PREVENCIJA I SANIRANJE POSLJEDICA

1. Uvod i propisi na hrvatskim prostorima u 18. stoljeu
Prirodne nepogode postoje od pamtivijeka, te se ovjeanstvo susree s njima radei na
otklanjanju njihovih posljedica. U radu se prvenstveno obrauju prirodne nepogode i to
spreavanje epidemija zaraznih bolesti iako postoje i druge prirodne kataklizme (potresi,
poplave, erupcije vulkana, požari i sl.), a razarajue djelovanje imaju rat i zagaenje okoliša
kao pojave nastale ljudskim djelovanjem.
Od samih poetaka civilizacije ljudi su morali otklanjati štetne posljedice, a potom
raditi i preventivno na spreavanju i umanjivanju šteta. U antici se pojavljuju kanali koji
služe navodnjavanju, ali dijelom i ureenju tokova rijeka u kolijevkama civilizacije (Nil,
Eufrat, Tigris). Stanovništvo kolektivno otklanja posljedice katastrofa, ali ne postoje posebni
opi akti, propisi koji to reguliraju. Biblija spominje epidemije kuge (iako se naziv koristi za
više bolesti) u I. mileniju prije naše ere, a ista se spominje u V. st. pr. n. e. u Ateni, kada je
umrla treina stanovnika, meu kojima i strateg Periklo. Kuga je poharala i dijelove Rimskog
carstva, tzv. „Galenova kuga“ u 2. st., „Ciprijanova kuga“ u 3. st. i u Bizantu u doba cara
Justinijana u 6. st. 1
U srednjem vijeku „crna smrt“ prepolovila je stanovništvo Europe u 14. st. Na
hrvatskim, jadranskim prostorima postoji niz statuta gradova u kojima se sporadino
pojavljuju propisi koji govore o sanitarnim mjerama (npr. uvanje istoe ulica, zabrana
bacanja smea, održavanje septikih jama držanje stoke u gradu i sl.). Dubrovnik uvodi
karantenu za pomorce 1377. godine. 2 Neke bratovštine imaju dužnost gašenja požara. To
možemo smatrati poetkom javnozdravstvenog pravnog reguliranja koje ima svrhu
preventive kako ne bi došlo do šteta veih razmjera, tj. epidemija zaraznih bolesti.
Poetkom modernog pravnog reguliranja možemo smatrati razdoblje 18. st., u
Habsburškoj monarhiji doba vladavine prosvijeenog apsolutizma Marije Terezije (1740.-
1780.) i Josipa II. (1780.-1790.).Ve i nešto prije, u prvom deceniju tog stoljea, uslijed
pojave kuge oko Beograda i Temišvara u Osmanlijskoj Turskoj uvodi se sanitarni kordon. Na
manjim graninim prijelazima postoje tzv. rasteli, a na veim tzv. kontumaci kao lazareti u
kojima se zadržavaju putnici, životinje i roba (npr. u Slavonskom Brodu, Staroj Gradišci i
Kostajnici). Car Karlo VI. uveo je stalni sanitarni kordon prema Turskoj 1728. godine.
Sanitarni kordoni organizirani su i u unutrašnjosti Slavonije u doba epidemije 1739. Postojalo
je više stupnjeva zaštite. Prvi, „mirni“ stupanj kad nema opasnosti u kojem karantena traje 21
dan. Drugi, kada se pojavi epidemija u europskom dijelu Turske – 28 dana. Trei stupanj
obuhvaa pojavu bolesti u blizini granice – 42. dana. Vojnici su na granici mogli primijeniti
silu kako bi osobe sprovele u karantenu, a stoku bez nadzora i ubiti. Poetkom 19. st.
dozvoljava se u mirno doba prijelaz bez karantene, ali uz potvrdu iz mjesta dolaska da nema
bolesti i dezinfekciju. Dezinfircirala se i pošta, a ako doe do pojave bolesti zabranjivalo se
okupljanje pa i u crkvama na bogoslužju. 3
Godine 1710./11. osnovano je Dvorsko zdravstveno vijee koje je bilo najviša
zdravstvena institucija u Habsburškoj monarhiji. Utemeljene su dvije komisije, jedna za
1
Gardaš, Miro, Sanitarne mjere austrijskih vlasti na granici prema Turskoj, u 18. i 19. stoljeu, Zbornik, radova
s Meunarodnog znanstvenog skupa „Pravne i povijesne odrednice granica srednje i jugoistone Europe, Pravni
i Filozofski fakultet Sveuilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, Osijek 2011., str. 355 i tamo navedena literatura.
2
Isto, str. 356.
3
Cit. mjesto.