Galileji
Download - Svjetlo rijeÄi
Download - Svjetlo rijeÄi
- No tags were found...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
U Isusovoj muci i smrti<br />
Bog se činio potpuno<br />
nemoćnim pred zlom<br />
koje može učiniti čovjek,<br />
a sada se pokazao<br />
jačim i od smrti<br />
Isusov<br />
Veliki tjedan<br />
<br />
Piše: Domagoj RUNJE<br />
Dok je za najveći dio Isusova života<br />
kronologija nesigurna i tek se<br />
kombinirajući različite podatke<br />
može doći do približne rekonstrukcije<br />
slijeda događaja, njegov posljednji tjedan<br />
može se rekonstruirati od dana do dana,<br />
a posljednja noć i posljednji dan gotovo<br />
od sata do sata. Zato je to veliki tjedan,<br />
velika noć i veliki dan, a događaji su slijedili<br />
otprilike ovako.<br />
Ulazak u Jeruzalem. Prvoga dana svoga<br />
posljednjeg tjedna Isus svečano ulazi<br />
u Jeruzalem. Do tada je djelovao u <strong>Galileji</strong>.<br />
S dvanaestoricom svojih poimence<br />
izabranih učenika obilazio je se lima<br />
i gradovima. Propovijedao je Božje kraljevstvo<br />
i pozivao ljude da se obrate i<br />
vjeruju evanđelju. Subotom je odlazio u<br />
sinagogu i ondje naučavao. Ozdravljao<br />
je bolesnike, izgonio zloduhe, oživljavao<br />
mrtvace, ali i bježao u osamu. Čak je više<br />
puta onima koje je izliječio zabranjivao<br />
Ivo DULČIĆ, Isusa polažu u grob<br />
travanj 2010. Svjetlo riječi 45
da ikome išta kazuju. Možda zato jer je<br />
u svemu tome postojala opasnost da ga<br />
ljudi pogrešno shvate, i da sliku o njemu<br />
zatvore u okvir površnog zadovoljenja<br />
svojih prolaznih potreba.<br />
Ipak, u Jeruzalem ulazi otvoreno i svečano<br />
kao kralj mira koji na magaretu jaši<br />
prostrtim putom, a narod mu oduševljeno<br />
kliče i maše cvijećem i zelenim granama.<br />
Izgleda kao da je sav svijet za Isusa.<br />
No, još dok je djelovao u <strong>Galileji</strong>, identificirali<br />
su se i njegovi protivnici. Bili su<br />
to listom pismoznanci, farizeji, svećenički<br />
glavari i starješine. Zamjerali su Isusu što<br />
krši subotu jer je i na taj dan ozdravljao<br />
bolesnike i izgonio zloduhe. Nije se držao<br />
svih predaja koje su nalagale razna obredna<br />
pranja i tomu slično, a usto nije pokazivao<br />
nimalo sklonosti da se tuđinskoj<br />
rimskoj vlasti odupre silom. Tek pojedinci<br />
među tim narodnim vođama ističu se kao<br />
oni koji su u Isusu prepoznali kraljevstvo<br />
koje su iščekivali. Ostali su tražili kako<br />
da ga uklone. Na putu prema Jeruzalemu<br />
Isus je svojim učenicima o tome više puta<br />
otvoreno progovorio.<br />
Želimir JANEŠ, Oplakivanje Krista<br />
Naučavanje u hramu. Sljedećih nekoliko<br />
dana nakon svoga svečanog ulaska u<br />
Jeruzalem Isus u pratnji svojih učenika<br />
svakodnevno naučava u hramu. Odsjeli<br />
su u obližnjem mjestu Betaniji (vjerojatno<br />
kod Isusova prijatelja Lazara) i svako<br />
jutro odlaze u jeruzalemski hram. Ovdje<br />
je Isus prvoga dana napravio i jedan pravi<br />
incident. Prije nego je počeo naučavati,<br />
hram je očistio. Rastjerao je trgovce i<br />
mjenjače novca, koji su od Doma molitve<br />
napravili špilju razbojničku. No, glavari<br />
su u toj proročkoj gesti vidjeli opasnost<br />
i pomalo se počinje ostvarivati ono što je<br />
Isus ponavljao svojim učenicima na putu<br />
iz Galileje: “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i<br />
Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim<br />
i pismoznancima. Osudit će ga<br />
na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati.<br />
Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on<br />
će nakon tri dana ustati” (Mk 10,33-34).<br />
Tako, dok Isus naučava u hramu, pismoznanci<br />
i svećenički glavari traže zgodu<br />
kako da ga uhvate i pogube. Bilo bi<br />
najlakše kad bi Isus izustio nešto što zaslužuje<br />
smrt. Postavljaju pitanja: odakle<br />
mu vlast?; treba li plaćati caru porez?; ima<br />
li uskrsnuća mrtvih?; koja je najveća zapovijed<br />
u zakonu? itd. No, ne uspijevaju naći<br />
ništa što bi im olakšalo posao. Na koncu,<br />
nalaze saveznika u jednome od Dvanaestorice,<br />
Judi Iškariotskom, iz čijega života<br />
s Isusom i ostalim učenicima do ovoga<br />
trenutka nije zabilježen ni jedan značajan<br />
detalj. Ne znamo ništa o tome kako je on<br />
46 Svjetlo riječi travanj 2010.<br />
doživljavao i shvaćao sve ono što je Isus<br />
činio i govorio u <strong>Galileji</strong> i u Jeruzalemu.<br />
Možda Isus nije ispunio njegova očekivanja?<br />
U kojem se trenutku razočarao?<br />
Mnoga pitanja ostaju otvorena, ali znamo<br />
da se u jednom trenutku Juda pokazao<br />
voljnim da za trideset srebrnjaka pomogne<br />
glavarima Isusa uhvatiti.<br />
No, prije nego bude izdan i uhićen,<br />
Isus će sa svojim učenicima blagovati posljednju<br />
večeru.<br />
Posljednja večera. Svoje posljednje sate<br />
prije uhićenja i odvođenja na suđenje Isus<br />
provodi sa svojih dvanaest učenika. Zajedno<br />
blaguju pashalnu večeru u svečano<br />
pripremljenoj blagovaonici. Nakon svega<br />
što će se ubrzo dogoditi ta će večera i ubuduće<br />
