PREVENCIJA I SANIRANJE POSLJEDICA

moraju biti zamijenjene „istim“ tehnologijama koje bi smanjile nivo zagaenja i zaštitile
prirodnu okolinu.
Za nove ili „iste“ tehnologije karakteristina je visoka akumulativnost. Ove visoko
razvijene tehnologije zahtijevaju nauno-obrazovnu intenzivnost i odvijaju se uz malu
potrošnju energije, sirovina i repromaterijala, i u povoljnijim radnim uslovima sa manje
fizikog napora. Fleksibilnost proizvodnog procesa i kvalitet proizvodnje su vei i oni
zahtijevaju plasman na razvijenijem, globalnom meunarodnom tržištu. Takoe, za ove
tehnologije je karakteristian nizak nivo zagaivanja prirodne okoline. 6
Ve smo napomenuli da tehniki napredak ne mora da znai i ljudski napredak.
Tehniko-tehnološki, mehaniki napredak i ljudski napredak su se dugo smatrali istom stvari.
Ali nisu. Proizvod Moderne su moderne tehnologije koje su nastale kao rezultat tehnološkog
napretka u okviru kapitalistikih društvenih odnosa i, umjesto da ovjek kontroliše
tehnologiju, ona kontroliše i instrumentalizuje njega i njegov društveni i prirodni svijet.
Tehnologija predstavlja dominaciju, odnosno stavlja dominaciju i kontrolu nad ovjekom i
prirodom. Ekološki problemi su proizvod tehnološke dominacije i kolonizacije svijeta. Zato se
i istie da je neophodno mijenjati društvene uslove upotrebe tehnologije, ali i razviti ekološku
svijest o neophodnosti promjene takve paradigme.
Kako dobro Gidens primjeuje, u ovom „svetu zapanjujuih tehnoloških promena niko
ne može biti siguran šta nosi budunost.“ 7
Upravo, zahvaljujui toj injenici, a uslijed ekoloških problema koji su nastali kao
posljedica primjene nauke i tehnologije na prirodu, neki su ekološki mislioci razvili odbojnost
kako prema nauci, tako i prema racionalnom mišljenju uopšte, ali takav stav ne može biti
prihvaljiv. Jer bez naune analize ne bismo ni znali za postojanje ekoloških i drugih problema
i rizika, i zato naš odnos prema nauci, iz ve navedenih razloga, nee i ne može biti isti kao u
ranijim vremenima. U ovom trenutku nemamo institucije pomou kojih bismo nadgledali
tehnološke promjene, na lokalnom, nacionalnom ili globalnom nivou. Katastrofa s ''kravljim
ludilom'' u Velikoj Britaniji i drugdje mogla je biti izbjegnuta da je bio uspostavljen dijalog o
tehnološkim promjenama i problemima koji proistiu iz njihove primjene. Vee javno
angažovanje oko nauke i tehnologije ne bi razriješilo dilemu izmeu širenja straha i
prikrivanja, ali bi moglo da nam omogui da ublažimo neke od štetnih posljedica. 8
Kao što „zeleni“ kažu, ne treba odbacivati nauku ve scijentizam kao neogranienu
vjeru u nauku i tehnologiju. Kljuna ideja „zelenih“ u odnosu na tehnologiju jeste naelo
obazrivosti: tehnologije treba odbaciti ako se precizno i sa sigurnošu ne može dokazati da
nisu štetne za ljudska bia i biosferu. Ono naelo obazrivosti se posebno odnosi na nuklearnu
tehnologiju: „zeleni“ su uticali na odluku Njemake i Švedske da nuklearne elektrane
postepeno izbace iz upotrebe. 9
Promjena tehnike i tehnologije, kao promjena organizacije rada, naina proizvodnje i
naina života, neophodni su zbog opstanka ljudske vrste i života na našoj planeti. Kao ljudska
vrsta, moramo usvojiti prikladnu i adekvatnu, ekološki zdravu i društveno prihvatljivu i
pravinu politiku kako bi zadovoljili potrebe za zdravom hranom, istom vodom i vazduhom,
dobrim obrazovanjem i informacijama i bezbjednošu. Zato nam je potrebna odgovarajua
tehnologija, tako da pravilno odreujemo potrošaka dobra koja želimo proizvoditi i „ne
možemo prihvatiti da imamo odgovarajuu tehnologiju, a da proizvodimo neodgovarajue
proizvode“, jer „proizvodi i tehnologije moraju biti bezbedni za upotrebu i rukovanje“ upravo
zato što „moraju da zadovolje osnovne ljudske potrebe i ne smeju da upropašavaju i
iscrpljuju životnu okolinu“. Do sada smo vidjeli da, kada se tehnologija pone masovno
6 Ž. uri, Modernizacija i društvene promene, „Institut za politike studije“, Beograd, 2004, str. 15-16.
7 E. Gidens, Sociologija, „Ekonomski fakultet“, Beograd, 2005, str. 474.
8 E. Gidens, Odbegli svet: kako globalizacija preoblikuje naše živote, „Stubovi kulture“, Beograd, 2005, str. 60.
9 E. Gidens, Klimatske promene i politika, „CLIO“, Beograd, 2010, str. 68.