice u obliku Guccijevog znaka. Autor 

spomenute fotografije je Mario Testino, iako je Ford većinom 

radio sa slavnim fotografom Stevenom Meiselom, ispred čijeg 

objektiva su često nastajale "zabranjene" kampanje. 

Dvadesetak godina kasnije i već nekoliko kvartala zaredom 

Gucci se i dalje nalazi na listi najpopularnijih luksuznih 

brendova na svijetu, no kampanje više ne zrače seksi 

energijom. Dapače, sadašnji kreativni direktor Alessandro 

Michele odbacio je seks kakav je servirao Tom Ford. Kuća 

Balenciaga, koja često dijeli prvo mjesto na listi najpopularnijih 

/ 2 

/ 1. Ljubav u kampanji francuskog 

dizajnera Jacquemusa / 2. Supermodeli 

u kampanji za miris Dolce & Gabbana 

/ 3. Rihannina Savage x Fenty kampanja 

naglasak stavlja na samopouzdanje 

/ 4. Naga Kate Moss za CK na početku karijere 

114

modnih imena s Guccijem, gotovo se uopće ne dotiče seksa 

kao poruke koju želi komunicirati. Modni brendovi morali su 

promijeniti narativ, a ako do 2022. to nisu učinili, na radaru 

generacije Z više ne postoje. Najbolji dokaz tome je Victoria's 

Secret, brend donjeg rublja čiji je godišnji show nekad imao 

milijunsku gledanost na malim ekranima. Anđelice savršenih 

tijela, a najčešće bijele rase, nosile su seksi donje rublje i 

izgledale poput božica, dok je brend jasno poručivao kako 

savršeno žensko tijelo treba izgledati. No, društvene 

promjene, body positivity i #metoo pokreti pokopali su 

Victoria's Secret - odnosno čelnici brenda (redovito muškarci) 

presudili su mu vlastitim pogrešnim odlukama. Victoria's 

Secret trenutačno radi na rebrendingu, "prodavajući" 

raznolikost i žensko samopouzdanje umjesto savršenstva, no 

prekasno. Dok je VS radio po staromodnim poslovnim 

modelima, pjevačica i mogulica Rihanna s linijom Savage x 

Fenty istaknula se kao nova ikona koja je pokazala kako seks 

treba zapakirati danas. Uz raznoliku postavu na modnoj pisti 

koja zastupa svaki rod, boju kože, oblik tijela i generaciju, 

Savage x Fenty ne insinuira da je (žensko) tijelo seksualni 

objekt, već u prvi plan stavlja samopouzdanje, zadovoljstvo i 

raznolikost. Generacija Z ne kupuje seks - kupuje osjećaj i 

prave poruke koje brend odluči staviti u prvi plan. 

Business of Fashion ističe u jednom od članaka: 

"Seks ne prodaje, ali voajerizam da". 

Zahvaljuju to i digitalnoj eri u kojoj 

konzumiramo sadržaj virtualno i kroz 

fotografije. Svatko, dakle, može gledati, ne i 

dodirivati. Važni su pritom stav, snaga, 

osjećaj slobode i osnaživanje vlastite seksualnosti, poruke koje 

izviru iz određene kampanje. Nakon razvratnog razdoblja 

devedesetih i nultih godina, u prošlom je desetljeću seksi apel 

sveden na minimum, da bi se trenutačno koristio kao alat za 

privlačenje pažnje, ali u potpuno drugačijem obliku - uz novi 

narativ i zamjenu uloga. 

Dokazuju to i kolekcije za proljetnu sezonu 2022. - modne 

piste vrvjele su golom kožom, prozirnim materijalima, 

seksepilnim izrezima. Kreatorica Nensi Dojaka, trenutačno 

jedna od najpoželjnijih u svijetu, koja je osvojila scenu 

atraktivnim haljinama, bazira brend na rafiniranom seksepilu. 

Kreativni direktor kuće Mugler, Casey Cadwallader, dizajnom 

ističe zanosno žensko tijelo i sugerira tech-seksi estetiku, 

talijanski Blumarine referira se na kičasti seksepil s početka 

tisućljeća. 

Ipak, razlika je u tome da današnji seksepil koji prodaje ne 

sadrži elemente erotike i pornografije kakvi su dominirali prije 

dva-tri desetljeća. Primjerice, francuska kuća Jacquemus svojim 

kampanjama prikazuje seksualnost i intimnost u svakom obliku, 

no na mnogo romantičniji način. Straight i gay parovi izmjenjuju 

poljupce ili se duboko gledaju u oči, s odjećom ili bez nje, kao što 

su to činili u kampanji L'AMOUR prošle godine. Paco Rabanne 

lani je izbacio kampanju "Build Love", a Diesel, koji je kroz svoje 

postojanje servirao naglašene seksi kampanje - primjerice s 

naslovom "Seks prodaje. Nažalost mi prodajemo traperice" 

ili kampanjom "Be Stupid" kojom je komunicirao mladenačku 

glupost i slobodu - danas je prilagodio komunikaciju, no i 

dalje je temelji na intimi i dodiru. Vjerojatno nas intimnost na 

kampanjama jednako privlači jer nam je za vrijeme najgorih dana 

pandemije dodir bio zabranjen, pa sada još jednom služi kao alat 

koji će nas potaknuti na kupnju. Na koncu, s pandemijom ili bez 

nje, fizički kontakt je nešto bez čega ne znamo funkcionirati. 

No, za problematične poruke, upitne prikaze žene i ženskog tijela 

te seks kakav je prolazio nekada, ako se pita generaciju 

Z - ali čak i starije generacije - više nema mjesta na sceni. Ideja 

seksualne slobode i osnaženja s druge strane je ono za što se 

modni brendovi mogu uhvatiti u pohodu na tržište. 

/ 4 

/ 3 

115

GG TRENDOVI 

Moda kao rekvizit 

FOTOGRAFIJA: IMAXTREE (2), PROFIMEDIA (2) I COURTESY OF PRESS OFFICE (2) 

tekst LEA LADIŠIĆ 

116

Na društvenim mrežama nose se nefunkcionalni komadi odjeće 

i dodaci radikalnog dizajna, no iako tamo potpuno ispunjavaju 

svoju potrebu, pitamo se kakva ih zapravo budućnost čeka 

Tko to zapravo može 

nositi? Potegnula je 

pitanje kolegica dok 

na ekranu ispred nje 

titra fotografija 

Jacquemusovog 

minijaturnog kardigana, onog koji se 

provlači po Instagram profilima modnih 

influencerica. Chiara Ferragni ga je 

nosila, Megan Fox također. Zaista je 

nepraktičan, a zamisao provođenja 

jednog standardnog dana u njemu čini 

se kao noćna mora. Jedna izjava ipak 

opravdava ovaj trend... "Ako izgleda 

slatko na Instagramu, prodat će se. 

To je jednostavno svijet u kojem živimo", 

rekao je Simon Porte Jacquemus, 

francuski dizajner koji je, jednim dijelom, 

na Instagramu izgradio slavu. Odnosno, 

njegovi modni komadi jako atraktivno 

izgledaju na fotografijama, što im je 

zajamčilo globalni uspjeh. Kada je 2017. 

godine na pistu poslao sićušne 

Le Chiquito torbice u koje jedva da stanu 

slušalice, svi su se pitali tko bi, pobogu, 

tako malu torbicu platio nekoliko stotina 

dolara? Jedan dio scene, onaj koji djeluje 

na društvenim mrežama, odmah je 

prepoznao - ova torbica se idealno 

uklapa na feed, taman stane na tanjurić 

s kavom i kroasanom. Nekoliko mjeseci 

kasnije, a zatim i nekoliko godina kasnije, 

Le Chiquito je i dalje "it" modni dodatak - 

barem na društvenim mrežama ili na 

crvenom tepihu, u rukama celebrityja 

koji svoj utjecaj već godinama dijele s 

modnim influencerima. 

Osim Jacquemusa, i ostali brendovi 

danas nude mikro modele - Fendi, Dior, 

Chanel... Besmisleno minijaturne i tako 

prokleto neodoljive - nepraktične torbice 

i dalje pronalaze svog kupca. Više nije 

riječ o sezonskom trendu, minijaturna 

torbica postala je suvremeni kultni 

modni dodatak koji komunicira različite 

poruke. Jedna od važnijih je sigurno ona 

statusna - ne može si svatko priuštiti 

skupocjenu torbicu u koju, zapravo, ne 

stane ništa. Luksuzni stilski rekvizit 

samo za fotografiju na društvenim 

mrežama. U takvom svijetu živimo. 

Jesu li društvene mreže prijelomna 

točka koja je modu predodredila u 

smjeru nepraktičnosti? Povijest nas uči 

da moda nikada nije bila primarno 

praktična, a udobnost je često išla 

nauštrb estetike. Krenimo od velikih 

krinolina haljina s metalnim obručem, do 

korzeta koji su ugrožavali zdravlje žena. 

U dvadesetom stoljeću javljaju se i 

originalne mini torbice koje su nosile 

isključivo žene visokog staleža. Što je 

torbica bila manja, status u društvu je 

bio veći. No, pojava društvenih mreža i 

influencera nepovratno je promijenila 

način na koji nosimo i želimo posjedovati 

odjeću i modne dodatke jer ona više ne 

služi isključivo nama - prilikom kupnje 

novog komada sada pazimo koliko je 

određeni modni komad fotogeničan i 

uklapa li se na feed. Kako se uz takav 

mindset kreativnost i sloboda onih koji 

stvaraju modu ne bi ograničila i stavila u 

određenu kutiju? Možda se iz tog 

razloga trenutačno nalazimo u trenutku 

kada malo tko na modnoj sceni nudi 

nešto drugačije i inovativno... Trendovi 

se izmjenjuju sve brže i teško je 

procijeniti - hoće li se nositi IRL ili samo 

na društvenim mrežama? Jesu li modni 

trendovi uopće relevantni i kako u 

kakofoniji noviteta prepoznati ono 

vrijedno pažnje, kada je hype opravdan, 

a kada je jedino pokriće atraktivnost na 

društvenim mrežama? 

Iako se tijekom pandemije, naime, 

predviđala renesansa modne industrije i 

načina na koji konzumiramo modu i 

nove trendove, ona je na kraju postala 

dio svakodnevice. Potreseni klimatskom, 

društvenom i zdravstvenom krizom 

naumili smo mudrije kupovati, manje 

trošiti, odgovorno nositi modu. Nekoliko 

mjeseci kasnije, kada je pandemija 

počela popuštati, našli smo se u većem 

konzumerističkom ludilu od onoga u 

kojem smo bili prije - jer zaželjeli smo se 

lijepe i zabavne mode. U tu kategoriju 

pripada i nepraktična moda - ona u 

službi rekvizita. Neki od najpopularnijih 

modnih komada u 2021. godini su 

Jacquemusov minijaturni kardigan, 

Pradin catsuit, mini torbice, ekstremno 

visoke platforme luksuzne kuće 

Valentino, mikrosuknja Miu Miu. 

Miuccia Prada je za kuću Miu Miu, 

naime, predstavila nikad kraće minice 

niskog struka i crop topove koje se nose 

uz cipele Y2K estetike - ujedno 

pokrenuvši trend koji će, osim na 

društvenim mrežama, postati dio naše 

svakodnevice. Nakon prvog vala 

zgražanja nakon prikazane revije - što 

zbog dužine minice, što zbog niskog 

struka - Miu Miu komadi iz ove kolekcije 

trenutačno su SOLD, što potvrđuje 

prethodnu rečenicu. Nosila ih je Hailey 

Bieber, Emily Ratajkowski, Nicole 

Kidman na naslovnici Vanity Faira - ona 

koja je slomila internet. 

Stvarnost je da vodimo živote na dvije 

platforme - jedna je ona zbiljska, a drugi 

dio života odvija nam se na društvenim 

mrežama. Tamo je mnogo jednostavnije 

namjestiti savršen život i namontirati 

stvarnost kakvu želimo. U virtualnom 

životu torbica koja stane u džep potpuno 

je funkcionalna, a Miu Miu minijaturna 

suknja potpuno praktična za 

svakodnevni look. Tamo se nose 

nefunkcionalni modni komadi koji 

potpuno ispunjavaju svoju potrebu. 

Međutim, nije za zaboraviti stranu s 

društvenih mreža koja se preslikava na 

stvarnost, a to je da je potpuno 

besmisleno i neprimjereno kupovati 

fizičku odjeću i modne dodatke samo za 

potrebe društvenih mreža. Srećom, taj 

trend, čini se, doživljava svoj suton i 

uskoro bi mogao postati reliktom 

društvenih mreža. 

Nove generacije već naveliko 

iskorištavaju prednosti digitalne odjeće 

koja se nosi samo u virtualnim sferama 

i tamo obitava, dok njena proizvodnja ne 

čini nikakvu štetu za planet i okoliš. 

I to je svijet u kojem ćemo očito živjeti. 

117

GG MODA I UKLJUČIVOST 

/ 2 

/ 3 

/ 1 

/ 4 

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (3) 

/ 1. Lynne Koester, 54-godišnja američka 

manekenka, i / 3. Jill Kortleve, plus size 

nizozemski model, na reviji visoke mode 

za proljeće i ljeto 2022. kuće Valentino. 

/ 2. Xueli Abbing, kineski model s 

albinizmom. / 4. Jeremy Scott, kreativni 

direktor kuće Moschino, i Aaron Rose 

Philip, njegov omiljeni model, transrodna 

osoba koja boluje od cerebralne paralize 

118

Opće pravo 

NA STIL 

U MODNOJ INDUSTRIJI POČELA JE REVOLUCIJA - NOVI POSLOVNI MODEL 

TEMELJI SE NA RAZNOLIKOSTI, JEDNAKOSTI I UKLJUČIVOSTI, ŠTO 

ZNAČI KREIRANJE ODJEĆE I DODATAKA ZA SVE SKUPINE POTROŠAČA 

tekst ANELA MARTINOVIĆ 

Da biste postali manekenka s međunarodnom 

karijerom, više ne trebate biti visoki poput 

jablana, tanki poput štapića, mladi poput 

rose ni imati put poput Snjeguljice. Pokazao 

je to i odabir manekenki za reviju kolekcije 

visoke mode luksuzne modne kuće Valentino, 

predstavljene početkom godine. Raskošne toalete koje je 

dizajnirao kreativni direktor Pierpaolo Piccioli nosile su 

74-godišnja Marie Sophie Wilson, Nizozemka Jill Kortleve aka 

Jilla Tequila, manekenka s opsegom bokova od 106 centimetara 

i odjevne veličine 42, Sudanka Ajok Madel izrazito tamne boje 

kože rođena u izbjegličkom kampu u Keniji, Azijatkinja Levie 

Shieh... Takav odabir manekenki raznih životnih dobi, rase i 

građe tijela bio je u skladu s nazivom kolekcije Anatomija mode, 

ali i s novim poslovnim modelom modne industrije koji 

označavaju tri slova: DEI - diversity (raznolikost), equity 

( jednakost) i inclusivity (uključivost). 

Poražavajuća je činjenica da je trebalo gotovo stotinjak 

godina od prvih javnih predstavljanja kolekcija da bi akteri 

uključeni u kreiranje cjelokupnog izgleda prihvatili 

odgovornost koja ide s tim poslom. Naime, bez obzira na to 

koliko je moda uljepšala svakodnevni život, ne treba smetnuti 

s uma da je mnogima prouzročila patnju i nanijela bol. 

Doslovno. Jer ako moda forsira imidž visoke i vitke djevojke 

pravilnih crta lica i bijele puti kao ideal ljepote i privlačnosti, 

naravno da će se sve one koje ne odgovaraju tom opisu osjećati 

manje vrijednima. Jedno američko istraživanje provedeno 

prije pet godina na uzorku od deset tisuća djevojaka u dobi od 

14 do 19 godina pokazalo je da se gotovo osamdeset posto njih 

osjeća neprivlačno u odnosu na modele s naslovnice modnih 

časopisa. Može se lamentirati o tome da je biti zadovoljan 

genima zadanim izgledom stvar samopouzdanja i zdravog 

razuma, no pokušajte to objasniti tinejdžerima koji svijest o 

sebi i svom mjestu u društvu grade na predlošcima koje u 

javnost plasiraju modne korporacije, odgovorne za ozbiljne 

zdravstvene probleme izazvane izgladnjivanjem kako bi se 

stalo u odjevnu veličinu 34, standardnu u svijetu visoke mode, 

kao i psihičke traume nastale zbog forsiranja jednog tipa 

privlačnosti nauštrb ljepote raznolikosti i individualnosti. 

U slučaju tjelesne težine poželjne za prezentaciju, kao i za 

nošenje dizajnerske odjeće, stvari su se počele mijenjati nakon 

smrti 28-godišnje francuske manekenke Isabell Caro koja je 

2010. preminula zbog posljedica anoreksije - imala je samo 

32 kilograma. Nakon toga je u Francuskoj izglasan zakon koji je 

zabranio angažiranje premršavih manekenki, a to znači da se 

na visinu od 175 centimetara mora imati barem 55 kilograma. 

Na problem jednoobraznog poimanja idealne figure skrenule 

su pažnju i holivudske zvijezde za koje bi se reklo da im dizajneri 

jedu iz ruke. Američka pjevačica Bebe Rexha se 2019. požalila 

novinarima na dodjeli nagrada Grammy da nije mogla pronaći 

haljinu svoje veličine za crveni tepih - a nosi broj 40, što je odjevna 

veličina koju u prosjeku ima najveći broj žena. "Čini mi se da 

dizajneri smatraju da se punašnije osobe ne bi trebale odijevati 

moderno", rekla je Bebe. Na kraju je odjenula atraktivnu crvenu 

haljinu dizajnera Christiana Siriana koji joj jedini nije rekao, kako 

je izjavila, da je "prekrupna za njegove kreacije". 

No, prava je promjena krenula kad su dizajneri milenijci, kao 

što su Christian Cowan, Brandon Maxwell i Richard Quinn, 

počeli odijevati svoje idole, bucmaste reperice Cardi B i Lizzo. 

Njihova popularnost nije promaknula pažnji velikih brendova pa 

su reperice ubrzo počele nositi modele luksuznih modnih kuća 

Balenciaga, Chanel, Versace, Mugler, Gucci... Posljedica takve 

odluke je bila da su za svoje revije počeli angažirati plus size 

manekenke, što je još donedavno bilo nezamislivo. Tako su, osim 

Valentina, manekenke odjevne veličine 40, 42 i 44 prvi put na 

predstavljanju kolekcije za proljeće/ljeto 2021. imale i kuće Fendi 

i Versace, a godinu ranije i kuća Chanel, što je bilo posebno 

popraćeno u medijima. Nekadašnji kreativni direktor Karl 

Lagerfeld, naime, nekoliko se puta našao u središtu skandala 

zbog neprimjerenih izjava o ljudima veće tjelesne težine. 

I dok su kreatori još nekako i progutali višak kilograma 

svojih klijentica, prihvaćajući da je diskriminatorno kreirati 

samo za mršave (a i ne mogu propustiti udio u tržištu čija se 

vrijednost procjenjuje na 194 milijarde eura), ono što im je 

daleko teže probaviti jest njihova dob. Naravno da oni 

odijevaju zvijezde starije od 50 godina, kao što su Nicole 

119

1 

/ 1. Talijanski Vogue snimio je 

editorijal s manekenkama s različitim 

tjelesnim i mentalnim invaliditetima. 

/ 2. Kathleen McCain Engman, 

70-godišnjakinja koja redovito 

pozira za kampanje njujorškog 

brenda Collina Strada 

/ 2 


Kidman (54), Jennifer Lopez (52) ili Madonna (63), no one nisu 

pravi primjer tvrdnje da je modni grijeh izgledati u skladu sa 

svojim godinama. Dapače, one su primjer kako žena - jer u 

pravilu je riječ o osobama ženskog spola, dok se muškarcima 

više-manje oprašta sve - zbog pritiska modnih i društvenih 

trendova mora učiniti sve da bi sakrila svoju pravu dob. 

Modne kuće, ali i kozmetički brendovi mnogo su se puta našli 

na udaru kritika zbog toga što njihove proizvode reklamiraju 

curetci od petnaest ili šesnaest godina, a namijenjeni su 

ženama odrasle dobi. Na dobnu diskriminaciju požalila se i 

70-godišnja britanska glumica Jane Seymour. 

"Nakon što sam u 80-ima i 90-ima bila proglašavana 

modnom ikonom, glamuroznom djevojkom i neslužbenom 

muzom, sada mi je gotovo nemoguće naći dizajnera koji bi za 

mene kreirao haljinu u kojoj ću se pojaviti na crvenom tepihu", 

napisala je u osvrtu u britanskom časopisu The Guardian. 

Stoga je broj dizajnera koji će za svoje revije angažirati "plus 

age" manekenke još manji nego onaj s plus size manekenkama. 

Prema izvještaju koji je plasirala platforma newmodels.com, 

koja prati globalno stanje u svijetu modelinga, čak 69 posto 

manekenskih poslova vezanih uz modnu industriju odnosi se 

na djevojke do 25 godina, a samo 7 posto na manekenke u dobi 

od 55 godina naviše. Na modnim revijama održanim tijekom 

2020. udio manekenki iznad 50 godina bio je bijednih 0,53 

posto, dok je postotak zastupljenosti žena te dobne skupine na 

naslovnicama modnih časopisa iznosio samo 5,5 posto. 

Nevjerojatno, s obzirom na to da udio stanovništva te dobi u 

Europi iznosi 33,6 posto, a u SAD-u 28,5 posto. Stoga su 

dizajneri Simone Rocha i Rick Owens, koji svoje modele 

redovito predstavljaju na ženama zrelije životne dobi, pravi 

pioniri. Njima se nedavno pridružio i već spomenuti 

Pierpaolo Piccioli iz kuće Valentino, a vrijedi spomenuti i 

američki sportski magazin Sport Illustrated, poznat po 

naslovnicama ljetnog izdanja koje krase mlade i seksepilne 

manekenke u kupaćem kostimu. Lani 

je za naslovnicu tog tradicionalno 

najprodavanijeg broja odabrana 

Kathy Jacobs, 57-godišnji američki 

model. Premda se stvari miču s mrtve 

točke, to je i dalje daleko od 

prihvatljivog, no još je gora situacija 

kad je riječ o jednima od najranjivijih u 

VRIJEDNOST TRŽIŠTA MODNE 

ODJEĆE PRILAGOĐENE POTREBAMA 

INVALIDA DO 2026. ĆE SE POPETI 

NA 350 MILIJARDI EURA 

društvu - invalidima. 

Koliko je dizajnerskih 

brendova, kako se 

zapitala novinarka i 

modna kritičarka 

Cathy Horyn, uopće 

svjesno da postoji 

velik broj ljudi koji su u svakom pogledu posve isključeni iz 

modne industrije? Odgovor je - vrlo malo, jer se gotovo na prste 

jedne ruke mogu nabrojati dizajneri koji kreiraju za ljude s 

nekom vrstom invaliditeta. Zasad liniju odjeće namijenjenu 

isključivo invalidima imaju Tommy Hilfiger, Tommy Adaptive, 

te brendovi Nike, JC Penny i Target, premda je riječ o tržištu za 

koje se procjenjuje da će do 2026. vrijediti 350 milijardi eura. 

No, invalidne osobe definitivno postaju vidljive. 

Nakon Australke Madeline Stuart, prve manekenke s 

Downovim sindromom koja je postala poznata 2017. noseći 

revije na Tjednima mode u Londonu, New Yorku, Parizu i 

Dubaiju, kuća Gucci je 2020. za reklamnu kampanju angažirala 

18-godišnju Ellie Goldstein, koja također ima Downov sindrom, 

a njima se pridružila i 24-godišnja Grace Strobel. Jillian 

Mercado je manekenka koja boluje od mišićne distrofije, a 

Victoria Modesta i Cacsmy Brutus, poznatija kao Mama Cax, 

manekenke su koje imaju amputiranu nogu. U modnu će 

povijest ući i Aaron Rose Philip, antiguansko-američki model - 

2018. postao je prvi crni, transrodni te model s tjelesnim 

invaliditetom kojeg je ikad predstavljala velika manekenska 

agencija, postavši inspiracija dizajneru Jeremyju Scottu, 

kreativnom direktoru kuće Moschino, čije modele nosi na reviji i 

reklamira u kampanjama. I talijanski Vogue je ispisao povijest 

editorijalom snimljenim u srpnju u kojem su zvijezde bile 

manekenke s različitim invaliditetima. 

"Promjena se neće dogoditi preko noći i neće je učiniti jedan 

dizajner, već će veliki broj pojedinačnih kolekcija i malih modnih 

brendova u konačnici promijeniti 

sadašnjicu i oblikovati budućnost", 

rekla je Hillary Taymour, vlasnica 

američkog brenda Collina Strada, 

čije kolekcije reklamiraju manekenke 

i manekeni svih rasa, životne dobi, 

građe tijela te tjelesnih, mentalnih, 

intelektualnih i osjetilnih oštećenja. 

120

Lagana vesta, 

399 kn 

Majica, 

159 kn 

Sako, 729 kn; 

Hlače, 479 kn; 

Majica, 209 kn 

Suknja, 

479 kn 

Nevjerojatne 

Torba, 

399 kn 

Upravo ova riječ najbolje opisuje žene koje nose odjevne komade iz kolekcije 

s.Oliver, a kojima im dajemo podršku dok naš svijet čine boljim mjestom. Svaka 

žena ima nešto nevjerojatno u sebi, a s.Oliver dizajn podcrtava njihove kvalitete. 

Majice s printom odličan su izbor za sve te ih se može kombinirati na razne 

načine; uz jaknu naglašavaju našu ženstvenost i snagu; odlične su ispod sakoa u 

kombinaciji s hlačama ili suknjom, a casual, mladenačke lijepe uz traperice ili pak 

kratke hlače kada su dani topli. Proljeće donosi boje, a narančasta je boja sezone, 

pa u kolekciji za ožujak možete pronaći i prekrasnu svijetlonarančastu pamučnu 

jaknu koja se lako kombinira s komadima u pješčanim tonovima. Neka modno 

proljeće započne u novim, svježinom obojenim chic kombinacijama. 

121

BOLD 

BEAUTY 

fotografije 

JELENA BALIĆ 

styling 

PETAR TRBOVIć 

122

Haljina od metalizirane 

tkanine RABENS 

SALONER, Garderoba 

Concept Store; 

čizme od metalizirane 

kože ALEXANDRE 

VAUTHIER; naočale za 

sunce BALENCIAGA, 

Optika Anda 

123

124 

Naušnice i prstenje od 

pozlate ukrašene biserima, 

sve CORNELIA WEBB, 

Garderoba Concept Store

Hlače i čizme 

od lakirane kože, 

sve DIESEL 

125

126 

Predimenzionirani mantil 

od printanog neoprena 

MOSCHINO; čizme od kožnate 

mreže CASADEI, sve Zalando

Haljina od finog pletiva s 

prorezima CULT GAIA, Zalando; 

čizme otvorenih prstiju ZARA 

127

128 

Haljina od lakirane kože DIESEL; naočale za sunce BALENCIAGA, 

Optika Anda; naušnice i prsten od pozlate VERSACE, Zalando

Kaput od kože RAIINE, 

GARDEROBA CONCEPT STORE; 

salonke s remenjem i metalnim 

detaljima MOSCHINO, ZALANDO 

129

130 

Haljina od plisiranog 

lamea CHRISTOPHER 

KANE, Zalando; čizme 

otvorenih prstiju ZARA

Torbica optočena bisernim 

perlama CULT GAIA, Zalando; 

sandale ukrašene mašnama GANNI, 

Garderoba Concept Store 

131

132 

Bodycon cocktail haljina DIESEL; 

naušnice s biserima VIVIENNE 

WESTWOOD, Zalando; čarape s 

uzorkom čipke iz fundusa stilista; 

sandale ukrašene mašnama GANNI, 

Garderoba Concept Store

Mini cocktail haljina s 

predimenzioniranom 

mašnom ROTATE, 

Nicolas Concept Store 

133

134 

Haljina optočena 

pajetama GANNI, 

Garderoba Concept 

Store; čizme otvorenih 

prstiju ZARA

U MODNOJ 

FORMULI MANJE 

JE VIŠE OTKRILI 

SMO ZAVODLJIVU 

SENZUALNOST 

OGRNUTU 

SNAŽNIM, 

MINIMALISTIČKIM 

SILUETAMA 

LIŠENIM 

SUVIŠNOG 

DEKORA 

Uredio ROMANO DECKER 

Model KRISTINA PERIĆ 

Make-up DAJANA PAJKIĆ 

Kosa ANTE PAŽANIN 

Manikura INES ĆOSO @Ines Nail Zone 

Asistentica stilista LAURA BOŠNJAK 

135

GG DIJALOG 

LIJEVO: ARHIVA TRIBUTE BRAND / DESNO: KOLEKCIJA XD, MATEJ JURČEVIĆ 

136

S vizionarkama 

Ksenijom i 

Galom Vrbanić 

razgovarali smo 

o generacijskim 

sličnostima i 

razlikama u 

stvaralačkim 

procesima jedne 

od naših 

najdugovječnijih 

dizajnerskih 

obitelji 

razgovarala LEA LADIŠIĆ 

Modni futur: 

materijalni 

ili meta 

univerzum? 

137

FOTOGRAFIJA: DAVOR ZUPIČIĆ 

Majka i kći, 

dizajnerice 

Ksenija i 

Gala Marija 

Vrbanić 

U 

showroomu nekadašnjeg brenda odjeće 

Price on Request dočekale su nas Ksenija i 

Gala Marija Vrbanić. Ksenija je cijenjena 

kreativna direktorica obiteljskog brenda 

Xenia Design, a Gala je krenula u sasvim 

drugom smjeru i stvarnu odjeću zamijenila 

onom virtualnom - sa suradnicima iz Tribute Branda 

posljednjih godinu dana stvara digitalnu modu. Dok njezina 

majka u svom impresivnom dizajnerskom kompleksu u 

Čakovcu osmišljava kreacije za Xenia Design, poznat na 

našem, ali i internacionalnom tržištu, Gali lokacija s koje 

promišlja igra manje važnu ulogu. Obje, beskompromisne i 

različitih pogleda na modu, no opet slične u pristupu dizajnu 

kojim izlaze iz okvira konvencionalnog, iz male Hrvatske vrlo 

uspješno djeluju - globalno. 

Gala je Tribute Brand pokrenula s partnerom 

Filipom Vajdom prije samo godinu dana, a o njima su 

već pisale ključne modne publikacije Vogue Business, 

British Vogue, Dazed i Hypebeast. Surađivali su s 

dizajnericom Carolinom Herrerom te s poznatim 

Francuzom Jeanom Paulom Gaultierom. Uzbudljiv 

koktel originalne vizije, bogate kreativnosti i 

suvremene tehnologije rezultirao je virtualnim 

kreacijama - prvima takvima na svijetu, što Tribute 

Brand zaista čini pionirskim virtualnim modnim 

projektom koji postaje naša stvarnost. Osim što donosi 

tehničku revoluciju i svjež poslovni model, digitalna 

"contactless" moda čini veliki iskorak i prema inkluziji. 

Ova odjeća ne poznaje ograničenja - kako tijela, tako i 

spola, roda i godina, dakle mogu je nositi baš svi. Mnogi 

se pitaju - tko bi nosio odjeću koju se ne može dotaknuti 

i uistinu odjenuti? Ovi su komadi namijenjeni odijevanju 

u virtualnim prostranstvima, a Tribute Brand ne 

dizajnira za one koji ovaj koncept ne razumiju u 

potpunosti. Kao što i Kseniju, koja ove godine slavi 

35 godina stvaranja na modnoj sceni, u početku nisu 

razumjeli. Da, inovacija i autentičnost duboko su 

utkane vrijednosti obitelji Vrbanić. 

