PREVENCIJA I SANIRANJE POSLJEDICA

ijene erozije je bilo zaštieno vrbama koje su na tom mjestu prirodno rasle, bez pomoi
ljudske ruke.
Sl. 2. Klizište na lokalitetu Palak je pregraivanjem toka rijeke Velike Usore u majskim
poplavama 20114. izazvalo njeno izlivanje i nanos mulja do 110 cm i onemoguilo
ometanje plodova jabuke. Oko stabla jabuke djelimino je uklonjen mulj, što se vidi na
slici (svijetla površina na stablu oznaava visinu do koje je mulj nanošen)
Uzvišenje se kod visokog vodostaja pretvaralo u rijeno ostrvo. Ono je zaustavilo
dalje napredovanje klizišta, a sama rijeka od tada tee lijevom stranom nekada povremenog
rijenog ostrva. Prostor nekadašnjeg korita je obrastao vrbama, johama i šibljem i na taj nain
zaštien od rijene erozije. Ovo pregraivanje rijeke je zaustavilo kliženje puta koji spaja
Banju Vruicu i Tesli, ali utie i na plavljenje vonjaka koji se od navedene lokacije nalazi
na udaljenost od 25 m. Pri visokom vodostaju Velike Usore ona plavi vonjak, zasaen
autohtonom vrstom jabuka, ostavlja plodan mulj koji spreava ometanje plodova. Jabuke
mogu cvjetati, ali ili ne mogu da rode, ili daju zanemarljive prinose (na 3 dunuma najviše do
20 kg). Nauka nije još objasnila ovu pojavu. Vlasnik ako želi da ubire jabuke primoran je da
otklanja nanos oko stabala jabuke do nivoa koji je zemljište dostiglo prije saenja i prisustva
naslaga rijenog mulja.
Od uša Hrast potoka prostire se veliko klizište u obliku trougla ija površina iznosi 4
hektara. Na veem dijelu ovog prostora šuma se poela sijei prije više od 200 godina. Sa
smanjivanjem površina pod šumom poveavane su površine pod pašnjacima i oranicom.
Pedološki sloj se nalazi na glincima. Sve do 80. godina prošlog vijeka klizište nije pravilo
smetnju putu i kuama koje su graene na njegovoj periferiji. Meutim, sjeom šume u dijelu
koji se oslanja na stari put Tesli- Banja Vruica i pored uša Hrast potoka u rijeku Veliku
Usoru (500 m uzvodno od gradskog mosta u Tesliu), kišnih godina klizište sve više dolazi do
izražaja. Ono je ugrožavalo okolne kue i putnu komunikaciju. Izgradnjom betonske podzide
(2010.), u dva nivoa, klizište je zaustavljeno i proteklih 6 godina miruje. Meutim, u srednjem
toku Hrast potoka ono se još uvijek ne smiruje.