ostati model njihova sastajanja.<br />
Sada, dok još sjede za stolom, Isus im<br />
unaprijed govori kako će se svi oni te iste<br />
noći ponijeti prema njemu. Juda će ga izdati,<br />
Petar zatajiti, svi se razbježati. Ali, kad<br />
uskrsne, on će opet ići pred njima u Galileju<br />
i bit će ponovno zajedno. Učenici na sve<br />
to reagiraju s nevjericom i čuđenjem.<br />
K tomu, na samoj večeri događa se još<br />
nešto čudesno. Zajedno s navještajem izdaje,<br />
zataje, muke, smrti i uskrsnuća događa<br />
se čin u kojemu Isus učenicima već<br />
tada dariva svoju stalnu prisutnost. Isus<br />
uzima kruh i kaže ovo je moje tijelo, a onda<br />
vino i kaže ovo je moja krv, te daje svojim<br />
učenicima da jedu i piju. Nadalje tako<br />
trebaju činiti sami učenici, njemu na spomen.<br />
Premda učenici još sve ne razumiju,<br />
u tome kruhu i vinu Isus ih povezuje sa<br />
sobom i drži ih ujedinjene međusobno.<br />
Ali, da bi istinski imali dijela s Isusom,<br />
učenici moraju učiniti još nešto:<br />
dopustiti Isusu da im opere noge, a onda<br />
i oni sami tako činiti jedan drugomu.<br />
“Zapovijed vam novu dajem”, kaže im<br />
Isus, “Ljubite jedni druge; kao što sam<br />
ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge”<br />
(Iv 13,34). I prati jedan drugomu noge<br />
trebaju činiti njemu na spomen.<br />
Molitva u Maslinskom vrtu. Ubrzo nakon<br />
svečane večere, na kojoj zajedništvo<br />
između Isusa i njegovih učenika kao da<br />
doseže vrhunac, dolazi do nagloga prekida.<br />
Pokazuje se da učenici još nisu sposobni<br />
za potpuno zajedništvo s onim koji<br />
se predaje u ruke ljudima (Mk 9,31).<br />
Nakon što su otpjevali hvalospjeve i<br />
uputili se na Maslinsku goru, Isus sve više<br />
ostaje usamljen i ostavljen. Petar, Jakov i<br />
Ivan, trojica učenika koji su Isusu bili posebno<br />
bliski, spavaju dok se on moli Ocu<br />
da ga mimoiđe gorka čaša koju će uskoro<br />
morati popiti. Evanđelist Luka bilježi da
mu se ukazao anđeo s neba, koji ga je ohrabrio,<br />
ali je njegov znoj svejedno kapao na<br />
zemlju kao kaplje krvi (Lk 22,43-44). Isus<br />
se obraća Ocu riječima “tebi je sve moguće”,<br />
ali u onome što slijedi kao da se pokazuje<br />
potpuna Božja nemoć.<br />
Dolazi Juda sa stražarima, izdajnički<br />
ga poljubi, a ostali se učenici razbježaše.<br />
Isus je predan u ruke neprijateljima i<br />
ostaje sam. Počinje namješteni proces u<br />
kojemu Isus na potresan način doživljava<br />
što znači biti predan podlosti, zloći, mržnji<br />
i okrutnosti ljudi.<br />
Suđenje. Pred židovskim velikim vijećem<br />
iznesene su optužbe “vjerske”<br />
naravi: “Mi smo ga čuli govoriti: ‘Ja ću<br />
razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri<br />
dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!’”<br />
(Mk 14,58; usp. Iv 2,19), a pred rimskim<br />
namjesnikom Pilatom “političke”:<br />
“Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod<br />
i zabranjuje davati caru porez te za<br />
sebe tvrdi da je Krist, kralj” (Lk 23,2).<br />
Pilat zna da su optužbe lažne, ali se<br />
na kraju ipak ne ponaša dosljedno svome<br />
uvjerenju. Podliježe ucjeni i predaje nevina<br />
čovjeka da se razapne. Onaj isti narod<br />
koji je pred koji dan Isusu oduševljeno<br />
klicao, sada je izmanipuliran i opredjeljuje<br />
se za “junaka” ubojicu imenom Baraba.<br />
Isusa pak prepuštaju rimskim vojnicima<br />
i oni se okrutno zabavljaju sa svojom žrtvom.<br />
Ismijavaju ga, bičuju, na glavu mu<br />
stavljaju trnovu krunu, a na leđa tovare<br />
križ i vode do mjesta gdje će biti razapet.<br />
Vladimir BLAŽANOVIĆ, Žene na grobu<br />
U međuvremenu Juda se u očaju objesio,<br />
a Petar u strahu Isusa triput zanijekao.<br />
Raspeće i smrt. Kad je Isus noseći križ s<br />
drugom dvojicom nepoznatih osuđenika<br />
stigao na mjesto zvano Golgota, vojnici<br />
su mu svukli odjeću i podijelili je među<br />
sobom. Zatim su ga pribili na križ. Nakon<br />
njihova okrutnog ismijavanja goloruka<br />
čovjeka, riječ opet preuzimaju otprije<br />
poznati Isusovi protivnici: pismoznanci,<br />
starješine i svećenički glavari. Pozivaju<br />
ga da siđe s križa i tako pokaže svoju<br />
moć. Ako to učini, spremni su mu povjerovati.<br />
Ako je od Boga, neka ga Bog sad<br />
izbavi. Rugaju mu se i slučajni prolaznici.<br />
Čini to čak i jedan od razbojnika koji su s<br />
njime razapeti, dok drugi pokazuje gotovo<br />
nevjerojatno pouzdanje u nepravedno<br />
osuđenog Isusa i njegovo kraljevstvo. Za<br />
nagradu Isus mu još istoga dana obećava<br />
mjesto sa sobom u raju.<br />
No, dok još visi na križu, izgleda da<br />
trijumfiraju razorne sile. Isusovo propovijedanje<br />
kraljevstva Božjeg izgleda<br />
promašeno, a prepustiti se Božjemu<br />
vodstvu besmisleno. Raspeti Isus na križu<br />
kao da bolno dokazuje koliko je zlo<br />
jače od dobra i smrt od života. U Isusovu<br />
se križu pokazuje kako je čovjekova<br />
destruktivna moć gotovo neograničena.<br />
Čovjek može sve razoriti, sve uništiti,<br />
sve ubiti. To je ono u čemu je čovjek<br />
najmoćniji. A Bog kao da je pred tim<br />
