Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
površini nalaze karakteristiĉni trnoliki izraštaji. Kod nekih vrsta površina je
glatka i obrazuju strukture u obliku ĉvorića. Auksilarne ćelije obrazuje hifa
nakon klijanja glomerospore i to prije prodiranja u korijen biljke domaćina.
Predstavljaju bitnu karakteristiku prilikom determinacije vrste. Neki od
predstavnika ovog reda su Gigaspora rosea i Gigaspora margarita koje
posjeduju karakteristiĉne bodljikave auksilarne ćelije, i Scutellospora rubra sa
auksilarnim ćelijama u obliku ĉvorića (Slika 96).
A B
Slika 96. Auksilarne ćelije: A) bodljikave; B) ĉvornate
Predstavnici reda Glomerales su mikorizne ili parazitske gljive koje
formiraju krupne debelozidne spore sa velikim brojem jedara. Najveći broj
vrsta spada u rod Glomus koji je široko rasprostranjen: mogu se naći u
zemljištu pod travnjacima i poljoprivrednim kulturama, ali i u tundri, u suhom
pustinjskom tlu, kao i u tropskim šumama. Arbuskularne mikorizne gljive
mogu pruţiti brojne prednosti svojim biljnim domaćinima, ukljuĉujući
poboljšan unos vode i nutrijenata, otpornost na sušu i otpornost na razliĉite
bolesti. Vrste Glomus aggregatum i Rhizophagus irregularis se komercijalno
uzgajaju i unose u zemljište kako bi se poboljšao prinos poljoprivrednih
kultura (stupaju u mikorizu sa biljkama lana, paradajzom, lukom, graškom i
drugim zeljastim kulturama). Neki predstavnici ovog reda ne stupaju u
mutualistiĉke zajednice, već su paraziti. Tako vrsta Glomus macrocarpum
izaziva oboljenje biljki duvana.
Klasa Archaeosporomycetes sadrţi samo jedan red Archaeosporales
koji obuhvata 15 vrsta razvrstanih u 3 porodice. Ove gljive obrazuju mikorizu
sa zeljastim terestriĉnim biljkama ili ţive u simbiontskoj zajednici sa
cijanobakterijama. Predstavnici porodica Ambisporaceae i Archaeosporaceae
obrazuju mikorizu, dok Geosiphon pyriformis, koji je jedini predstavnik treće
porodice Geosiphonaceae, ţivi u simbiozi sa cijanobakterijama iz roda
Nostoc.
139