Global 60

Intervju: Vesna Alaburić

Str. 8-9

Ministarstvo se hitno

treba pozabaviti pitanjem

GDPR-a u medijima

ANTONIJA GRBAVAC/GLOBAL

Solidarnost na nuli

Str. 3

Nisu vam dali da

pišete kolokvij jer ste u

samoizolaciji? Žalite se!

Broj 60

Godina V, prosinac 2020.

Novine po mjeri

studenata

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

Politički bonton

Tužno je kad

predsjednik

i premijer

komuniciraju

kao u lokalnoj

birtiji

Reportaža

Mladi ilegalno

partijali uz stav

'korona neće

mene...'

Sramota za zdravstvo

Studirali

Str. 11

samo da bi

godinama čekali

pripravnički staž

Deveta umjetnost

Str. 4

Str. 7

Tajana Josipović/Global

NEVA ŽGANEC/GLOBAL

'Klinci više ne

čitaju stripove,

sad igraju

Str. 12

videoigre ili

gledaju porniće'

Esport

Bio je u minusu,

a sad mu turnir

plate i smjeste

ga u hotel s pet

zvjezdica

Str. 13

Nikola RAdočaj

2 Studentski život

BROJ 60, prosinac 2020.

impressum

Novine studenata fpzg-a

POSEBNO IZDANJE

LIMITIRANE NAKLADE

Izdavač

Fakultet političkih

znanosti

Lepušićeva 6, Zagreb

Za izdavača

izv. prof. dr. sc. Andrija

Henjak

Voditelj projekta

izv. prof. dr. sc. Igor

Kanižaj

Glavni urednik

Igor Weidlich

Zamjenica glavnog

urednika

Antonija Grbavac

Izvršna urednica

Petra Orešković

Urednik – mentor

Stela Lechpammer

Uredništvo

Studentski život:

Maristela Baričević

Ivana Paušić

Društvo:

Katja Knežević

Svijet, Intervju:

Antonija Grbavac

Reportaža, Zadnja:

Tajana Josipović

Kultura:

Petra Orešković

Sport:

Anton Smrekar

Karijera:

Barbara Stjepanović

Tehnologija:

Patricija Turkalj

Lifestyle:

Nikolina Orešković

Fotografija:

Neva Žganec

Lektura

Snježana Babić Višnjić

Promocija

marketing@globalnovine.eu

Fotoagencija

Pixsell

Dizajn i prijelom

Atlantis

Tehnička podrška

Story Editor

redakcijski sustav

Tisak

Tiskara Zagreb

Radnička cesta 210,

Zagreb

Kontakt za čitatelje

redakcija@GlobalNovine.eu

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

Muke po internetu Nekim studentima u domovima otežano praćenje nastave

Internetska veza puca,

iz SC-a poručuju - na

eduroam se spajajte žicom

'Naivno se na početku kreneš žaliti i ispitivati što je s vezom, ali stanje je takvo godinama i

mislim da tu nema pomoći', poručuje studentica Gorana Lekić

Tekst: Klara Borda

Pola seminara provedem

učitavajući stranicu.

Jako je naporno

jer mnogo propuštam

i često mi se dogodi da ne znam

o čemu je točno riječ na predavanju,

kaže Marijan Peška,

student Filozofskog fakulteta

u Zagrebu i stanar studentskog

doma Cvjetno naselje. On je

samo jedan od studenata kojemu

su uvjeti za internetsku

nastavu otežani zbog teškoća s

internetom.

'Ove je godine stanje gore'

Prema preporukama Ministarstva

znanosti i obrazovanja

i Hrvatskog zavoda za javno

zdravstvo, nastavu na fakultetima

nužno je održavati primarno

na daljinu uz iznimku

praktične nastave, studentskih

vježbi, laboratorijske te terenske

nastave, tijekom kojih

je potrebno poštivati mjere

opreza i socijalno distanciranje.

Mnogim studentima tako

prisutnost na predavanjima i

polaganje ispita ovisi isključivo

o kvaliteti internetske veze,

a stanari zagrebačkih studentskih

domova tvrde da su u nezavidnu

položaju.

"Mogu reći da je domski internet

na početku akademske

godine bio sasvim dobar i nije

bilo većih teškoća. Problemi

su počeli kad sam se vratio u

Zagreb prije dva tjedna. Konstantno

se prekida veza, svakih

nekoliko minuta", govori

Marijan, i napominje da ovaj

semestar ne polaže kolokvije

online, ali da je obvezna prisutnost.

Slično je i iskustvo

Gorane Lekić, studentice Medicinskog

fakulteta u Zagrebu i

stanarke doma Stjepana Radića,

na Savi.

"Internet u Domu stalno

'šteka' i navikli smo živjeti s

time.Ipak, ove je godine stanje

gore, što mi stvara teškoće u

internetskoj nastavi jer nikad

ne znam kad će eduroam prestati

raditi", tvrdi.

Marijan i Gorana trenutačno

slušaju nastavu uz pomoć vlastitog

interneta, ali ističu da je

potrošnja mobilnih podataka

prevelika. Ipak, oboje tvrde da

BORNA FILIĆ/PIXSELL

'Ne postoji problem nestabilnog interneta nego je

bežična tehnologijae pristupa internetu takva da ne

može jamčiti nedijeljenu, jednako stabilnu i jednako

brzu vezu', poručuju iz SC-a

se nisu žalili Studentskom centru

zbog negativnih iskustava

koje su čuli od drugih studenata.

"Iz Doma nitko ništa ne govori.

Naivno se na početku

kreneš žaliti i ispitivati što je s

vezom, ali stanje je takvo godinama

i mislim da tu nema pomoći",

poručuje Gorana.

'Pogreške su moguće'

Iz Ureda sanacijskog upravitelja

Studentskog centra poručuju

da ne postoji problem

na razini sustava, nego su oni

Studenti se pitaju

treba li možda ipak

poraditi na kvaliteti

bežične veze

pojedinačne, lokalne i izolirane

naravi, a mogući su zbog

razlike u žičanoj i bežičnoj tehnologiji.

Ističu i da je javna nabava

potrebnih uređaja za osiguravanje

bežičnog interneta u

SD Lašćina te petom i šestom

paviljonu "na Savi" u tijeku.

"Ne postoji problem nestabilnog

interneta nego je bežična

tehnologija pristupa internetu

takva da ne može jamčiti

nedijeljenu, jednako stabilnu i

jednako brzu vezu", poručuju

iz SC-a, uz preporuku studentima

da koriste žičanu tehno-

logiju, a u slučaju teškoća prijave

problem. Iz Sveučilišnog

računskog centra SRCE, koji

koordinira eduroam-usluge

dostupne u Hrvatskoj na više

od 500 lokacija i nadzire rad

cjelokupnog sustava, poručuju

da podrškom davateljima usluge

i krajnjim korisnicima nastoje

osigurati primjerenu dostupnost

usluge. Ipak, tvrde i

da su pogreške u radu moguće.

"Usluga eduroam je globalna,

distribuirana usluga i moguće

je da u nekim točkama,

primarno zbog problema u

radu lokalne (bežične) mreže,

usluga nije u skladu s potrebama

i očekivanjima korisnika",

poručuju.

Mnogim studentima prisutnost

na predavanjima i polaganje

ispita ovisi isključivo

o kvaliteti internetske veze

Nitko ne smije biti zakinut

Svojim studentima varaždinski

je Fakultet organizacije i

informatike koji je u jeku pandemije

donio odluku o financiranju

dodatnog interneta i posuđivanju

opreme studentima.

"Dio naših studenata ima

stolna računala pa se nisu mogli

slikom povezati na predavanja,

ili pak ispit što je obvezno,

stoga je odlučeno da svima koji

zatraže i daju konkretno obrazloženje

iznajmimo kameru",

poručuju s FOI-ja, i ističu da je

oprema dodijeljena sukladno

s pravednim bodovanjem na

natječaju koji su organizirali.

Tvrde i da im je važno studentima

osigurati dovoljno internetskog

prometa za praćenje

nastave, ali i preuzimanje materijala

što nastava na daljinu

zahtijeva, stoga su s teleoperaterom

dogovorili tri moguća

modela, a takav pristup sufinanciranja

provodit će sljedećih

šest mjeseci.

"Nikako ne želimo dovesti u

nepovoljniji položaj nekog studenta

u odnosu prema drugima",

kažu.


Studentski život 3

Solidarnost na nuli Dio se studenata zbog pandemije našao u nezavidnu položaju

Nisu vam dali da pišete kolokvij

jer ste u samoizolaciji? Žalite se!

Ako netko od studenata nije uspio riješiti problem s kolokvijima na svojoj sastavnici, može se obratiti prorektorici za

studente i studije, poručuju sa Sveučilišta u Zagrebu

Tekst: Luka Jurkijević

Održavanje kolokvija

uživo na fakultetima

u okolnostima pandemije

koronavirusa

izazvalo je nove probleme u visokom

obrazovanju. Studenti

koji su se na dan održavanja

kolokvija našli zaraženi ili u

samoizolaciji nisu mogli pristupiti

pisanju kolokvija na fakultetu,

i time što se nekima od

tih studenata nije pružila mogućnost

naknadnog ili alternativnog

pohađanja kolokvija

koji je izvedbeni plan nastave

osigurao povrijeđena su studentska

prava.

Studentski pravobranitelj

Sveučilišta u Zagrebu Tin Kolenko,

upoznat je s tim problemom.

Navodi da pitanje ima li

student pravo na pisanje kolokvija

ili ne, u prvom redu ovisi

o izvedbenom planu nastave.

Na okolnosti se nije moglo

utjecati

"Za konkretan odgovor na

pitanje najbolje je vidjeti je li

određen kolokvij predviđen

u izvedbenom planu nastave,

odnosno je li takav kolokvij

ukinut iz opravdanog razloga

uz pravodobnu objavu na internetskim

stranicama", kaže

studentski pravobranitelj.

Studentica Filozofskog fakulteta

u Zagrebu Vanda Vrban

u trenutku pisanja kolokvija

bila je u samoizolaciji.

Kako se pisanju kolokvija moglo

pristupiti isključivo uživo

na fakultetu, Vanda se, kada je

doznala da neće moći nazočiti

kolokviju, obratila svojoj profesorici

koja joj je odgovorila

da će gradivo moći polagati na

ispitnom roku i da nije jedina

koja se našla u takvoj situaciji.

Obratila se i prodekanu za nastavu

ali, kako kaže, problem

nije uspjela riješiti.

"Bila sam gotovo sigurna, to

jest, nisam niti pomišljala da

bi mi moglo biti uskraćeno takvo

nešto, jer sam ostvarila sve

uvjete izlaska na kolokvij, a na

okolnosti u kojima sam se našla

apsolutno nisam mogla utjecati

", ističe studentica Vanda

koja smatra da fakulteti trebaju

pronaći rješenje za slučajeve

poput njezina ili kada je osoba

zaražena i ne može fizički doći

na kolokvij.

Iz Studentskog zbora Sveuči-

Na ovakvu situaciju

studenti nisu

mogli utjecati

lišta u Zagrebu, potvrdili su da

je riječ o povredi prava studenta

ako je mogućnost polaganja

kolokvija određena izvedbenim

planom nastave jer se tako

uskraćuje mogućnost provjere

znanja na koju se fakultet obvezao.

"Takav je student stavljen u

neravnopravan položaj u odnosu

prema svojim kolegama

koji su ipak imali mogućnost

iskoristiti pravo polaganja

kolokvija", ističe predsjednik

Studentskog zbora Mihovil

Mioković i dodaje da je Sveuči-

Profesori su bili upozoreni da izađu u susret studentima u samoizolaciji i osiguraju

im polaganje kolokvija online

Još postoje mogućnosti da se

studentima izađe u susret

Mihovil Mioković, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu,

smatra da bi bilo dobro kada bi fakulteti imali razumijevanja

za trenutačnu izvanrednu epidemiološku situaciju i izašli studentima

u susret, tako da im pruže mogućnost pisanja kolokvija online

ili uživo u kabinetu profesora nakon izlaska iz samoizolacije. Tako

bi sa što manje stresa uspješno položili određeni kolegij. Naknadno

ili elektroničko polaganje kolokvija za studente u samoizolaciji

zagovara i studentski pravobranitelj Tin Kolenko.

lište već dalo fakultetima preporuke

za pismene provjere,

ali fakulteti imaju autonomiju

odlučiti kako će ih provesti.

'Najbolje

je vidjeti je

li određen

kolokvij

predviđen u

izvedbenom

planu nastave,

odnosno

je li takav

kolokvij

ukinut iz

opravdanog

razloga uz

pravodobnu

objavu na

internetskim

stranicama',

kaže studentski

pravobranitelj

Uvid u izvedbeni plan

Studentica na Fakultetu političkih

znanosti Petra Sokolić

također je jedna od studenata

koji nisu imali prigodu izaći

na kolokvij. Na dan održavanja

kolokvija iz dva obvezna

kolegija počela se osjećati loše,

a nekoliko dana poslije dobila

je nalaz da je pozitivna na covid-19.

Za oba je kolegija uvjet

za izlazak na drugi položen

prvi, pa je, kaže Petra, znala

da su mogućnosti da izađe na

drugi kolokvij male. Na kraju,

nije dobila prigodu polagati

kolokvije.

"Prodekanica za nastavu nekoliko

nam je puta istaknula

da joj se niti jedan student nije

javio s navedenim problemom,

a nikakav upit nije zaprimio

ni studentski pravobranitelj",

ističe predsjednica Studentskog

zbora FPZG-a Karla Žeželić

i dodaje da je prodekanica

sredinom studenoga upozorila

na ovakvu potencijalnu situaciju,

odnosno zamolila profesore

da studentima, kojima je

potvrđena zaraza covidom-19

ili propisana mjera samoizolacije,

izađu u susret i osiguraju

im polaganje kolokvija online.

Uvidom u izvedbene planove

nastave kolegija jasno je

predviđeno pisanje kolokvija,

pa tako u jednom od njih stoji

da "tijekom semestra, studenti

imaju dva kolokvija koja obuhvaćaju

nastavno gradivo".

Studentski zbor Filozofskog

fakulteta smatra da su takve

situacije nedopustive te da bi

studenti u toj situaciji trebali

ostvariti pravo na naknadni

izlazak na kolokvij.

Mjerodavnost fakulteta

Navode da će pokušati spriječiti

da se takvi propusti ponove.

Voditeljica Ureda za

odnose s javnošću Sveučilišta

u Zagrebu Sandra Kramar

ističe kako na Sveučilištu nije

zaprimljena nijedna pritužba

studenta na taj problem, stoga

Sveučilište nije moglo ništa poduzeti.

