PREVENCIJA I SANIRANJE POSLJEDICA

consider only weapon used in war, nowadays it is more used in peaceful conditions. So, the use
of biological agents, used intentionally or unintentionally, we could say, is one of the ”silent and
perfidious” weapons, that wage war without destruction, with very expressed effects and serious
consequences for population and mankind in general, that are subsequently manifested, often
revealed too late, and remediated harder.
This paper points out certain forms of threat of the environment by the use of biological
weapons, in the area of international safety, about individual forms of biological weapon and the
importance of establishing regulations for sanctioning abuse of biological agents.
Key words: environment, biological weapon, biological agents, protection, prevention,
legislation.
U v o d
Zaštita životne sredine predstavlja skup razliitih postupaka i mjera usmjerenih na
sprijeavanje ugrožavanja životne sredine s ciljem ouvanja biološke ravnoteže. Razvojem
industrije, a posebno tehnološkim razvojem i pojavom novih oblika ”ratovanja”, pred
ovjeanstvom su se pojavila dva problema. Prvo, kako iskoristiti nova otkria na polju
biotehnologije, za dobrobit ovjeanstva, a s druge strane, kako zaštititi ovjeanstvo koje je
ugroženo sa opasnostima koje sadrži upotreba novih, razliitih bio produkata. Nije samo više
rije o biološkom oružju, odnosno zaštiti od njegove primjene, ve i o drugim opasnostima
kojima je savremeno društvo izloženo upotrebom bioloških agenasa u razliitim oblicima i
sferama životne sredine. U nastojanju da što bolje i brže dostignu odredjeni nivo naunotehnološkog
razvoja, za primjenu razliitih bioloških agenasa, države se "utrkuju" u njihovom
korišenju, svjesno ili ne, iako je njihova primjena opasnost za život i zdravlje ljudi, odnosno za
ovjekovu sredinu uopšte. Nije sporno, da sve ono što je opasno za ovjekovu sredinu,
predstavlja opasnost za život ljudi u toj sredini.
Biološko oružje, pod kojim se podrazumjevaju organizmi ili toksini koji se koriste za
ubijanje, sprijeavanje i onesposobljavanje protivnika, u najširem smislu rijei, predstavlja
opasnost ne samo za zdravlje i životnu sredinu u kojoj je upotrijebljeno, ve za šire podruje, a
za otklanjanje posljedica izazvanih njegovom upotrebom potrebno je duže vrijeme, koje se
nekada mjeri i stotinama godina. Biološko oružje (biološko, hemijsko, nuklearno i radiološko),
sve više je sredstvo koje se danas koristi u teroristikim napadima, obzirom na njihovu
mogunost masovnog uništenja. Kod upotrebe biološkog oružja, teško je odrediti prostorne i
vremenske granice podruja koje je napadnuto, što predstavlja ujedno i nemogunost
blagovremenog otkrivanja napada izazvanog biološkim oružjem.
Životna sredina ugrožava se na razliite naine pa je time utvrdjivanje uzroka izuzetno
znaajno, kao i njihovo pravovremeno otkrivanje i dokazivanje. Nauno je poznato da se
negativna pojava najbolje suzbija ako se efikasnim metodama djeluje direktno na njene uzroke.
Sigurno je da ne treba sputavati i zaustavljati nauni i tehnološki razvoj, kao ni primjenu
savremenih tehnologija, ali je nužno poštovati ekološke interese, odnosno razvoj biotehnologije
prilagoditi interesima zaštite životne sredine, a ne obrnuto, da ona bude opravdanje za visok
stepen zagadjivanja i ugrožavanja životne sredine, za njenu degradaciju.