BIOLOGIJA-GLJIVA

Bazidije se obrazuju na vrhovima generativnih hifa na specifiĉnim
plodnim tijelima koja se jednim nazivom oznaĉavaju kao bazidiokarp.
Bazidiokarpi mogu biti razliĉiti: u formi peĉurke, konzolasti, trbušasti,
resupinantni, ţelatinozni itd. U Basidiomycota se ubrajaju i vrste koje ne
obrazuju plodna tijela, već se bazidije formiraju direktno na miceliji i umjesto
bazidiospora nastaju trajne teliospore. Takve su rĊe i garke koje izazivaju
oboljenja biljaka. MeĊutim, postoje i gljive koje imaju poznat samo anamorfni
stadijum, ne obrazuju bazidije, a ipak se ubrajaju u ovu grupu. Anamorfne
gljive se razmnoţavaju obrazovanjem konidija, hlamidospora ili
jednoćelijskih fragmenata artrospora. Njihova klasifikacija je izvršena prije
svega na osnovu filogenetskih i molekularnih analiza, kao i zbog posjedovanja
dominantnog dikarionskog stadijuma i specifiĉnog kljunastog izraštaja za
njegovo odrţavanje.
Gljive iz razdjela Basidiomycota su većinom saprotrofi, a veliki broj
vrsta obrazuje mikorizu. MeĊu njima su znaĉajne lignikolne gljive koje
razlaţu sloţene biljne molekule lignin i celoluzu. Veliki broj vrsta su biljni
patogeni, a samo mali broj vrsta izaziva mikoze ĉovjeka i ţivotinja.
Prema savremenoj sistematici razdio Basidiomycota se dijeli na tri
podrazdjela: Pucciniomycotina, Ustilaginomycotina i Agaricomycotina i na
klasu Wallemiomycetes. koja nije svrstana niti u jedan od navedenih
podrazdjela. Ovde pripada i 25 rodova koji se oznaĉavaju kao incertae sedis
budući da na osnovu filogenetskih i molekularnih analiza još uvijek nije sa
sigurnošću utvrĊeno kojoj familiji pripadaju. Tako se npr. rod Cleistocybe
svrstava u red Agaricales, ali nije poznato u okviru koje porodice, pa se
navodi kao incertae sedis.
6.8.1. Pucciniomycotina
Pоdrazdio Pucciniomycotina obuhvata oko 8500 kosmopolitskih vrsta
gljiva koje uglavnom ţive kao biljni patogeni. MeĊu njima ima i parazita
insekata i drugih vrsta gljiva, a najmanji broj vrsta su iskljuĉivo saprotrofi.
Mali broj predstavnika ţivi u mikorizi sa orhidejama. Izolovane su iz zemljišta
i iz slatkovodnih i marinskih ekosistema od hladnih polarnih predjela pa sve
do tropskih i sušnih pustinjskih krajeva. Što se morfološke graĊe tiĉe, neki
predstavnici Pucciniomycotina su kvasci, a ima i takvih vrsta koje formiraju
miceliju sa makroskopskim bazidiokarpima. Ipak većina predstavnika
obrazuje sitna plodna tijela mikroskopskih dimenzija pa su veoma teške za
pronalaţenje i izolaciju. Upravo zbog toga se broj novoopisanih vrsta
konstantno povećava. Miceliju formiraju razgranate, septirane hife sa prosto
graĊenim porama bez porine kapice, po ĉemu se razlikuju od ostalih gljiva iz
167