zlom nemoćan. Ili ga se možda to ništa<br />
ne tiče? Ili ga možda uopće nema? Sam<br />
Isus na križu vapi: “Bože moj, Bože moj,<br />
zašto si me ostavio?” (Mk 15,34).<br />
No, upravo taj krik napuštenosti otkriva<br />
nam gdje je Bog u svemu tome što<br />
se događa. Ondje gdje se čini nepravda<br />
i nasilje, gdje se ubija, ruši i uništava,<br />
Bog nema ništa s onima koji takvo što<br />
čine. Ondje je on prisutan samo u vapaju<br />
nevinih patnika i njihovu potpunu predanju<br />
u Božje ruke. Stoga Isus na križu<br />
izgovara i ove riječi: “Oče, oprosti im jer<br />
ne znaju što čine” (Lk 23,34) i na kraju:<br />
“Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj”<br />
(Lk 23,46).<br />
Izdahnuo je i od toga trenutka iz ljudskih<br />
je ruku predan u ruke Božje. Ljudi su<br />
ga mogli još samo skinuti s križa i položiti<br />
u grob. I tu moć ljudskih ruku prestaje.<br />
Pod križem. Kako se opis Isusove muke<br />
i smrti približava kraju, sve više u prvi<br />
plan izbija grupa žena za koje odjednom<br />
saznajemo da su ga pratile cijelim putom<br />
iz Galileje. U Isusovoj muci u kojoj trijumfira<br />
ljudska destruktivna moć, one<br />
su slika jedne druge ljudskosti. Nemoćne<br />
da išta učine kako bi zaustavile zaigrano<br />
kolo zla, čine ono najviše što mogu. Prate<br />
Isusa do kraja i – plaču. Među ženama<br />
je i Isusova majka Marija. Ona stoji pod<br />
križem i ne progovara ni riječi. Uz nju je<br />
Isusov ljubljeni učenik, jedini od Dvanaestorice<br />
koji ga je dopratio do križa, i Isus<br />
ih povjerava jedno drugome.<br />
Pogreb. Nakon što je umro, Isusa s križa<br />
skida do ovoga trenutka nepoznati Josip<br />
iz Arimateje, židovski vijećnik, čovjek<br />
čestit i pravedan. Dosada je u strahu pratio<br />
Isusa kriomice, a sada se odvažio pred<br />
svima učiniti Isusu posljednje djelo milosrđa.<br />
Položio je Isusa u novi grob u vrtu<br />
blizu mjesta gdje je bio razapet. A žene su<br />
stajale i gledale u grob.<br />
Izlazak iz groba. Trećega dana poslije<br />
Isusove smrti, a prvoga u tjednu, nakon<br />
što su obdržale subotu, žene koje su bile<br />
pod Isusovim križem dolaze na grob da<br />
bi pomazale njegovo mrtvo tijelo. I nakon<br />
njegove smrti one žele biti zajedno s<br />
njime. No, u tome im je potrebna pomoć.<br />
Putem se pitaju tko će im odvaliti teški<br />
kamen s grobnih vrata.<br />
Odgovor ih čeka. Kamen je odvaljen,<br />
a iz groba čuju poruku: “Što tražite Živoga<br />
među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!<br />
Sjetite se kako vam je govorio dok je<br />
još bio u <strong>Galileji</strong>: ‘Treba da Sin Čovječji<br />
bude predan u ruke grešnika, i raspet, i<br />
treći dan da ustane’” (Lk 24,5-9).<br />
Isus nije sišao s križa, ali je izišao iz<br />
groba. Smrt na križu izgledala je kao dokaz<br />
da su sve njegove riječi i djela samo<br />
iluzija. A sad se pokazalo da je iza svega<br />
što je činio i govorio stajao Bog.<br />
U Isusovoj muci i smrti Bog se činio<br />
potpuno nemoćnim pred zlom koje<br />
može učiniti čovjek, a sada se pokazao<br />
jačim i od smrti.<br />
Bog, za kojega se za vrijeme Isusove<br />
muke i smrti činilo da ga nema, pokazao<br />
se kao besmrtni Život.<br />
Vjerno ići za Isusom sve do njegove<br />
smrti na križu izgledalo je kao posljednje<br />
oplakivanje propalih nada, a sada biti s<br />
Isusom znači biti u zajedništvu s onim<br />
koji je pobijedio smrt.<br />
Žene i učenici duboko su potreseni. <br />
travanj 2010. Svjetlo riječi 47
Exultet: hvalospjev<br />
uskrsnoj svijeci ´<br />
Tekstovi hvalospjeva<br />
naglašavaju da je Bog<br />
stvoritelj prve svjetlosti,<br />
te da je svjetlost uskrsne noći<br />
novo stvorenje (svjetlost)<br />
<br />
Piše: Anto KOVAČIĆ<br />
Ucijeloj liturgijskoj godini po bogatstvu<br />
simbolike, težini sadržaja<br />
i ljepoti obreda posebno se<br />
izdvaja Veliki tjedan s proslavom Uskrsa.<br />
U Velikom tjednu glavnina vjerničkog<br />
sadržaja zgusnuta je u tri posljednja<br />
dana, u Svetom trodnevlju, a u njima pak<br />
vrhunac predstavlja večer Velike subote,<br />
uskrsno bdijenje.<br />
Obredi uskrsnog bdijenja sastoje se od<br />
četiri dijela: službe svjetla, službe riječi,<br />
krsne službe i euharistijske službe. Služba<br />
svjetla ima svoje podrijetlo u obredu večernjeg<br />
paljenja svjetiljke (ritus lucernalis)<br />
uobičajenom još u davnim vremenima.<br />
Taj obred, koji svoj uzor ima u židovskoj<br />
i antičkoj kulturi, zbog svoje simbolike<br />
povezane s teologijom Uskrsa, upravo je u<br />
obredima uskrsnog bdijenja doživio svoj<br />
najsvečaniji oblik. Počeci obreda službe<br />
svjetla su vjerojatno u Jeruzalemu krajem<br />
V. stoljeća, kada se ustalio običaj da uskrsno<br />
bdijenje započne procesijom u kojoj<br />
je biskup nosio zapaljenu svijeću, a od nje<br />
su se poslije palile sve ostale svijeće. Liturgijski<br />
obred paljenja svijeće zasigurno<br />
je istočnog podrijetla, odakle je došao i u<br />
Galiju i Španjolsku, čije su negdašnje galikanska<br />
i mozarapska liturgija po strukturi<br />
vrlo bliske istočnoj.<br />