"S obzirom na to da sastavnice

Sveučilišta imaju pravnu

osobnost, ovo je u njihovoj

mjerodavnosti. No ako netko

od studenata nije uspio riješiti

problem na sastavnici, može se

obratiti prorektorici za studente

i studije, Ivani Čuković-Bagić",

poručuje Sandra Kramar

sa Sveučilišta u Zagrebu.

Cancel cultu

mržnje, ali i u

zbog male

4 Društvo

Politički bonton Svađa preko medija pokazala svu 'zrelost' politike


Novi trend Aktivističko inzistiranje na političkoj

I Plenković i Milanović su iznimno popularni

političari, ali problem u Hrvatskoj jest to

što politički dužnosnik istodobno može biti

i najpopularniji i najnegativniji karakter

Tužno je kad predsjednik i

premijer komuniciraju kao

u lokalnoj birtiji

'Hrvatska je još demokracija u nastajanju, u zemlji ne postoji politički

moral, niti politička odgovornost, stoga takvo komuniciranje i dalje

prolazi', kaže komunikacijski stručnjak Željko Riha

Tekst: Goran Balde

Prepirka između premijera

Andreja Plenkovića

i predsjednika Zorana

Milanovića, koja je u javnom

prostoru trajala tjednima, nedavno

je utihnula, a njihov način

komunikacije u medijima,

blago rečeno, okarakteriziran

je kao neprimjeren. Student

politologije na Fakultetu političkih

znanosti Bruno De Zan

predsjednikove kritike Vladi

smatra korisnim elementom

politike u kojemu građani

mogu dobiti uvid u loše rukovođenje

Vlade.

'Klinci koji se nadmeću za

popularnost'

"Na razini na kojoj predsjednik

šalje poruku 'oni ne rade

ništa dobro' te usputno ne elaborira

što to točno ne valja, to

nije dobro. No još je sramotnije

kada se to svede na osobno

vrijeđanje i na razinu na kojoj

se nadmeću klinci za popularnost

u šestom razredu osnovne

škole", kaže Bruno. Uz toliko

problema koji muče Hrvatsku

tužno je da su Plenković i Milanović

tjednima bili glavna

tema, smatra student politologije

na FPZG-u Luka Janković.

"Takva komunikacija ne priliči

dvojici trenutačno najvažnijih

ljudi u Hrvatskoj. Čak ni

u nekoj lokalnoj birtiji'', ističe

Luka.

Bilo je izrazito naporno i ža-

Uz toliko problema koji

muče Hrvatsku žalosno je

da su Plenković i Milanović

tjednima bili glavna tema,

smatra student politologije

na FPZG-u Luka Janković

losno slušati ih, smatra Luka i

dodaje da si takvo nešto nisu

smjeli dopustiti. Ponašali su

se kao djeca te je kredibilitet

hrvatskog političkog vrha sigurno

narušen, a Luka se samo

nada da taj isti kredibilitet

neće pasti na još nižu razinu

od sadašnje, ako je to ikako

moguće.

Komunikacijski stručnjak

Željko Riha napominje da takav

način komunikacije nikako

nije primjeren. Zaključuje

da niti jedan od aktera ne sluša

svoje suradnike, konkretnije,

komunikacijske savjetnike.

Mediji, nažalost, žive od oglašivača,

nisu mogli ignorirati

pozive na konferencije te su

činili svoj posao - prenošenje

informacija građanima.

"Odgovornost ove komunikacije

leži i na osobama koje

obnašaju tako važne dužnosti

u državi", pojašnjava Riha.

I Plenković i Milanović su

iznimno popularni političari,

kaže Riha, ali problem u Hrvatskoj

jest to što politički dužnosnik

istodobno može biti i

najpopularniji i najnegativniji

karakter. S obzirom na cijelu

psihozu uzrokovanu koronavirusom,

spomenuti dvojac

sigurno je nakratko zabavljao

široke mase.

Šalju se krive poruke

"Hrvatska je još demokracija

u nastajanju, u zemlji ne postoji

politički moral, niti politička

odgovornost, stoga takvo

komuniciranje i dalje prolazi.

Već u susjednim demokracijama

tako nešto osudilo bi mnogo

građana", dodaje Riha.

Predavač na Londonskoj

školi za odnose s javnošću Petar

Tanta komunikaciju između

premijera i predsjednika

okarakterizirao je kao nepotrebno

priprosto nadvikivanje

putem medija. Mediji su u nezavidnu

položaju jer prenoseći

poruke koje su politički dužnosnici

upućivali jedan drugome

nisu u mogućnosti ignorirati

ih. Takvi sukobi dižu naklade,

gledanost i čitanost, no u pozadini

su to ipak dvije od tri najmoćnije

figure u državi i svakako

se ne smije zanemariti taj

sukob koji je trajao mjesecima,

komentira Tanta.

"Smatram da je takvo prepucavanje

potpuno nepotrebno

jer šalje niz loših poruka javnosti,

prije svega da je u redu

vrijeđati drugu stranu, do toga

da je u redu docirati s visoka",

poručio je Tanta.

VJERAN ZGANEC ROGULJA/PIXSELL

'Mislim da svi moramo učiti iz svojih pogrešaka,

bez neizvjesnosti hoćemo li imati čime platiti

račune idući mjesec', poručuje influencerica

Nika Ilčić

Tekst: Klara Borda

Društvene mreže postale

su mjesto za raspravu

o svim važnim

pitanjima. Iako u njoj

može sudjelovati bilo tko, nije

svaki stav jednako prihvatljiv.

"Problematične" ili politički

nekorektne izjave, najčešće

slavnih ličnosti, često rezultiraju

cancellingom. No upitno

je u kojem slučaju cancel culture,

ili na hrvatskom, "kultura

odstranjivanja" poziva na odgovornost,

a kada nepotrebno

ograničava slobodu govora.

Andrea

Tintor

Ljudi žele priče

koje će pratiti

Prije samo nekoliko mjeseci

u fokus hrvatskih medija

ponovno izvirilo pitanje uloge

influencera i smisla njihova

posla. U središtu pozornosti

bila je influencerica Doris

Stanković, koja je široj javnosti

postala poznata nakon

sukoba s porečkim restoranom

zbog sponzorstva. Dio

javnosti je na njezine ideje

reagirao negativno i pozivao

na cancelling. Oglasio se i

redatelj Dalibor Matanić koji

je na svojem Instagramskom

profilu, referirajući se pritom

na influencere, izjavio da je

"njegov cilj da nitko ne dobije

ništa besplatno". Ipak, Stanković

je u ovom slučaju dobila

više medijske pozornosti no

ikada, pa je upitno koliko je i

je li cancel culturea učinkovit.

Tintor smatra da je uzrok protuučinka

taj da pratitelji vole

dinamičan narativ i stvaranje

priča koje će pratiti.

'Kad je pozornost odjednom

skrenuta na pojedinca, on će

uvijek u trenutku doživjeti

popularnost kod publike koja

potencijalno dosad na njega

nije ni obraćala pozornost',

tvrdi Tintor.

PETRA MIKSIK

Cambridge Dictionary definira

cancel culture kao "ponašanje

na društvenim mrežama

za koje je karakteristično da se

odbaci ili prestane podržavati

osobu koja je rekla ili učinila

nešto uvredljivo". Dok pobornici

cancellinga pozivaju na

preuzimanje odgovornosti,

protivnici tvrde da "odstranjeni"

nemaju prigodu ispričati se

i učiti na vlastitim pogreškama.

Andrea Tintor, stručnjakinja

za odnose s javnošću i branding

savjetnica te kolumnistica

koja piše o popularnoj kulturi,

zagovornica je sagledavanja

obiju perspektiva.

Kratkotrajni događaj

"Smatram da je cancel culture

kratkotrajan događaj koji

u trenutku naglo pojačava prisutnost

brenda ili pojedinca.

Pozitivan može biti ako se u

javnom prostoru govori o pojedinim

komunikacijskim propustima

pojedinca ili tvrtke,

dok je negativan učinak govor

mržnje i nasilja na internetu",

poručuje Tintor.

Fenomen je prisutan i u

Hrvatskoj, a da cancel culture

znatno utječe na posao influencera,

utjecajnika, potvrđuje

i influencerica Nika Ilčić.

Smatra da ta praksa nije dobra

te da javnost ne bi trebala odlučivati

o nečijoj karijeri na

temelju pogrešaka iz prošlosti.

"Svi griješimo. I ja sam isto

griješila prije, pa i sad, i mislim

da zaista svi moramo učiti

iz svojih pogrešaka bez neizvjesnosti

hoćemo li imati čime

platiti račune idući mjesec",

poručuje Ilčić.

Dodaje i da postoje kreatori

koje publika smatra problematičnima,

ali da takvi s vremenom

postaju dosadni.

"Djeca koja podržavaju kreatore

u kojima vide svoje uzore,

odrastu i s vremenom sami

shvate da su podržavali pogrešne

ljude", vjeruje Ilčić.

Ipak, smatra i da cancelling


Društvo 5

korektnosti pokazuje se kao dvosjekli mač

re može ukloniti govor

ništiti nekome karijeru

pogreške u prošlosti

Cancel culture

nastao je da bi

upozorio na društvene

probleme i nepravdu

u slučajevima u

kojima institucije

ne reagiraju

anketa

Ivan Vuk,

student Fakulteta Hrvatskih

studija :

Smatram da cancel

culture nije pozitivan

fenomen jer

se influenceri, ali i

općenito ljudi koji

imaju što reći, boje

iskazati svoje iskreno

mišljenje.

Lorena Blažinić,

studentica Filozofskog

fakulteta u Zagrebu:

Ne gledam na to

crno-bijelo. Mislim da

je cancelling iz čiste

dosade i traženje igle

u plastu sijena vrlo

toksičan jer iza profila

na društvenim mrežama

stoje samo ljudi.

Ipak, prezentiraju se

i izrazito "problematični"

influenceri s

diskutabilnim idejama,

koji često koriste baš

taj argument toksičnosti

kako bi izbjegli

odgovornost za svoje

radnje.

Philipp Tomaš,

student Filozofsog fakulteta

u Zagrebu:

Pozitivno je što ljudi

prozivaju poznate

ličnosti kada smatraju

da su pogrešno postupili

ili zauzeli pogrešan

stav, ali reakcija javnosti

često izmakne

kontroli, što rezultira

potpunim krahom

nečije karijere, a često

zbog običnog tweeta.

Ana Marija Zagode,

studentica Fakulteta

Hrvatskih studija:

Smatram da je cancel

culture više negativna

nego pozitivna pojava

jer, iako upozorava

na loša ponašanja

kompanija ili javnih

ličnosti, ne daje ljudima

prigodu da sami

stvore svoje mišljenje

o određenom problemu.

može biti pozitivan u kontekstu

razotkrivanja loših namjera.

"Naravno, ako netko koristi

svoju slavu da bi iskoristio,

ugrozio ili ucjenjivao svoje

pratitelje, mislim da je u redu

razotkriti ga jer bi, kao uzor,

trebao biti pametniji", tvrdi

Ilčić.

Rasizam ili transformacija

Bez obzira na učinkovitost

samog "otkazivanja problematičnih",

cancel culture je nastala

da bi upozorila na društvene

probleme i nepravdu u slučajevima

u kojima institucije ne

reagiraju. Recentniji domaći

primjer koji je podigao prašinu

pitanje je blackfacea kao načina

transformacije kandidata u

zabavnoj TV emisiji "Tvoje lice

zvuči poznato".

Blackface, u smislu kostimiranja,

vuče korijene iz 19. stoljeća,

kada su scenski izvođači

glumom i bojenjem lica crnom

bojom nastojali stereotipno

prikazati Afroamerikance.

Praksa se u modernom kontekstu

smatra duboko uvredljivom

i rasističkom. Na društvenim

mrežama nedavno je

osvanula i peticija za ukidanje

blackfacea u emisiji. Pokretač

peticije Zvonimir Arapović

tvrdi da je ona nastala nakon

što ga je kontaktiralo mnogo

istomišljenika koji smatraju da

Unatoč bojkotu, influenceri nisu ostali

bez platforme

U Sjedinjenim Američkim Državama fenomen je odavno zaživio,

a najpoznatiji primjer je pokret #MuteRKelly, koji se zauzima za

otkazivanje koncerata i glazbe koje se prenose na platformama

američkog pjevača R. Kellyja, optuženika za seksualno zlostavljanje.

Slično se događa i među influencerima, a posebno u Youtube

zajednici, gdje je najzvučniji primjer internetski bojkot kreatora

Shanea Dawsona zbog rasističkih komentara. Ipak, unatoč medijskoj

hajci, masovnom gubitku pratitelja, pa čak i pravnim posljedicama,

Dawson i Kelly nisu ostali bez platforme od koje zarađuju, a

o njima se nije prestalo izvještavati.

praksi nije mjesto na televiziji.

Ipak, poručuje da tu nije riječ o

cancellingu.

"Peticija nije protiv ukidanja

emisije, omalovažavanja truda

kandidata, kozmetičara

i tima koji radi.

Ne smatram

da ga se treba

zabraniti. Peticija

je isključivo

za nekorištenja

blackfacea kao

jednog

alata transformacije,

ništa

više",

kaže

Nika

Ilčić

od

Arapović i dodaje da mu je cilj

samo bio naglasiti već postojeći

problem.

'Nema potpunog

otkazivanja'

Kontaktirali smo Novu TV s

pitanjem hoće li se u idućim

sezonama emitirati emisije

bez cenzure blackfacea,

na što iz medijske kuće

poručuju da je bit

emisije transformacija.

"Koncept showa

"Tvoje lice zvuči

poznato" baziran

je na transformaciji

natjecatelja

u poznate

osobe svjetske i

domaće glazbene

scene koje su

u odabiru tretirane

jednako - neovisno o

spolu, dobi,

foto: INSTAGRAM/NIKA ILČIĆ

boji kože i nacionalnosti. Kandidati

se moraju što vjernije

transformirati u izvođača kojeg

imitiraju - prema izgledu,

vokalu, pokretima i mimici",

tvrde iz Nove TV.

Arapović kaže da je stupio

u kontakt s ljudima koji su

potvrdili njegovu sumnju da

blackfaceu nije mjesto na televiziji.

"Ako je pripadnik te rase

rekao da ga blackface vrijeđa,

mogu gledatelji i sudionici

emisije pisati suprotno koliko

žele. To ne mijenja činjenicu

da jednog crnca to vrijeđa,

htjeli mi to ili ne", smatra Arapović.

Tintor ističe da akteri u javnom

životu uvijek moraju definirati

vrijednosti za koje se

zauzimaju, bili oni pojedinci ili

svjetski brendovi.

"Ako osoba ili poduzeće ne

pokažu za koje vrijednosti stoje

i za što se zauzimaju, njihovi

klijenti, kupci ili publika će

pretpostaviti – ni za što", zaključuje

Tintor i dodaje da se u

popularnoj kulturi rijetko koja

medijska ličnost može potpuno

"otkazati".

