BIOLOGIJA-GLJIVA

Amanita virosa – smrdljiva ili šiljata pupavka
Smrtno otrovna gljiva! Raste u
crnogoriĉnim, rjeĊe listopadnim, obiĉno
bukovim šumama, na kiselkastom
zemljištu, ĉesto uz borovnice. Javlja se od
juna do septembra. Klobuk je 3 do 12 cm
širine, bijele boje, u poĉetku jajast,
kasnije ispupĉen sa tupo grbavim vrhom,
nikad nije potpuno ravan. Rub u mladosti
savijen, nije izbrazdan. Listići su bijeli,
meki, gusti, nisu prirasli za dršku. Drška
je bijela, dugaĉka, vitka, izrazito
velurasta ili ljuspasta. Pri vrhu bijeli,
kratkotrajan prsten u obliku manţetne. Pri
osnovi drška obavijena ovojem,
gomoljasto zadebljala. Na presjeku meso
je bijelo, blagog okusa, miriše na med.
Mogućnost zamjene sa jestivim gljivama
lipikom (Agaricus arvensis), rudnjaĉom
(Agaricus campestris), kao i sa
preslicama (Amanita vaginata). Razlikuju
se po tome što su listići kod ovih jestivih
gljiva kod zrelih primjeraka sivi ili roza, a
kod A. verna i A. virosa ostaju bijeli.
Amanita pantherina – panterovka, panterova muhara
Moţe biti smrtonosna. Raste u
listopadnim, ĉetinarskim i mješovitim
šumama, najĉešće uz bukvu, a moţe se
naći i na livadama. Javlja se uglavnom od
jula do oktobra. Klobuk je 5 do 12 cm
širine, maslinastosmeĊe boje, sa
karakteristiĉnim bijelim, koncentriĉno
poredanim pahuljama koje predstavljaju
ostatak ovoja. Kod mladih primjeraka
kuglast, kasnije raširen, ravan, rebrastog
112