Taifas Literary Magazine No. 6, December, 2020

45
Taifas Literary Magazine No. 6, 2020, December
prijatelje, rođake, zakrvili braću.
Kako u ratu nisam imao vremena da na
miru pišem roman o ratnim zbivanjima, to sam
odlučio da uradim skicu budućeg romana, a na
temelju te skice nakon rata, naravno ako
preživim, da konačno oblikujem zamišljenu
ratnu priču. Preživio sam, ali zbog raznih
obaveza dugo nisam bio u prilici da se
ozbiljnije posvetim pisanju, sve dok nisam
kupio kompjuter, obučio se za rad na njemu, i,
eto, za nešto malo više od jedne godine
konačno uobličio, pa čak i objavio, svoj roman.
Roman se velikim dijelom temelji na
istinitim događajima: mjesto, vrijeme, mnogi
likovi su istiniti, kao i
brojni događaji koji su im
se desili, samo su im
imena zamijenjena. Ali se
mora priznati da se većina
romana zasniva na
dogradnji stvarnosti
fiktivnim događajima, pa i
nekim izmišljenim
likovima.
Doduše, užasnih ratnih
događaja bilo je napretek,
tako da s te strane
izmišljanja i nisu bila
potrebna, ali fikcija i virtualno bili su mi
potrebni kako bi kreacija romana bila
umjetnička, a ne samo činjenična,
dokumentarna priča, i kako bi on, ustvari, time
dobio i romaneskno ruho i, što je najvažnije,
dušu jedne romaneskne, umjetničke, ratne
priče. Priča o glavnom liku je u glavnim crtama
istinita.
To je mladić koji je sa svojim prijateljem
studirao građevinu u Sarajevu. Oni su zajedno
proživjeli one burne događaje, koji su označili
početak rata u glavnom gradu naše zemlje.
Naročito je bio uzbudljiv, gotovo pa
dramatičan, njihov povratak u Tešanj i u
njihovo rodno selo. Jedva su izvukli žive glave,
naročito na srpskim barikadama. S njima je bio
i njihov drug i kolega Đorđe, Srbin iz Doboja.
Rastali su se prijateljski u Zenici, ali će ih ratne
sudbine ponovo sučeliti:
Đorđa, kao pripadnika srpske agresorske
vojske, sad već kao indoktrinisanog četnika i
velikosrbina, a Ibru kao pripadnika Armije
RBiH, i branioca svog sela i svoje domovine.
Tragičnost ovog rata, kao i svih ratova, dostiže
vrhunac kada prijatelj ubija prijatelja, Đorđe
Ibrahima.
Tragičnost ovog balkanskog rata ogleda se i
u Ibrahimovim burnim i emocionalnim
unutrašnjim proživljavanjima ratnih zbivanja.
On je, ideološki, ljevičar, i
osuđivao je politiku i
postupke
svih
nacionalnih vođa na
Balkanu.
Dobro je procjenjivao
političku situaciju, i znao
da moćne kapitalističke
zemlje žele uništiti
socijalističku Jugoslaviju,
da su za to pronašle
idealne budale, narodne
vođe,
beskrajno
korumpirane i pohlepne
tadašnje političare, kojima je važna samo vlast,
moć i beskrajno i beskrupulozno bogaćenje.
Do naroda i domovine bilo im je stalo koliko
i do lanjskog snijega, iako su im usta bila puna
patriotskih fraza i zapaljivih domoljubnih
govora, kojima su, ustvari, svojim narodima
prodavali maglu, iskazujući tako neopisivu
količinu hipokrizije i svojih bolesnoumnih
ambicija.
U tome su prednjačili srpski i hrvatski
političari, iako su i bosanski brzo učili od
svojih srpskih i hrvatskih kolega i u
pokvarenosti nisu mnogo zaostajali za njima.
Narode su uglavnom zamišljali kao marvu za
klanje ili kao topovsku hranu, a građane, svoje
year I, No. 6, 2020, December
ISSN 2458-0198 – ISSN-L 2458-0198