PREVENCIJA I SANIRANJE POSLJEDICA

Zbornik2015-I Zbornik2015-I

15.12.2015 Views

za masovno uništenje ljudi, životinja, biljaka, uopšte za ugrožavanje životne sredine, sa nesagledivim posljedicama. Iako je prvi put upotrijebljen pojam biološkog oružja 1947. godine na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, to nikako ne znai da ono nije, u odredjenim pojavnim oblicima korišeno znatno ranije. Tako, Stari Rimljani koristili su mrtve životinje u cilju zagadjivanja vode svojih neprijatelja. U vrijeme Napoleonovog pohoda na Rusiju (1812. godine), gubici od zaraznih bolesti bili su znatno vei – šest puta, od gubitaka ranjavanjem. U Prvom svjetskom ratu, zaraene strane koristile su razliite vrste plinova, koji su u sebi sadržali bakterije i viruse za iscrpljivanje ljudi i na taj nain izazivali visoke temperature, groznicu i sl. Ovo je bio razlog da se donese i potpiše Ženevski protokol o zabrani upotrebe biološkog oružja, u Ženevi 1926. godine, od strane Društva naroda. Protokol nijesu ratifikovale Sjedinjene Amerike Države i Japan, ve su, posebno Japan, nastavili razvoj biološkog oružja izgradnjom fabrike za njihovu proizvodnju pod imenom ”Odred 731” u kojoj su vršeni brojni eksperimenti biološkim agensima. Obdukcijskim nalazima, nakon Drugog svjetskog rata utvrdjeno je, da je više od tri hiljade ljudi, kineskih zatvorenika i civilnog stanovništva, umrlo u japanskim logorima od posljedica eksperimenata sa biološkim oružjem. Nakon Drugog svjetskog rata, brojne zemlje, posebno dvije velike sile – Sjedinjene Amerike Države i Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika, razvijaju nove tehnologije i efikasnije biološko oružje, u obliku suvog praha koji se sastoji od štetnih mikroorganizama. Bioinžinjering se razvija i usmjerava na manipulaciju gena u cilju stvaranja ”super klica – ubica”. Sjedinjene Amerike Države, 1969. godine, posjedovale su skladišta za sedam vrsta oružja i vršeno je testiranje bojevih glava za krstaree rakete (”Snark” i ”Polaris”), dok je u Sovjetskom Savezu, Francuskoj, Kini i Sjevernoj Koreji, došlo do izgradnje velikih skladišta biološkog oružja. U cilju zabrane usavršavanja i skladištenja bioloških materijala i istraživanja bioloških agenasa, prije svega, u vojne svrhe, 10. aprila 1972. godine u Londonu je potpisana Konvencija o zabrani razvoja, proizvodnje i skladištenja biološkog i toksikog oružja (BTWC), koja je stupila na snagu 1975. godine. Pored ove konvencije donijeta je i Konvencija o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korišenja hemijskog oružja i o njegovom uništenju (CWC), koja je stupila na snagu 1997. godine. Današnji razvoj hemijske industrije ne predstavlja samo ugrožavanje životne sredine na jednom prostoru, ve znaajnu prijetnju globalnoj bezbjednosti, a razlozi za to su: Prvo, 1990. godine, amerika administracija objavila je, te više puta ponovila u narednim godinama, da je širenje ofanzivnog programa biološkog oružja postalo rastui trend medju državama i nedržavnim subjektima, posebno teroristikim grupama. Drugo, otkrie da je Savez Socijalistikih Sovjetskih Republika, izmedju 1989. i 1999. godine, prekršio Konvenciju o upotrebi biološkog oružja od njenog ratifikovanja 1975. godine, jer je pokrenuo tajni program razvoja i proizvodnje biološkog oružja. Tree, potvrda Specijalne komisije Ujedinjenih nacija (UNCOM), 1975. godine da Irak od 1974. godine vodi tajni program biološkog oružja, da je imao uskladištenu veliku koliinu agenasa. etvrto, okolnost da je japanski totalitarni pseudovjerski kult ”Aum Šinrikjo” (Aum Shinrikyo), iji su pripadnici 1995. godine izvršili napad nervnim gasom u tokijskom metrou, etiri godine bezuspješno pokušavao da proizvede i upotrijebi za napade na civile dvije vrste patogenih bioloških agenasa – botulinis i antraks. Ishod napada bio je katastrofalan - 12 ljudi je