Služba svjetla danas započinje blagoslovom<br />
vatre zapaljene izvan crk ve (ra-<br />
48 Svjetlo riječi travanj 2010.<br />
zlozi smještaja izvan crk ve su praktični,<br />
izbjegavanje dima i požara). Uskrsna svijeća<br />
se užiže tom vatrom i u procesiji nosi<br />
kroz crk vu u kojoj su ugašena svjetla, pri<br />
čemu svećenik ili đakon triput zapjevaju<br />
“Svjetlo Kristovo”, na što narod odgovara<br />
“Bogu hvala”. Nakon toga se pale svjetla i<br />
slijedi pjevanje hvalospjeva uskrsnoj svijeći,<br />
koji se po njegovoj početnoj latinskoj<br />
riječi naziva Exultet.<br />
Autor ovoga hvalospjeva je nepoznat.<br />
Već svjedočanstva iz IV. stoljeća govore<br />
nam da je đakon u to vrijeme na Veliku<br />
subotu pjevao hvalospjev svijeći. Sigurno<br />
je da je ta pjesma obogaćena obiljem teoloških<br />
misli dvojice najvećih zapadnih<br />
Otaca, sv. Ambrozija i sv. Augustina, a<br />
djelomično je nadahnuta na još starijim<br />
hvalbenim tekstovima, u kojima se zamjećuje<br />
utjecaj židovske teologije i liturgije<br />
Pashe.<br />
Tekst pohvale svijeći imao je svoj razvojni<br />
put. U prvom razdoblju razvoja<br />
đakoni su bili zaduženi za to da se pobrinu<br />
za tekst pohvale, ravnajući se prema<br />
shemi ustaljenoj predajom. Ti tekstovi<br />
su u različitim improvizacijama znali biti<br />
odveć kićeni te bi ponekad imali i dijelove<br />
koji su s liturgijom nespojivi. Današnji<br />
oblik hvalospjeva Exultet nastao<br />
je vjerojatno početkom VII. stoljeća u<br />
galskom liturgijskom području. Prvi put<br />
se spominje u sakramentaru iz Bobbija,<br />
a potom u dva galska misala. Odande je<br />
prešao u Hadrijanov sakramentar, a zatim<br />
odande u rimske misale od XII. stoljeća<br />
do danas.<br />
Različite verzije hvalospjeva Exultet<br />
imaju nekoliko zajedničkih osobina. Sve<br />
one u svom pjesničkom obliku sadrže<br />
otačku teologiju Pashe i svi ti tekstovi sadrže<br />
pet glavnih tema.<br />
- Tekstovi hvalospjeva naglašavaju<br />
da je Bog stvoritelj prve svjetlosti, te da<br />
je svjetlost uskrsne noći novo stvorenje<br />
(svjetlost). Ta nova svjetlost rastjeruje<br />
noć grijeha. Kristovo se uskrsnuće uspoređuje<br />
sa stvaranjem svjetla u prvom<br />
stvaranju. Ono je, dakle, svjetlo drugoga,<br />
novoga stvaranja. Zato su mu kozmičke<br />
pojave svjetla simbol. S tim u vezi je<br />
i simbolika proljeća u teologiji Otaca:<br />
uskrsnuće u proljeće znači i novo stvaranje<br />
– proljeće je ponovljeno djetinjstvo<br />
godine, a čovječanstvo ima novo<br />
djetinjstvo po Kristovu uskrsnuću. Prvo<br />
stvaranje je usmjereno prema drugom i<br />
zajedno tvore jedno Božje djelo.<br />
- Kristova Pasha uspoređuje se s događajem<br />
izlaska izraelskog naroda iz egipat-
skog ropstva u Starom zavjetu. Ona znači<br />
novi, definitivni izlazak naroda Božjega<br />
iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje.<br />
Kao što je u Starome zavjetu Božji narod<br />
u Izlasku vodio stup od ognja, tako u Novom<br />
zavjetu Kristov narod vodi stup – to<br />
je uskrsna svijeća.<br />
- Simbolika svjetla izražena uskrsnom<br />
svijećom ima i očit eshatološki smisao,<br />
koji je izražen u slici djevica što sa svjetiljkama<br />
čekaju zaručnika. Uskrsna svijeća<br />
je, dakle, svjetiljka Crk ve što bdije i<br />
očekuje Kristov dolazak.<br />
- U svim pohvalama izgaranje svijeće<br />
shvaća se kao žrtva, kao prinos. Prinos<br />
svjetla za koje je rečeno da je simbol Krista<br />
Uskrsnuloga. U svjetlu svijeće simboliziran<br />
je Krist, a u prinosu toga svjetla<br />
njegova žrtvena smrt.<br />
- Daljnja značajna tema svih pohvala<br />
je simbolizam pčela. Glavna, svima<br />
zajednička ideja, jest djevičanstvo pčela:<br />
svijeća je djevičanski plod pčela, zato je<br />
prikladna da bude simbol Krista, nevinog<br />
i čistog. No, ističu se i ostale vrline<br />
pčela: one su u gradnji saća umijećem<br />
nadvisile čovjeka, one se ističu velikom<br />
marljivoš ću od samog proljeća.<br />
U hvalospjevu uskrsnoj svijeći sadržana<br />
je, dakle, na pjesnički način izražena,<br />
otačka teologija Pashe. Kao što su oci, na<br />
primjer u opisivanju proljeća, posezali za<br />
latinskim klasicima, tako su i sastavljači<br />
pohvala uzimali sve ono što im je moglo<br />
služiti u slaganju što skladnijeg teksta pohvale<br />
svijeći, koji je tematski tradicijom<br />
već bio određen. Nije zato čudno što se<br />
u opisu i pohvalama pčela nalazi poneka<br />
čitava Vergilijeva rečenica.<br />
U izlaganju smisla hvalospjeva Exultet<br />
ne treba zaboraviti još jedan detalj. U<br />
tekstu hvalospjeva ima i određenog misticizma.<br />
Naime, misterij Božjeg spasenja,<br />
izražen u simbolici svijeće, to jest u<br />
stvaranju novog svjetla, toliko je sveobuhvatan<br />
i tajnovit, da u njemu i Adamov<br />
grijeh ima svoj smisao: “O, zaista potrebna<br />
Adamova grijeha, što ga smrt Kristova<br />
uništi. O, sretne li krivice, koja je zavrijedila<br />
takvog i tolikog Otkupitelja.”<br />
Na kraju bi trebalo reći nešto i o<br />
melodiji ovoga hvalospjeva. O tome ne<br />
možemo mnogo kazati iz dva razloga: s<br />
