PREVENCIJA I SANIRANJE POSLJEDICA

Primijenjeni metod rada je istraživanje i analiza naune i strune literature iz oblasti
šumarstva i ekonomije, te zakonske regulative vezanu za predmet ovog rada. Metodom
„definisanja i klasifikacije“ preuzeti su odreeni pojmovi iz strune i naune literature.
„Normativnom metodom“, kao pomonom metodom pri zakljuivanju, analizirana je
prikupljena dokumentacija. Metodom „analize i sinteze“ povezane su relevantne injenice i
donesen zakljuak.
4. EKOLOŠKO PRAVO, ZAKONSKI OKVIR ZAŠTITE ŠUMA OD POŽARA
Zaštita šuma je sistem mjera i aktivnosti koje se sprovode radi opstanka šuma,
ouvanja i unapreivanja njihovog zdravstvenog stanja i vitalnosti. U skladu sa trendovima
evropske i svjetske šumarske politike, Strategija razvoja šumarstva Republike Srpske
uspostavlja ravnotežu interesa društva u odnosu na šumu, stvaranjem povoljne klime za
ekonomski razvoj, ouvanje ekoloških vrijednosti šuma Republike Srpske, obezbjeenje
socijalnih i kulturnih funkcija šuma, predlažui optimalan zakonski okvir i institucionalne
promjene za sektor šumarstva. Osnovni cilj strategije je ouvanje i unapreivanje stanja šuma
i razvoj šumarstva kao privredne grane.
Pravni okvir zaštite šuma ini Zakon o šumama. Njime se ureuje politika i planiranje,
upravljanje i gazdovanje šumama i šumskim zemljišem, zaštita šuma, finansiranje i vrijednost
šuma, katastar šuma i šumskog zemljišta i informacioni sistem u šumarstvu, imovinsko-pravni
odnosi, kao i druga pitanja od znaaja za šumu i šumsko zemljište radi unapreivanja i
održivog korišenja šuma i šumskog zemljišta i razvoja šumarstva. Odredbe ovog zakona
primjenjuju se na sve šume i šumsko zemljište, bez obzira na oblik svojine.
Prema zakonu o zaštiti od požara Republike Srpske, „požar“ predstavlja proces
nekontrolisanog sagorijevanja materije kojim se ugrožavaju život i zdravlje ljudi, materijalna
dobra i životna sredina, a koji je karateristian po istovremenom otpuštanju toplote, dima,
toksinih gasova i plamena. Kao takvi, šumski požari spadaju u štetne faktore koji za vrlo
kratko vrijeme mogu da priine velike štete u šumama, a zatim izmijene sastav biljnih vrsta i
šume pretvore u poseban oblik vegetacije koji na jedan duži period predstavlja oblast bez
ikakvog privrednog, ekonomskog i ekološkog znaaja.
Zaštita od požara obuhvata skup mjera i radnji upravne, organizacione, meterijalno
tehnike, obrazovne i propagadne prirode, koje se preduzimaju radi spreavanja izbijanja i
širenja požara, njegovog otkrivanja i gašenja, te spašavanja ljudi, imovine i životne sredine
ugroženih požarom. Zaštita se organizuje i sprovodi u svim mjestima i na svim objektima koji
su izloženi opasnostima od izbijanja i širenja požara. Pravne osobe koje gospodare šumama i
vlasnici šuma dužni su da preduzimaju mjere za zaštitu od požara i drugih elementarnih
nepogoda, biljnih bolesti i štetoina.
U šumi, na šumskom zemljištu i na zemljištu u neposrednoj blizini šume naelno je
zabranjeno loženje otvorene vatre i paljenje drvenog ugljena. To je dopušteno samo na
odreenim mjestima i uz preduzimanje odgovarajuih mjera opreza. U cilju zaštite od požara
apsolutno je zabranjeno svima da u šumi i na drugim zemljištima izvan šuma, a na udaljenosti
do 200 m od njene ivice podižu kreane, poljske ciglane ili druge objekte s otvorenim
ognjištem.
Šumski požari na podruju krša su esti i uvjek su opasnost za šumu, ostalo rastinje na
šumskom zemljištu, naselja i okolinu u cjelini. Požari koji mogu ugroziti živote ljudi ili
prouzrokovati štetne posljedice veih razmjera smatraju se ipso lege elementarnom
nepogodom i onda se za tijela državne vlasti otvara mogunost da se koriste odgovarajuim,
vrlo širokim ovlaštenjima (Lonari-Horvat, O., Cvitanovi, L., Gliha, I. 2003).