Taifas Literary Magazine No. 6, December, 2020

30
Taifas Literary Magazine No. 6, 2020, December
– Hm, a kad me voliš, što mi priređuješ
onakve neugodnosti, što me ponižavaš pred
drugima i što mi nanosiš bol?!
Salem shvati da je prilika da joj se skroz
povjeri, da joj razastre dušu na dlanu, i da tu
dilemu, što je i njega mučila i razapinjala, riješi
jednom za sva vremena. “Sad ili nikad”,
pomisli pa joj potanko sve objasni: o svojoj
iskrenoj ljubavi prema njoj, o planovima za
zajedničku budućnost, o tome šta je sve želio
da joj kaže na rođendanskoj i maturskoj
zabavi, a kako je ipak morao učiniti, o svojim
psihičkim problemima. Na kraju reče:
– Suviše sam
emocionalan i preosjetljiv.
To mi jednostavno dođe u
takvim prilikama, sastavni
je dio moje prirode i, jače
je od mene. Ne znam da li
me shvataš?
– Nimalo te ne
shvatam, ali ću ubuduće
nastojati da te razumijem.
U ime ljubavi. Ako ti se to
ubuduće ponovo bude
događalo, imat ćeš moje
potpuno razumijevanje, i opravdanje. Jesi li
sad zadovoljan odgovorom, moj mali šašavko,
ha, ha, ha?
– Više se ne ljutim što me nazivaš pogrdnim
imenima. Jer, ako mogu da povjerujem, ti si sad
moja. Zauvijek moja?!
– Možeš, možeš. Do groba sam tvoja. Samo
tvoja! – reče, prinese svoje vatrene usne
njegovim i tako ga strasno poljubi da ga njene
usne opekoše poput žive žeravice.
– Sad ćeš nešto vidjeti. Sad mogu da ti
pokažem – procvrkuta veselo i pođe po svoju
odjeću, što se nalazila na jednom kamenu blizu
jezera.
ISSN 2458-0198 - ISSN-L 2458-0198
Za to vrijeme on je sav ceptio od radosti pa
ne mogavši još uvijek povjerovati da mu se to
desilo, neprestano je ponavljao u sebi: “Ona je
moja, moja, moja... Mejrima je zauvijek samo
moja!” Ona se vrati, sjede pored njega, otvori
tašnicu, izvadi nekakvo pismo i pružajući mu
ga reče:
– Slobodno pročitaj.
On je s nevjericom pogleda, stade nakratko
da se snebiva te veli:
– Radije ne bih čitao tuđa pisma.
– Ma daj, Noćni Leptiru. Samo ti pročitaj. Od
tebe ne želim više ništa da skrivam.
Čim uze pismo, po
rukopisu je odmah poznao
od koga je. U njemu je
stajalo sitnim našvrljanim
slovima:
“Draga Meri!”
Dok čekam let za
Tursku, ne mogu a da ne
mislim na te. Otkad te
znam, čini mi se, bilo je
tako. Sigurno si primijetila
da te simpatišem i da mi se
neizmjerno mnogo sviđaš. Samo, dok sam se
nalazio tamo, u našem gradu, nisam imao
hrabrosti da ti to saopćim, a i zbog Salema...
Iskreno, mislim da niste jedno za drugo, niste
par. Zapravo, vjerujem da on nije za tebe,
jednostavno on nije momak koji te može
usrećiti. Ma znaš ti njega, on je onako, malo na
svoju ruku, čudak, da ne kažem i neku težu
riječ. Vidjela si kako te obrukao na
rođendanskoj i maturskoj zabavi. Osim toga,
šta može da ti pruži s materijalne strane?
Ništa. Puka sirotinja. Fukara, kao što su mu i
roditelji.
A ja? Ja sam momak za te. Tvoj princ iz
bajke. Hoćeš u svilu i kadifu da te ogrnem?
TAIFAS LITERARY MAGAZINE