PREVENCIJA I SANIRANJE POSLJEDICA

u cilju spašavanja veeg broja života, time i zaštite životne sredine uopšte. Medjutim, samo
saznanje da je došlo do upotrebe biološkog oružja, može da dovede do panike i prouzrokovanja
psihološkog stresa kod žrtava i spasilaca.
U cilju suzbijanja upotrebe razliitih oblika biološkog oružja, treba uspostaviti pravnu
regulativu koja sankcioniše zloupotrebu bioloških agenasa kao oružje i stalno jaati
medjunarodnu saradnju u ovoj oblasti.
Opasnost od biološkog oružja tamna je strana globalizacije, pa sprijeavanje njegove
upotrebe stvara novo poglavlje za opstanak ovjeanstva. Cilj je da države na svaki mogui
nain sprijee upotrebu ove vrste oružja.
Genetiki inženjering u izmijenjenom obliku može biti velika opasnost, zbog ega je
neophodno što prije utvrditi, koje bi infektivne bolesti oni mogli uzrokovati i pripremiti se za
njih kao novu vrstu oružja tzv. ”pete generacije ofanzivnog programa biološkog oružja”. 9
Ugrožavanje životne sredine i ljudska prava
Pravo na zdravu i ouvanu životnu sredinu je jedno u nizu ljudskih prava, koja se u
odnosu na neka druga prava mogu nazvati „pravom budue generacije“. Povreda ljudskih prava
tijesno je povezana sa zagadjenjem životne sredine.
Danas postoje dva pristupa u utvrdjivanju odnosa izmedju životne sredine i ljudskih
prava. Jedan, koji polazi od toga da je životna sredina neophodan uslov za realizaciju osnovnih
prava - pravo na život, zdravlje, dostojanstvo i drugi, koji zastupaju teoretiari koji misle da
ljudska prava mogu biti polazna taka, odakle pravo na životnu sredinu može biti izvedeno.
Razvoj tehnologije u savremenom svijetu dovodi do vee zagadjenosti, ugroženosti
životne sredine, tako da država treba da postigne sporazum i uspostavi pravian odnos izmedju
interesa pojedinca i zajednice, da se na efikasan nain kontroliše rad pojedinih postrojenja,
fabrika, putem upotrebnih dozvola za rad i djelotvornih sankcija za nepoštovanje nacionalnih
propisa o zagadjenju.
Evropska konvencija o ljudskim pravima ne pruža neposrednu zaštitu od ugrožavanja
životne sredine. Medjutim, Evropski sud za ljudska prava tumai pravo na životnu zaštitu u
kontekstu prava na život, na poštovanje privatnog i porodinog prava, prava na mirno uživanje
imovine i prava na informisanje koje se odnose na rizik po zdravlje.
Nemogue je odvojiti interese ovjeanstva od zaštite životne sredine. Svrha priznavanja
ljudskih prava, ali i medjunarodnog ekološkog prava je u postizanju najvišeg kvaliteta života za
ovjeanstvo u okviru postojeeg globalnog ekosistema. Ipak, ona se mogu nekada i sukobiti,
kada zaštita prirode dodje u konflikt sa ouvanjem prava pojedinaca. 10
Umjesto zakljuka
Stanje životne sredine zavisi od svijesti svih nas, a njena zaštita uslovljena je razvojem
tehnološkoh procesa, posebno biotehnologijom. Razvoj biotehnologije uslovljen je razvojem i
stepenom društveno – ekonomskog uredjenja. Cilj zaštite životne sredine je ouvanje i zaštita
zdravlja ljudi.
Napredak na podruju biotehnologije je razlog za zabrinutost. Nije sporno da naunici
mogu izmjeniti svojstva postojeih uzronika bolesti i uiniti ih smrtonosnim, ali i jednostavnim
9 N. Marstjepovi, „Toksini i biološki agensi“, Perjanik (Danilovgrad) br. 24/2010, str. 91.
10 I. Krsti, “Pravo na zdravu životnu sredinu u korpusu ljudskih prava”, Pravni život, br. 9/2005 str. 621.