6 Društvo


Maske na licu Za jedne su opravdana epidemiološka mjera i znak solidarnosti, drugi ih doživljavaju kao brnjice

Inicijativa "Prava i slobode" organizirala

je dva "Festivala slobode",

po jedan u Zagrebu i Rijeci

INICIJATIVA 'PRAVA I SLOBODE'

Nije društvo podijeljeno, ali očit

je bunt protiv Stožera i vlasti

Tekst: Karla Lemaić

Pandemija koronavirusa

dosad je u Hrvatskoj

odnijela oko 3000

života, a dnevni broj

novozaraženih nije nimalo optimističan.

Iako postoje određene

protuepidemijske mjere,

koje propisuje Stožer civilne zaštite,

neki su uvjereni da bi one

mogle sa sobom nositi više štete

nego koristi.

Zdravlje je legitiman razlog

Inicijativa "Prava i slobode"

organizirala je dva "Festivala

slobode", po jedan u Zagrebu

i Rijeci. Slični su se prosvjedi

organizirali i u inozemstvu, međutim,

Velimir Ponoš, član Inicijative,

ističe da su samo u Hrvatskoj

događaji prošli mirno.

"Inicijativa u svome djelovanju

namjerava upozoriti na

problem donošenja mjera kojima

se oduzimaju ljudska prava

i slobode, a koje su bez jasnih

i valjanih podloga", izjavljuje

Ponoš i dodaje da u Inicijativi

žele jasno istaknuti da se, niti

ljudsko zdravlje, niti fenomen

društva, ne može i ne smije promatrati

kroz vrlo usku prizmu

jednog fenomena.

Ponoš smatra i da rješenja

kojima se mala vatra gasi velikom

poplavom stvaraju mnogo

veću štetu nego dobrobit. Ističe

i da je za obvezno nošenje

maski potrebna i pravna i medicinska

podloga, koje u Hrvatskoj

nema, te da je odluka

o obveznom nošenju maski u

nesuglasju s nekoliko hrvatskih

zakona.

"Ona je duboko nezakonita,

Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti predviđa mogućnost

donošenja 'drugih potrebnih mjera', ako je to nužno za učinkovitu zaštitu

zdravlja ljudi, pojašnjava odvjetnica Vesna Alaburić

Na Zapadu problem, a na Istoku praksa

Voditelj Konfucijeva instituta Sveučilišta u Zagrebu

Krešimir Jurak u Kinu odlazi redovito od 2005.

godine i tamo je proveo oko tri godine. "Već pri

prvim dolascima zamijetio sam da, u zimskim

mjesecima, većina stanovništva nosi maske da bi

se zaštitili. Na maske se ne gleda kao na sredstvo

etiketiranja bolesnih članova društva, nego baš

obrnuto, nošenjem maske pokazujete svjesnost i

odgovornost prema sebi samima i prema drugima",

objašnjava Jurak.

U zapadnijim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj,

ponašanje poput nošenja zaštitnih maski dosad nije

bila uobičajena pojava. "Mislim da glavni problem

nehumana, neprirodna i štetna",

tvrdi Ponoš.

S druge strane, odvjetnica

Vesna Alaburić kaže da je tvrdnje

o protupravnosti moguće

komentirati samo ako se precizno

definiraju povrijeđena ljudska

prava i pravne norme koje

ta prava štite.

"Meni nije poznato da neki

propis onemogućuje da se nošenje

maski utvrdi obveznom

sigurnosnom mjerom ako epidemiološka

situacija to zahtije-

va. Zakon o zaštiti pučanstva od

zaraznih bolesti propisuje koje

se sigurnosne mjere mogu narediti

da bi se zaštitilo zdravlje

građana. On predviđa mogućnost

donošenja 'drugih potrebnih

mjera', ako je to nužno za

učinkovitu zaštitu zdravlja ljudi",

pojašnjava Alaburić.

Potvrđuje i da neki viši cilj

može opravdati propisanu obvezu

nošenja zaštitnih maski i

ostalih mjera, iako je takvo ponašanje

nametnuto.

Jesu li maske baš uvijek korisne

Znanstveni internacionalni tjedni časopis Nature objavio je opširan

članak o korisnosti zaštitnih maski. "U bolnicama i drugim zdravstvenim

ustanovama korištenje medicinskih maski nedvojbeno smanjuje prijenos

virusa SARS-CoV-2, ali za razne maske koje se koriste u javnosti podaci su

zbrkani, neujednačeni i često prikupljeni na brzinu, a tome treba dodati i

podijeljen politički diskurs", piše autorica članka Lynne Peeples.

Virolog Sveučilišta u Edinburghu u Velikoj Britaniji, Paul Digard, smatra da

maske djeluju, ali nisu sigurne pa zato treba držati distancu.

"Mislim da bi dosljedna i stroga politika mjera, ali fokusirana isključivo na

pojedina rizična mjesta poput bolnica i staračkih domova bila bolji pristup

jer je i nakon svega ovog što smo doživjeli jasno da su ljudi iznervirani i

unezvijereni, a ekonomija je iznimno pala. No ja sam samo politolog, a ne

epidemiolog", kaže Krešimir Petković.

leži u neznanju, neinformiranosti i dezinformiranosti.

U kojem god dijelu svijeta bili, maske nosimo

da bismo zaštitili sebe i druge. Dakle, zdravlje kao

primarni univerzalni cilj", smatra Jurak.

Razliku između zapadnih i istočnih zemalja u kulturi

nošenja zaštitnih maski, Velimir Ponoš pak objašnjava

sustavom prisile te tvrdi da ni u istočnim

zemljama svijeta nije prihvatljivo ekstremno nasilje.

'Potpuno je drukčiji bio-fiziološko-psihološki mehanizam

funkcioniranja čovjeka stavlja li on masku

na svoje lice svojom dobrom voljom ili mu je netko

nabija nasilno i bez ikakva valjanog opravdanja',

ističe Ponoš.

"Zaštita zdravlja stanovništva

jedan je od legitimnih razloga

za ograničenje ljudskih prava i

sloboda. To ograničenje mora

biti propisano zakonom, a propisane

sigurnosne mjere moraju

biti nužne da bi se ostvario

legitimni cilj", dodaje Alaburić.

Je li riječ o ideologiji?

U medijima se pak moglo čuti

da mjere koje provodi Stožer

civilne zaštite ulijevaju strah

među stanovništvo. Tako misli

i saborska zastupnica Karolina

Vidović Krišto.

"Podsjetit ću da su sve tri

ekstremne ideologije, i socijalizam,

fašizam i komunizam,

uspjele u europskoj povijesti

zavladati upravo tako, svi to

rade, a ako ne radiš, i ti si onda

izdajnik", rekla je još u srpnju

tada Vidović Krišto, a prenio je

Jutarnji.hr.

Izvanredni profesor na Fakultetu

političkih znanosti

(FPZG) Krešimir Petković

objašnjava da nije riječ ni o kakvoj

specifičnoj ideologiji, nego

o disciplinarnoj mjeri društvene

kontrole koja se legitimira

epidemiološkom situacijom bez

nekog oblika izravne demokratske

legitimacije.

"Neki masku smatraju simbolom

građanske ispravnosti,

razuma i solidarnosti, dok drugi

na nju gledaju kao sredstvo

poniženja i opresije te je politički

metaforiziraju kao brnjicu",

smatra Petković.

Profesorica odsjeka za političku

i socijalnu teoriju FPZG-a,

Ana Pažanin, tvrdi da u hrvatskom

društvu postoji svojevrstan

bunt protiv Stožera, a time

i vlasti, i to najviše među mlađim

osobama.

"Ne vjerujem da su nastale

podjele onih koji nose maske

i onih koji ne nose maske, ali

postoji određeni bunt protvi

vlasti u ovom trenutku. Međutim,

a svjedočim tome i kao

nastavnica na FPZG-u, postoji

bunt mlađih osoba, koje su u

manjini, a koji jednostavno i za

predavanja ne žele imati masku

preko nosa, kao da se njih to ne

tiče", zaključuje Pažanin.


Reportaža 7

ŠIŠAJ ODGOVORNOST Neki klubovi mamili besplatnim alkoholom i radili dok ne bi došla policija

Tekst: Lucija Mijan

Foto: Tajana Josipović/Global

Na ulazu u klub zaštitar

nas je upitao za ime,

prezime i broj mobitela,

no s obzirom na to

da nije tražio osobne iskaznice,

dale smo mu lažne podatke, anonimno

priznaju dvije studentice

iz Splita. Potkraj studenoga Nacionalni

stožer za civilnu zaštitu

obustavio je rad svih noćnih i

diskoklubova te barova. Ta je odluka

najviše pogodila mlade jer je

označila kraj izlaženja i opijanja

uz današnje hitove. Iako su prije

te mjere klubovi smjeli raditi do

21 sat, a broj ljudi bio je ograničen,

nekolicina se ograničenja

ipak nije pridržavala. Pojedinci

su odlučili "izaći u susret" onima

koji žive za partijanje.

Studentice iz Splita od početka

listopada partijale su, kažu, barem

pet puta. Korona im je bila

u podsvijesti, ali većeg straha da

će ih netko uhvatiti nije bilo. Prije

ulaska na ilegalni korona party,

mjerili su im temperaturu, a morale

su nositi i zaštitnu masku.

Besplatan ulaz

"Broj gostiju nije bio ograničen,

a klub je bio pun - kao u

onim, malo lošijim, izlascima

prije korone", kaže studentica

koja se prisjetila izlaska u "novom

normalnom" u jedan splitski

klub. Da se mjere nisu poštivale,

potvrđuju i sugovornice. U klub

su ušle oko 22 sata, napustile su

ga gotovo dva sata nakon ponoći,

a on je i nakon njihova odlaska

nastavio s radom.

U Zagrebu je, ipak, malo drukčija

priča. Studentica, čiji su podaci

poznati redakciji, dva je puta

posjetila jedan od najpoznatijih

zagrebačkih klubova. Za razliku

od onog u Splitu, u Zagrebu nisu

tražili osobne podatke, a nošenje

zaštitne maske isto tako nije bilo

potrebno.

"Klub je radio na pola kapaciteta,

a sat vremena prije ponoći

nikoga nisu puštali unutra", kaže.

Što se tiče incidenata, sugovornice

iz Splita i Zagreba priznale

su da ih nije bilo, ali je atmosfera

bila potpuno drukčija.

"Osjećalo se kao da nema te

neke čari. Nije mi bilo svejedno

kad bi mi se netko približio, iako

smo bili za svojim stolom u separeu,

izolirani", priča studentica iz

Splita. S druge strane, u Zagrebu

su "ljudi bili raspršeni - u sredini

kluba nitko nije plesao, svi su se

držali svojih stolova". Već tu se

vidjelo da, unatoč velikoj želji za

partijanje, postoji svijest o zarazi.

Zagrebačkim klubom partijalo se

gotovo do jedan sat nakon ponoći,

"odnosno dok ne bi došli zaštitari

ili policija".

"Policija se nije previše miješala,

samo bi nadgledali da svi izađu

iz kluba", prisjeća se studen-

Mladi ilegalno

partijali uz stav

'korona neće mene...'

Iako je većina mislila ili se nadala na početku da će ih pandemija

zaobići, psihologinja Željka Friganović Jerončić kaže da je, prema

statistici, korona mnoge već okrznula, ali i ozbiljno ugrozila

Pojedinci su odlučili 'izaći u susret' onima koji žive za partijanje

Manji partiji preselili se u studentske domove

U listopadu se partijanje mladih preselilo ispred zagrebačkog

Hrvatskog narodnog kazališta. "Bila sam dva

puta. Atmosfera nije bila baš nešto, ali možda zato što

je oba puta bio ponedjeljak", prisjeća se studentica iz

Zagreba. Jednom ih je i policija potjerala. Zbog hladnijeg

vremena i zabrane okupljanja ispred HNK, ali i zatvaranja

kafića te klubova, mladi ponovno pronalaze nove

Kupovanje alkohola

u klubu, priznaju

studentice, bilo je

moguće tijekom

cijele noći

'Mediji nas prezentiraju kao da smo

delinkventi'

Psihologinja Željka Friganović Jerončić smatra da potreba za druženjem

nije povlastica mladih i da ih mjere Stožera civilne zaštite o zatvaranju

ugostiteljskih uvjeta ne bi trebale pogađati. "I mlađa djeca, kao i odrasli

ljudi, imaju potrebu za druženjem", objašnjava pa dodaje da mladi imaju i

modernu tehnologiju kao nadomjesni oblike komunikacije.

Studentica iz Zagreba ne slaže se s psihologinjom Friganović Jerončić.

Protivi se zatvaranju klubova i kafića jer smatra da mladi sada nemaju

mjesto za druženje.

"Ne sviđa mi se kada mediji grozno prezentiraju nas mlade kao da

smo neki delinkventi", priznaje studentica. Druženja su mladima, kaže,

nepotrebno oduzeta, na primjer, ona na otvorenom, poput onih ispred

Hrvatskog narodnog kazališta ili u dvorištu studentskih domova.

načine druženja. Popularna mjesta okupljanja postali su

i studentski domovi. Studentica iz Zagreba otkriva da

se studenti često znaju družiti u sobama u studentskim

domovima.

"Ne bude nas nikad više od deset", kaže. Na njihovu

žalost, kontrole u domovima su se postrožile pa im se

često dogodi da ih "rastjeraju".

tica. Iako se primarno mislilo da

će se mjesto u klubovima trebati

rezervirati zbog točnog broja gostiju,

naše sugovornice otkrivaju

da to u Splitu nije bio slučaj, a

ulaz je bio besplatan. U Zagrebu

je, s druge strane, trebalo imati

rezervirano mjesto, "ali na kraju

bi te zaštitar pustio da uđeš i bez

rezervacije", kaže studentica s

osmijehom na licu.

'Malo sam povodljiva...'

Za ilegalne partije doznale su

na instagramskim profilima klubova.

Oba kluba, i onaj splitski,

ali i zagrebački, preko društvenih

mreža nekoliko su puta održavala

nagradne igre za osvajanje

boce alkoholnog pića. Da su tako

htjeli privući mlađu publiku, zaključuje

jedna od sugovornica.

"Moje društvo je čak pet puta

pobijedilo u nagradnoj igri, pa

smo zato i išli", govori pa dodaje

da ih je jednom u klubu bilo

"samo pet", no svejedno su ostali

zbog osvojenog separea i besplatne

boce alkohola.

Kupnja alkohola u klubu, priznaju

studentice, bila je moguća

cijele noći, što zbog mjera nije

bilo dopušteno. Iako su se s te

strane mjere kršile, konobari su,

ipak, u oba kluba nosili zaštitne

maske.

"Pozvala me prijateljica s faksa,

a ja sam malo povodljiva pa

sam rekla da može. Povela me

je situacija", priznaje jedna od

studentica. Druga je pak prvi put

otišla da bi "blagoslovila s društvom

novu akademsku godinu", a

poslije jer voli izlaske, a bio joj je

i rođendan.