ubijeno, 600 ljudi kontaminirano, 3000 lijeeno, a desetak osoba je pretrpjelo trajna ošteenja mozga. 4 Biološko oružje obuhvata biološke agense, koji luenjem otrovnih produkata prouzrokuju masovna uništenja, oboljenja, smrt ljudi i životinja. Prednost korišenja ovog oblika oružja, u odnosu na hemijsko i nuklearno, je visok stepen djelovanja, teško otkrivanje, a lako distribuiranje. Klasifikacija bioloških agenasa koji se mogu iskoristiti kao oružje su: - bakterije – autonomni mikroskopski jednoelijski organizmi, koji se sastoje od membrane i citoplazme sastavljene od ribozoma i nukleoida, koji su u veini sluajeva podložni terapiji sa antibioticima; - virusi - ultramikroskopski organizmi koji se sastoje od nukleinske kiseline i proteinskog omotaa, nijesu podložni tretmanu antibioticima, ve antiviralnim jedinjenjima, od kojih je samo nekoliko dostupno, a i oni imaju ogranienu upotrebu; - rikecije – mikroorganizmi koji imaju karakteristike virusa i bakterija, koriste kiseonik i podložne su širokoj lepezi antibiotika i razvijaju se samo u živim elijama; - hlamidije – paraziti nesposobni da generišu vlastiti energetski izvor, respondiraju mnogobrojnim antibioticima; - gljivice – jednoelijski ili višeelijski organizmi koji nemaju fotosintezu, veinom se hrane uginulom organskom materijom; - toksine – izuzetno otrovne supstance, od kojih mnoge imaju brže efekte od bojnih otrova, proizvode ih mikroorganizmi, životinje i biljke, a mogu biti sistematizovane hemijskim putem, za razliku od bioloških ratnih agenasa, kod trovanja ne mogu se tretirati antibioticima, do sada se pokazalo da je djelotvorna samo vakcina. Namjerno korišenje bioloških agenasa, mikroorganizama, toksina, uzrokovanja bolesti i svakog drugog oblika ugrožavanja životne sredine, predstavlja upotrebu biološkog oružja. Biološko oružje nije samo instrument ratovanja u ratu, ve i u miru, a sastoji se od upotrebe živih organizama (bakterija i virusa) sa dodatkom toksina u cilju onesposobljavanja ili ”ubijanja” preko bolesti (zaraze), a ne vidljivim fizikim efektom. Karakteristike bioloških agenasa, se ogledaju u tome što oni: a) imaju period inkubacije (mikroorganizmi) ili latencije (toksini) koji za neke toksine iznosi nekoliko sati, a za neke patogene se mjeri danima ili nedjeljama; b) ne nanose infrastrukturi ciljanog podruja nikakvu štetu (veliina teritorije pokrivena aerosolom može biti kontrolisana odabirom agensa sa razliitim stepenom trajanja - što je taj stepen viši, to e više ljudi biti zaraženo); c) ne rezultiraju bitnom kontaminacijom zemlje i drugih površina (za uzrokovanje i uveanje žrtava biološki agensi zahtjevaju fiziko prisustvo neprijatelja – gro patogena ne može da preživi više od par sati”. 5 Biološki agensi koji su selektovani za razvoj biološkog oružja moraju da ispunjavaju odredjene zahtjeve, i to: sposobnost da dovode do odredjenog efekta; nezahtjevnu produkciju masovnih razmjera; sposobnost da ostanu nepromjenjeni tokom proizvodnje, uskladištenja i 4 Donna, E. Shalala, „Bioterrorism: How Prepared Are We?“, Emerging Infectious Diseases Juornal, Vol. 5. NO., 4. July-August, 1999., str. 142. 5 Dj. Stojanovi, E. Ristanovi, „Trka sa vremenom: odnos biološkog oružja i medjunarodne bezbjednosti“, Politika revija, Beograd, broj 2/2010, str. 344.