"Moji počeci se temelje na inovaciji. Prvi studio za dizajn 

odjeće otvorila sam u bivšoj državi, 1986. godine, a razlika 

između tadašnjih butika s prêt-à-porter odjećom i mog 

pristupa bila je u pristupu klijentu. Dolazili su na razgovor, 

neku vrstu intervjua, nakon čega sam, prema osobnosti 

klijentica i osobnom dojmu, kreirala dogovoreni komad odjeće. 

138

Prilikom razgovora sam već skicirala dizajn i nisam prihvaćala 

kompromise. Svaka takva suradnja na kraju je bila na 

obostrano zadovoljstvo. Vizija koju sam imala i zamislila 

pokazala se kao uspješan put", govori Ksenija, pa uspoređuje 

uspon svog brenda i onog Galinog - Xeniji Design bilo je 

potrebno 20 godina da se etablira na internacionalnoj sceni, 

Gala je to uspjela za samo godinu dana. Relacija uspjeha 

brendova nekada i sada je neusporediva. Digitalnom se 

modom Gala bavi već pet godina, a Tribute Brand lansiran je u 

pravo vrijeme - 2020., u jeku pandemije, kada smo se svi, silom 

prilika, dodatno preselili u virtualni svijet. Nove generacije 

konzumenata koje tamo obitavaju čekale su da im virtualna 

odjeća postane dostupna. A odjeveni u digitalni dizajn 

izgledaju senzacionalno - virtualna odjeća ne poznaje granice 

realnog svijeta ni zakone fizike. Potrebno je odabrati željeni 

dizajn i poslati svoju fotografiju na koju će softver digitalno 

"iskrojiti” odjeću. Gala nam uvjereno govori o svojoj viziji 

budućnosti, a u njezine riječi nije teško povjerovati. "Digitalni je 

dizajn zero waste, za izradu nisu potrebne sirovine niti postoji 

ugljična emisija. Virtualna odjeća je odjeća budućnosti, a već 

sada živimo u svijetu u kojem je najvažnije dobro izgledati 

online. U stvarnosti ćemo cijeniti kvalitetnu odjeću koja je 

dobro krojena i funkcionalna, a kreativna će se moda preseliti 

u digitalni svemir. Modni aspekt dizajna prelazi u digitalno, u 

svijet koji nudi veću kreativnu slobodu. Stvarna se moda s 

druge strane vraća kvalitetnom kroju i izradi, tehničkoj 

inovaciji, a nosit će se godinama, u duhu održivosti. Naginjat će 

uniformiranosti, a kreativnost će dobiti novu platformu za 

razvoj u virtualnom svijetu", smatra Gala Vrbanić, koja sama 

ne posjeduje mnogo odjeće, a u dućane brendova brze mode 

ne ulazi od srednje škole. Ne zbog stavova o održivosti, dodaje, 

jednostavno je prestala kupovati, osim toga, njezinoj generaciji 

važnije je kako će se predstaviti online. 

Ksenija se slaže u mišljenju da će se vještina i talent 

kvalitetne izrade odjeće ponovno više cijeniti. "Mislim 

da će se u budućnosti nositi retro, odjeća koja je već 

proizvedena. I sama nosim XD odjeću staru 20 godina, 

upravo zato što je bezvremenska", govori dizajnerica, 

dodajući da se vraćamo tamo gdje je sve počelo, odakle 

smo krenuli - kada su konstrukcija i vještina bili od 

velike važnosti. Slažu se u misli da je na svijetu previše 

odjeće, a Gala smatra kako danas nema smisla 

pokretati brend isključivo prave odjeće. Konkurencija 

je velika i teško je istaknuti se na tržištu, zna da je to 

tako zahvaljujući iskustvu sa svojim prvim modnim 

projektom. 

"Put Price On Request je bio mnogo sporiji, iako smo i s njim 

bili uspješni. Danas je teško probiti se na globalnoj sceni, a s 

Tribute Brandom smo tržištu ponudili ono što je nedostajalo. 

Danas granice više ne postoje", smatra Gala, a Ksenija se slaže 

da treba razmišljati globalno, jer nije važno gdje radiš, već što 

radiš. Digitalna moda, slažu se, logičan je slijed događaja, 

poput evolucije, a sve što je novo - nailazi i na svojevrsno 

nerazumijevanje. "Govori se da je digitalno nešto negativno, no 

naprosto, to je evolucija koju treba prihvatiti. Javljaju se nove 

potrebe, a izumiru one klasične, nove generacije teže 

drugačijim rješenjima”, tvrdi Ksenija. "Digitalnu modu, da 

odgovorimo na prethodno pitanje, imate gdje nositi, no ne 

tamo gdje se većina ljudi još nalazi. Pripadnici novih generacija 

imaju potrebu svoj identitet izraziti i graditi u virtualnom 

Virtualna 

odjeća 

Tribute 

Branda 

Za globalni uspjeh 

brenda Xenia 

Design u 'stvarnom' 

je svemiru bilo 

potrebno dvadeset 

godina, dok se 

digitalni Tribute 

Brand etablirao u 

samo godinu dana 

139

FOTOGRAFIJA: ARHIVA TRIBUTE BRAND 

Digitalna 

odjeća, slažu 

se dizajnerice, 

logičan je slijed 

događaja u 

modnoj 

evoluciji 

Virtualne su kreacije, osim što ruše 

kreativne granice, 100% ekološki održive 

svijetu, a ne zaboravimo pritom i na održivi aspekt priče." 

Dizajnerice smatraju kako se o pravom problemu modne 

industrije ne govori dovoljno, a virtualna odjeća nudi rješenje 

upravo tog problema. "Ne adresira se pravi problem, a to je 

pretjerana proizvodnja i konzumacija odjeće. Možete imati 

majicu sa 'zelenom' etiketom ili komade odjeće od organskog 

pamuka, no i dalje se proizvodi i kupuje previše. Također, 

treba imati na umu da se za proizvodnju organskog pamuka 

troši još više vode. Mislim da je sjajno što se govori o pokretu 

održivosti, no teško je reći svima da prestanu kupovati 

odjeću. Digitalna moda je tu u prednosti - sugeriramo ljudima 

da i dalje kupuju i pritom izgledaju sjajno u kreacijama koje su 

zero waste. Kada život prebacimo u metaverse, tada 

postajemo ekološki održivi", smatra Gala. "Na snazi je lažna 

modna održivost", dodaje Ksenija, napominjući da se veliki 

igrači ne žele odreći profita. Mijenjaju komunikaciju, okreću se 

prema ekološki prihvatljivijem modnom diskursu, ali i dalje 

proizvode u golemim količinama. Hiperprodukcija je problem 

koji i dalje ostaje. 

Ksenija nam, kroz razgovor o počecima, otkriva 

tajne svoje životne filozofije. "Što brže trčiš, prepreke ti 

brže nailaze. A možeš i sjediti kraj staze pa prepreka 

nema”, kaže uz smiješak, dodajući da je iz svake 

pogreške tijekom karijere crpila novu inspiraciju. A 

kada su savjeti i kritike u pitanju, Gala je, priznaje, ipak 

njezin najveći kritičar. "Čudim se kako smo u XD 

Designu uspjeli preživjeti bez Gale. Ona je naš glavni 

kritičar i uvijek će s nama podijeliti svoje mišljenje, a u 

većini slučajeva ćemo je i poslušati”, otkriva Ksenija, 

napominjući kako je savjet kojeg se uvijek drži - radi 

ono što voliš i što te čini sretnim. Odrastajući uz majku 

dizajnericu, ta velika ljubav prema modi prirodno je 

prešla i na Galu. 

Što god nam modna budućnost donijela, dobar je osjećaj 

znati da živimo u razdoblju u kojem istodobno djeluju Ksenija i 

Gala - u vremenu kada u fizičkom svijetu možemo nositi 

funkcionalnu, kvalitetnu odjeću, a fantastične, jedinstvene 

digitalne kreacije u virtualnom svijetu. Obje dizajnerice su 

predvodnice svoje generacije, a cilj im je isti - ponuditi nešto 

drugačije, inovativno, dobar dizajn koji ne poznaje granice 

vremena, a zahvaljujući tehnologiji - ni prostora. Njihova moda 

izlazi izvan svih poznatih okvira. 

FOTOGRAFIJA: KOLEKCIJA XD, DENI HORVATIĆ 

140

Ciklama i plavi sakoi 1099 kn, hlače 729 kn; 

bijeli sako 1199 kn, hlače 799 kn 

URBAN 

Sako 1099 kn, 

bluza 399 kn, 

hlače 799 kn 

UNITED 

Bluza 

399 kn 

Majica 

479 kn 

Ožujak karakterizira slojevitost u odijevanju, ali je predstavlja u 

novoj shemi boja. Svijetle zemljane nijanse, poput prljavobijele i 

pijeska, dolaze u savršen kontrast sa svijetloplavom i 

ružičastom. Vizija kolekcije Urban United je moderan i 

ženstveni poslovni izgled, što omogućuju izuzetno ugodne 

tkanine i lagani materijali. Apsolutni ključni komad? Bluza! Bilo 

da je riječ o klasičnoj, kratkoj ili dugoj bluzi - ovo igra iznimno 

važnu ulogu u stajlingu. Kombinirajte je sa sakoom ili haljinom u 

ležernoj kombinaciji ili pak s trapericama - stilske varijacije su 

široke, kao i raznolikost materijala. Zahvaljujući velikom izboru 

haljina, od jednostavnih uredskih stilova do elegantnih haljina 

za zabave, kolekcija je posebno ženstvena. Šlag na torti za 

stvaranje još dojmljivijeg izgleda su visokokvalitetni originalni 

pjenasti dodaci koji svakoj odjeći daju elegantan poslovni štih. 

Haljina 1059 kn 

141

GG POGLED NA DIZAJN 

Savršenstvo je 

NEUHVATLJIVO 

PORTUGALSKI PODUZETNIK 

I DIZAJNER VLASNIK JE 

INOVATIVNOG BRENDA 

NAOČALA VAVA KOJI JE SPOJ 

ISKUSTVA, ZNANJA I 

UMJETNOSTI TALIJANSKIH 

MAJSTORA 

razgovarala LEA LADIŠIĆ 

Rođen u Portugalu, završio je tekstilnotehnološki 

fakultet, okušao se u modnoj 

industriji i završio kao poduzetnik i kreativac 

koji uporno pomiče granice. Pedro da Silva 

stoji iza inovativnog brenda naočala VAVA, 

koje u jednom proizvodu povezuju 

tehnološke inovacije i umijeće zanata, a dostupne su i u Optici 

Oculto u Zagrebu i Splitu. 

Ne smatra se dizajnerom, već kreativnom osobom koja 

uživa u istraživanju ideja i stvaranju. Obožava umjetnost i 

glazbu, a kroz brojne projekte povezuje sve stvari oko kojih je 

istinski strastven. 

Tehnologija i budućnost - inspiriraju li vas ili pomalo 

zastrašuju? 

- U VAVA-i koristimo inovativnu tehnologiju s težnjom 

otvaranja novih mogućnosti u svijetu naočala, koje su u skladu 

s novim stoljećem. Svi u VAVA-i živimo u skladu s tom 

filozofijom. Obrtništvo je ovdje minimalno modernizirano, 

sve se odvija uz pomoć inovativne i održive tehnologije. 

Pokušavamo ostvariti dijalog između zanata i hi-tech 

napretka. Tako dolazimo do tech-crafted proizvoda, koji 

istodobno spajaju iskustvo, znanja i umjetnost talijanskih 

majstora. 

Tehnologija nas nastavlja fascinirati dok prevodimo vizije 

znanstvene fantastike u stvarnost i rušimo barijere između 

funkcije i fantazije. Rekao bih da naše naočale pozivaju na 

razmišljanje usmjereno prema budućnosti. 

Gdje nalazite inspiraciju i što vas motivira za napredak? 

- Inspiraciju pronalazim posvuda. Mnogo vremena 

provodim promatrajući okolinu i inspiraciju uzimam iz 

različitih aspekata modernog društva. To može biti 

znanstveno-fantastični roman, članak u novinama, umjetnička 

izložba, neka nova techno pjesma, zgrada ili netko koga 

sretnem na ulici... Svi ti elementi redovito se spajaju i čine širu 

i potpunu sliku. Stvaram vlastitu mentalnu mapu vezanu uz 

sve ono što volim, za stvari koje su povezane s modernim 

društvom koje ne poznaje različitosti - rasne, rodne ili one 

vezane za godine. Fokus je na jednostavnosti i funkcionalnosti 

koji su, smatram, ključni aspekti budućnosti. 

Koje materijale koristite u proizvodnji VAVA naočala? 

- Koristimo najbolje materijale koji pridonose održivom 

načinu življenja, ne podliježemo masovnoj proizvodnji i time se 

142

ponosimo. Istodobno VAVA dizajn namijenjen je budućnosti, 

svijetu u kojem tehnološkim inovacijama i novim rješenjima 

djelujemo po zero waste i ekološkim principima. 

Primjerice, okviri naših naočala izrađeni su od acetilceluloze 

talijanskog brenda Mazzuchelli. VAVA koristi njihovu 

ekskluzivnu eco-friendly liniju M49 (potpuno reciklirani 

materijal). Staklene leće se u potpunosti mogu reciklirati, 

a koristimo one brenda BARBERINI, koji se dugi niz godina 

veže uz izvrsnost i među prvim je tvrtkama s ekološkim 

certifikatom (UNI EN ISO 14001 Environmental Certification.) 

Šarke na VAVA naočalama radimo od aluminija 6026, 

superlaganog materijala sa sjajnim svojstvima. Ostatak 

materijala jednostavno se može otopiti za izradu novog 

aluminija te pritom ne gubi na kvaliteti. 

Težite li uvijek savršenstvu i je li ono dostižno? 

- Opsjednuti smo kvalitetom i savršenstvom te očigledno to 

zahtijeva mnogo rada, no i dalje mislim da je savršenstvo 

nedohvatljivo. Kod nas nikada nije dovoljno dobro. Bez obzira 

na to je li riječ o dizajnu, ekskluzivnosti ili trajnosti, trudimo se 

podignuti ljestvicu. Vrijeme, trud i znanje koje trošimo - 

ulažemo u kontinuirani napredak. 

Kako opisujete svoj modni stil, je li se mijenjao s godinama? 

- Bazičan i pročišćen, suptilno sportski i prožet 

monokromatskim bojama - najčešće je to crna. Čisti, strogi 

krojevi i premium materijali koji identificiraju moju muškost 

lišenu frivolnosti. Uvijek sam smatrao da je stil otvoren 

promjenama, u zacrtanom smjeru. Razvija se kako rasteš kao 

osoba i kako se mijenja osobni ukus. U srednjim dvadesetima i 

dalje sam njegovao dosta tinejdžerski stil - mladolik i zabavan, 

a u tridesetima sam shvatio da se u takvoj odjeći osjećam 

pomalo smiješno. 

Prošao sam period eksperimentiranja, u međuvremenu 

sam shvatio da volim osnovne komade s malim suvremenim 

"zaokretom". Moja bazna boja u ormaru je crna, upotpunjena 

bijelim majicama i košuljama. Tako je posljednjih 15 godina. 

Kakav je vaš pogled na život i promatrate li svijet kroz 

ružičaste naočale? 

- Život je nevjerojatan, ali svjestan sam izazova koje nosi 

današnjica – klimatskih promjena, problema plastičnog 

otpada, (ne)jednakosti i rasizma. Iz tih se razloga VAVA, kako 

se bližimo desetoj godišnjici 2024., obvezuje na održivost i 

inkluzivnost kako bismo podržali živote budućih generacija. 

Još 2014. VAVA je ulagala napore kako bismo lansirali 

održiviji proizvod, zadatak koji smo uspjeli ostvariti kroz 

brojne start-upove, pokušaje navigiranja kroz velike valove 

industrije... Ali MI, društvo kao cjelina, moramo težiti napraviti 

još više jer se promjene jednostavno ne događaju dovoljno 

brzo. U 2021. smo pokrenuli i projekt THEOREM, kojim 

VAVA ulazi u novu sferu u kojoj održivost ima glavnu ulogu. 

Putovali ste diljem svijeta, koji grad vas najviše fascinira? 

- Putovao sam mnogo, ali i dalje je moj omiljeni grad - 

Grad svjetla, Pariz. Stare ulice tog grada, umjetnost, sve me 

to iznova fascinira. Često tamo odlazim, najčešće poslovno, 

i iznova postoji niz razloga zbog kojih ga volim posjetiti - 

predivan grad bogat kulturom kroz koji je užitak i lakoća 

hodati i nije nikakvo iznenađenje što je služio kao inspiracija 

brojnim umjetnicima. 

Bez čega ne možete zamisliti svakodnevicu? 

- Život ne mogu zamisliti bez intelektualne znatiželje. 

Pritom mislim – život bez odlaska na umjetničke izložbe, 

bez večera i druženja sa znatiželjnim osobama poput mene, 

bez dobrog partyja gdje mogu plesati uz alternativnu glazbu, 

bez odlaska u kino, putovanja na mjesta koja još nisam 

posjetio (iznimno sam uživao prilikom posjeta Splitu), bez 

upoznavanja novih kultura i projekata… Ne mogu zamisliti 

život bez isprobavanja novih ideja i "otvaranja novih prozora". 

Mislim da smo došli na ovaj svijet kako bismo bolje razumjeli 

značenje života, a to shvatiti podrazumijeva dosta posla. 

Oko čega ste posebno strastveni i u čemu uživate? 

- Ovo je teško pitanje - strastven sam oko puno toga, 

prvo oko posla jer mi dopušta da se svakodnevno izražavam. 

Smatram to pravim bogatstvom. Moja strast je i glazba 

(posebno techno i jazz) - te fotografija, no otkako sam 

pokrenuo VAVA-u, nemam dovoljno vremena za fotografiranje. 

Uživam u čitanju - o umjetnosti, filozofiji, politici i to je nešto 

čemu sam posvećen sve više, zaista me usrećuje. 

Na čemu trenutno radite? 

- Trenutno istovremeno radim na nekoliko projekata. 

Pripremamo posebnu suradnju s "American female artist 

pioneer of Electronic Music". Također pripremam novu 

kolekciju za proljeće 2022. U "petoj brzini" radimo na lastminute 

pozivnicama za interaktivnu instalaciju za jedan veliki 

glazbeni festival. Radimo i na novim uredima u Portu, gdje smo 

pronašli postindustrijsku zgradu u centru grada i planiramo 

napraviti super disruptivan projekt... I imamo još mnogo toga 

na popisu za 2022.! 

143

GG ODGOVORNA MODA 

LUKSUZ 

sa savješću 

Klimatske promjene utječu i na modnu 

industriju, koja je dijelom i njihov uzrok, pa 

se iz nužnosti i pod pritiskom javnosti 

iznalaze novi, održivi modeli poslovanja 

tekst ANELA MARTINOVIĆ 


144

Postalo je uobičajeno da na tjedne mode, osim 

uzvanika, dođu i prosvjednici. Doduše, rjeđe 

su pojave da se uspiju ušuljati na reviju, kao 

što je to bio slučaj tijekom predstavljanja 

kolekcije kuće Louis Vuitton za proljeće i ljeto 

2022., kad je reviju prekinula prosvjednica 

uletjevši na modnu pistu s transparentom o štetnosti 

konzumerizma. Većinom je riječ o aktivistima koji goste 

dočekuju na ulazu u prostor u kojem se održava revija te ih 

nastoje osvijestiti o tome kakvi se sve krimeni kriju ispod 

blještave glazure. Jer, modna je industrija odgovorna za 

ubijanje životinja koje se uzgajaju zbog kože i krzna, a drže u 

kavezima u uvjetima nedostojnim nekog živog bića. 

Odgovorna je za sječu velikih površina šuma i prašuma zbog 

sadnje pamuka - naime, do 2028. na svijetu će se proizvoditi 

30 milijuna tona pamuka, količina od koje bi se za svakog 

stanovnika planeta izradilo 27 pamučnih majica, a za čiji je 

uzgoj, osim ogromnih poljoprivrednih površina, potrebno i 

230 milijardi kubičnih metara pitke vode i desetak milijardi 

tona pesticida. Odgovorna je za potrošnju ogromnih količina 

pitke voda potrebne u proizvodnji tekstila i odjeće - riječ je o 

nezamislive 72 milijarde kubičnih metara godišnje, jer je, 

prema procjenama, za proizvodnju samo jedne pamučne 

majice potrebno 2700 litara vode, a to je količina koju jedna 

osoba popije u dvije i pol godine. 

Nadalje, odgovorna je za 20 posto globalnog onečišćenja 

izvora pitke vode kemikalijama koje se koriste u svakom 

koraku procesa proizvodnje odjeće i modnih dodataka; 

odgovorna je za onečišćenje oceana s pola milijuna tona 

sintetičkih mikrovlakana te za 35 posto primarne 

mikroplastike koja se ispušta u okoliš pranjem sintetičke 

odjeće; odgovorna je za deset posto ukupne emisije 

stakleničkih plinova u Zemljinoj atmosferi, što je više od 

zagađenja koje uzrokuju međunarodni letovi i pomorski 

promet zajedno; odgovorna je za stvaranje 

92 milijuna tona tekstilnog otpada godišnje koji većinom završi 

u zemljama tzv. trećeg svijeta koje nemaju stroge regulative pa 

su, primjerice, u čileanskoj pustinji Atacama nastale čitave 

planine odbačene odjeće, obuće i tekstila. Prema istraživanju 

Europske agencije za okoliš, svaki stanovnik Starog 

kontinenta kupovinom tekstila godišnje proizvodi oko 

654 kilograma emisije ugljikova dioksida, dok istodobno 

godišnje baci jedanaest kilograma tekstila. I to je samo vrh 

ledenog brijega ispod kojeg se krije i potplaćena radna snaga, 

dječji rad, neadekvatna zaštita na radu... Stoga se na 

prosvjednike više ne gleda kao na huligane i anarhiste koji iz 

asocijalnih poriva kantama crvene boje zalijevaju bogatašice u 

skupocjenim bundama. Upravo suprotno, njihove su akcije 

uspjele osvijestiti sve sudionike u tom prekrasnom blještavom 

svijetu visoke mode tamnog naličja, od modnih kreatora i 

vlasnika modnih kuća do krajnjeg potrošača. 

Jer, brane se proizvođači luksuzne odjeće i dodataka, da ne 

postoji potražnja za luksuznim proizvodima, u prvom redu 

Prosvjednica i 

članica Udruge 

za zaštitu 

životinja PETA 

upozorava 

uzvanike na reviji 

londonskog 

Tjedna mode na 

okrutnost uzgoja 

i ubijanja 

egzotičnih 

životinja zbog 

njihove kože koja 

se koristi u 

proizvodnji 

luksuznih 

torbi i cipela 

KONZUMERIZAM UZIMA DANAK 

PA MEĐU POTROŠAČIMA SVE VIŠE JAČA 

SVIJEST O ODGOVORNOM PONAŠANJU 

kreacijama od skupocjene kože i krzna rijetkih divljih životinja, 

ne bi bilo ni ponude. No, ne treba smetnuti s uma ni to da 

modne kuće svojim reklamnim kampanjama izazivaju takvu 

potrebu kod svojih konzumenata. Drugim riječima, krivnja 

podjednako leži na obje strane. I dok generacija baby boomera 

ne razmišlja o posljedicama prekomjernog konzumerizma, 

generaciju milenijalaca, kao i pripadnike generacije Z, itekako 

brine taj problem koji će se, ako se sada nešto ne poduzme, 

prelomiti na generaciji alfa, djeci rođenoj od 2010. nadalje - ona 

će itekako osjetiti posljedice nezainteresiranosti i loših odluka 

svojih roditelja, baka i djedova. Stoga su luksuzne dizajnerske 

kuće, kako bi pridobile njihovu naklonost - jer ništa ne pokreće 

promjene tako brzo kao strah od materijalnog gubitka, 

odlučile promijeniti način poslovanja i okrenuti se ekološki, pa 

i moralno prihvatljivim načinima proizvodnje. 

Prvom žrtvom je pala upotreba skupocjenog krzna, kojeg su 

se unatrag tri-četiri godine odrekle modne kuće Stella 

McCartney, koja je zasad i jedina modna kuća svjetskog glasa u 

potpunosti posvećena ekološki prihvatljivim materijalima, 

Michael Kors, Versace, Gucci, Tommy Hilfiger, Giorgio 

Armani..., a tijekom 2022. s tom bi praksom trebala prekinuti i 

kuća Louis Vuitton. No, brendove je puno teže odgovoriti od 

upotrebe kože. Upravo je Louis Vuitton sredinom veljače 

otvorio dvije tvornice u Francuskoj, u pokrajinama Vendôme i 

Azé, u kojima će se proizvoditi modni dodaci od egzotične kože, 

bez obzira na to što su još prije nekoliko godina u javnost 

dospjeli podaci o grozomornom 

načinu na koji se pitonova koža 

guli sa živih zmija u koje se prije 

nasilu ulije voda kako bi se koža 

rastegnula; i o izgladnjelim 

krokodilima od čije se kože za 

proizvodnju cipela i torbi koristi 

samo ona meka, s trbuha. No, 

► 

145


Ralph Lauren će za 

tri godine prestati 

nuditi proizvode 

obrađene PFAS 

spojevima, a kuća 

Louis Vuitton će do 

kraja 2022. prestati 

s upotrebom krzna 

u svojim kolekcijama 

NIJEDNA STVAR, MA KAKO BILA 

LUKSUZNA, NIJE VRIJEDNA DA SE ZBOG 

NJENE PROIZVODNJE NARUŠI LJUDSKO 

ZDRAVLJE I PRIRODNA RAVNOTEŽA 

teško je promijeniti poslovnu politiku kad polovica Vuittonovih 

ukupnih prihoda od prodaje otpada na kožnate kolekcije. 

Društva za zaštitu divljih životinja nadu opet vide u 

milenijalcima, među kojima je sve više pobornika veganstva, 

čiji se broj iz godine u godinu povećava za otprilike 40 posto. 

Srećom, vegani mogu birati sve više proizvoda 

od zamjenskih materijala nalik na kožu, kao 

što je Piñatex, biorazgradivi materijal na bazi 

celuloznih vlakana dobivenih iz listova 

ananasa kao otpadnog materijala na 

plantažama ovog voća, Bananatex, sličan 

materijal dobiven iz listova banane, Corkor, zamjenska koža od 

pluta koja se dobiva iz kore hrasta plutnjaka, a sve je 

popularniji i materijal koji kalifornijska biotehnološka tvrtka 

MycoWorks proizvodi od micelija gljive - od njihova je 

inovativnog materijala luksuzna francuska modna kuća 

Hermès lanjskog ožujka predstavila torbu Victoria. Svi su ovi 

supstituti za pravu kožu mnogo bolje rješenje od standardne 

Alexandra Sipa, 

diplomantica londonskog 

modnog sveučilišta Central 

Saint Martins, plete čipku 

od starih električnih žica 

od koje kreira jakne nalik 

na one od trapera te njome 

ukrašava traperice 

umjetne kože od poliuretanske smjese čijom se proizvodnjom 

uvelike zagađuje okoliš. A u podršci inovativnim načinima 

proizvodnje i nastojanju da se promijene konvencionalni 

poslovni modeli milenijalci imaju jedno moćno oružje za 

postizanje svojih ciljeva. 

Kao korisnici društvenih mreža koriste se komunikacijskom 

tehnikom "shaminga", (opravdanog) ocrnjivanja i kritiziranja 

društvenih pojava i praksi, pa vlasnici dizajnerskih kuća sve 

više postaju svjesni da se dobar glas daleko čuje, ali loš još i 

dalje, što u konačnici dovodi do promjene u poslovanju. 

Tako se početkom ove godine, upravo zahvaljujući 

objavama na društvenim mrežama, otvorila rasprava o 

upotrebi perfluoroalkilnih spojeva (PFAS) u proizvodnji 

tekstila. Riječ je o kemikalijama koje se koriste u proizvodnji 

odjeće, obuće i torbi za postizanje vodootpornosti, a mogu 

uzrokovati karcinom, 

hormonalni disbalans, 

oštećenje bubrega i jetre, 

smanjenu plodnost, 

oštećenje fetusa i slabljenje 

imunosnog sustava. Nakon 

niza znanstvenih studija 

objavljenih u SAD-u o 

štetnosti tih spojeva za 

okoliš i zdravlje, mnogi su se 

američki modni divovi obvezali da će za najviše pet godina iz 

svih svojih kolekcija izbaciti modele koji sadrže takve 

kemikalije. Riječ je o brendovima Ralph Lauren, Tommy 

Hilfiger, Calvin Klein, American Eagle, Abercrombie & Fitch i 

Patagonia, a zabrana korištenja ovih spojeva uključena je i u 

mjere Europskog zelenog plana i uredbe REACH koja je 

donesena radi bolje zaštite zdravlja te obavezuje sva 

poduzeća, pa tako i tekstilna, diljem Europske unije. 

Po okoliš i zdravlje opasne kemikalije koriste se i u 

proizvodnji globalno najpopularnijeg odjevnog predmeta - 

traperica. Kako su načinjene od pamuka, na njihovu 

proizvodnju - a godišnje iz tvornica diljem svijeta izlazi oko 

dvije milijarde pari hlača, otpada šest posto svih agrikulturnih 

kemikalija i 16 posto svih insekticida koji se koriste na 

globalnoj razini. Pritom je za proizvodnju samo jednog para 

traperica potrebno sedam tisuća litara vode te zamjetna 

količina otrovnih kemikalija u obliku indigo bojila kojima se 

postiže karakterističan plavi ton te spojeva na bazi klora za 

izbjeljivanje. Kako se procjenjuje da će do 2026. vrijednost 

146

Kreacije 

britanske 

dizajnerice 

Stelle 

McCartney 

napravljene 

od tekstilnog 

otpada te od 

ekoloških i 

veganima 

prihvatljivih 

materijala 

Talijanska 

kuća Versace 

odustala je 

od upotrebe 

krzna pa su 

najčupavije 

kreacije one od 

vunenog pletiva 

i mohera 

tržišta denima rasti do 83,2 milijarde dolara, situacija može 

biti samo sve gora. Stoga su i u proizvodnji denima u svim 

njegovim fazama, od uzgoja biljke pamuka do gotovog 

proizvoda, napravljeni značajni pomaci. 

Američka marka denima Wrangler, 

primjerice, pri otkupu pamuka prednost 

daje onom s plantaža s regenerativnim 

načinom uzgoja, što znači da 

poljoprivrednici ne koriste pesticide i druge 

uobičajene metode proizvodnje, već pamuk 

sade s biljnim kulturama koje pružaju prirodnu obranu u borbi 

s nametnicima na biljci pamuka. Inače, regenerativna 

poljoprivreda koja se oslanja na stare i zaboravljene metode 

prirodnog uzgoja budućnost je poljoprivrede. 

Internacionalna kompanija Lenzing Group lani je pak 

predstavila zamjensko vlakno za proizvodnju traperica, 

proizvedeno od inovativne vrste viskoze koja se lakše i s 

manjom potrošnjom vode od pamučnog vlakna boji u plavo, a 

to je vlakno nagrađeno priznanjem Ecolabel Standard za 

tekstilne proizvode koju dodjeljuje Europska unija. 

Kad je riječ o samoj proizvodnji traperica, belgijska tekstilna 

kompanija Devan je u suradnji s tehnološkom kompanijom 

Jeanologia nedavno predstavila inovativni način proizvodnje 

e-Flow u kojem se koristi neusporedivo manja količina vode i 

kemikalija nego u tradicionalnoj metodi pranja, bojenja, 

bijeljenja i ispiranja. No, sve to još uvijek ne rješava možda i 

najveći problem tekstilne i modne industrije - otpad. Tim se 

problemom bavi globalna inicijativa Jeans Redesign koja 

okuplja 72 proizvođača, modna dizajnera i trgovca denimom 

kako bi se udruženim snagama zalagali za proizvodnju što 

kvalitetnijih, a time i dugotrajnijih proizvoda od džinsa, i koja 

pritom promovira model kružnog gospodarstva. Taj je model i 

inače u fokusu sve većeg broja razvijenih zemalja, pa tako i 

Europske unije, a opisuju ga tzv. tri R - reduce, recycle, reuse, 

odnosno reduciraj, recikliraj, prenamijeni. Tim se modelom 

vodi sve više dizajnera i modnih brendova, naročito malih i 

neovisnih kojima je lakše promijeniti poslovanje od tekstilnih 

divova duge tradicije, kao i modni debitanti čije je poslovanje od 

početka zasnovano na održivom modelu. 