Psihologinja Željka Friganović

Jerončić godinama radi s mladima

i nastoji im biti podrška kada

je potrebno, ali ističe da je ipak

"teško opravdati potrebu organiziranja

i posjećivanja koronapartija".

Mladima je, objašnjava,

sklona i s njima se razumije, ali

potrebu partijanja u ovim uvjetima

ne opravdava.

Pritisak vršnjaka

"Negdje u dubini duše, znaju

da podrška i razumijevanje ne

znače uvijek i odobravanje, te

da tapšanje po ramenu i kimanje

glavom nije uvijek ono što

im treba i što je za njih najbolje",

priča psihologinja. Dodaje da u

'Negdje u dubini duše, mladi

znaju da podrška i razumijevanje

ne znače i odobravanje

te da tapšanje po ramenu

i kimanje glavom nije

uvijek ono što im treba i što

je za njih najbolje', govori

psihologinja

neodgovornom ponašanju mladih

pritisak vršnjaka i želja za dokazivanjem

igraju veliku ulogu,

a socijalni utjecaj je moćan toliko

da mu podliježu i odrasli, ne

samo mladi.

"Samo se dio njih, na primjer,

oni koji imaju visoko samopouzdanje,

usudi suprotstaviti idejama

s kojima se ne slažu. Mnogi

drugi se konformiraju...", priznaje

Friganović Jerončić pa otkriva

da je stav "korona neće mene" tipičan

za adolescenate.

Iako je većina mislila ili se nadala

na početku da "korona neće

mene", Friganović Jerončić kaže

da je, prema statistici, korona

mnoge već okrznula, ali i ozbiljno

ugrozila. Studentice iz Splita koje

su partijale splitskim klubovima

preboljele su koronavirus s blagim

simptomima.

"Morala sam biti kod kuće 15

dana, a vani je bilo sunčano i lijepo

vrijeme. Sada kad sam ozdravila,

sve se zatvorilo, a čini se da

nećemo ni Badnjak moći proslaviti

vani", tužno priznaje jedna

od njih.

8 Intervju


Za Global o medijskoj pismenosti, zakonima te zaštiti novinara i izvora

Ministarstvo se hitno

treba pozabaviti pitanjem

GDPR-a u medijima

Svima nam je ponekad

jezik brži od

pameti, naročito

kad je riječ o istupima

u javnom medijskom

prostoru.

Da to nije novonastali problem

zna jedna od najpoznatijih hrvatskih

odvjetnica i stručnjakinja za

medijsko pravo Vesna Alaburić.

Njezin dugogodišnji rad s novinarima

i medijima trenutačno

"upijaju" generacije novih, budućih

novinara na predavanjima na

Fakultetu političkih znanosti. U

novinarskoj je struci bitno znati

težinu izgovorene, odnosno napisane

riječi te posljedice koje ona

može izazvati. No jesmo li toga,

i kao sugovornici i kao novinari,

ipak potpuno svjesni?

◼◼Prema najnovijim najavama,

mediji bi trebali odgovarati

za komentare čitatelja,

i kršenje toga povlači visoke

kazne, što nije naišlo na odobravanje

novinarske struke.

Hoće li to biti udar, odnosno

cenzura pluralizma mišljenja?

Nakladnici su i ovog trenutka

odgovorni za komentare čitatelja

i postoje presude koje su takvu

odgovornost utvrdile. Riječ je o

komentarima kojima se vrijeđaju

pojedinci ili iznose tvrdnje koje

štete njihovu ugledu. Vaše se

pitanje tiče Prijedloga zakona o

elektroničkim medijima koji, zapravo,

ne donosi ništa novo. Netočne

su interpretacije da su za

komentare čitatelja predviđene

bilo kakve novčane kazne. Zato

novi zakon odredbom o odgovornosti

za komentare čitatelja neće

biti nikakav udar na slobodu medija.

◼◼Sve se češće sugovornici

medijima javljaju čak i nakon

godine dana te traže da im se

izjave uklone iz medija jer im

se ne sviđa kako su nešto izjavili,

pozivajući se na pravo na

zaborav. Je li to opravdano?

Ako objavite informaciju o

nekome u nekom negativnom

kontekstu, a poslije se pokaže

da to nije točno, sud može utvrditi

da postoji pravo na zaborav

u trenutku kada više ne postoji

opravdani javni interes da ta informacija

ostane u sferi javne komunikacije.

Ovo što vi navodite kao primjer

Dogodi se da ljudi tek kad vide svoju izjavu objavljenu,

shvate težinu i značenje te izjave

uopće ne potpada pod pravo na

zaborav jer je riječ o osobama

koje su svjesno i namjerno novinarima

dale izjave radi objavljivanja.

Onaj tko pristaje dati izjave

novinarima i ako s novinarima

surađuje u oblikovanju te izjave,

autorizacijom ili na neki drugi

način, mora biti svjestan da su

novinari i mediji ti koji odlučuju

koliko će dugo njihove izjave

ostati u sferi javnog komuniciranja

i nemaju pravo poslije se predomišljati.

◼◼Jesu li ljudi onda dovoljno

svjesni odgovornosti za izgovorenu

riječ u javnom prostoru?

Rekla bih da u pravilu jesu,

ali, naravno, dogodi se da ljudi

tek kad vide svoju izjavu objavljenu,

shvate težinu i značenje te

izjave. Postoje i situacije kad se

izjava objavi u kontekstu ili na

način koji mijenja njezin smisao.

Tada zahtjev za uklanjanje izjave

iz priloga ili čak cijelog priloga

može biti opravdan, ali to su zaista

iznimne okolnosti.

◼◼Sad kad smo se već dotaknuli

autorizacije, tko ima

Tekst: Antonija Grbavac

Svatko odgovara za sadržaj svojih objava na mrežama

pravo i što autorizirati?

Naš Zakon o medijima kaže da

pravo na autorizaciju imaju sve

osobe koje daju neku izjavu ili intervju

radi objavljivanja. Zakon

vrlo precizno uređuje što se smatra

autorizacijom, pa propisuje

da je to pisana autorizacija ili

tonski zapis o autorizaciji. Svrha

je takvog zakonodavnog rješenja

maksimalno zaštititi osobu koja

daje izjavu zato što se događalo

da mediji ne prenesu cijelu izjavu

ili ne prenesu njezin pravi

smisao, što je dovodilo do velikih

problema između intervjuiranih

i novinara.

◼◼Sugovornici,

najčešće institucije

i službe

za odnose s

Ponekad, čak i ako procijenite

da ćete izgubiti, ali smatrate

da ćete time inicirati rješavanje

važnog pitanja u sudskoj

praksi, koji će u nekoj budućnosti

pridonijeti unapređenju

slobode govora, treba se

upustiti u sudske sporove

◼◼Je li anonimnost na društvenim mrežama, kreiranje

lažnih profila, a time i vrijeđanje sakrivajući

se iza njega, nedovoljno regulirano?

Ta pitanja nisu regulirana zakonom. Temeljno je,

međutim, pravilo da svatko odgovara za sadržaj

svojih objava. Ako govorimo o anonimnim objavama,

pitanje je tehničke mogućnosti da se utvrdi identitet

autora anonimne objave. Postoje cijeli odredi policije

u svijetu koji prate sadržaje objavljene na internetu

i reagiraju na anonimne komentare. Kad se utvrdi

identitet anonimne osobe, ona odgovara za objavljene

sadržaje prema općim propisima. Odgovorni

su pod određenim uvjetima i operateri društvenih

mreža, koji mogu ukloniti mrzilačke, nasilničke i

druge nezakonite sadržaje.

◼◼Mislite li da bi se anonimni profili trebali ukinuti?

Ili da, na primjer, ne postoji mogućnost da se pod

lažnim profilima, da se strogom regulacijom to pokuša

iskorijeniti?

Važno je razlikovati anonimne od lažnih profila. Kad

govorimo o lažnim profilima, tu nema nikakve dvojbe

da je riječ o nedopuštenim sadržajima jer se pod imenom

druge osobe lažno objavljuju prilozi kao njezini.

Takva praksa treba podlijegati sankcioniranju. Što

se tiče anonimnih profila, u javnom komuniciranju

iznimno se štiti pravo ljudi da upozore na nepravilnosti,

propuste i nezakonitosti, a da pritom ne trpe

nikakve štetne posljedice. Zato se i anonimne prijave

smatraju dobrodošlima u demokratskom svijetu,

U tom kontekstu nisam a priori protiv anonimnih

sadržaja. Granica slobode su govor mržnje, mrzilački

sadržaji, pozivanje na nasilje i mržnju, na koje treba

beziznimno reagirati i sankcionirati.

MARKO LUKUNIĆ/PIXSELL

javnošću, sve češće traže autorizaciju.

Što mislite o tom

rastućem trendu?

Surađujući godinama s novinarima,

mogu reći da su i oni ti koji

žele autorizaciju, zato što sugovornici,

kao i ja sada, na primjer,

izgovaraju mnogo više riječi nego

što će biti objavljeno, pa je skraćivanje

nužno. Kao što je nužno

i prilagođavanje izgovorene rečenice

pisanoj formi. Ako je riječ

o nekoj stručnoj temi intervjua,

intervjuirani pogotovo žele autorizacijom

popraviti ili precizirati

svoje odgovore.

Nedopustivim, međutim, smatram

da intervjuirani potpuno

promijeni sadržaj svojih izjava

i od intervjua s kojim je novinar

bio zadovoljan jer je sugovornika

uspio isprovocirati, doći do nekih

zanimljivih izjava, napravi nevažno

ili nezanimljivo štivo. Naročito

ako je riječ o političarima

ili aktualnim društvenim temama.

Smatram da u takvim okolnostima

može postojati opravdani

interes javnosti da se objavi

autentični intervju, ali to zaista

samo iznimno.

Na primjer, ako je riječ o najvišim

državnim dužnosnicima koji

govore o temama iznimno važnima

za zemlju jer prvi intervju

pokazuje njihovo pravo mišljenje

o važnim društvenim zbivanjima.

U takvim sam situacijama ponekad

novinarima savjetovala da

objave neautorizirani intervju, uz

odgovarajuće obrazloženje zašto

to čine. U pravilu, ipak, savjetujem

novinarima je da poštuju autorizaciju,

posebno ako je riječ o

stručnim prilozima, o osvrtima ili

stručnoj terminologiji.

◼◼Što je s onima koji žele vidjeti

uvid u cijeli članak i izjave

drugih sugovornika, kada u

pitanju nije intervju?

Sugovornici imaju pravo znati

kontekst u kojem će njihove izjave

biti objavljene i novinari su

profesionalno obvezni objasniti

sugovornicima kontekst, osobito

ako sugovornici to izričito pitaju.

Kako će to učiniti ovisi isključivo

o novinaru i sugovorniku.

◼◼Ljudi sve češće pri davanju

izjava za medije podrazumijevaju

da daju anonimne izjave.

Jesmo li došli do vremena

kad novinari moraju dodatno

isticati da novinarska pitanja

'traže' jasne odgovore ljudi s

imenom i prezimenom? Osim

ako anonimnost nije opravdana,

naravno, zbog određenih

okolnosti.

Svakako bih savjetovala novinarima

da sugovornicima naglase

da će se njihova izjava objaviti.

Neki su ljudi jednostavno neuki

i ne znaju da ako ih vi nazovete

i predstavite se kao novinarka

Globala koja traži neku izjavu,

to implicira objavljivanje izjave.

Zato okolnost da se izjava traži

radi objavljivanja treba eksplicitno

navesti.

◼◼Ako je, kako ste naveli, problem

neznanja, bi li trebalo

početi već od, recimo, osnovne

škole provoditi medijsko

opismenjavanje da ljudi znaju

svoja prava i obveze?

Apsolutno. Medijska pismenost

je tema koja nam je nekoliko

desetljeća iznimno aktualna. Bilo

bi važno da ljudi znaju da im se

novinar, koji se tako predstavi,

obraća radi objavljivanja izjave

ili radi prikupljanja informacija

jer u protivnom nema razloga da

se predstavlja kao novinar.


Intervju 9

◼◼Rekli ste da je to desetljećima

tema, zašto nije došla na

dnevni red da se s njom pozabavi

jer očigledno postaje sve

veći problem?

Mnogi su se projekti bavili temom

medijske pismenosti. Ako

govorimo o konkretnoj temi

implikacija razgovora s novinarima,

ja u tom pogledu nemam

novinarskog iskustva, ali bih na

temelju dugogodišnjeg rada s

novinarima rekla da je problem

sljedeći – da svi oni koji sudjeluju

u javnom životu, političkom

životu, podrazumijevaju da svaki

razgovor s novinarima može biti

objavljen.

Međutim, ljudima koji su takozvani

obični građani i nisu

educirani da sudjeluju u javnim

komunikacijama potrebno je,

zapravo, objasniti da će njihova

izjava biti objavljena. Važno je

imati na umu da u slučaju spora

novinari i mediji moraju dokazati

da je osoba dala suglasnost za

objavljivanje izjave. Upravo zato

novinari i posebno fotoreporteri

iz zapadnih demokratskih država

odavno imaju pomno razrađene

načine pribavljanja suglasnosti

intervjuiranih i fotografiranih

osoba za objavljivanje.

◼◼Čega se 'običan čovjek' treba

bojati pri davanju svog identiteta?

Zašto se boje odavanja

imena i prezimena?

To je potpuno individualno pa

vam ne mogu odgovoriti na to pitanje.

Ljudi, pretpostavljam, vole

živjeti u anonimnosti i u tome su

komotni, a javni istupi dovode do

reakcija koje nisu uvijek ugodne.

Mogu samo nagađati da žele zadržati

komociju.

◼◼Je li anonimnost sugovorniku

ikada potpuno zajamčena?

Ako mislite na sugovornike kao

izvore informacija, njihova se

anonimnost treba maksimalno

zaštititi. Upravo zato pravila novinarske

profesije, propisi i sudska

praksa iznimno štite pravo

novinara da zaštiti svoje izvore.

Ako novinar sa svojim sugovornikom

dogovori da će koristiti

njegove izjave, ali zaštititi identitet,

onda je to novinar, prema

pravilima profesije, obvezan učiniti.

Zakon ga na to ne obvezuje,

nego štiti tu njegovu profesionalnu

obvezu i jamči mu pravo da

odbije otkriti svoj izvor.

◼◼Kakva je u Hrvatskoj praksa,

koliko je novinara natjerano

na otkrije izvore?

Ne znam nijedan slučaj da su

novinari bili prisiljeni otkriti

izvor, a znam dosta primjera da

su novinari na sudu odbili odati

izvor, svjesni da time preuzimaju

odgovornost za sadržaj objavljene

tvrdnje anonimnog izvora.

