Taifas Literary Magazine No. 6, December, 2020

29
Taifas Literary Magazine No. 6, 2020, December
bagrema. Gomila mu je otvarala put, pravila
mjesta, znatiželjno prateći razvoj situacije.
Jedni su vikali: “Utopila se jadnica! Šteta,
onakva cura!...” Drugi su govorili: “Nema od
nje ništa! Odavno je ona mrtva!” On je samo
molio malo prolaza kako bi što prije stigao do
meraje, i činilo mu se kako na rukama nosi
začaranu ljepoticu ili morsku sirenu. Bila je
polunaga, samo u tankom kupaćem kostimu,
preplanulog, bakarnog, tena, sva izvajana, kao
da ju je vajalo stotinu najboljih vajara, dok joj
se niz ramena splelo, zrakom vihorilo mnoštvo
debelih kujruka vodom ugrušane, duge,
crvene kose. Nalikovala je
boginji ljepote, ili
dženetskoj huriji. On je
pažljivo položi na ručnik,
s glavom okrenutom
naniže, kako bi iz nje lakše
mogla isticati voda. Zatim
joj poče lagahno rukom
pritiskati stomak, ali vode
niotkuda, ni kapi. On se
začudi pa joj stavi ruku na
srce; ono je kucalo, čak
znatno brže nego što bi to
bilo uobičajeno. Njegovoj radosti nije bilo
kraja. “Živa je! Živa!!!”, pomisli i odluči davati
joj vještačko disanje, usta na usta. I samo što
nasloni svoje usne na njezine, kad ti ona
gruhnu u smijeh i dreknu odozdo na njega:
– Bezobrazniče!... Šta to pokušavaš?!...
– Šta?!... – trže se on, odskoči s nje,
prepadnut, kao da ga ujela zmija otrovnica. –
Pa ti si to samo glumila?!...
– Možda – ona se još jednom nasmija.
Okupljeni svijet, i sam iznenađen i začuđen,
stade se uz glasne komentare i smijeh žurno
razilaziti.
Najzad ostadoše sami.
year I, No. 6, 2020, December
– Htjela si da me uplašiš? – upita on.
– Možda – reče ona, kratko zašutje pa
dodade: – A možda i zbog nečega drugog. Ali ti
si, izgleda, glupavi šašavko... ili šašavi
glupavko, ha, ha, ha... da bi mogao to da
shvatiš!
– Uspjela si u namjeri, smrtno si me
preplašila. I hvala na komplimentima, mislim
za ono “šašavko” i “glupavko”, ali meni tek sad
ništa nije jasno – reče Salem prijetvorno, iako
mu je sve bilo više nego jasno.
– Tjeraš me da igram otvorenih karti, dok ti
svoje stalno skrivaš. Pa dobro, dopustit ću sebi
mali luksuz i bit ću s
tobom posve otvorena, ali
stvar moramo istjerati
načistac, sad, ovdje i
definitivno. Dakle,
prolazila sam danas
ovuda i vidjela te kako
ležiš. U prvi mah bilo me
stid da ti priđem pa sam
se dosjetila i inscenirala
sve ono o utapanju. I sve
zbog toga što te... ludo
volim! Eto, sad sam
smogla toliko hrabrosti i snage i makar sebi
olakšala dušu. A ti, reci iskreno i brzo: voliš li
ti mene?
– Kakvo suvišno pitanje, pa valjda se to
podrazumijeva.
– Valjda, valjda!... Drugačiji se odgovor od
tebe i nije mogao očekivati. Hladan, sračunat,
odmjeren... Reci mi jednom jasno i glasno:
voliš li me ili ne?! – dreknu ona iznervirana
njegovom hladnoćom.
– Volim te, nego šta?... – izusti on, omamljen
nekom slatkom jezom, pa samo što se ne
onesvijesti.
ISSN 2458-0198 – ISSN-L 2458-0198