Jedan od najvećih inkubatora takvog načina poslovanja 

nastao je 2017. u sklopu studija mode na glasovitom 

londonskom modnom sveučilištu Central Saint Martins. 

Polaznici kolegija Maison/o o održivoj modi posvećeni su 

dizajniranju odjeće od ekoloških materijala dobivenih 

inovativnim postupcima proizvodnje iz otpadne biomase te od 

različitih vrsta otpada koji se, oplemenjen kreativnošću 

budućih dizajnera, pretvara u atraktivne odjevne predmete i 

modne dodatke. Tako studenti, primjerice, koriste odbačene 

elektroničke komponente, električne žice i ribarske mreže, 

talogom kave i čajem boje tekstil, ali se udružuju i s 

biotehnolozima ne bi li pronašli materijale nove generacije kao 

što je bio čipka od korijena povrtnih biljaka uzgojenih 

genetskim inženjeringom. 

Projekt financijski podupire modna korporacija LVMH, koja 

u svom portfelju ima svjetski poznate luksuzne brendove Louis 

Vuitton, Christian Dior i Tiffany &Co., što je samo dokaz da je 

promjena, bez obzira na tradicionalne stavove još uvijek 

znatnog dijela aktera uključenih u modnu industriju, neizbježna 

želi li se da ona i dalje postoji. 

Francuska 

dizajnerica Marine 

Serre kreira 

kolekcije od 

odbačenog tekstila 

koji dorađuje i 

pretvara u 

atraktivne odjevne 

predmete 

147

GG DIZAJNERSKE VIZIJE 

Uspjeh je za nju 

relativna stvar, ali 

uspjela je u onome 

što je za mnoge 

nedostižno - njezin 

dizajn postao je 

bezvremenski - 

i danas, 25 godina 

nakon prve revije, 

njezin je potpis 

nepogrešivo 

prepoznatljiv 

Dragana Ognjenović 

'MODA JE 

KOMUNIKACIJA' 

Dragana Ognjenović je 

neupitno jedno od 

najupečatljivijih imena 

regionalne modne 

industrije i netko 

tko je usprkos 

turbulentnim vremenima uspio opstati 

do danas, prije svega jer je dosljedna 

sebi, ali i kvaliteti. Ona ništa ne prepušta 

slučaju, tako da, uz odjeću koju kreira, 

u njenoj prodavaonici uvijek vlada 

magična atmosfera, kao da ulazite u 

hram mode - počevši od izbora 

zaposlenika do pakiranja - tako da je 

nemoguće izaći iz nje ravnodušan, jer 

jamči posebno potrošačko iskustvo, u 

pravom smislu te riječi. U svijet mode 

ušla je 1992., u jeku velike ekonomske 

krize i moralnog pada na ovim 

prostorima, u vremenu poplave kiča i 

neukusa. Već prvi modeli su joj bili 

tekst JORDAN CVETANOVIĆ 

fotografije © DRAGANA OGNJENOVIĆ 

dijametralno suprotni tome - 

jednostavni, promišljeni, isticali su ono 

najljepše na ženi. Njen jedinstveni stil 

prepoznatljiv je i sada, čak 25 godina 

nakon njene prve modne revije, koju je 

ova nesuđena matematičarka održala 

u Studentskom kulturnom centru u 

Beogradu. Otada ona ne prestaje 

oduševljavati i svoje obožavateljice, 

ali i one koji tek to postaju, razvijajući u 

kontinuitetu svoje linije D.O., Softver i 

D.O. Home. Već tada je nagovijestila 

veliko dizajnersko ime za koje će se čuti 

u Italiji, Austriji, Velikoj Britaniji, Americi, 

Meksiku... A kako to obično biva, sve je 

krenulo od crtanja. Kolege nisu vjerovale 

da će uspjeti i sugerirali su joj kako bi 

odjeća trebala izgledati. Srećom, nikog 

nije slušala. Radila je po svome i sada 

točno zna i odmah primijeti tko nosi 

njene modele, bez obzira na poplavu 

novih brendova. Iako će vam reći da je 

za nju uspjeh relativna stvar, uspjela je u 

onome što mnogima ne polazi za rukom 

- da postane timeless. Usprkos velikoj 

slavi, vodi povučen život, izbjegavajući 

reflektore javnosti, no u ovom razgovoru 

otvorila je dušu, priznajući da je 

umjetnost uvijek bila dio njenog 

rukopisa i da najviše od svega voli 

ugostiti prijatelje u svom domu. 

Dragana, od početaka pa do sada 

mnogo se toga promijenilo, trendovi 

su se rađali i nestajali, moda se 

transformirala u nešto što je možda 

teško definirati, a vama uspijeva da i 

dalje budete "in". Kako? 

- Hvala vam na ovoj konstataciji, 

shvatit ću je kao kompliment. Globalno 

se promijenilo mnogo toga, ali u biti bi 

ono što stvaramo trebalo imati prefiks 

koji odredimo, a po meni je to 

komunikacija. Moda je uvijek bila iskra 

komunikacije. Može se shvatiti kao 

jednostavno štivo, a možemo je 

razumjeti i kao sliku vremena. U svakom 

slučaju, moda je najmanje kroki koji 

omeđuje vrijeme ili, malo ambicioznije, 

“slika vremena”. Što se mene tiče, 

pratim neku svoju misao, gradim i 

slažem tanke slojeve, kao što se slažu 

millefoglie… 

Budući da u vašim kolekcijama 

uglavnom prevladavaju crna i 

bijela boja, odnosno skloni ste 

monokromatskom stilu, zanima me 

kakav je vaš odnos prema bojama. 

- Predivan, jednostavan i slobodan. 

Boje obožavam. 

Posljednjih godina se mnogo priča o 

hiperprodukciji odjeće, proizvodi se 

više nego što nam je i potrebno. 

Kakav je vaš odnos prema ekologiji, 

razmišljate li o tome dok kreirate? 

- Radujem se što je moj odnos prema 

modi i odjeći, još od početka, okrenut 

kvaliteti, upotrebljivosti i u kontradikciji 

je s ultimatumom promjena. Ispostavilo 

se da je svaki od ovih postulata veoma 

važan, a posebno je postao vidljiv s 

dolaskom pandemijske krize. 

Kako, prema vašem mišljenju, 

izgleda osoba sa stilom? 

- Osobu sa stilom jednostavno ne 

možete ne primijetiti. Često nije ni važno 

sviđa li vam se stil ili osobu na neki tajni, 

tihi način poštujete zbog njene 

autentičnosti. 

148

'Surađujem s osobama, umjetnicima, 

koji dijele moju estetiku i čini se da 

nemam vremena za nešto drugo' 

Iako ste postigli velike uspjehe na 

raznim smotrama mode u svijetu, 

posebno u New Yorku, ipak ste odlučili 

ostati u Beogradu. Koliko je teško 

opstajati u lokalnim okvirima? 

- Različiti su pogledi na modu, na 

posao koji se zove modna industrija, 

različit je odnos administracije prema 

tome, drugačije je gotovo sve što se tiče 

tehnike izvođenja, a mi, opet, ovdje 

radimo lijepe stvari. Ostala sam jer volim 

ljude s kojima radim, volim mjesto na 

kojem jesam i, naravno, tome se mogu 

dodati još i privatni razlozi. 

Vaš osobni pečat je karakterističan i 

jako prepoznatljiv. Na što nikada ne 

biste stavili svoj potpis, ni pod koju 

cijenu? 

- Iskreno, ne znam. Čini mi se da s 

takvim stvarima i ne dolazim u kontakt 

jer sam previše zaokupljena ovime što 

radim, pa se i krećem kroz prostor koji je 

tome sličan. Surađujem s osobama, 

umjetnicima, koji dijele moju estetiku i 

čini se da nemam vremena za nešto 

drugo. 

Kome se kao dizajnerica odjeće i dalje 

divite? 

- Divim se veteranima u ovom poslu, 

ljudima koji su i dalje puni života i 

živosti u poznim godinama, osobama s 

toliko iskustva, koje se raduju novom 

stvaranju, umjetnicima koji nisu otišli u 

mirovinu, već s istim žarom i strašću 

stvaraju i inoviraju. Pronaći to i izazivati 

u sebi smatram najvećim uspjehom. 

Vaša linija za kuću D.O. home slavi 

svoj 20. rođendan i tim povodom 

ste dizajnirali uporabne predmete 

od porculana i keramike. Koliko 

umjetnost utječe na vaš rad? 

- Umjetnost, ako mislite na 

slikarstvo, neodvojivi je dio mene i ona se 

prelijeva na sve sfere kojima se krećem. 

D.O. home je nastao prije više od 

20 godina. Vjerujte mi da mnogi ne 

znaju i da je postojao, tako je i s ostalim 

stvarima koje sam radila. Za to vrijeme 

rodila su se i stasala nova djeca koja 

nemaju to sjećanje… 

Vaš restoran Pire u središtu Beograda 

dugo je bio sinonim za profinjenost i 

ugodnu atmosferu. Planirate li se 

nastaviti baviti gastronomijom ili je 

to iza vas? 

- Ne planiram se baviti 

gastronomijom kroz vlastiti restoran, 

već na jedan nov način. Imam lijepe i 

ambiciozne planove, ali ne mogu još 

govoriti o tome, osim da će biti lijepo i 

zabavno. 

Kako izgleda vaš dan kada ne morate 

ništa raditi? 

- U principu, malo je stvari koje 

“moram” raditi. One se uglavnom tiču 

administracije, sve ostalo je dio nečega 

što volim. Kada imam vrijeme koje je 

posvećeno samo meni - to je obično 

nedjelja prijepodne - tada naslažem 

knjige pokraj kreveta, bilježnicu za 

crtanje, donesem kavu i uživam u miru - 

crtajući i čitajući. Volim dokumentarne 

filmove, muziku… I tako klizi to vrijeme. 

I, naravno, volim dijeliti vrijeme s 

prijateljima, roditeljima, sestrom, 

sestričnom… Volim kuhati za druge, 

volim kuću i volim prijatelje u kući. 

I za kraj, moram vas pitati, jeste li se 

ikada negdje pojavili da niste bili u 

crnom? 

- Naravno da jesam, pa to je skoro 

redovito, samo nitko ne primjećuje, a 

zaista volim bijele košulje… 

149

GG #FASHIONINSIDER 

OSNIVAČI BRENDA: 

Susanne Holzweiler, 

Andreas Skappel 

Holzweiler i Maria 

Skappel Holzweiler 

HOLZWEILER 

obiteljska modna priča 

Kolumnistica Ana Ivančić predstavlja najuspješniji norveški brend 

s prepoznatljivom estetikom tzv. basic komada s malim pomakom koji svojom 

kolekcijom proljeće/ljeto 2022. postaje novi član Garderoba Concept Storea 

Norveška je zemlja koju ne povezujemo s 

modom i dizajnom kao što je to slučaj s 

Danskom i Švedskom. Prije svega je poznata 

po golemom prirodnom bogatstvu, 

većinom nafti i prirodnom plinu. Ima 

razvijenu brodogradnju, metalurgiju i drvnu 

industriju, drugi je najveći izvoznik ribe i velika pomorska 

zemlja sa šestom najvećom trgovačkom flotom na svijetu. 

Zato je veselje bilo tim veće kad sam se susrela s 

Holzweilerovom inspirativnom norveškom obiteljskom 

modnom pričom, koju je početkom ove godine u velikoj 

reportaži toplo opisao i Vogue Scandinavia koji je s njima 

proveo jedan dan u Susanneinoj kući malo izvan Osla. 

Inovacija, kreativnost, pogled prema naprijed, obitelj - 

upravo ove riječi stoje iza norveške modne kuće Holzweiler. 

Prije deset godina osnovali su je sestra i brat Susanne i 

Andreas Holzweiler i vrlo je brzo privukla pažnju svojim 

šalovima od najfinije vune, svile i kašmira. Kad im se dvije 

150

godine kasnije pridružila Maria, Andreasova supruga, kao 

kreativna direktorica, brend je posvećenost detaljima i 

kvaliteti pretočio u svoju prvu kolekciju odjeće. 

U posao su, uz Susanne, Mariju i Andreasa, uključeni svi 

članovi obitelji, od bake Gro, koja je zadužena za nabavu 

tkanina, do djeda Petera koji vodi logistiku, te Tobiasa, 

Susanneinog partnera, koji vodi međunarodnu prodaju. 

Danas je Holzweiler međunarodno priznat modni brend 

s više od 120 zaposlenih, i to pretežito u centrali u 

Oslu te u uredima u Londonu i Kopenhagenu. Uz 

to je svakako najuspješniji norveški modni brend, 

s prepoznatljivom estetikom tzv. basic komada s 

malim pomakom, a primarni su im ciljevi kvaliteta 

tkanina i udobnost. 

Kroz svoje kolekcije, koje uz odjeću uvijek 

imaju i pripadajuće modne dodatke i obuću, 

tijekom godina su surađivali s mnogim 

umjetnicima i ikonama, neprestano vodeći 

računa i donoseći pozitivne promjene - od 

proizvodne održivosti preko pozitivnog utjecaja 

na društvo u kojem posluju. 

Kolekcija proljeće/ljeto 2022., kojom se 

Holzweiler prvi put predstavlja našem tržištu kao 

novi član Garderobine skandinavske obitelji, zove 

se “U prolazu” (”In Transit”) i simbolizira procese 

u kojima je svaka kreativna industrija, pa tako i 

modna, trebala pronaći nove izvore inspiracije u 

razdoblju lockdowna i nemogućnosti putovanja. 

U periodu koji je, nadamo se, iza nas upravo su 

kreativci postali svjesni do koje je mjere za 

stvaralački proces bilo važno putovati, kretati se i 

istraživati male i velike stari daleko od svojeg 

doma. 

U normalnom životu na kakav smo navikli i 

kakvom se, vjerujemo, vraćamo inspiracija dolazi 

iz posjeta izložbama, muzejima, kroz putovanja i 

neprestano kretanje. Tako susrećemo različite 

ljude i crpimo inspiraciju iz svega što nas 

okružuje. 

U situaciji lockdowna uobičajeni izvori 

inspiracije morali su biti zamijenjeni nečim 

alternativnim, tako da smo počeli promatrati svijet očima 

drugih, upijajući iskustva prijatelja i obitelji u drugim 

zemljama, čekajući ponovno prigodu da putujemo sami. 

Modna revija kojom je Holzweiler predstavio svoju SS22 

kolekciju snimljena je u vrlo suvremenom okruženju novog 

dijela Osla pod imenom Oslobukta. Modeli su se kretali među 

modernim zgradama da bi se u konačnici svi susreli u srcu 

Oslobukte. Tako je kroz reviju Holzweiler prikazan još jedan, 

za obitelj Holzweiler vrlo važan dio Oslo Fjorda uz Holzweiler 

Studio, a to je Holzweiler Platz - prvi obiteljski restoran u 

kojem je trgovina odjećom spojena s restoranom, čineći tako 

jedinstveno mjesto za izlazak i druženje. 

Smješten je između Opere i Munch Museuma, na lokaciji 

koja objedinjuje kulturu, glazbu, kazalište i umjetnost, sve u 

neposrednoj blizini obale kao tradicionalnog mjesta za 

trgovinu i pregovore te Oslo Fjorda, koji predstavlja poveznicu 

s ostatkom svijeta. 

Time je ostvarena obiteljska strast Holzweilera prema modi 

i hrani, što je bio njihov životni san. 

Prostor nosi potpis poznatih arhitekata Snøhetta, koji stoje 

U dizajniranju 

veliku pažnju 

pridaju proizvodnoj 

održivosti i 

pozitivnom utjecaju 

na društvo 

iza mnogih poznatih građevina, krajolika i 

interijera u Norveškoj, ali i diljem svijeta, poput 

zgrade Opere u Oslu i Muzeja suvremene 

umjetnosti u Lilehammeru. Tako je u Holzweiler 

Platzu vidljiv njihov osobni potpis, uz dodatak 

novih elemenata inspiriranih lokacijom na kojoj se 

nalazi, s posebnim naglaskom na element vode, 

koji je imao značajan utjecaj na dizajn i koncept 

prostora. 

Kako pak pandemija dolazi svome kraju, iduća 

će im kolekcija, koja dolazi sredinom ljeta 

(predjesenska kolekcija), biti inspirirana sad već 

višegodišnjom čežnjom za opuštenim druženjima 

na otvorenom, uz ples i glazbu. Iz toga se razvio 

Holzweiler Festival - ljetni festival čiji je cilj pokazati koliko je 

važna povezanost među ljudima, jer su se mnogi tijekom 

posljednje dvije godine udaljili od prijatelja i bližnjih. 

Na tom tragu majice iz kolekcije izgledaju kao da su 

prirodno izblijedjele nakon dugog dana ispod ljetnog 

festivalskog sunca, a da bi se postigao upravo taj prirodni 

izblijedjeli efekt, trebalo je mnogo istraživanja. 

Sami krojevi i odjeća inspirirani su gradskim festivalima i 

sadrže sve komade u kojima ćete se osjećati ugodno na 

takvim događanjima, ali i koji će vas štititi, poput kabanica i 

hudica. 

Temi festivala prilagođeni su i vizuali za predstavljanje, 

tako da je poster uzet kao glavni motiv kolekcije. Upravo je 

poster onaj element koji poziva ljude na okupljanje, koncerte, 

klupske večeri, plesne priredbe ili festivale, pa tako na neki 

način predstavlja simbol svega onoga što nam je posljednjih 

godina bilo uskraćeno. 

Veselimo se Holzweileru i povratku u onaj život kakav smo 

nekad poznavali. Veselimo se druženju, veselju i plesu u 

svijetu u kojem vlada mir. 

151

GG ILUSTRIRANO 

Prepoznajete li 

ovaj Céline top? 

Kolumnistica, ilustratorica Maya 

Beus zavirila je u virtualna 

prostranstva gdje joj je pažnju 

privukla Sammi Jefcoate, 

za koju tvrdi kako pripada novom 

soju influencera s društvenih mreža 

It’s Monday. Let’s get dressed? - ako ste na mojoj strani 

TikToka, ovo su vam poznate riječi. Kad gledate 

TikTokove Sammi Jefcoate (@sammijefcoate_), imate 

osjećaj kao da ste na videopozivu sa supercool 

frendicom dok se sprema za izlazak, a posjeduje 

najcool modne kombinacije i naizgled neograničen 

budžet za torbice. Pred kraj sređivanja će vas pitati za 

mišljenje: "Neonski zelena Prada torbica ili crno-bijeli Chanel 

5.5?" 

Vi ćete pak potpuno samouvjereno, kao da je to 

najnormalnije i kao da onaj Michael Kors kojeg ste 

kupili na rasprodaji prije šest godina nije najveći 

doseg vaših brendiranih komada, odgovoriti 

ekranu: "Definitivno Prada!” I osjetiti neizmjerno 

zadovoljstvo kad stvarno odabere tu Pradu. Bili 

ste u pravu! 

Iako bismo mogli reći da je standardno lijepa 

i ima većinu atributa koje Instagram algoritam 

očekuje od svojih celebrityja, to je tek 

sekundarni razlog zašto ima 1,4 milijuna 

pratitelja na Instagramu i zašto je u jako 

kratkom vremenu došla do 1,5 milijuna 

followera na TikToku. Sammi pripada 

nekom novom soju influencerica. Ne 

vjeruje da je moda napravljena da se 

nosi samo jednom. Naprotiv, odjeća 

koju nosi konstantno se ponavlja. 

Skrolajte niz njen feed i vidjet 

ćete možda deset do dvadeset 

komada koje konstantno vrti. 

Poznat vam je prugasti Céline 

top i njene žute Fendi hlače. 

Poznate su vam njene bijele 

Gucci hulahupke koje vire ispod 

širokih sivih hlača koje nosi barem dva puta tjedno. Ovo ima 

zanimljiv efekt koji uvelike pridonosi njenoj popularnosti: 

gotovo sva njena odjeća vam je poznata i zbog toga imate 

osjećaj da je dobro poznajete. Osjećate bliskost, a za uspjeh 

kod TikTok publike to je gotovo ključno. 

Drugi modni detalj koji Sammi jako voli su harnessi. 

Ako ne znate o čemu je riječ - radi se o kožnom modnom 

dodatku, svojevrsnim tregerima koji svoje podrijetlo vuku iz 

sadomazo scene, a odnedavno je procurio u mainstream 

modu, naravno, u razvodnjenijem izdanju. Harnessi su među 

dizajnerima popularni posljednjih nekoliko godina. Vidjeli smo 

ih, među ostalim, u kolekcijama Gucci i Dion Lee još 2020. 

godine i ove godine u Dior Cruise kolekciji. Sada su već 

dostupni na high street tržištu i možete ih pronaći u Bershki i 

H&M-u. Harnessi svakom outfitu daju osjećaj strukture i 

određenu rubnost i, dosta bitno, naglašavaju struk i ramena. 

Naša tiktokerica ih koristi u gotovo svakoj kombinaciji i 

redovno se šali na svoj račun: "I - koje iznenađenje - mislim da 

ću staviti harness na ovo!" 

Posljedica i ove njezine izjave je da vam se čini još bliskijom. 

Znate da je barem djelomično samosvjesna i da ni sebe ni svoje 

izbore ne shvaća preozbiljno. Još nešto karakteristično za 

Sammi je da je gotovo u potpunosti istetovirana. Ovaj look u 

kombinaciji s klasičnim torbicama za mene je izvrstan 

kontrast. Na to još nismo u potpunosti naviknuti, međutim 

zaista fenomenalno izgleda njezina potpuno istetovirana ruka 

(takozvani sleeve) koja drži torbicu Bottega Veneta. 

Ali bit ću potpuno iskrena, osim njene ljubavi prema 

harnessima, dobrim torbicama i niche parfemima, ne mogu 

reći da mi se Sammin modni stil u potpunosti sviđa. 

No, to nije ni bitno! Ono što "osvaja" cjelokupan je dojam koji 

ona ostavlja, njena osobnost i uživanje u modi. Prateći nju, 

nikada nemate osjećaj da koristi marke odjeće kako bi se 

razmetala svojim bogatstvom ili uspjehom, što je 

inače tipično za Instagram influencere i 

modele. I meni osobno izrazito odbojno! 

Naravno, ona nije jedina koja je takva, 

ima mnogo influencera za koje možemo 

reći kako iskreno uživaju u modi, a svoju 

kreativnost izražavaju odjećom, 

koristeći visoku (čitaj: skupu) modu jer 

uistinu cijene dizajn i izradu koja je na 

toj razini vrhunska. Ali kombinacija 

agresivnog konzumerizma kod 

jednog sloja ljudi i sve lošijeg životnog 

standarda velike većine dovela je do 

nečeg što provocira "alergiju". Ljudi 

imaju jako nisku toleranciju na 

razmetanje. 

Stoga smatram da modne 

influencerice poput nje tek 

dolaze na svoje. Karijera im 

mnogo više ovisi o osobnosti i 

stavovima, a sve manje o tome 

koliko su estetski nadareni. 

Sammi je tek jedna od 

mnogih koje predstavljaju 

već prisutne, nove ideje 

koje se plasiraju kroz 

društvene medije. 

152

GG STREET STYLE 

Suknja 

Max Mara 

FOTOGRAFIJE: PROFIMEDIA (2) I SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA (1) 

Naušnice 

Bottega 

Veneta 

Chic u svim 

izdanjima 

Body 

Jacquemus 

Modnu konzultanticu Nikolinu Lacković 

inspirirala je poduzetnica i modna dizajnerica, 

inluencerica Arielle Noa Charnas 

Torbica Saint Laurent 

Majica Christopher 

John Rogers 

Mokasinke 

Valentino 

Garavani 

Na početku karijere 2009. godine Arielle Noa Charnas 

predstavila se svijetu blogom Something Navy, koji 

je u početku bio fokusiran isključivo na modu, a s 

godinama se razvio u medijsku platformu koja 

pokriva i teme poput obiteljskih odnosa, majčinstva 

i odgoja. Arielle je ujedno jedna od prvih "Mommy" 

blogerica, djeluje u specifičnoj niši koja se bavi majčinstvom. U vrlo je 

kratkom periodu na temeljima uspješnog bloga izgradila modni 

brend. Prva je kolekcija, predstavljena 2018. u suradnji s američkim 

lancem robnih kuća Nordstrom, rasprodana u rekordnom roku. Već 

2020. krenula je s vlastitom proizvodnjom te izgradila malo modno 

carstvo s dućanima otvorenim u metropolama poput New Yorka, Los 

Angelesa i Dallasa. Brend Something Navy, uz svoju stalnu modnu 

liniju za mlade, bavi se i dizajnom i proizvodnjom dječje odjeće i 

tekstila za dom, a ove godine planira daljnji razvoj i širenje 

asortimana. Glavni ambasador brenda je, očekivano, sama Arielle s 

više od milijun pratitelja na Instagramu, a strategija se sastoji u 

proizvodnji i dizajniranju basic komada i odjeće koju je lako uklopiti u 

udobne, casual kombinacije. Kako je od samih početaka oduševila 

modni svijet, Arielle je nanizala uspješne suradnje s gigantima kao što 

su Revolve, Steve Maden, L'Oreal i TRESemmé. Danas pak, u suradnji 

s luksuznim modnim kućama poput Diora, Chanela i Céline, na 

Instagram profilu svojoj brojnoj publici prezentira chic modne 

kombinacije. Njezin stil jednostavno obožavamo, a čine ga basic 

komadi utopljeni u nosive kombinacije koje odišu modernom 

klasikom i ležernim, prije svega originalno njenim, posebnim stilom. 

Često bira dobre traperice koje nosi uz visoke potpetice za večernje 

izlaske, a za dnevne stylinge i obiteljske šetnje kombinira ih s 

tenisicama ili mokasinkama. Sakoi i predivni kaputi su joj fetiš, a na 

torbama joj može pozavidjeti svaka fashionistica. Iako najčešće 

kombinira smirene i neutralne boje, Arielle jako dobro zna kako 

originalnim detaljem ili modnim dodatkom 'probuditi' svaki look. 

154

GG PARFEMI 

Razmišljate li o funkciji beauty proizvoda prije nego što ga zaista i kupite? Uzmimo za 

primjer parfeme; kao zasebna kategorija, izgledaju drugačije nego u svojim počecima. 

Nekada su se koristili kako bismo lijepo mirisali, SADA PARFEM DOLAZI KAO 

MENTALNA STIMULACIJA, uz spektar emocija ili jednu intenzivnu koju smo odlučili 

iskusiti. U kriznim, neizvjesnim vremenima u konstantnoj smo potrazi za dobrim 

(boljim) raspoloženjem, odnosno stvarima koje će nam to pružiti - makar na trenutak. 

MALE MIRISNE BOČICE čine nam se kao idealan brzi mood booster. 

Još 2018. wellness brend The Nue Co. predstavio je svoj 

prvi parfem koji su nazvali funkcionalnim. Pročišćen i 

prirodan miris koji se bazira na drvenastim, uniseks notama 

vodi se japanskom filozofijom šumskog kupanja, prakse koja 

se prakticira kako bismo se "očistili" od svakodnevnog stresa, 

besciljnim šetnjama kroz prirodu ili šumu. The Nue Co. 

parfem obećava oslobađanje od stresa, smiruje um i djeluje 

na sva osjetila. Note zelenog kardamoma, cilantra, ljubičice, 

mošusa i palo santa u parfemu kod 89 posto osoba djelovali 

su antistresno i smirujuće u roku od tridesetak minuta. 

Inače su to blagodati aromaterapije, koja pomoću ulja 

djeluje na boljitak tijela i uma. Karakterizira ih i specifičan 

miris, no kod The Nue Co. parfema nećete zaudarati na 

snažna esencijalna ulja, već je njegov miris poput svakog 

drugog uniseks parfema. 

Ubrzo su i ostali nišni beauty brendovi koji počivaju na 

wellbeingu predstavili funkcionalne parfeme čistih 

formulacija baziranih na uljima i prirodnim sastojcima, a 

svima je cilj, uz lijep miris koji nosimo kroz dan na koži, ujedno 

popraviti stanje našeg uma i umiriti nas od kaosa 

svakodnevice. Međutim, ono što treba imati na umu - parfemi 

najčešće dolaze uz sintetske formulacije koje nisu prirodnog 

podrijetla. 

S druge strane, aromaterapija je proces kojim se pomoću 

čistih esencijalnih ulja tijelo i um opuštaju, pune energijom, 

jačaju imunitet i u globalu tako utječu na bolje stanje. Parfem, 

kako bi zaista bio funkcionalan, mora u sebi sadržavati 

esencijalna ulja - što čišća, tim bolja - no i u tom slučaju teško 

je pomiriti sve ostale sastojke u mirisima zajedno s 

esencijalnim uljima koja se u praksi aromaterapije pažljivo 

biraju, doziraju i nanose direktno na kožu. 

Miris je u svakom slučaju naše osjetilo koje nudi najbrže 

putovanje do boljeg (ili lošijeg raspoloženja). Zato su parfemi 

pogodni za prodaju ne samo kao mirisno zadovoljstvo već i 

kao pojačivač raspoloženja - nekoliko kapljica djeluje 

osnažujuće, podiže samopouzdanje, budi seksualnost, 

slobodu... Ovisno za čim tragate. Jedino je pitanje - je li razlog 

parfem ili naš kognitivni sustav? Miris vanilije, primjerice, 

prigodan je ako se želite osjećati senzualno i zavodljivo. 

Citrusni mirisi bude sva osjetila pa su najbolji izbor za 

započeti dan. Ako se osjećate anksiozno, sandalovina će 

relaksirati um, dok paprene note bude potrebu za avanturom 

i izazovima. 

Treba imati na umu da aromaterapija djeluje terapeutski, 

dok parfemi djeluju psihološki. Funkcionalni parfemi vas, 

dakle, neće "izliječiti", no bilo koji parfem imat će nekakav 

utjecaj na raspoloženje, stoga on ispunjava i drugu funkciju 

osim samog poboljšanja mirisa kože. Onaj pravi parfem vodi 

na neka druga mjesta, u druga vremena, trenutke... Pa ako 

nam mogu poslužiti kako bismo se barem na trenutak u ovim 

vremenima osjećali dobro i pritom mirisali još bolje, zašto ne 

iskoristiti sve prednosti opojnih kapljica. 

/ 2 

/ 4 

/ 1 

/ 3 

/ 1. VYRAO Magnetic 70 uniseks parfem s drvenastim notama / 2. FEWE Eau So Happy funkcionalni parfem citrusnih nota koji podiže raspoloženje 

/ 3. THE NUE CO. Functional Fragrance uniseks i anti-stres parfem / 4. LE LABO Santal 33 uniseks parfem s paprenim notama 

156


Miris 

dobrog raspoloženja 


157

GG MAKE-UP 

FOTOGRAFIJA: IMAXTREE 

TEKUĆI METAL 

NA OČIMA I USNAMA 

ODVAŽNI LOOK NIJE ZA SVAKOGA, ALI 

METALIK REFLEKTIRAJUĆE TEKSTURE 

OSVOJIT ĆE I ONE SUZDRŽANE, JER 

DOVOLJNO IH JE NANIJETI U MALIM DOZAMA 

tekst PAULA TILIĆ 

158

3 

/ 1 

/ 4 

/ 2 

/ 5 

Brojni su umjetnički pokreti kroz 

dvadeseto stoljeće pozivali na 

raskid s prošlošću. Slavile su se 

budućnost i inovacija i sve što one 

donose sa sobom: letjelice i 

strojeve, grad i urbanizaciju, 

brzinu i dinamiku, ekspresiju lišenu svakog oblika 

suptilnosti, nježnosti, pa i obzira. Tragovi 

futurističkog pogleda, iako privremeno iščeznuli iz 

umjetnosti, mogu se svako toliko uočiti u modnim i 

beauty trendovima. Ove sezone voli se rizik, pokret, 

snaga i šok - sve ono što ostavlja bez teksta - poput 

metalik make-upa. 