◼◼Otežava li GDPR novinarstvo

u Hrvatskoj?

Da, vrlo. Agencija za zaštitu

osobnih podataka shvaća objavljivanje

osobnih podataka kao

njihovu obradu, pa primjenjuje

GDPR i zakon na manje-više

istovjetan način kao u svim drugim

situacijama stvarne obrade

osobnih podataka. Postoji kriterij

javnog interesa na temelju

kojeg Agencija mora donositi odluke

o dopustivosti objave nekog

osobnog podatka.

Prema dosadašnjim iskustvima,

Agencija ne valorizira javni

interes pravilno, sukladno značenju

toga pojma u medijskom

pravu i praksi Europskog suda za

ljudska prava i hrvatskih sudova,

uključujući osobito Ustavni sud.

Agencija traži od nakladnika

brisanje dijelova priloga, tužba

nema odgodni učinak, a sudski

sporovi traju godinama.

Sada je upravo u tijeku niz

upravnih sporova protiv odluka

Agencije, pa očekujemo da će

uspostaviti praksa primjerenija

dosegnutoj razini zaštite slobode

medija. U tom je kontekstu

važno istaknuti da je Hrvatska

zasad propustila prigodu da Zakonom

o medijima ili nekim drugim

zakonom ograniči primjenu

GDPR-a na medije. Ministarstvo

kulture i medija trebalo bi se hitno

pozabaviti tom temom.

◼◼Može li sada svaka osoba

tražiti da joj se ukloni ime i

prezime iz članaka pozivajući

se na uskraćivanje prava davanja

osobnih podataka, čak i

ako je izjavu prethodno autorizirala?

GDPR se ne tiče autorizirane

izjave, tako da osoba koja je dala

izjavu za medije, koja je, štoviše,

tu izjavu autorizirala, nema pravo

zahtijevati uklanjanje svog

imena s pozivom na zaštitu osobnih

podataka.

◼◼Ponekad se čini da

i najbenigniji novinarski

zadatak

Surađujući

godinama s

novinarima,

mogu reći da su

i oni ti koji

žele autorizaciju

može završiti

tužbama jer se

nekome ne sviđa

neki dio priloga

ili teksta. Dovodimo

li se do toga da

sugovornici uz pomoć

loših zakona preuzimaju

ulogu cenzora?

Ne bih rekla da su u tom smislu

naši zakoni lošiji od drugih

europskih zakona. Ako novinar

raspolaže dokazima da mu je

određena osoba dala izjavu radi

objavljivanja i ako ta izjava nije

objavljena u kontekstu koji izjavi

daje drukčije značenje, novinar

mora uspjeti u eventualnom sporu.

I mediji koji odgovorno i profesionalno

obavljaju svoje zadatke,

objavljuju priloge koji su činjenično

utemeljeni, istraživačke

priloge koji su profesionalno

izvedeni, ne trebaju odmah odustati

od obrane svog objavljenog

teksta i pristajati na zahtjeve za

uklanjanje ili promjene priloga.

Trebaju oprezno i kvalificirano

valorizirati prigovore i procijeniti

kako bi uspjeli u eventualnom

sudskom procesu. Ponekad, čak

i ako procijenite da ćete izgubi-

ti, ali smatrate da ćete time inicirati

rješavanje važnog pitanja

u sudskoj praksi, koji će u nekoj

budućnosti pridonijeti unapređenju

slobode govora, treba se

upustiti u sudske sporove.

◼◼Koje su najčešće neutemeljene

tužbe protiv novinara u

Hrvatskoj?

Pravilo je da oštećenici tuže

nakladnike radi naknade štete.

Tužbe protiv novinara relativno

su rijetke. Najčešće su to kazneni

postupci. Današnji Kazneni

zakon dopušta kažnjavanje novinara

ako svjesno iznosi neistinite

tvrdnje koje mogu škoditi ugledu,

i to je kazneno djelo klevete.

Tužitelj treba dokazati da je riječ

o neistinitoj tvrdnji i da je novinar

znao da je tvrdnja neistinita.

Te je okolnosti vrlo teško dokazati,

pa je stoga vrlo teško novinara

zakonito i pravilno osuditi za kazneno

djelo klevete. Postoji i kazneno

djelo uvrede, a novinar za

to kazneno djelo, pojednostavljeno

rečeno, može biti osuđen ako

sporna informacija nije javnog

interesa.

◼◼Što mislite o građanskom

novinarstvu? Neki mediji

potiču građane

da šalju svoje

priče i fotografije,

a to

onda rade

ljudi koji

ne poznaju

ni etiku

niti

zakone,

ali

jamče

dobru

'klikanost'

na

portalima.

Mislim da je edukacija

i stimuliranje

ljudi da sudjeluju

u javnoj

komunikaciji,

posebno ako je

riječ o temama

općeg interesa,

važno i dobro

za društvo.

Dakle, smatram

da su

dobre građanske

inicijative

i komentari,

ali je važno

da ljudi budu

educirani,

znaju što i

zašto govore,

koji je cilj toga

što govore.

ANTONIJA GRBAVAC/GLOBAL

Važno je da ljudi znaju da im se novinar,

koji se tako predstavi, obraća radi objavljivanja

izjave ili radi prikupljanja informacija

jer u protivnom nema razloga da se

predstavlja kao novinar

Vesna Alaburić odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo

10 Svijet


Nova prepreka za Sjevernu Makedoniju Bugarska blokirala početak pristupnih pregovora za EU

Bugari Makedoncima priznaju

državu, ali ne i identitet

Bugarska tvrdi da su Slaveni na području današnje Sjeverne Makedonije zapravo Bugari, a da je makedonski identitet

izmišljotina komunističkog režima Josipa Broza Tita

Tekst: Benjamin Mihoci

Ekaterina Zaharieva, bugarska

ministrica vanjskih

poslova, najavila je

u studenome da Bugarska

neće podržati otvaranje pregovora

za pristupanje Sjeverne

Makedonije Europskoj uniji.

Razlog koji je Bugarska navela,

bilo je navodno sjevernomakedonsko

poricanje zajedničke

povijesti dviju država.

Naime, Bugarska želi da Sjeverna

Makedonija službeno

prizna da je makedonski jezik

inačica bugarskoga, stoga

je ostalim EU-ovim zemljama

članicama poslala šest stranica

dug memorandum u kojemu

se očituje bugarsko tumačenje

povijesti. Ukratko, Bugarska

iznosi tvrdnje da su Slaveni na

području današnje Sjeverne

Makedonije zapravo Bugari, a

da je makedonski identitet izmišljotina

komunističkog režima

Josipa Broza Tita.

Trik bugarskog premijera?

Neki analitičari smatraju da je

bugarski memorandum marketinški

trik bugarskog premijera

Bojka Borisova, čija se vlada već

mjesecima suočava s masovnim

prosvjedima. Bugarski predsjednik

Rumen Radev pozvao je

vladu, koju je usporedio s mafijom,

da podnese ostavku kako

bi se tenzije u zemlji smirile.

Prema izvješću međunarodne

nevladine organizacije Transparency

International, Bugarska

je jedna od najkorumpiranijih

EU-ovih zemalja.

"Bugarska je stekla neovisnost

Sanstefanskim mirovnim

ugovorom 1878., nakon što je

Rusija porazila Osmansko Carstvo.

Tada je trebala biti stvorena

bugarska država koja bi

uključivala mnogo veći teritorij

nego danas, uključujući i današnju

Sjevernu Makedoniju. Tada

nije bilo govora o makedonskoj

naciji. Ona se formirala tijekom

i nakon Drugog svjetskog rata,

kada je 1945. godine nastala

Makedonija kao federalna jedinica

Jugoslavije, te su Makedonci

stekli status nacije, odnosno

posebnog naroda", rekao

je profesor Fakulteta političkih

znanosti u Zagrebu Davor Boban.

Objasnio je da su bugarske

vlasti do Rezolucije Informbiroa

1948. godine priznavale

U Skoplju su se nadali da će

nakon primanja u NATO-ov

savez pristupni pregovori za

EU početi bez prepreka

'Čim je puklo prijateljstvo

između Jugoslavije i Bugarske

zbog Rezolucije Informbiroa

1948. godine, Bugari

su, naravno, priznanje jezika

i posebne nacije povukli',

kaže profesor Boban

makedonski jezik i naciju, ali to

je priznanje povučeno pa i dandanas

Makedoncima priznaju

neovisnost, ali ne i zasebni

identitet.

Bugarska šteti sebi,

Makedoncima, ali i EU

Ulf Brunnbauer, profesor

Instituta za istočno

i jugoistočnoeuropske

studije u Leibnizu, naveo

je da je izgradnja makedonske

nacije školski

primjer konstruiranoga

i političkog karaktera

nacije, te nacionalnog

identiteta. Objašnjava

da je proces svakako bio

ubrzan jer je tekao pod

pokroviteljstvom komunističke

diktature.

"Nacija je 'pretpostavljena'

zajednica. Ljudi se

moraju priznavati kao dio

nje i moraju vjerovati da

su zbog navodno objektivnih

razloga međusobno

povezani. Ono što je

kod makedonske nacije

posebno jest da je izgrađena

pod komunističkim pokroviteljstvom

u jednoj federaciji.

Druga posebnost jest da je

izgradnja tekla veoma brzo – u

nekoliko godina nastali su makedonska

država sa svojim vlastitim

institucijama, standardni

jezik, obrazovni sustav, povijest,

folklor i u 1960-im godinama

čak i posebna crkva", pojašnjava

profesor Brunnbauer.

Sjevernomakedonski ministar

vanjskih poslova Bujar

Osmani, prenose strani mediji,

rekao je da će se razgovori sa

Sofijom nastaviti, ali je dodao

i da Bugarska takvim postupcima

šteti "sebi i Sjevernoj Makedoniji,

procesu proširenja, ali i

kredibilitetu Europske unije".

"Što se tiče makedon-

Bugarska želi da Sjeverna

Makedonija službeno prizna

da je makedonski jezik inačica

bugarskoga

Zbog bilateralnog spora s

Bugarskom, koja je EU-ova

članicaod 2007. godine, čini

se da europski put bivše

jugoslavenske republike još

neće početi.

skog jezika, u slavistici postoji

konsenzus da je riječ o samostalnom

jeziku, a kao takav

je međunarodno priznat i od

1970-ih. Makedonski ima zanimljivu

i jedinstvenu jezičnu

povijest - nakon Drugog svjetskog

rata ubrzano je i forsirano

normiran, ali to mu ne oduzima

karakter jezika. Svaki standard

ima svoju vlastitu povijest i politika

tu uvijek igra ulogu. Starost

nekog standarda ne uvjetuje

njegovu vrijednost. Isto

vrijedi i za nacionalni identitet.

Neki nastaju prije, neki poslije,

to ih međutim ne čini pravijima

od ostalih. Što se kulture

tiče, valja biti oprezan kada se

pretpostavlja da postoji neka

nacionalna kultura. To je fikcija,

svako društvo je kulturno

heterogeno.

Makedonski je bugarskom

veoma sličan, ali slično je i s

ostalim susjednim jezicima u

Europi", pojasnio je profesor

Brunnbauer.

"Ako gledate u političkom

smislu, odnosno u smislu kulturnog

identiteta, a ne jezički,

mislim da bi se bugarsko-makedonski

odnosi mogli usporediti

s onima između Srba i Crnogoraca.

Jedan dio Crnogoraca,

naravno, smatra da su posebna

nacija, drugi dio se izjašnjava

kao Srbi na popisu stanovništva.

Srbija priznaje crnogorsku

naciju, ali mnogi tamo govore

da je riječ o jednom narodu. Što

je slično, ali ne i isto, kao između

Makedonaca i Bugara, a na

istoku Europe možda između

Rusa, Bjelorusa i Ukrajinaca",

dodao je profesor Boban.

Kamenit put do integracija

Sjeverna Makedonija nadala

se da će nakon primanja u NA-

TO-ov savez, pristupni pregovori

za EU početi bez prepreka.

No zbog bilateralnog spora s

Bugarskom, koja je članica EU

od 2007. godine, čini se da europski

put bivše jugoslavenske

republike još neće početi.

Sjeverna Makedonija kandidatkinja

je za ulazak u EU još

od 2005. godine kada se država

još službeno zvala samo Republika

Makedonija.

Zbog prigovora Grčke njezinu

imenu, koje je Grčka smatrala

pretenzijama na vlastiti teritorij,

ime države je promijenjeno

Prespanskim sporazumom u

veljači 2019. godine.

Međutim, nakon što je Grčka

prestala blokirati sjevernomakedonske

euroatlantske

integracije, Francuska,

koju su podržale Danska

i Nizozemska, odlučila je

odgoditi pristupne pregovore

za Albaniju i Sjevernu

Makedoniju.

Tada je tvrdila da je najprije

potrebno reformirati proces

pristupanja EU te navela primjere

Mađarske i Rumunjske

koje se suočavaju s korupcijom

i nepoštivanjem vladavine prava

iako su članice više od deset

godina.


Karijera 11

Sramotno za zdravstvo Dok radnika nedostaje, država je mnoge ostavila na cjedilu

Studirali samo da bi godinama

čekali na pripravnički staž, dok

bolnice vape za stručnjacima

'Nismo se školovali i plaćali fakultet da bismo na kraju s diplomom u ruci radili poslove izvan struke jer nam država nije u

stanju omogućiti zapošljavanje u struci i u zdravstvenom sektoru', kaže Andrijana Košćak, prvostupnica radne terapije

Tekst: Tamara Riska

Pripravništvo je, prije

izlaska na tržište rada,

obvezno za dio zdravstvenih

djelatnika. Da

bi ga odradili, moraju se prijaviti

na natječaj, ali problem stvara

premalo pripravničkih mjesta,

zbog čega neki radnici za osposobljavanje

čekaju i po nekoliko

godina.

"Nismo se školovali i plaćali

fakultet da bismo na kraju s

diplomom u ruci radili poslove

izvan struke jer nam država

nije u stanju omogućiti zapošljavanje

u našoj struci i zdravstvenom

sektoru", napominje

Andrijana Košćak, prvostupnica

radne terapije.

Premale kvote

Mlade zdravstvene radnike

prvostupnike i magistre fizioterapije,

radne terapije, radiološke

tehnologije, sestrinstva, sanitarnog

inženjerstva, medicinsko-laboratorijske

dijagnostike te primaljstva,

kao i srednjoškolska

zanimanja zdravstvenog usmjerenja

zabrinjava broj natječaja

koji je obratno proporcionalan

broju pripravnika.

"Sramotno male kvote za pripravnike

nisu posljedica trenutačno

loših okolnosti u zdravstvu,

to je problem koji traje već

dugo godina", govori Andrijana.

Problem je što se za pripravništvo

čeka po nekoliko godina,

a sve zbog iznimno malih kvota.

