NESTALI

More documents

Recommendations

Info

Prezime (ime oca) ime Općina stanovanja Datum i općina rođenja Datum i općina stradanja Status Žulj (Dominko) Pero Gračanica 8.4.1952. Gračanica 14.3.1993. Travnik Civil Žulj (Miroslav) Pero Kupres 15.11.1955. Kupres 6.4.1992. Kupres Vojnik Žulj (Vladimir) Vlatko Jajce 19.7.1968. Jajce 27.2.1993. Bugojno Vojnik Žuljević (Niko) Dragan Vitez 27.1.1975. Vitez 14.10.1993. Vitez Vojnik Žuljević (Marko) Goran Vitez 25.9.1964. Vitez 20.9.1993. Vitez Vojnik Žuljević (Karlo) Ivan Vitez 26.5.1971. Vitez 16.4.1993. Vitez Vojnik Žuljević (Anto) Ivo Vitez 7.9.1934. Vitez 25.2.1994. Vitez Vojnik Žuljević (Jozo) Marijan Uskoplje/G.Vakuf 20.8.1963. Uskoplje/G.Vakuf 29.8.1993. Uskoplje/G.Vakuf Vojnik Žuljević (Franjo) Pero Vitez 23.12.1960. Vitez 7.9.1993. Vitez Vojnik Žuljević (Franjo) Slavko Vitez 1957. Vitez 30.1.1994. Vitez Vojnik Žuljević (Marko) Vlatko Vitez 11.7.1972. Vitez 10.6.1992. Vitez Vojnik Žunić (Anto) Drago Jajce 4.1.1959. Jajce 16.9.1993. Prozor Vojnik Žunić (Tadija) Nikola Jajce 30.6.1970. Jajce 11.7.1993. Prozor Vojnik Župarić (Josip) Drago Orašje 1.11.1966. Orašje 1.5.1992. Orašje Vojnik Prezime (ime oca) ime Općina stanovanja Datum i općina rođenja Datum i općina stradanja Status Župarić ( – ) Franjo Orašje – Orašje 1992. Orašje Civil Župarić (Tunjo) Ilija Orašje 1936. Orašje 1.5.1992. Orašje Civil Župarić (Damjan) Ivo Orašje 1978. Orašje 29.8.1994. Orašje Civil Župarić (Drago) Ivo Orašje 21.1.1967. Orašje 13.5.1995. Orašje Vojnik Župarić (Marijan) Ivo Orašje 1935. Orašje 1.5.1992. Orašje Civil Župarić (Vidan) Ivo Orašje 4.3.1945. Orašje 1.5.1992. Orašje Vojnik Župarić (Ilija) Josip Orašje 16.3.1963. Orašje 3.5.1992. Orašje Vojnik Župarić (Šimo) Mato Orašje 1918. Orašje 1.5.1992. Orašje Civil Župarić (Ivo) Pavo Orašje 29.3.1939. Orašje 1.5.1992. Orašje Vojnik Župarić (Ivo) Šimo Orašje 1938. Orašje 19.5.1992. Orašje Civil Župarić (Anto) Vlado Orašje 25.3.1964. Orašje 2.5.1992. Orašje Vojnik Župarić (Franjo) Zlatko Orašje 11.2.1977. Brčko 29.8.1994. Orašje Vojnik Župarić (Anto) Željko Orašje 15.9.1968. Orašje 2.12.1992. Orašje Vojnik Žuža ( – ) Miroslav Busovača 1978. – N.p. 3.1.1994. Busovača Civil 94 kolovoz 2008.
Kulturno i političko okruženje bosanskohercegovačkih Hrvata kroz povijest Srećko M. Džaja I. U današnjoj Bosni i Hercegovini žive tri naroda koji su u jezičnom pogledu vrlo bliski, ali imaju različite kulturne tradicije i političke identitete. Tako identitet brojčano najmanjeg od ta tri naroda – bh. Hrvata počiva na pripadnosti zapadnoj civilizaciji te vjerskom i kulturnom zajedništvu s Hrvatima u Republici Hrvatskoj, dok su bh. Srbi dio srpskog naroda u Srbiji i susjednim područjima, čiji se identitet razvio u okvirima bizantske civilizacije i pripadnosti istočnom kršćanstvu. A bh. Muslimani ili Bošnjaci su produkt 400-godišnje osmanske vladavine u BiH i njihov se identitet razvio u islamskim okvirima. Povijest te bh. nacionalne trodijelnosti je vrlo kompleksna, pa ponajviše zbog toga do danas nije našla općeprihvaćeno tumačenje. Umjesto toga svaka bh. nacionalna grupa ima svoju verziju povijesti Bosne i Hercegovine, po kojoj se u povijest Bosne i Hercegovine učitava dominantan položaj vlastite grupe, a ostale grupe promatra vrlo površno, kao Bosni tuđ element odnosno kao uljeze sa strane. Baveći se desetljećima tom problematikom, upoznao sam mitološki karakter tih jednostranih interpretacija te sam pokušao osvijetliti povijesnu stvarnost svake od ovih grupa u njezinu vremenskom nastajanju i međusobnom ispreplitanju. Posebnu sam pozornost