On nije opcija za sramežljive i povučene, koji žele 

proći nezamijećeni, već za one koji se ne srame 

pogleda uprtih u njih. Za razliku od šljokica koje ne 

ostavljaju mnogo prostora za suptilnost, metalik 

podrazumijeva boju čiji sjaj ne mora nužno 

proizlaziti iz svjetlucavih točkica i kristalića. Metalik 

nije toliko eksplicitan, i baš zato je značajno 

efektniji. Na koži i usnama ostavlja mističniji trag pa 

je idealan za urbane lookove, ali i svečane 

kombinacije. 

Metalik šminka je zahvalna jer je efektna i u 

malim količinama: ponekad je dovoljan jedan detalj 

da bi vaše lice dobilo novu energiju, ali nije grijeh ni 

"pretjerati" kada se želite istaknuti i biti zamijećeni. 

I zapamtite: metalik ne mora značiti samo sivo, 

odnosno srebrno i zlatno. Plave, ružičaste, a ako ste 

dovoljno hrabri, i narančaste nijanse, kao i boja 

breskve i tirkiza, mogu biti odličan odabir. Ostavite 

barem na kratko "no make-up make-up look" po 

strani - šminkom se možete (i trebate) i zabavljati. 

Dopustite joj da vas vodi kroz vašu inherentnu 

emociju. 

/ 7 

/ 6 

/ 1. NYX PROFESSIONAL MAKEUP 

Liquid Suede Metallic Matte 

vodootporni tekući ruž za usne s 

metalik finišom / 2. LH COSMETICS 

Metallic Mysteries II paleta 

baršunastih i metalik nijansi 

veganskog podrijetla za suho 

nanošenje / 3. CHANEL OMBRE 

PREMIER LAQUE dugotrajno sjenilo 

u brončanoj nijansi / 4. BOBBI 

BROWN tekući ruž za usne s metalik 

efektom, nijansa Frose / 5. NUDESTIX 

Kit Nude Metallic Eye Mini sjenilo za 

oči s metalik efektom i dugim vijekom 

trajanja / 6. YSL Lamé Metallic 

Crush Mono sjenilo za oči, idealno za 

kreiranje smokey eye izgleda, nijansa 

Magnetic Purple / 7. TOO FACED 

Melted Matte-tallic tekući ruž za 

usne bogate metalik strukture, nijansa 

Sugar Kisses / 8. MAKE UP BY 

MARIO Master Metallics paleta 

sjenila za oči metalik sjaja u dvanaest 

upečatljivih nijansi 

/ 8 

159

GG PREMIUM KOZMETIKA 

/ 1. AUGUSTINUS BADER Leave in tretman za 

obnavljanje kose / 2. DR. BARBARA STURM Scalp Serum 

njega za hidrataciju i zdravlje tjemena / 3. DRUNK 

ELEPHANT T.L.C Happi Scalp Scrub njega za vlasi i 

tjeme s AHA i BHA kiselinama / 4. GALLINÉE Serum 

za tjeme i kosu s rižinom vodom / 5. PHILIP B. Russian 

Amber Imperial Gold Masque obnavljajuća maska za 

pomlađivanje kose 

FOTOGRAFIJA: STELLA JEAN, COURTESY OF PRESS OFFICE / IMAXTREE 

Znanost 

za zdravu 

kosu 

Nova generacija proizvoda 

osvaja industriju ljepote: 

u fokusu nije samo dobar izgled 

nego i pravilna njega vlasišta 


/ 5 

/ 1 

/ 2 

Znanost je polazišna točka premium kozmetičkih 

brendova – nakon što se umiješala u njegu lica, na red 

dolazi i kosa, točnije vlasište, koje dobiva high-tech 

tretmane. Skincare tržište već je zasićeno, haircare, 

s druge strane, širom je otvoren za nove igrače. 

Kozmetički brendovi tako sve više ulaze na ovo 

područje i predstavljaju novu generaciju proizvoda. Augustinus Bader, 

stručnjak na području biomedicine koji se proslavio kremom The Rich 

Creme – već kultnom hidratantnom kremom čija cijena doseže gotovo 

dvije tisuće kuna - potencijal je prepoznao na tržištu kose. Naime, 

Bader je radio na formulaciji gela za liječenje opeklina trećeg stupnja 

kada je shvatio koliko formula dobro potiče prirodnu obnovu stanica 

kože. Tako je nastala patentirana tehnologija koja je proslavila 

proizvode za njegu lica, a zatim i tijela - Trigger Factor Complex 

(TFC8). Istu formulaciju koristi za njegovanje kose i prošle je godine 

lansirao pet proizvoda (šampon, regenerator, leave-in tretman, ulje za 

kosu i tretman za tjeme) koji se temelje na istom znanstvenom 

pristupu. Umjesto rješavanja već postojećih problema, premium 

brendovi sofisticiranim formulama žele spriječiti njihov nastanak - 

a to su najčešće ispadanje ili lomljenje kose. 

"Naša kosa i tjeme žele ono što želi i naše lice", kazala je osnivačica 

popularnog brenda Drunk Elephant Tiffany Masterson, koja je 

također djelovanje sa skincarea proširila i na proizvode za kosu. 

Haircare pomami pridružila se i njemačka skincare revolucionarka 

dr. Barbara Sturm u travnju prošle godine kada je predstavila prvi 

serum za njegu vlasišta te od tada lansirala nove proizvode za njegu 

kose i tjemena koji su dostupni preko njezina online shopa ili shopping 

stranica poput Net-a-Portera. 

Vlasnici beauty brendova shvatili su da kupci više ne tragaju za 

instantnim i privremenim rješenjima koja donose sjaj i blistavost kose 

(zahvaljujući sastojcima poput silikona). Tjeme i njegov mikrobiom dio 

je tijela koji direktno ne vidimo pa mu i ne obraćamo dovoljno pažnje, 

što se s novom generacijom linija za njegu kose mijenja. Kako bi se 

izbjegao problem lomljive, suhe kose ili osjetljivog tjemena, kao prvi 

korak uvijek se nameće prevencija, a haircare proizvodi koje podupire 

znanost upravo su fokusirani na to i njegu podižu na sasvim novu, 

sofisticiranu razinu. 

/ 3 

/ 4 

160

GG INDUSTRIJA LJEPOTE 

Novo lice 

faceliftinga 

Kirurški 

estetski zahvati 

imali su lošu 

reputaciju 

zbog tehnika 

s lošim 

rezultatima. 

Danas su rezultati 

neupitno bolji 

i prirodniji, 

a mini facelift 

hit među 

obožavateljicama 

higijene 

pomlađivanja 


162

FOTOGRAFIJA: MAISON SCHIAPARELLI - COURTESY OF PRESS OFFICE / IMAXTREE 

/ 1 

/ 5 

/ 2 

godina je 2022., no o nekim stvarima i dalje se šapuće. Ako se, 

recimo, poznatu pjevačicu upita za tajne dobrog izgleda, najčešće 

će odgovoriti da svoju zategnutu kožu duguje maslinovom ulju, 

redovitoj hidrataciji i kvalitetnom snu, dok su riječi estetski 

zahvat ili facelift one koje se u zaista rijetkim trenucima 

izgovaraju naglas. Američki dizajner Marc Jacobs tu se razlikuje 

od ostalih i dobrim je dijelom zaslužan za destigmatizaciju 

estetskih zahvata, osobito liftinga lica. Dizajner je prošle godine 

objavio fotografije lica nakon zahvata uz hashtag #fuckgravity te 

nastavio dokumentirati oporavak koji je uslijedio i time potaknuo 

na otvoreni diskurs o estetskim intervencijama. Osim Jacobsa, 

rijetki su oni koji su javno govorili o faceliftingu, ali čini se da smo 

sada na tragu promjena. 

Najpoznatija facelifting tehnika je SMAS (subcutaneous 

muscular aponeurosis system), prilikom koje se koža preko 

obraza „nateže” horizontalno. SMAS je istovremeno na lošem 

glasu jer je nekada rezultirao prezategnutim i neprirodnim 

izgledom lica, no kirurzi danas tvrde kako je to stvar prošlosti. 

Novim tehnikama izbjegava se pretjerano zatezanje kože, a kod 

nekih tehnika ono je potpuno izbjegnuto. Primjer toga je deepplane 

facelift kojem se podvrgnuo Marc Jacobs. U ovom slučaju 

malim rezovima se minimizira trauma lica, a masno tkivo se 

/ 3 

repozicionira na mjesta na kojima se nekad nalazilo. Takozvani 

moderni facelift podiže samo dio ispod mišićnog sloja, dok koža 

ostaje pričvršćena za slojeve mišića, čime je izbjegnut efekt 

zatezanja, a rezultat je glatka i mekša koža. 

To je samo jedna od suvremenih tehnika koja je danas 

dostupna kod estetičara. Oni posljednjih godina imaju više posla 

nego prije. Pripisuju povratak faceliftinga pandemiji i eri 

videopoziva pa, uz ritidektomiju, i rinoplastika doživljava uzlet. 

Američko društvo plastičnih kirurga objavilo je kako se u Americi 

na kozmetičke zahvate u 2020. potrošilo 16,7 milijardi dolara, od 

čega gotovo dvije milijarde na lifting lica. No, zahvat koji 

„oduzima” godine s lica nije za svačiji novčanik pa se oni koji si ne 

mogu priuštiti odlazak pod nož okreću kozmetičkim inovacijama, 

kojih je iz dana u dan sve više. Facelifting se može „napraviti” i u 

vlastitoj kupaonici, uz prave preparate i beauty gadgete. Jasno, 

/ 4 

efekt ne može biti kao kod operativnog zahvata - što god da 

radimo s kozmetičkim pomoćnicima, oni samo tretiraju kožu i 

nikada ne mogu prodrijeti dovoljno duboko kako bi se izmijenio 

oblik lica i zategnula koža. Kućni lifting trenutno poboljšava 

izgled kože, daje na elastičnosti i smanjuje vidljivost sitnih linija. 

Osim preparata, saveznici u ljepoti su i gadgeti koji masiraju lice i 

poboljšavaju tonus te daju kratkotrajni efekt faceliftinga. 

Povoljnija alternativa je masaža lica gua sha ili kamenom žadom, 

praksa koja zaglađuje lice, no nemojte očekivati da će pridonijeti 

proizvodnji kolagena. Dakle, svi ovi tretmani su privremeno 

rješenje koje donosi svježinu, dok je facelifting i dalje opcija koja 

će zaista izbrisati desetak godina s lica. U 2022. on dobiva svoj 

makeover, izlazi iz kategorije hush-hush tretmana i ponovno 

postaje sve traženiji zahvat na estetskoj sceni, dok se briše 

stigma da ćete nakon liftinga izgledati neprepoznatljivo i potpuno 

neprirodno. Rezultati su, kao i vremena, sasvim drugačiji. 

/ 1. NUFACE TRINITY napredni mikrostrujni uređaj za toniranje lica / 2. LA MER The Lifting Eye serum za područje oko očiju s efektom 

zatezanja i brisanja bora / 3. MBR Cross Lift Serum Ultrapeptide za intenzivnu njegu, zaglađivanje i hidrataciju kože lica / 4. BIOLOGIQUE 

RECHERCHE Platysma Sachet Masque maska s učinkom liftinga lica / 5. VICHY Liftactiv Supreme dnevna krema s učinkom liftinga 

163

GG UČINKOVITE FORMULE 

/ 3 

/ 2 

/ 5 

/ 4 

/ 1 

/ 6 

Cirkulacija 

/ 7 

VEGANSKE 

filozofije 

Ponuda proizvoda koji ne sadrže životinjske derivate 

sve je veća, a to znači samo jedno - korisnice ih žele! 

tekst PAULA TILIĆ 

/ 8 

/ 13 

/ 10 

/ 12 

/ 9 

/ 11 

/ 1. BITE BEAUTY Power Move Hydrating Soft Matte Lipstick mekan, veganski, hidratantni mat ruž za usne potaknut hranjivim kakao maslacem, za 

postojanu i laganu boju / 2. MUA Face & Body Light Lustre Illuminator svjetleći highlighter za lice i tijelo s mirisom tropskog kokosa za prekrasan zlatni 

sjaj kože / 3. VERSED SKIN Day Dissolve nježna krema od ulja eukaliptusa i listova klinčića za čišćenje kože lica / 4. B. SIMONE Now or Never Lip Gloss 

ružičasto svjetlucavo visokopigmentirano sjajilo za usne kremaste teksture i gustog premaza / 5. THE BODY SHOP White Musk Shower Gel gel za 

tuširanje senzualnog mirisa u bočici od reciklirane plastike / 6. BARRY M COSMETICS Gelly Hi Shine Nail Paint lak za nokte visoke pigmentacije za 

svjetlucavi efekt / 7. RARE BEAUTY Came to Play Discovery Eyeshadow Palette elegantna i zaigrana paleta boja koje ostaju postojane cijelu noć 

/ 8. PAI SKINCARE Net SustainVirtuous Circle Kukui & Jojoba Bead Eco-Bead Exfoliator gel piling za uklanjanje nečistoća i zaglađivanje tena 

/ 9. ROOT PRETTY Calming Complexion Renewing Toner umirujući tonik od lavande i aloe za umirivanje kože tijela / 10. BIOSSANCE Squalane and 

Marine Algae Eye Cream hidratantna krema za zaglađivanje kože s imitacijom skvalena od šećerne trske / 11. TOO FACED Born This Way Natural 

Finish Foundation neprimjetni puder veganskog podrijetla za potpuno prirodni look / 12. KYLIE SKIN Rose Body Lotion losion za tijelo s mirisom ruža za 

zdravu i hidratiziranu kožu / 13. LEONOR GREYL Huile Apaisante dubinska umirujuća njega za osjetljivo vlasište 

164

FOTOGRAFIJA: UNSPLASH 

Još prije desetak godina 

činilo se nezamislivim da 

će veganski proizvodi 

biti toliko dostupni kao 

što su danas. Sve više 

brendova okreće se toj 

životnoj filozofiji, odgovarajući na 

rastući broj kupaca koji pažljivo biraju 

proizvode za svoju kožu i kosu. Veganski 

se od drugih preparata razlikuju po 

tome što ne sadrže životinjske derivate 

poput skvalena (ulja dobivenog iz jetre 

morskog psa), ambre (supstancije koja 

nastaje u kitovoj utrobi), crvenog 

pigmenta koji proizvode kukci, a koji se 

često koristi u izradi ruževa za usne, 

pčelinjeg voska, meda, želatine i ostalih, 

a koji su inače vrlo česti u beauty 

industriji. I dok su mnogi još samo prije 

nekoliko godina izbjegavali veganske 

proizvode jer su ih smatrali 

neučinkovitima - a i vizualno nisu 

odavali dojam luksuza - danas su pri 

samom vrhu beauty industrije jer nude 

jednako učinkovite formule utemeljene 

na biljnim ili pak rješenjima iz 

laboratorija. U prvom planu su sastojci 

poput kamilice, lavande, đumbira i 

mente te je većinom riječ o proizvodima 

koji imaju znatno manje sastojaka od 

onih neveganskih pa ih je lakše 

"razumjeti", a i manji je rizik od 

neželjenih reakcija poput osipa, akni, 

suhe kože i sličnih. 

Ipak, vegansko nužno ne 

podrazumijeva da proizvod nije testiran 

na životinjama pa je vrlo važno provjeriti 

je li on i "cruelty free", a lako zavara i 

natpis "animal friendly" jer se njime 

često pokušava sakriti da sadrži 

životinjske derivate. S druge strane, oni 

brendovi koji su se posvetili veganskoj 

filozofiji vrlo su često fokusirani i na 

održivost pa su izrazito transparentni 

po pitanju proizvodnje, smanjuju 

korištenje plastike, koriste reciklirane 

materijale te često nude mogućnost 

ponovnog punjenja. 

165

GG X POLIKLINIKA ESTERA 

Tretmani 

s pet zvjezdica 

Karijeru je izgradila u 

hotelijerstvu i 

zdravstvu, a zapravo 

je uvijek razmišljala o 

medicinskoj 

djelatnosti u kojoj će 

se pacijenti osjećati kao u hotelu s pet 

zvjezdica. Predstavljamo vam Anu Volk, 

koja je s dr. Majom Kolić, cjeloživotnom 

prijateljicom, otvorila Polikliniku za 

dermatologiju i venerologiju Estera koja 

oko sebe okuplja predanu klijentelu. Njih 

dvije se odlično nadopunjuju jer je Maja 

dermatologinja s gotovo 

petnaestogodišnjim kliničkim iskustvom 

te vodi računa da je kvaliteta medicinske 

usluge neupitna, dok je Ana zadužena za 

to da cjelokupno iskustvo bude na 

najvišoj razini usluge. 

U konzaltingu s vodećim pro-age 

poliklinikama u Europi i Americi odlučile 

su najbolje svjetske prakse dovesti u 

Zagreb. Ana je, tvrdi, sve te usluge i 

aparate probala na svojoj koži, dok je 

Maja odobrila one čije su kliničke studije 

zadovoljile najviše standarde te 

protokole prilagodila našem tržištu. 

Ishod je takav da se u Poliklinici Estera 

nude samo oni tretmani koji su efikasni, a 

pri tome nose minimalni rizik. Također, 

važno im je njegovati dugoročne odnose, 

obiteljske - u smislu da nisu tu "samo za 

mamu", već za cijelu obitelj. Ne bave se 

samo minimalno invazivnim 

dermatološkim tretmanima 

Tretman anti-agea kotira visoko na listi 

pomlađivanja nego stoje na raspolaganju prioriteta dominantne klijentele te nas na 

za alergijske reakcije, sklerozacije, tom tragu naša sugovornica upozorava 

kontrole madeža i sve kožne bolesti. da postoje različita rješenja, odnosno da 

Uređenje prostora poliklinike je 

se do cilja može doći na različite načine. 

sofisticirano i dizajnersko, ali je 

"Oni koji žele najnapredniju tehnologiju 

atmosfera naglašeno intimna i topla. i dugotrajne rezultate odlučit će se za 

Ultheru koju će napraviti samo jednom 

godišnje, tj. u jednom tretmanu koji traje 

dva sata bez vremena oporavka. Anti-age 

ili pro-age tretmani, kako danas nazivamo 

minimalno invazivne zahvate, uistinu su 

za svakoga. Puno se promoviraju i puno se 

piše o botoksu i filerima pa je uvriježeno 

166

Novootvorena 

dermatološka 

poliklinika nudi 

eikasne tretmane 

koji nose minimalni 

rizik, a osnivačica 

Ana Volk sve 

ih je testirala na 

svojoj koži 


Ana Volk je s dr. Majom Kolić, 

cjeloživotnom prijateljicom, otvorila 

Polikliniku za dermatologiju 

i venerologiju Estera 

mišljenje da su to jedina ili najbolja 

rješenja za anti-age, ali nije tako. 

Isključivo će kombinacija više različitih 

protokola dati zdrav i mladolik izgled 

kože. Za mene osobno to je kombinacija 

Ulthere, botoksa i PRP-a protiv 

podočnjaka. Za pet godina ću vjerojatno 

trebati nešto drugo pa je zato važno da 

vas dermatologinja prati tijekom procesa 

starenja", poručuje Ana Volk. 

Drugi traženiji zahvati dolaze nakon 

procesa mršavljenja, kada koža počne 

zahtijevati posebnije tretmane. Važno je 

reći da kada govorimo o pretilosti ili bilo 

kojoj bolesti, uvijek se valja obratiti 

liječniku specijalistu za određenu bolest. 

"Dakle, mi smo tu za sve što je vezano 

za kožu. Postižemo izvrsne rezultate 

kada je riječ o zatezanju kože tijela i 

liftingu određenih dijelova tijela. Ako se 

radi o 6-8 kilograma viška ili opuštenoj 

koži koja visi, u Esteri to odlično 

rješavamo. Osobno sam napravila 

elektromagnetsku stimulaciju mišića 

ciljano za trbuh i stražnjicu, a potom 

ultrazvučnu terapiju za trbuh i stražnjicu 

te stavila injekcije filera koji potiču 

stvaranje kolagena da se koža učvrsti, 

podigne i zagladi. Nakon tri trudnoće 

konačno se veselim novom bikiniju ovo 

ljeto. U Esteri radimo zahvate koji su 

efikasni. Pacijent treba biti redovit i 

strpljiv te očekivati da je potrebno dva 

do tri mjeseca za konačne rezultate. 

Upravo sada je najbolje vrijeme za 

dijagnostiku i tretmane za sve one koji 

žele najbolju verziju svoga tijela", 

poručuje nam vlasnica Poliklinike Estera. 

167

GG ESTETIKA 

Nikola 

Milojević 

Liječnik koji donosi svjetske 

trendove na tržište regije i zaljubljenik 

u estetsku medicinu otvorio je vrata 

svoje nove poliklinike, a ideja je bila 

stvoriti ekskluzivan i jedinstven prostor 

koji će na najbolji način prezentirati 

profesionalne principe dr. Milojevića 

POLIKLINIKA MILOJEVIĆ 

SADA SE NALAZI U SKLOPU 

ZAGREBAČKOG KAPTOL 

CENTRA, GDJE VAS OSIM 

UGODNOG INTERIJERA 

ČEKAJU ZNANJE I ISKUSTVO 

TE NAJMODERNIJA 

DOSTIGNUĆA 

TEHNOLOGIJE 

168

Nova adresa 

LJEPOTE 

Poliklinika Milojević, najmodernija antiaging 

poliklinika, odsad vas očekuje na novoj adresi. 

U sklopu novoobnovljenog Kaptol centra 

smjestila se ugodna beauty oaza u kojoj se 

znanje i iskustvo uz najmodernija dostignuća 

tehnologije nalaze u službi ljepote. 

Dr. Nikola Milojević, liječnik koji donosi svjetske trendove na 

tržište regije i zaljubljenik u estetsku medicinu, otvorio je vrata 

svoje nove poliklinike, a ideja je bila stvoriti ekskluzivan i 

jedinstven prostor koji će na najbolji način prezentirati duh 

poliklinike i dr. Milojevića. 

"Želju da to postigne ostvarili smo prostornom 

organizacijom, organskim formama i odabirom materijala 

kojima se postiže ugoda, prije svega zadovoljavajući sve 

medicinske kriterije", otkrila nam je arhitektica Andrea Hržić 

Šesnić. 

Tako pretežno bijeli prostor daje osjećaj topline. Drveni 

elementi organske forme, grafizam teksturiranih zidova, 

podova, stropova, čak i prozora u cijelom prostoru daju osjećaj 

oaze mira i elegancije. 

Ekskluzivnost prostora s obzirom na specifičnu djelatnost 

postiže se i unikatnim elementima opremanja prostora - 

ugradbenim namještajem, signalizacijom komunikacijskih 

hodnika i umjetninama na zidovima u svim prostorima 

poliklinike koje su specijalno dizajnirane upravo za ovaj prostor 

i na apstraktan način ilustriraju pojedine segmente djelatnosti 

poliklinike. 

Prostor se dijeli na nekoliko osnovnih segmenata: ulazni 

prodajno-izložbeni prostor uokviren tkaninama koje diskretno 

koloriraju prostor u bojama brenda, prostor čekaonice s 

recepcijskim pultom i fotografskim kutkom, popraćen 

umjetninama i prirodnim zelenilom, te niz ordinacija i 

tretmanskih soba specijalno projektiranih s obzirom na 

specifičnosti zahvata koji se u njima odvijaju. 

U sklopu nove poliklinike je i ekskluzivni concept store u 

kojem se može kupiti dermokozmetika najboljih svjetskih 

brendova kao što su Biologique Recherche, Omorovicza, Jane 

Iredale, ZO Skin Health by Zein Obagi, La Mer, 111SKIN i 

Augustinus Bader. 

Prvi put u Hrvatskoj vrhunski dermokozmetički brendovi 

koristit će se i prilikom izvođenja tretmana. Naime, Poliklinika 

Milojević nudi posebno osmišljene Augustinus Bader tretmane 

koji će se izvoditi kao predstavljanje kozmetike klijentu, ali i kao 

nadopuna drugim tretmanima. Profesor Augustinus Bader 

svjetski je priznati biomedicinski znanstvenik i liječnik te jedan 

od najistaknutijih stručnjaka u području biologije matičnih 

stanica i regenerativne medicine. Nude se dva tretmana: 

Introductory Facial i Advanced Facial. 

Introductory Facial je 45-minutni tretman u kojem se 

klijentu prezentiraju proizvodi najpogodniji za njegov tip kože 

i objašnjavaju prednosti pojedinog proizvoda, a Advanced 

Facial je 70-minutni tretman u kojem se implementira duža 

verzija metode Augustinus Bader koja prodire kroz sve slojeve 

dermisa i aktivira TFC8®. Dio protokola ovog tretmana je 

profesionalni ritual nanošenja maske s njihovim 

najpopularnijim proizvodom - The Rich kremom uz terapiju 

LED svjetlom. Za optimalne rezultate uz nanošenje kozmetike 

primjenjuje se microneedling uređaj, radiofrekvencija ili 

terapija LED svjetlom. Sve tretmane izvode educirani 

kozmetičari. 

169

GG LJEPOTA IZNUTRA 

Kodovi suplemenata 


170

Nismo sigurni ide 

li ljubav zaista 

kroz želudac, ali - 

ako se pita 

stručnjake iz beauty 

industrije - ljepota 

ide kroz crijeva 


Ljepota dolazi iznutra - nekada je to bila tek 

puka fraza, a danas vodeći trend na beauty 

sceni. Nakon skincare booma, slijedi boom 

suplemenata koji će kožu učiniti zdravom i 

sjajnom, kosu bujnijom, a nokte čvršćima - 

i to sve kreće od probavnog sustava. 

Na scenu stupaju dodaci prehrani - ali ovog puta u prvom 

planu je crijevna flora. 

Sigurno ste barem u prolazu ili na popodnevnoj kavi čuli za 

tekući kolagen, jedan od trenutačno najpopularnijih 

suplemenata za ljepotu. Prije kolagena govorilo se o biotinu 

koji se najčešće uzimao u obliku tableta koje mame izgledom 

gumenih bombona i jamče jače nokte i sjajnu kosu. Međutim, 

osim ovakvih i sličnih dodataka koji se uzimaju prije svega 

zbog poboljšanja vanjskog izgleda, sve se više govori o 

suplementima koji djeluju na crijevni mikrobiom. Posljednjih je 

godina upravo on u fokusu znanstvenika i farmaceuta, ali i 

konzumenata koji pažnju pridaju očuvanju zdravlja crijeva i 

balansu mikrobioma. U toj priči važni su probiotici i 

postbiotici, dobre bakterije koje održavaju taj balans i zdravlje 

crijevne flore. Najčešće se nalaze u jogurtima, kefiru, 

kombuchi, a prethodnih godina popularniji ( jednostavniji) 

način uzimanja bio je kroz suplemente. Naime, naš organizam 

je dom dobrim i lošim bakterijama, a one najvažnije za zdravlje 

nalaze se u probavnom traktu. Probiotici su dobre bakterije 

koje brane organizam od infekcija, upala i pada imuniteta, 

također poboljšavaju apsorpciju nutrijenata iz hrane. Bez njih, 

flora crijeva je komprimirana, što utječe na zdravlje - fizičko, 

mentalno - jednako kao i na sam izgled. Dodavanje dobrih 

bakterija u obliku suplemenata sprječava sve navedeno. 

Prošle godine Goop je predstavio praškasti dodatak 

Gut Microbiome Superpowder, koji čuva balans u crijevnoj 

mikroflori, podupire zdravlje crijeva i djeluje na opći wellbeing. 

I nije Goop jedini brend koji je slične proizvode uključio u svoju 

ponudu. Značenje beauty proizvoda redefinira se i sve više se 

približava teritoriju health and wellness industrije, a nakon 

skincare razdoblja i nanošenja raznih proizvoda direktno na 

kožu, industrija okreće ploču i savjetuje da pažnju posvetimo 

crijevima koja su centar zdravog tijela, a čije su "nuspojave" 

lijepa koža, zdrava kosa i nokti. Potražnja svakako postoji, a 

očekuje se da će globalno tržište suplemenata do kraja 2023. 

narasti za 4,4 posto. 

Iako je činjenica da zdravlje - a samim tim i ljepota - dolazi iz 

zdravih crijeva odavno poznata, tek sada je posvećena pažnja 

crijevnom sustavu. Nimalo atraktivan niti pogodan za spretno 

oglašavanje, bio je zanemaren posljednje desetljeće, no sada je, 

i više od samih beneficija za vanjski izgled, veći fokus industrije 

ljepote usmjeren na holističko i wellness iskustvo koje 

predstavlja put do generalno boljeg osjećanja u vlastitom tijelu 

i poboljšanog zdravlja. 

Ono što izaziva rasprave je - jesu li nam beauty suplementi 

zaista potrebni, ako uzmemo u obzir da pravilnom i 

raznolikom prehranom i zdravim načinom života sve te 

dodatke već unosimo u tijelo. U normalnim uvjetima života 

dodaci prehrani nisu nužni, no s obzirom na suvremeni, 

ubrzani i stresniji način života, mala pomoć u obliku 

praškastog proizvoda ili tablete s dobrim bakterijama ne zvuči 

kao loša ideja. Nakon svega navedenog, svakako prije ulaganja 

u novi beauty trend o kojem se bruji na svakom koraku najbolje 

je potražiti savjet stručnjaka. 

CIDRANI KOMBUCHA CONFIDENT organska esencija 

fermentiranog čaja i GOOP WELLNESS GUT MICROBIOME 

SUPERPOWDER dodatak prehrani za održavanje zdravlja probave 

171

GG X ONE&ONLY PORTONOVI 

Razgovarali smo 

s Dominique 

Chenot, 

suosnivačicom 

jedinstvenog 

koncepta Chenot 

spa i wellness 

centar 

u One&Only 

grupaciji luksuznih 

resorta 

tekst JELENA VELJAČA 

HARMONIJA ŽIVLJENJA 

Pješčana plaža, toplo sunce, bose noge, 

zagrijano drvo terase na koju sam sjela u 

azurnom ogrtaču... Zasigurno zamišljate 

trope. Ne, lokacija je Crna Gora, One&Only 

Portonovi, a vrijeme radnje početak veljače. 

Plaža je pješčana, a legenda kaže da je 

pijesak dopremljen iz Egipta, kao dio obaveznog potpisa 

One and Only grupacije luksuznih resorta. Osim pogleda, 

hrane, načina na koji biraju samu lokaciju za resort 

(mora biti nešto posebno i autentično, povezano s odabranom 

državom), jedna od ključnih stvari po kojima se One&Only 

resorti razlikuju od ostalih je Chenot spa i wellness centar. 

Spektakularan izgledom, ali i filozofijom koja stoji iza njega, 

Chenot Espace osvaja svakog tko se jednom da u ruke 

njegovih stručnjaka. Razgovarali smo s Dominique Chenot, 

suosnivačicom samog koncepta. 

Ideologija Chenot Espace wellness i health centra je 

kombinacija ljepote i zdravlja. Što je to za vas osobno? 

- Već pedeset godina naš koncept je integracija zdravlja 

u wellness, zato smo i kreirali izraz "zdravlje i wellness". 

Tijekom svih ovih godina Chenot pokušava osvijestiti važnost 

dnevnog bavljenja mentalnim i fizičkim zdravljem, i to od 

najranije dobi. Zdrav način življenja zahtijeva intervencije u 

načinu promatranja života. Mi vjerujemo da trud oko zdravlja 

ne bi smio biti motiviran željom da se izbjegnu bolesti, već 

željom da se poboljša sama kvaliteta života i, naravno, pojačaju 

šanse za dugovječnost. A zdravlje će nam biti dobro i dobro 

ćemo se osjećati kad su nam tijelo, duša i mozak u harmoniji, 

jer smo tako na mjestu dubokog mira i sreće. Osobno vjerujem 

da kad je osoba na tom mjestu, izgleda i osjeća se predivno i 

iznutra i izvana. 