Ova godina je još lošija od prethodnih,

pandemija je obustavila

natječaje, a njih je u rujnu bilo

samo za 170 pripravničkih mjesta

na razini cijele zemlje za sva

zdravstvena zanimanja. Također,

broj upisnih kvota za struke

u kojima je pripravništvo obvezno

ne mijenja se, a za traženije

smjerove čak se i povećava, tako

se za radiološku tehnologiju na

Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu

kvota povećala za izvanredne

studente u odnosu prema

prošloj godini.

"Željela bih istaknuti da su za

prvostupnike radne terapije ove

godine izašla samo dva natječaja

za pripravnički staž, što znači

samo dva mjesta za prvostupnike

radne terapije ove godine.

Sramotno je da nam se ne može

Zbog malih kvota za pripravništvo, primalja čeka već dvije i pol godine

osigurati barem 50 mjesta na

godinu s obzirom na to da nas

po godini upisuje 50 studenata

radne terapije", ističe Andrijana.

Ukidanje pripravništva

"Dok čekam, moram biti prijavljena

na Zavod za zapošljavanje

bez mogućnosti zapošljavanja

izvan struke. Moram biti

u evidenciji nezaposlenih da

bih se mogla javiti na raspisani

natječaj. Ako sam zaposlena,

moram dati otkaz i čekati šest

mjeseci da bih mogla izaći na

neki drugi natječaj", objašnjava

Nikolina Bočkaj, prvostupnica

fizioterapije, koja nema financijsku

potporu iako je prijavljena

na Zavodu i staž čeka godinu

i četiri mjeseca.

Liječnicima, medicinskim sestrama,

stomatolozima, farmaceutima,

primaljama i biokemičarima

koji su počeli školovanje

od 2013. godine pripravništvo

je ukinuto, a

ostatak zdravstvenih

radnika pita

se zašto i oni

nisu odmah dovoljno

kompetentni

za rad.

Zdravstveni

radnici okupljeni u

grupi na Facebooku

'Pripravnički

staž je kao dodatno

usavršavanje i

obrazovanje nakon

diplome, ali samo u

teoriji je super', napominje

Tihana.

"Pripravnici u neizvjesnosti" pitaju

se - zašto je pripravništvo

obvezno, ako nije osigurano?

Tihana Krog završila je medicinsko-laboratorijsku

dijagnostiku

i pripravništvo čeka od

rujna prošle godine, ove godine

objavljeno je deset natječaja

za njezin smjer te smatra da

pripravništvo treba ukinuti jer

prvih godinu dana zaposlenja

radi pod mentorstvom, što je

obvezno za sve nove zaposlenike

te ne vidi potrebu i za pripravništvo.

"Pripravnički staž je kao dodatno

usavršavanje i obrazovanje

nakon diplome, ali samo u

teoriji je super", napominje Tihana.

Ministar Vili Beroš svjestan je

problema malih kvota i traži rješenja

za te nedostatke.

"Pripravnički staž zdravstvenih

radnika propisan je

zakonom i važan je za pripremu

zdravstvenih radnika

za samostalan rad.

PRIPRAVNICI U NEIZVJESNOSTI

Do 2020. godine

staž se godinama

financirao iz

sredstava Hrvatskog

zavoda

za zapošljavanje,

za 2020. godinu

kvota HZZ-a je 170

pripravnika, stoga

Prvostupnica fizioterapije staž čeka više od godinu dana

'Dok čekam, moram biti prijavljena

na HZZ bez mogućnosti

zapošljavanja izvan struke.

Moram biti u evidenciji

nezaposlenih da bih se mogla

javiti na raspisani natječaj',

objašnjava Nikolina Bočkaj,

prvostupnica fizioterapije

ćemo zajedno s drugim dionicima

poduzeti mjere kako bi se

preostalim zdravstvenim radnicima

osiguralo obavljanje pripravničkog

staža", objasnio je za

Večernji list ministar.

Poziv u pomoć

Pripravnici su se sa svojim

problemom javili svim mjerodavnim

službama, od ministarstava,

HZZ-a, mjerodavnih Komora,

zastupnika u Saboru, koji

su ujedno i zdravstveni djelatnici,

te pučkoj pravobraniteljici i

Europskoj komisiji.

"Smatramo da bismo trebali

pozvati Ministarstvo financija

i Ministarstvo rada te pronaći

način kako će nas se financirati

i zaposliti. HZZ nema ništa s

našim problem, ono nije mjerodavno

tijelo jer natječaje određuje

Ministarstvo", ističe Nikolina.

Global je poslao upit Ministarstvu

rada, mirovinskog sustava,

obitelji i socijalne politike vezano

za problem pripravništva i

kao rješenje navode povećanje

kvota sljedeće godine.

"S obzirom na iznimnu važnost

poticanja zapošljavanja

mladih osoba, ovo Ministarstvo i

HZZ će tijekom planiranja broja

korisnika mjera aktivne politike

zapošljavanja za 2021. godinu

razmotriti i mogućnost povećanja

planirana obuhvata nezaposlenih

osoba koje se mogu uključiti

u Potporu za pripravništvo,

kako bi se osobama bez radnog

iskustva u zvanju za koje su se

obrazovali olakšalo uključivanje

na tržište rada", objašnjava Ministarstvo.

Iz HZZ-a odgovaraju da oni u

sklopu provedbe mjere aktivne

politike zapošljavanja potiču zapošljavanje

pripravnika putem

mjere Potpora za pripravništvo.

Objašnjavaju da ta mjera predstavlja

mogućnost sufinanciranja

zapošljavanja pripravnika te

da su uvjeti za korištenje mjere

javno dostupni na poveznici

Mjere.hr. Kada je riječ o natječajima

za pripravništvo, poručuju

da na to ne mogu utjecati,

prenosi portal Net.hr.

PRIPRAVNICI U NEIZVJESNOSTI

12 Kultura


Nova era stripa Deveta umjetnost bori se za preživljavanje u suvremenom svijetu

'Klinci više ne čitaju stripove, sad

igraju videoigre ili gledaju porniće'

Tekst: Nikola Radočaj

Internet nije nimalo pridonio

globalnoj popularizaciji

stripa. Klinci ne čitaju stripove,

oni igraju videoigre

ili na netu gledaju porniće, kaže

Igor Kordej. Taj crtač, ilustrator

i scenarist s međunarodnom

karijerom radio je i za najveće

igrače u svijetu stripa, poput

Marvela i Dark Horsea. Kordej

objašnjava da su danas videoigre

poput Witchera i Assassin's

Creeda modernom tehnologijom

dovedene do iznimne kvalitete,

te su mladima mnogo privlačnije

od stripova.

Napad na sva čula

"Da sam ja kao klinac imao takve

videoigre, ne bih ni ja čitao

stripove, siguran sam", dodaje

Kordej.

Međutim, već cijelo desetljeće

upravo su adaptacije priča iz

bogate riznice takozvane devete

umjetnosti uspješna formula

koja služi kao inspiracija stvarateljima

videoigara i puni kinodvorane

diljem svijeta te donosi

rekordne zarade. Planetarno

popularne filmske uspješnice

poput "Osvetnika" ili "Viteza

tame" značajno utječu i na popularnost

stripa, smatra Erik

Lončar, filmski redatelj i poznavatelj

stripa. Lončar kaže da su

stripovi koji su služili kao materijal

za ekranizaciju, primjerice

"300", "Sin City", "Ghost

World" ili "Osvetnici", stekli val

obožavatelja koji prije nisu bili

zainteresirani za strip.

"Ako se gledatelju svidio film

i poznato mu je da je ekranizacija,

rijetko tko nije pročitao i

pripadajući strip", tvrdi Lončar.

Pa ipak Kordej ostaje skeptičan

o popularnosti koju stripu

donose filmovi. On kaže da je

digitalna animacija koja omogućuje

oživljavanje i najfantastičnijih

priča znatno napredovala

pa filmovi superiornije od

stripova objedinjuju zvuk, sliku

i kretnju te publika, iako svjesna

da je riječ o adaptacijama

stripova, nije motivirana nakon

gledanja filma provjeravati

izvore.

"Riječ je o napadu na sva čula.

S time se stripovi ne mogu nositi",

tvrdi Kordej.

Treba se prilagoditi vremenu

Nepregledan broj izdanja koja

se nude u fizičkom i internetskom

obliku stvara zasićenost

tržišta pa nije lako prepoznati

kvalitetu, smatra Kordej, a kao

Foto: Nikola RAdočaj

Kupci stripova uglavnom su ljudi u srednjim godinama koji su odrastali u

doba dok su stripovi još bili važan dio popularne kulture

Stripovi u dobu kad videoigre i filmovi preuzimaju najveći dio publike

'Da sam ja kao klinac imao

takve videoigre ne bih ni ja

čitao stripove, siguran sam',

kaže nekadašnji Marvelov

ilustrator Kordej

jedan od glavnih problema navodi

i konformizam publike.

Da publika ne voli previše

eksperimentiranja, Kordej zna

iz vlastitog iskustva. Crtao je i

osmišljavao priče različitih žanrova,

ali misli da publika ipak

najviše voli stare i već mnogo

puta viđene koncepte, neovisno

o tome u kojem žanru ili kontekstu

se pojavljuju.

Osim toga, upozorava ilustrator,

generacije više ne odrastaju

sa stripovima, a kupci stripova

uglavnom su ljudi u srednjim

godinama koji su odrastali u

doba dok su stripovi još bili važan

dio popularne kulture.

"Ponekad se pitam što će biti

s tržištem stripa kad te

generacije izumru", dodaje

Kordej i objašnjava

da "stare" grane umjetnosti

poput kazališta, baleta, klasične

glazbe i literature nisu izumrle

nego su se prilagodile vremenu.

"Svaka od njih našla je svoju

nišu i određenu količinu publike,

mnogo manju nego prije, ali

opstaje i dalje u 'rezervatima'.

Tako će biti i sa stripom. Tko

preživi, pričat će", kaže Kordej.

Igor Kordej, ilustrator

i crtač stripova

Unatoč tome što se strip scena

promijenila i strip teško konkurira

videoigrama i filmovima,

Zlatko Platužić koji živi od prodaje

stripova i vodi specijaliziranu

knjižaru Babilon u Đakovu,

tvrdi da su stripovi aktualni

i među mlađim generacijama.

"Strip je i dalje važan mladim

ljudima i duboko urezan u

TOMISLAV MILETIĆ/PIXSELL

našu kulturu, pa i kad o tome ne

razmišljamo", objašnjava Platužić.

Napominje da se svako susretne

sa stripom i gleda

animirani ili igrani

film sa strip-junacima

da toga nije ni

svjesno, a "kasnije

kad spozna strip kao

proizvod ili, još dublje,

strip kao umjetnost,

sjetit će se da je

to sve počelo u ranom

djetinjstvu", objašnjava

Platužić.

Održavanje scene

Kao i u glazbi, filmu i drugim

oblicima umjetnosti i zabave,

internet ima veoma važnu

ulogu i u životu stripova,

no Erik Lončar smatra da u

preživljavanju strip-scene ipak

najvažnije mjesto imaju susreti

poput konvencija ili radionica

na kojima se okupljaju ljubitelji

stripa svih generacija.

"Ljubitelji stripa imaju razne

Erik Lončar, filmski redatelj

i poznavatelj stripa,

smatra da ekranizacija

stripa potakne gledatelje

da pročitaju i strip

izvore gdje dobivaju novosti

o stripovima, gdje ih

mogu online pratiti i čitati,

ali druženje i upoznavanje

se najčešće događa na događajima

poput MaFesta, radionicama

crtanja stripa i na mjestima

gdje se prodaju stripovi",

pojašnjava Lončar.

Platužić također ističe da su

okupljanja na kojima se stripoljupci

druže i razgovaraju o

stripu ipak među važnijim faktorima

za opstanak scene. On

napominje da se u Hrvatskoj

svake godine održavaju brojni

festivali stripa na kojima

se okupljaju ljubitelji stripa,

nakladnici, crtači, scenaristi,

filmaši i producenti. Najpoznatiji

su Makarski festival stripa

MaFest i Međunarodni festival

stripa Crtani romani šou u Zagrebu,

poznat i kao zagrebački

Comic Con. Neizostavno je i

24-satno crtanje stripa nakon

kojeg se mladim i neafirmiranim

crtačima radovi objavljuju

u zborniku, a mnogi od danas

poznatih stripaša tako su počeli

crtati stripove, kaže Platužić.


Sport 13

Sport novog doba Esport se razvija u dobrom smjeru, još da država prepozna potencijal

Odlazio je u minus, a

sad mu za turnir plate i

smjeste ga u skup hotel

Luka Marušić, voditelj sadržaja hrvatske gejminške organizacije CR4ZY, smatra da hrvatska

esport-scena mora omogućiti više prigoda, adekvatne cijene i dobre rezultate da bi tvrtki koje

ulažu u domaći esport bilo više

Tekst: Matej Markovinović

Računalo, miš, tipkovnica

i slušalice, stvari

su potrebne za ulazak

u svijet esporta. U

posljednjih je desetak godina

kompetitivno igranje videoigara

naglo počelo dobivati na popularnosti,

u svijetu i u Hrvatskoj,

stoga nije rijetkost vidjeti

da su dresovi omiljenih nogometaša

zamijenjeni dresovima

gaming-organizacija.

Upornost, staloženost i motiviranost.

To su, prema hrvatskom

profesionalnom esportašu

Leonu Pesiću, odlike

potrebne da se postane pravi

esportaš. Leon, poznatiji pod

nadimkom neLo, lanjski je

prvak najprestižnije lige u Rainbow

Six Siegeu. Pesić je svojim

uspjehom postavio Hrvatsku

na višu razinu u esportu,

ali, kako kaže, stanje u domaćoj

esport-sceni daleko je od

bajnog.

Pravni okvir olakšao bi

natjecanja

"Hrvatska se scena razvija,

ali dosta sporo. Može se primijetiti

da domaći igrači koji se

uspiju probiti odlaze igrati sa

strancima", objašnjava Pesić,

ističući neozbiljnost Hrvata u

shvaćanju esporta, te dodaje

da se rijetko tko može potpuno

posvetiti esportu ako nije za to

i plaćen.

Toni Jurić, student na Odjelu

za komunikologiju Sveučilišta

u Dubrovniku, radijski producent

i esportski komentator,

smatra da bi se hrvatska esportska

scena poboljšala kada

bi se omogućilo da se ljudi isključivo

bave esportom.

"Radimo odličan posao, ali

ne mogu ni zamisliti napredak

koji bismo postigli da se bavimo

esportom u punom radnom

vremenu", govori Jurić.

