Studija lokacije

STUDIJA LOKACIJE ”DIO SEKTORA 22 I SEKTOR 23”
STRATEŠKA STUDIJA
4.9.3 Kvaliteta mora
Kao što je uvodno rečeno podaci o kvaliteti mora u predmetnom području su veoma oskudni te nije
moguće egzatno odrediti sadašnje stanje. Međutim, korištenjem postojećih podataka i ekspertnim
opažanjem, uzimajući u obzir karakteristike Tivatskog zaliva, kao i Bokokotorskog zaliva u cjelini, te
glavne izvore zagađenja mora, bilo je moguće dati ocjenu sadašnjeg stanja.
Boja i prozirnost mora u cijelom području značajnije ne odudaraju od boje i prozirnosti u ostalom
dijelu Tivatskog zaliva. Ipak je potrebno naglasiti da je prozirnost veća što se ide od istočnog dijela
prema zapadu. Isto tako je idući od istoka prema zapadu zeleno-plava boja mora postaje
intenzivnije plava. Rezulat je to slabije dinamike vodenih masa u istočnom dijelu zaliva u odnosu na
zapadni dio zaliva i povećanog sadržaja živih (planktonski organizmi) i neživih čestica u moru.
Na temelju već ranije prikazanih podataka o sanitarnoj kvaliteti morskih plaža i sadržaju
organohalogenih zagađivala u školjkama moguće je zaključiti da su glavni izvor zagađenja mora
komunalne otpadne vode, koje se nepročišćene ispuštaju kratkim ispustima u more, ili se pak
procjeđuju u more iz propusnih septičkih jama, te industrijske otpadne vode. Postojeći podaci nisu
alarmantni, što se tiče sadašnjeg stanja, ali ukazuju na postojenje onečišćenja, koje s porastom
opterećenja može postati kritično i ograničiti ili čak onemogućiti korištenje mora za postojeću
namjenu (uzgoj školjaka u istočnom dijelu predmetnog područja, i kupanje i rekreaciju u cijelom
predmetnom području). To međutim već danas ne isključuje mogućnost da je na pojedinim
mikrolokacijama more zagađeno, uslijed lokalnog curenja otpadnih voda iz septičkih jama, i time nije
pogodno za kupanje. Dugoročno gledano, cijeli Bokokotorski kao i Tivatski zaliv kao njegov dio su
potencijano ugroženi eutrofikacjom, ali ne isključivo uslijed zagađenja s predmetnog područja, već
cjelokupnog zagađenja zaliva.
4.9.4 Objekti kulturne baštine
Kulturno – povijesne cjeline i građevine
Nakon utvrđivanja postojećeg stanja, unutar obuhvata Studije lokacije, utvrđeno je postojanje
kulturno – povijesnih cjelina i građevina za koje se osnovano pretpostavlja da imaju svojstvo
spomenika kulture i kao takvi, temeljem člana 6. Zakona o zaštiti spomenika kulture (Sl. list RCG, br.
47/91, 27/94), uživaju prethodnu zaštitu.
KOMPLEKS BIZANTI U ŽUPI
Na području uz more, poznatom pod imenom Župa, nalazio se renesansni ljetnikovac kotorske
plemićke porodice Bizanti. Unutar ljetnikovca postojala je porodična kapela, a stambena zgrada i
kula pregrađene su za potrebe austro-ugarske vojne komande.
Izolirani položaj ljetnikovca sa karakterističnom vegetacijom i očuvanim stazama predstavlja vrijednu
krajobraznu cjelinu ovog područja. U tom smislu, posebno se ističu razvijena stabla borova i
postojeća ukrasna vegetacija.
KUĆA VERONA U RAČICI
Zgrada zidana u kamenu sa centralnim djelom spratnosti P+1, pokrivenim četverovodnim krovom i
bočnim nižim krilima nejednake dužine, pokrivenim dvovodnim krovištem, iako većim djelom
napuštena, održava bitna svojstva gotičko-renesansnog vremena u kome je nastala.
Ova zgrada, zajedno sa pripadajućim građevinama ekonomske namjene (vrtom, mandraćima,
gumnom i bunarima) predstavlja presjek srednjovjekovne kulture stanovanja ondašnjih kotorskih
plemićkih porodica koje su imale svoja imanja na obalama Tivatskog zaliva.
CAU – Centar za arhitekturu i urbanizam 88