za masovno uništenje ljudi, životinja, biljaka, uopšte za ugrožavanje životne sredine, sa<br />

nesagledivim posljedicama.<br />

Iako je prvi put upotrijebljen pojam biološkog oružja 1947. godine na Generalnoj<br />

skupštini Ujedinjenih nacija, to nikako ne znai da ono nije, u odredjenim pojavnim oblicima<br />

korišeno znatno ranije.<br />

Tako, Stari Rimljani koristili su mrtve životinje u cilju zagadjivanja vode svojih<br />

neprijatelja. U vrijeme Napoleonovog pohoda na Rusiju (1812. godine), gubici od zaraznih<br />

bolesti bili su znatno vei – šest puta, od gubitaka ranjavanjem.<br />

U Prvom svjetskom ratu, zaraene strane koristile su razliite vrste plinova, koji su u sebi<br />

sadržali bakterije i viruse za iscrpljivanje ljudi i na taj nain izazivali visoke temperature,<br />

groznicu i sl. Ovo je bio razlog da se donese i potpiše Ženevski protokol o zabrani upotrebe<br />

biološkog oružja, u Ženevi 1926. godine, od strane Društva naroda. Protokol nijesu ratifikovale<br />

Sjedinjene Amerike Države i Japan, ve su, posebno Japan, nastavili razvoj biološkog oružja<br />

izgradnjom fabrike za njihovu proizvodnju pod imenom ”Odred 731” u kojoj su vršeni brojni<br />

eksperimenti biološkim agensima. Obdukcijskim nalazima, nakon Drugog svjetskog rata<br />

utvrdjeno je, da je više od tri hiljade ljudi, kineskih zatvorenika i civilnog stanovništva, umrlo u<br />

japanskim logorima od posljedica eksperimenata sa biološkim oružjem.<br />

Nakon Drugog svjetskog rata, brojne zemlje, posebno dvije velike sile – Sjedinjene<br />

Amerike Države i Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika, razvijaju nove tehnologije i<br />

efikasnije biološko oružje, u obliku suvog praha koji se sastoji od štetnih mikroorganizama.<br />

Bioinžinjering se razvija i usmjerava na manipulaciju gena u cilju stvaranja ”super klica –<br />

ubica”. Sjedinjene Amerike Države, 1969. godine, posjedovale su skladišta za sedam vrsta<br />

oružja i vršeno je testiranje bojevih glava za krstaree rakete (”Snark” i ”Polaris”), dok je u<br />

Sovjetskom Savezu, Francuskoj, Kini i Sjevernoj Koreji, došlo do izgradnje velikih skladišta<br />

biološkog oružja.<br />

U cilju zabrane usavršavanja i skladištenja bioloških materijala i istraživanja bioloških<br />

agenasa, prije svega, u vojne svrhe, 10. aprila 1972. godine u Londonu je potpisana Konvencija o<br />

zabrani razvoja, proizvodnje i skladištenja biološkog i toksikog oružja (BTWC), koja je stupila<br />

na snagu 1975. godine. Pored ove konvencije donijeta je i Konvencija o zabrani razvijanja,<br />

proizvodnje, gomilanja i korišenja hemijskog oružja i o njegovom uništenju (CWC), koja je<br />

stupila na snagu 1997. godine.<br />

Današnji razvoj hemijske industrije ne predstavlja samo ugrožavanje životne sredine na<br />

jednom prostoru, ve znaajnu prijetnju globalnoj bezbjednosti, a razlozi za to su:<br />

Prvo, 1990. godine, amerika administracija objavila je, te više puta ponovila u narednim<br />

godinama, da je širenje ofanzivnog programa biološkog oružja postalo rastui trend medju<br />

državama i nedržavnim subjektima, posebno teroristikim grupama.<br />

Drugo, otkrie da je Savez Socijalistikih Sovjetskih Republika, izmedju 1989. i 1999.<br />

godine, prekršio Konvenciju o upotrebi biološkog oružja od njenog ratifikovanja 1975. godine,<br />

jer je pokrenuo tajni program razvoja i proizvodnje biološkog oružja.<br />

Tree, potvrda Specijalne komisije Ujedinjenih nacija (UNCOM), 1975. godine da Irak<br />

od 1974. godine vodi tajni program biološkog oružja, da je imao uskladištenu veliku koliinu<br />

agenasa.<br />

etvrto, okolnost da je japanski totalitarni pseudovjerski kult ”Aum Šinrikjo” (Aum<br />

Shinrikyo), iji su pripadnici 1995. godine izvršili napad nervnim gasom u tokijskom metrou,<br />

etiri godine bezuspješno pokušavao da proizvede i upotrijebi za napade na civile dvije vrste<br />

patogenih bioloških agenasa – botulinis i antraks. Ishod napada bio je katastrofalan - 12 ljudi je

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!