jedne strane, nemamo gotovo nikakvih<br />
podataka o nastanku i razvoju ove melodije,<br />
s druge strane, glazba nije kao tekst:<br />
budući da je apstraktna, njezino raščlanjivanje<br />
i analiza najvećoj većini ljudi<br />
je suhoparna i dosadna. Ali zato neposredni<br />
doživljaj ove melodije (ukoliko je<br />
izvodi dobar pjevač), jest nešto nezamjenjivo,<br />
i u spoju sa simbolikom teksta čini<br />
ovaj hvalospjev uistinu jedinstvenim.<br />
Općenito se smatra da je Exultet jedna<br />
od najljepših gregorijanskih melodija, i<br />
jedna od najljepših melodija uopće. Znamo<br />
da je veoma stara i da je nastala na<br />
osnovi melodije prefacije, njezinom doradom,<br />
ukrašavanjem i improvizacijom.<br />
Nekada je postojao običaj da se Exultet<br />
pjeva s posebno ukrašenog svitka koji se<br />
pjevajući postepeno odmotavao i spuštao<br />
preko ambona.<br />
Exultet pjeva đakon ili svećenik, a u<br />
slučaju potrebe može i civil. Budući da<br />
U hvalospjevu uskrsnoj svijeći sadržana je,<br />
dakle, na pjesnički način izražena, otačka teologija<br />
Pashe. Kao što su oci, na primjer u opisivanju<br />
proljeća, posezali za latinskim klasicima,<br />
tako su i sastavljači pohvala uzimali sve ono<br />
što im je moglo služiti u slaganju što skladnijeg<br />
teksta pohvale svijeći, koji je tematski<br />
tradicijom već bio određen<br />
se radi o zaista važnom liturgijskom trenutku,<br />
simboličnom i dubokom tekstu,<br />
te osobito lijepoj (ali dugoj i za izvođenje<br />
zahtjevnoj) melodiji, Exultet se mora<br />
(kao i organizacija cijelog obreda Velike<br />
subote) posebno brižno pripremiti. Exultet<br />
treba povjeriti što boljem pjevaču. I<br />
pored eventualne dobre organizacije i<br />
dobrog pjevanja, zbog same dužine obreda<br />
postoji opasnost lošeg doživljaja. Zato<br />
liturgija uskrsnog bdijenja zahtijeva od<br />
svih pojedinaca koji sudjeluju veću unutarnju<br />
raspoloživost. <br />
Uz Veliki petak<br />
POSTOJI NEŠTO SVEPRISUTNO, O<br />
čemu svaki čovjek ima osobno iskustvo i iz<br />
tog iskustva se stvara njegov odnos prema<br />
samom sebi i drugima. Mada tako blisko,<br />
čovjeka unaprijed ispunjava tjeskobom i neizostavnim<br />
pitanjem: “Zašto se sve to događa<br />
upravo meni?”, bez obzira radilo se o sasvim<br />
sitnim, za druge možda beznačajnim, ili patnjama<br />
čitavih naroda, koje se po veličini gotovo<br />
mogu mjeriti s Kristovom patnjom.<br />
Svi smo svjedoci da dan-danas postoje<br />
ljudi-neljudi koji gaze gvozdenim<br />
cokulama iza čijih tragova ostaju prazna<br />
prostranstva. Oni mirne duše (a imaju li<br />
je?) pljuju, kamenuju i propinju sve koji<br />
od kamena, ili ludosti, nisu sazdani poput<br />
njih. I danas Krist suzu pustiti može<br />
zbog svjetine koja uzdiže i u kal baca, jer<br />
u kalu je ponikla i obikla. I danas Krist<br />
suzu ima pustiti zbog nas, nevrijednih i<br />
nevjernih. Ljudska zloba može biti pregolema.<br />
I patnja pravednika. Kristalno<br />
oštre iskrice zabadaju se poput legionarova<br />
koplja i sežu sve do srca i stvaraju<br />
potmulu bol. Ta je patnja zbog ostavljenosti<br />
od svijeta, od ideala.<br />
A ima pravednika koji bol svijeta nose<br />
u sebi golemu. Ima majki koje krotkoš ću<br />
i poniznoš ću svojom nebu streme, majki<br />
čije blage duše lomi teška bol za svojim<br />
rođenim, za svojim domom i svojom domovinom.<br />
Majke su te, poput Marije, u<br />
svome bolu toliko bliske Kristu, Kristu<br />
čija patnja izbavlja cio svijet.<br />
Svaki čovjek može birati i izabrati. Sam<br />
Bog mu je dao to pravo, za njega je izdahnuo.<br />
Čovjeku ostaje izbor: u zlo, možda<br />
čak najgori zločin, ili na put spasenja.<br />
Stvarnost i svakodnevnica nas potiču<br />
pa razmišljamo vrijede li uopće poniznost<br />
i patnja kada se čini da pobjeđuje<br />
zlo, i u čovjeku i u svijetu. Da nije Krista,<br />
možda bi se moglo i sumnjati. Ovako<br />
znamo – pravednom srcu mora doći izbavljenje.<br />
I zato se na Veliki petak podsjetimo<br />
križa, jer on je simbol svekolike<br />
patnje, patnje i čovjeka i Boga. Ali i nade<br />
u konačnu pobjedu, u uskrsnuće. <br />
Leona SABOLEK<br />
travanj 2010. Svjetlo riječi 49
Zvonko BENKOVIĆ – PUT
Branko SBUTEGA<br />
(1970)<br />
Kad umrem<br />
Spalite me u srcu<br />
I prospite moj pepeo<br />
Vjetrovima moćnim<br />
Kroz šume<br />
Kišama plavim<br />
po poljima<br />
Tako ću pepelom<br />
Kad rukama ne mogu<br />
Svijet da zagrlim
O, zaista blažene<br />
Uskrsna liturgija poziva<br />
nas da zaronimo u more<br />
njezinih simbola i obreda,<br />
koji viču glasnije i ljepše<br />
od bilo koje riječi<br />
<br />
Piše: Danimir PEZER<br />
Upripovijetci Mali princ lisica<br />
kaže malom princu: “Trebaju<br />
nam obredi.” A onda mali princ<br />
nju pita: “Što je to obred?” “To je ono što<br />
čini da se jedan dan razlikuje od drugog,<br />
jedan sat od drugih sati. Kod mojih lovaca,<br />
na primjer, postoji jedan obred. Oni<br />
četvrtkom plešu sa seoskim djevojkama.<br />
Četvrtak, je dakle, divan dan! Idem u šetnju<br />
čak do vinograda. Kad bi lovci plesali<br />
