BIOLOGIJA-GLJIVA

Slika 41. Agarikoidni
bazidiokarp
Slika 42. Boletoidni
bazidiokarp
Slika 43. Kantareloidni
bazidiokarp
Većina Basidiomycota ima epigeiĉna plodna tijela. MeĊutim, postoje i
takvi predstavnici, kao što je Melanogaster tuberiformis, koji imaju
hipogeiĉna podzemna plodna tijela. Oni izgledom podsjećaju na tartufe pa se
nazivaju još i laţni tartufi.
Postojanje, oblik i poloţaj svih navedenih dijelova plodnih tijela
predstavlja vaţnu taksonomsku karakteristiku. Sam oblik plodnog tijela moţe
biti zvjezdast (Geastrum sp.), loptast (Bovista sp.), kopitast (Ganoderma sp.),
koralan (Ramaria sp.), trubast (Craterellus sp.), falusan (Phallus impudicus)
valjkast (Clavaria sp.), tanjirast (Auricularia auricula-judae), mreţast
(Clathrus ruber) itd (Slika 44). Šešir (klobuk) moţe biti pravilnog
poluokruglog oblika, kao npr. kod šampinjona (Agaricus sp.) ili kod
predstavnika pupavki - Amanita, ali moţe biti i ljevkasto udubljen kao kod
lisiĉarke - Cantharellus cibarius, mrke trube - Craterellus cornucopioides,
paprene mlijeĉnice - Lactarius piperatus, tanjirasto udubljen kod gustolisne
ulegnice - Clitocybe densifolia, stoţast kod šljemovki - Mycena sp., ispupĉen
kod jestive vrganjke - Strobilurus esculentus, jajast kod jarĉića ili gnojištarke -
Coprinus comatus, ravan kod sunĉanice - Macrolepiota procera i
predstavnika roda koprenki - Cortinarius, zvonast kod Bongardijeve
vlaknatice - Inocybe bongardii itd.
A B C
Slika 44. Razliĉiti oblici bazidiokarpa: A – zvjezdast; B – trubast; C –
kopitast
39