posvetio problemu migracija i vjerskih prijelaza – prije svega rekatolizaciji u srednjovjekovnoj Bosni te islamizaciji u osmanskom razdoblju bh. povijesti. S ovom napomenom moja rekonstrukcija bh. povijesti u glavnim crtama izgleda ovako: Od kasnog srednjeg vijeka pa do danas Bosna i Hercegovina je više negoli ijedna druga regija u Jugoistočnoj Europi pozornica intenzivnih seoba i drugih demografskih promjena. U valovima austro-turskih i mletačko-turskih ratova iz Bosne su se sve više iseljavali katolici, a useljavali stočari srpsko-pravoslavne vjere iz središnjih i istočnih balkanskih područja, te pripadnici činovničkog i vojnog aparata iz drugih pokrajina Osmanskog Carstva – koji su, dakako, bili pripadnici islamske vjeroispovijesti ili su to vrlo brzo postajali. Kada je riječ o islamizaciji u Jugoistočnoj Europi, treba istaknuti da su vjerski prijelazi na islam bili najintenzivniji u Bosni i Hercegovini te Albaniji. Zašto je to tako bilo, postat će nam jasnije tijekom daljnjeg izlaganja. Demografske promjene odnosno koncentracija pravoslavlja i islama u Bosni i Hercegovini kroz imigracije i prelaske na islam te iseljavanje katoličkog pučanstva – prouzrokovali su znatan demografski i kulturni lom ili diskontinuitet između srednjovjekovne i osmanske Bosne i Hercegovine. Dosadašnji povjesničari su se, istina, dosta bavili vjerskim prilikama kako u srednjovjekovnoj tako i u osmanskoj Bosni, ali su pritom pitanje brojnih useljavanja i iseljavanja u BiH prilično zanemarili, ponekad i svjesno izbjegavali – da bi na taj način uspostavili razoreni odnosno izgubljeni kontinuitet u Bosni i Hercegovini i osigurali dominantan položaj vlastite nacionalne grupe. Moderna hrvatska i srpska historiografija, koja se počela razvijati u 19. stoljeću, dakle u atmosferi borbe protiv tuđinskih vladavina, posvetila je osobitu pozornost srednjem vijeku – kao kolijevci nacionalnog identiteta. Prema takvu shvaćanju sve ono što se nataložilo pod tuđinskim vladavinama, trebalo bi odbaciti i moderni nacionalni identitet izgrađivati na srednjovjekovnim temeljima. U tu stoljetnu historiografsku bitku između srpske i hrvatske historiografije za Bosnu i Hercegovinu uključila se bošnjačka historiografija sa zakašnjenjem, ali i s pojačanom žestinom u mitološkom isticanju bošnjačkog karaktera BiH, posebno nakon raspada Druge Jugoslavije. Sve se vrti oko pitanja: Koja tradicija – srpska, hrvatska ili bošnjačka ima svoje korijene u srednjovjekovnoj Bosni? Pri tome vjerske prilike u srednjovjekovnoj Bosni igraju odlučujuću ulogu. Obratimo li se povijesnim dokumentima, koji su, nažalost, vrlo oskudno sačuvani, oni nam počinju govoriti o pojavi hereze u Bosni na prijelazu iz 12. u 13. st. Srednjovjekovne će Bošnjane (tako glasi naziv za srednjovjekovne stanovnike Bosne, a oblik Bošnjak pojavljuje se tek nakon osmanskog osvojenja) zbog hereze optuživati i Katolička i Pravoslavna crkva – što znači da pripadnici Crkve Bosanske (tako su zvali svoju crkvu srednjovjekovni bosanski kršćani, koja je i s katoličke i s pravoslavne strane bila optužena zbog hereze) nisu bili ni katolici ni pravoslavci. Moderna historiografija u 19. st. izjednačila ih je s bogumilskom sektom u Bugarskoj i pripisala im radikalni dualizam u shvaćanju svijeta. Ali su svi pokušaji dokazivanja bogumilizma u srednjovjekovnoj Bosni završili na koncu konca u neobuzdanim i nedokazanim nagađanjima. Jer Crkva Bosanska nije bila jedna pobunjenička sekta. Naprotiv, ona je imala sličnu ulogu u srednjovjekovnoj Bosni kao Katolička crkva u srednjovjekovnoj Hrvatskoj ili pak