kad im padne na pamet, svi bi dani sličili<br />
jedan drugome i ja ne bih uopće imala<br />
odmora”, odgovori lisica.<br />
U ovom kratkom dijalogu lisica je<br />
izrekla veliku istinu, istinu o čovjekovoj<br />
potrebi za obredima. Da bi živjeli zajedno,<br />
ljudi imaju potrebu za vrijednostima<br />
i obredima koji ih povezuju i učvrš ćuju<br />
njihove veze. Obredi diraju našu osjećajnost<br />
i razum. A da bi u nama izazvali<br />
osjećaje, nužno moraju imati estetski ton,<br />
koji je različit u različitim vremenima i<br />
kulturama. Osim što ugodno djeluju na<br />
naše osjećaje simboli kojima se služimo<br />
u obredima tjeraju nas i da mislimo (Paul<br />
Ricoeur). Ova osobina obrednog, simboličkog<br />
govora je vrlo važna danas, kad se<br />
gotovo zaboravilo da je čovjek i misleće<br />
biće (animal rationale), a ne samo osjećajno.<br />
Antropolozi kažu da je čitav ljudski<br />
život prožet obredima i svrstavaju ih<br />
u nekoliko skupina. Tako govore o profanim<br />
obredima (dan državnosti, sportska<br />
slavlja), religioznim (sakramenti,<br />
hodočaš ća, svetkovine, post…), svagdašnjim<br />
(obred ispijanja kave, udvaranja),<br />
neurotičnim, magijskim. Francuski filozof<br />
Masson Oursel kaže da su ljudskom<br />
životu obredi važni kao što su u životinj-<br />
skom instinkti. I kvaliteta života ogleda<br />
se u ljepoti njegovih obreda.<br />
Riječ obred dolazi od indoeuropske<br />
riječi r’tam, što znači kozmički poredak.<br />
Od kozmičkog značenja obreda dolazi i<br />
religiozno značenje. Tako obred označava<br />
radnju koja se ponavlja po ustaljenom<br />
pravilu, kao što je protok rijeke ili izlazak<br />
sunca. Od istog korijena r’tam dolaze i<br />
riječi ars (umjetnost), rivus (rijeka), veritas<br />
(istina), aritmetika. Spremamo se za<br />
godišnju proslavu svetkovine Uskrsnuća.<br />
U svom govoru na Duhove (Sermo 267)<br />
sveti Augustin kaže da riječ svetkovina<br />
(lat. solemnitas) dolazi od riječi solet in<br />
anno, što bi značilo događaj koji se ponavlja<br />
svake godine po običaju.<br />
Jednom je, davno, netko pogrešno rekao<br />
da je krš ćanstvo religija knjige. I to se<br />
ponavlja do danas. Međutim, krš ćanstvo<br />
je prije svega religija tijela. Mi vjerujemo<br />
da je Riječ Božja postala tijelom u Isusu<br />
Kristu. I vjerujemo u uskrsnuće tijela. I<br />
to je temelj naše krš ćanske vjere. Tjelesna<br />
je i naša krš ćanska umjetnost i naš<br />
govor i naši obredi. I našu zajednicu, Crk-<br />
52 Svjetlo riječi travanj 2010.
noci! ´<br />
vu, nazivamo Kristovim tijelom. Još je u<br />
ranom krš ćanstvu Tertulijan (160-240) u<br />
svom djelu De resurrectione mortuorum<br />
zapisao: “Caro salutis cardo” – Tijelo je<br />
osovina spasenja. U istom djelu on ovako<br />
opisuje povezanost tijela i sakramenata<br />
krš ćanske inicijacije: “Tijelo se pere da<br />
se duša očisti od ljage; tijelo se pomazuje<br />
da se duša posveti; tijelo se znamenuje da<br />
se tako duša zaštiti; tijelo se polaganjem<br />
ruku osvježava da se i duša Duhom osvijetli;<br />
tijelo se hrani Kristovim Tijelom i<br />
njegovom Krvlju da se i duša Bogom<br />
nahrani.” Naša vjera u Krista Spasitelja<br />
prenosi se i izražava po obredima (sakramentima).<br />
Riječi i geste koje se upotrebljavaju u<br />
obredu dopuštaju nevidljivosti vjere i milosti<br />
da bude objavljena. Jer otajstvo se<br />
može vidjeti, nije nevidljivo. U ljepoti i jednostavnosti<br />
obreda od kojih je sastavljeno<br />
liturgijsko slavlje, Boga možemo naslutiti,<br />
kontemplirati, dotaknuti. Stoga je u svakom<br />
obredu potrebno voditi računa o sljedećem:<br />
a) Što okupljena zajednica može<br />
vidjeti? b) Što može slušati? c) Što može<br />
mirisati? d) Što može dodirnuti? e) Što<br />
u slavlju može kušati? Zato u pripravi za<br />
uskrsno bdijenje ne treba staviti naglasak<br />
samo na homiliju (propovijed). Istina je da<br />
je u liturgijskom slavlju osjetilo sluha važno,<br />
ali svakako ne bi smjelo biti i jedino.<br />
Ni na jedan drugi dan u liturgijskoj<br />
godini obredi nisu tako bogati i svečani<br />
kao u uskrsnom bdijenju. Kristovo<br />
uskrsnuće je jedincat događaj u povijesti,<br />
teško ga je opisati samo riječima. Zato se<br />
Crk va služi svjetlom, pjesmom, vodom,<br />
vatrom i drugim simbolima da bi izrazila<br />
uskrsnu radost. Obredi uskrsnog bdijenja<br />
izranjaju iz tišine i tame. Započinju<br />
liturgijom svjetla. Prvi simbol koji susrećemo<br />
u uskrsnoj noći jest oganj, koji će<br />
svećenik blagosloviti i na njemu zapaliti<br />
uskrsnu svijeću. Karl Rahner kaže: “Kristovo<br />
uskrsnuće je kao prva vulkanska<br />
erupcija, ona pokazuje da u svijetu već<br />
bukti Božji plamen, koji će svaku stvar<br />
nanovo obasjati svojom svjetloš ću.” Ne<br />
znam je li ovu usporedbu Rahner uzeo iz<br />
liturgije uskrsne noći, ali znam da uskrsni<br />
oganj predstavlja prapočelo, označava<br />
snagu sunca i užarenu nutrinu zemlje.<br />
Oganj svijetli, grije, čisti. Uskrsna je, pak,<br />
svijeća simbol uskrslog Krista, koji svijetli<br />
u svojoj Crk vi i raspršuje tamu grijeha.<br />
Đakon je svečano nosi kroz Crk vu<br />