Koji su vaši osobni favoriti kad je riječ o Chenot 

tretmanima? 

- Chenot je naširoko poznat po svojim Detox programima. 

Rekla bih da je naš najpoznatiji program, a ujedno i jedan od 

mojih osobnih favorita, Advanced Detox. To je za mog muža, 

172

osnivača Chenota, bio ključni program, čiji je cilj duboko 

pročišćenje i detoksifikacija tijela. Advanced Detox program 

podržava prirodne procese za izbacivanje toksina i viškova iz 

tijela te za prirodno repariranje oštećenog tkiva i za povratak 

hormonalne ravnoteže. Program uključuje konzultacije s 

liječnikom, ekstenzivne dijagnostičke testove, individualni 

niskokalorični veganski plan prehrane i posebno kreirane 

tretmane koji se baziraju na rezultatima testova. Ako se 

koristi sinergija svih opisanih dijelova našeg zdravlja, može se 

postići efikasna detoksifikacija. Važno je naglasiti da su svi 

tretmani, pa i dijete, pod strogom medicinskom supervizijom. 

Postupak se sastoji od celularne rezonance, cuppinga, 

elektrostimulacije i masaže esencijalnim uljima te 

hidroterapije s ekstraktima biljaka i mineralnom soli, a 

koristimo i vegansko omatanje čistim mikroalgama, kao i 

tuširanje jakim pritiskom. Taj tretman je koristan baš za 

svakoga, a posebno za one klijente koji imaju nezdrave navike 

i sjedeći stil života. 

FOTOGRAFIJE: RUPERT PEACE (3) 

Ja imam skoro 41 godinu i voljela bih se vratiti u 

One&Only. Koje biste mi tretmane preporučili? 

- Preporučila bih cijeli tjedan Advanced Detox programa 

ili jedan od posebnih holističkih programa koji su napravljeni 

posebno za One and Only Portenovi. Ti su programi pažljivo 

kreirani da postignu željene rezultate. 

Kuhinja u One&Only Portonovom je, mogu posvjedočiti iz 

iskustva, fenomenalna. Koje je vaše omiljeno jelo i, prema 

vašem mišljenju, 

najzdravija dijeta? 

- Chenot dijeta, 

koja je u ponudi kao 

dio Chenot iskustva 

u One&Only 

Portonovom. 

Ona je integralna 

komponenta Chenot 

metode. Zapravo je 

naša dijeta zamišljena 

kao intervencija za 

organizam, specijalno 

stvorena da potakne 

samoizlječujuće 

sposobnosti 

organizma, da pročisti 

tijelo na staničnom 

nivou, da uspostavi 

metaboličku 

ravnotežu, rekreira bioritam i harmonizira hormone. Također, 

ona u ravnotežu vraća floru želuca i crijeva i stvara svježu 

energiju jednako kao i nove stanice, što nas održava biološki 

mladima. Pažljivo je kreirana s namjerom da bude u sinergiji s 

medicinskim tretmanima. Kalorije su, naravno, reducirane i 

bazira se na biljnim namirnicama, aktivirajući mehanizme koje 

tijelo koristi u vrijeme posta, a istodobno tijelu daju dovoljno 

hrane. Jako je važno da se Chenot dijeta provodi samo u našim 

ustanovama i da je nadgleda tim naših nutricionista. Za mene, 

prehrana je osnovna stvar na koju pazim da bih održala zdrav 

i aktivan život. Uvijek ću odabrati svježe, organske i sezonske 

namirnice. Preferiram cjelovitu hranu od one koja je unaprijed 

procesuirana. Moja je osobna prehrana bogata 

Kad su nam tijelo, 

duša i mozak u 

harmoniji, zdravlje 

dolazi samo, a naš 

se koncept temelji 

upravo na tim 

postulatima - 

zdravlje i wellness 

173

'Volim način na 

koji je dizajniran 

resort. Uopće nije 

narušen okoliš 

ni speciičnost 

lokaliteta. 

Posebno pamtim 

boje koje su 

odabrane da 

relektiraju 

prirodnu ljepotu 

mora i planina 

koje okružuju 

One&Only 

Portonovi' 

FOTOGRAFIJA: ALEX TEUSCHER 

visokokvalitetnim proteinima i masnom ribom. Konzumiram i 

dosta zdravih masnoća koje su ključne za zdravlje mozga i 

kardiovaskularnog sustava. To su, primjerice, sardine ili losos, 

avokado, orasi, sjemenke, biljno ulje dobiveno prešanjem (koje 

nikad ne grijem, da se ne pretvori u toksičnu mast). Reducirala 

sam unos šećera na minimum. Ako želite brzi primjer recepta 

bez mnogo truda, ali s mnogo zdravih masti i proteina, 

pokušajte napraviti chia puding preko noći. Samo namočite 

pola šalice chia sjemenki u pola šalice bademovog mlijeka i 

ostavite ih preko noći u hladnjaku. Rezultat je doručak pun 

proteina, ali i vlakana, koji je ujedno i prefin. Ja na to dodam 

svježe voće i cimet! 

Koji Chenot SPA na svijetu vam je najdraži? 

- Budući da sam suosnivačica cijele tvrtke, jako mi je teško 

izabrati samo jednu destinaciju! (smijeh) Svi One&Only resorti 

su u suradnji s našim partnerima stvoreni da reflektiraju naš 

koncept. I svaka destinacija ima svoj autentičan lokalni štih. 

Ali, ako baš moram odabrati, moje najdraže mjesto, a ujedno i 

moje skriveno tajno mjesto je zen vrt u Chenot Palace Weggis 

u Švicarskoj. Predivan raspored svih elemenata u tom vrtu, 

a posebno bonsai drveća, automatski me spaja s prirodom i 

daje mi osjećaj mira. Zato je to, za mene, savršeno mjesto za 

meditaciju i otpuštanje stresa. Osim toga, najlakše mi je onamo 

doći jer živim blizu. (smijeh) 

A koji vam je najdraži dio One&Only resorta u 

Portenovom? 

- Volim način na koji je dizajniran resort. Uopće nije narušen 

okoliš ni specifičnost lokaliteta. Posebno pamtim boje koje su 

odabrane da reflektiraju prirodnu ljepotu mora i planina koje 

okružuju One&Only Portonovi. Taj kolorit poziva na 

relaksaciju, jer su birani prema smirujućim tonovima zore i 

sumraka te zlata od sunca koje ulazi u more. Naravno, naglasci 

tirkiza su posvuda i podsjećaju na transparentnost mora. Čak 

se i ponoć našla u odabranim tonovima za vile. To duboko 

plavetnilo donosi gostima mir, a zlatna toplinu. Takva sinergija 

za sva osjetila savršeno komplementira transformativni put 

zdravlja i wellnessa koji Chenot Escape nudi. 

I za kraj, koji su vaši najdraži proizvodi koje žena može 

ponijeti kući iz Chenot Escape spa centra? 

- Chenot se stalno razvija, tako da sada imamo u ponudi i 

Chenot kozmetičke proizvode. Baš mi je drago da ste to pitali, 

jer sam jako uzbuđena oko MULTI-PERFORMANCE ANTI- 

AGE kreme sa SPF 30. Mislim da je taj proizvod esencijalan za 

Chenot Espace u sunčanom One&Only Portonovom. To je 

must-have za sunčane dane tijekom cijele godine, jer ova 

krema štiti kožu od štetnih sunčevih zraka i neutralizira 

oksidacijski stres plavog svjetla koje emitiraju svi naši pametni 

telefoni, tableti i kompjutorski ekrani. Također, potiče 

obnavljanje kože, targetira znakove starenja i potiče sintezu 

kolagena, hidratizira i otklanja znakove dehidracije. Koža 

nakon toga izgleda sjajno. 

174

GG BEAUTY NEWS 

ZBOGOM 

MRLJAMA! 

Inspiriran microneedling 

tehnologijom koja se 

upotrebljava u estetskoj 

medicini, Biologique 

Recherche proizvodom 

Ų-Fill PIGM 400 omogućuje 

ciljano djelovanje na 

lokalizirane pigmentacijske 

mrlje. Ove obloge za 

jednokratnu upotrebu 

sastoje se od 100% 

aktivnih sastojaka u 

čvrstom stanju, među 

kojima su hijaluronska 

kiselina, solidificirani 

antimelanogenički, 

antiglikacijski i 

antioksidativni aktivni 

sastojci. Smeđe mrlje se 

smanjuju, a koža postaje 

ujednačena i blistava. 

DSQUARED2 ORIGINAL 

WOOD: NOVI MIRIS S 

KARAKTERISTIKAMA DRVA, 

SLOBODNOG DUHA, INTENZIVAN 

I SNAŽAN - ZA SUVREMENOG 

MUŠKARCA SIGURNOG U 

SEBE I SVOJU OSOBNOST 

À LA ROSE 

NI JEDNA BOČICA 

OVE PARFEMSKE 

VODE FRANCIS 

KURKDJIAN NE 

SADRŽI MANJE OD 

400 RUŽA - 

ZA SUVREMENU , 

SENZUALNU 

ŽENSTVENOST 

KOJA SE NE 

KLANJA NIKOME... 

Lijepe vijesti 

POVODOM ROĐENDANA BRENDA 

KEUNE - NJIHOVIH STO GODINA 

POSVEĆENOSTI KOSI - NA POLICE 

TRGOVINA STIGLA JE NOVA LINIJA 

DESIGN BY KEUNE - 

VISOKOKVALITETNI PROIZVODI ZA 

NJEGU I STILIZIRANJE 

FRÉGÉNÉRESCENCE 

NATURELLE ETERIČNA 

ULJA BRENDA LEONOR 

GREYL ZA STIMULACIJU 

I PROČIŠĆAVANJE 

VLASIŠTA 100 % PRIRODNE 

FORMULE OMILJENO SU 

LUKSUZNO BEAUTY 

ZADOVOLJSTVO ŽENAMA 

KOJE ŽELE OBNOVITI 

SVOJU KOSU I PRUŽITI 

JOJ NAJBOLJU NJEGU. 

BOOST ZA KOSU 

Dodatak prehrani 

Hårkontroll Boost 

namijenjen je muškarcima, 

a sadrži jedinstven i visoko 

topiv patentirani ekstrakt 

keratina Cynatine®HNS 

koji se veže za prirodni 

keratin u folikulu vlasi i ima 

sposobnost revitalizacije 

oštećene kose, sprječavajući 

gubitak kose kod muškaraca. 

175

GG ODNOSI 

FOTOGRAFIJA: DEPOSITPHOTOS 

Tražite lampicu 

za uzbunu? 

MOŽDA JE PROBLEM 

U VAMA 

Naša suradnica, psihologinja Eva 

Feldman sastavila je opis znakova i 

uvjerenja koji najčešće mogu odvesti u 

NEZDRAVE LJUBAVNE ODNOSE 

Sa svih strana bombardirani smo člancima i 

videima o manipulaciji u ljubavnim vezama i 

osobama s narcisoidnim poremećajem ličnosti. 

Po društvenim mrežama dijele se savjeti kako 

izbjeći takve osobe i takve odnose. Čitate to, 

čuvate objave, prosljeđujete ih prijateljicama, 

pokušavate uočiti te znakove na dejtovima s novim ljudima. Ali 

što ako je taj red flag koji tražite u drugima - zapravo u vama? 

Da, niste savršeni. Možda u nečemu griješite. I da, sve što ste 

naučili, možete i odučiti - i na taj način preuzeti kontrolu nad 

odnosima u svojem životu. Sigurno ste čuli već za gaslighting i 

love bombing, ali to su sve znakovi na koje ne možemo utjecati, 

osim da se istog trena odmaknemo od ljudi koji se tako ponašaju. 

Zato sam sastavila popis znakova i uvjerenja koja se često nalaze 

u nama samima, a zbog kojih lakše upadamo u nezdrave ljubavne 

odnose. Provjerite pronalazite li se u kojem od njih. 

176

Idealizirate i romantizirate kako bi ljubavna veza 

trebala izgledati. 

- Rečenicama poput "Tražim svojeg princa na bijelom 

konju" i "Želim nekog tko će me tretirati kao princezu" mjesto 

je u bajkama, a ne u stvarnom životu. Kad idealiziramo ljubavni 

odnos, odmičemo se od pretpostavke o tome kako stvarni, 

iskreni i zdravi ljubavni odnos izgleda. Kad izbjegavamo 

vidjeti što nas stvarno čeka u odrasloj, zreloj ljubavnoj vezi, 

tada smo skloni previdjeti i znakove da osoba s kojom 

započinjemo odnos možda nije sasvim dobra za nas. 

Romantične geste, velika obećanja i skupe večere lako prikriju 

nepotpunu komunikaciju, šale na račun izgleda i impulzivne 

reakcije, koje su često dio manipulativnog ponašanja. 

Zato je potrebno preispitati svoja uvjerenja, vidjeti želite 

li zaista da vas netko tretira kao princezu, a onda i biti, kao i 

princeza, na usluzi nekoj višoj sili. Ili želite da vas se tretira s 

poštovanjem i razumijevanjem, kako zaslužuje svaka osoba, 

kojeg god statusa bila. Ovo sve, naravno, ne znači da ne treba 

imati kriterije za odabir partnera, ali ti kriteriji trebali bi se 

odnositi na dugoročne kvalitete, zajedničke vrijednosti i ono 

što osoba jest - bez vas, a ne za vas. 

Treba vam konstantna pažnja i potvrda. 

Veliki dio odnosa stvara se u tišini, u prostoru koji se razvija 

kad nismo s partnerom. U tom prostoru učimo o tome tko 

smo, učimo o granicama, osvještavamo što prisutnost te osobe 

znači za nas, a i što znači njena odsutnost. 

Kad tražimo ljubav i pažnju jer nam ona nedostaje, onda 

pristajemo prihvatiti i ljubav i pažnju koju prvotno nismo 

tražili. Odjednom prihvaćate da vam partner šalje poruku 

svakih sat vremena tijekom radnog dana jer "to znači da misli 

na vas", iako ste zatrpani poslom i te poruke vas 

dekoncentriraju. A moguća je i druga situacija, koja uključuje 

nekima i još goru opciju - da vam toliko treba pažnja i potvrda 

da ste je voljni dobivati i na kapaljku. Voljni ste čekati danima 

da dobijete lijepu poruku, voljni ste tjednima biti tužni da 

biste dočekali dva sata toplih zagrljaja. Kad ste gladni, i stari 

kruh će poslužiti. 

Svoju jedinu vrijednost nalazite u ljubavnom odnosu. 

Ljubavni odnos dodatak je vašem životu, a ne potvrda da 

vrijedite kao osoba. Kad veliki dio svoje vrijednosti pronalazite 

u svojoj vezi, onda je nezamislivo da ta veza nije dobra za vas: 

kako nije kad zbog nje vrijedite? Kako sebi reći da ste važniji 

od odnosa u kojem ste kad vam je teško pronaći sebe bilo gdje 

izvan tog odnosa? 

Zašto je to znak za uzbunu? Jer ste s takvim uvjerenjem 

podložni iskorištavanju, manipulaciji i zlostavljanju. Ako ne 

vidite i ne osjećate koja je vaša vrijednost neovisno o 

ljubavnom odnosu u kojem se nalazite, tada je gotovo 

nemoguće da taj odnos, kao i osobu koja se nalazi s druge 

strane, dovedete u pitanje. Vrednujte svoju vezu, vrednujte 

svojeg partnera - i vrednujte dovoljno sebe da znate odlučiti da 

ta veza i taj partner nisu za vas. 

Voljni ste žrtvovati ono što vam je važno za ljubav. 

Zvuči kao jedna od važnijih poruka koju dobivamo u 

romantičnim komedijama: ako je ljubav prava, onda vam ništa 

drugo neće biti važno. No, što je s vašim ciljevima, interesima, 

prijateljima, karijerom i obitelji? Što je s vašim slobodnim 

vremenom, dnevnim ritualima koje stvarate godinama, 

vrijednostima koje su vas izgradile? Treba li baš biti toliko 

požrtvovan da pustite sve to zbog ljubavi? 

Paradoks u ovom uvjerenju je da jednom kad osoba počne 

otpuštati ono što je čini baš takvom, gubi ono što je partnera 

privuklo. Kao što Esther Perel govori, kad se parove pita u 

kojem trenutku ih partner najviše privlači, većina odgovara: 

"Kad je u svom elementu, kad radi ono što voli." Kad vas netko 

voli, neće vas tražiti da žrtvujete dijelove sebe. Zato ne 

puštajte, ne otpuštajte i ne propuštajte ono što vam je važno. 

Izbjegavate konflikt, gutate ono što vas muči i 

dopuštate ljudima da prelaze preko vaših granica. 

Podignite ruku ako se prepoznajete. Dižem ruku prva. 

Granice. Granice. Granice. Zašto su nam važne? Jer 

postavljaju standard ponašanja koji nam je okej. Kad ih 

nemamo, sve je dopušteno. Gdje da se nađe bolji teren za 

manipulaciju i zlostavljanje? Razni su razlozi zbog kojih se 

bojimo konflikta: nisko samopouzdanje, strah od odbijanja, 

od gubitka kontrole. Ponajviše - strah od zauzimanja za sebe. 

"Ako se zauzmem za sebe, odbit ću drugoga", "Ne želim biti 

žena koja se non-stop žali", "Ne želim biti teret drugima". 

Puno ovih uvjerenja naučili smo u djetinjstvu. Nažalost, ista 

ta uvjerenja stavljaju nas, na neki način, u poziciju djeteta u 

odnosu. Postajemo ovisni o drugome. Pa što ako vas netko 

odbije? Pa što ako vašem partneru bude malo teško u odnosu s 

vama? Pa što ako ste mu malo i teret? Osoba koja ne može 

prihvatiti da ljubavni odnos sa sobom donosi i odgovornost, 

izravnu komunikaciju i prilagođavanje drugome nije osoba s 

kojom želite biti u vezi. 

Mislite da će ljubavni odnos riješiti sve probleme. 

Nisko samopoštovanje, loš odnos sa svojim tijelom, teškoće 

s pronalaženjem smisla u svom životu - ništa od ovoga neće se 

riješiti ulaskom u ljubavnu vezu. Dapače, veća je vjerojatnost 

da će vam odnos osvijetliti probleme s kojima se borite, jer će ti 

problemi utjecati na svaki aspekt veze. Nisko samopoštovanje 

vodi u osjećaj ljubomore i zavisti, koji se nekad pretvore u 

posesivno ponašanje i stalnu kontrolu sebe i drugih. Loš odnos 

s tijelom može utjecati na intimnost, a teškoće s 

pronalaženjem smisla mogu vas spriječiti da ustrajete kako 

biste odnos učvrstili i učinili intimnijim. 

Kad očekujete da vam veza riješi ono s čime se mučite, 

predajete joj moć i kontrolu. Ništa izvan vas ne može vas 

osnažiti niti ohrabriti da preuzmete odgovornost nad svojim 

životom - to morate učiniti sami. Kako? Prvo iskrenim 

suočavanjem sa samim sobom, što ste upravo učinili čitajući 

ovaj tekst. Čestitam! 

177

FOTOGRAFIJA: FERM LIVING 

male stvari i mali 

trenuci za velike 

doživljaje i uspomene 

179lifestyle

GG GASTRO 

KULINARSKA 

DRAMA U 

PET ČINOVA 

DOBRO DOŠLI U FASCINANTAN SVIJET RASMUSA 

MUNKA, CHEFA U ČIJEM SE KUHINJSKOM 

LABORATORIJU RESTORANA ALCHEMIST U 

KOPENHAGENU - S LISTOM ČEKANJA OD 52.000 

LJUDI - STVARAJU NEZAMISLIVE KREACIJE 

tekst HRVOJE PETRIĆ 

fotografije SOREN GAMMELMARK 

180

Tongue Kiss - gazpacho 

od rabarbare i bazge 

181

Desert je 

interpretacija kultne 

banane Andyja 

Warhola, koja se 

prvi put pojavila na 

omotu albuma Velvet 

Underground & Nico. 

Ispod hrskavog 

omota od soka 

banane leži sorbet 

od banane, cachaçe, 

mahune tonke i 

karameliziranog 

žumanjka 

tkako je otvoren u siječnju 2018., restoran Alchemist u Kopenhagenu ne prestaje 

izazivati znatiželju, skupljajući pritom pohvale gurmana koji ga pohode sa svih 

krajeva svijeta. Chef Rasmus Munk u mnogočemu je pomaknuo granice 

suvremene gastronomije, tako da ne čudi mjesecima unaprijed rasprodan 

restoran, uz dodatnih 52.000 ljudi na listi čekanja. 

Sve je u Alchemistu fascinantno. Od samog nastanka koncepta, njegove 

realizacije, hrane, servisa, bezbroj detalja, iskustva koje daje. Naime, priča 

započinje pomalo nestvarno. Rasmusu, koji je bio voditelj i kuhar u restoranu 

Alchemist 1.0, prišao je danski bankar Lars Seier Christensen, bivši vlasnik Saxo 

banke, i uspio ga uvjeriti da je spreman ostvariti njegove najluđe snove. Rasmus je 

uzeo kratki odmor, otputovao na jug Danske u Jylland u vikendicu svojih roditelja 

i skicirao ideju budućeg Alchemista. Tada mu je bilo samo 25 godina. 

Restoran se prostire na gotovo 22.000 četvornih metara i nalazi u 

nekadašnjem skladištu, odnosno radionici Kraljevskog danskog kazališta, gdje su 

se nekoć izrađivali i kasnije skladištili brojni scenografski postavi. Investicija 

gradnje ovog restorana vrijedna je više od 15 milijuna eura. 

Na ulazu su masivna, ručno lijevana brončana vrata teška dvije i pol tone, koja 

se zbog svoje težine otvaraju posebnim mehanizmom. Za Alchemist ih je izradila 

umjetnica Maria Rubinke. U potpunom mraku kreće tužni poj violine, a pod 

otračkom svjetla nazire se obasjano lice violinistice kopenhagenske filharmonije. 

182

Kao i kod 

ostalih jela, 

tako i kod dry 

aged goluba u 

vosku Rasmus 

želi skrenuti 

pozornost 

na održivost i 

razviti svijest o 

važnosti 

upoznavanja s 

načinom uzgoja 

životinja i 

namirnica 

183

184 

Neobična i izuzetno ukusna 

delicija je Food for thought - 

foie gras poslužen u posudi 

nalik ljudskoj glavi

kAntwich - sladoledni 

mravlji sendvič. 

Ponosni smo na to što 

je naša slastičarka 

Ana Omazić dio ovog 

inovativnog i nadasve 

revolucionarnog 

kulinarskog projekta. 

Mravi su inspiracija 

jer su uobičajena 

namirnica u mnogim 

kulturama, posebice 

Africi i Aziji. 

U ovom sladolednom 

desertu svaki element 

sadrži mrave. 

Kako glazbeno djelo odmiče, tako se uz pokrete gudala 

sinkronizirano pale majušna svjetla na podu, koja nas iz guste 

tmine vode u novi čin. Koncept večere složen je, naime, kao 

drama od pet činova. Ovu kulinarsku dramu prožima više od 50 

impresija, a to uključuje hranu, vina, bezalkoholna pića, koktele i 

brojne neočekivane audio-vizualne senzacije. 

Pred nama se otvara duga uska sala s više od 10 metara 

visokim stropom i tankim lampama što klize ka podu poput kapi. 

Sjedamo tik uz staklenu stijenu koja nas dijeli od jedne od 

kuhinja, u ovom slučaju one koja će izbaciti brojne pozdrave iz 

kuhinje. Tu se nalazi i dio kuhinjskog laboratorija. 

Prvi amuse bouche je kaffir limeta s borovicama i kombuchom 

u maloj sferi nalik tratinčici. Tratinčica je inače nacionalni cvijet 

Danske i ujedno nadimak njihove kraljice Margarete. Zatim 

neobičan “snijeg” s okusom zelene jabuke i bora koji se, koliko 

god pokušavali zagrabiti žličicom, topi i nestaje pri dodiru s 

ustima. Zato se ovo jelo i zove “pohlepa”. 

Kušamo još nekoliko jela i odlazimo do vinskog podruma s 

Juricom Delićem, sommelierom koji je iz Hrvatske u Alchemist 

došao preko Londona, prethodno zaposlenim u još jednom 

sjajnom restoranu, The Fat Ducku slavnog Hestona 

Blumenthala. Uz Juricu tu je i naša Ana Omazić, glavna 

slastičarka koja iza sebe ima vrlo impresivnu karijeru ostvarenu 

u kratkom roku. 

Vinski podrum s više od 10.000 etiketa i višemilijunskom 

vrijednošću sadrži sve renomirane vinare, i to cijele vertikale 

185

g 

Rasmus Munk u 

svibnju će posjetiti 

Rovinj i sudjelovati 

na Weekend 

Food Festivalu 

godišta i nemali broj raritetnih vina koja možete kušati ovdje i 

možda nigdje drugdje na svijetu. 

Osupnuti vinskim podrumom na tri etaže odlazimo u glavnu 

restoransku salu u kojoj se događa najviše impresija. 

Dizajnirana kao kupola planetarija i u potpunosti obavijena 

vizualizacijama koje prate svako jelo kako zvukom tako i 

animacijom. Od prvog vas trenutka uvode u pomalo irealan svijet, 

što je potpuno suprotno porukama koje Rasmus šalje. Baš svako 

jelo, naime, ima čvrstu i realnu priču, poruku koja bi nas trebala 

potaknuti na očuvanje prirode i našeg planeta, koja govori o 

zdravijoj prehrani, ispravnom načinu uzgoja namirnica, humanosti 

te otvara brojna etičko-socijalna pitanja. 

Prvo jelo u ovom trećem činu je 1984. Sigurno se sjećate romana 

Georgea Orwella koji opisuje totalitarno društvo budućnosti u 

kojem bogati oligarsi koriste tehnološka i psihološka dostignuća 

kako bi kontrolirali društvo. Oči koje nas gledaju sa svih strana 

prostorije i kreću se prateći konobare koji nam donose jelo 

servirano kao veliko oko. Zapravo je riječ o soku bijelih šparoga, 

pistacijama i sirovoj hamachi ribi, sve prekriveno kavijarom i gelom 

ribljih očiju. Nakon toga svod preplavljuju meduze koje se 

nevjerojatno stvarno gibaju nad nama, a chef Rasmus nam 

prezentira Mjesečevu meduzu mariniranu u Rosa rugosa ulju 

(Krumpirova ruža) s nouc mam umakom te korijandrom, zelenim 

čilijem, gyokuro čajem i sve zajedno preliveno obalnim začinima. 

Naime, Mjesečeva meduza vrlo je invazivna i razmnožavajući se 

nekontrolirano u Sjevernom i Baltičkom moru radi veliku štetu 

podmorju. Upravo stoga Rasmus potiče njen izlov i korištenje u 

gastronomiji. 

Jelo za jelom, Rasmus nas sve više uvodi u svoj koncept 

"holističke kuhinje". Sjajno uigran servis poput baletnih plesača klizi 

restoranskom salom meko i profinjeno. Vina su sljubljena savršeno, 

a bezalkoholna pića iz vlastite produkcije vjerojatno najbolja dosad 

koja smo probali u visokoj gastronomiji. Deserti se poslužuju u 

"ružičastoj sobi" gdje nas dočekuje plesačica koja prvo mimikom 

tumači što i kako da jedemo deserte, a zatim poziva na ples. Nakon 

toga odlazimo u kratko razgledavanje glavne kuhinje 

uz chefa Rasmusa i s veseljem iščekujemo našu Anu Omazić s 

preostalim desertima. 

Večeru završavamo u loungeu na samom vrhu restorana, opet u 

sasvim novoj prostoriji, u kojoj lebdeći listići pravog zlata nježno 

reflektiraju svjetlost stvarajući nevjerojatno ugodnu i opuštajuću 

atmosferu. Uz ceremoniju čaja i petit-fours još dugo u noć ostajemo 

razgovarati sa chefom diveći se vizionarskim idejama koje provodi i 

koje tek planira uvesti u Alchemist. 

Ono što nas posebno veseli je njegovo gostovanje ove godine u 

Rovinju početkom svibnja na Weekend Food Festivalu. Rasmus vrlo 

rijetko napušta restoran i nije od onih chefova koji putuju dok restoran 

radi, tako da smo počašćeni i uzbuđeni zbog njegovog dolaska. 

Alchemist nudi nezaboravno i potpuno jedinstveno 

gastronomsko iskustvo. Iako je koncept vrlo živopisan i sazdan od 

brojnih dramaturških spirala, hrana je ovdje toliko ukusna da ćete 

još danima, mjesecima razmišljati o pojedinim okusima ili 

teksturama. 

186

1984 - jelo nazvano po istoimenom 

znanstvenofantastičnom romanu 

Georgea Orwella, klasičnom 

djelu distopije i jednom od 

najutjecajnijih romana 20. stoljeća 

187

GG INTERIJERI 

ŽIVOT U 

urbanoj džungli 

188

MOŽETE LI ZAMISLITI DA KUPITE KUĆU NAKON ŠTO STE JE VIDJELI 

SAMO JEDANPUT, I TO PO MRKLOM MRAKU? DIZAJNERICA CONNIE 

BARTON UČINILA JE UPRAVO TO I NIJE POŽALILA – SADA IMA DOM U 

JUŽNOM LONDONU ZA ČIJE UREĐENJE JE SAMA ZASLUŽNA 

pripremila NIKOLINA KRZNAR 

fotografije FERM LIVING 

Connie Barton je grafička 

dizajnerica, vlasnica studija 

Studio Connie, koja u svojem 

domu živi sa suprugom Tomom i 

njihovim ljubimcem, psom 

Gelertom. Kuću u južnom dijelu 

Londona kupili su prije sedam godina - nakon što 

su se doselili iz New Yorka - a prije kupnje vidjeli su 

je samo jednom, i to po mrklom mraku. 

“Tom se odmah zaljubio u kuću, a ja sam se 

zaljubila u vrt i kvrgavo drvo stare murve. Prijašnji 

vlasnik uredio je vrt tako da ga je povisio pa kada 

ga promatrate iz kuće, gledate direktno u biljke 

umjesto da ih gledate odozgo. Genijalno je. To je 

ono što daje taj osjećaj okruženosti prirodom, kao 

da živimo u džungli”, objašnjava Connie. 

Kuća je divan spoj starog i novog jer je riječ o 

tradicionalnom viktorijanskom zdanju sa 

189

Grafička dizajnerica u 

uređivanju je vodila računa 

o tome da dom opremi 

stvarima u kojima zaista 

uživa te brojnim 

uspomenama jer, kako 

kaže, to prostorima daje 

osobnost i autentičnost 

KUĆA JE DIVAN SPOJ 

STAROG I NOVOG 

JER JE RIJEČ O 

TRADICIONALNOM 

VIKTORIJANSKOM 

ZDANJU SA 

SUVREMENIM 

PROŠIRENJEM U 

KOJEM SE ISTIČU 

DRVENI STROPOVI 

190

"Svako godišnje doba je prekrasno na svoj način, 

ali najljepše je kada je dovoljno toplo da otvorimo 

prozore – i kad se kuća i vrt spoje", kaže vlasnica 

suvremenim proširenjem. Drveni stropovi i veliki 

prozori s pogledom na čudesan vrt daju domu 

specifičnu toplinu i osjećaj dobrodošlice, a za još 

više svjetla kroz kuću su dodani svjetlosni bunari 

koji su i poveznica cijelog prostora. Naravno, 

Connie kao glavnu prednost izdvaja osjećaj 

povezanosti s prirodom iako se nalaze u urbanom 

Londonu. 