Pravoslavna crkva u srednjovjekovnoj Srbiji. Prema tome, bila je to jedna raskolnička crkva, različita i od Pravoslavne i od Katoličke crkve, ali ne i dualistička sekta, koja bi se radikalno udaljila od pravovjernog kršćanstva i postala – prema bošnjačkim povjesničarima – gotovo bliža islamu negoli kršćanstvu. To bi, prema bošnjačko-muslimanskom tumačenju, bio razlog da su tzv. srednjovjekovni bosanski bogumili tobože u masama prešli na islam. Politička motivacija bogumilizacije Bosne je očita. Time se naime želi uspostaviti duhovni kontinuitet između srednjovjekovne Bosne i današnjih muslimana Bošnjaka, i tako legitimirati i uspostaviti dominantan položaj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Ali novija istraživanja koja se sve više koncentriraju na ulogu Crkve Bosanske u srednjovjekovnom bosanskom društvu, a ne na njezinu teološku doktrinu, koju su joj njezini protivnici najvećim dijelom podmetnuli, iznose sve više na vidjelo, da teološki otklon Crkve Bosanske od Katoličke i Pravoslavne crkve nije bio velik te da se više radilo o političkim negoli vjerskim sukobima između Bosne i nebosanskih moćnika – prije svega ugarskih kraljeva. U tim sukobima u Bosnu su poslani kao inkvizitori i misionari, najprije dominikanci, čija misija na koncu konca nije donijela poželjne rezultate, pa su koncem 13. st. poslani franjevci. Za razliku od dominikanaca franjevci su se uspjeli prilagoditi bosanskim prilikama pa je franjevačka misija završila rekatolizacijom Bosne i Hercegovine pred osmansko osvojenje. Početkom 15. st. povijesni dokumenti govore okruglo o pola milijuna obraćenika na katolicizam, a polovicom 15. st. da se hereza u Bosni topi kao vosak na vatri. Te paušalne vijesti su, dakako, ponešto pretjerane, ali da nisu izmišljene – za to govore sljedeće činjenice: 1. Upravo spomenuti izvještaji (da se naime bosanska hereza “topi kao vosak na vatri”) na indirektan način pokazuju da se nije radilo o pobunjeničkim upornim bogumilima, nego o kršćanima koji su u svojim shvaćanjima uz stanovite razlike ipak bili bliski katoličanstvu i pravoslavlju, pa su zbog toga lako i prelazili na katoličanstvo ili pravoslavlje (na pravoslavlje poglavito u istočnoj Hercegovini). 2. Kada je riječ o povijesti katoličanstva u BiH kroz 400 godina osmanske vladavine, ne smije se iz vida ispustiti sljedeće: Dušobrižništvo u zemljama pod islamskom vlašću moralo se ograničiti samo na već prisutne kršćane, jer je misionarska djelatnost među muslimanima bila strogo zabranjena i sankcionirana smrtnom kaznom. Prema tome, bosanski su franjevci smjeli djelovati samo među već postojećim katolicima, i u rjeđim slučajevima među pravoslavcima – ondje, naime, gdje je pravoslavno pučanstvo ostalo bez pravoslavnog kolovoz 2008. 95
Page 1 and 2:
UBIJENI I NESTALI HRVATI BOSNE I HE
Page 3 and 4:
Otvorenih očiju ih u manipulativno
Page 5 and 6:
nesreće u vezi s ratnim uvjetima
Page 7 and 8:
kolovoz 2008. 7
Page 9 and 10:
kolovoz 2008. 9
Page 11 and 12:
Prezime (ime oca) ime Općina stano
Page 13 and 14:
Page 15 and 16:
Page 17 and 18:
Page 19 and 20:
Page 21 and 22:
Page 23 and 24:
Page 25 and 26:
Page 27 and 28:
Page 29 and 30:
Page 31 and 32:
Page 33 and 34:
Page 35 and 36:
Page 37 and 38:
Page 39 and 40:
Page 41 and 42:
Page 43 and 44: Prezime (ime oca) ime Općina stano
Page 55 and 56: kolovoz 2008. 55LJ Prezime (ime oca
Page 93: Prezime (ime oca) ime Općina stano
Page 97 and 98: unitarna država. Pri tome su hrvat
Page 99 and 100: Zadaća je Crkve, međutim, zastupa
show all

NESTALI

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?