Taifas Literary Magazine No. 6, December, 2020

31
Taifas Literary Magazine No. 6, 2020, December
Hoćeš u zlato i srebro? Ili više voliš drago
kamenje: brilijante, dijamante, rubine,
safire?... Samo zaželi, i sve ću ti želje ispuniti. Ja
sam tvoja zlatna ribica. Ako želiš na studij,
studiraj; ako ne želiš, nemoj. Hoćeš li raditi,
kod mog tate možeš da biraš posao i pritom da
postaneš uspješna poslovna žena; nećeš li, ne
moraš. Samo sjedi i naređuj, kao prava kraljica.
Svi imaju, bespogovorno, da ti budu sluge
pokorne, računajući tu i mene.
Hoćeš li se odmah udati za me, bit ću
najsretniji čovjek na svijetu.
Budeš li željela da sačekamo, iz bilo kojeg
razloga, čekat ću te vjerno
do groba. A ti razmisli do
mog sljedećeg pisma – pa
mi saopći najradosniju
vijest u mom životu.
Vjeruj mi, nikad se nećeš
pokajati – jer nikad te
niko neće voljeti koliko ja.
Najdraža, javit ću ti se
uskoro iz Turske. Tvoj i
samo tvoj:
Kerim
P. S. Ne odbij me, jedina na svijetu. Ne nosi
na savjesti moj mladi život!”
– Srceparajuće. Sve je u njegovom stilu,
kako mu i priliči – bio je Salemov prvi
komentar, a ovamo je mijenjao boje, nalik
semaforu: blijedožuta, crvena, zelena, dok se
istovremeno borio s knedlama u grlu kao da je
netom jeo zelenih oskoruša. Pritom je mislio:
“Neće kruška ispod kruške. Ipak on ima dosta
sličnosti sa svojim tatom.” Najviše ga je
pogodilo ono: “Puka sirotinja. Fukara, kao što
su mu i roditelji.” Tad nanova pomisli: “E, moj
Kerime, nije fukara ko nema kruha, već ko
nema duha!” Ipak ga je pogodilo i rastužilo
Kerimovo pismo. Ni u snu nije od njega
year I, No. 6, 2020, December
očekivao takvo što, ali sve je okrenuo na šalu:
– Pa šta si odlučila: hoćeš li s njim biti
kraljica, ili sa mnom prosjakinja?
– Ko ne bi želio biti kraljica, imati toliko
zlata i tolike sluge?
On je iznenađeno i tužno pogleda, a ona
prasnu u smijeh i brže-bolje povika:
– Šalim se, šalim! Radije s tobom
prosjakinja, moj Crni Leptiru, zauvijek! Nadam
se da mi vjeruješ i da si sad posve zadovoljan.
Zato predlažem da se idemo kupati. Voda nije
hladna, zapravo je odlična.
Poslije ovih riječi uze ga za ruku i povede u
vodu. Dugo su se brčkali,
kupali, igrali odbojku,
ronili, kad ona opet
predloži:
– Da preplivamo
jezero, po širini, šta veliš?
On pogleda u drugu
obalu, bila je udaljena
najmanje kilometar, i
kilometar nazad, to su dva
kilometra. Bio bi to
preveliki napor i krupan
izazov i za malo bolje plivače nego što su oni.
Zato sumnjičavo zavrtje glavom:
– Ja bih možda i mogao, ali šta ću ako tebi
ponestane snage ili ti pozli negdje tamo oko
sredine jezera?
– Ha, ha, ha – nasmija se ona samouvjereno.
– A šta ću ja ako tebi pozli? I da se džaba ne
hvališemo, već te izazivam da provjerimo u
praksi pa ko stigne dalje. Ali ti si u prednosti
jer si leptir pa možeš i letjeti, zar ne?... Ha, ha,
ha!
ISSN 2458-0198 – ISSN-L 2458-0198