“Moje najdraže mjesto je u dnevnoj sobi, kad 

sjedim s toplim pićem zavaljena u sofi i uživam u 

pogledu kroz velike prozore. Svako godišnje doba je 

prekrasno na svoj način, ali najljepše je kada je 

dovoljno toplo da otvorimo prozore - i kad se kuća i 

vrt spoje”, objašnjava grafička dizajnerica koja je u 

uređivanju vodila računa o tome da dom opremi 

stvarima u kojima zaista uživa te brojnim 

uspomenama jer, kako kaže, to prostorima daje 

osobnost i autentičnost. Više od toga, kada imate 

vlastitu džunglu u vrtu, nije ni potrebno. 

191

GG LICE 

LJUPKIN 

PARIZ 

Grad svjetlosti nekad 

joj je bio dom i na ovom 

putovanju htjela je 

podijeliti uspomene 

iz tog vremena. 

Naša kolumnistica 

Ljupka Gojić Mikić 

otkriva kako ju je Pariz 

model s ovih prostora, danas uspješna poduzetnica i 

oblikovao kao osobu 

koja iznimno cijeni 

slobodu, što želi 

velike cure, a nama su donijele vizure ovog šarmantnog grada 

prenijeti i na svoje kćeriNajslavniji 


fotografije PRIVATNI ALBUM 

naša nova suradnica, odvela nas je u svoj Pariz - grad u kojem 

je živjela devedesetih, a u koji se sada vratila sa svojim kćerima 

- Janom Siennom i Milom Amelie. Najmlađa, Mari Dana, ovog 

je puta ostala kod kuće jer je put zamišljen kao odmor za 

koji je trajno formirao život Ljupke Gojić Mikić. 

"Pariz mi je i dalje dobro poznat, od ulica pa sve do mirisa koji se njima širi. 

Zatvorim oči i u trenu se vratim u ono vrijeme, ali ovaj put je bilo pomalo 

drugačije zbog znatiželjnih pitanja mojih kćeri. Njih sam ovim putovanjem 

željela upoznati s gradom u kojem sam prije gotovo tri desetljeća živjela i radila, 

a koji je transformirao moj pogled na ljepotu, donio mi opuštenost. Grad je to u 

kojem sam najviše razvila svoj stil. I dok sam razmišljala o tadašnjem životu na 

relaciji New York - Pariz, preplavljivao me nevjerojatan osjećaj prolaznosti, ali i 

ljepote prema svemu što sam proživjela", prisjeća se Ljupka. 

"Grad svjetlosti svaki mi put probudi volju za slobodom, koju želim prenijeti i 

na svoje kćeri. Zbog toga sam ih i provela nekim od lokacija koje sam tada 

zavoljela, a glavni favorit među njima je park Place des Vosges - on je bio prvo 

što bih svako jutro ugledala. My Secret Parisian Lover." 

192

Park Place des Vosges 

Prostrani park ima posebno mjesto u mojim uspomenama - 

bio je prvo što bih svakog jutra ugledala iz stana. 

Čisti Jouissance 

Louis Louise 

Moj omiljeni dječji brend u 

Saint Germainu, jednom od 

najljepših kvartova, punom 

prekrasnih restorana, 

zanimljivih galerija i kafića. 

Ulice oko Place 

des Vosges 

Devedesetih su mi one bile 

svakodnevna ruta do 

castinga. Na povratku kući 

ondje bih često kupila buket 

cvijeća - omiljenih mi 

margareta i tratinčica. 

Rue Saint-Honoré 

Iz nekog neobjašnjivog razloga, baš 

u toj ulici volim popiti kavu - nije mi 

važno o kojem caffe baru je riječ. 

Jednostavno mi je tamo najfinija! 

L´Avenue 

Restoran u kojem sam prvi dan svog 

posjeta susrela jednog od prvih agenata u 

svojoj karijeri. Baš tamo je i najfiniji 'french 

fries'. Cure su uživale u ponudi hrane. 

193

GG LICE ARHITEKTURE 

Na vibracijama uspjeha 

Una Barac, arhitektica je uzbudljive karijere i 

suvlasnica studija za unutarnji dizajn - Atellior, 

koji djeluje u Londonu i Zagrebu 

tekst INES MADUNIĆ fotografije BRUNO RONDINELLI 

194

Osnivanje vlastitog arhitektonskog studija 

nikad nije bilo u njezinom planu. Vizija Une 

Barac uvijek je bio timski rad, a to je uspjela 

ostvariti i u svom Atellioru, studiju koji je 

osnovala s kolegom Antom Marićem. S 

uredima u Zagrebu i Londonu i 40 

zaposlenih, riječ je o jednom od najboljih arhitektonskih i 

studija unutarnjeg dizajna na našem području, ali i u cijeloj 

Europi. Atellior surađuje s nekima od najvećih svjetskih 

hotelskih grupa, za koje rade dizajn interijera. Među ostalima, 

to su Four Seasons, Hilton, Marriott, InterContinental Hotel 

Group, Rezidor Group i Accor. U Hrvatskoj su radili Ikador 

Luxury Boutique Hotel & Spa u Iki pokraj Opatije, projekt za 

novu zgradu Uprave Plave lagune u Poreču te resort Four 

Seasons pokraj Staroga Grada na Hvaru, a uključeni su u 

rekonstrukciju hotela Le Méridien Grand Hotela Lav u Splitu 

te u projekt u izgradnji za Arena Hospitality grupaciju u centru 

Zagreba. Rade i na luksuznim stambenim projektima u 

Ujedinjenom Kraljevstvu i ostatku Europe. Za rad na dizajnu 

interijera Hampton by Hilton Park Royal Hotel u Londonu 

zaradili su nominaciju za nagradu struke SBID International 

Design Awards, a dobili su i nagradu What House! za uređenje 

oglednog stana Saffron Wharf. 

Una Barac iz Sarajeva je došla u London s 15 godina i to je, 

kaže, njezin dom, ali sve do pojave koronavirusa, početkom 

2020., njezin je život bio na dvije adrese. 

"Obožavam Englesku, to je dom, tu je moja obitelj. Živimo u 

centru Londona i naša kuća je nešto poput utočišta. Volim šetati 

londonskim parkovima i posjećivati južnu englesku obalu koja 

je vrlo neobična i lijepa, ali, naravno, ne kao hrvatska. Do 

pandemije sam provodila puno vremena u Zagrebu i jako mi je 

teško palo kad sam morala stati s putovanjima. U jednom sam 

trenutku rekla suprugu da to ozbiljno utječe na moje mentalno 

zdravlje i sreću. Konačno sam bila ovo ljeto i nadam se da ćemo 

moći putovati kao i prije", kaže Una, koja živi sa suprugom i 

dvije kćeri. U Zagreb dolazi u potrazi za predahom od 

intenzivnih londonskih vibracija te tada uživa s prijateljima 

ili pak skokne do Istre ili rodne Bosne i Hercegovine. Ipak, 

najdraži su joj odmori na dubrovačkoj rivijeri. 

Karijeru je Una Barac započela u prestižnoj tvrtki 

Foster+Partners, a kaže da joj je i danas vrhunac svega 

činjenica da je radila s lordom Normanom Fosterom. 

"Tamo sam provela sedam godina i zatim 14 godina radila u 

Scott Brownriggu, gdje sam pokrenula otvaranje zagrebačkog 

ureda. U početku sam sjajno napredovala, bila prihvaćena i 

imala prostora da rastem, ali u jednom trenutku sam osjetila da 

sam dosegnula svoj limit. Tada sam razmišljala o tome da se 

smirim, posvetim sebi i svojoj obitelji, ali osjećala sam da mogu 

još pridonijeti. Nije mi to bilo dovoljno i otišla sam", kaže. 

Preuzela je njihov ured u Zagrebu i otvorila jedan u Londonu s 

Antom Marićem. Od 40 zaposlenih, iako joj to nije bio cilj, 

većina su žene. 

"Arhitektura i dizajn interijera tradicionalno su profesije u 

kojima žene dominiraju. Kad zapošljavamo, ne gledamo ni spol, 

rasu, religiju, nacionalnost; ništa osim portfolija i načina rada 

nam nije važno. Ipak mi je uvijek drago dati priliku talentiranim 

ženama pa bih rekla da je to što je kod nas 70 posto zaposlenica 

neka sretna okolnost." Sa seksizmom se, kaže, nije susretala, ali 

na svaki oblik bullyinga ima odgovor. 

Luksuzni stan u londonskom 

neboderu One Blackfriars 

Ogledni stan 

Saffron Wharf 

u Londonu 

"Ako imate stav i ako cijenite sebe i sugovornike, takve se 

situacije srežu u korijenu, nemaju prostora za rast. Ako 

primijetim da razgovor ne ide u dobrom smjeru, spremna sam 

završiti razgovor, reći da nismo jedno za drugo i otići iz 

projekta. Srećom, to su rijetke situacije", objašnjava. 

Najvažnija lekcija koju je naučila tijekom karijere je vrlo 

jednostavna - slušati. 

"Pozicija arhitekta često se zna povezivati s egom; tipična 

slika za našu profesiju je samopouzdan, pomalo arogantan 

muškarac. Naravno da treba imati samopouzdanja, ali ne 

treba nametati svoje ideje, nego slušati. I danas učim od svojih 

investitora jer to su ljudi koji su se saživjeli sa svojim projektom. 

Ako je to neki hotelijer, on najbolje poznaje svoje osoblje, goste, 

kako funkcionira restoran ili hotelska praonica rublja. Uvijek 

treba saslušati drugu stranu, vidjeti stvar iz druge perspektive", 

kaže Una. 

Čak ni ona, priznaje, nije pošteđena povremenog osjećaja 

impostor sindroma, no naučila se nositi s time. 

"I prije nego što sam čula za taj sindrom znala sam pomisliti: 

'Otkud ja ovdje?', kao da imam neko izvantjelesno iskustvo. 

Primjerice, kad bih bila na nekoj gala večeri, ili kad sam na 

Decorex kongresu govorila na istoj pozornici s Kelly Hoppen, 

koju jako cijenim i koja mi je na neki način bila inspiracija u 

poslovnom životu. Kad se nađete s tako nekime u ravnopravnoj 

poziciji, stvarno osjećate i neku grižnju savjesti. Bilo je 

trenutaka kad bih pomislila: 'Vidi gdje sam ja, a neki ljudi nisu 

imali te prilike', ali naučila sam ne plakati nad tim osjećajem 

krivnje, nego napraviti nešto. Pa tako pokušavam dati 

195

priliku mladim ljudima iz Bosne 

i Hrvatske da dođu u Englesku, 

da rade ono u čemu su dobri, da 

im na taj način pomognem - da 

im dam istu priliku koju sam ja 

imala", ispričala nam je Una. 

Zamolila sam je i da podijeli 

savjet za sve one koji su na 

početku karijere ili možda tek 

sanjaju o njoj, a nju vide kao 

svojevrsni uzor. 

"Trebate tri stvari; talent, 

naravno, ali još važnije od njega 

su trud i rad, te posljednje - morate vjerovati u sebe. Pokušajte 

odbaciti taj impostor sindrom i radite s dobrom voljom, željom 

da napravite nešto dobro", poručuje. 

Najveći luksuz za nju je vrijeme. Da radi ono što želi, vrijeme 

za obitelj i prijatelje, a to joj vrijedi puno više od ekskluzivnih 

večera i skupih automobila. Kad je pritisne stres, voli trčati i 

trenirati, a posebno joj je važna meditacija jer je to, kaže, 

trenutak da se smiri, duboko diše i posveti sebi. 

Možda biste od arhitektice koja se bavi dizajnom interijera 

očekivali da u svom domu kompilira najnovije trendove, no bili 

biste u krivu. 

"Naš je dom dosta jednostavan, minimalistički uređen, čak 

bih rekla arhitektonski. (smijeh) Mnogi dizajneri imaju svoj in 

house stil uređenja, ali ja to izbjegavam jer tako namećeš svoj 

stil investitoru i ne uzimaš u obzir njegove potrebe i želje. U 

poslu se volim prilagođavati potrebama investitora, a kod kuće 

pratim minimalizam", kaže Una. 

Kad govorimo o njezinom osobnom stilu, moglo bi ga se 

također nazvati "arhitektonskim". 

"Moj suprug misli tako jer nosim puno crnog i često sam u 

košuljama. (smijeh) Rekla bih da je to clean look. Volim crnobijele 

kombinacije, a nekad se usudim obući i boje. Mislim da je 

važno poznavati sebe i svoje tijelo i nositi ono što vam 

odgovara, a ne prilagođavati se trendovima. Nije bitno imati 

ormar prepun dizajnerske odjeće. Volim miješati high street s 

dizajnerskim komadima, uvijek ulažem u cipele i torbice i onda 

kombiniram. Moja uniforma često su traperice ili crne hlače, 

košulja ili T-shirt. Što se osjećam ugodnije i udobnije, to mi je 

bolje. Ako razmišljam o tome mogu li disati u nečemu ili smijem 

li jesti dok nešto nosim, neću se osjećati dobro. Mislim da to 

'SAMOPOUZDANJE JE 

NUŽNO, ALI NE TREBA 

NAMETATI SVOJE IDEJE, 

NEGO SLUŠATI. 

I DANAS UČIM OD 

SVOJIH INVESTITORA' 

dolazi i s godinama; osim što više uživam u komforu, imam i 

više samopouzdanja. 

Od high street brendova volim Cos i Reiss, a mislim da nitko 

ne zna napraviti kaput kao Burberry. Volim Louboutina - iako 

ne u trenutku dok nosim njegove cipele. (smijeh) Stvarno im 

treba dugo da se prilagode nozi. Često nosim tenisice, od 

Converse All Stars do Guccija. Jako volim i nakit koji također 

bude skulpturalan, arhitektonski. Cijenim i često nosim nakit 

Nenada Sovilja", kaže Una. Pazi na skincare i sve se više okreće 

prirodnim proizvodima. 

"Rekla bih da sam opuštena oko toga, ali moje me prijateljice 

smatraju prilično rigoroznom u vezi beauty rutine. Trenutno 

sam zaljubljena u proizvode medicinske kliničke linije Alumier, 

a volim i Nikel, Clinique i Clarins. Vjerujem da su prirodni 

proizvodi i sastojci, poput peptida, budućnost skincarea", rekla 

nam je. 

Make-up joj nije samo obaveza, nego i način da se osjeća 

bolje u svojoj koži, što je 

primijetila posebno tijekom 

pandemije. 

"Iako sam radila kod kuće, 

svaki sam se dan trudila nanijeti 

barem CC kremu i maskaru. 

Znala sam da neću cijeli dan 

izaći iz kuće i da me nitko neće 

vidjeti osim obitelji i kolega na 

Zoomu, ali osjećala sam se bolje. 

Mislim da su mnogi prije 

pandemije imali određene 

predrasude prema ženama i 

njihovom odnosu sa šminkom, 

ali sad vjerujem da su svi shvatili da to radimo zbog sebe, a ne 

zbog drugih", objašnjava. 

Kad smo već kod pandemije, osim što je prestala putovati i 

ured je "preselila" doma, u svemu je pronašla i neke pozitivne 

strane, i ne samo za sebe. 

"Mislim da smo iz svega izašli bolji, jači, pametniji i vjerujem 

da su mnogi počeli cijeniti vrijednost mentalnog zdravlja. Prije 

je to bio veliki tabu, ali sad nas više nije sram govoriti o tome i 

mislim da je to jedna velika pozitivna stvar koja je proizašla iz 

cijele situacije. Možda smo konačno shvatili da trebamo biti 

malo bolji prema sebi, ali i prema drugima", zaključuje Una. 

Ikador Luxury 

Boutique Hotel & 

Spa u Opatiji 

(gore). Apartman 

11 Cadogan 

Gardens u 

Londonu (lijevo) 

196

197

GG IT MJESTO 

"Željeli smo multifunkcionalnu, 

polivalentnu dvoranu koja nije 

osmišljena da bude samo klupska 

nego i da se u njoj mogu održavati 

konferencije, poslovne večere, plesnjaci, 

probe, koncerti, klasični partyji" 

Vlak 

IMAGINACIJE 

198

Nedostajala vam je kvalitetna zabava u 

hrvatskom glavnom gradu? Suvremeno 

uređen prostor u kojemu ćete se osjećati 

dostojanstveno dok se opuštate i 

zabavljate? Imamo ga! Naime, 26. ožujka 

službeno se otvara "Peti kupe" na 

Trnjanskoj cesti - prostor koji će novu / staru glazbenu 

scenu staviti u pogon i fokus. 

Uostalom, prostor je to koji će biti otvoren i za dijelove 

nezavisne kulturne scene i produkcije, ali i za čisti 

„mainstream". Prvi takav događaj bit će Festival kratke 

priče u lipnju, a dosad je u njemu Europski parlament 

organizirao konferenciju o prekarnom radu, nastupio je 

Jazz orkestar HRT-a, a u međuvremenu ovaj je prostor 

osigurao jedno od ljepših adventskih druženja koje se 

prošle godine moglo pohoditi u Zagrebu. 

Poslovni partneri Antonio Žuža i Vedran Rako DJ-evi 

su i organizatori koji su davali konture klupskoj sceni 

Zagreba, a sada su se ujedinili s najjačim autorskim i 

organizacijskim timom ne bi li kreirali prostor koji će dati 

onaj nužni dašak urbane kulture koji povremeno nedostaje 

u glavnom gradu. 

Ovakav su prostor tražili dugi niz godina: htjeli su 

upravo taj dio grada (blizina Željezničkog kolodvora, 

Lisinskog), blizu centra, ali ne sam centar, dobra prometna 

povezanost - čvorište raznih scena koje će dolaskom u ovaj 

prostor zapravo stvoriti novu scenu. 

Paromlin sliči svim drugim napuštenim europskim 

industrijskim zonama koje su svoj potencijal preusmjerile 

prema kreativnoj industriji. Preuređenje prostora se u 

potpunosti podudaralo s vremenom i zatečenim 

arhitektonskim rješenjima. "Radionica arhitekture", poznati 

arhitektonski biro, potpisuje uređenje ovog prostora. 

Glavna uputa arhitektima bila je, pričaju nam vlasnici: 

"želimo multifunkcionalnu, polivalentnu dvoranu koja nije 

osmišljena da bude 'samo' klupska nego i da se u njoj mogu 

održavati konferencije, poslovne večere, plesnjaci, probe, 

koncerti, klasični partyji". 

Prostor će moći primiti 500-600 ljudi, a u toj grupi žele, 

kako kažu, "zdravi miks partijanera, šminkera, urbane 

scene”. 

Ilija Rudman, Petar Dundov, Felver, Rako, Žuža 'kor' su 

ove priče oko koje će se razvijati sve druge glazbene priče. 

Uskoro nastupa ikona britanske elektroničke scene Greg 

Wilson te Prince Thomas. Dvaput mjesečno planira se 

nastup inozemnih umjetnika koje će pratiti naši mladi 

„heroji” koji tek stupaju na scenu. 

Možda je ponajbolji identitetski opis ponudila njihova 

službena FB stranica: "Peti kupe je destinacija u kojoj se 

isprepliću glazba, umjetnost, edukativni sadržaji i 

gastronomija. Vlak imaginacije koji putnicima pruža nove 

zvukove, vizure, spoznaje i okuse te oplemenjuje kulturni 

krajolik u Zagrebu", Krenimo na putovanje! 

Dobro došli na mjesto 

na kojem će se stapati 

glazba, umjetnost, 

edukativni sadržaji i 

gastronomija. Kroz 

njega vas vode idejni 

začetnici Vedran Rako 

i Antonio Žuža 


fotografije VEDRAN PETEH/CROPIX 

199

GG X KAUFLAND 

Retro vibra i jasna poruka okosnice 

su dizajna Sare Bonačić čiji je 

prijedlog odabran za proljetnu liniju 

Kaulandovih platnenih vrećica 

tekst SRĐAN SANDIĆ fotografija NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX 

200

Trgovački lanac Kaufland uspješno je 

okončao još jedan u nizu društveno 

odgovornih projekata kojim pozitivno 

utječe na ponašanje svojih kupaca. Jedan 

od njihovih glavnih ciljeva je i zaštita okoliša, 

pa je tako taj trgovački lanac prije dvije 

godine prvi u potpunosti izbacio jednokratne plastične vrećice 

sa svojih blagajna. Na tragu tih projekata Kaufland je 

predstavio novu inicijativu: natječaj pod nazivom "Dizajnom za 

dobre stvari". 

Žiriranje je polučilo nekoliko izvrsnih radova, među kojima 

je i ono studentice dizajna Sare Bonačić, s intrigantnim 

rješenjem za platnenu vrećicu, koju s ostala tri motiva možete 

pronaći u dućanima Kauflanda. U povodu toga Sara je s nama 

podijelila stavove o održivosti unutar polja dizajna, otkrila nam 

osobne ciljeve i objasnila koncept njezinog autorskog rješenja 

koje je oduševilo žiri. 

"Održivost je pojam koji se danas pridodaje gotovo 

svakom konceptu ili projektu, a posebice u svijetu 

arhitekture i dizajna. Premda ga većina koristi olako, 

značenje same riječi skriva puno dublju filozofiju. 

Definicija održivosti zasniva se na principima odnosa 

društva i okoliša, a taj isti odnos je inherentno sklon 

konstantnim promjenama koje zahtijevaju inovativnost i 

spremnost na kompromise. Održivost i dizajn su stoga 

veoma blisko povezani. Ta povezanost upućuje na 

analizu i promišljanje kompletne metodologije, procesa 

stvaranja i same produkcije nekog "proizvoda", odnosno 

zahtijeva dosljednost kako pri planiranju i produkciji, 

tako i pri kasnijem korištenju. Dakle, održivost jest 

konzistentnost i kontinuitet", pojašnjava nam pobjednica 

Kauflandovog natječaja. 

način, u profesionalnom smislu, moj cilj je truditi se i dati 

sve od sebe, učiti i skupljati iskustva koja će pridonijeti 

mojoj definiciji dizajnerske prakse. Vrijednosti kojima se 

nastojim voditi su upornost, umjerenost i odvažnost", 

objašnjava Sara. 

Smatra kako je za dizajn platnenih vrećica i torbi najvažnije 

da vizualno i/ili tekstualno šalju jasnu i snažnu poruku te da 

tako djeluju kao osobni statement okolini. Njezina 

interpretacija toga je retro inspirirana ilustracija Zemlje i 

zraka sunca koje zbog stakleničkih plinova prodiru opasno 

blizu u našu atmosferu. 

"Netko to voli vruće, zemlja ne - izraz je koji je nastao 

tijekom mog promišljanja o naslovima vezanima uz 

'klimatske promjene' i 'globalno zatopljenje'. Svakodnevno 

ih susrećem u radu i na raznim portalima gdje se 

informiram, no zbog količine informacija o klimatskim 

promjenama koje svakodnevno konzumiramo gotovo da 

smo oguglali na njih. Drugim riječima, naslovi u raznim 

medijima koji govore o nepopravljivim posljedicama 

klimatskih promjena zapravo više nikoga 'ne plaše'. 

Ekologija i održivost time gube na vrijednosti, iako su 

upravo te teme ono o čemu ovisi naša budućnost. 

U kontekstu dizajniranja, odnosno u ovom slučaju 

ilustriranja platnene vrećice čija je ciljana skupina šira 

javnost, osmislila sam rečenicu koja na intrigantan i pomalo 

izazovan način upozorava na aktualnu problematiku 

klimatskih promjena", kaže autorica Sara Bonačić. 

Bonačić je uz BA iz dizajna pohađala i Summer Intensive 

Studies na Parsons School of Design u New Yorku, a 

trenutačno je studentica 2. godine diplomskog studija smjera 

Vizualnih komunikacija na Studiju dizajna u Zagrebu. Već sada 

se kod nje osjeća prisutnost temeljne zadaće dizajna - stvarati 

prostor za dijalog o potrebama i problemima današnjice, ali i 

aktivno nuditi odgovore. Ipak, jedno od ključnih pitanja je 

koliko je teško inzistirati na održivosti unutar polja dizajna. 

"Mislim da je jedini legitiman odgovor - jako teško i 

jako jednostavno. Odgovor ovisi o nizu čimbenika, poput 

naručitelja projekta, zahtjeva i problematike, te o samoj 

postavljenoj premisi projekta. Neki projekti započnu na 

temelju ideje i cilja održivosti, neki tek u malo kasnijoj fazi 

razvitka dođu do potrebe i/ili beneficija održive 

komponente. Ali činjenica je da bi struke i djelatnosti 

poput dizajna uvijek trebale težiti i inzistirati na održivoj 

prirodi izvođenja projekta", govori Sara. 

Bonačić je trenutačno na zadnjoj godini fakulteta i sve što 

radi, bilo za svoj diplomski rad ili profesionalni rad, temelji na 

nekoliko osobnih ciljeva. 

"Želim uživati i u istraživačko-teorijskom aspektu 

procesa izrade svog posljednjeg projekta na fakultetu, ali 

i izvedbeno-praktičnom. Voljela bih da taj rad sadržajno i 

vizualno predstavlja mene kao dizajnera i autora. Na isti 

201

GG BUSINESS TALK 

Ljudi 

prečesto 

odustaju 

od svojih 

snova a 

da nisu ni 

pokušali 

Da izazovna vremena mogu 

završiti pozitivnim ishodom 

dokaz je Wiener osiguranje, koje 

je zabilježilo značajan uspjeh u 

proteklih nekoliko godina. O 

ključnim potezima i odlukama 

govori nam predsjednica Uprave 

Jasminka Horvat Martinović 

te otkriva koje su osobine dobrog 

lidera, je li u redu pokazati 

ranjivost te da bi si, kad bi se 

mogla vratiti u dvadesete, 

dopustila manje perfekcionizma i 

više opuštenosti 

razgovarala PAULA TILIĆ 

fotografija NEJA MARKIČEVIĆ/CROPIX 

O uspjehu i rastu Wiener osiguranja govori se naveliko, a 

iz perspektive mladih snažan odjek ima angažirana, 

duhovita, inteligentna i šarmantna kampanja: dok mi 

brinemo "male brige" - što "brine" Upravu Wienera? Koji 

su vam bili najveći izazovi u zahtjevnim, za vas iznimno 

uspješnim pandemijskim godinama? 

- Prije svega moram istaknuti koliko sam ponosna što smo 

ostvarili znatno veći rast od tržišta, zauzeli drugo mjesto na 

hrvatskom tržištu te prvo u životnim osiguranjima. Vjerujem 

da su na samom početku pandemije naše brige bile iste kao i 

svima - kako organizirati rad za vrijeme lockdowna, pogotovo 

u osigurateljnoj industriji koja i dalje dosta ovisi o izravnom 

kontaktu s klijentima i odnosima s partnerima. Nismo bili 

spremni za sve promjene koje su se dogodile. Kao i mnogi 

drugi, preko noći smo nabavljali laptope za sve zaposlenike, 

osiguravali tehničku podršku, improvizirali. Najvažnije je bilo 

pružiti sigurnost svim zaposlenicima i klijentima, a nakon što 

se dogodio potres u Zagrebu, dati svu potrebnu podršku 

našim klijentima u što kraćem mogućem roku. 

Uz mnogo izazova, strahova, bilo je nužno brzo donijeti 

odluke, mijenjati se, prilagođavati. Promjene koje smo poduzeli 

odnosile su se na prilagodbu pojedinih dijelova poslovanja, no 

nikako na kvalitetu naših proizvoda i usluga. Bilo je također 

iznimno važno prilagoditi način, stil i sadržaj komunikacije, da 

ona bude transparentna i kontinuirana sa svim dionicima - 

klijentima, zaposlenicima i partnerima. Vjerujem da je upravo 

ovakav pristup koji smo zajedno provodili razlog zašto smo, 

unatoč krizi, ostvarili rast i uspjeh. Jedna od naših 

korporativnih vrijednosti je otvorenost prema promjenama i u 

ovom kontekstu zaista mogu reći da je svi zajedno u Wieneru 

živimo. Posebno bih zahvalila svim zaposlenicima, bez čijeg 

entuzijazma, želje i angažiranosti ovaj uspjeh ne bi bio moguć, 

kao i svim našim partnerima i klijentima koji su nam dali 

povjerenje. 

Kako rad od kuće utječe na efikasnost i produktivnost, ali i 

motivaciju zaposlenika? 

- Moram pohvaliti sve naše zaposlenike jer novi uvjeti i 

globalne promjene nisu negativno utjecale na njihovu 

produktivnost i rezultate - cijela situacija ih je, dapače, 

202

potaknula da se još više trude i daju sve od sebe kako bi 

postigli još više. Vjerujem da je rad od kuće tema u kojoj nema 

jedinstvenog odgovora: ovisi o djelatnostima, poslu i 

preferencijama zaposlenika. Dok su se neki pronašli u radu od 

kuće, drugi su se što prije željeli vratiti u ured. Smatram da je 

najvažnije biti fleksibilan, prilagođavati se situaciji na tržištu i 

istodobno raditi na unaprjeđenju usluge prema našim 

klijentima i očuvanju angažiranosti zaposlenika. 

U posljednje vrijeme se u Europi počinje razgovarati i o 

trodnevnom vikendu i skraćenju radnog vremena. Koja su 

vaša promišljanja na tu temu? 

- Smatram da trodnevni vikend i skraćeno radno vrijeme 

ovise o više faktora, a prije svega o specifičnosti svake pojedine 

industrije - ako ste u djelatnosti u kojoj je iznimno važna 

dostupnost klijentima, onda je manje vjerojatno da bi s 

poslovne strane trodnevni vikend bila optimalna odluka. No, 

vjerujem da je balans privatnog i poslovnog života iznimno 

važan i da se u svaki poslovni sektor ili pojedinačno kompaniju 

mogu unijeti i manje, pozitivne promjene, koje će pridonijeti 

tom balansu, i u konačnici većem zadovoljstvu zaposlenika. 

Primjerice, naši zaposlenici uz klizno radno vrijeme imaju 

mogućnost "kraćeg petka", benefit koji svi vole. Postoji 

mogućnost da u petak radni dan završe u 14 sati i tako ranije 

započnu vikend. 

Da imate viška vremena, na što biste ga potrošili? 

- Kao i većina zaposlenih majki, najveći dio svog slobodnog 

vremena volim provoditi sa svojom obitelji. Imam dvoje djece, 

sina maturanta i kćer od 10 godina, s kojima nikad nije 

dosadno. Volim čitati, vjerujem u cjeloživotno obrazovanje, 

volim učiti, ali najviše uživam u putovanjima. Svako putovanje 

je jedno novo iskustvo - i za odrasle i za djecu. Putovanja su 

ujedno prilika i za druženje s obitelji, kvalitetnu komunikaciju, 

istraživanje novog, uče nas toleranciji, prihvaćanju različitosti, 

samostalnosti. 

Koje je osobine, po vašem iskustvu, najvažnije usaditi 

mladima kako bi jednoga dana bili dobri lideri? Razlikuje 

li se odgovor s obzirom na spol? 

- Biti dobar lider i za muškarca i za ženu znači da mora imati 

viziju. Da može i zna motivirati tim, da ga razvija te da bude 

jasna komunikacija među članovima tima. Da prenosi na ljude 

svoj entuzijazam i transparentnu komunikaciju, postavlja 

izazove, ali i pruža podršku. Ovisno o spolu, postoje možda 

razlike u stilu vođenja - rekla bih da su žene empatičnije, 

usmjerenije na ljude, komunikacija nam je nešto drugačija, 

otvorenija, vjerojatno emotivnija, ali posvećenost ljudima i 

njihovom razvoju je jedinstvena karakteristika muških i 

ženskih lidera. Upravo su ljudi ti koji čine razliku i ostvaruju 

uspjeh. 

Koji biste trenutak u karijeri izdvojili, a u kojem je 

presudna bila vaša hrabrost? 

