DRUGOSTEPENA PRESUDA

(1) c) Zakonitost prepoznavanja optuženog
47. Prepoznavanje optuženog u i s t r a z i, a potom i u s u d n i c i, suprotno
argumentima iznesenim u žalbi, je izvršeno na zakonit način. Naime,
prepoznavanje optuženog (tokom obje navedene faze) nije ni vršeno kao posebna
radnja dokazivanja (u smislu člana 85. stav 3. ZKP BiH), kako to branilac tvrdi, već
predstavlja sastavni dio iskaza svjedoka.
48. Svjedoci su se, naime, u kontekstu opisivanja događaja obuhvaćenog optužnicom, a
kako iz zapisnika iz i s t r a g e Tužilaštva BiH proizilazi, nedvojbeno i jasno
izjašnjavali o optuženom kao vinovniku njihovih stradanja u crkvi Svih svetih u
Drežnici, navodeći tom prilikom njegovo puno ime i prezime ili nadimak (''Zijo''),
porijeklo, tjelesne karakteristike, narav, ponašanje. Uglavnom ga opisuju kao
visokog, kurpulentnog, atletske građe, guste kose, nešto starijeg od njegovih ostalih
saboraca i kao veoma autoritativnog, pri tome saglasno ističući da su o njegovom
identitetu saznali od Drežnjak Marinka, također zatočenika u crkvi, koji je
optuženog poznavao od ranije.
49. Kada je riječ o prepoznavanju optuženog u s u d n i c i, svjedoci bi, opisujući
inkriminirani događaj, samoincijativno i spontano pokazali na optuženog, što je od
strane predsjednika vijeća i konstatovano na zapisnik, pa je i jasno da se u
konkretnoj situaciji, također, ne radi o prepoznavanju optuženog u smislu člana 85.
ZKP BiH.
50. S druge strane, identitet optuženog tokom cijelog postupka se ni u jednom
momentu nije ukazao spornim, pa stoga, obzirom na sveukupne okolnosti slučaja,
nije ni bilo potrebe za posebnom radnjom dokazivanja, prepoznavanjem optuženog.
51. Imajući u vidu sve navedeno, zaključak je Apelacionog vijeća da se u konkretnom
slučaju nije ni radilo o prepoznavanju u smislu člana 85. ZKP BiH, te da je način na
koji je isto vršeno, zakonit, iz kojih razloga su žalbeni prigovori kojim se tvrdi
drugačije odbijeni kao neosnovani.
I 2. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
I 2.1 Pogrešno utvrđeno činjenično stanje
2.1 a) Znanje optuženog za status zarobljenih lica
52. Branilac ističe da iz prvostepene presude ne proizilazi na koji način je prvostepeno
vijeće utvrdilo znanje optuženog o statusu zarobljenih lica, ističući da je
prvostepeno vijeće propustilo utvrditi znanje optuženog o tome ko je civil, a ko
vojno lice.
11