Slično razmišlja i Luka Marušić,

voditelj sadržaja hrvatske

gaming-organizacije CR4ZY

pod čijim su se imenom natjecali

CS:GO, DotA 2, Rainbow

Six Siege i League of Legends

timovi. Marušić tvrdi da bi se

stanje esporta u Hrvatskoj poboljšalo

formiranjem skupine

SIEGEGG

Leon Pesić neLo tvrdi da se za sada rijetko tko u Hrvatskoj može u cijelosti posvetiti esportu

'Ne mogu ni zamisliti napredak

koji bismo postigli da se

bavimo esportom u punom

radnom vremenu', ističe esport

komentator Toni Jurić

Luka Marušić smatra

da se napredak neće

vidjeti dok država ne

prepozna esport

ili tijela koje bi zastupalo interese

esporta pred državnim

institucijama i radilo na dugoročnoj

razvojnoj strategiji.

"Esport mora prepoznati

država, a pravnim bi se okvirom

olakšala organizacija

natjecanja, isplaćivanje nagradnih

fondova, ali i pokretanje

esportskih kompanija i

udruga", tvrdi Marušić.

Unatoč blagom zaostatku u

Hrvatskoj na području esporta,

napredak je ipak vidljiv.

Jurić i Marušić

slažu se da su tvrtke

prepoznale potencijal

esporta kao

medija tako da

su i u nas

počela

ulaganja

koja, na primjer, omogućuju

honorarno zarađivanje

esportaša.

"Od odlaska u minus jer sam

išao komentirati turnir u Zagrebu,

došao sam do toga da

mi za turnir plate i smjeste me

u hotel s pet zvjezdica", kaže

Jurić. Dodao je da to ne ovisi

samo o organizatorima, nego

i o samim igračima koji stalno

napreduju.

Marušić smatra

da hrvatska

esportska

scena

mora omogućiti

više

prigoda,

adekvatne

cijene i dobre

rezultate da

LUKA MARUSIC/PRIVATNA ARHIVA

'Valja prepoznati

esport

kao jednu od

najatraktivnijih

zabavnih

industrija

na svijetu',

vjeruje Luka

Marušić, voditelj

sadržaja

hrvatske

gaming-organizacije

CR4ZY

bi tvrtki koje ulažu u domaći

esport bilo više.

Važnost sponzora

"Svaka uspješna kampanja

poboljšava cjelokupnu sliku

esportske scene u Hrvatskoj

prema potencijalnim sponzorima",

objašnjava Marušić.

Dodaje da loše ili neostvarene

kampanje utječu na smanjenje

interesa sponzora. Također

tvrdi da će proći još mnogo

vremena prije nego što esportsko

tržište u Hrvatskoj bude

profitabilno.

"Valja prepoznati esport kao

jednu od najatraktivnijih zabavnih

industrija na svijetu",

govori Marušić. Ističe i potencijal

uvrštavanja esporta u

turističku ponudu kao i ostale

strateške korake koji bi učinili

esport profitabilnim za Hrvatsku,

poput pogodnosti za dolazak

profesionalnih igrača u

Hrvatsku na pripreme te gradnju

potrebne infrastrukture.

Esport je industrija koja se

razvija brzinom munje što je

čini atraktivnom za sve više

ljudi. No da biste postali profesionalni

esportaš potrebno

je mnogo odricanja, truda, ali i

ljubavi prema igrici. Pesić kaže

da se većinu dana trenira, što

može biti naporno za um i tijelo,

ali bez obzira na to, uz brojne

mlade nade, hrvatski esport

nastavlja se razvijati u dobrom

smjeru.

SEDMICA

by: Anton Smrekar

1.

Na kojoj je Velikoj nagradi

vozač Formule 1

Romain Grosjean doživio

stravičnu nesreću, ali je prošao

bez većih posljedica?

a) Bahreina

b) Turske

c) Portugala

2.

Koja se susjedna zemlja

sreće s Vatrenima

u skupini kvalifikacija

za Svjetsko prvenstvo u Kataru

2022. godine?

a) Mađarska

b) Bosna i Hercegovina

c) Slovenija

3.

Dres kojeg NBA tima

će iduće sezone nositi

Russell Westbrook?

a) Phoenix Sunsa

b) New Orleans Pelicansa

c) Washington Wizardsa

4. bila je prava senzacija

Hrvatska ženska rukometna

reprezentacija

ovogodišnjeg Europskog prvenstva

na kojem titulu brani koja

država?

a) Nizozemska

b) Francuska

c) Norveška

5.

Koja je momčad ove

sezone u Ligi prvaka

čak dva puta pobijedila

Real Madrid, koji se na kraju

ipak dočepao prvog mjesta u

svojoj skupini?

a) Shakhtar Donetsk

b) Inter Milan

c) Borussia Mönchengladbach

Diego Maradona ostat

će upamćen po "Bož-

6. joj ruci" koju je zabio

Engleskoj na Svjetskom prvenstvu

1986. godine u kojoj fazi

natjecanja?

a) finalu

b) polufinalu

c) četvrtfinalu

7.

Koji će naš grad biti domaćin

Europskog prvenstva

u karateu 2021.

godine?

a) Varaždin

b) Poreč

c) Zadar

ODGOVORI:

1A, 2C, 3C, 4B, 5A, 6C, 7B

14 Tehnologija


'Zamke' digitalnog doba Tehnonoviteti postaju neizostavni dio života, ali do koje mjere?

Nije tehnologija kriva što ne znamo

upravljati vremenom i ponašanjem

Tekst: Živa Bajsić

Iako se tehnologija nedvojbeno

pokazala kao

saveznik u skraćivanju

vremena potrebnog za

obavljanje određenih aktivnosti,

beskorisno i beskonačno

scrollanje društvenim mrežama

i drugim aplikacijama

pokazuje nedostatak korisnikove

samokontrole. Pa koliko

vremena uštedimo na plaćanje

računa putem interneta jer nismo

morali otići u poštu ili na

kiosk, kad nekoliko puta više

tog vremena izgubimo na listanje

Instagramskog storyja,

pregledavanje statusa na Facebooku

ili igranje igrica.

Nedostatak samokontrole

Magistra psihologije Maja

Kućar kaže da "tehnologiju ne

treba demonizirati ni kriviti za

naš vlastiti nedostatak samokontrole"

te napominje da bi,

kada tehnologija ne bi postojala,

nedostatak savjesnosti i

samokontrole i dalje bio prisutan.

Tada se to, objašnjava

psihologinja, ne bi manifestiralo

kao višesatno listanje po

društvenim mrežama nego kao

nešto drugo što je i dalje, psihološki

gledano, ista značajka

ličnosti.

Svijet interneta informacije

i brojne druge sadržaje nastoji

približiti, učiniti dostupnijima

i olakšati njihovo korištenje.

No postavlja se pitanje postaje

li tehnologija zato zamjena

za stvarne životne navike,

potrebe i socijalne kontakte

te postoji li u ovim digitalnim

vremenima kontrola nad vlastitim

ponašanjima u virtualnom

svijetu?

"Tehnologija se razvija brže

od adaptacijske i apsorpcijske

moći širokog društva i tu dolazi

do disbalansa u tehnološkom

i generacijskom pogledu.

Starije generacije nisu u stanju

pratiti, a novije generacije postaju

robovi novih tehnoloških

mogućnosti", objašnjava akademik

Karolj Skala iz Udruge

za informacijsku, komunikacijsku

i elektroničku tehnologiju

(MIPRO).

Kada se govori o novim generacijama,

odnosno generaciji

Z, koja, prema podacima

Istraživačkog centra Pew, nikad

nije iskusila život u svijetu

bez interneta i uvijek dostupnih

informacija, važno je

istaknuti da su njezini članovi

itekako svjesni neizbježnog

'Starije generacije nisu u stanju pratiti, a novije generacije postaju

robovi novih tehnoloških mogućnosti', objašnjava akademik Karolj Skala

Danas se radi na

daljinu, studira se

na daljinu, s prijateljima

se družimo

na daljinu...

'Junk tech' koriste kompanije za manipulaciju

ponašanjem radi zarade

Zbog sve veće digitalizacije društva, pojavljuje se pojam junk tech koji podrazumijeva sve oblike tehnologije koji ne

pridonose mentalnom razvoju, nego ga opterećuju raznim i ne nužno korisnim sadržajima, dok sami konzumenti

toga nisu potpuno svjesni. Da bi ostvarili svoju svrhu, najčešće u obliku zarade, takvi oblici tehnologije skloni su

manipuliranju ponašanjem, pogotovo kada je riječ o mladim korisnicima, piše The Guardian.

"Društvene mreže se konstantno bore za našu pozornost. Pozornost je preduvjet za klikove, lajkove, kupnju,

naposljetku, profit. Naše vrijeme provedeno na nekoj društvenoj mreži može se povećati tako da o njoj postajemo

ovisniji, a ovisni postajemo u okolnostima u kojima nailazimo na podražaje koji stimuliraju naš dopaminski put, često

nazivan 'put za nagradu'", ističe psihologinja Kućar.

korištenja i utjecaja tehnologije,

ali je istodobno prihvaćaju.

Korisnost tehnologije posebno

se iskazala upravo u doba

pandemije koronavirusa. Sve

se rjeđe izlazi iz kuće ne bi li

se izbjegao rizik od zaraze. Socijalni

kontakti svedeni su na

minimum, a paralelno se do

maksimuma povećao utjecaj

tehnologije u svakodnevicu.

Radi se na daljinu, studira se

na daljinu, s prijateljima se

družimo na daljinu.

'Kada tehnologija ne bi

postojala, nedostatak savjesnosti

i samokontrole bi i

dalje imao negativne učinke

u životu pojedinca', ističe

psihologinja Kućar

mija je samo okidač koji je taj

proces i prije pokrenuo", kaže

student Fakulteta organizacije

i informatike u Varaždinu Alen

Sanković. Alen dodaje da je cilj

tehnologije poboljšati način

života te da mnoge aktivnosti

uz tehnologiju postaju jednostavnije.

Pogleda li se koliko je pandemija

koronavirusa utjecala na

cjelokupnost ljudskih aktivno-

Maja Kućar,

psihologinja

Nezamjenjiv ljudski kontakt

"Bilo je samo pitanje vremena

kada će doći do ovolikog korištenja

tehnologije, a pandesti

i djelatnosti, jasno je da je

svatko prepušten korištenju

tehnologije, interneta i sličnih

platformi koje oduzimaju jako

mnogo vremena - gotovo cijeli

dan i svaki dan. Prekomjerno

konzumiranje usluga svakako

može imati negativne posljedice

u svakodnevnom funkcioniranju,

ali potrebno je razmisliti

izaziva li probleme sam

internet ili njegovi korisnici

prekomjernim provođenjem

vremena na njemu.

"Bez obzira na to što smo

tehnološki dovoljno napredovali

da možemo velik dio svoje

svakodnevice prebaciti online,

ipak mislim da je ljudski

kontakt nešto što se ne može

zamijeniti tehnologijom",

ističe Lana Srednoselec, studentica

Edukacijsko-rehabilitacijskog

fakulteta

u Zagrebu.

Lana smatra da

bi svatko trebao

imati dovoljno

samokontrole i

MISLAV MESEK

tako si postaviti

prihvatljiva

ograničenja.

Studentica Pravnog fakulteta

u Zagrebu Mateja Marković

kaže da internet i njegove

usluge koristi svakodnevno.

Najviše u obrazovne svrhe, ali

u slobodno vrijeme i kao važno

sredstvo zabave i opuštanja.

"Koristim aplikaciju koja mi

pri aktiviranju mobitela prikaže

vrijeme uključenosti zaslona,

tako vodim brigu o razumnom

vremenu boravka na

internetu", komentira Mateja

Koliko vremena uštedimo

plaćajući račune putem

interneta, nekoliko ga puta

više izgubimo na listanje Instagram

storyja, pregledavanje

statusa na Facebooku

ili igranje igrica

postavljanje granica.

Velik društveni izazov

Dok akademik Skala iz udruge

MIPRO tehnologiju karakterizira

kao dodatak prirodnim

resursima i mogućnostima života,

psihologinja Maja Kućar

korištenje tehnologije smatra

primarno velikim društvenim

izazovom, a u određenim aspektima

i problemom. Psihologinja

tako ističe prisutnost

individualnih razlika i posebne

kategorije kojoj pripadaju

mladi. Određeni utjecaj, stoga,

ne mora biti nužno dobar ili

loš, nego može biti oboje.

Promatranjem vlastite okoline,

lako je uočljiva sve veća prisutnost

tehnologije i važnost

digitalne i medijske pismenosti

koja se, uz pretpostavku o

brzom snalaženju i prilagodbi,

očekuje pri obrazovanju ili

obavljanju gotovo svake djelatnosti.

Psihologinja Kućar

upozorava da postoji problem

ograničavanja ili gotovo nemogućeg

zamjenjivanja tehnologije,

a ističe i popularnost zauzimanja

kontratehnološkog

stava, bez razmišljanja o tome

koliko ona olakšava život.

S druge strane, akademik

Skala poručuje da tehnologiju i

korištenje interneta nije nužno

ograničavati u kvantitativnom,

nego u kvalitativnom pogledu

jer je "informacija resurs kao

voda i zrak i treba pustiti da se

slobodno prema potrebi konzumira".


Lifestyle 15

Kamo za Novu godinu Epidemiološke mjere i pandemija mnogima su pokvarili planove

Doček uz Zoom ili party u pidžami

Studentica Nika odlučila je s dečkom otputovati na nekoliko dana u apartman nedaleko od Zagreba

Tekst: Elena Stančir

U

najudobnijem naslonjaču

uz tradicionalni

novogodišnji TV program

ili pak okruženi

nekolicinom najbližih osoba, svi

ćemo s veseljem otpratiti 2020.

godinu. Zabrane okupljanja,

zatvaranje kafića i noćnih klubova,

nemogućnost održavanja

tradicionalnog dočeka s glavnog

zagrebačkog trga, samo su neke

od epidemioloških mjera koje su

mnogima poremetile planove za

"najluđu noć u godini". U nadi da

će donijeti svjetliju budućnost,

mnogi se okreću nešto alternativnijem

dočeku 2021. godine.

Inovativna zabava u hotelu

Neki su i prije planiranja dočeka

Nove godine nazočili zabavama

koje su se prilagodile pandemiji

pa su dobili ideju kako i gdje

ispratiti staru i dočekati Novu

godinu. Na zabavi na kakvu nismo

navikli u "starom normalnom"

bila je studentica novinarstva

Rahela Žunić.

"Dođete u hotel, na recepciji

potpišete izjavu, predate osobnu

iskaznicu i dobijete ključ od

sobe. Najviše šest ljudi može biti

u jednoj sobi", objasnila je Rahela

i istaknula da nema načina

da se iz jedne sobe ode u drugu.

Sobu je moguće napustiti tek

kada se odlučimo otići kući.