i triput intonira (svaki put za jedan ton<br />
viši) poklik Svjetlo Kristovo. Zatim je stavi<br />
pokraj ambona. To je njezino prirodno<br />
mjesto, jer se i Exultet (hvalospjev) pjeva<br />
s ambona. Svijeća svijetli dok izgara. Troši<br />
se da bismo u njezinu svjetlu bili sposobni<br />
gledati. Tako i istinski život može<br />
cvjetati samo u darivanju (Mt 10,39).<br />
Ako živimo samo za sebe, ništa posebno<br />
ne činimo. Na uskrsnoj svijeći vjernici će<br />
zapaliti svoje svijeće.<br />
Poslije toga đakon će pokaditi svijeću<br />
i otpjevati Hvalospjev. Pjevajući hvalospjev,<br />
podsjetit će nas na najvažnije događaje<br />
iz povijesti spasenja. Dok đakon<br />
bude pjevao: Ovo je noć kad si nekoć<br />
naše oce sinove Izraelove, izveo iz Egipta<br />
i kroz more Crveno po suhu proveo… Ovo<br />
je noć kad je Krist raskinuo okove smrti.<br />
Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere<br />
krivice, i nevinost palima, a radost tužnima,<br />
možda će se netko upitati koji smisao<br />
ima prisjećati se izlaska iz Egipta u<br />
uskrsnoj noći i kako to da je u ovoj noći<br />
Krist raskinuo okove smrti? Zar to nije<br />
učinio u nekoj davnoj? Liturgijsko slavlje<br />
ne zanima se za prošlost. Naprotiv, ono<br />
travanj 2010. Svjetlo riječi 53
Uskrsni obicaji ˇ<br />
katolika u BiH<br />
Uskrsni običaji u<br />
Bosni i Hercegovini<br />
pokazuju osobitosti<br />
svojstvene ostalim<br />
običajima vezanim<br />
uz crk veni god<br />
<br />
Piše: Zvonko MARTIĆ<br />
Zajednička osobina svake religije,<br />
i bilo kakvoga oblika religioznosti,<br />
jest da se unutarnji doživljaj<br />
vjere, zajednice i/ili pojedinca, izražava<br />
pobožnim praksama uz korištenje<br />
materijalnih predmeta iz svakodnevnice<br />
kome se poslije obavljenog obreda<br />
pripisuje božanska moć. Najčeš će ih<br />
nazivamo blagoslovljenim predmetima.<br />
Osobito su važna značenja blagoslovljenih<br />
predmeta koja im se pridaju<br />
kada su u odnosu s temeljnim istinama<br />
određenog vjerskog sustava. Temeljno<br />
je uporište krš ćanske objave uskrsnuće<br />
raspetog, umrlog i pokopanog Isusa.<br />
Običajima povezanim s proslavom<br />
Uskrsa poklanja se osobita pozornost<br />
jer se vjerski doživljaj temelja krš ćanske<br />
vjere konkretizira predmetima i radnjama<br />
koje im daju značenje i povezanost<br />
s vjerovanjem u uskrsnuće. Naravno,<br />
radnje ne moraju uvijek imati svjesno<br />
religijski smisao, ali ono što ih određuje<br />
jeste predmnijevana svetost vremena i<br />
predmeta koji u tom vremenu iskazuju<br />
simboličku povezanost s tajnom vjere.<br />
Tako će svi predmeti – obojena jaja,<br />
blagoslovljeno jelo, žar blagoslovljenog<br />
ognja ili neki drugi – imati simboličku<br />
povezanost s uskrsnućem Isusovim, pa i<br />
onda kada je veze veoma teško usposta-<br />
viti. Osobito se to odnosi na vezu Uskrsa<br />
s običajem bojenja jaja.<br />
Običaji o Uskrsu ne mogu se promatrati<br />
izolirano od cjelokupnog značenja<br />
korizmeno-uskrsnog vremena osobito<br />
izraženog u vrhuncu proslave Vazmenom<br />
trodnevlju, od Velikog četvrtka do<br />
mise bdijenja na Veliku subotu. Vrijeme<br />
priprave kroz cijelu korizmu ima oznaku<br />
prolaska kroz čiš ćenje duha, duše i tijela<br />
raznim djelima posta i pokore kako bi se<br />
o Uskrsu potpuno razbuktala radost iz<br />
očiš ćenih srdaca. Zato se stvarno i simboličko<br />
čiš ćenje kuće i okućnice, slično<br />
onome na čistu srijedu, ponavlja i pred<br />
Uskrs. Podaci o uskršnjim običajima Hrvata<br />
u BiH razbacani su po raznim etnografskim<br />
zapisima. U ovom radu će biti<br />
izneseni parcijalno na osnovu prikupljene<br />
građe iz raznih krajeva u Bosni i Hercegovini<br />
i korištenja oskudne literature.<br />
Počet ćemo običajima oko šaranja i<br />
bojenja jaja. Uglavnom, to je bio ženski<br />
posao. U krajeve u kojima su žene vješto<br />
obavljale ovaj posao spada Vareš i njegova<br />
okolica. Po zapisima Mije Žuljevića iz<br />
1908. navodi se da “jaja šara svako sebi,<br />
a opet ima žena koje su baš za taj posao<br />
odabrane, koje umiju osobito lijepo šarati<br />
jaja. Jaja šara(ju) ženskinje starije i<br />
mlađe. Napose šara svaka cura sama sobom<br />
jaje svome dragom”. U nekim je krajevima<br />
bio točno određen dan kada su se<br />
morala bojiti jaja, ali nikada prije Velikog<br />
četvrtka. Prije upotrebe industrijski proizvedenih<br />
boja jaja su se kuhala u čađi,<br />
travanj 2010. Svjetlo riječi 55
ljuskama od crvenoga luka, cvjetova<br />
maslačka ili korijenja nekih biljaka koje<br />
su davale različite tonove žute, crvene,<br />
smeđe i rjeđe crne boje. Zanimljivost je<br />
u nekih krajevima Hercegovine gdje se<br />
za dobivanje crvene boje koristila biljka<br />
broć (Rubia tinctorum). Ornamenti na<br />
jajima dobivani su različitim tehnikama<br />
s voskom gdje se prije bojenja rastopljeni<br />
vosak nanosi na jaje posebnim pomagalom<br />
koje se u Bosni naziva pisaljka. Bilo<br />
je mnogo bezuspješnih pokušaja da se<br />
napravi podjela šaranih jaja tučaka prema<br />
motivima na njima. Spomenuta činjenica<br />
