BIOLOGIJA-GLJIVA

se komercijalno uzgaja. Ĉeste su zamjene jestivih vrsta iz porodice Pluteaceae
sa vrstama iz porodica Entolomataceae, a Volvariella se ĉesto mijenja sa
smrtno opasnim Amanita phaloides i Amanita verna. Entolomataceae
meĊutim imaju listiće srasle uz dršku i uglaste spore, dok ove amanite imaju
prsten i bijele spore.
Porodica Psathyrellaceae sadrţi 750 vrsta gljiva u okviru 12 rodova.
Bazidiokarp je mekana, krhka peĉurka sa listastim himenoforom i tamnim
sporama. Kod velikog broja vrsta po sazrijevanju postaju mastiljava usljed
autodigestije. To su saprotrofne gljive koje rastu na izmetu ţivotinja,
panjevima i trulim stablima, travnjacima i baštama, ili su paraziti na drugim
gljivama. Mastiljave gljive iz ove porodice su ranije svrstavane u Coprinaceae
pa otud i nazivi rodova Coprinellus i Coprinopsis. Coprinopsis cinerea
predstavlja model organizam u genetiĉkim istraţivanjima. Vrstama je
najbrojniji rod Psathyrella koji obuhvata oko 400 vrsta koje za razliku od
mastiljavih gljiva nemaju sposobnost autodigestije. U ovaj rod spada i jedina
do danas poznata vodena peĉurka Psathyrella aquatica.
Porodica Schizophyllaceae obuhvata svega 7 vrsta gljiva od kojih je
najpoznatija Schizophyllum commune (Slika 136). Bazidiokarpi se najĉešće
javljaju u grupama jedan iznad drugog kao crepovi na krovu. Klobuk je u
obliku lepeze, sa gornje strane somotast, prekriven sitnim dlaĉicama. Drška je
kratka, lateralno postavljena, ili je uopšte nema. Sa donje strane je listast
himenofor, sa karakteristiĉno uzduţno rascijepljenim listićima. Parazit je na
drveću na kom dovodi do bijele truleţi i uzrokuje sušenje stabala.
Slika 135. Pluteus cervinus
Slika 136. Schizophyllum commune
Porodica Strophariaceae sadrţi oko 300 vrsta saprotrofnih gljiva u
okviru 18 rodova. Karakteriše ih posjedovanje površinskog sloja na klobuku
koji se naziva kutis. Kutis se kod predstavnika ove porodice moţe odvojiti od
182