PREVENCIJA I SANIRANJE POSLJEDICA

Zakljuci
Razliita je terminologija koju koristi javnost. Komuniciranje neujednaenom terminologijom
ne doprinosi razumijevanju i efektivnom upravljanju rizicima i provoenju mjera zaštite i
spašavanja.
Poveao se broj nesrea, jasnije detektiranih, koji zahtijeva da se rizici njihovog nastanka
razvrstaju u konkretne kategorije, a ne u kategoriju ostalih nesrea.
Nosilac prevencije i djelovanja u zaštiti i spašavanju je ovjek, kao graanin i privrjeujue
bie. U odnosu na rizike nesrea jasno se identificiraju kljuni faktori zaštite i spašavanja, koji
su skoro identini vojnim faktorima, odnosno: ovjek, vrijeme, prostor i materijalno –
tehnika sredstva. Kad se ovi faktori postave pravilno u kontekst nastanka i upravljanja
rizicima uoava se njihova takva objektivna pozicioniranost u zaštiti i spašavanju.
Za kvalitetno upravljanje rizicima i upravljanje u katastrofama nužno je uiniti maksimum
zalaganja na traženom nivou institucija vlasti da se posveti dužna pažnja kvalitetnom
upravljanju ljudskim resursima. Po principu „struka u struci“, nemogue je oekivati da
Civilna zaštita bude najstrunija humanistika oblast za upravljanje i rukovoenje u katastrofi
a da je ne vode menadžeri i praktiari obrazovani za tu oblast. Kao najstrunija humanistika
organizacija i funkcija Civilna zaštita je utvrena u Dopunskim protokolima iz 1977. godine uz
Ženevske konvencije iz 1949. godine, a kao takva potvrena je i od Europske unije i NATO-a.
Za efektivno i efikasno upravljanje rizicima, nužno je saglasno ISO standardima znaajno
poboljšati komuniciranje o rizicima u svim fazama upravljanja rizicima, i u tom sistemu
zastupiti sve vrste javnog komuniciranja. Komuniciranjem o rizicima na svim nivoima
sistema, ukljuujui i angažman javnosti (omoguiti uticaj javnosti na procjene i planove
jedinica lokalne uprave), može se postii djelotvorno multisektorsko preveniranje nekih vrsta
nesrea (predvidivih i sporonastupajuih, manjih razmjera). Na procjeni rizika bazira se i
dimenzioniranje odgovora na nesree, odnosno racionalno dimenzioniranje snaga zaštite i
spašavanja (profesionalnih i dobrovoljnih) i njihovo održivo pripremanje za nesree.
Novo doba donosi nove rizike, neizvjesnosti, ali i brojne izazove u pripremanju za nesree
nepoznate magnitude, intenziteta i razmjera. Ranjivost se može smanjiti sviješu o rizicima i
podizanjem sigurnosne kulture stanovništva na najviši mogui nivo.
Konano, i jednako bitno, u opserviranju rizika nesrea, naroito rizika novog doba, nije
dobro gledati u sliku u okviru ve je potrebno gledati i izvan okvira gdje su upravo ti rizici
izvjesni.
Stoga, vrijedi u svakoj slinoj prilici, kao što je tema obuhvaena ovim lankom, podsjetiti na
Aristotelovu filozofsku misao „Nauite oekivati neoekivano“, aktualnu za sva vremena.