SEKTOR PROIZVODNJE Ljubav prema Galenici je nemerljiva! Milan Ćeran, najstariji radnik kompanije, i Slavica Kovačević govore o velikoj ljubavi prema Galenici u kojoj su sa ponosom proveli svoj ceo radni vek 22 Kada neko u Galeniku dođe kao jako mlad i provede u njoj više od 35 godina, ljubav koju oseća prema kompaniji postaje nemerljiva, a veza sa njom neraskidiva – započinje svoju priču Milan Ćeran, najstariji radnik u Galenici, zaposlen u službi magacina gotove robe. Ovaj čovek je u Galeniku došao kada je imao 21 godinu, vreme njegovog dolaska pamti kao najsjajniji i najsvetliji trenutak za Galeniku kada je direktor Pera Arambašić gradio, stvarao i ulagao u kompaniju koja je tada bila jedna od najjačih na Balkanu. „Radili smo, gradili, pomagali i ništa nam nije bilo teško, tada je bila stvar prestiža raditi u Galenici i s ponosom si mogao da izgovaraš ime ove kompanije, jer su je svi gledali s respektom“ seća se Ćeran. KOMPANIJA KAO FAMILIJA U vreme kada je pun mladalačkog entuzijazma radio i po nekoliko poslova u Galenici, svi zaposleni imali su familijaran odnos prema svom preduzeću. „Svi su želeli da daju svoj maksimum i doprinesu da Galenika bude jača i bolja od svih ostalih. Druga su vremena bila, tada se radilo za pohvalu, za priznanje, a ne kao danas“, kaže Ćeran. Sa Galenikom i u Galenici su se desile sve važne stvari u njegovom životu. Kada je počeo da radim bio je raspoređen na mesto fotokopiriste, kasnije prelazi u arhivu, a danas nakon 36 godina radnog staža radi u magacinu gotove robe. Bilo je i teških trenutaka ali njih je bilo malo i već ih je zaboravio. Potisnuti su onim lepim kojih je, kako sam kaže bilo mnogo više. Ponosan je što je uvek, pa čak i kada je to bilo nepopularno, bio uz kompaniju i branio kompanijske interese stavljajući ih iznad ličnih. Iako je tada rizikovao da izgubi posao, koji je bio njegova egzistencija i sigurnost za njegovu porodicu, stvari koje su se dešavale Galenici nije mogao da gleda skrštenih ruku, zbog toga je organizovao zaposlene i stao na čelo kolone da odbrani interese svoje firme. Ćeran se nada da su teška vremena daleko iza nas i kaže da bi voleo bi da njegovo vreme koje je preostalo u Galenici bude ispunjeno još većim uspesima i napretku kompanije. Kao davne 1975. kada je počeo da radi u njoj. Slavica Kovačević je počela da radi u Galenici 1980. godine na odeljenju Ampula i solucija. Punih 15 godina ostala je da radi u proizvodnji kao mašinski punjač u sterilnom bloku. „Svi koji rade u sterilnom bloku znaju da je to težak posao, da se podrazumeva preciznost, sterilnost i velika odgovornost kako bi lek koji ide na tržište bio besprekoran“ - objašnjava Slavica. Ona kaže da je zahvaljujući dobrim međuljudskim odnosima u kolektivu, sve bilo lako. SOLIDARNOST ISPED SVEGA Galenika je tih godina bila najveća i najjača kompanija u tadašnjoj SFRJ, regionu, ali i šire. Solidarnost, entuzijazam i velika želja za uspehom krasila je sve tadašnje zaposlene u kompaniji. Slavica ili Caka, kako je svi u Galenici zovu, uvek je svoj posao obavljala predano i nije se žalila na teške uslove rada, jer je volela da njena kompanija bude najbolja. Tiha, skromna i vredna nizala je godine u Galenici i do poslednjeg radnog dana radila sa istom energijom i odgovornošću kao da je tek došla u kompaniju. Kolege i prijatelji o Caki imaju samo reči hvale. Pomen njenog imena svakome izmami osmeh pun topline i iskrene ljubavi, jer je ona bila jedna od onih žena koje je lako zavoleti i koje dugo pamtite samo po dobru. Poslednji dan na poslu Caka je proslavila sa svojim kolegama koji su želeli da najbolju koleginicu isprate u penziju na isti način na koji se ona celog svog radnog veka ophodila prema njima, sa puno topline, osmeha i ljubavi. „U penziju idem sa lepim uspomenama, jer raditi u firmi kakva je Galenika predstavlja svakom čoveku veliku čast, a ja sam je imala“, ponosno kaže Slavica Kovačević, dugogodišnji najbliži saradnik pomoćnice generalnog direktora za razvoj poslovanja, gospođe Radmile Popović.
UVODNA REČ