- Izdvojila bih vrijeme lockdowna, kad je sve bilo neizvjesno i 

novo, kad sam morala brzo donijeti neke sasvim drugačije 

odluke. Bila sam svjesna rizika, ali sam vjerovala u pozitivan 

ishod, što se na kraju i obistinilo. Za vrijeme lockdowna 

okrenuli smo se novim prilikama, zapošljavanju, nismo se 

zatvorili u sebe i čekali. Rezultat je bio da smo rasli daleko više 

od tržišta. 

Pri donošenju odluka, oslanjate li se ikad na intuiciju ili je 

svaka rezultat pomne analize? 

- Iako se poslovne odluke prije svega temelje na analizi i 

činjenicama, vjerujem da se svatko od nas našao u situaciji kad 

se oslonio na vlastitu intuiciju. To nikada nije crno-bijela 

situacija, samo jedno ili samo drugo, već je riječ o kombinaciji. 

Koliko je važno priznati sebi i drugima vlastitu ranjivost? 

Reći "ne znam"? Tražiti pomoć? Je li bolje prešutjeti? 

- Mislim da je u redu potražiti pomoć i transparentno 

komunicirati da neke stvari ne znamo. Nitko ne zna sve. 

Uspjeh svakog lidera ovisi o tome koliko su ljudi koji ga 

okružuju uspješni. Poanta je prepoznati talent u ljudima i u 

pravo vrijeme ih staviti na pravo mjesto kako bi njihov puni 

potencijal došao do izražaja. 

Studirali ste matematiku. Kakva su sjećanja na te dane? 

Nostalgija ili trauma? 

- Matematika je odmalena bila moja "prva ljubav", mi smo se 

nekako uvijek "razumjele". Svijet brojki mi je bio logičan, 

jednostavan. Analitičnost i način rješavanja problema u 

matematici su mi uvelike pomogli u poslovnom svijetu. S 

vremenom, i s pozicijom, napravila sam veliki iskorak od brojki 

prema ljudima. Mislim da me baš ta kombinacija, analitičnost 

matematičara i prepoznavanje talenata u ljudima, dovela do 

pozicije na kojoj sam danas. 

Kako zadržavate pozitivan stav u kriznim situacijama? 

- Uvijek sam usmjerena na rješenje, nema problema koji nije 

moguće riješiti. Ne opterećujem se negativnim ishodima, 

nastojim pronaći što bolje rješenje na što brži način, imati plan 

B. Sam taj način razmišljanja pomaže mi da ne gubim 

entuzijazam i pozitivan stav. 

Što vam je najdraže kod vašeg posla - ona jedna stvar zbog 

koje ga nikad ne biste mijenjali? 

- Volim interakciju s ljudima i tu širinu koja mi omogućuje da 

različite situacije, projekte ili izazove gledam iz različitih 

perspektiva. Mogućnost utjecaja i pozitivne promjene koje 

mogu pokrenuti i napraviti s obzirom na poziciju - od 

promjene načina poslovanja do promjene i unaprjeđenja u vidu 

korporativne kulture čine me sretnom i ispunjenom. 

Da vam je opet imati dvadeset godina, biste li nešto 

promijenili? 

- Iz svega što sam prošla dosad nešto sam naučila i vjerujem 

da su me ta iskustva oblikovala u osobu kakva sam danas. Ako 

bih ipak morala izdvojiti neki savjet, onda je to svakako 

ulaganje u networking, koji mi žene često zanemarujemo, i 

dopustila bih si manje perfekcionizma, a više opuštenosti. 

Za koju predrasudu u društvu koja je trenutačno aktualna 

mislite da je jako važno da se što prije razbije? 

- Smatram da je važno razbiti predrasudu da se stvari teško 

mijenjaju i da je teško uspjeti, na žalost ljudi prečesto odustaju 

od svojih snova a da nisu ni pokušali. U svjetlu toga mislim da 

je jako važno poticati inkluziju unutar društva i pružiti svima 

jednake prilike. 

203

GG FUTUROLOGIJA 

Razgovori o budućnosti 

ŠTO ZNAMO? ŠTO MOŽEMO PREDVIDJETI? KAKVA SU ZNANSTVENA 

Kakva je budućnost rada? Kakva je budućnost obrazovanja? Budućnost vladanja? 

Daniel Susskind i Anna Lise Kjaer futurolozi su koji nude odgovore na ova pitanja, 

a moći ćete ih uživo vidjeti na Future Tense konferenciji koja će se održati 8. i 9. lipnja u 

zagrebačkoj Laubi u organizaciji Komunikacijskog laboratorija. U kratkom razgovoru 

pokušali smo saznati više o njihovim interesima i načinu na koji obrađuju svoje teme 

FOTOGRAFIJA: SUKI DHANDA 

DANIEL SUSSKIND 

Radite stvari 

koje strojevi 

ne mogu 

Dr. Daniel Susskind je futurist, 

gostujući profesor na King's Collegeu 

London, koautor iznimno prodavane 

knjige "Budućnost profesija" (2015.) te 

autor knjige "Svijet bez posla" (2020.). 

Obavljao je razne funkcije u britanskoj 

vladi - od odjela za strategiju 

premijera, preko odjela za politiku u 

Downing Streetu 10 te u uredu vlade. 

Bio je i stipendist na Sveučilištu 

Harvard. Njegov TED Talk, o 

budućnosti rada, pregledan je više od 1,6 milijuna puta. 

Koje je jedno od najvećih pitanja našeg vremena? Zašto ste 

odabrali baš to specifično pitanje? 

- Smatram da je jedno od najvećih pitanja današnjice kakav 

će utjecaj tehnologija imati na svijet rada (engl. world of work). 

Razlog tome je što svakodnevno svjedočimo kako sustavi i 

strojevi preuzimaju zadatke i obavljaju aktivnosti za koje smo 

sve donedavno mislili da ih mogu napraviti isključivo ljudi. 

Kao primjer navest ću samo neke: postavljanje medicinske 

dijagnoze, vožnju automobila, sastavljanje pravnih 

dokumenata poput ugovora ili projektiranja zgrade. 

S obzirom na budućnost o kojoj ne znamo puno - koji biste 

put u karijeri preporučili mladima? Ili ljudima koji žele 

promijeniti profesiju? Kada ste optimistični/pesimistični? 

- Ja sam definitivno optimist. Ali smatram da je jasan izazov 

pred nama u sljedećih desetak godina. Ne bojim se da neće biti 

dovoljno posla za ljude, već smatram da je izazov u tome hoće 

li ljudi imati vještine i mogućnosti za obavljanje u tom trenutku 

postojećih poslova. Moja preporuka mladim ljudima i onima 

koji žele promijeniti karijeru počiva na dvije strategije. Jedna 

je da pokušaju raditi stvari koje sustavi i strojevi ne mogu, 

natjecati se s njima na neki način. Druga je da pokušaju i budu 

sposobni graditi iste te sustave i strojeve te upravljati njima. 

Smatram da su ova dva puta pred nama. 

Svijet bez posla je moguć i nije ga potrebno zamišljati - 

donosi siromaštvo siromašnima. Jesam li u krivu? 

- Riječ je o velikom izazovu. Tehnološki napredak može nas 

učiniti prosperitetnijima nego ikada prije. Ključno je pitanje što 

ako se ne možemo pouzdati u svijet rada da će svima osigurati 

primanja kao što je to bilo moguće u prošlosti. Upravo je to bio moj 

povod za pisanje knjige - "A World Without Work" - jer smatram 

da je nužno riješiti ovaj izazov koji je zasigurno pred nama. 

Naša su sadašnja zanimanja zastarjela, neprozirna i 

više nisu pristupačna? Je li pandemija promijenila vaše 

poglede na vaše istraživanje? 

- Pandemija nas je sve ponukala na dodatno promišljanje. 

Na tom tragu, uskoro će biti objavljeno novo i ažurirano 

izdanje knjige "The Future of the Professions" u kojem je 

ključan osvrt na to kako je pandemija utjecala na pojedine 

profesije. 

Spomenut ću samo jedno opažanje koje mi se čini svima 

potpuno jasno kada je riječ o utjecaju pandemije i kako su se 

profesije bile primorane prilagoditi, a za koje na neki način 

možemo reći da su bile zastarjele. Riječ je o transformaciji 

koja se dogodila gotovo preko noći. Odjednom je mnogo stvari 

počelo funkcionirati u virtualnom svijetu. Virtualni sudovi 

i online obrazovanje postali su sasvim normalni, iako je to, 

tehnološki gledano, sve bilo moguće napraviti i prije 

pandemije. Međutim, te promjene nismo vidjeli prije 

pandemije, sve do tog trenutka profesije nisu prihvaćale sve 

mogućnosti koje im tehnologija pruža. 

Što se tiče budućih poslova, kako će to izgledati u svijetu 

nakon pandemije? 

- Pandemija je definitivno ubrzala, a ne usporila, sve 

tehnološke trendove kojih smo svjesni već neko vrijeme. 

Ubrzano je donijela sve izazove o kojima smo i prije promišljali, 

primjerice u knjizi "The Future of the Professions", ali tek sada 

smo ih spremni prihvatiti, puno ozbiljnije nego prije. 

204

azgovarao SRĐAN SANDIĆ 

PREDVIĐANJA I KOLIKO SU POUZDANA? 

ANNE LISE KJAER 

"Uspješna budućnost" 

za različite ljude 

znači različite stvari 

Izvršna direktorica i osnivačica Kjaer Globala, futuristica 

Anne Lise Kjaer, koristi svoje dizajnersko obrazovanje da 

predvidi i pojednostavi složene trendove budućnosti, 

poslovanja i inovacija. Uvrštena je u top 7 futurista, članica je 

IPE savjetodavnog odbora singapurske URA-e (Uprava za 

obnovu urbanih područja) i nosi počasnu titulu veleposlanice 

dobre volje u Kopenhagenu. 

Što mislite o pojmovima "novo razmišljanje", "učenje u 

brzom ciklusu" i "agilnost"? 

- Ti su pojmovi vrlo važni u kontekstu vodstva i razmišljanja 

o budućnosti i ključnim vještinama za snalaženje među 

složenim promjenama. Kad sam se počela baviti futurologijom, 

raznolikost i pusta brojnost trendova, kao i prezasićenost 

informacijama i bavljenje spoznajama koje su bile oprečne, 

često su mi bili izazov. Budući da sam se prethodno bavila 

dizajnom, shvatila sam da mi je potreban sustav za integraciju 

spoznaja iz "lijeve strane mozga" (opipljivijih i racionalnijih 

podataka) i trendova iz "desne strane mozga" (blažih i manje 

opipljivih pokretača u društvu). Primjena dizajnerskog načina 

razmišljanja pokazala mi se zgodnom kako bih na smislen 

način povezala konce i razumjela događaje, ljudsko ponašanje, 

kulturu i svijet oko sebe. Ono što nazivam razmišljanjem 

cijelim mozgom počelo je rano na mom putu bavljenja 

futurologijom, a danas sam posvećena cjeloživotnom učenju 

jer se svijet trendova nikad ne prestaje razvijati. 

Kako, kao medijska komentatorica, vidite kulturu lažnih 

vijesti, posebno kad je riječ o informacijama o pandemiji? 

- Lažne vijesti nisu novost. Neistinite priče ili anegdote 

postojale su kroz cijelu povijest. Prosvjetiteljski mislioci 

vjerovali su da mogu stvoriti bolji svijet ako unaprijede ljude i 

društvo. To je zapravo slično današnjim raspravama o 

budućnosti. Ono što je relativno novo jest brendiranje lažnih 

vijesti i način na koji utjecajne osobe (influenceri) 

upotrebljavaju društvene mreže kako bi sve što im se ne sviđa 

proglasili lažnim vijestima. Kako sve više ulazimo u 

informacijsko doba, vjerujem da ljudi postaju svjesniji tog 

problema. Ne vjerujemo vijestima, a svakako ne propagandi 

političara. Nove paradigme u komunikaciji mijenjaju naš odnos 

prema jeziku i stavljaju na kušnju povjerenje koje imamo jedni 

prema drugima. 

Kakva je to antropocentrična perspektiva poslovanja 

koju često spominjete? 

- Biti antropocentričan znači imati sposobnost razumijevanja 

ljudi u smislu njihovih istinskih želja i potreba umjesto primjenjivanja 

skupa vanjskih kriterija i nastojanja da se 

ljudi uklope među pravila s kojima ne nalaze poveznice. 

To podrazumijeva razumijevanje ljudi unutar i izvan organizacije 

bez obzira na vrstu poslovanja ili djelatnosti. 

Biti antropocentričan znači imati sveobuhvatan i empatičan 

način razmišljanja. Sposobnost slušanja i prakticiranja onoga 

što nazivam razmišljanjem cijelim mozgom dobar je početak. 

Riječ je o upotrebi iste količine racionalnosti i mekih vještina 

kao što su empatija i kreativnost. 

Što za vas znači pojam "uspješna budućnost", tj. kako ona 

zapravo izgleda? 

- Očito je da "uspješna budućnost" za različite ljude znači 

različite stvari: postoji politički, gospodarski i kulturni kontekst, 

demografija i razne druge okolnosti kao što su klima i 

dobrobit. Iz tog je razloga preispitivanje obrazovanja uz istodobno 

njegovanje raznolikosti i uključenosti (globalni ciljevi 

UN-a) ključno za svaku smislenu kartu budućnosti. Ulaganje u 

čovječanstvo ključno je za "uspješnu budućnost", a obuhvaćat 

će cjeloživotno učenje, otpornost, dobrobit 4.0 i digitalnu (d) 

emokraciju. 

Kako razmišljati o budućnosti nakon ovog neizvjesnog 

razdoblja pandemije? 

- Dugoročni utjecaj trenutačne krize teško je predvidjeti, 

ali ona bi vrlo vjerojatno mogla ubrzati radikalne promjene u 

našim sklonostima i ponašanju. Nekoliko se trendova ubrzalo, 

a drugi su u zastoju. Ono što je sigurno jest da kulturne sile i 

tektonske promjene u tehnologiji, vrijednostima i uvjerenjima 

zahtijevaju potpuno novu viziju poslovnog i društvenog 

angažmana. 

FOTOGRAFIJA: DVORA PHOTOGRAPHY 

205

GG VIDEO ART 

Kadrovi iz filma 'Elektroničke 

vještice' koji je trenutačno u 

montaži. Sniman je u SAD-u i 

Hrvatskoj, a donosi nam jednu 

pozitivnu queer-tehnološku 

priču. Glume Dado Ćosić, 

Milivoj Beader i Nora Rušiti 

Postojim 'tamo i ovdje' 

UMJETNICA MAJA ČULE SVOJE ISKUSTVO OPISUJE KAO 

'GEYSTERBAJTERSKO', A DJELUJE U INTERSEKCIJI DIZAJNA, 

PERFORMANSA, VIDEA I FILMA 

razgovarao SRĐAN SANDIĆ 

Maja Čule bavi se umjetničkim radom u 

području performansa, videoinstalacije i 

filma. U svom radu preispituje relacije 

feminizma, ekonomije rada i digitalnih 

medija. Videoradove prikazivala je na 

projekcijama u Pekingu, New Yorku, 

Seulu, Londonu, Baselu. Njezin kratki film “Facing The Same 

Direction” preveden je na hrvatski, korejski, kineski i engleski 

te je prikazan na više od trideset internacionalnih skupnih 

izložbi i projekcija. U kratkom filmu “A Feature Shared by All”, 

Čule povezuje videosnimke zabilježene na nekoliko aerodroma 

u tranzitu između letova u rasponu od sedam godina. Kritike i 

članci o njenom radu objavljeni su u prestižnim časopisima Art 

Forum, White Review, New Yorker, Frieze, i-D, Hairpin, a 

objavljivala je fotografije i radove u aplikacijama DIS Magazine, 

Novembre, Cura, Shoppinghour, De;Bug, Jackalope i Spike. 

Završila je Studij dizajna u Zagrebu, filmsku režiju na Stony 

Brook Universityju te School of Visual Arts u New Yorku, gdje 

djeluje kao slobodna umjetnica i predavačica. Razgovarali smo 

povodom nedavno predstavljenih "Elektroničkih vještica" u 

Pogonu Jedinstvo, videoinstalacije koja predstavlja fikcijsku 

nadogradnju i interpretaciju lokalne cyberfeminističke 

povijesti devedesetih. Instalacija nastaje na temelju 

istraživanja nasljeđa Električnih vještica, skupine koja je 

devedesetih godina u okviru antiratne Zamir mreže 

organizirala edukacije o korištenju interneta za više od stotinu 

žena uključenih u aktivističke projekte u Hrvatskoj, Srbiji te 

Bosni i Hercegovini. 

Vaše umjetničko djelovanje zahvaća područje 

performansa, videoinstalacije i filma. Gdje je "nestao" 

dizajn? 

- Radim u području vizualnih komunikacija i dizajn je uvijek 

prisutan. Eksperimentiranje, stvaranje mreža i kolaboracija 

dio su mog filmskog i umjetničkog rada. U realizaciji izložbe 

"Elektroničke vještice" u galeriji Močvara surađivala sam s 

kustosima Leom Vene i Lovrom Japundžićem, postavili smo 

priču o radu grupe Elektroničke vještice i lokalnoj 

cyberfeminističkoj povijesti u prostornu instalaciju. 

Nakon nekoliko skupnih izložbi u Zagrebu, ovo je vaše 

prvo samostalno izlaganje u Hrvatskoj. Kako vam 

izgledaju povratci iz New Yorka u posljednje vrijeme? 

- Sve što radim je u dijalogu s mojim iskustvima i 

odrastanjem u Hrvatskoj, to je dio mene iako živim u New 

Yorku. Često razmišljam o svom iskustvu koje zovem 

"gaysterbajterskim", mislim da je po mnogočemu drugačije od 

hrvatskih dijasporskih tradicija. Odupirem se želji da se nešto 

zadrži i sliči na moje uspomene, promjene su neizbježne i jako 

dobrodošle. Započela sam mali rezidencijalni program Neda, 

koji bi svake godine u New Yorku ugošćivao queer umjetnike i 

istraživače iz Hrvatske i regije na mjesec dana. Ove godine je 

bila prva rezidencija i trenutačno pripremam drugu. 

Vaši videoradovi prikazani su na projekcijama u Goethe 

Institutu u Beijingu i New Yorku, Art Sonje Centru u Seulu, 

na Rhizome platformi u New Yorku, D’EST platformi, 

206

Kunst Haus Bregenz, Project Native Informant u Londonu, 

LISTE Basel Art Fair te u Airbnb Pavilionu u Galeriji 63rd 

77th Steps - gdje je trema bila najveća? Kakva je kultura 

feedbacka? 

- U mom radu trema postoji zbog straha od 

nerazumijevanja, hoće li se publika saživjeti s temama, 

likovima i osjećajima koji se pojavljuju u radu. Zajednička 

iskustva i prošlost mnogo doprinose razumijevanju i zato mi je 

toliko lijepo raditi u Zagrebu. Najveću tremu sam imala u New 

Yorku, mislila sam da nitko neće shvatiti teme kojima se bavim 

jer su vezane uz moje iskustvo migracije, pripadanja drugoj 

kulturi, drugom jeziku i slično. Ali da, ispada da sličnu tremu 

ima svaka osoba koja krene živjeti i izražavati se na drugom 

jeziku i napusti područje poznatoga i mislim da je to prilika za 

povezivanje. 

Kratki film “Facing The Same Direction” s elementima 

dokumentarnog filma i dijaloškim scenama prati 

protagonistkinju Aleks koja u utrci za ostvarenjem svojih 

ciljeva i radu u ekonomskom sustavu postiže osjećaj 

potpune mentalne i fizičke iscrpljenosti. Možda se ti 

elementi mogu provući i kroz vašu "autobiografiju"? 

Naime, nakon priznatog rada u Zagrebu, otišli ste u New 

York koji je neusporedivo zahtjevniji spram tema "uspjeh" 

i "poslovna realizacija". Kako sada gledate na te procese 

prilagodbe? 

- Bilo je iznimno naporno, drago mi je što sam imala 

iskustvo života i studiranja u Zagrebu prije nego sam se 

upustila u to, tek sad uviđam koliko su na mene utjecala 

prijateljstva i kreativna razmjena s prijateljima u Zagrebu. Lik 

iz mog filma “Facing The Same Direction” Aleks nema pristup 

tom društvenom bogatstvu koje sam ja imala. Taj film se bavi 

relacijom feminizma, ekonomije rada i digitalnih medija, ali bila 

sam iznenađena da je bio toliko prikazivan - preveli smo video 

na hrvatski, kineski, korejski i talijanski. To mi je najljepše, 

trenutak kad neki rad postane pametniji od mene. 

Film koji ste snimali u New Yorku i po Hrvatskoj upravo 

kreće u montažu, riječ je o "Elektroničkim vješticama". 

Queer dimenzija je potka - intimna i faktička unutar tog 

filmskog narativa. Koji su izazovi te reprezentacije? 

- Instalacija koju smo postavili u Močvari dio je materijala 

koji smo snimali i s kojim upravo krećem u montažu. Snimali 

smo u Zagrebu i Brooklynu, imala sam prilike surađivati sa 

snimateljicom Anom Opalić iz Zagreba, a organizatorica 

Zbeletrona Nora Rušiti pojavljuje se u prvoj glumačkoj ulozi. 

Glumci Milivoj Beader i Dado Ćosić također su dio projekta te 

smo uključili i deset glumaca iz New Yorka, u suradnji s 

producentima iz Kreativnog sindikata. Snimanje je bilo 

Maja Čule (fotografija Ana Buljan, 2022.) 

predivno iskustvo, i to isključivo zbog sjajnih suradnika, tako 

da se radujem montaži i planiram spremiti film za prikazivanje 

do kraja godine. Teme kojih se dotičemo u filmu su svakako 

intimne i pokušaj je to kojim želim što iskrenije i iz osobnog 

iskustva pristupiti problematici u nadi da će takav pristup biti 

zanimljiv i koristan publici. 

Volio bih da govorimo i o vašoj (našoj) zajedničkoj queer 

priči. Bili smo dio zajedničke scene i društva prije nego što 

ste otišli u New York. Možete li podijeliti svoj proces 

outanja? Kakav je bio “zagrebački”, a kakav “njujorški”? 

- Zanimljiva mi je ta ideja, postojanja “tamo i ovdje”. Moje je 

outanje bio društveni proces i prijatelji koji su bili više out od 

mene u tom razdoblju su mi mnogo pomogli da artikuliram 

osjećaje i govorim o svom iskustvu. Hvala! Outala sam se 

relativno kasno, odnosno sigurno sam provela desetak godina 

propitujući se “što je to čudno sa mnom”. Drago mi je da je to 

osobno neprihvaćanje koje sam ponijela sa sobom u New York 

i koje je bilo informirano mojom neposrednom okolinom sada 

u potpunosti dio prošlosti i da mogu konačno uživati u tome 

što sam lezbijka, otkrivati oblike voljenja, a i nastaviti 

propitivati svoje rodne identitete. 

/ 1 

/ 2 

/ 3 

/ 4 / 5 

/ 1. 'Elektroničke vještice', videoinstalacija, 2022. / 2. Facing The Same Direction, 2014., HD Video / 3. 'Laughing Alone with Salad' 

/ 4. 'The Horizon', 2013., HD video / 5. 'A Feature Shared By All', 2017., HD video 

207

GG BINGE 

Fenomen današnje pop-kulture pokazuje 

nam koliko smo se kao društvo promijenili 

od 'One Tree Hilla' i 'Dawson's Creeka' 

tekst MISLAV ŽIVKOVIĆ 


NEUHVATLJIV 

I POTPUNO KONTROVERZAN 

SVIJET TINEJDŽERA 

208

JUsprkos brojnim narativnim linijama, 

"Euforija" svoj identitet primarno gradi 

kroz vizualni i auditivni ambijent. Mnogo 

je prostora dano scenama bez jasne 

narativne funkcije, koje su tu primarno 

radi iskazivanja osjećaja likova - Rueino 

obožavanje vlastite djevojke Jules 

(Hunter Schafer) tako je dobilo cijeli 

uvodni dio jedne od epizoda, u kojima se 

Jules prikazuje kao Botticellijeva 

"Venera" i Frida Kahlo, a zatim kako s 

Rue rekreira poznatu scenu zagrljaja iz 

"Titanika". "Euforija" na ovaj način vrlo 

zanimljivo kombinira zapadnjačko 

visokokulturno nasljeđe s ikoničkim 

trenucima iz pop-kulture, ukazujući 

iznova na isto miješanje, šarolikost i 

supostojanje kakvo je očito među 

edan od najpopularnijih i 

likovima koji žive u svijetu serijala. Povrh 

najkontroverznijih tinejdžerskih serijala toga, ovakve scene služe i da pokažu na 

današnjice svakako je "Euforija". 

koji način serijal obrađuje emocije - one u 

U njemu se postavljaju nova pravila što "Euforiji" nisu prazne konstatacije, one 

se smije, a što ne smije prikazati iz života su samo srce serijala. Tako se one 

tinejdžera na televiziji - jer "Euforija” posebno intenzivne obrađuju kroz dulje, 

prikazuje sve. 

visoko stilizirane scene koje graniče s 

Iako za tipične teen serijale nije 

brojnim elementima netipičnima za 

uobičajeno da bez cenzure prikazuju tinejdžerske serijale - od fantastike pa 

genitalije, konzumaciju teških droga i do slamanja četvrtog zida. 

brutalno fizičko nasilje, "Euforija" je u 

Najintenzivnije emocije likova dovode 

tom polju podosta drugačija. Predvođen do najintenzivnijih trenutaka serijala. 

fenomenalnom Zendayom u ulozi Rue, Peta epizoda druge sezone na vrlo se 

mlade snalažljive srednjoškolke ovisne o surov način bavi Rueinim udaranjem o 

opijatima, ovaj serijal progovara o 

dno vlastite ovisnosti, koje je dovodi do 

mračnim i skrivenim stranama 

žestokog sukoba s majkom, sestrom, 

tinejdžerskih života. U svojim 

djevojkom i prijateljem, a zatim bijega od 

prikazivačkim praksama "Euforija" kuće, krađe nakita u stanovima svojih 

nastupa bez osuđivanja i moraliziranja, prijateljica i u stanu nepoznatih osoba, 

umjesto toga se fokusirajući na 

odlaska do opasne gradske dilerice, 

raznolikost pojedinaca koji sačinjavaju a potom i do bijega od nje. Riječ je o 

njezin visoko stilizirani svijet. 

uzbudljivom i nepredvidivom satu 

Čak i ako niste gledali ovaj serijal, televizije koji se gleda u jednom dahu, a 

zasigurno ste na ovaj ili onaj način došli u prvih dvadeset minuta serijala Zendayi 

dodir s njim, bilo kroz razgovor s 

će zasigurno donijeti barem još jednu 

prijateljima ili brojne memeove kojih nominaciju za Emmy, ako već ne i samu 

mnogo osvane sa svakom novom 

nagradu. I to potpuno opravdano: ovdje 

epizodom - do te mjere da brojni kritičari je riječ o vrhunskom filmskom i 

zamjeraju serijalu što sa svakim novim dramskom ostvarenju, posebice zato što 

nastavkom ubaci nekoliko "zingera" količina drame i stalne dinamike ni u 

u obliku pamtljivih replika ili 

jednom trenutku ne izgleda pretjerano, 

tragikomičnih situacija u kojima se nego logično i nužno. 

likovi nađu. I zaista, "Euforija" nije samo Na zanimljiv način "Euforija" se 

serijal nego prava kulturna sila koja ovisnošću i drogama tako ne bavi samo 

utječe na dominantne filmske prakse, na razini sadržaja nego i na razini forme: 

ali i na cijeli niz drugih područja, od narativna struktura serijala funkcionira 

mode i vizualne estetike pa sve do 

kao polagano dizanje koje u jednom 

glazbenih trendova. Da stvari ne stanu trenutku kulminira i nakon toga slijedi 

na tome, "Euforija" je otvorila i cijeli niz spuštanje, antiklimaks, suočavanje s 

pitanja o mentalnom zdravlju i 

posljedicama. Brojne scene simuliraju 

ovisnostima, tinejdžerskim odnosima, utjecaj droga kroz igru s kamerom, 

identitetu i drugim aspektima oko kojih zamućivanje i druge vizualne efekte, kao 

centrira svoju radnju. 

i kroz zamućivanje granica između 

stvarnosti i fantazije. Svijet "Euforije" 

baš zato i jest svijet koji bismo čak 

donekle mogli nazvati fantastičnim: 

svima je jasno da ovakva srednja škola 

gdje se likovima događaju baš sve 

kontroverzne stvari koje nam padnu na 

pamet - ne postoji. Svaka je fantazija, 

međutim, ukorijenjena u stvarnosti te 

sve njezine sastavnice možemo 

prepoznati u drugim teen serijalima, 

kao i u stvarnom životu. "Euforija" tako 

koristi elemente fantastičnog kako bi 

naglasila one koji pripadaju realnom. 

Među onim najrealnijim dijelovima 

zasigurno je fokus na međuljudske 

odnose i, posebice, na odnose koji 

odudaraju iz norme. Tako je središnja 

romansa serijala upravo ona između crne 

djevojke i trans djevojke, kompleksan 

odnos u kojem je teško reći tko više 

povlači i kome je više stalo. Obje imaju 

trenutke licemjerja, laži, duboke afekcije i 

podrške - sva obilježja istinski intimnog 

odnosa su tu. Izvrsne Zendaya i Hunter 

Schafer uistinu izvlače maksimum iz 

svake zajedničke scene, bez obzira na 

mjestimičnu nedorečenost ili nejasnost, 

a u zadnjoj im se sezoni pridružuje i 

Dominic Fike u ulozi problematičnog 

Elliota, koji prokazuje svu nestabilnost 

njihove dinamike. Već spomenuti 

ljubavni trokut Natea, Cassie i Maddie - 

koji vrlo suvislo nosi Sydney Sweeney u 

ulozi Cassie - također je nepredvidiv i 

problematičan kompleks odnosa koji 

tipizira, ali i izvrće ustaljene figure 

tinejdžerskih serijala, kao što su 

"popularna djevojka" i "školski nasilnik". 

"Euforija" se s ovim ulogama igra, naizgled 

ih preuzimajući kako bi ih na kraju izdala 

i umjesto njih ponudila puno slojevitije 

likove s mnogo dubljom pozadinom nego 

što bi se na prvu moglo činiti. 

Iako "Euforija" katkad stavlja stil 

iznad supstance, i dalje ostaje bitan i 

zanimljiv fenomen današnje popkulture. 

Kroz prikazivanje neke 

hipertrofirane verzije srednjoškolske 

stvarnosti, ona pokazuje koliko smo se 

kao društvo promijenili od klasičnih 

tinejdžerskih serijala poput "One Tree 

Hill" i "Dawson's Creek". Današnji 

tinejdžeri odrastaju u visoko povezanom 

svijetu u kojem društvene mreže 

stavljaju veliki naglasak upravo na 

vizualnu komponentu i fragmentiranost 

informacija, gdje priče nastaju unutar 

kratkih klipova mnogo češće nego kroz 

detaljno elaborirana djela - a "Euforija" 

nudi pravi sadržaj za takav tip 

konzumacije. 

209

GG SRETAN ROĐENDAN 

ŠTEFICI CVEK 

DANAS JE 41 GODINA, 

A MI S NJOM I DALJE 

ČEKAMO HEPIEND 

Ona je kultna igura suvremene 

hrvatske književnosti. Struktura 

njezinog literarnog bića 

na mnoge je načine 

slična strukturi 

svakodnevnih 

'stvarnih' junakinja 

našeg 'stvarnog' 

života. Mnoge mi, 

mnogi mi - u stvari 

smo Šteica Cvek 


fotografije ARHIVA STUDIO 

Rajko Grlić, Vitomira Lončar i Bata Živojinović - 

naslovna imena filma 'Štefica Cvek u raljama života' 

210

Kratki roman "Štefica Cvek u raljama života" 

objavljen je prvi put 1981. u Zagrebu. 