iz Vareša da je djevojka za svoga<br />
dragoga bojila jaja o Uskrsu pokazuje i<br />
imanentno značenje jaja u iskazivanja<br />
ljubavi. Jaja su se redovito poklanjala djeci.<br />
Bilo je i drugačijih običaja darivanja<br />
šaranim jajima na Uskrs. Tako je u okolici<br />
Kraljeve Sutjeske novi zet prvi puta<br />
dolazio u dom svoje supruge i to na sam<br />
dan Uskrsa. Kod toga dolaska on bi ostao<br />
prenoćiti pa se njegov posjet u narodu<br />
nazivao dolazak na dva sveca. Zet donosi<br />
puncu i punici rakiju zetovaču, a punica<br />
njemu posebno šara i boji kokošja jaja.<br />
Ovaj se posjet obavljao poslije vjenčanja<br />
o Svijećnici – Marini (2. veljače). Šarana<br />
jaja su na uskrsno jutro nošena i u crk vu<br />
gdje su se muški, mlađi i stariji, natjecali<br />
čije je obojeno jaje tvrđe. O gotovo turnirskim<br />
običajima svjedoči i danas živa<br />
tradicija na Uskrs u župi Čemerno.<br />
Na Veliku se subotu obavljao blagoslov<br />
jela i darivanje djece obojenim<br />
jajima. U košarici se nosila hrana koja<br />
se jela za doručak na uskrsno jutro. Količina<br />
hrane i njezina vrsta razlikovale<br />
su se od mjesta do mjesta. U nekim<br />
selima u okolici Dervente se u jednu<br />
zdjelu stavljao mali okrugli kruh po<br />
vrhu premazan žumanjkom, zatim sir<br />
i kuhana jaja za svakog člana po jedno<br />
ili dvoje. Ono što se u ovom kraju obvezno<br />
blagoslivljalo bila je sol, šibica,<br />
komad suhoga mesa i klip kukuruza.<br />
Uglavnom, sva blagoslovljena hrana<br />
morala se pojesti, a ostatke hrane davalo<br />
se stoci. Lokalni nazivi za hranu koja<br />
se blagoslivljala za Uskrs su posvećenje,<br />
svetenje, posvetiliš će i slično.<br />
Veličanstven je doživljaj na Veliku<br />
subotu u Boku i Oštroj Luci, u okolici<br />
Orašja, kada se poslije obreda u liturgiji<br />
Vazmenog bdijenja stvori kolona<br />
iskrica. Naime, vjernici se po završetku<br />
obreda vraćaju kući noseći dio zapaljenog<br />
drveta vrbe sa žara blagoslovljenog<br />
ognja. To je izraslina na drvetu vrbe i<br />
tim žarom palila bi se vatra na ognjištu<br />
ili kasnije u pećima.<br />
56 Svjetlo riječi travanj 2010.<br />
Blagoslovljena se hrana jela za doručak<br />
na uskrsno jutro. U okolici Dervente<br />
nije se započinjalo jesti dok svi članovi<br />
obitelji ne uzmu malo blagoslovljene soli<br />
jer nema jesti dok se svi ne osole. Molitva<br />
za blagoslov se obavlja kao i u druge<br />
dane. Kod odlaska u crk vu oblačila se<br />
nova roba tazetno odijelo. Isti su običaji<br />
poznati i u drugim krajevima, gdje se za<br />
istu pojavu koriste različiti lokalni nazivi,<br />
u Rami se kaže burečilo se. Naime, smatra<br />
se da je dobro obnoviti se i robom na<br />
Uskrs, k’o i na Božić. Poslije misnog slavlja<br />
na Uskrs u crk venim dvorištima igralo<br />
se kolo i muški su pjevali. Ženama je,<br />
kao i inače, bilo zabranjeno pjevati javno<br />
– sramota je da ženskinje pjeva prid crkvom.<br />
Nije mi poznato da su Hrvati u BiH<br />
igdje imali neko posebno, obredno kolo<br />
koje su plesali na Uskrs.<br />
Ima običaja koji nisu široko rasprostranjeni<br />
ni u bližoj okolici, ali postoje<br />
u nekoliko obitelji u selu Vijaka, u okolici<br />
Vareša. Radi se o običaju darivanja<br />
djece kojoj zec donese gnijezdo. Roditelji<br />
spreme poklone u košaru gnijezdo i sakriju<br />
je u obližnji grm ili negdje u okolici<br />
kuće ili gospodarskih objekata. Djeca<br />
na uskrsno jutro odlaze tražiti košaru<br />
gnijezdo u kojoj su šarena jaja, slatkiši<br />
ili dijelovi odjeće. Imajući na umu da<br />
su djevojke iz Vijake veoma rano počele<br />
raditi kao sluškinje kod doseljenih<br />
austrijskih obitelji u 19. stoljeću, one su<br />
preuzimale običaje svojih poslodavaca<br />
tako da je ovaj običaj poznat u obiteljima<br />
Lekić i Matičević. Do sada mi je<br />
poznato da samo u selu Alibegovcima,<br />
u Usori, ima uskrsni običaj ljuljanja. Na<br />
Uskrs poslije pučke mise na veće pripremljenu<br />
ljuljačku sjedaju muškarci i žene,<br />
stari i mladi na uskrsnu lilajku. Etnolozi<br />
su ovom običaju pridavali proljetnoagrarni<br />
karakter koji bi po analogiji s visokim<br />
ljuljanjem bio i zazivanje za veći<br />
i bolji rast usjeva i različitih plodova uz<br />
njegovu zabavnu funkciju.<br />
Uskrsni običaji u Bosni i Hercegovini<br />
pokazuju osobitosti svojstvene<br />
ostalim običajima vezanim uz crk veni<br />
god. Naime, nekada su to bili crk veni<br />
blagdani i blagdani cijele zajednice,<br />
a manje privatni obiteljski blagdani<br />
slavljeni na otvorenom i pokazuju tip<br />
društva i zajednice u kojemu pojedinac<br />
i obitelj žive unutar šire lokalne zajednice.<br />
Javna okupljanja pred crk vom i u<br />
predvečerje o akšamu negdje u selu bili<br />
su nastavak uskrsne svetkovine jednoga<br />
mjesta i njegovih stanovnika. Danas<br />
se, unatoč razvoju svih oblika komunikacijskih<br />
sredstava, običajnost povlači<br />
u zatvoreni obiteljski i uski prijateljski<br />
krug pokazujući promjene u shvaćanju<br />
zajedničkog slavlja, novog poimanja<br />
prostora i društva.