PREVENCIJA I SANIRANJE POSLJEDICA

koristiti u svakodnevnom životu, tada se uoi i njeno nepovoljno i nepoželjno dejstvo na
ovjeka i prirodnu okolinu. Tada se zapoinje pojavljivati svijest o stvaranju nove generacije
tehnologije kako bi bile ispravljene greške starih tehnologija i stvorile nove ekološki znaajne
tehnološke generacije. 10
Otuda znaaj obrazovanja i ekološkog obrazovanja koji e se sve više morati odnositi i
na ekologiju, tako da e ekološko znanje, ekološka svijest i ekološko ponašanje, jednom
rijeju, ekološka kultura, postati bitnim elementom ne samo ekološkog obrazovanja, nego i
ekološkog naina života u kojem e tehnologija imati sasvim drugaiju ulogu od ove
sadašnje. Ekologija e morati postati sastavni i nezaobilazni dio ne samo obrazovanja
savremenog ovjeka, nego i njegovog sveukupnog naina života.
Globalni napori u budunosti se moraju usmjeravati prema ouvanju prirodnih izvora i
ouvanju ekosistema. U tom pogledu treba i mijenjati tehnološku prirodu, odnosno prirodu
tehnologije. ovjeanstvo može spasiti Planetu ukoliko se drugaije bude ponašalo u
proizvodnji i potrošnji, ali tako što e se to ponašanje uskladiti sa inovativnim ekološki
odreenim rezultatima nauke i tehnologije. 11
Naravno, da to nije lako. Prije svega, i zato što nismo ni svjesni „kuda vodi ovaj
svijet“, da li e se razvijati kao u prošlosti i sadašnjosti tako da e ipak nekako „napredovati“,
da li e završiti u nekoj svjetskoj vladi ija bi vladavina bila humana i pravedna, ili e završiti
u nekom totalitarnom oobliku i globalnoj katastrofi?
Neki teoretiari smatraju da nauka i tehnologija još uvijek ne mogu da riješe ekološku
krizu. Istiu da, ukoliko porast stanovništva bude rastao kao do sada, a ne promijene se
obrasci ovjekovih aktivnosti na Planeti, nauka i tehnologija nee biti u stanju da sprijee
ekološku katastrofu.
Pa, i pored toga što mnogo znamo, istovremeno mnogo toga i ne znamo. „Nikada
ranije u povijesti ljudski rod nije bio tako nespreman za nove tehnološke i gospodarstvene
mogunosti, izazove i opasnosti koje nam se pružaju na obzorju. Naš nain života
najvjerovatnije e se u sljedeih nekoliko desetljee promijeniti temeljitije nego u ranijih
tisuu godina. Do 2005. godine mi i naša djeca mogli bismo živjeti u svijetu posvemašnje
drugaijem od bilo ega što je ljudski rod bilo kada doživio u prošlosti. Za malo više od jedne
generacije naša definicija života i znaenje bitka vjerovatno e se radikalno izmijeniti. Doi
e do novih razmišljanja o davno stvorenim pretpostavkama o prirodi, ukljuujui i našu
vlastitu ljudsku narav. Mnogi prastari obiaji koji se tiu spolnosti, razmnožavanja, roenja i
roditeljstva mogli bi djelimino nestati. Takoer e se najvjerovatnije promijeniti predodžbe o
jednakosti i demokraciji, a isto tako i naše vienje ovoga što se podrazumijeva pod izrazima
`slobodna volja` i `napredak`. Naše pravo poimanje samoga sebe i društva vjerovatno e se
promijeniti, kao što se to dogodilo prije sedam stotina godina, kada se duh rane renesanse
proširio srednjovjekovnom Europom.“ 12
Upravo tako. Znamo mnogo, ali mnogo i ne znamo. Ono što sigurno znamo jeste to da
je ovjek svojom aktivnošu ugrozio svoj život na Planeti. Ali, kako da izae iz tog problema
i život sauva, to još zasigurno – ne znamo.
10 M. Kor, Globalna privreda i Trei savet, u: Globalizacija – argumenti protiv, (Prir. Dž. Mander, E. Goldsmit),
„Clio“, Beograd, 2003, str. 79.
11 Dž. Kanton, Ekstremna budunost: najznaajnije tendencije koje e promeniti svet u narednih pet, deset i
dvadeset godina, „Clio“, Beograd, 2010, str. 246.
12 J. Riffkin, Biotehnološkostoljee: trgovina genima u osvit vrlog novog svijeta, „Naklada Jesenski i Turk“,
Zagreb, 1999, str. 19.