Caffe Montenegro br. 166

U POTRAZI ZA LIJEPIM PRIMJERIMA LJUDI KOJI
SU SE VRATILI SELU DOŠLI SMO KOD MARTINA, NA
ČAŠICU LJUDSKOG RAZGOVORA, NA STIMU I ČAST
KAKO JE VJEKOVIMA BILO U OVOJ ČUVE-
NOJ ZATRIJEBAČKOJ FAMILIJI
U potrazi za lijepim primjerima ljudi koji
su se vratili selu došli smo kod Martina,
na čašicu ljudskog razgovora, na stimu
i čast kako je vjekovima bilo u ovoj
čuvenoj zatrijebačkoj familiji. Martin nas
dočekuje raširenih ruku, blagog osmjeha
i riječima dobrodošlice. Cacović, dobro
znano lice starijim Podgoričanima,
vazda je bio preduzimljiv.
KUMOVA I PRIJATELJA
NIKAD DOSTA
- Uvijek sam imao smisao za posao.
Nekad sam taksirao, plovio, držao
MARTIN CACOVIĆ
komisione, radnje, jedno vrijeme i hotele.
Stekao sam dosta, ali uvijek više ističem
prijateljstva i poznanstva nego materijalnu
zaradu. Ona se uvijek potroši ili
uloži u neki novi posao, neku novu ideju.
Odavno sam želio da ovdje imam kuću
i mjesto za društvo, đe možemo da se
okupljamo i na miru popijemo po koju,
da zapjevamo, odigramo partiju karata.
Pokazalo se da imam više prijatelja i
kumova, pa sam morao da dozidam
još jednu prostoriju da bi svi mogli da
DAN JOŠ TRAJE PA
JOŠ UVIJEK SJEDIMO
PRED KUĆOM. NA
ASTALU DEMIDŽANE
I BOCE RAKIJE
RAZNIH BOJA I UKUSA.
PROBAMO KOPRIVAČU,
MARTIN VELI DA JE
DOBRA ZA SRCE
79