PREVENCIJA I SANIRANJE POSLJEDICA

sa haotinom situacijom u situaciji poplave su jedan od najvažnijih elemenata
u svim fazama katastrofe.
Stanje telekomunikacione mreže i servisa u uslovima poplave može se
posmatrati kroz etiri razliite faze [2]: neposredno prije poplave, tokom
poplave, neposredno nakon poplave i u dužem periodu nakon poplave. Svaka
od ovih faza ima specifine probleme i u svakoj je održavanje komunikacija
izuzetno važno. U prvoj fazi izuzetno je važno izvršiti blagovremeno i
opsežno obavještavanje o nadolazeoj katastrofi kroz sisteme uzbunjivanja i
upozoravanja. Na taj nain mogue je spasiti veliki broj života i materijalnih
vrijednosti. Analize posljedica koje je za sobom ostavio cunami u Indijskom
okeanu 2004. godine [3] pokazuju da je desetine hiljade života moglo biti
spašeno da je sistem obavještavanja i uzbunjivanja bio odgovarajui. Svi
nedostaci sistema za razmjenu informacija bili su uzrokovani
neodgovarajuom i nedovoljno izgraenom telekomunikacionom
infrastrukturom. U prvoj fazi sva postojea telekomunikaciona infrastruktura
je još uvijek potpuno funkcionalna a jedini ograniavajui faktor je mogue
zagušenje sistema. Sistemi se dimenzinišu na osnovu oekivanog saobraaja u
asu najveeg optereenja, meutim pokazalo se [3] da je oekivano
optereenje premašeno 10 puta.
Druga faza je obino najkraa po trajanju ali najkritinija po važnosti.
Tokom poplave neminovno dolazi do ošteenja dijela infrastrukture i do
ispada veine poplavljenih sistema. Dodatni problem i u ovoj fazi je
zagušenje sistema koji su još u funkciji. Situacija elementarne nepogode
uzrokuje drastino poveanje potrebe korisnika za komunikacijom. Pokazalo
se da su velike nesree najvei generator porasta telekomunikacionog
saobraaja. Razlozi su razliiti: spašavanje života i imovine, organizacija
evakuacije, potreba za informacijama, panina reakcija na katastrofu itd.
U treoj fazi smatra se da je uzrok katastrofe nestao a ostale su samo
posljedice. Najbitnija stvar u ovoj fazi je hitna normalizacija napajanja svih
ureaja. U drugoj i treoj fazi gubitak telekomunikacionih veza nije toliko
bitan iz aspekta gubitka prihoda telekom operatora koliko je kritian iz
aspekta spašavanja ljudskih života i ukoliko je to mogue imovine a nakon
poplave normalizacije života i osnovnih struktura društva.
etvrta faza može trajati mjesecima. Potrebno je još da se u inicijalnim
radovima nakon poplave vodi rauna o tome da se ne radi samo o sanaciji ve
i o rekonstrukciji mreže na nain koji e na najbolji nain udovoljiti buduim
uslovima. Zamjena telekomunikacione infrastrukture je skup i dugotrajan
proces. On podrazumijeva i pripremne radove u smislu planiranja koje je
potrebno izvršiti u što kraem roku. U takvim uslovima potrebno je
rekonstrukciju mreže vršiti na principima koji e korisnicima dugorono
gledajui, ponuditi znatno kvalitetnije servise. Idealno bi bilo iskoristiti
priliku za potpunu rekonstrukciju pa zastarjelu bakarnu mrežu zamijeniti
optikom. Meutim, to bi zahtijevalo mnogo duži period potpunog prekida
servisa i mnogo znaajnija ulaganja u mrežu. U takvim okolnostima kao
dobar kompromis namee se decentralizacija pristupne mreže sa znaajnim