"To je pod kontrolom zaštitara

koji šetaju hodnicima", rekla

je studentica i istaknula da su u

svakoj sobi zvučnici, kamera i

televizor. Sve je povezano Zoomom

pa se vidi što drugi sudionici

zabave rade u svojim sobama

i DJ-a koji pušta glazbu do dva

sata u noći. Rahela kaže da joj se

svidio i ovakav način zabavljanja

te se nada da će tako dočekati i

Novu godinu. S druge strane,

nekima su se planovi poremetili

zbog postroženja mjera, jedna od

njih je studentica kriminalistike

Nika Palec.

"Da nisu na snazi epidemio-

loške mjere, dočekala bih Novu

u nekom od noćnih klubova.

Mnogo ih inače nudi jelo i piće za

cijelu noć u sklopu dočeka pa bi

se najvjerojatnije odlučila za takav",

rekla je Nika i dodala da je

odlučila s dečkom otputovati na

nekoliko dana u kompleks apartmana

nedaleko od Zagreba.

Nada u slabije mjere

Tamo bi dočekali Novu godinu

u unajmljenom apartmanu,

u slučaju da ne uspiju pronaći

nešto zanimljivije, objasnila je

Nika.

"Vidjela sam da u sklopu do-

U nadi da će donijeti svjetliju

budućnost mnogi se okreću

nešto alternativnijim načinima

dočeka 2021. godine

'Napravit

ćemo party u

pidžamama u

nečijoj kući.

Kupit ćemo

piće i grickalice,

donijeti

neke od naših

najdražih

društvenih

igara i pustiti

mašti na

volju', rekla

je studentica

Nina Raič

čeka nude i nekakve koncerte

pa ako to bude izvedivo možda

se uspijemo i zabaviti", nada se

studentica kriminalistike koja je

unatoč svemu zadovoljna alternativnim

rješenjem koje je pronašla

za doček.

No postoje i oni koji ne dopuštaju

epidemiološkim mjerama

da im pokvare prvotne planove.

"Za Novu godinu idem prijatelju

u vikendicu. Tamo će nas

biti 20-ak. Do tada se još nadam

slabljenju mjera", priznao je student

računarstva Sven Kovačić.

Dodao je i da se proslava ne bi

mnogo razlikovala ni da mjere

nisu na snazi, samo bi možda pozvali

više ljudi.

Studentica socijalnog rada

Nina Raič i prijatelji došli su do

kreativne ideje koja vraća u djetinjstvo.

"Napravit ćemo party u pidžamama

u nečijoj kući. Kupit ćemo

piće i grickalice, donijeti neke od

naših najdražih društvenih igara

i pustiti mašti na volju", rekla je

Nina. Istaknula je da će se okupiti

pet ljudi.

"To nam je svima novo, još nikad

nismo dočekali Novu godinu

tako", priznala je Nina i dodala

da joj je drago jer će biti u sigurnom

okruženju i bez prevelikog

rizika od širenja zaraze.

'Oduzeta' godina

Učenica Zdravstvenog učilišta

Ena Poljak Novu godinu i inače

dočekuje u krugu obitelji pa joj

epidemiološke mjere u tom pogledu

nisu poremetile planove.

"Meni to nije toliki problem jer

je struka kojom sam se odlučila

baviti u životu takva da shvaćam

ozbiljnost stanja", objasnila je

Ena i priznala da joj, kao i ostalima,

nedostaju druženja i izlasci,

ali razumije okolnosti u u kojima

smo se našli.

"Kako bilo, godinu ili dvije

naše mladosti koje nam je oduzela

pandemija nikada i nikako

nećemo moći vratiti i nadoknaditi",

zaključila je Ena.

Art za po doma Biraju modne motive za koje smatraju da im mogu dati 'novo čitanje'

'Nije li bezvezno da legendarnu Zagorku ili

Ujevića percipiramo kao dosadne ljude?'

Tekst: Antonela Šaponja

Petra Orešković

Kad se udruže diplomirani

politolog i akademska slikarica,

nastane ni manje

ni više nego modni brend. Marija

Adrić Soldo i Marin Adrić nisu

samo poslovni suradnici i zaljubljenici

u književnost i likovnu

umjetnost, nego su i brat i sestra.

Taj dvojac iz Đakova od Marijine

izložbe portreta hrvatskih književnica

i književnika, pokrenuo

je brend ART za po DOMA koji

na majice - hoodice, sweatshirt

i t-shirt stavlja slavna imena

uglavnom hrvatskih, ali i svjetskih

umjetnika s polja književnosti

i likovne umjetnosti.

Budući da im je glupo reći da se

odlično slažu, šaljivo su i složno

rekli da je njihova suradnja op-

Portreti priznatih književnika i umjetnika koje je naslikala Marija Adrić

Saldo dobili su novi smisao kada ih je njezin brat Marin poželio na majici

terećena teškoćama. Ta je suradnja,

kaže Marija, počela još dok

su kao djeca zajedno pospremali

svoju obiteljsku kuću, a projekt

ART za po DOMA izrastao je u

zajednički pokušaj da udruže

snage na nečemu što im se sviđa.

"Biramo motive za koje mislimo

da im možemo dati novo čitanje",

objasnila je Marija. ART za

po DOMA majice krase portreti

Miroslava Krleže, Marije Jurić

Osnivači

ART za po

DOMA žele

spojiti visoku

modu

i umjetnost

s 'običnim

čovjekom'

Zagorke, Tina Ujevića, Dragutina

Tadijanovića, Ivane Brlić-Mažuranić

te drugih velikana i njihovih

poznatih izreki. Portreti

svjetski priznatih književnika i

umjetnika koje je Marija naslikala

i izložila prije dvije godine,

u povodu 120. obljetnice postojanja

Društva hrvatskih književnika,

dobili su novi smisao kada ih

je Marin poželio imati na majici.

Omiljene književnike i umjetnike,

poput Krleže i Piccassa, ovi

brat i sestra pokušavaju približiti

onima koji umjetnike većinom

doživljavaju kroz prizmu škole i

institucionalnog obrazovanja.

"Nije li bezvezno da legendarnu

Mariju Jurić Zagorku ili Tina

Ujevića percipiramo kao dosad-

ne ljude? Mi mislimo da jest",

poručuju Marija i Marin koji žele

spojiti visoku modu i umjetnost s

"običnim čovjekom". Riječ "art"

smatraju pretencioznim, a nastavak

"za po doma" spušta ga na

zemlju, kaže Marija.

ART za po DOMA uključuje

i edukativno-zabavnu komponentu.

Za to se pobrinuo Marin

koji na web-stranici ART za po

DOMA uz opise postera i majica

donosi i zabavne biografije portretiranih

velikana. Iako je izbor

motiva na koje su se odlučili jedinstven

i neklasičan, izdvojili su

da im je najmanji cilj zarada.

"Imamo na pameti mnogo drugih

motiva koji bi, uvjereni smo,

bili mnogo profitabilniji. Želimo

da ono što smatramo vrijednim

dobije odgovarajuću pozornost",

kaže Marija.

16 Zadnja


korektor

MJESEČNO - NA MJESEC

Mjesečno je pridjev koji ćemo upotrijebiti uz imenicu i opisuje kakvo je nešto.

Tako će nam u sintagmi mjesečni prihod taj pridjev reći tijekom kojeg je

razdoblja određeni prihod ostvaren, u ovom slučaju u mjesec dana, a zarađeno

tijekom godine bilo bi godišnji prihod. Jednako bismo tako govorili o tjednom ili

dnevnom prihodu, ako bi bila riječ o prihodu ostvarenom u tjednu ili u jednom

danu.

No kad želimo reći da se nešto ponavlja svaki mjesec, upotrijebit ćemo prilog,

ne više pridjev, pa ćemo reći da je dobro jesti više obroka na dan ili u danu; da

bismo trebali vježbati barem tri puta na tjedan, a podnositi poslovni izvještaj

četiri puta na godinu. (Snježana Babić Višnjić)

Ja sam Hrvatska

Što za mene znači biti znanstvenica u Hrvatskoj?

Biti znanstvenica u Hrvatskoj meni znači raditi posao koji volim na

mjestu na kojem želim biti, nakon 15 godina života i rada u Sjedinjenim

Američkim Državama, Danskoj, Italiji i Njemačkoj. Bavim

se istraživanjem diobe stanica, što je jedan od najvažnijih procesa

u živom svijetu. Znanstveno istraživanje, igra u kojoj rješavate zagonetke

prirode, jedno je od najzanimljivijih zanimanja koje svaki

dan donosi nova iznenađenja i izazove. dr. sc. Iva Tolić

1

2

3

4

5

6

7

šok i vjeverica

Arheolozi su devedesetih godina otkrili da glasovite

kamene glave na Uskrsnom otoku imaju tijelo. Iskopavanjem

dviju figura otkrili su torzo čija je visina

bila 33 metra.

Ljudi su jedina živa bića koja osjećaju nelagodu pri

razumijevanju tuđeg mišljenja. Zbog toga je Mark

Twain rekao da je čovjek "jedina životinja koja se

crveni".

Visoke nadmorske visine na kojima se putuje zrakoplovom

utječu na čovjekovo osjetilo okusa. Suhoća

na velikim visinama, ali i pri niskom tlaku smanjuje

osjetljivost okusnih pupoljaka na slatku i slanu

hranu za oko 30 posto.

Najdraži dječji slatkiš, šećernu vunu, izmislio je

zubar i tako osigurao buduće pacijente. Stroj za "slatkiše

od pamuka" u početku se zvao Fairy Floss.

Superman nije oduvijek letio. Tek 1940-tih godina

animatori su zaključili da bi bilo preteško crtati lika

koji svija koljena pa su se odlučili da će taj superjunak

poletjeti. Čitatelji su tako mogli vidjeti dobru

animaciju, ali i novu Supermanovu snagu.

Iako je Škotska poznata po čudovištu iz Loch Nessa,

nacionalna životinja ove države zapravo je jednorog.

On je igrao vrlo važnu ulogu u povijesti države, a još

u 12. stoljeću bio "ponosna zvijer" koju je William I.

upotrijebio na škotskom kraljevskom grbu.

Britanska studija otkrila je da djeca postave i do 300

pitanja svojim majkama tijekom dana. To znači da

svake dvije i pol minute postave po jedno pitanjima,

a majke su otkrile da im je najteže bilo odgovoriti na

pitanja "zašto je voda mokra?" i "od čega su napravljene

sjene?".

1

Dolove i brijeg,

zabijelio je...

a) krov

b) put

c) snijeg

d) nogostup

2

Usta se smiju, u

Beču i...

a) Londonu

b) Frankfurtu

c) Zagrebu

d) Riju

sudoku

pet za pet

3

Ja, sanjam jedan

bijel Božić, da

opet dođe u moj...

a) san

b) dom

c) grad

d) svijet

ODGOVORI:

1. c), 2. d), 3. c), 4. d), 5. d)

4

Djeca vesela oko

bora skakuću,

bake, djedovi se...

a) smiju

b) s njima vesele

c) s njima smiju

d) s njima igraju

LAGANI SREDNJI TEŠKI

5

Kada ponoć bljesne

sa visina, za

nas dižem čašu...

a) hladnog vina

b) bijelog vina

c) crnog vina

d) mladog vina

dobre vijesti

Učenici u prodavaonici

u Teksasu naplaćuju

proizvode dobrim

djelima

Američka srednja škola iz Teksasa

otvorila je prodavaonicu

prehrambenih proizvoda u kojoj

se, umjesto novcem, namirnice

naplaćuju dobrim djelima. Broj

bodova ovisi o veličini obitelji, a

dobivaju se za školske uspjehe,

dobra djela ili za pomoć u

knjižnici te mentorstva osnovnoškolcima.

Učenik Preston

Westbrook otkrio je za CNN

da je "prodavaonica pomogla

podići raspoloženje obiteljima

tijekom pandemije". Uslugu

pružaju učenici, a na policama

se mogu pronaći razne potrepštine,

poput toaletnog papira,

mesa i drugih prehrambenih

proizvoda. (CNN)

Profesor s PMF-a

slikovnicama približio

fiziku onim najmlađima

Fizičar i izvanredni profesor dr.

sc. Nikola Poljak s Prirodoslovno-matematičkog

fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu osmislio

je slikovnice s pomoću kojih

približava fiziku onim najmlađima.

Njegova "Fizika za djecu"

fizikalne znamenitosti objašnjava

s pomoću jabuka, malina i

lišća, a ostale fizikalne pojmove

oni najmlađi uče s pomoću

slovarice. Profesor Poljak otkrio

je da djeca "trebaju biti velik

dio ciljane publike ako želimo

znanstveno osvijestiti cijelu

zajednicu". (tportal)

'Znala sam da možemo dokazati kako su male

studentske novine zapravo velika stvar'

Među troje najboljih gospodarskih novinara u 2020. našla se Globalova novinarka

i urednica Antonija Grbavac, a nagradu su osvojili i novinar Lidera

Vanja Figenwald te Domagoj Novokmet s N1 televizije. Svečana dodjela

nagrade "Hrvoje Mateljić" održala se 15. prosinca u Hrvatskom novinarskom

domu. Mlada studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti,

istaknula je da je ponosna što je nagradu dobila kao novinarka studentskog

lista koji se trudi odgajati nadolazeće generacije novinara. "Kada sam

prvi put čula za ove novine, znala sam da možemo dokazati svima da su

male studentske novine zapravo velika stvar. Jako sam sretna i ponosna”,

rekla je Grbavac. Nadodala je da su svaki Globalov urednik, novinar, a

najviše mentor Igor Weidlich dio njezine nagrade. "Bez svakodnevnog

rada s njima, ovo se ne bi ostvarilo", napomenula je Grbavac, koju je na

pridruživanje Globalu potaknuo profesor FPZG-a i pokretač Globala Igor

Kanižaj."Mislim da će ovo biti poticaj svima, barem bih voljela da bude, da

se odvaže i iskoriste ono što im se na našem fakultetu pruža", zaključila je.

Vanja Figenwald, Antonija Grbavac i Domagoj Novokmet

PETRA OREŠKOVIĆ/GLOBAL

Sve više volontera

u Crvenom križu i

Crvenom polumjesecu

Najveće svjetske humanitarne

organizacije Crveni križ i

Crveni polumjesec izvijestile

su da se tijekom pandemije

prijavile stotine tisuća novih

volontera za besplatan rad i

pomoć drugim ljudima. Najveća

povećanja volontera zabilježile

su Sjedinjene Američke Države

te Italija, Nizozemska i Kenija.

Mnogo se volontera prijavilo i u

Tuvaluu, otočnoj državi koja nije

zabilježila niti jedan slučaj koronavirusa.

Volonteri dobrog srca

pomogli su desecima milijuna

ljudi u svim zemljama svijeta te

istodobno reagirali na nadolazeće

katastrofe. Dostavljali su

hranu i lijekove, prevozili pacijente

do zdravstvenih ustanova,

pružali psihosocijalnu podršku,

ali i mnogo drugoga. (IFRC)

Global 60

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?