25.11.2021 Views

BIOLOGIJA-GLJIVA

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

determinacije vrste. Kod primitivnijih predstavnika himenija sa bazidijama se

nalazi na gornjoj površini plodnog tijela i kao takva izloţena je nepovoljnim

uticajima spoljašnje sredine. Većina predstavnika ima himeniju sa donje

strane bazidiokarpa ĉime je djelimiĉno zaštićena od uticaja sredine. Mlada

plodna tijela su kod nekih predstavnika obavijena djelimiĉnim (velum

partiale) ili potpunim omotaĉem (velum universale) koji pruţaju dodatnu

zaštitu bazidijama u razvoju. Prilikom sazrijevanja plodnog tijela velum puca

ĉime se omogućava rasijavanje bazidiospora. Pritom na klobuku ostaju krpice,

a na dršci prsten i volva ĉije prisustvo i izgled takoĊe predstavljaju bitne

karakteristike za odreĊivanje vrste. Gljive sa potpuno zatvorenim, trbušastim

plodnim tijelima imaju spore najbolje zaštićene od nepovoljnih uticaja

spoljašnje sredine, ali se i najteţe rasijavaju.

U klasu Agaricomycetes najĉešće spadaju gljive koje obrazuju

mikorizu sa vaskularnim biljkama. Manji broj predstavnika su saprotrofne

terestiĉne gljive, a samo mali broj vrsta naseljava vodenu sredinu. Brojne su i

parazitske vrste. Najveći broj jestivih, ali i otrovnih vrsta spada upravo u ovu

klasu.

Klasa Agaricomycetes se dijeli na dvije potklase: Agaricomycetidae i

Phallomycetidae.

Podklasa Agaricomycetidae sadrţi 6 redova:

Red Agaricales obuhvata preko 13000 vrsta gljiva svrstanih u 33

porodice i 413 rodova. Ovde pripada najveći broj klasiĉnih peĉurki sa

listastim himenoforom, ali ima i predstavnika sa zatvorenim plodnim tijelima.

Prema savremenoj sistematici iz 2007. godine na osnovu rezultata izvršenih

DNK analiza upravo je ovaj red pretrpio najveće izmjene. Naime, za neke

vrste koje imaju listast ili rebrast himenofor, kao što su Hygrophoropsis

aurantiaca i Paxillus involutus se ispostavilo da su filogenetski znatno bliţe

gljivama iz grupe vrganja nego ostalim peĉurkama iz reda Agaricales kojima

su morfološki daleko sliĉnije pa su svrstane u red Boletales. TakoĊe, za gljive

iz rodova Russula i Lactarius koje imaju listast himenofor se pokazalo da su

filogenetski znatno udaljenije od ostalih predstavnika ovog reda pa je formiran

zaseban red Rusullales. Ista situacija je i sa lisiĉarkama: formiran je zaseban

red Cantharellales ĉiji sistematski poloţaj još uvijek nije jasno definisan i nije

utvrĊena potklasa kojoj pripadaju pa se, kao i Rusullales oznaĉavaju kao

incertae sedis. S druge strane, molekularne i filogenetske analize su pokazale

da su puhare i gljive sa klavaroidnim plodnim tijelima srodne listićavim

peĉurkama.

Gljive iz reda Agaricales su široko rasprostranjene i mogu se naći na

svim kontinentima. Rijeĉ je o terestriĉnim gljivama, sa izuzetkom vrste

176

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!