PREVENCIJA I SANIRANJE POSLJEDICA

pravnim licima i drugim institucijama, ostvaruju saradnju u cilju zaštite životne sredine na
osnovu podjele odgovornosti. Sprovoenje interesa vezanih za zaštitu životnu sredinu
podstie se meuentiteskom saradnjom, bilateralnom ili multilateralnim meunarodnim
sporazumima o zaštiti životne sredine i drugim sporazumima o saradnji, kao i pružanjem
informacija i podrške u vezi sa zaštitom životne sredine, a posebno u odnosima sa susjednim
zemljama.
3.6.Ueše javnosti i pristup informacijama o okolini
U ostvarivanju prava na zdravu životnu sredinu svako ima pravo da bude
obavješten o stanju životne sredine i da uestvuje u postupku donošenja odluka ije bi
sprovodjenje moglo da utie na životnu sredinu, a podaci o stanju životne sredine su javni.
3.7. Naelo „zagaiva plaa“
Zagadjiva plaa naknadu za zagadjivanje životne sredine kada svojim
aktivnostima prouzrokuje ili može prouzrokovati optereenje životne sredine, odnosno ako
proizvodi, koristi ili stavlja u promet sirovinu, poluproizvod ili proizvod koji sadrži štetne
materije po životnu sredinu. Zagadjiva, u skladu sa propisima, snosi ukupne troškove nastale
ugrožavanjem životne sredine koji ukljuuju troškove rizika po životnu sredinu i troškove
uklanjanja štete nanete životnoj sredini.
4. Graanskopravna zaštita od nastale štete
Pod represivnim instrumentima graanskopravne zaštite podrazumijevamo
mehanizme kad je šteta u okolišu/životnoj sredini ve nastala te je potrebno utvrditi
odgovornost za štetu nastalu zagaenjem okoliša/životne sredine te zagaivaa
“sankcionisati” tj. naplatiti mu tu štetu u skladu s naelom “zagaiva plaa”.
Odgovornost za štetu nastalu zagaenjem okoliša/životne sredine u smislu
graanskopravne zaštite, regulirana je kao poglavlje u zakonima o zaštiti okoliša/ životne
sredine na sljedei nain:
Podnosilac tužbe za naknadu troškova štete u okolišu/životnoj sredini je država ili
bilo tko tko je pretrpio štetu zbog takve štete u okolišu/životnoj sredini. Za naknadu štete
privatnim osobama koja je nastala prilikom štete u okolišu/životnoj sredini primjenjuju se
odredbe zakona o obligacionim odnosima. Tužbe za naknadu štete podnose se protiv fizikih i
pravnih osoba koje se smatra odgovornima za štetu. Važno je što se, ako je štetu u
okolišu/životnoj sredini uzrokovao operater koji obavlja opasnu djelatnost, traži objektivna
odgovornost za štetu. Objektivna odgovornost je odgovornost za štetu za iji se nastanak ne
traži krivnja štetnika. Objektivna odgovornost nastaje kad se ispune, odnosno kad ošteenik
dokaže sljedee pretpostavke: štetnu radnju, štetu, uzronu vezu izmeu štetne radnje i štete
te protupravnost štetne radnje. Iznimno, uzrona se veza ne dokazuje, ve presumira kod šteta
nastalih u vezi s opasnom djelatnošu, što je upravo ovdje sluaj. Ako je štetu prouzroilo
više osoba – primjenjuju se pravila o solidarnoj odgovornosti. Profesionalna pomo u
sporovima ovog tipa je vrlo skupa (advokati) zbog velike vrijednosti predmeta spora. Sudska
vještaenja su u ovim sporovima obino potrebna, što je povezano s visokim troškovima.
Zastarni rokovi tužbe za nadoknadu štete regulirani su ili odredbama zakona o zaštiti okoliša/
životne sredine ili opim odredbama o rokovima za naknadu štete iz zakona o obligacionim