STUDIJA LOKACIJE ”DIO SEKTORA 22 I SEKTOR 23” STRATEŠKA STUDIJA 4.9.3 Kvaliteta mora Kao što je uvodno rečeno podaci o kvaliteti mora u predmetnom području su veoma oskudni te nije moguće egzatno odrediti sadašnje stanje. Međutim, korištenjem postojećih podataka i ekspertnim opažanjem, uzimajući u obzir karakteristike Tivatskog zaliva, kao i Bokokotorskog zaliva u cjelini, te glavne izvore zagađenja mora, bilo je moguće dati ocjenu sadašnjeg stanja. Boja i prozirnost mora u cijelom području značajnije ne odudaraju od boje i prozirnosti u ostalom dijelu Tivatskog zaliva. Ipak je potrebno naglasiti da je prozirnost veća što se ide od istočnog dijela prema zapadu. Isto tako je idući od istoka prema zapadu zeleno-plava boja mora postaje intenzivnije plava. Rezulat je to slabije dinamike vodenih masa u istočnom dijelu zaliva u odnosu na zapadni dio zaliva i povećanog sadržaja živih (planktonski organizmi) i neživih čestica u moru. Na temelju već ranije prikazanih podataka o sanitarnoj kvaliteti morskih plaža i sadržaju organohalogenih zagađivala u školjkama moguće je zaključiti da su glavni izvor zagađenja mora komunalne otpadne vode, koje se nepročišćene ispuštaju kratkim ispustima u more, ili se pak procjeđuju u more iz propusnih septičkih jama, te industrijske otpadne vode. Postojeći podaci nisu alarmantni, što se tiče sadašnjeg stanja, ali ukazuju na postojenje onečišćenja, koje s porastom opterećenja može postati kritično i ograničiti ili čak onemogućiti korištenje mora za postojeću namjenu (uzgoj školjaka u istočnom dijelu predmetnog područja, i kupanje i rekreaciju u cijelom predmetnom području). To međutim već danas ne isključuje mogućnost da je na pojedinim mikrolokacijama more zagađeno, uslijed lokalnog curenja otpadnih voda iz septičkih jama, i time nije pogodno za kupanje. Dugoročno gledano, cijeli Bokokotorski kao i Tivatski zaliv kao njegov dio su potencijano ugroženi eutrofikacjom, ali ne isključivo uslijed zagađenja s predmetnog područja, već cjelokupnog zagađenja zaliva. 4.9.4 Objekti kulturne baštine Kulturno – povijesne cjeline i građevine Nakon utvrđivanja postojećeg stanja, unutar obuhvata Studije <strong>lokacije</strong>, utvrđeno je postojanje kulturno – povijesnih cjelina i građevina za koje se osnovano pretpostavlja da imaju svojstvo spomenika kulture i kao takvi, temeljem člana 6. Zakona o zaštiti spomenika kulture (Sl. list RCG, br. 47/91, 27/94), uživaju prethodnu zaštitu. KOMPLEKS BIZANTI U ŽUPI Na području uz more, poznatom pod imenom Župa, nalazio se renesansni ljetnikovac kotorske plemićke porodice Bizanti. Unutar ljetnikovca postojala je porodična kapela, a stambena zgrada i kula pregrađene su za potrebe austro-ugarske vojne komande. Izolirani položaj ljetnikovca sa karakterističnom vegetacijom i očuvanim stazama predstavlja vrijednu krajobraznu cjelinu ovog područja. U tom smislu, posebno se ističu razvijena stabla borova i postojeća ukrasna vegetacija. KUĆA VERONA U RAČICI Zgrada zidana u kamenu sa centralnim djelom spratnosti P+1, pokrivenim četverovodnim krovom i bočnim nižim krilima nejednake dužine, pokrivenim dvovodnim krovištem, iako većim djelom napuštena, održava bitna svojstva gotičko-renesansnog vremena u kome je nastala. Ova zgrada, zajedno sa pripadajućim građevinama ekonomske namjene (vrtom, mandraćima, gumnom i bunarima) predstavlja presjek srednjovjekovne kulture stanovanja ondašnjih kotorskih plemićkih porodica koje su imale svoja imanja na obalama Tivatskog zaliva. CAU – Centar za arhitekturu i urbanizam 88
STUDIJA LOKACIJE ”DIO SEKTORA 22 I SEKTOR 23” STRATEŠKA STUDIJA Slika 10. Kuća Verona u Račici Arheološki lokaliteti i područja Iako, unutar obuhvata sektora, nije utvrđeno postojanje evidentiranih niti registriranih arheoloških lokaliteta i područja, ovo područje predstavlja visoko potencijalnu arheološku zonu. Osobitu pažnju treba posvetiti području između palate Verona i Kukuljina, budući da ovaj potez nije u dovoljnoj mjeri proučen i istražen. CAU – Centar za arhitekturu i urbanizam 89