Jugoslavija je tada još bila cijela, a njezin 

raspad praćen ratom dogodit će se deset 

godina kasnije. Roman ove godine puni 

četrdeset godina. Glavna junakinja romana, 

Štefica Cvek, ima dvadesetpet godina. U trenutku izlaska 

romana njezina je autorica bila tek koju godinu starija - 

započinje svoju autostudiju Dubravka Ugrešić u nedavno 

objavljenoj knjizi "Brnjica za vještice Dubravke Ugrešić". Inače, 

knjiga je žanrovski neuhvatljiva. Prvi je dio rođendanska 

čestitka upućena vlastitoj junakinji Štefici Cvek. Čestitka je 

istodobno i osvrt na četrdeset godina zajedničkog života i 

sudbine jednog književnog lika, jedne knjige i jedne autorice. 

Drugi dio "Brnjice za vještice" čini opširan razgovor s 

teoretičarkom književnosti i feministkinjom Merimom 

Omeragić. Tu dolazi očekivana, kritički oštra Ugrešić koja u 

polemičkom tonu govori o patologijama sadašnjeg trenutka 

("regionalnog", ali i globalnog) i kako je do njih došlo, bez 

obzira je li riječ o umjetnosti, kulturi ili društvu. Naime, ona 

općoj, samoubilačkoj kulturi narcizma suprotstavlja kulturu 

otpora. U književnosti takav otpor podrazumijeva povratak u 

ilegalu. Međutim, što je danas književna ilegala? Možemo li je 

dovoljno izmaštati? Ipak, za početak - prisjetimo se lika Štefice 

Cvek, filmske adaptacije i šireg značaja (ugleda?) koji je stekla 

u našem kulturnom prostoru. Štefica je mlada Zagrepčanka u 

inicijacijskoj potrazi za emotivnim i seksualnim ispunjenjem te 

je utoliko - svevremenski lik. Na izvjestan je način prototip 

gradske djevojke koja ima kompleks zbog viška kilograma te se 

intenzivno trudi uklopiti u moderne tokove. U potrazi za 

"životnom srećom" zna ići protiv svojih osjećaja i potreba. 

"Štefica Cvek" je precizna i psihološki impresivno razrađena 

literarna disertacija o životu mlade djevojke u našem društvu. 

Ugrešić je svoj roman o Štefici Cvek gradila tako da je 

dopuštala čitatelju da sam sudjeluje u šivanju teksta 

prekrajajući, štepajući, heftajući, ukratko - koristeći krojačke 

postupke proizvodnje teksta proizvoljne teksture. U 

oblikovanju teksta koji tek na prvi pogled surađuje/koketira s 

trivijalnom paradigmom uključeni su mnogi stereotipi o 

ženskosti. Roman "Štefica Cvek u raljama života" (1981.) pisan 

je u maniri homo ludensa. Književnica, naime, uzima jedan 

žanr popularne (trivijalne) književnosti - ljubić - na temelju 

kojeg šije svoj tekst, dajući čitateljima upute za daljnje 

raskrajanje. Na marginama ostavlja upute: izrezati tekst, malo 

razvući, sitno nabirati, izraditi metatekstnu omčicu, rupice za 

koautorske gumbe, a to su sve tek metanarativni 

kompozicijski signali. Prošivne intervencije, uostalom, 

najavljuje i podnaslovom romana - patchwork story - što 

upućuje na hotimično izjednačavanje postupka pisanja sa 

šivanjem. Ljubić, ili ljubavni roman, žanr je koji svoje čitateljice 

(a naglasio bih i svoje posebice LGBTIQ čitatelje) nikada ne 

iznevjeri. Naime, taj žanr ispunjava "naše" želje, a to su, u 

pravilu, želje i tlapnje za romantičnom ljubavi pravoga 

muškarca prema jednoj sasvim običnoj djevojci koja čeka svoju 

ljubav, jer joj je društvo, a da i ne zna, upisalo u genetski kod da 

mora biti lijepa, udati se, imati djecu i živjeti sretno sa svojim 

muškarcem. Je li se išta od toga koda do danas promijenilo? 

Ne bih rekao! Zapravo, sasvim svjestan bih rezolutno ustvrdio: 

ništa se nije promijenilo! Muškarac je u takvim fikcijama 

obvezno snažan, bez pretjerano izraženih osjećaja, brine se za 

svoju mladu koja će mu pružati toplinu doma i roditi djecu. 

Priča ljubića završava hepiendom. Osim ljubića, ovaj stereotip 

nude i ženski časopisi, što je generacija hrvatskih čitateljica 

mogla pratiti u časopisu Tina sedamdesetih godina, koji je 

pratio zapadne, u prvom redu britanske utjecaje. Takvi 

časopisi obvezno su imali i rubriku za pisma čitateljica koje su 

tražile savjet za svoje ljubavne probleme. Na takvo pismo 

naišla je i pripovjedačica: "Imam 25 godina, po zanimanju sam 

tipkačica. Živim s tetkom. Mislim da sam ružna iako neki tvrde 

da nisam. Od svojih vršnjakinja razlikujem se po tome što su 

sve one već udate ili imaju mladiće, samo ja nemam nikoga. 

Usamljena sam i melankolična, a ne znam kako da si 

pomognem. Dajte mi savjet. Štefica". Štefici redovito govore da 

je jedini lijek protiv depresije zapravo pronaći dečka te se 

konkretno uklopiti u ponuđeno patrijarhalno društvo. Njezina 

ponešto emancipiranija prijateljice Ele savjetuje joj, s druge 

strane, da prestane biti "tipično žensko". Važno je reći da se 

Štefica uvelike razlikuje od svih tipičnih primjeraka chick 

literature. Ovaj je kratki roman svojevrsna preteča navedenom 

žanru u hrvatskoj književnosti (objavljen je 1981.) već i po 

specifičnom načinu krojenja teksta i poigravanju svim 

žanrovskim konvencijama. 

Roman nam nudi dvije pripovjedačke razine. Na prvoj 

upoznajemo autoricu/kreatoricu koja pod pritiskom prijatelja 

pokušava napisati "žensku priču", ali joj ubrzo postaje jasno da 

to i nije tako lak zadatak, i dok kreatorica razbija glavu oko 

toga kako bi prava heroina trebala izgledati, u pismima 

čitateljica nekog modnog časopisa nailazi na jednu Šteficu koja 

postaje njezina junakinja. Punašna daktilografkinja koja živi sa 

svojom tetkom i njezinim morbidnim pričama iz "Bošanske 

Krupe", a u pravilu završavaju tako da netko umre ili se pak 

uda. Svoj status ikone u hrvatskoj književnosti spretno je 

prenio i potvrdio Rajko Grlić 1984. filmom "U raljama života" s 

Dubravkom Ugrešić kao scenaristicom i Vitomirom Lončar u 

glavnoj ulozi. Središnje pitanje filma i knjige je hoće li se priča 

završiti sretno ili nesretno. Da, "bit" popularne književnosti 

upravo je ta da se ljudi osjećaju bolje, zar ne? A bila ona chick 

literatura, žensko pismo ili nešto treće, "Štefica Cvek u raljama 

života" inteligentna je i zabavna knjiga. 

211

GG TEHNO 

Svjetlosni 

kreativni koloriti 

Naš kolumnist, digitalni nomad Tomislav Pancirov 

predstavlja novitete raskošnog tehnološkog svijeta 

FOTOGRAFIJA VEDRAN PETEH/CROPIX 

GRAMOFONSKE PLOČE 

U NOVOM SVJETLU 

Svjetlo i glazba se oduvijek 

komplementiraju, a ovaj novi gramofon 

s LED svjetlosnim sustavom to savršeno 

spaja. Brian Eno udružio se s 

londonskom galerijom Paul Stolper kako 

bi proizveli limitirano izdanje od 50 

gramofona koji mijenjaju boju. Svjetlosni 

sustav nalazi se u bazi i ploči pa ovaj 

akrilni gramofon ima protok različitih 

kombinacija šarenih svjetala dok puštate 

glazbu. Svaki gramofon dolazi s 

ugraviranim brojem serije na poleđini i 

potpisom britanskog umjetnika. 

1 

RAZIGRANI LUKSUZ VUITTON VREMENA 

Louis Vuitton Tambour Horizon Light Up pametni sat ima 

zaslon od zakrivljenog safirnog stakla zaobljenog preko ruba 

lica uređaja koji je dodatno opremljen s 24 LED svjetla ispod 

klasičnog Louis Vuitton monogram prstena. 

Na satu možete promijeniti izgled brojčanika s osam 

ugrađenih konfiguracija uz koje se mijenjaju i boje monogram 

prstena. Osim toga, možete dodati svoje inicijale na uređaj na 

isti način kao na torbama ili novčanicima. Ove godine Louis 

Vuitton je napravio prijelaz na vlastiti operativni sustav koji 

2je "napravljen za iPhone" i kompatibilan s Android i 

HarmonyOS pametnim telefonima. 

3OSOBNI TECH TRENING KOD KUĆE 

Nastavljamo u fit smjeru s pametnim zrcalima za vježbanje koja mogu 

prikazivati streamove fitness satova uživo ili treninga na zahtjev te tako 

podići osobne treninge kod kuće na novu razinu. 

Tempo Studio je pametni fitness sustav koji s iskusnim instruktorima, 

metrikom u stvarnom vremenu i mogućnostima povratne informacije 

forme zaista stvara hi-tech teretanu u vašem domu. 

Tempo koristi 3D senzore i umjetnu inteligenciju za brojanje ponavljanja, 

praćenje metrike i pružanje povratnih informacija te ispravaka vaše forme. 

Osim treninga snage mogu se pronaći i HIIT, kardio, joga, prenatalni 

treninzi, boks, mobilnost i oporavak. Redovito dodaju nove satove i 

programe za praćenje koji pomažu u postizanju fitness ciljeva. Tempo 

Studio je samostojeći, a ima i spremište za utege. 

212

ZELENI POVRATNIK U DIGITALNI SVIJET 

Bottega Veneta izdala je aplikaciju s proširenom 

stvarnosti kao povratak na digitalne platforme. Još se 

nisu vratili na Instagram, ali s ovim najavljuju da vide 

aplikaciju kao "vrata u svijet brenda" s novim 

sadržajima za kreativce koja bi im trebala pružiti 

individualizirano iskustvo. Aplikacija reproducira 

različite sadržaje usklađene s Blazyjevim novim 

kreativnim smjerom, a objavljena je tijekom Tjedna 

mode u Milanu te se na njoj mogla gledati revija uživo. 

4 

17“ HIBRID TABLETA I LAPTOPA 

Fleksibilni zasloni su sve veći, a novi Asus Zenbook 

17 Fold je 17,3-inčni laptop sa sklopivim OLED 

zaslonom, prvi takav na svijetu. Može se koristiti 

kao tablet ili u formi klasičnog laptopa, a s ovolikim 

zaslonom će i tipkovnica u takvom obliku biti 

dovoljno velika. Asus je razvio "ScreenXpert 2" 

software za lakše dijeljenje zaslona i uređivanje 

njegova sadržaja ovisno o modu u kojem ga 

koristite. Zenbook dolazi s 

procesorom Intel Core i7 serije 12. 

generacije, do 16 GB RAM-a i 

1 TB prostora za pohranu, 

Harman Kardon s 

audiosustavom s četiri 

zvučnika, web kamerom od 5 MP 

i HD IR kamerom za brzu prijavu 

skeniranjem lica, a bit će dostupan 

u drugom kvartalu 2022. 

5 

67 

'SUP IT'S YE' 

Od razvoda s Kim Kardashian do veze s Julijom 

Fox (čije izjave ne prestaju biti u trendu na 

TikToku) gotovo smo zaboravili na Kanyeovu 

(sada poznat po imenu Ye) glazbu. Novi album 

"Donda 2" ne možete slušati na uobičajenim 

streaming servisima jer je dostupan samo uz 

Yeov vlastiti Stem Player koji se prodaje po 

cijeni od 200 američkih dolara. 

Ovaj kompaktni glazbeni gadget nema vizualno 

sučelje, ali korisnicima omogućuje remiksiranje 

glazbe u pokretu pomoću nekoliko pritisaka 

gumba. Možete reproducirati 

četiri različita elementa 

pjesme: vokal, bubnjeve, bas i 

glazbu, a navodno dodaju 

mnogo novih pjesama u 

svoju ponudu. Tek će se 

vidjeti kako će ova cijela 

priča zaživjeti, ali u 

međuvremenu, ako želite 

biti vizualno usklađeni s 

albumom, možete nabaviti nešto 

iz nove YEEZY GAP Engineered by Balenciaga 

kolekcije koja je izašla istovremeno s albumom. 

J'ADIOR FITNESS 

Ako vam trčanje dosad nije bilo dovoljno modno 

atraktivno, zanimat će vas ova suradnja. Dior i 

Technogym kreirali su limitiranu seriju fitness 

proizvoda. Technogym My Run For Dior traka za trčanje 

povezuje se s vašim tabletom te tako nudi širok raspon 

vježbi za trčanje i hodanje koje možete pratiti. 

Oprema će biti dostupna u Diorovim tematskim 

pop-up buticima na odabranim lokacijama u svijetu 

i u trgovinama u New Yorku, Parizu te Londonu. 

BILI SPREMNI ILI NE, OČITO NAM DOLAZE NEKI NOVI, SVEMIRSKI #FEELGLAM TRENUCI. PODIJELITE 

IH S NAMA UZ OVAJ HASHTAG I OZNAČITE @GLORIAGLAMMAGAZINE NA INSTAGRAMU 

213

GG KOLUMNA 

FOTOGRAFIJA: MARE MILIN 

SLAVKO SOBIN 

NA ŠTO SE 

TO ODNOSI 

ONO - 'BE THE 

CHANGE'? 

Prezirem dan kad sam počeo raditi na sebi. 

Pas ne radi na sebi. Krokodil ne radi na sebi. 

Ni stablo. Samo čovjek. Budala. 

24. 2. 2022. je. Nije ni palindrom, ni 

anagram, ni išta što bi moglo završiti kao 

meme na Instagramu. Osim što je, jebi ga. 

Probudio me rat u Ukrajini. Probudila me ljudska zloba. 

Probudile su me zastave na društvenim mrežama. 

Probudila me ljudska glupost. 

Probudila me ljudska površnost, probudila me ljudska 

dezinformiranost, probudila me anksioznost. 

Čemu rad na sebi ako to samo znači da si razvio senzibilitet 

na stvari koje te pogađaju, duboko te pogađaju, a ne možeš na 

njih utjecati. Da mi je bar biti osoba koja objavi sliku ukrajinske 

zastave, palestinske zastave, fotomontaže iz Amazone na 

Instagramu i misli da je promijenio svijet. Da mi je bar misliti da 

je tako lako poboljšati stvari. Da mi je bar moći se prepustiti 

takvoj vrsti eskapizma od stvarnosti, a sve to dok ne poštujem 

ni slobodu ljudi pored mene. Be the change you want to see in 

the world. #prayforUkraine i bolji si čovjek. 

Ima jedan taj lik, nazovimo ga Željko, čisto da bi mogao 

slaviti imendan skupa s nekim tetama i barbama koji, zapravo, 

imaju istu retoriku. Ovo je Željkov post otprije nekih dva tjedna 

na koji se nikad ne bih osvrnuo na dane kad sam ja - ja. Ali 

postoje dani kad se probudim i koliko god da kopam, ne mogu 

u sebi naći sebe. Danas je taj dan. Dan kad moj mozak 

funkcionira na način da vijest o sukobu na drugom kraju 

kontinenta unutar par sekundi u mojoj glavi postane potpuno 

opipljiva i realna slika sprovoda mojih najbližih ljudi. Suočen s 

anksioznim napadajem koji traje od ranog jutra, ozbiljnim 

anksioznim napadajem kakve znam imati, bez obzira na to što 

sam generalno sretan, zaštićen, zadovoljan, Željko bi me 

vjerojatno nazvao i privilegiranim, dosta mi je više okretati 

glavu na opasne ljude. I ne radim si PR s anksioznošću, 

anksioznost više nažalost nije individualni poremećaj, ona je 

status quo među inteligentnim ljudima, jer ne možeš biti bistar 

u ovom svijetu, a ne vidjeti da ide u tri pljuske marinirane. 

214

Dakle, ovo je Željkov post. Shareao je užasno glup članak 

naslovljen Sobin otkrio s kim dijeli postelju ili tako nešto, 

a kad ga otvoriš, vidiš sliku mene i mojih pasa na kauču. 

O nedostatku senzibiliteta prosječnog novinara bi se mogao 

napisati roman, ali neću o tome, javna sam osoba i kako sam 

sijao, tako ću žeti ili kako se već kaže. Njegov komentar je bio: 

"Doggy style. Bokte ovi klozetni tipovi dosadni. Valjda treba još 

20 godina queera." Ispod toga su komentari "neklozetnih" 

tipova, sve redom ljudi koji se "bore" za prava čovjeka, za prava 

manjina, sve redom, ako mene pitate, jebeni bullyji veći od iti 

jednog homofoba. Jedan kaže doslovno: 'Nije svaka kuja 

queer.' E, pa nije ni svaki bully Putin. 

Inače se ne obazirem na navode o sebi, realno neću ni sad, 

ništa novo ova kolumna neće otkriti o meni. Ali u čemu je stvar? 

Željko nije anonimni trol s foruma. Željko je nekakav glavni lik 

Queera, pokretač, organizator, ne znam i evo kriv sam što ne 

znam, trebao bih znati takve stvari, pogotovo kad ih ističeš i u 

ovom postu i zbog toga mi, Željko, oprosti. E sad, jedna je stvar 

kad je bully netko tko ne zna bolje. Ali kad je bully jedan od 

vodećih glasova manjine, koji je navodno na sebi doživio 

nepravdu, bol, strah, nepripadanje, e onda je to zajebano. I nije 

zajebano kad mu je meta snažan i izgrađen i sretan pojedinac 

kao što sam ja. Problem je što bi ovo trebao biti čovjek kojem 

neki mladi, osjetljivi pripadnik LGBTQ (kojavećsveslovaidu) 

zajednice vjeruje i nalazi u njemu uzora. Netko tko će misliti da 

je "normalno" outati ljude koji na to nisu spremni. 

Teško mi je zbrojati glavu za ovu kolumnu, od silnih mušica 

koje mi lete u glavi, tu negdje iza očiju, ne znam ni kome je 

najpametnije obratiti se. 

Željku se neću obraćati jer samo mu imaginarno ime govori 

da izgara od Želje da mu se obratim. Obratit ću se svakom 

"klozetnom pederu"… ali i svakom inteligentnom anksioznom 

ljudskom biću koje misli da nije dovoljno - NEŠTO. Da nije 

dovoljno lijepo, pametno, bogato, inteligentno, zanimljivo, 

ostvareno... Da nije dovoljno, ne nešto, nego SVE što bi po 

drugima trebalo biti. Obratit ću se toj, jedinoj grupi ljudi s 

kojima se poistovjećujem i čiji ću poster boy ikada biti… 

Dakle, drago moje drugo ljudsko biće sa svim svojim 

manama i vrlinama. 

NE BOJ SE NIKOGA. NIKAD. Ne daj da ti itko ikada diktira 

tko si, što si. Da se nisi usudio misliti da si lošija osoba zato što 

voliš nekoga. Da se nisi usudio misliti da se ikome ikad moraš 

pravdati ili živjeti život po nečijem drugom ritmu. Nitko te ne 

zna kao ti. Nitko. Nitko ne zna tvoju povijest bolesti, tvoju 

obiteljsku priču, borbe koje si borio, sakrivanja koja si proživio, 

nitko ne zna koliko si nisko spuštao sjedalo u autu da se ne vidi 

s kim se voziš, nitko ne zna koja si imena izmišljao svojim 

ljubavima u mobitelu da netko ne vidi tko te zove, suze koje si 

prolio misleći da nešto ne valja s tobom, noći u kojima si mislio 

da će se strop srušiti na tvoju glavu jer nisi kao ostali, jutra kad 

te bilo strah pogledati u mobitel da ne bi saznao da te svijet 

zamrzio dok si spavao i nitko ne zna koliko si daleko došao od 

toga i koliko ćeš još doći. Nikad ne dopusti nikome da 

manipulira tvojim nesigurnostima i tjera te na korake koje još 

nisi spreman napraviti. Naravno, ne maskiraj istinu na način 

da drugima nanosiš bol, za to nema opravdanja. Ali nikad, 

nikad nemoj osjetiti pritisak da išta napraviš zbog društva. 

Društvo više ne štima. Iskvareno je. Lažno je. 

Vani bukti rat. Ne daj da bukti u tvojoj glavi. 

U tvom srcu. Molim te. Ne sakrivaj se od 

sebe. Ove druge 'ko jebe. 'Ko jebe Željka i 

Željkice. Sram ih može bit'. 

Da se nisi usudila misliti da si loša majka 

jer ne možeš dojiti. Da se nisi usudila misliti da si loša žena jer 

nisi majka. Da se nisi usudio pomisliti da ti nebo nije granica 

ako si rođen bez vida, bez sluha, ako si u kolicima. Da se nisi 

usudila pomisliti da si ružna jer ne izgledaš kao Instagram 

filter. Da se niste usudili više misliti da ovo današnje društvo 

može postavljati norme. Društvo u kojem su dobri ljudi tužni 

ljudi? U kojem nevini pate? 

I nemoj prezirati dan kad si počeo raditi na sebi. Netko ili 

nešto gore to vidi sve. A ako to netko ili nešto ne postoji gore, 

svakako postoji u tebi unutra, i nemoj ga razočarati. 

Ono "be the change you want to see in the world" se nikad 

nije odnosilo na vanjske radnje. Na glasne akcije. Na 

pokazivanje sebe. Be the change se uvijek odnosilo samo na 

jedno. Voli sebe da bi volio druge. Kad svaki pojedinac to 

napravi, e, to će biti change in the world. 

215

GG PR 

L'homme de Demain prva je 

kolekcija dizajnerskog nakita 

za muškarce brenda Karat 

jewelry u kojoj ćete pronaći 

komade za neopterećeni i 

cool look - od pečatnjaka i 

prstena s crnim dijamantom 

do lančića i narukvica, a 

posebno je zanimljiv 

medaljon s kombinacijom 

svetog Benedikta i kompasa 

kao simbola vjere, zaštite, 

snage i jasnog puta. 

Comma je 

sinonim za 

ženstvene, 

poslovne 

kombinacije 

koje unose dozu 

ležernosti u 

ozbiljan look, 

ali istodobno su 

nepogrešivo 

elegantne. 

Neizostavna 

bijela košulja 

soisticiranog 

dizajna ovog se 

proljeća nosi u 

monokromatskoj 

kombinaciji - 

u idealnom 

spoju s bijelim 

hlačama na crtu. 

Hora Plus u svom 

velikom izboru satova 

i nakita nudi i one 

američkog brenda 

FOSSIL u čijoj ćete 

kolekciji naći klasične 

modele, ali i one koji 

će se istaknuti u 

svakodnevnim 

lookovima. 

Inspiraciju za uređenje doma 

PRIMA salon namještaja donosi kroz 

dizajnerska rješenja za interijere: 

od modernih, minimalističkih do 

onih retro stila. Time je objedinjen 

dizajn i proizvodnja, a sve usluge 

pri opremanju su besplatne. 

Ponuda je dostupna u svim Prima 

salonima diljem Hrvatske. 

U VELIKOM IZBORU SREBRNOG I 

ZLATNOG NAKITA ZLATARNICE 

PRAHIR NAĆI ĆE SE I KLASICI KOJI 

SU VEĆ GODINAMA NAJTRAŽENIJI, 

POPUT PRSTENA OD BIJELOG 

ZLATA S NENAMETLJIVIM, ALI 

LUKSUZNIM DIJAMANTOM 

s.Oliver najavljuje 

narančastu kao hit 

boju nove sezone koja 

će svakom looku 

donijeti svježinu. 

Mi biramo torbu 

upečatljive nijanse, 

pravilnog oblika, ali 

mekane teksture. 

216

MAČKASTE, OKRUGLE ILI STROGO 

PRAVOKUTNIH OKVIRA - NIJE VAŽNO KOJI 

VAM OBLIK VIŠE ODGOVARA JER VAS U 

ALFA VISION OPTICI ČEKA VELIKI IZBOR 

DIOPTRIJSKIH I NAOČALA ZA SUNCE 

Ambijentalni miris Rosso Nobile, 

irentinskog brenda Dr. Vranjes, 

donosi uzvišenu kombinaciju slatkih i 

voćnih nota grožđa i bobičastog voća, 

nježnih nota ljubičice i magnolije te 

tanina. Uz njega dolazi i buket trske 

koji će stvoriti očaravajuću atmosferu, 

a svi proizvodi dostupni su u 

parfumerijama Martimex. 

Ugodna prema koži i 

prijateljska prema okolišu 

VERDE VERA 

ORGANSKA 

KOZMETIKA 

Kompletna njega tijela nikada nije bila jednostavnija i 

pristupačnija zahvaljujući liniji proizvoda Verde Vera Eco Bio. 

Riječ je o ekskluzivnoj robnoj marki koja sadrži proizvode 

za njegu lica, tijela i kose. U asortimanu se nalaze micelarna 

vodica, hidratantna krema, dnevna i noćna anti age krema, 

šamponi sa zobi i kamilicom, balzam za kosu aloe vera, gelovi 

za tuširanje aloe vera i menta te dezodorans menta. 

Ova linija organske kozmetike ugodna je prema koži i prijateljska 

prema okolišu. Svi Verde Vera Eco Bio proizvodi bogati su 

organskim ekstraktima te imaju nježan i ugodan miris, a pri 

njihovoj se proizvodnji koriste isključivo veganski sastojci. 

Budući da sadrži više od 95 posto prirodnih sastojaka, liniju je 

certificirao laboratorij Ecobiocontrol te je dermatološki ispitana. 

Pri tome ne sadrži nikal, krom i kobalt. Ovom je linijom 

postavljen i cilj smanjenja ekološkog otiska ambalaže i s tim 

povezane emisije CO2. U tu svrhu proizvodi su pakirani u 

recikliranu ambalažu 

dobivenu od 100 posto 

reciklirane plastike, 

proizvodi u tubi od 60 posto 

reciklirane plastike, 

a naljepnice na pakiranju 

izrađene su od plastike 

biljnog podrijetla. Linija 

ove organske kozmetike 

može se pronaći u svim 

SPAR supermarketima i 

INTERSPAR hipermarketima 

diljem Hrvatske. 

217

#girlpower 

NOVA 

POSLOVNA 

KULTURA 

GEN-Z 

tekst INES MADUNIĆ 


Kad sam tek počela raditi, odnosno kad sam 

diplomirala i sa studentskog prešla na 

autorski ugovor, moja mama nikako nije mogla 

shvatiti zašto mi poslodavac nije jednostavno 

dao ugovor o radu. Što je moj autorski ugovor 

dulje trajao, to je ona bila zbunjenija. Radila je 

u potpuno drugačijoj poslovnoj kulturi i uvijek mi je govorila da 

tražim taj ugovor jer sam ga zaslužila. Nije da ja nisam vjerovala u 

to - znala sam da sam zaslužila i da dobro radim, među ostalim jer 

je to bio i feedback mojih šefova - samo sam znala da to neće 

uroditi plodom. A i povrat poreza je bio lijep dodatak. Ironija je 

bila u tome da, kad su mi konačno predstavili taj ugovor o radu, ja 

u tome nisam vidjela ništa pozitivno. Manja plaća, sve više posla, 

sve manje zadovoljstva, nema više povrata poreza... Jedino 

pozitivno za mene, osim činjenice da mi nakon pet godina rada 

konačno kreće staž, bila je mogućnost kupovanja na rate. Ni s 

time se nisam usrećila, ali o tome neki drugi put. Baš kao što je 

moja mama bila zbunjena pojavom da radim više od osam sati 

dnevno svaki dan i svaki treći vikend bez ugovora o radu, baš su 

tako danas zbunjeni svi koji čuju da je netko dao otkaz iako ima 

ugovor, dodatke, godišnji od 21+ dana i nitko ih ne zlostavlja. 

Čak nisu otišli zbog veće plaće, već je dobar dio njih odlučio 

krenuti u poduzetničke vode, ali nikad nisam poznavala više 

ljudi koji su otvorili obrt ili potpuno promijenili karijeru. 

The Great Resignation ili The Big Quit, tako su taj "pokret" 

nazvali Amerikanci, koji su izračunali da je prošle godine više 

od četiri milijuna ljudi u toj zemlji dalo otkaz. Dakle, više nego 

što trenutačno ima ljudi s prebivalištem u Hrvatskoj. Ako ste 

na LinkedInu, tijekom siječnja bilo je nemoguće pratiti sve te 

promjene poslova. I baš kao što je moja mama bila zbunjena 

poslovnom kulturom u kojoj sam ja započela karijeru, tako su 

mnogi danas zbunjeni ovom promjenom. Da, poslovna kultura 

još se jednom mijenja i ništa više neće biti kao prije. Rad od 

doma nekad je bio nezamisliv, danas nitko i ne razmišlja o 

potpunom povratku u ured. Nije praktično. 

Među zanimljivijim trendovima koji su sve glasniji - i to 

unatoč inflaciji - micanje je fokusa s plaće prema zadovoljstvu. 

Iako su milenijci bili proglašavani razmaženima jer žele voljeti 

svoj posao, generacija Z stvari gura još dalje. "Imam para, nije 

sve u skupim stvarima", kaže Kuku$, i u pravu su. Nije stvar u 

novcu jer za najmlađe zaposlenike novac se podrazumijeva - 

bez njega neće raditi. Naše romantizirane priče o 

preživljavanju s 2500 kuna, kolika nam je bila plaća, zanimaju 

ih jednako kao i nas priče o tome kako su naši roditelji izgradili 

kuće, vikendice i stanove s plaćom koju mi imamo danas, a mi 

jedva skupimo za stanarinu i režije. Prošlost je u prošlosti i to 

bi nas trebalo veseliti. Umjesto da se smijemo tim 

20-ineštogodišnjacima koji traže prosječnu plaću iako nemaju 

10 godina iskustva, trebamo ih podržati u tome. Uostalom, tko 

je nama svima kriv što smo vjerovali da nismo dovoljno dobri 

da bismo tražili tu plaću ili taj ugovor ili taj slobodan dan koji 

smo zaradili? Kao što bi moja mama rekla: Jesi li ti prosječna? 

Ako nisi, zašto si zadovoljna prosječnom plaćom? 

Čujem često kako su mladi razmaženi jer dolaze na tržište 

rada prepuni samopouzdanja, a bez ikakvog iskustva i znanja. 

Trebali bi učiti od starijih, i to je, naravno, istina, ali samo 

djelomična. I mi bismo trebali učiti od njih jer mnogi od njih 

rade poslove koji nisu postojali kad smo mi počinjali - a to je 

bilo prije 10 - 15 godina. Mi njihov posao također ne znamo, 

a morat ćemo ga naučiti ako želimo napredovati. 

Sjetimo se, bilo je to prije tek nekoliko godina, kad su naslovi 

vrištali kako su milenijci "ubili" cijeli niz industrija - od 

dijamanata, salveta i slamki do kabelske televizije, golfa... 

Proglasili su nas razmaženom, nezrelom generacijom koja ima 

problema s narcizmom. U usporedbi s generacijom Z, doduše, 

ispadamo sveci. Kratkim guglanjem doznajem da oni polako, 

ali sigurno ubijaju trgovačke centre, korištenje gotovine i - 

industriju dijeta. O, ne. Zvuči grozno, zar ne? Ako k tome uspiju 

ubiti i toksičnu poslovnu kulturu, koja od njih i svih nas traži da 

živimo kako bismo radili, za plaću od koje ne možemo živjeti, i 

sve to dok nam nitko ne pokazuje kako nas cijeni... Možda ću 

im onda i oprostiti povratak niskog struka. Ja sigurno neću 

ponovno eksperimentirati s time, ali dovoljno sam toga prošla 

da znam da svi moraju naučiti lekciju na svojoj koži. 

218

Gloria Glam 086

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?